IVE MAURAN POVIJEST HRVATSKE OD 15. STOLJEA DO 18.

STOLJEA

Sadraj
PREDGOVOR ................................................................................................................................ 3 UVOD .......................................................................................................................................... 8 DINASTIKI RAT U HRVATSKOJ I PRVE TURSKE PROVALE .......................................................... 10 POETAK DROBLJENJA HRVATSKE I NOVE TURSKE PROVALE .................................................... 17 PAD BOSNE 1463. I NEPOSREDNO UGROAVNJE HRVATSKE ...................................................... 26 IRENJE OSMANSKE VLASTI I RAZORNI I TURSKI NAPADI U HRVATSKOJ .................................... 31 TURSKA OSVAJANJA U HRVATSKOJ DO 1532. GODINE ............................................................... 46 GUBITAK SLAVONIJE I KLISA 1537. GODINE ............................................................................. 67 TURSKA OSVAJANJA OD 1541. DO 1545. GODINE ....................................................................... 79 PAD VIROVITICE I AZME 1552. I PRODOR PREKO UNE 1556. GODINE .................................... 100 TURSKA OSVAJANJA IZMEU RIJEKA UNE, KORANE I KUPE ................................................... 112 TREA OPSADA SISKA 1593. I KRAJ OSMANSKE NAJEZDE ........................................................ 135 DUGI RAT I MIR NA UTOKU ZSITVE U DUNAV 1603. GODINE.................................................... 148 RAZARANJE NASELJA, ODVOENJE I RASELJAVANJE STANOVNITVA ...................................... 161 SERHAT-VOJNA KRAJINA ........................................................................................................ 166 DIJELOVI HRVATSKE U SASTAVU OSMANSKOG CARSTVA ....................................................... 174 MANJE BITKE I OKRAJI NA GRANICI POSLIJE 1606. GODINE .................................................... 207 ZIMSKA VOJNA BANA NIKOLE ZRINSKOG DO OSIJEKA 1664. GODINE ..................................... 215 RAT ZA OSLOBOENJE OD OSMANSKE VLADAVINE .................................................................. 222 RAZGRANIENJE S OSMANSKIM CARSTVOM 1699. GODINE..................................................... 254 RAZGRANIENJE S OSMANSKIM CARSTVOM 1741. ................................................................. 257 POSLJEDNJI RAT S OSMANSKIM CARSTVOM I RAZGRANIENJE 1795. ...................................... 260

PREDGOVOR
Ve potkraj 14. stoljea bili su Hrvati suoeni s golemom opasnou i ne slutei tada da e ona za njih imati tragine posljedice. Naglo irenje Osmanskog (Turskog) Carstva na Balkanskom poluotoku, ne samo da je ugroavalo njihov opstanak, nego je vodilo potpunom unitenju i brisanju Hrvata s etnike i politike karte ondanje Europe. Nasuprot osmanskoj dravi koja je poput plimnog vala sve pred sobom satirala, Hrvati su kao mali narod imali neusporedivo.l11anje ljudske i materijalne mogunosti da zaustave tursku vojsku i obrane svoj etniki prostor od Drave, Dunava i Jadranskog mora. I vei narodi ubrzo su podlegli Osmanskom Carstvu i prepustili-se zloj sudbini. za razliku od njih, Hrvati su, unato svemu, odabrali jedino mogui put u obrani svoga bia, na kojem su ivot i smrt postajali jednoznani. Stoljetne povijesne mijene i opasnosti kroz koje su prije toga prolazili, bile su daleko manje i .nikada nisu dovodile u pitanje njihovu opstojnost i dosegnutu srednjoeuropsku razinu kulturnog i gospodarskog razvoja. Istina, tatarska je bujica protutnjila Hrvatskom kao vihor ostavljajui za sobom zgarita i pusto, ali je i sama na povratku bila gotovo umrtvljena i nikada se vie nije vratila. U sudaru s Osmanskim Carstvom i stostruko nadmonijim neprijateljem, koji se nije razlikovao samo nainom ratovanja, nego i cjelokupnom dravnom, drutvenom i vjerskom organizacijom i svjetonazorom, Hrvatima svojstveno njihovu povijesnom biu, jedino nije manjkalo hrabrosti i odlunosti da se estoko suprotstave osmanskom divu i da se po cijenu ivota bore za svaku stopu svoje zemlje. Od tog vremena, kao nitko i nigdje na europskom prostoru, Hrvati tri stoljea ratuju s Turcima i generacijama ginu na bojitima. U ratnim okrajima preputeni su uglavnom sami sebi i nadljudskim naporima i stradanjima suzbijaju turske napade. Sve uestalije turske provale, pustoenja i razaranja crkava i samostana, sela i naselja, odvoenje i unitavanja stanovnitva, slabili su njihovu otpornu snagu i prisiljavali ih na povlaenje prema zapadnom dijelu Hrvatske. Nezatieno i zastraeno stanovnitvo naputalo je pred Turcima svoje kue i kuita i zauvijek odlazilo sjeverno od Save i Drave u Maarsku, eku i Austriju, ili preko I Jadranskog mora na Apeninski poluotok. I Za to vrijeme Turci su sustavno otkidali komad po komad hrvatskog prostora i pomicali granicu Osmanskog Carstva sve dalje i dalje prema zapadu. Uzalud je 1522. godine sjedobradi starac, knez Bernardin Frankapan, danima jahao do Numberga traei pomo od njemakih I knezova i stalea. Obraajui se nazonima na Saboru, izrekao je 19. studenog znakovit govor na latinskom, u kojem je izmeu ostalog rekao: Ja dooh pred vas, svijetli knezovi i slavna gospodo, da vam ivom rijei kaem kolika pogibelj prijeti od Turina, najprije Hrvatskoj, a preko nje i vaim zemljama u susjedstvu Hrvatske, i da vas osobito na to sjetim da je Hrvatska tit i vrata kranstva. Zato vas molim da u ime sve Hrvatske, dapae u ime svega kranstva, ve jednom date pomo toj zemlji koja, emu nema drugdje primjera, sama odbija turske navale sve od onog dana kada je Constantinopolis pao. Pomislite koliki bi jadi nastali u kranskom svijetu da Hrvatska po nesrei padne. Naa je potreba tako prijeka da se oklijevati ne smije. Da se Turin po nesrei Hrvatske doepa, teko bi ga odanle istisnule vojske svega kranstva; takva je Hrvatska po svojoj prirodi i takvi su joj gradovi. Mi neemo prosjaiti, onako kao to sam vidio u Rimu da ine mnogi ugledni ljudi iz drugih zemalja. Neka se ganu vaa srca naim suzama; sva Hrvatska pada pred vas i

moli pomo u Kristovo ime. Vrei svoje poslanstvo ja sa suzom u oku i prignutim koljenom vapim za pomo. Ako nas ostavite bez pomoi, dogodit e se jedno od ovoga dvoga ili e Hrvati prihvatiti ponude i Turske i tako se podloiti, ili e ostaviti svoju postojbinu te se radije potucati svijetom od nemila do nedraga, nego da dou u tursko ropstvo. Vapaji nesretnog kneza Bernardina nisu ganuli srca ni knezova ni stalea. ekajui njihov I odgovor, drugi dan obratio se ponovno Saboru i rekao: Kada je tome tako, onda vas molim da mi date bilo kakav odgovor, pa da se vratim II svoju nesretnu domovinu i donesem joj kobne glase, te da u svojim gradovima kao pravi Kristov vojnik zavrim svoj ivot. Duboko razoaran i oaloen, na povratku u svoju osakaenu domovinu, bio je knez Bernardin svjestan da od Europe pomoi nema i da Hrvatima preostaje jedino da se pouzdaju u vlastite snage i bore na ivot i smrt. Uz granicu s Osmanskim Carstvom ubrzo je bio izdvojen dosta irok prostor i pretvoren u Vojnu granicu ili krajinu, na kojem su svi sposobni za oruje postali doivotni vojnici. Pod sve jaim pritiskom i naletima osmanske vojske, iscrpljena i osiromaena Hrvatska je potkraj 16. stoljea svedena na ostatke ostataka (reliquiae reliquiarum). Izgubila je dvije treine svoga prostora i vie od polovice stanovnitva. Glad i neimatina njezina su ivotna stvarnost, a ratovanje protiv Osmanskog Carstva postaje zanimanje veine stanovnika. Ratujui s Turcima Hrvati su brzo uili, prihvaali njihov nain borbe i estoko uzvraali udarce. Poput turskih akindija, njihovo Iako i vrlo pokretljivo konjanitvo upadalo je na prostor pod osmanskom vlau -i pustoilo polja i turska naselja, ili izvodilo kransko stanovnitvo na hrvatsku stranu. U primorskim krajevima istaknutu ulogu imali su senjski uskoci, koji se protiv Turaka bore i na kopnu i na moru. Na osvojenom prostoru Hrvatske, osmanske su vlasti naseljavale skupine Srba i Vlaha, ukljuivale ih u pomone vojne redove da ratuju protiv Hrvata, zbog ega su bili osloboeni nekih davanja i poreza. Njihova naselja blizu granice, posebno u okolici Pakraca, postaju sjedita razbojnikih druina koje odvode ljude, otimaju stoku i napadaju iz zasjeda, prema kojima se osmanske vlasti blagonaklono odnose. Ovisno o rasporedu snaga i sigurnosti radi, skupine doseljenika prelaze i na hrvatsku stranu i nastavljaju boriti se protiv Turaka. Pobjedom nad osmanskom vojskom 1593. kod Siska bila je, napokon, zaustavljena turska najezda i Hrvatska je mogla makar malo-predahnuti. Ponesena pobjedom, krajika i banska vojska ubrzo prelazi u protunapad, provaljuje u okolicu Pakraca, Poege i Slatine. Hajduci oteuju glasoviti Sulejmanov most kod Osijeka, a krae vrijeme bio je Turcima preotet i Klis. Sklapanjem mira izmeu carske Austrije i Osmanskog Carstva na utoku rijeke Zsitve u Dunav 1606. godine, borbe na granici u Hrvatskoj nisu prestajale. Krajiki zapovjednici i turski pogranini sandakbegovi samostalno vode mali rat, uzajamno provaljuju preko granice, pustoe i pljakaju. Sredinje vlasti s obje strane meusobno se optuuju za krenje mira, ali mirovni sporazum produuju. Zauzeti unutranjim nemirima, smjenama na prijestolju, ratom protiv Poljske a potom i Venecije, Turci zapravo i ne ratuju u Hrvatskoj i Ugarskoj. Koristei se stanjem ni rata ni mira, u nizu veih i manjih bitaka s Turcima blizu granice, Hrvati izlaze kao pobjednici, to im vraa samopouzdanje i raspiruje nadu da e u dogledno vrijeme uspjeti protjerati Turke iz osvojenih krajeva Hrvatske. Postavljanjem Fazil Ahmed-pae Kopruluja za velikog vezira, odnosi s carskom Austrijom zapali su u duboku krizu, pa je 1662. godine bilo zakljueno da se pode u rat protiv Ugarske. Kao uvjet produenju mira, Turci su traili vraanje Szekelyhida, ruenje novosagraene tvrave Novi Zrin hrvatskoga bana Nikole Zrinskog nasuprot Nagykanizse, povlaenje carske, vojske iz Erdelja i godinji danak u iznosu trideset tisua zlatnika. Beki dvor pristao je na postavljene uvjete, ali o plaanju danka nije elio ni uti. Idue godine na elu jake 4

osmanske vojske stigao je veliki vezir u Osijek, odakle je sporo napredovao prema Budimu oekujui pomo Tatara. Kad je pomo pristigla, usmjerio je vojsku na Ujvar (Neuhausel, Nove Zamky), koji se pokraj rujna predao Turcima. Poslije osvajanja Ujvara opsjednu Turci Nograd i Levice i prisile njihove posade na predaju. Za to vrijeme pokuao je Cengizade Alipaa osvojiti Novi Zrin, ali ga je Petar Zrinski saekao u zasjedi i potukao. Zadovoljan uspjesima na bojnom polju, poslao je Ahmed-paa vojsku u zimovnike i preko Budima i Osijeka otputovao u Beograd, gdje je elio prezimiti. Njegovo ratno neiskustvo strateke pogreke iskoristio je Nikola Zrinski, pa je usred zime 1664. munjevito provalio do Osijeka, opustoio i zapalio osjeku palanku i spalio velik dio Sulejmanova mosta. U nastavku rata Turci su osvojili i razorili Novi Zrin, a veliki vezir Ahmed-paa utaborio se na prijevoju Szentgothard, tonije u Mogersdorfu, gdje je I. kolovoza 1664. doivio teak poraz. Umjesto da iskoristi pobjedu, Beki dvor je pourio sa sklapanjem mira 10. kolovoza u Vasvaru, koji je bio vrlo povoljan za Turke. Sklapanje mira izazvalo je nezadovoljstvo vodeih velikaa u Hrvatskoj i Ugarskoj, posebno Nikole Zrinskog. Ovjenan ratnom slavom, Nikola je ubrzo stradao navodno lovei vepra, pa je tako s politike pozornice nestao najopasniji velika i nezadovoljnik. Poslije Nikoline smrti preuzeo je bansku dunost njegov brat Petar, ali je u nju slubeno bio uveden istom 1668. godine. Rodbinski povezan s Franom Krstom Frankapanom i Franjom Rak6czijem, pridruuje se palatinu Franji Wesselenyju, dvorskom sucu Franji Nadasdyju i drugim velikaima koji ele nastavak rata protiv Turaka i jasno vide kamo smjera politika cara Leopolda I. koji bezobzirno kri ustavna, odnosno, staleka prava Hrvatske i Ugarske. Pomo trae od Francuske i Venecije, ali ona posve izostaje. Iznenadna Wesselenyjeva smrt na vodei poloaj dovodi Petra, koji uzalud trai podrku poljskog kralja. Osamljen i naputen, Petar odustaje od protuturske politike i uz pomo Osmanskog Carstva eli suprotstaviti se caru Leopoldu. Dobro obavijeten o svemu, Beki dvor je Petra Zrinskog, Frana Krstu Frankapana i druge velikae optuio za urotu i unaprijed ih osudio na smrt, iako su prema 31. lanu Zlatne bule kralja Andrije II. imali zakonito pravo dii oruje protiv kralja, ako kri zakone. Iskazujui surovom silom neprikosnovenost i snagu carske vlasti, optuba za urotu bila je, zapravo, smiljen izgovor da se satre samosvijest velikaa i zastrai plemstvo u Hrvatskoj i Ugarskoj, o emu svjedoi suenje bez nazonosti stalekih predstavnika Hrvatske i Ugarske. Smaknue Petra Zrinskog i Frana Krste Frankapana 1671., bolje reeno unitenje njihova I roda i otimaina svih dobara, duboko se dojmila i trajno urezala u pamenje hrvatske javnosti. I Uza sve nevolje koje su pratile Hrvate u ratovanju s Turcima, kobne posljedice tog ina odredile su budui razvoj dogaaja koji e Hrvatsku odvesti do ruba ponora. Uvoenju apsolutistike vladavine cara Leopolda I. i njegovih nasljednika nije vie nita stajalo na putu. Druga opsada Bea 1683. i poraz velikog vezira Kara Mustafa-pae, promijenili su odnos snaga, ali se Beki dvor opet pourio s ponudom mira. Nakon poraza osmanske vojske 8. listopada i kod Parkanya, na mir se nije vie ni pomiljalo niti sa Turci odgovarali na ponudu Bekog dvora. Stvaranjem saveza, ili takozvane Svete lige 1684. godine, posredovanjem pape Inocencija XI., izmeu cara Leopolda I., poljskog kralja Jana Sobieskog i Republike Venecije, odlueno je nastaviti rat protiv zajednikog neprijatelja. Prema sporazumu, svaki lan Lige samostalno je planirao i vodio rat, a sve to bi u ratu osvojio iskljuivo je pripadalo njemu. Probijanjem turskog serhata (vojne krajine) u Slavoniji i osvajanjem Virovitice 1684. godine bio je krajikoj vojsci otvoren put do Osijeka. Padom Budima, Pecsi (Peuha), Siklosa, Szigeta, Kaposvara i unitenjem Sulejmanova mosta 1686., bili su Turci izbaeni iz Ugarske. Pokuaj velikog vezira Sulejman-pae da vrati izgubljeno zavrio je tekim porazom kod Nagy

Harsanya 12. kolovoza 1687. i protjerivanjem Turaka iz Slavonije i veeg dijela Srijema. Pred snanim napadima i naletima hrvatske vojske bili su Turci 1689. takoer prisiljeni napustiti cijelu Liku i Krbavu. Poraz i povlaenje carske vojske 1690. iz Srbije, iskoristili su Turci za protunapad preko Save opsadom Osijeka i osvajanjem Broda, Gradike, Pakraca i Poege. Sjajna pobjeda nad Turcima blizu Slankamena 1691. zavrila je potiskivanjem Turaka' zauvijek iz Slavonije. Odluna bitka, od koje su obje zaraene strane oekivale da e biti prijelomna, vodila se 1697. kod Sente, u kojoj su Turci bili strahovito potueni. Poraz je znaio je kraj iscrpljujuem ratu i ubrzao sklapanje mira s Osmanskim Carstvom 1699. prema naelu tko to posjeduje neka mu i ostane (uti possidetis). Poslije duga tri stoljea beskrajnih patnji i nadljudske borbe za opstanak, bilo je ratovanje Hrvata s Osmanskim Carstvom napokon zavreno, Velik dio Hrvatske bio je osloboen ispod osmanske vlasti, ali su Biha i krajevi istono od Une, ili takozvana Turska Hrvatska, ostali i dalje u sastavu Osmanskog Carstva. Jo prije zavretka rata, ponesen uspjesima svoga oruja, pourio je car Leopold I. sazvati Sabor u Pounu (Bratislavi). Na traenje stalekog sabora Hrvatske, dao je car 18. listopada 1687. pismeno obeanje da e svi krajevi kojih su nekad bili u sastavu Hrvatske biti vraeni Hrvatskoj i slavljeni pod upravu bana. Davanjem tog obeanja koje ga niim nije obvezivalo, imao je car sasvim drugo na umu, iz ega se jasno vidi na emu se temeljila optuba za urotu Zrinskog i ostalih velikaa u Hrvatskoj i Ugarskoj. Na Saboru su poslanici trebali rijeiti dva krupna pitanja. Kao prvo, ozakoni ti nasljedstvo mukoj lozi Habsburgovaca i priznati za kralja Lepoldova sina Josipa I., i drugo, ukinuti 31. lan Zlatne bule kralja Andrije II. iz 1222. godine, prema kojemu je svakom plemiu bilo slobodno dii oruje protiv kralja kri li zakone Kraljevstva. Dajui glas za te prijedloge hrvatski poslanici su uinili kobnu pogreku, koja je odgodila prikljuenje osloboenih krajeva ispod osmanske vlasti Hrvatskoj gotovo za dva stoljea. O tom, zaista, dugom i vie nego dramatinom razdoblju hrvatske povijesti, ije su posljedice ostavile neizbrisive tragove, pisano je malo, a hrvatski povjesniari nisu se dovoljno ni trudili uiniti vie. Pogotovo ako se ima na umu da je zanimanje povjesniara bilo usmjereno na istraivanje starije i novije povijesti Hrvatske, pa je u poimanju hrvatske povijesti u cjelini i zakonima uzronosti uvijek nedostajala upravo ta prevana dionica, premda su neposredne i posredne posljedice spomenutog razdoblja stoljeima lebdjele nad Hrvatskom, a na odreen nain one je potresaju jo i danas. Nedostatak povijesnih izvora i nepoznavanje orijentalnih jezika svakako su pridonosili tome, ali, istini za volju, nisu koriteni ni oni izvori koji su bili dostupni. Ve davne 1879. napisao je Dane Gruber raspravau Borba Hrvata s Turcima od pada Sigeta do mira itva-Dorokog (1566 -1606) na temelju dosta oskudne izvorne grade i literature. Od 1885. do 1889. objavio je Radoslav Lopai tri knjige povijesnih izvora Spomenici Hrvatske krajine, zatim 1888. raspravu Dva hrvatska junaka Marko Mesi i Luka Ibriimovi, 1890. Biha i bihaka krajina i 1895. Oko Kupe i Korane. U povodu obiljeavanja dvjestogodinjice osloboenja Slavonije izradio je 1891. Tadija Smiiklas opsenu studiju Slavonija i druge hrvatske zemlje pod Turskom i rat za osloboenje. Kao podlogu istraivanju povijesti senjskih uskoka prikupio je i objavio od 1910. do 1913. Karlo Horvat dvije knjige izvora Monumenta historiam uscocchorum illustrantia. Dosta cjelovit prikaz ratovanja Hrvata s Turcima dao je Vjekoslav Klai u svojoj velikoj Povijesti Hrvata, a vane zbirke izvora tiskali su od 1912. do 1918. Ferdo Sii Hrvatski saborski spisi 1- V i Emilij Laszowski Habsburki spomenici I-III. Pojedine doga daje iz tog razdoblja takoer su obradili i prikupili manje zbirke izvora: Franjo Raki, Radoslav Lopai, Matija Mesi, Rudolf i Karlo Horvat, Aleksa Ivi, Emilij Laszowski, Ferdo Sii, Vjekoslav Klai, Luka Jeli, Ivan Tomai i Stjepan Ivi. Osim 6

povjesniara i kroniara Antonija Bonfinusa Rerum Ungaricarum decades, Nikole Istvanffyja Historiarum de rebus Hungaricis libri XXXIV, Jurja Rattkaya Historia regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae i Johana Philipa Abelinusa Theatrum Europaeum pravi putokaz u istraivanju bilo je kapitalno djelo Josefa von Hammera Geschichte des Osmanischen Reiches u deset knjiga, kao nezaobilazan izvor podataka. Usporedo s tim, vane zbirke izvora koji govore o Hrvatskoj u tom razdoblju tiskali su maarski povjesniari: Gyorgy Pray, Jozsef Teleki, Antal Gevay, Lajos Thal1oczy, Antal Hodinka, Gusztav Wenzel, Samu Barabas, Ivan Nagy, Albert Nyary, Bela Radvanszky, Levente Zavodszky, Karoly Zichy, Aron Szilady, Sandor Szilagyi, Jozsef Thury, Imre Karacson, Lajos Fekete i drugi. Izmeu dva svjetska rata radova je sve manje i mogu se na prste izbrojiti. Poslije Drugoga svjetskog rata od hrvatskih povjesniara gotovo se nitko nije ni bavio istraivanjem tog razdoblja, osim pisca ove knjige. tovie, povijesna znanost u Hrvatskoj nije ni poticala takva istraivanja, a jo manje sustavno radila na objavljivanju izvora iz turskih arhiva. Nasuprot tome, u Turskoj, Maarskoj, Austriji, Srbiji, a posebno u Bosni, napisane su brojne rasprave i knjige, objavljene su zbirke izvora i kronike osmanskih pisaca koje uvelike proiruju i produbljuju znanje o hrvatskim krajevima za osmanske vladavine. Ova je knjiga nastala na tragu upravo te injenice i elje da se neto vie kae o najtraginijem razdoblju hrvatske povijesti. Njezin je cilj pribliiti itatelju tri stoljea borbe Hrvata za goli opstanak kao dug prema prolim naratajima ratnika i stradalnika, kako bi se makar donekle ispunila praznina u hrvatskoj historiografiji. Isto tako njezin je cilj i potaknuti budue povjesniare da nastave sa istraivanjem, mijenjajui pritom povijesno miljenje u prilog cjelovitosti hrvatske povijesti prema naelima kauzaliteta, u kojoj se i oituje povijesno bie hrvatskoga naroda.

UVOD
Na elu malog pograninog bejlika na granici s Bizantskim Carstvom u sjeverozapadnom dijelu Male Azije, predvodei gazije (ratnike, junake), akhije (poluvojni red u gradovima i selima) i spahije (uivatelje timara, lena), Gazi Osman (1288. -1326.) nije ni slutio da postavlja temelje buduem carstvu. tovie, jednom od najveih i najmonijih u povijesti svijeta. U sukobu s bizantskom vojskom 1301. kod Bafeona (Koyun Hisari) izaao je Osman kao pobjednik. Pobjeda nad bizantskom vojskom donijela je Osmanu slavu, pa su pod zastavu i na njegovu stranu prelazile mnoge gazije iz Anadolije, da bi se prema imenu svoga vode nazvali Osmani. Smiljeno i postupno irei vlast, potkraj ivota osvojio je Osman Brusu (Bursu) i uinio je prijestolnicom svoje drave. Osmanov sin i nasljednik Orhan (1326. -1362.) proglasio se sultanom i odluno je nastavo sa osvajanjima. Zabrinut irenjem osmanske drave, mladi car Andronik III. upustio se 1329. u bitku s Orhanom u Pelekanonu (Maltepe), ali je bio potuen. Ve 1331. bila je izgubljena Nicomedia (Izmit), a 1333. godine Nicea (Iznik), pa je Orhan postao gospodar poluotoka Kocaeli (Kodaeli) i opasno se pribliio Constantinopolisu. U nastavku ratovanja domogao se Orhan 1337. ili 1338. Smirne (Izmir) i proirio svoju vlast na pokrajinu Karasi. Osim to je prvi od sultana kovao svoj novac, Orhan je proveo novu organizaciju vojske i uprave koja stojeima ostaje stup posve centralizirane osmanske drave. Kao prvo, osnovao je stajau vojsku janiare (yeni = nov i eri = vojska), zatim odvojio teko od lakog konjanitva i od redovne pjeadije (yaya, pyade), izdvojio red vojnika za borbu na rijekama i moru azape. Nova vojska temeljila se na odabiru djeaka (devirme) zarobljenika i pokorenih krana koji su kolovani za razne vojne i upravne slube, i odgajani u islamskom duhu i fatalnoj odanosti sultanu. Dobro izvjebani za borbu, janiari ubrzo postaju oslonac sultanove vlasti, a ratovanje im je gotovo jedino i pravo zanimanje. Vrlo pokretljivo lako konjanitvo bilo je naoruano sabljom ili dugim zakrivljenim noem (yatagan), kratkim kopljem, lukom i tobolcem sa strjelicama, zatieno konim prnjakom ili ianom kouljom. Kao prethodnica osvajakih pohoda ono je upadalo na prostor drava i naroda koje su Osmani (Turci) eljeli osvojiti, sustavno ruei, palei i unitavajui sve pred sobom i odvodei ljude u robije. Zbog takvog naina ratovanja to je konjanitvo bilo nazvano akindijama prema rijei akin u znaenju upad, provala i pljaka. U skladu s islamskim vjerskim uenjem i pravu (er'iye), Orhan je vodio sveti rat (gaza) protiv Bizantskog Carstva, ali istodobno i protiv bejlika i emirata u Anadoliji i dalje u istonom dijelu I Male Azije. Gaza je bila vaan initelj u irenju osmanske drave, nadahnjujui i potiui vjernike na ratne pothvate i rtve. Njezin ideal bio je sukladan interesima svih drutvenih slojeva drave i carstva u nastajanju. Poistovjeujui osmanski sultanat s islamskom dravom ili kuom islama (dar-ul-islam), druge su drave bile poprite neprestanog svetoga rata (dar-ul-harb), kojemu prema vjerskom uenju nije bio cilj unititi nego samo pokoriti nevjerniki, odnosno, ne islamski svijet. Ubrzo nakon osvajanja Smirne, pod vodstvom Umur-bega, Turci su iz anakkale (anakale) prvi put preli preko Dardanela na europsko kopno. Iako prijelaz preko Dardanela nije tada znaio i irenje osmanske vlasti, steeno vojno iskustvo bilo je dragocjeno u planiranju budueg vojnog pohoda. S mnogo veim snagama, koje su pratili dervi i (sufi, vjerski mistici) kao borci i propovjednici vjere, osnivai samostana (zaviye, tekke) i naselja, preao je 1345. Umur-beg po drugi put na europsko kopno i utro put irenju osmanske vlasti. Ve 1352.

zauzeo je Orhanov sin Sulejman \ tvravicu Cimpe, a iskoristivi pomutnju izazvanu potresom zauzeli su Turci 1354. Galipolje (Gelibolu). Na taj nain bila su dobivena na europskom kopnu vana uporita, kamo su neprestano pristizali doseljenici iz Male Azije. Usporedo s tim, Turci su u Anadoliji osvojili staru Ancyru (Angoru) odnosno Ankaru i stvorili ve monu i prostranu dravu. Iz svojih europskih uporita Turci su poput plimnog vala nezadrivo prodirali na Balkanski poluotok. Uz spahijsko konjanitvo, janiare, akindije i druge vojne redove, turska je vojska na bojnom polju upravo satirala svoje protivnike. Zemlja osvojena sabljom (kili) na tom prostoru proglaavana je dravnim dobrom (erazi miri), koju sultan daje na doivotno uivanje zaslunim ratnicima i vojnicima, vojnim posadama i dravnim slubenicima kao timare (feude, lena), uspostavljajui tako poseban oblik feudalnih odnosa. Ovisno o veliini prihoda, svi uivaoci timara bili su duni na sultanov poziv krenuti u rat kao konjanici ili pjeaci. U svakom ratnom pohodu pruala im se prigoda da steknu jo vee posjede i prihode. Takav nain nagraivanja ratnika i dravnih slubenika bio je sam po sebi vaan initelj vojnih pohoda i neprestanih tenji za prostora. U osvojenim krajevima Turci nisu prisiljavali stanovnitvo da prihvati islam, ve su bivim feudalcima, ako bi se dobrovoljno predali i sluili osmanskoj dravi, ostavljali posjede. Podlono stanovnitvo, bez obzira na vjersku pripadnost, zanimanje i mjesto boravka, nazivano je opim imenom raja (ra'iyya). Obveze raje prema spahijama i sredinjoj vlasti sastojala se od osobnih obaveza odnosno erijatskih (hukuk-i er'iye) i dravnih redovnih i izvanrednih poreza (tekalif-i orfiye i avarazi divani- yye). Kao posrednici izmeu sredinje vlasti,.spahija i podlonog stanovnitva, bile su kadije (suci) iz reda obrazovanih predstavnika vjere ili uleme. Naime, prema islamskoj teoriji politika je vlast bila samo sredstvo u primjeni erijata. Oslanjajui se na vojne snage i jaanje dravne uprave, na zalasku ivota Orhan je 1361. godine osvojio Jedrene (Edirne), koje postaje nova prijestolnica. Prenoenje sjedita vojne i dravne uprave iz Burse na europsko kopno bio je Orhanov dalekovidan potez, koji je mladu osmansku dravu gotovo spasio od propasti. Naslijedivi od oca Orhana ve snanu dravu, sultan Murad I. (1362. -1389.) razvija i poduzima brojne osvajake pohode na Balkanskom poluotoku. Zauzimanjem orlua i potom Plovdiva (Filibe) bila je prekinuta veza Bizantskog Carstva sa zemljama na Balkanu, pa je ono bilo svedeno na malu oblast oko Constantinopolisa, opkoljenu sa svih strana turskim poloajima. Brzim napredovanjem Turci su jasno pokazali da ele unititi Bizantiju i osvojiti cijeli Balkanski poluotok. Na rijeci Marici kod Cemomena turska vojska je 26. rujna 1371. naprosto satrla srpske velikae i konano uvrstila poloaj osmanske drave u Europi. Ponesene pobjedom na Marici, turske akindije prodiru duboko u Grku, Makedoniju, Albaniju i Srbiju. Osvajanjem Sredeca (Sofija) 1385. i Nia 1386. godine bio je Turcima otvoren put prema zapadu i Podunavlju. U jednom takvom naletu bila je turska vojska 1388. potuena kod Plonika, pa je sultan Murad 1389. osobno poveo vojsku protiv Srbije. Na Kosovu polju srpsku vojsku, potpomognutu odredima iz Bosne i Hrvatske, predvodio je knez Lazar Hrebeljanovi. U vrlo estokoj bitci ta je vojska bila poraena, ali je na bojitu smrtno stradao i sultan Murad. Jo u toku bitke prijestolje je preuzeo Muradov mladi sin Bajezid I. (1389. -1402.), nazvan Yildirim (Munja), koji je bio vie nego dostojan nasljednik svojih prethodnika. Za njegove kratke vladavine Turci su 1391. osvojili Solun, 1392. Skopje i od 1393. do 1396. pokorili Bugarsku, dok je Srbija bila pretvorena u vazalnu dravu.

DINASTIKI RAT U HRVATSKOJ I PRVE TURSKE PROVALE

Na dvoru kralja Ludovika I. (1342. -1382.) i u Hrvatskoj, znalo se za turska osvajanja na europskom kopnu ve 1354. godine. Papa Inocencije VI. nagovarao je kranske vladare da se suprotstave Turcima pod vodstvom srpskog cara Stefana Duana. 1 Osim dobre procjene stvarne opasnosti, od te zamisli nije bilo nita, jer je ve idue godine Duan iznenada umro i njegovo se carstvo raspalo. Turci su bili tada jo daleko i nisu ugroavali Ugarsku, Hrvatsku i Bosnu, a kralj Ludovik imao je posve druge vojne i dravne ciljeve. Mirom sklopljenim u Zadru 18. veljae 1358. priznala je Republika Venecija poraz i predala Ludoviku sve dalmatinske gradove i otoke od polovice Kvarnera do meaa grada Draa, a sam dud morao se odrei naslova vojvode Dalmacije i Hrvatske. 2 Raspadanju Duanova carstva pridonio je i Ludovik kad je 1359. poslao vojsku u Srbiju da bi zatitio Mavansku banovinu. Osim toga, on je iskoristio slabljenje bugarske drave, pa je 1364. pokorio tzv. Vidinsku carevinu pretvorivi je u Bugarsktl banovinu, a cara Sracimira je zarobio. Zapravo bilo je to privremeno proirenje Severinske banovine, da bije uskoro vratio Sracimiru kao svome vazalu. Ludovikovo ratovanje u Srbiji i Bugarskoj olakavalo je Turcima da se uvrste na europskom kopnu i ovladaju glavnim putovima idui prema zapadu: Takoer i ratni pohodi u Bosni udaljavali su Ludovika od pridavanja vee pozornosti irenju i jaanju osmanske drave. Pogotovo kad je 1370. godine, poslije smrti svoga ujaka Kazimira III., postao i poljski kralj. Nasuprot tome, pobjeda osmanske vojske pored rijeke Marice kod 1371. jasno je pokazala i najavila da je samo pitanje vremena kad e Turci izbiti na granice Ugarske i Hrvatske. Meutim, zaokupljen sukobom izmeu Venecije i Genove, Ludovik je stao na stranu Genove i 1378. upustio se u novi rat protiv Venecije. Iscrpljena ratom, Venecija je 26. studenoga 1381. u Torinu ponovno potvrdila sve odredbe mirovnog sporazuma u Zadru iz 1358. i obvezala se godinje plaati hrvatsko-ugarskom kralju 7 000 zlatnika! 3 Krae vrijeme zatim, 11. rujna 1382. godine kralj je Ludovik umro. U braku s Elizabetom, kerkom bosanskog bana Stjepana Kotromania, imao je dvije maloljetne keri. Po godinama stariju Mariju, vjerenicu ekog kralja Sigismunda Luksemburkog, sina oca i kralja Karla IV., i mladu Hedvigu. U Marijino ime vladavinu dravom preuzela je njezina prevrtljiva i astohlepna majka Elizabeta. Veina velikaa u zemlji bila je nezadovoljna Marijinom vjeridbom sa Sigismundom, niti je eljela Sigismunda za kralja. Jo vee nezadovoljstvo izazivali su samovoljni postupci kraljice Elizabete i njezinih miljenika, koji su vodili u otvorenu pobunu. Da bi, ipak, nekako ouvali dravno jedinstvo i smirili duhove u zemlji, okupili su se sredinom svibnja 1385. krupni velikai Hrvatske i Ugarske u Poegi, gdje su nagovorili kraljicu Mariju da razvrgne vjeridbu sa Sigismundom i uda se za orleanskog vojvodu Louisa, brata francuskog kralja Charlesa VI. Na takav ishod sukobljenih strana prividno je pristala i kraljica Elizabeta. Zadovoljni postignutim dogovorom, velikai su odmah izabrali visoko poslanstvo s erdeljskim vojvodom Ladislavom, krkim i modrukim knezom Ivanom Frankapanom i krbavskim knezom Jurjem Kurjakoviem na elu da smjesta otputuje u Francusku i dovede
1 2

Wenzel, Gusztav, Magyar diplomacziai emlekek az Anjou-Korbol, Budapest I875.,II., p. 445, 446. ldem, o.c., II., p. 501-522. 3 Ljubi, ime, Listine o odnoajih izmedju Junoga Slavenslva i Mlelake Republike, Zagreb 1874., knj. IV., p. 119-180.

10

novoga kralja. Obavijest o poslanstvu i njegovu sastavu poslao je Juraj Kurjakovi Republici Veneciji 27. lipnja iz Brinja. 4 Saznavi za taj dogovor odluio je Sigismund silom oruja izboriti pravo na prijestolje. Da bi osujetio njegove planove i neposredno utjecao na dalji razvoj dogaaja u zemlji, otputovao je tada zagrebaki bisup Pavao Horvat u Napulj i nagovorio Karla Drakog, nekadanjeg hrvatskog hercega (1365. -1376.) i roaka kralja Ludovika, da preuzme prijestolje. Uzalud je kraljica Margareta odgovarala svoga mua da odustane od tog nauma, i nipoto nije pristajala da sa sobom povede i njihova sina Ladislava, jer da e ga sigurno odvesti u smrt. Ve 12. rujna 1385. stigao je Karlo u Senj, odakle je produio u Zagreb. Jo dok je boravio u Zagrebu pozvala je Elizabeta Sigismunda u Budim da bi obavila njegovo vjenanje s Marijom. Poslije sklapanja braka Sigismund je odmah napustio Ugarsku i prepustio svoju mladu suprugu njezinoj sudbini. ekajui u Zagrebu da se okupe njegove pristae i stvore uvjeti za nastavak putovanja, otputovao je Karlo u Stolni Biograd (Szekesfehervar), gdje se 31. prosinca 1385. okrunio za kralja. 5 U prvi mah inilo se da je dinastika kriza sretno prebroena i da e u zemlji napokon zavladati mir. Ali bilo je to samo krae zatije pred oluju koja e snano uzdrmati dravnu zajednicu izmeu Hrvatske i Ugarske i ostaviti iza sebe neizbrisive tragove. Silno povrijeena i posve potisnuta u stranu, kraljica Elizabeta nikako se nije mirila s takvim razvojem dogaaja, ve je snovala kako da ukloni kralja Karla s prijestolja. I ne slutei to se zapravo na dvoru u potaji sprema, im su velikai predvoeni braom Horvat i vranskim priorom Ivanom Palinom doznali da je 24. veljae 1386. na poticaj kraljice Elizabete Karlo Draki ubijen, odmah su pograbili oruje i silom zavladali Poekom, Vukovskom i Srijemskom upanijom i Mavanskom banovinom. Mavanski ban i vjeran pristaa kraljice Marije i kralja Sigismunda Stjepan Korog nalazio se u to vrijeme izvan svoje banovine. Kad je primio obavijest to se dogaa na prostoru izmeu Drave, Dunava i Save, hitno se zaputio u Slavoniju i Mavu. Okupivi vrlo brzo vojsku, u silovitu naletu razbio je Ladislava Horvata u ijim su redovima bili odredi vojske bana Tvrtka iz Bosne i Lazara Hrebeljanovia iz Srbije i podvrgao svojoj vlasti Poeku, Vukovsku i Srijemsku upaniju i Mavansku banovinu. Izgubljena bitka nije znaila i odluan poraz jer su ubrzo Ladislavu pritekli u pomo ban Ivan (Ivani) Horvat i vranski prior Ivan Palina, pa su udruenim snagama potukli Stjepana Koroga. Pretrpjevi poraz, naao se Stjepan Korog u tekom poloaju, jer obeana pomo iz Ugarske nije dolazila. Poslije neizvjesne budunosti, kad je pomo ugarskih velikaa napokon stigla, zaputio se on prema Poegi, gdje je blizu grada porazio ustaniku vojsku i prinudio pobunjene velikae na povlaenje prema Savi i zapadnom dijelu Slavonije. Openito nezadovoljan razvojem dogaaja, to vie to su u tim bespotednim okrajima ljuto stradali i njegovi posjedi, odluio je palatin Nikola Gorjanski osobno doi u Slavoniju i skriti otpor pobunjenih velikaa. Drei da e lake ostvariti svoj naum, nagovorio je kraljice Elizabetu i Mariju da mu se pridrue s dvorskom pratnjom, vjerujui da e njihova nazonost snano utjecati na smirivanje stranakih borbi i obuzdavanje strasti. Sredinom srpnja 1386. godine, kraljice Elizabeta i Marija s palatinom Nikolom Gorjanskim prele su Dravu, gdje su ih doekale vjerne pristae Filip Korog i njegov sin ban Stjepan, Ivan Morovi i lanovi obitelji Gorjanski. Iako se u izvorima ne kae na kojem mjestu je obavljen prijelaz preko Drave, nema sumnje daje rije o prijelazu kod Osijeka i kraem boravku u gradu obitelji Korog. Nakon kraeg predaha i odmora od putovanja, iz Osijeka su produili do akova, i potom krenuli prema Gorjanima. Kad su 25. srpnja bili blizu Gorjana, iznenada su ih iz zasjede
4 5

Wenzel, o.c., ili., p. 563-566, 582. Klai, Vjekoslav, Povijest Hrvata, Zagreb 1975., knj. II., p. 251-254.

11

napali Ivan Palina i braa Horvat. Tu se zametnuo kratak ali krvav boj u kojem su bili sasjeeni palatin Nikola Gorjanski, ubojica kralja Karla Drakog Bla Forga (Forgacs) i brojni drugi velikai i lanovi dvorske pratnje. Bijegom su se spasili jedino Ivan Morovi i Nikola Gorjanski " Mladi. Kraljice Elizabeta i Marija i nekolicina krupnih velikaa, medu kojima slavonski podban Martin Ders od Sredica (Zerdahel)6 i mavanski ban Stjepan Korog, pali su u ruke svojih protivnika. Ivan Palina i braa Horvat odveli su, zajedno s ostalim zarobljenicima, . Stjepana Koroga u Poitelj u Lici, a kraljicu Elizabetu i Mariju u Novigrad kod Zadra. 7 Poslije bitke kod Gorjana cijela Hrvatska, vei dio Slavonije i Mavanska banovina priznavale su vlast Ivania i Ladislava Horvata. Smrt palatina Nikole Gorjanskog, zarobljavanje kraljica i najmonijih velikaa, izazvali su opi mete i rasulo u zemlji, pa je kralj Sigismund pourio u Ugarsku i u ime svoje zarobljene supruge preuzeo vladanje dravom. Potkraj iste godine stigao je on s vojskom u sjeverozapadni dio Slavonije da bi to blie bio ratnom popritu. Njegova pojava u Slavoniji izazvala je pobunjene velikae na jo ei i tvrdokorniji otpor, tako da su prvih dana sijenja 1387. predali kraljicu Elizabetu krvniku. im je Sigismund doznao za Elizabetinu nasilnu smrt, smjesta se povukao preko Drave, strahujui da bi razjareni velikai mogli predati krvniku i njegovu suprugu Mariju i odcijepiti sve hrvatske zemlje od Ugarske. Takav razvoj dogaaja najzad je prisilio Sigismunda da se znatno bolje pripremi za odluan obraun sa svojim protivnicima. Izmeu ostalog, zatraio je on diplomatsku i stvarnu pomo od pape Urbana VI. i venecijanskog duda Antonija Venerija. 8 Obavijeten o tim pripremama, provalio je Ivani Horvat iz Slavonije u Baranju i opustoio grad Pecs (Peuh), oekujui da mu se pridrue protivnici kralja Sigismunda. Ali dok je on bio zabavljen ratovanjem u Baranji, preli su na Sigismundovu stranu krki i krbavski knezovi Frankapani i Kurjakovii i uz pomo Venecije oslobodili iz zatvora kraljicu Mariju i zarobljene velikae. 9 Odmah nakon izlaska iz zatvora ti su se velikai pridruili kraljevskoj vojsci blizu Krievaca, odakle su hitno krenuli preko Drave i potisnuli Ivania Horvata iz Baranje u Slavoniju. U tim okrajima istaknutu ulogu imao je opet Stjepan Korog, koji se ve otprije pokazao kao vjet i sposoban vojskovoa. Gonei biveg bana Ivania iz Baranje ubrzo je Stepan Korog razbio njegovu vojsku u Pobosuu i odbacio je preko Save u Bosnu. 10 Na taj nain bio je dinastiki rat u Slavoniji privremeno okonan, a zakleti protivnici kralja Sigismunda nali su utoite u Bosni. Uz podrku bosanskog kralja Stjepana Tvrtka i velikog vojvode Hrvoja Vukia Hrvatinia utjecaj Ivana Paline i nekadanjeg bana Ivania Horvata na prilike juno od Save do Jadranskog mora jo uvijek je bio vrlo jak, iako su Hrvatska i Dalmacija priznavale vlast kralja Sigismunda i kraljice Marije. Zapravo, kraljevska je vlast na tom prostoru ovisila o vojnoj moi i rasporedu snaga, jer su pojedini velikaki rodovi ostali i dalje nepomirljivi kraljevi protivnici. Za to vrijeme izbili su Turci na granicu Bosne i Mavanske banovine i opasno se pribliili Hrvatskoj. Pobjedom nad srpskom vojskom na Kosovu polju 15. lipnja 1389., osigurali su oni put prema zapadu i neposredno ugrozili Bosnu, Hrvatsku i Ugarsku. Svakako bolje
Magyar orsaigos leveltar (dalje MOL), Budapest, DI. 33 468 (Mratinus, filius Georgii filii Ders, de Zerdahel). MOL, Budapest, Dl. 7 309; Wenzel, O.C., 1[[., p. 634,650; Smiiklas, Tade, Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (dalje CD), Zagreb 1981., Vol. XVII. p. 85-92. 8 Wenzel, O.C., III., p. 634, 635. 9 Ljubi, o.c., IV., p. 240-242. 10 MOL, Budapest, DI. 7 309; Wenzel, O.C., III., p. 536,650; SmiikIas, CD XVII., p. 85-92; Klai, O.C., II., 261-270.
7 6

12

obavijeten od drugih kako je zavrila spomenuta bitka, ubrzo je kralj Sigismund poveo vojsku u Srbiju i stigao do tvrave Nikodim juno od Prilepa. U njegovoj pratnji bili su istaknuti velikai Slavonije, medu kojima Ivan Morovi, Stjepan Korog i Nikola Gorjanski Mladi. Jo 12. studenoga 1389. nalazio se Sigismund u Nikodimu, 11 odakle se urno vratio prije nastupa zime. Turci su pratili nastupanje njegove vojske ali je nisu napadali, tako da je Sigismundov vojni pohod zavrio bez ikakva uspjeha. Preuzevi prijestolje jo u jeku bitke na Kosovu polju, imao je sultan Bajezid I. tada vanijeg posla nego da se njegove vojskovoe uputaju u bitku s kraljem Sigismundom, ije su snage, oito, bile premone. Za mladoga i vrlo odlunog sultana bio je to pravi izazov, a jednako tako i dokaz opasnosti koja prijeti turskim posjedima na Balkanskom poluotoku. Sustavno irei vlast osmanske drave u Makedoniji i stvarajui krajite sa sjeditem u Skopju, odakle su i zapoinjali turski prodori prema zapadu, ubrzo je stanovnitvo istone Slavonije i Srijema iskusilo to su turske akindije i koji su naini i ciljevi njihove borbe. Negdje sredinom 1391. godine, poput jahaa Apokalipse, preli su jai akindijski odredi Savu i nasrnuli u istonu Slavoniju i Srijem. Svuda gdje su i prolazili, mahnito su ruili i palili sela i naselja, pljakali i ubijali njihovo stanovnitvo i odvodili ga u roblje. Obavijeten o toj provali, estoko se suprotstavio Turcima Ivan Morovi i razbio ih kod Manelosa, ali su mu u okraju zarobili brata Dionizija. Koji dan kasnije sukobio se Ivan Morovi ponovno s akindijima nedaleko od Morovia kod mjesta Eng i potukao ih, zadobivi pri tom dosta teke rane. 12 Opisujui zasluge Ivana Morovia u jednoj ispravi iz 1405. kae se da je bio prvi od velikaa koji se borio protiv Turaka, ne tedei pritom ni sebe ni svoje slubenike i ratnike.13 Zapravo, bio je to poetak neviene tragedije hrvatskog naroda i tri stoljea duge borbe Hrvata protiv Turaka. U toj borbi najodlunije mjesto imao je Ivan Morovi kao pouzdan oslonac kralja Sigismunda, ispisujui od tog vremena neponovljive ivotne stranice izuzetno smjelog i najpoznatijeg vojskovoe i ratnika svoga doba. Napad akindija shvatili su kralj Sigismund i vodei velikai Slavonije i Ugarske vrlo ozbiljno, smatrajui da je nuno zaustaviti Turke i odbaciti ih to dalje prema istoku. Za takvu vojsku trebalo se dobro pripremiti i osigurati pomo drugih zemalja, to je u kraem roku bilo nemogue postii. Ipak, da ne bi stajao skrtenih ruku, poveo je 1392. Sigismund vojsku uz Dunav do Golubca, preao zatim Dunav i produio dolinom Mlave robei i palei sve do drela, odakle se vratio a da nije postigao nikakav vojni uspjeh. tovie, ta je vojna potaknula sultana Bajezida na jo odlunije ratovanje. Usporedo s tim prilike u Bosni i na jugu Hrvatske nakon smrti bosanskog kralja Stjepana Tvrtka i polaganjem prava na prijestolje Ladislava Napuljskog, sina ubijenog kralja Karla Drakog, postajale su sve zamrenije. Tvrtkov nasljednik Stjepan Dabia podravao je Ivana Palinu i brau Horvat koji su odluno stali na stranu Ladislava Napuljskog. Istodobno, da bi pridobio to vei broj pristaa Ladislav je obilato dijelio posjede i povlastice irom Hrvatske i Ugarske. Strahujui da bi Ivani Horvat i buntovni velikai iz Hrvatske opet mogli prijei s vojskom Savu, trebao se 1393. Sigismund sastati s bosanskim kraljem navodno u akovu radi utanaenja mira. O planiranom kraljevu dolasku u akovo znalo se i u Zadru, pa je Veliko vijee 20. svibnja 1393. svojim izaslanicima dalo upute za razgovor sa Sigismundom. 14 Od susreta dvaju kraljeva nije, meutim, bilo nita, niti su oni uope i dolazili u akovo.

11 12

MOL, Budapest, D1.7 530.

MOL, Budapest, 01.8 302, 37 586; Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (dalje AHAZU), Zagreb, D-VIIa-48; Sii, Ferdo, Nekoliko isprava iz poetka XY. st., Starine JAZU 39, Zagreb 1938., p. 230-232. 13 MOL, Budapest, 01. 8 998. 14 Smiiklas, CD, XVII., p. 507.

13

Naime, ako je Sigismund i namjeravao tada doi u akovo, morao je odustati od te zamisli, jer su Turci 17. srpnja 1393. osvojili Trnovo i potom opkolili cara Ivana ima na u Nikopolju i prisilili na predaju, odakle su ga odveli u Plovdiv. Osvajanjem istonog dijela Bugarske namjeravao je sultan Bajezid ve idue godine pokoriti i Vlaku sjeverno od Dunava, odakle bi iz donjeg Podunavlja Iako mogao provaljivati u Erdelj i Ugarsku. Dok se Bajezid pripremao za rat, dugo oekivani dolazak kralja Sigismunda u akovo ostvario se prvih dana srpnja 1394. Zajedno s njim stigla je i dobro opremljena vojska, da bi zauvijek satro otpor pobunjenih velikaa iz Hrvatske, utaborenih u gradu Doboru na uu Bosne u Savu, i prisilio kralja Stjepana Dabiu na pokornost. U estokom okraju strahovito je potukao protivniku vojsku i zarobio Ivana Palinu i brau Ivania, Ladislava i Pavla Horvata, kao i vei broj njihovih pristaa. Silno zaplaen teinom poraza i nadmoi Sigismundove vojske, poklonio se kralj Stjepan Dabia Sigismundu, iskazujui pritom svoju pokornost. Zarobljene velikae i njihove pristae poveo je Sigismund sa sobom, neprestano ih zlostavljajui na putu. Kad su stigli u Peuh, nagovoren od kraljice Marije, dao je Ivania Horvata vezati konju za rep i vui ulicama grada, i potom polumrtva muiti usijanim klijetama i rasjei na etiri dijela. Ostali zarobljenici bili su odvedeni u Budim, gdje ih je Sigismund osudio na smrt odsijecanjem glave, potedivi ivot jedino Pavlu Horvatu kao duhovnoj osobi. Sigismundov svirep postupak izazvao je pravo zgraanje javnosti Hrvatske i Ugarske, a stara mrnja protiv njega planula je opet punim arom. Samouvjeren u svoju nadmo i odanost svojih vojskovoa i pristaa nije se Sigismund na to ozbiljnije ni osvrtao, vjerujui da e nezadovoljne velikae Iako prisiliti na pokornost. Dapae, pobjeda vlakog vojvode Mire nad Turcima 10. listopada 1394. kod Rovina i sklapanje saveza s njim, jo ga je vie osokolila u nadi da e u planiranom ratu protiv Turaka izvojevati odlunu pobjedu. Iznenadna smrt kraljice Marije 17. svibnja 1395. ugrozila je, meutim, Sigismundov poloaj u dravi, jer su mnogi velikai mislili da se njezinom smru ugasilo i njegovo pravo na hrvatsko i ugarsko prijestolje. Bosanska vlastela pod vodstvom Hrvoja Vukia Hrvatinia nije za Sigismunda vie htjela ni uti, ve je nakon smrti kralja Stjepana Dabie prepustila vladanje njegovoj udovici Jeleni. Uskoro zatim, sredinom proljea 1395., porazili su Turci vojvodu Miru i osvojili Malo NikopoIje (Turnu Magurele) , Oslanjajui se na ban ove Detrika Bubeka, Ivana Morovia i Nikolu Gorjanskog Mlaeg, pohitao je Sigismund u pomo vojvodi Miri. U tekim borbama oko Nikopolja (Nikopol) Turci su bili prisiljeni na predaju, a ratna slava pripala je Ivanu Moroviu koji je tom prilikom bio teko ranjen. 15 Daleko od tih zbivanja na Sigismundov poziv i uz podrku pape Bonifacija IX. okupljala se u Francuskoj, Engleskoj i Njemakoj viteka i kriarska vojska za rat protiv Turaka. Engleske vitezove predvodio je vojvoda od Lancaslera, a francuske burgundski vojvoda Jean. 16 Njima su se u Njemakoj pridruili vitezovi iz Falake i najamnici iz drugih zemalja. Veinu brodova koji su preko Conslantinopolisa uplovili u Dunav i nastavili put prema Nikopolju, dala je Republika Venecija. Na elu te vojske zaputio se kralj Sigismund pored Dunava do Vidi na i Orehovice i osvojio ih najuri. 17 U kraljevoj blizini bile su iskusne vojskovoe Ivan Morovi i Nikola Gorjanski Mladi. Ponesen poetnim uspjesima u ratu stigao je Sigismund do Nikopolja, gdje gaje ekao sultan Bajezid Yildirim i 25. rujna 1396. strahovito potukao. Spaavajui gole ivote kralj Sigismund i Nikola Gorjanski Mladi pobjegli su s bojita i potraili spas na mletakoj galiji na putu prema Constantinopolisu.

15 16

MOL, Budapest, D1. 37 536. MOL, Budapest, Dl. 33 380 (illustris princeps dominus Johannes primogenitus dux Burgundiae). 17 MOL, Budapest, DI. 8 202; SmiikJas, CD, XVIII., p. 202.

14

Pobjedom kod Nikopolja osigurao je sultan Bajezid turska osvajanja na Balkanskom poluotoku i irom otvorio vrata osmanskoj vojsci za nesmetane prodore u Vlaku, Srbiju i Bosnu, a preko njih u Hrvatsku i Ugarsku. S ostacima svoje vojske urio je Ivan Morovi s bojita u svoje banovine Mavu i Slavoniju. Naime, da bi iskoristio prednost pobjede i rasulo Sigismundove i kriarske vojske ubrzo je nakon bitke kod Nikopolja sultan Bajezid poslao jake akindijske snage u Slavoniju i zapadne dijelove Hrvatske. U silovitu naletu napale su akindije Mitrovicu i opustoile velik dio Srijema sve do Slankamena. 18 Jedan njihov jai odred nasrnuo je u Poeku kotlinu i okolicu Naica, odakle su Turci pored Drave stigli sve do Ptuja i ovladali gradom. Na povratku, gonei pred sobom nekoliko stotina zarobljenika oba spola, Ptuj opljakaju i zapale i ponovno se srue u Poeku kotlinu. Obavijeten o njihovu kretanju, upinjui sve snage, Ivan Morovi okupi vojsku i razbije Turke blizu Poege. 19 Gotovo u isto vrijeme stigle su akindije i do Zrina, opustoile i spalile njegovu okolicu i odvele u roblje mnotvo mukaraca, ena i djece. 20 Poslije poraza kod Nikopolja, o kralju Sigismundu i palatinu Nikoli Gorjanskom Mladem nije se dugo nita znalo, pa je pravo Ladislava Napuljskog da preuzme prijestolje postalo sve izglednije. Na poziv da doe u kraljevstvo bez kralja, Ladislav se nije mogao odazvati, jer mu je opasan suparnik bio francuski kraljevi Louis, koji je jo uvijek drao glavni grad Napuljske Kraljevine, ve je kao svoje namjesnike u Hrvatskoj i Ugarskoj imenovao Stjepana Lackovia i Stjepana od Simontornje (de Simontomya) da u njegovo ime vladaju i pripremaju put do prijestolja. Naivno vjerujui Stjepan Lackovi i njegovi privrenici mislili su da bi se to moglo lako ostvariti sklapanjem saveza sa sultanom Bajezidom, odnosno, enidbom Ladislava s nekom od Bajezidovih keri. U meuvremenu iskrcali su se kralj Sigismund i Nikola Gorjanski s venecijanskih galija 21. prosinca 1396. u Dubrovniku. Primajui najvie poasti i darove dubrovakog kneza i vlastele, obeao je Sigismund da e Dubrovane uvijek drati kao najvjernije podanike, te je dubrovakog kneza i njegove nasljednike imenovao vitezom zlatne ostruge i odobrio Republici pravo kovanja novca s njegovim likom. Kad su proli boini blagdani, zajedno s pratnjom otplovio je on venecijanskim brodovima 29. prosinca iz Dubrovnika u Split. Vijest o kraljevu povratku munjevito se irila, izazivajui ozbiljne nedoumice. Iz Splita je Sigismund produio do Knina, odakle se zaputio krbavskim knezovima Kurjakoviima. Ve 13. veljae 1397. stigao je on u Topusko i nastavio put prema Krievcima,gdje je njegov ban Detrik Bubek bio sazvao sabor slavonskih velikaa i plemia. Na sabor je bio pozvan i Stjepan Lackovi sa svojim sljedbenicima. Mirni poetak sabora pretvorio se u Stjepanovu optubu za izdaju i urovanje s Turcima, pa su kraljeve pristae nasrnule na njega i 27. veljae 1397. na Sigismundov oigled sasjekle Stjepana Lackovia i njegova neaka Andriju. Naputajui poprite tzv. "krvavog sabora" i urei se iz Krievaca preko Drave, isprijeio se Sigismundu njegov zakleti protivnik Stjepan iz Prodavia (Virja), nazvan Vrag (Vrdeg, Ordog), unuk nekad slavnog bana Mikca. Meutim, suoen s nadmoi kraljeve vojske,

18 19

Klai, o.c., II., p. 322. MOL, Budapest, D1.37 586; Fejer, Gyorgy, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, Budae 1841., T.X/5, p. 295, 297; Hammer; Joseph von, Geschichte des Osmanischen Reiches, Pesth 1834., B.l., p. 201, 202; ii, o.c.,StarineJAZU39,p.131,232. 20 ii. o.c., Starine JAZU 39, p. 158.

15

Stjepan se povukao s bojnog polja i zatvorio u urevcu. Uvidjevi da se nee moi odrati, potajno je napustio grad i prebjegao u Bosnu. 21 Kupujui odanost i naklonost velikaa davanjem brojnih posjeda i dovoenjem stranaca, ubrzo je Sigismund smirio prilike u zemlji. Strahujui od progona i gubitka posjeda mnogi su plemii pognuli glavu pred Sigismundom, premda u dui nikada nisu prestajali biti njegovi protivnici. Prvih dana jeseni sazvao je Sigismund i veliki dravni Sabor u Temivaru na kojem su bili doneseni vani zakljuci, kojih se kralj uglavnom nije pridravao. Nasuprot tome zakljuci vezani za obranu zemlje od Turaka bili su dalekoseni i provoeni su sve dosljednije. Na podruju ugroenom od Turaka svi plemii posjednici morali su poi u rat. U sluaju bolesti bili su duni poslati svoje podanike ili za svakog podanika platiti zlatnu forintu. Takoer, dok traje rat s Turcima morao je svaki velika ili plemi opremiti jednog vojnika na dvadeset svojih podanika, a duhovna lica i crkveni dostojanstvenici od svojih nadarbina dati polovicu prihoda za obranu drave od Turaka ili drugih neprijatelja. Od tekog poraza kod Dobora 1394. i tragine sudbine zarobljenih velikaa, izbjegavao je vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini sukob s kraljem Sigismundom. Nasilna smrt Stjepana Lackovia promijenila je njegovo dranje i priklanja se stranci Ladislava Napuljskog. Ne ekajui kraj zime, s manjim odredom vojske i osobne pratnje, preao je Sigismund Dravu i prije 19. veljae 1398. naao se u akovu. 22 Provodei dane uglavnom u dokolici, ostao je Sigismund u akovu sve do kraja oujka. 23 Odatle je otiao u Ilok, vratio se opet u akovo, produio zatim u Gorjane i poetkom lipnja stigao u Poegu. 24 U Poegi je ostao desetak dana, ekajui da se okupi vojska. Za to vrijeme nije ni vojvoda Hrvoje sjedio skrtenih ruku, ve je traio saveznike sjeverno od Save i pozvao Turke u pomo. Poetkom srpnja preao je Sigismund s vojskom Savu i prodro do Vrbakog grada (Orbaz), ali ga je vojvoda Hrvoje uz pomo Turaka su zbio i prisilio na povratak. 25 Da vrati kralju Sigismundu milo za drago, na poziv Sigismunda Naikog poslao je 1400. godine vojvoda Hrvoje svoju vojsku i odrede turskih akindija preko Save. U toj provali teko su stradali posjed i kraljevih pristaa u okolici Poege, Naica, Gotjana i Levanjske Varoi, 26 a nije bila poteena ni okolica akova. Dio te vojske preao je takoer i preko Une i napao cistercitsku opatiju Topusko i Zrin. 27 O estini otpora na koji su tada Turci nailazili govori molba uenika novaka Peuke biskupije, Nikole iz Nevne (Levanjske Varoi), upuena papi Bonifaciju IX. da ga oslobodi svih crkvenih kazni, jer je u obrani domovine i kranstva okupio manji broj krana i ratnika (bellatores) s kojima je zarobio i ubio nekolicinu Turaka i Srba (Turcos et Rascianos) koji su spalili crkve, kue, sela i posjede. 28
Klai, O.C., II., p. 328. Mtilyusz; Elmer, Zsigmondkori okleveltir, Budapest 1951., T.I., p. 573. 23 Fejer, O.C., T. X/2, p. 645; Mtilyusz, o.c., T.I., p. 576; Kukuljevi, Ivan, Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Zagrabiae 1862., Pars I., p. 169. 24 Ljublji, O.C., IV., p. 413. 25 Klai, o.c., II., p. 336. 26 MOL, Budapest, Dl. 33 616 (... Sigismundus filius Alexandri de Nekche ...ad castrum suum Nekche Boznenses et Turcos adducendo et per eosdem de eodcm spolia, incendia, strages et devastationes enormiter perpetrando, et quid plura dum nas congregato valjda nostro exercitu ad opprimendum pertinentiam dictorum Boznenses et Turcorum versus prescriptum regnum Bozne personaliter accessisemur ...); Zichy, Kroly, Codex di pio maticu s domus senioris comitum Zichy de Zich et Vasonkeo, Pesth 1874., T. V., p. 149; Sii, o.c., Stari ne JAZU 39., p. 131, 132, 154. 27 ii, o.c., Starine JAZU 39, p. 158. 28 Monumenta vaticana histori~m regni Hungariae. Bullae Bonifacii IX. P.M. (1396.-1404.), Budapest 1889., II., p. 229, 230.
22 21

16

POETAK DROBLJENJA HRVATSKE I NOVE TURSKE PROVALE

Katastrofalan poraz sultana Bajezida I. Yildirima u ratu s mongolskim hanom Timurom blizu Angore (Ankare) 1402. i prinevski rat u borbi za prijestolje, zaustavili su Turke u irenju Osmanskog Carstva na europskom kontinentu. Prestankom opasnosti od turskih napada u politikom ivotu Hrvatske i Ugarske ponovno je u prvi plan izbilo pitanje kraljeve osobe. Nezadovoljstvo Sigismundovom vladavinom irilo se medu svjetovnim i duhovnim velikaima koji izlaz i rjeenje vide u osobi Ladislava Napuljskog, kojeg je svestrano podravao i zagovarao papa Bonifacije IX. Ohrabren sve jaom podrkom, sredinom lipnja 1402. poslao je Ladislav vojvodu Alojzija Aldemarisca sa pet galija i jednim brigantinom da u njegovo ime uspostavi vlast u Dalmaciji i Hrvatskoj. Provodei dobiveni nalog milom ili silom, napao je Aldemarisco 6. rujna Vranu, koja se nakon mjesec dana opsade predala. Osvajanjem Vrane pokret protiv Sigismunda dobio je sveopi zamah u Hrvatskoj i Ugarskoj, potaknut jo i Sigismundovim nametanjem svoga neaka Albrechta Austrijskog za nasljednika. Procjenjujui da su uvjeti za preuzimanje prijestolja napokon sazreli, 19. srpnja 1403. iskrcao se Ladislav u Zadru. Tu su ga doekali vojvoda Hrvoje Vuki, knez Ivan Nelipi i mnotvo plemia iz : Bosne. Dva dana kasnije stigli su ostrogonski (Esztergorn) i kaloki (Kalocsa) nadbiskupi, zatim biskupi iz Zagreba, Gyora, Veszprema i Nitre i bivi ban Detrik Bubek u pratnji ugarskih plemia. Raspravljajui to poduzeti dalje, predloili su ugarski velikai Ladislavu da otputuje u Stolni Biograd i okruni se za kralja. Ali zastraen oevom pogibijom, Ladislav se nije usudio poi dalje, pa je 5. kolovoza 1403. krunidba obavljena u Zadru. Ladislavovu neodlunost i pomanjkanje hrabrosti iskoristio je Sigismund da silom uspostavi svoju vlast i vrati mir u zemlji. Naime, pouzdavajui se u svoje uvijek odane velikae vojskovoe Nikolu Gorjanskog, Ivana Morovia, Martina Dersa, Filipa Koroga i Sibora Siboria preao je Sigismund odmah u protunapad, odluno slamajui arita otpora svojih protivnika. U nizu estokih okraja njegove su vojskovoe ubrzo porazile Ladislavove pristae na sjeveru Hrvatske (Slavonija) i u cijeloj Ugarskoj. tovie, da bi ubrzao slamanje otpora, proglasio je Sigismund javni oprost svim pobunjenim velikaima uz jamstvo ivota i svih dobara. Takav nepovoljan razvoj dogaaja potaknuo je Ladislava da se krajem listopada 1403. vrati u Napulj, iako se nije odricao snova da e u dogledno vrijeme ipak zasjesti na hrvatsko i ugarsko prijestolje. Prije odlaska, svoje kraljevske ovlasti prenio je na vojvodu Hrvoja i Alojzija Aldemarisca. U procjepu izmedu kralja Sigismunda i vojvode Hrvoja Vukia, priklonio se bosanski kralj Sgepan Ostoja Sigismundu. Bosanska vlastela na elu s vojvodom Hrvojem, nezadovoljna mirenjem sa Sigismundom, zbacila je Ostoju s prijestolja i za kralja Bosne postavila Stjepana Tvrtka II., sina kralja Tvrtka I. Zbaeni kralj zatraio je pomo od Sigismunda, pa je 1405. poslao Ivana Morovia i hrvatskog bana Pavla Bisena (Bessenyo de Ezdege) s vojskom preko Save. Nailazei na estok otpor osvojio je Ivan Morovi Dobor, Bobovac, Srebrenik i cijelu Usoru, dok je Pavao Bisen, unato osvajanju Bihaa i osobnoj pomoi kralja Sigismunda, bio suzbijen. 1 Uvidjevi da na bojnom polju vie nee nita postii, vratio se Ivan Morovi iz Usore.

MOL, Budapest, DI. 6 923,8 998; ii, o.c., Starine JAZU 39, p. 256, 257; Fejer, o.c.,T.X/4, p. 398

17

Prije odlaska predao je Stjepanu Ostoji Bobovac i u Srebreniku smjestio posadu pod zapovjednitvom Nikole zvanog Garazaa iz Kria (de Kerezthwr) i Ladislava Szilagyja. 2 Ratovanje u Bosni nastavljeno je i 1406., a 1407. stigao je na elu vojske do Bobovca i kralj Sigismund, ali se na putu razbolio i morao je uzmaknuti. 3 Jo u vrijeme priprema za odlazak u Bosnu, ponudio je Sigismund Republici Veneciji savez, ne bi li tako lake skrio mo vojvode Hrvoja Vukia i satro bosansku vlastelu. Njegove ponude Republika je odluno odbila, ne elei se izravno mijeati u sukob i utjecati na njegov ishod. Naime, u ratu iz- medu pristaa kralja Sigismunda i Ladislava Napuljskog ona je bila suzdrana, vjerujui da bi u pogodnom trenutku mogla vie postii svojom diplomacijom nego orujem. Potivanje mirovnog sporazuma u Torinu iz 1381. bio je Republici dobar izgovor, iako je izbjegavala izvriti preuzetu obvezu i godinje platiti sedam tisua zlatnika. 4 Nezadovoljan polovinim uspjehom u Bosni, ve od jeseni 1407. zapoeo je Sigismund s pripremama za novu vojnu. Prvih dana svibnja 1408. stigao je on na elu vojske u Gorjane i akovo, gdje se zadrao krae vrijeme. Iz akova je Sigismund produio u Dragotin, kamo je stigao 17. svibnja, 5 i zaputio se u Bosnu. Nastupajui vrlo urno, osmi dan utaborio se pod Doborom 6 i poetkom lipnja strahovito po tukao vojsku Tvrtka II., a zarobljenu bosansku vlastelu bezobzirno je dao pogubiti. 7 Meutim, Sigismundovi glavni protivnici Hrvoje Vuki i druge vojvode i velikai izbjegli su njegovu osvetu i sauvali svoju samostalnost. Posebno, Sandalj Hrani protiv koga je Sigismund slao vojsku, ali ga nije mogao slomiti. Poraz kod Dobora zastraio je Sigismundove protivnike, pa je stranku Ladislava Napuljskog zahvatilo ope rasulo. Meu prvima pokorio se Sigismundu moni knez Ivan Nelipi, 8 kojeg e uskoro slijediti i ostali velikai. Pritijenjen gotovo sa svih strana i bez oslonca na turske vojne odrede zbog sudjelovanja u prinevskom ratu, bio je potkraj 1408. prinuen izmiriti se s kraljem Sigismundom i vojvoda Hrvoje Vuki. Uvidjevi da od prijestolja preko Jadranskog mora nee nita biti, prodao je 9. srpnja 1409. Ladislav Napuljski za stotinu tisua zlatnika Zadar, Novigrad, Vranu, otok Pag i sva svoja prava na preostali dio Dalmacije Republici Veneciji. Ta bezona trgovina, ije su posljedice j odredile njezinu stoljetnu povijesnu sudbinu, bila je kobna za Hrvatsku. Osim Zadra i okolice, do kraja jeseni Venecija je zaposjela otoke Pag i Rab i opsjela ibenik. Uzalud je kralj Sigismund 1411. poveo rat protiv Venecije, koji je 1413. zavrio primiIjem na pet godina prema I naelu tko to posjeduje neka mu i ostane (uti possidetis). U odmjeravanju snaga na vojnom i diplomatskom polju Hrvatska se bez dobro opremljenog ratnog brodovlja nije mogla obraniti, pa je novom ratu protiv Venecije od 1418. do 1420. zajedno s otocima izgubila svoje najvanije gradove (Split i Trogir) i najvrjedniji dio svoje obale, a njezino more postaje pomorski put Republike Venecije. Bio je to nenadoknadiv gubitak u kojem su Hrvati i Hrvatska gotovo izgubili tlo pod nogama, a zajedno s njim ishodite i obiljeja svoje stoljetne dravne i pravne opstojnosti na tom prostoru koja e mona Republika sustavno zatirati. Jo uoi tih sudbonosnih zbivanja, poslije jedanaest godina prinevskog rata, prijestolje Osmanskog Carstva preuzeo je 1413. sultan Mehmed I. (1413. -1421.) s pridjevkom elebi (uen, sran i otmjen gospodin). Isto kao prijanjih godina, otricu svojih napada Turci su opet usmjerili prema Ugarskoj, Srbiji i Bosni, a preko njih i Hrvatskoj. Ve 1415. opustoili su akindijski odredi skopskog krajinika Ishak-bega okolicu Zrina i Blinje, poharali posjede
2 3

MOL, Budapest, DI. 37 588; ili, O.C., Starine JAZU 39, p- 259-263; Feju, o.c., T. X/4, p. 385. ili, O.C., Starine JAZU 39, p. 291. 4 Wenzel, O.C., III., p. 472-474. 4 Wenze/, O.C., III., p. 472-474. 5 ili, O.C., Stari ne JAZU 39, p. 306, 307. 6 Idem, O.C., Starine JAZU 39, p. 307. 7 Iden!, O.C., Star~ne JAZU 39, p. 307-309; Feju, O.C., X/4, p. 752. 8 ldem,o.c.,StanneJAZU 39,p. 312-314.

18

Nikole Frankapana i prodrli u Sloveniju do Celja. Ta je provala uslijedila nakon to je vojvoda Hrvoje sredinom kolovoza blizu Doboja udruenim snagama s Turcima strahovito porazio slavonskog bana Pavla upora, Ivana Morovia, Ivana Gorjanskog, Martina Dersa odmredica i druge slavonske i ugarske velikae, koji su tom prilikom bili zarobljeni. Osim Pavla Cupora, kojeg je zadrao vojvoda Hrvoje, ostale zarobljenike odveli su Turci i za njihovo osloboenje zatraili visoku otkupninu. Znajui dobro koga su zarobili, Turci su za Ivana Morovia u ime otkupnine traili pravo bogatstvo u iznosu od etrdeset tisua zlatnika. 9 Prikupljanje novca za njegovo oslobaanje trajalo je vie godina, pa su Ivanova supruga Urula i njegovi roaci prodali i zaloili veinu obiteljskih posjeda. Nakon vie od etiri godine tekog tamnovanja bio je 1420. Ivan Morovi napokon slobodan. 10 Zaokupljen vjerskim pitanjima kralj Sigismund nalazio se u to vrijeme u Konstanci, odakle je otputovao u Francusku, ponovno se vratio u Konstancu i nastavio put kroz Njemaku, da bi nakon sedam godina izbivanja opet stigao u Ugarsku. Premda daleko od tih zbivanja, Sigismund je bio dobro obavijeten o svemu, pa je odmah iza povratka 1419. zapoeo s vojnim pripremama za rat protiv Turaka. Pripreme su obavljene dosta brzo, ali se vojni pohod pretvorio u pokazivanje sile i zastraivanje protivnike strane. Dok je Sigismund na elu vojske boravio na tromei Ugarske, Srbije i Bugarske blizu Orove, 11 prele su turske akindije 1419. Savu i opustoile vei broj naselja u Slavoniji. 12 Traei predah ponudio je sultan Mehmed I. primirje na pet godina, kojeg je Sigismund bez kolebanja prihvatio. Meutim, njegov nasljednik sultan Murad II. (1421. -1451.) smatrao je da ga dogovor o primirju ne obvezuje, pa su Turci 1422. upali u Poeku kotlinu 13 a 1423. opustoili okolicu akova i zapalili crkvu u selu Joavi. 14 Ratovanje s Turcima nastavljeno je u Vlakoj i sjevernoj Srbiji, u emu je istaknutu ulogu opet imao Ivan Morovi. 15 U nekoliko bitaka bila je turska vojska poraena, da bi potkraj srpnja 1427. kralj Sigismund zaposjeo Beograd. Grad je kralju predao neak i nasljednik nedavno preminulog despota Stefana Lazarevia, ura Brankovi, potivajui tako ugovor sklopljen izmeu Sigismunda i despota Stefana. Prema istom ugovoru trebao je Sigismund preuzeti i Golubac na Dunavu, ali ga zapovjednik i vojvoda nije htio predati bez novane naknade koju mu je dugovao despot Stefan. Vojvodin zahtjev Sigismund je odbio, pa je on za traeni iznos i tvravu predao Turcima. Gubitak Golupca potaknuo je kralja na novu vojnu i u proljee 1428. opsjeo je grad. Kad se oekivala predaja napola razruenog Golupca, stigao je sultan Murad s vojskom gradu u pomo. Traei astan izlaz postignut je dogovor: neka sultan zadri grad, a Sigismund se nesmetano s vojskom povue preko Dunava. Turci se,
9

Hrvatski dravni arhiv (dalje HDA), Zagreb, Doc. antiq. et med., Nro 209. Nichilominus tamen tandem prout placuit exercituum domino, in cuius manu omnis consistit victoria trumphalis, ipsi nostro exercitu fatis sinistra statuentibus, prefatus Johannes banus post multa sui bellicosi laboribus certamina, inter alios nostros fideles barones in area certaminis huiusmodi per iam fatos Turcos non si ne plurimorum suorum carissimorum fratrum et familiarium predictorum occisione et interitu captus et in Turkyam abductus, ibique dirissime captiuitati et teterrimis carceribus mancipatus per continuos quatuor annos et vltra huiusmodi captiuitatis penas diriter preferre est coactus. Et licet ipse ob huiusmodi sudorosorum suorum seruiciorum merita de talis modi dire. captiuitatis mancipio nostre maiestatis subsidio non in meri to redimi debuerunt. Tamen nobis tunc racione prima in remotis agentibus ex eoque et propter alia ardua agenda regnorum nostrorum notabilem expedicionem concernencia sibi in hac parte subuenire nequencitibus a manibus dictorum Turcorum suis propriis sumptibus, videlicet pro qu adraginta milibus florenis puri auri per ipsius thesauri scrinalis, aliarumque ingencium rerum suarum et bonorum hincinde dissipacionem et dilapidacionem jobagionumque suorum non modicam dispersionem ac possessionum suorum deuastacionem et desolacionem difficilime acquisitis extitit liberatus... 10 HDA. Zagreb, Doc. anLiq. et med., Nro 182. II AHAZU, Zagreb, D-VIII-90. 11 AHAZU, Zagreb, D-VIII-90. 12 Zichy,o.c.,T.V.,p.559. 13 Lukcsics, o.c., T.I., p. 132 14 Idem, o.c., T.I., p. 150. 15 HDA, Zagreb. Doc. anLiq. et med., Nro 209.

19

medu tim, nisu drali dogovora ve su iznenada napali Sigismundovu vojsku i povlaenje se pretvorilo u golo spaavanje ivota i bijeg preko Dunava. Samo krae vrijeme zatim poslao je sultan svoje akindije preko Save u Srijem. 16 Nasuprot neuspjehu u opsadi Golupca, zaposjedanjem Beograda postigao je kralj Sigismund krupan vojni uspjeh. Gotovo jedno stoljee bio je Beograd nesavladivo uporite u obrani Ugarske i cijelog sjevera Hrvatske. Voen raznim poslovima kao njemaki i eki kralj i rimski car, napustio je 1430. Sigismund Ugarsku i Hrvatsku. Upravljanje dravnim poslovima povjerio je sebi uvijek odano m palatinu Nikoli Gorjanskom, slavonskom banu i svome tastu Hermanu Celjskom i hrvatskom banu Nikoli Frankapanu. Kraljevo izbivanje u tuini potaknulo je trvenja izmeu krupnih velikaa, a nasilja, otimaine, razbojstva, ubojstva i razna druga bezakonja prevrila su izmeu Save i Drave svaku mjeru. Usporedo s tim, poetkom 1432. ugasio se ivot hrvatskog bana Nikole Frankapana, a ivotni put Nikole Gorjanskog i Hermana Celjskog bliio se takoer kraju. Smrt bana Nikole iskoristili su Turci i pod vodstvom Ishak-bega provalili u Hrvatsku sve do Zadra, odakle su odveli manji broj zarobljenika i otjerali mnogo stoke. 17 Na mnoge pritube plemstva iz Slavonije upuene kralju, sazvao je I. svibnja 1432. Herman Celjski Slavonski sabor, na kojem se raspravljalo o alosnim prilikama u zemlji i mjerama koje valja provesti da se onemogue bezakonja, a nakon provedene istrage poinitelji zloina i nasilja kazne. Tri mjeseca kasnije sastali su se duhovni i svjetovni velikai Ugarske u Budimu da bi raspravili to je potrebno poduzeti za obranu od Turaka i drugih vanjskih neprijatelja. Obavijeten o tom skupu kralj je Sigismund zakljuio da ugarski velikai osim praznih mudrovanja nisu uinili nita. S obzirom na to, vjerojatno uz izdanu pomo svojih savjetnika, izradio je on potkraj 1432. ili poetkom 1433. osnovu za vojno ureenje i poslao staleima neka je na Saboru rasprave i proglase zakonom u obrani zemlje. Prema toj osnovi pogranini krajevi bili su podijeljeni u vojne oblasti, bolje reeno krajita, koje ine okosnicu obrane. Prva oblast obuhvaala je juni i primorski dio Hrvatske nasuprot i Republici Veneciji i Turcima. Druga je bila slavonska uzdu rijeke Une, a trea, prostorno najvea, juno od Save usorska oblast. U slavonskoj i usorskoj oblasti ratovali bi nii plemii iz svih slavonskih upanija, kao i upanija june Ugarske. Osim spomenutih, preostale dvije oblasti inila su temivarsko i erdeljsko krajite. 18 Uspostava i raspored vojnih oblasti bila je dobro zamiljena obrana od Turaka i posluila je kao zametak buduih banovina u Bosni, kao i Vojne granice u Hrvatskoj u 16. stoljeu. Takav raspored nametale su obrambene i ivotne potrebe, pretvarajui velik dio stanovnitva na tom prostoru u vojnike, kojima e ratovanje protiv Turaka postajati gotovo zanimanje. Smrt vrhovnog kancelara i zagrebakog biskupa Ivana AIbena i pala tina Nikole Gorjanskog 1433. ubrzali su Sigismundov povratak u zemlju. Njegovi bliski suradnici nestajali su jedan za drugim, a i sam je bio zaao u visoku ivotnu dob. Kao odanu osobu i vjetog vojskovou jo 1433. postavio je Matka Talovca za upravitelja Zagrebake biskupije, a nakon smrti Hermana Celjskog 1435. i za slavonskog bana. Ope prilike u Bosni postajale su sve sloenije, pa se Sigismundov tienik Tvrtko II. bez njegove pomoi nije mogao odrati. Nepokorna krupna vlastela neprestano je urovala s Turcima i slabila kraljev poloaj. Vjerojatno znanjem kralja Sigismunda, poveo je 1434. Matko Talovac vojsku u Bosnu i osvojio Jajce, Komotin, Boac i Hodidjed. 19 Osvajanje Hodidjeda neposredno je ugrozilo planove turskih vojskovoa i krajinika, pa je Ishak-begov

Fejer, o.c., X/6, p. 860-867; Klai. O.c., knj. III., p.137. elcich, Jozsef, Diplomalarium relationum reipublicae Ragusinae cum regno Hungariae, Budapest 1887, p. 367; 18 Thalloczy, Ljudevit, Povijest (banovine, grada i varoi) Jajca 1450-1527, Zagreb 1916, p. 257-260. 19 AHAZU, Zagreb, D-X-67; Thalloczy)l Lajos -Aldasy, Antal, Codex dipomalicus parlium regno Hungariae adnexarum, Budapest 1907., p. 124-126.
17

16

20

sin Barak potkraj 1435. napao grad. 20 Kako je prola ta opsada, ako je do nje s obzirom na doba i godine uope i dolo, nije poznato. Blie istini bit e da je vojvoda Barak ekao povoljnije vremenske prilike u proljee 1436. i znatno bolje uvjete za siguran vojni uspjeh. Naime, prvih dana proljea 1436. zapoeo je u Hrvatskoj rat za batinu kneza Ivania Nelipia protiv Ivana (Ana) Frankapana, kojeg je po kraljevu nalogu vodio Matko Talovac. Nekako u isto vrijeme upale su turske akindije u Slavoniju, a jedan njihov odred stigao je i do Ostroca na Uni. 21 Osvajanjem grada Hodidjeda dobili su Turci snano uporite u Bosni, odakle su nesmetano mogli upadati u sredinji dio Bosne i dalje prema junim i zapadnim dijelovima Hrvatske. Ve na izmaku ivota, prikupio je kralj Sigismund 1437. vojsku za novi rat i pohod protiv Turaka, u kojem osobno nije sudjelovao. Uz ostale vojskovoe na elu te vojske bili su erdeljski vojvoda Ivan Marczaly i severinski ban Franko Talovac. Poslije prijelaza preko Dunava kod Poeane, vojska je prodrla do Petrovca na Mlavi i spalila tursko brodovlje. Odatle je produila do Kruevca i 23. lipnja zapalila grad. Na povratku, sustigao je vojvodu Marczalyja voda akindija Ali-beB Mihaloglu kod Smedereva, gdje se zametnuo estok boj u kojem su Turci bili posve poraeni. 22 Koji mjesec kasnije, tonije 9. prosinca 1437., umro je kralj Sigismund u Pragu. Za njegova nasljednika bio je izabran austrijski vojvoda Albrecht V. iz obitelji Habsburg (1437. -1439.) odnosno, mu Sigismundove jedine keri Elizabete. Pobjeda nad Turcima kod Smedereva ubrzala je odluku sultana Murada da iskoristi promjenu Ina prijestolju i 1439. osvoji Smederevo i zaposjedne gotovo cijelu Srbiju, ugrozivi tako neposredno Hrvatsku i Ugarsku. Pokuaj kralja Albrechta da pritekne Smederevu u pomo nije uspio, a njegova iznenadna smrt ostavila je nerijeeno pitanje nasljednika prijestolja. Procjenjujui da e borba oko izbora novoga kralja odvratiti pozornost u obrani granica i pograninih tvrava, zakljuio je sultan Murad da tu priliku valja to prije iskoristiti. Odmah nakon povratka iz Smedereva zapoeo je s pripremama za novu vojnu, a njezin cilj je bio osvajanje Beograda. Kao iskusan dravnik i vojskovoa on je dobro znao da e, osvoji i Beograd, irom otvoriti Turcima vrata za osvajake pohode daleko na zapadu. Ve prvih dana proljea 1440. vojska je bila okupljena, pa se sultan Murad iz Edirnea zaputio prema Beogradu. Zapovjednik obrane Beograda i beogradski kapetan bio je u to vrijeme poglavar reda vitezova ivanovaca u Hrvatskoj i Ugarskoj Ivan Talovac, brat hrvatskoga bana Matka Talovca. Osim vojske pod njegovom zastavom, obrana grada sastojala se od nekoliko stotina plaenih strijelaca iz Italije i eke, kao i manjeg broja Srba. Obavijeten o kretanju osmanske vojske, prior Ivan briljivo se spremio za obranu i duu opsadu grada. U grad je dopremio vee koliine hrane i streljiva te uvrstio gradske zidove. Pribavio je takoer i novu vrstu oruja , kojim se mogao suprotstaviti i poraziti znatno veu vojsku. Novo oruje inile su dvije vrste puaka, od kojih su jedne izbacivale desetak olovnih zrna, a druge jedno olovno ili eljezno zrno s kojima se gaalo na udaljenost od nekoliko stotina metara. S nekoliko desetaka takvih puaka i dovoljnim koliinama baruta, raunajui pritom i na iznenaenje, bio je Ivan Talovac siguran da. e moi odoljeti sultanu Muradu. Prije nego to je sultan stigao do Beograda, zametnuo je on s Turcima boj na otvorenom polju, ali se uskoro uvjetno da nema dovoljno snage i povukao se u beogradsku tvravu. Za
20 21

Gelcich, Jozsef, Diplomatarium, p. 394; Fennendin, Eusebius, Acta Bosnae, p. 147. Thalloczy, Lajos -Barabds, Samu, Codexdiplomaticus comitum de Blagay, Budapest 1897, p. 321. 22 Fennedin, O.c., p. /42-/44; Thalloczy -Aldasy, O.c., p. 1/9. 29

21

koji dan opkolio je Murad Beograd s kopna i vode i poeo ga zasipati kamenim kuglama iz topova i pokretnih tornjeva, da bi u zidovima probio otvore kroz koje e na juri upasti u grad i osvojiti ga. Ali to bi Turci i njihovi topnici I danju otetili ili poruili, branitelji su nou popravili. Otvore i oteenja na zidovima zasipali su zemljom i kamenjem. Prolazili su tako dani i mjeseci, a svaki turski juri slaman je pod zidovima grada. Pucnjevima iz puaka branitelji su u turskim redovima stvarali pravu pusto. Bijesan zbog neuspjele opsade naredio je tada sultan Murad da se jarak naokolo tvrave ispuni drveem i granjem kako bi osmanskoj vojsci olakao penjanje ljestvama na gradske zidove. Promatrajui to Turci rade, dovoeno drvee i granje branitelji su nou posuli baru tom i bacili na njih vee koliine Iako zapaljivih tvari. Kad su idueg dana, kako u izvoru stoji zabiljeeno, Turci poput skakavaca (quasi locustae) krenuli preko jarka i poeli se ljestvama uspinjati na zidove, bacili su branitelji upaljene baklje i klade na drvo u jarku. Posuto barutom drvo je planulo u golemu vatru u kojoj je stradalo vie stotina Turaka. Pucajui iz topova i bacajui zapaljive strijele, branitelji su takoer unitili ili zapalili tursko brodovlje na Dunavu, dok su galije usidrene uz obalu zarobili. Uz teke gubitke i potpun poraz bio je sultan Murad prisiljen na povlaenje, a za novi napad nije vie imao snage niti se mogao suprotstaviti novoj vrsti oruja. Da bi iskalio svoj bijes za pretrpljeni poraz, poslao je 1441. sultan Murad svoje akindije koje su ognjem i maem opustoile itav kraj izmeu Save i Drave. 23 Koliko su u tom napadu stradali pojedini dijelovi Slavonije, teko je prema uopenim vijestima bilo to odreeno zakljuiti. Ali na temelju pojedinanih podataka o sukobima i okrajima s akindijama kod Levanjske Varoi i Dobre Kue, nema sumnje daje otpor Turcima bio vrlo estok. 24 Podijeljeni u manje ete i skupine upadaju tada akindije i u okolicu Topuskog, gdje u Boviu pale crkvu sv. Kvirina. 25 Stranaki rat i borba poljskoga kralja Vladislava za prijestolje nakon smrti kralja Albrechta, iskoristio je bosanski vojvoda Stjepan Vuki, pa Je ujesen 1440. ovladao Omlem, Neretvom i upom Poljica. Unato tome i razornim provalama akindija, izvojevao je 1441. i 1442. daroviti vojskovoa i vojvoda Ivan (Janos) Hunyady sjajne pobjede nad Turcima, a poetkom 1444. izmeu Nia i Pirota u klancu Kunovice nanio im teak poraz. 26 Istodobno drei se podalje od sukoba i stranakih borbi i koristei zauzetost u ratu s Turcima, Republika je Venecija pod izgovorom da e ih vratiti, poetkom 1444. zaposjela Omi i Poljica i nastavila sakaenjem primorskog dijela Hrvatske. Hunyadyjevi uspjesi na bojnom polju snano su utjecali na ope raspoloenje i uvjerenje da je Turke mogue ne samo zaustaviti u osvajakim pohodima, nego i protjerati iz Europe. Svjestan stvarne okolnosti koja mu prijeti, pogotovo to se u Maloj Aziji upleo u rat protiv Karamana, ponudio je sultan Murad sklapanje ugovora o primirju, odnosno miru. Prema njegovoj mirovnoj ponudi miljenja su u dravnom vijeu bila podijeljena i konaan ishod ovisio je o stavu Ivana Hunyadyja. Nagovoren od despota ura, Hunyady se ipak priklonio miru, premda je papin poslanik Julije Cesarini bio protiv toga. Poetkom srpnja 1444. doputovali su kralj Vladislav i lanovi dravnog vijea u Szeged (Segedin), kamo je bio stigao i turski poslanik. Nakon podue rasprave i pogaanja sklopljeno je primirje, tonije mir na deset godina. Najvie koristi od mira imao je despot urad kojemu su Turci, uz uvjet da plaa J sultanu godinji danak i alje odreeni broj vojnika ako to bude od njega zatraeno, vratili
23

Radoni, Jovan, Zapadna Evropa i balkanski narodi prema Turcima u prvoj polovici XV. veka, Novi Sad 1905, p. 107. 24 Lulcsics, Pal, XV. szazadi papak oklevelei, Budapest 1938, II, p. 210, 301. 25 Lukcsics, O.C., II., p. 197. 26 Jireek, Konstantin, Istorija Srba, Beograd 1952.,1., p. 367; Klai, O.C., III, p. 229.

22

cijelu nekadanju Despotovinu. Ugarskoj je takoer bila vraena Vlaka, ali je njezin vojvoda morao sultanu plaati danak. Osim toga, Turci su se obvezali da nee prelazili Dunav i provaljivati na podruje Ugarske, ako to ne bi inila druga strana na prostoru Osmanskog Carstva. i Tako sklopljeni mir znaio je pravu pobjedu turske diplomacije jer je Turcima davao pravo slobodnog djelovanja prema Bosni, a preko nje i Hrvatskoj. Samo nekoliko dana poslije sklapanja mira stiglo je kralju Vladislavu pismo zapovjednika udruene kranske mornarice na Istoku, u kojem javlja da su stigli do Helesponta (Dardanela) i da e pokuati zaprijeiti sultanu Muradu povratak s vojskom iz Male Azije. Na europskom prostoru inae je malo turske vojske, pa je prilika da se Turci odatle protjeraju. Pismo slina sadraja dolo je kralju Vladislavu i od bizantskog cara Ivana VIII. Paleologa, u kojem ga poziva da se ne dri mira s vjerolomnim Turcima, nego da iskoristi odsutnost sultana Murada i smjesta udari na Turke. Kralju Vladislavu obratio se i sultan Karamana Ibrahim istiui da je pravi as za vojnu protiv sultana Murada. Protiv mira vatreno je istupio i papin poslanik, tvrdei da sklopljeni mir zapravo i nije mir, niti su kralj i okupljeni velikai imali pravo sklopiti takav mir. Naime, stupanjem ugarsko-hrvatskog kralja u savez s drugim kranskim vladarima u borbi protiv Turaka, bez njihova pristanka uope nije bilo mogue sklopiti pravno valjan mir. Dapae, s ugarske strane to je jednostran in koji druge ne obavezuje. Sluajui Cesarinija, okupljeni velikai u dravnom vijeu polako su mijenjali miljenje i otvoreno se alili da je sklapanje mira bilo prenagljeno i nedomiljeno. Ponesen sadrajem primljenih pisama i istupom papinog izaslanika, kralj Vladislav je odustao od mira. Kao iskusan vojskovoa jedino se Ivan Hunyady drao suzdrano i nije bio sklon odustajanju od mira. Ali kada mu je kralj na Cesarinijev prijedlog obeao Bugarsku kao nasljednu kraljevinu, nije Hunyadyvie kolebao, pa je 4. kolovoza bilo zakljueno da se ugovor o miru s Turcima proglaava nitavnim, i da se do 1. rujna okupi i pripremi vojska za prijelaz preko Dunava. Suprotno donesenom zakljuku ostao je despot ura vjeran Turcima i sultanu Muradu, pa je desetak dana kasnije utanaio sa sultanovim izaslanicima poseban ugovor o miru. tovie, u skladu s tim ugovorom onemoguio je Jurju Kastriotu da preko Despotovine dovede vojsku koja e se pridruiti kralju Vladislavu. Mlad i poletan i osobno hrabar, vjerovao je kralj Vladislav da je upravo njemu povijest namijenila ulogu zaustavljanja turske najezde i protjerivanje Turaka iz Europe. Meutim, oekivana pomo je izostala, pa se u kraljevu taboru okupilo jedva desetak tisua vojnika. Od hrvatskih velikaa doao je kralju u pomo jedino brat hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana, Franko Talovac, predvodei nekoliko stotina konjanika. Dobro obavijeten o svemu odmah je sultan Murad prestao s napadima na Karaman i sklopio mir sa sultanom Ibrahimom, da bi odatle pohitao s vojskom u Europu, odnosno, tursku, Rumeliju. Dvadesetog rujna preao je Vladislav kod Beograda s vojskom Dunav i zaputio se u Vidin, ali ga nije elio opsjedati ve je produio do Nikopolja. Spalivi podgrae u Nikopolju i zaobilazei potom gorske klance Balkana dopro je 9. studenoga do Vame, odakle je namjeravao idui crnomorskom obalom stii do Bospora. Istoga dana uveer ugledale su predstrae nedaleko od svoga logora utaborenu vojsku sultana Murada II. Idueg dana 10. studenog 1444. zapoeo je u prijepodnevnim satima odluan boj, u kojem je kralj Vladislav izgubio ivot, a njegova vojska pretrpjela teak poraz. 27 Pobjedom kod Vame rasprili su Turci snove o njihovom protjerivanju iz Europe i osigurali svoju prevlast na Balkanskom poluotoku za nekoliko stoljea. Od tog vremena Osmansko
27

Memoiren eines lanitscharen oderTiirkische Chronik, p. 102-104; Klai, o.c.III, p. 235-237.

23

Carstvo stalno poveava pritisak na Bosnu, a ostaci Bizantskog Carstva i srpska Despotovina bili su unaprijed osueni na propast. Turske akindije i razne druge razbojnike druine krstare Bosnom i sve ee upadaju u Hrvatsku. U proljee 1445. opustoile su akindije okolicu Otoca i razorile benediktinski samostan sv. Nikole. 28 Za pogibiju kralja Vladislava kod Varne nije se neko vrijeme nita pouzdano znalo. Istom kada je ta vijest bila potvrena, trebalo je to prije izabrati novoga kralja. Raspravljajui dugo o tome, konano je poetkom svibnja 1445. vojvoda INikola Iloki u ime cijelog plemstva predloio da to bude sin kralja Albrechta, Ladislav, roden poslije njegove smrti. Budui da je Ladislav bio maloljetan i Ipod skrbnitvom, bilo je pitanje tko e u njegovo ime upravljati dravom. Za taj vrlo utjecajan poloaj bilo je dosta zainteresiranih, ali je najvie izgleda imao vojvoda Ivan Hunyady. Na Saboru odranom na Rakokom polju ispred Pete, 6. lipnja 1446., Hunyady je proglaen gubernatorom i Vladarom drave. Osobnim ugledom i vojnom silom utiao je on brzo svoje protivnike, iako je u estokom ratnom sukobu s celjskim grofovima Friedrichom i Ulrichom bio prisiljen na kompromis. Nasilniko ponaanje i razbojniki postupci grofa Friedricha i njegova vojskovoe Jana Vitovca prevrili su mjeru i obzire plemstva, pogotovo kad je Friedrich nakon smrti bana Matka Talovca prigrabio slavonsko banstvo i preoteo vei broj gradova i posjeda u Slavoniji. Ratniku i vojskovoi Hunyadyju ishod bitke kod Var- ne duboko se urezao u 'pamenje, pa je gotovo bio opsjednut milju kako sultanu Muradu uzvratiti to snaniji udarac i satrti ga na bojnom polju. Traei pomo na raznim stranama ubrzo je, meu tim, spoznao da se moe pouzdati samo u vojsku iz Ugarske kraj 14. st. i Hrvatske, kao i manji broj vojnika iz Vlake, nekoliko stotina kriara iz Njemake i topnika iz eke. Vojsku i iz Hrvatske predvodili su hrvatsko-dalmatinski ban ; Franko Talovac, brat nekadanjeg bana Matka Talovca, Hunyadyjev roak i slavonski ban Ivan Sekelj (Szekely) i Stjepan Bam od Lendave. Unato loem iskustvu s despotom urem u vojnom pohodu do Vame, Hunyady se nadao da e ga i nakon prelaska s vojskom preko Dunava ipak pridobiti na svoju stranu i da e zajednikim snagama udariti na Turke. Oekujui takav ishod pregovora, poetkom rujna 1448. preao je on Dunav kod Kovina i utaborio se blizu Smedereva, gdje je ostao gotovo mjesec dana. Da se dobije na vremenu, u dosluhu s Turcima otezao je despot ura s pregovorima, obavjetavajui istodobno Turke o Hunyadyjevim planovima i snazi njegove vojske. Kad se napokon uvjerio da od saveznitva s despotom urom nee biti nita, zaputio se potkraj rujna Hunyady prema Niu, usput plijenei i palei kao da se nalazi u neprijateljskoj zemlji. Po dolasku u Ni odustao je od prvotnog plana, vratio se na Kosovo polje i utaborio uz lijevu obalu rijeke Sitnice. Na maloj udaljenosti znatno premonija turska vojska pratila ga je u stopu i ve 17. listopada poeli su prvi konjaniki okraji. Ohrabren povlaenjem sultana Murada s lijeve na desnu obalu Sitnice, poao je Hunyady odmah za Pavisar sa znakovljem Kaniaja, oko 1450. njim i ne slutei da se oko njega stee obru. Usprkos silnom junatvu i hrabrosti i preziranju smrti, u idua dva dana bila je Hunyadyjeva vojska naprosto satrvena, a on sam doivio je potpun slom bezglavo bjeei s bojita. Medu nekoliko tisua poginulih ostali su na bojnom polju banovi Ivan Sekelj i Franko Talovac, Stjepan Bani i drugi. Zajedno s njima izginula je i veina Hrvata koje su predvodili. Traei spas u bijegu prema Dunavu, saekivali su Srbi u zasjedama bjegunce, iskaljivali svoj bijes na njima zbog pljake i palea i ubijali. Klonei se Turaka i Srba probio se Hunyady pjeaei do Kladova, ali je bio prepoznat i odveden despotu urdu i odmah zatvoren. 29
Lulkcsics, O.C., II., p. 227,228. Memoiren eines lanitscharen oder Tiirkische Chronik, Graz-Wien-Koln 1975. Eingeleitet und iibersetzet von Renate Lachmann, p. 103, 104.
29 28

24

Za njegovo oslobaanje traio je despot vrlo velike ustupke koje su morali jamiti vodei velikai Ugarske i Hrvatske, pa je uoi Boia 1448. nakon sastavljanja ugovora i sveane prisege Hunyady opet bio na slobodi. Grb Ivana Talovca Druga velika bitka na Kosovu polju nije oznaila samo odnos snaga u skoroj budunosti i labui pjev sultana Murada, ve je ujedno pokazala i ukupnost duhovnih osobina sudionika u tim zbivanjima, ije su ishodite Turci tako dobro shvatili i znalaki koristili u ostvarivanju svojih ciljeva. To se duhovno stanje iskazivalo u vlastoljublju i samoljublju, prijetvornosti i vjerolomnosti, udvornitvu, laskavosti, licemjernosti, potkupljivosti i mrnji prema jaemu, surovosti, nemilosrdnosti, nasilnosti i grabeljivosti prema slabijem, zluradosti i zavisti prema drukijem i sposobnijem, iskljuivosti, samodovoljnosti i neprikosnovenosti u poimanju svijeta, ljudskih i etikih vrijednosti toliko razliitih od srednjoeuropskih kulturnih, civilizacijskih i kranskih dostignua. Na tom mentalnom sklopu i razdjelnici izmeu Istoka i Zapada, Turci su silovito udarali po najranjivijim mjestima, spretno uzmicali i poputali, sklapali saveze i ugovore, kao slijepo orue iskoritavali pojedince i etnike skupine i bezobzirno ih odbacivali, sustavno izgraujui vojnu i dravnu mo Osmanskog Carstva, da bi na kraju i sami postali rtva tog istog mentaliteta. Hrabrei zapravo sama sebe obeavao je Hunyady da e uskoro poi na novu vojnu protiv Turaka, ali za tako to nije vie bilo dovoljno materijalnih i raspoloivih ljudskih mogunosti, niti je on poslije izgubljene bitke na Kosovu polju bio ista osoba. Navalni rat protiv Turaka pretvara se tada u obrambeni, u kojem Turci stalnim napadima iscrpljuju branitelje i zadobivaju sve izrazitiju vojnu nadmo. Premda ve na izmaku ivota, poslao je 1450. sultan Murad svoje akindije ponovno preko Save. ira okolica Poege bila je opet iroka pozornica turskih razaranja, u kojima je teko stradala i benediktinska opatija Rudina blizu sela eavca. 30 Duga i vrlo uspjena vladavina sultana Murada II. znatno je ojaala osmansku dravu, I obranila osvojeno i stvorila vojne i druge pretpostavke za nove osvajake pohode. Osim sjajnih I. pobjeda kod Varne i na Kosovu polju, Turci su u tom razdoblju vrsto zagazili i preko rijeke Drine, zaposjeli Hodidjed i Vrhbosnu (budue Sarajevo), odakle su akindije Isabega Isahkovia imale otvoren put prema dolini Neretve, naroito sjeverno od Save i cijeloj Hrvatskoj.

30

Lukcsics, O.c., II., p. 285.

25

PAD BOSNE 1463. I NEPOSREDNO UGROAVNJE HRVATSKE

Sultana Murada.II. naslijedio je 1451. njegov sin Mehmed II. (1451. 1481.) uz ije ime je ubrzo dodan pridjevak et-Fatlh, odnosno, Osvaja. Preuzimajui prijestolje kao najprei zadatak dravne i osvajake politike bilo je sultanu Mehmedu osvajanje preostataka Bizantskog Carstva, tonije Constantinopolisa i ue okolice grada. Napadom s kopna i mora bio je 29. svibnja 1453. Constantinopolis osvojen i prestalo je postojati drevno Bizantsko Carstvo, a osmanska drava i njezini sultani postaju batinici carskog zvanja i nekadanjeg Carstva. Ime gradu promijenjeno je u Istanbul, koji postaje prijestolnica osmanskih vladara i drave. Ponesen ratnom slavom idue godine stigao je na elu vojske sultan Mehmed u Srbiju i opsjeo Smederevo, ali je despot ura uspio obraniti grad i privremeno odgoditi propast srpske Despotovine. Na odlasku ispod Smedereva ostavio je sultan dio svoje vojske koju su Srbi uz pomo Ivana Hunyadyja potukli, a sam Hunyady dobio je donekle zadovoljtinu provalivi do Nia i spalivi Vidin. Poraz osmanske vojske nije obeshrabrio sultana Mehmeda, ve je 1455. opet stigao u Srbiju i poslije dueg opsjedanja osvojio Novo Brdo. Da bi dobio na vremenu i proveo odgovarajue pripreme, sklopio je s despotom urom i mirovni ugovor, ostajui i dalje nepokolebljiv u provoenju osvajakih planova. Opasnost od turske najezde napokon je prisilila kralja Ladislava da se ozbiljnije pozabavi obranom zemlje. Sredinom sijenja 1456. sastao se u Budimu Sabor stalea radi dogovora o pripremi vojne protiv Turaka. Pregovori i dogovori krupnih velikaa napredovali su vrlo sporo, unato zalaganju papinog poslanika Ivana Carvajala i gorljivih istupa franjevca Ivana Kapistrana, koji je za obranu kranskog svijeta pozivao okupljene stalee na kriarski rat protiv Osmanskog Carstva. Za opasnost od napada sultana Mehmeda znalo se, vie nego dobro, u Osijeku, odakle je 8. veljae 1456. mavanski ban Ivan Korog javio Ivanu Kapistranu kako mu je doao glasnik bosanskog kralja, a stigao mu je i list od despota ura. Na temelju saznanja do kojih je doao, sultan Mehmed kree na opsadu Smedereva i Beograda. Od bosanskog kralja, hercega Stjepana i vojvode Petra, sina vojvode Radoslava, zatraio je sultan pomo u veem broju vojnika i ratne opreme, ali su mu oni umjesto pomoi ponudili uobiajeni danak. Istog dana dok mu to javlja doao je u Osijek i glasnik Skenderbega (Jurja) Kastriota, koji mu je prenio poruku daje Skenderbeg voljan udariti na Turke. 1 Kad su se na Saboru u Budimu krupni velikai konano uspjeli dogovoriti o obrani zemlje od Turaka, stigla je dvoru obavijest da je sultan Mehmed pokrenuo vojsku ispod Smedereva i zaputio se prema Beogradu. Pod dojmom primljene obavijesti, izdao je kralj Ladislav hitan nalog da se utvrde svi prijelazi preko Dunava, a gradovi opskrbe hranom i streljivom. Shvaajui kao iskusan vojskovoa bolje od drugih kakva opasnost prijeti zemlji od osmanske vojske, pohitao je s malobrojnim snagama Ivan Hunyady odmah za Beograd, a za njim su krenuli papin poslanik Ivan Carvajal i na elu svojih kriara Ivan Kapistran. Svakako bolje i podrobnije obavijeten o tim zbivanjima od ostalih, tih je dana napustio Osijek i ban Ivan Korog da bi se s manjim odredom vojske pridruio Hunyadyju u Beogradu. elei, navodno, biti to blie popritu ratnih zbivanja, ostao je kralj Ladislav u Budimu,
1

Pettko, Bela, Kapisztran Janos levelezse a magyarokkol, Tortnelmi tar, Budapest 1901., p. 193, 194.

26

odakle je zajedno s Ulrichom Celjskim neprimjetno umakao u Be. Kad su velikai saznali da je kralj napustio Ugarsku razili su se na sve strane, a od saborskih zakljuaka ostala su samo mrtva slova na papiru. Obrana Beograda bila je na taj nain preputena Ivanu Hunyadyju, Kapistranovim kriarima, banu Ivanu Korogu i papinu poslaniku Ivanu Carvajalu (Juan de Carvaial). Poetkom srpnja 1456. opkolio je sultan Mehmed Beograd i odmah zapoeo s napadima. Golema turska vojska tukla je topovima i bijesno juriala na gradske zidove vie od dvadeset dana, ali bez ikakva uspje- ha. Smjelost i odlunost branitelja Beograda, da po cijenu ivota obrane grad, prisilila je sultana Mehmeda na povlaenje, pretrpjevi pritom dosta velike gubitke. Pobjedniko slavlje branitelja Beograda nije trajalo dugo jer je 11. kolovoza zarazna bolest pokosila Hunyadyja, a 23. listopada i Kapistrana u Iloku. Ozbiljno naruena zdravlja vratio se iz Beograda u Osijek i ban Ivan Korog, gdje je dvije godine kasnije umro. Bez obzira na gubitke i poraze, nije sultan Mehmed odustajao od plana da srpsku Despotovinu pretvori u tursku pokrajinu i tako osigura nesmetano irenje osmanske drave prema zapadu. Prije odlaska s glavninom vojske 1458. u Grku, provoenje log plana povjerio je velikom veziru Mahmud-pai. Zaposjedajui vojna uporita i gradove ostvario je vezir, meutim, polovian uspjeh. Istodobno da se osigura u provoenju tog plana od iznenadna napada novoizabranog ugarskog i hrvatskog kralja Matije (Matijaa, 1458. -1490.), sina vojskovoe Ivana Hunyadyja, koji je po gavranu (corvus) u oevu grbu bio prozvan Corvin, poslao je on svoga sina Ali-bega s vojskom preko Save. Zajedno s njim krenuli su i krajiki zapovjednici na elu akindija koje su podijeljene u manje skupine preplavile velik dio Slavonije. Pustoei Srijemom sve do Petrovaradina i blizu Futoga, Ali-beg je napao i zapalio Mitrovicu. O pokretima turske vojske u Slavoniji i Srijemu stizali su kralju Matiji hitni izvjetaji, pa je uz pomo Ivana Carvajala i ostalih vojskovoa odluno odbacio Turke preko Save u Bosnu i pokazao se dorastao protivnik sultanu Mehmedu. 2 Osvajanjem utvrde amovo (Avala) u kolovozu 1458. Mahmud-paa je opasno ugrozio Beograd, kojeg su Turci od tog doba stalno imali na oku. Posve neometan, u proljee 1459. stigao je sultan Mehmed s vojskom do Smedereva, koje mu se 20. lipnja preda bez borbe. Padom Smedereva prestala je postojati srpska Despotovina i pretvara se u pograninu oblast Osmanskog Carstva. Njezinim ukljuivanjem u sastav osmanske drave opasnost od turske najezde za Ugarsku, Hrvatsku i Bosnu postaje sve izrazitija i zlokobnija, a obrambeni rat pretvara se u opu znaajku ratovanja s Turcima. Premda je u vojnim pohod ima 1458. i 1459. stradalo mnotvo stanovnitva u Srbiji, koje su Turci odveli u zarobljenitvo i raselili, znatan dio tog stanovnitva uvrstili su oni i u pomone vojne redove i koristili ga u borbi protiv Ugarske, i osobito protiv Hrvatske. Okonanjem ratovanja u Srbiji otricu svojih napada sultan Mehmed tada usmjerava protiv vlakih vojvoda Vlada Dracula i Radula te Jurja Kastriota u Albaniji. za to vrijeme posredstvom i nagovorom pape Pija II. sklopio je 1461. kralj Matija savez s bosanskim kraljem Stjepanom Tomaeviem. Oslanjajui se na taj savez raunajui na obeanu papinu pomo odbio je 1462. bosanski kralj platiti Turcima traeni danak. Bio je to dobro doao izazov sultanu Mehmedu koji je ekao samo pogodnu priliku da napadne Bosnu. U proljee 1463. okupio je on vojsku kod Edirnea, i drei u strogoj tajnosti kamo e ona krenuti. tovie, primio je poslanstvo bosanskog kralja i obeao primirje na petnaest godina. Usporedo s tim, pod zapovjednitvo Ali-bega, sina vezira Mahmud-pae, poslao je i nekoliko odreda akindija prema Savi da bi zadrao i zavarao kralja Matiju. Samo nekoliko dana kasnije, nastupajui vrlo urno, stigao je sultan Mehmed s vojskom u Skopje i preko Vuitrna i
2

Nagy, Ivan -Nyary, Albert, Magyar diplomacziai emlekek Matyas kiraly korabol, Budapest 1875., Elsbkbtct, p. 38-42; Babinger, Franz, Mehmed Eroberer und seinc Zeit, Munchen 1953., p. 133.

27

Sjenice munjevito udario na Bosnu. Kao svoju prethodnicu poslao je velikog vezira Mahmudpau koji je 19. svibnja doao do grada Bobovca, odakle je kralj s roacima i dragocjenostima pobjegao u Jajce. Drugi dan naao se pod Bobovcem i sultan Mehmed, a zapovjednik obrane grada, zastraen turskom vojskom, predao je grad bez borbe. Ispod Bobovca pohitao je Mahmud-paa za kraljem u Jajce, ali je on ve bio napustio grad i sklonio se u tvravu Klju. Kad je Mahmud stigao do Kljua opkolio je tvravu i odmah je poeo tui topovima. Poloaj tvrave bio je takav da je ona mogla izdrati vrlo dugu opsadu pa se veliki vezir plaio da je nee moi osvojiti. S obzirom na to pribjegao je on lukavstvu i pismeno zajamio kralju da mu se nita zla nee dogoditi ako se preda. Vjerujui Mahmud-pai, predao se kralj Sgepan Tomaevi i zajedno s Mahmud-paom otputovao u Jajce, gdje ih je ekao sultan Mehmed. Pod sultanovom prisilom izdao je zarobljeni kralj naredbu posada ma u tvravama i gradovima da se predaju Turcima. Za desetak dana zaposjeli su Turci sve vanije gradove i tvrave u Bosni. Unato dobivenom jamstvu velikog vezira, sultan je nesretnom kralju dao odrubiti glavu. Na taj nain, gotovo bez ikakve borbe, nestalo je Bosansko Kraljevstvo. Pad Bosne i zla sudbina kralja Stjepana Tomaevia zaprepastili su i duboko zabrinuli okolne zemlje, ponajvie Hrvatsku i Ugarsku. Ponesene pobjedom, pojurile su turske akindije u Hrvatsku, opustoile i popalile cijelu Krbavu i Liku, kao i posjede kneza Frankapana gotovo do Senja. 3 U estokom okraju suprotstavio se Turcima hrvatski ban Pavao pirani, ali su ga oni zaskoili i zarobili. Banova supruga zatraila je tada pomo od Venecije ne bi li moda otkupom spasila mua. Njezinu nevolju iskoristila je Venecija traei od nje da joj ustupi Klis, Knin i Ostrovicu, a za uzvrat Republika e njoj i njezinoj djeci osigurati miran i dostojanstven ivot. 4 S obzirom na takve uvjete, zarobljenom banu nije bilo spasa i gubi mu se potom trag. Openito nezadovoljan razvojem dogaaja i shvativi da je u traenju pomoi od pape, sklapanju saveza s talijanskim knezovima, Napuljskim Kraljevstvom i Republikom Venecijom, samo izgubio na vremenu, i da ga je brzim pokretima vojske sultan Mehmed pretekao, ubrzao je kralj Matija vojne pripreme. Izbijanjem Turaka na desnu obalu Save bile bi Slavonija i juna Ugarska dovedene u smrtnu opasnost, pa je zbog toga trebalo djelovati vrlo brzo i odluno da se ta opasnost ukloni. Voden tim ciljem, poetkom jeseni 1463. preao je kralj Matija s vojskom Dravu kod Virovitice, odakle se spustio do Gradike, gdje je preao Savu i zaputio se prema Jajcu. Zajedno s njim ili su brojni slavonski, hrvatski i ugarski velikai sa svojim vojnicima, a medu njima i hrvatski ban Stjepan Frankapan. Jo prije nego to je kralj stigao do Jajca vojne su prethodnice napale i opsjele grad i tvravu Zveaj. Turci su hrabro odbijali napade i zapovjednik tvravske posade u Jajcu, Harambai Iljas-beg, nije elio ni uti o predaji. 5 Puna dva mjeseca lomljena je turska obrana da bi Iljas-beg bio prisiljen na predaju, pa je na sam Boi 1463. kralj Matija uao u grad. Turska posada u Zveaju predala se nekoliko dana prije toga, jer takoer nije imala nikakvog izgleda za obranu. Osvajanjem Jajca i Zveaja predala se kralju Matiji gotovo cijela Bosanska Posavina, zatim nekoliko gradova uz Vrbas i u oblasti Usora. U tim borbama velike zasluge na bojnom polju stekao je slavonski velika Emerik Zapolja, zbog ega mu je kralj povjerio dunost upravitelja Bosne (gubemator Bosne) da provede organizaciju obrane i uspostavi javnu upravu. Vojna kralja Matije ohrabrila je sinove vojvode Stjepana Vukia, Vlatka i Vladimira, koji su samostalno vodili rat protiv Turaka i otimali od njih pojedine gradove i manje oblasti. Svoja

Idem, O.C., I., p. 216-219. Idem, O.C., I., p. 237, 238. 5 Memorien eineslanitscharen oderTiirkische Chronik, p. 140,141; Frakno4 Vilmos, Matyas kiraly levelei, Budapest 1893.,T.I., p. 63,64.
4

28

osvajanja opravdavao je vojvoda Vladimir da to ini u ime Republike Venecije, zbog ega se ona morala ispriavati kralju Matiji. 6 Premda dobro obavijeten o zbivanjima u Bosni, sultan Mehmed nije odgovarao na izazov niti kupio vojsku, jer u pravilu Turci nisu zimi ratovali. Zapravo, prividno nezainteresiran za nepovoljan razvoj dogaaja, radio je on zduno na uvrivanju osmanske vlasti u Bosni i pretvaranju Bosanskog krajita u Bosanski sanandak. Na elo novoosnovanog sandaka postavio je 1463. Mehmed-bega Minetoglua, koji je do tada bio Smederevskl sandakbeg. Osnivanje sandaka u Bosni bilo je sudbonosno za dalji slijed dogaaja jer je svojim poloajem .bio pogranini sandak, odakle e ubudue zapoinjati svi turski napadi i provale u Hrvatskoj. To vie to je njegov sandakbeg imao vrlo iroka ovlatenja (serbestiyet) i mogao je samostalno voditi manje vojne pohode, organizirati provale i usmjeravati pljakake upade prema mjestima i krajevima gdje se moglo ugrabiti najvie plijena. Na izmaku zime okupio je 1464. sultan Mehmed novu vojsku da bi vratio izgubljeno i zadobio nove prostore u Bosni. Isto kao prole godine poslao je u prethodnicu velikog vezira Mahmud- pau, ija pojava je u Bosni izazvala silan mete i bjeanje stanovnitva prema Dubrovniku i uope jadranskoj obali. Pogotovo kad su turske akindije upale u zalee Splita, ibenika i Zadra, a preko Krbave i Like doprle do posjeda bana Sljepana Frankapana i poinile mnoge tete. 7 Potkraj lipnja stigao je u Bosnu i sultan Mehmed i 12. srpnja 1464. zapoeo s opsadom Jajca. Punih etrdeset dana tukao je grad topovima, slao vojsku na jurie i na kraju doivio poraz. Izvjetaji da opsjednutom gradu hita u pomo vojska kralja Matije smanjivali su izglede za uspjeh opsade, pa je Mehmed osobno poticao vojsku na jurie. Posada Jajca hrabro je odbijala napade i nanosila sve vee gubitke turskoj vojsci. Pod vodstvom Emerika Zapolje bila je kraljeva vojska doista blizu Jajca i sultanu Mehmedu nije preostalo drugo nego da prekine opsadu. Osim toga i njegova vojska bila je sve iscrpljenija, ponestalo je hrane i stalno se poveavao broj ranjenika. Da ne bi ostavio pobjednikoj strani velike topove salivene podno grada, naredio je Mehmed da se prije povlaenja bace u Vrbas. 8 Nakon odlaska sultana Mehmeda vratio se Emerik Zapolja s vojskom iz Bosne u Slavoniju i pridruio kralju Matiji, koji je tada odluio osvojiti cijelu sjeveroistonu Bosnu i odbaciti Turke preko Drine. Poetkom listopada preao je on s vojskom Savu kod Rae 9 i zaputio se pokraj Zvornika do Srebrenice. Kad je Srebrenica bila osvojena vratio se kralj Matija u Zvornik, ali unato dobro postavljenom lopnilvu tvravu nije mogao osvojili. Kino vrijeme, nedostatak hrane i rani poetak zime primorali su ga sredinom studenog na povratak, koji je zbog raskvaenih putova i silna blata bio vrlo tegoban. Osvajanjem u sjeveroistonoj Bosni i Podrinju elio je kralj Malija stvoriti dovoljno irok pojas uzdu Save od Beograda preko Mave, Srebrenice i Jajca sve do rijeke Une, koji e zaprijeili Turcima napade i upade preko Save u Srijem i Slavoniju i dalje u junu Ugarsku. Takoer i 1465. boravio je kralj Matija s vojskom u Bosni. 10 Koji je bio cilj njegova dolaska, nije poznato. Vjerojatno da mu je namjera bila vojno ojaali osvojena podruja i rijeiti neka od temeljnih pitanja vezanih za osnivanje Jajake i Srebrenike banovine. U osnovi bilo je to ostvarenje obrambenog plana kralja Sigismunda iz 1432., odnosno, 1433. i pretvaranje prostora Banovina u krajiko podruje kao protuteu Bosanskom sandaku. Za njihovo snabdijevanje i vojnu pomo bile su dune brinuti se Zagrebaka, Krievaka, Poeka, Vukovska i Srijemska upanija. Umjesto krupnih velikaa, na elo Banovina postavljao je kralj Matija, uglavnom, vojne zapovjednike vjete ratovanju s Turcima. To prije to su oni
6 7

Ljubi, o.c., X., p. 278; Fermendin, O.c., p. 257. Nagy-Nytiry, O.C., I., p. 286. 8 Memoiren eines lanitscharen odcr Tiirkische Chronik, p. 141. 9 Klai,O.c., IV.,p.71. 37 10 Nagy-Nytiry, O.c., I., p. 364, 370, 371.

29

najbolje i poznavali njihov nain borbe, u kojoj milosti nije bilo ni za jednu stranu. Za vie od pedeset godina surovih i bespotednih borbi s Turcima ve je bio stasao poseban soj odlunih, ludo smjelih i od ivota ogrubjelih ratnika i graniara koji e obiljeiti cijelu epohu neprestanih okraja i ratovanja Hrvata protiv Turaka.

30

IRENJE OSMANSKE VLASTI I RAZORNI I TURSKI NAPADI U HRVATSKOJ

Osnivanjem Jajake i Srebrenike banovine 1465. zatitio je kralj Matija od veih turskih napada i provala sjeverni dio Hrvatske i junu Ugarsku. Nasuprot tome, lijevo krilo osmanske vojske imalo je slobodan prostor djelovanja prema jadranskoj obali, odnosno Hercegovini, dolini Neretve i uope jugu Hrvatske. Sultan Mehmed i njegove krajike vojskovoe nisu stoga gubile na vremenu, nego su odmah krenule u napade i osvajanja. Od veih i znaajnijih mjesta bila je 1465. osvojena Foa i cijela njezina ira okolica, a 1466. bosanski sandakbeg Isa-beg Ishakovi zaposjeo je Mostar. Rat kralja Matije u ekoj i njegova zauzetost osobnim planovima, dobro je dola Turcima za nove i jo razornije provale u Hrvatskoj. U jesen 1467. upale su akindije Isa-bega Ishakovia u okolicu Zadra i ibenika, opljakale i unitile to su mogle unititi, zarobile vei broj ljudi i natjerale stanovnitvo u panian bijeg. 1 Potkraj zime 1468. upale su Isa-begove . akindije njima dobro znanim putovima do Modrua, unitile vie stotina seoskih domainstava i opasno ugrozile Senj. 2 Prvih dana rujna iste godine osobno je Isa-beg vodio pljakaki upad sve do Zadra, opustoio i opljakao sela i dobra u zaleu grada, i na povratku iz okolice Zadra i Splita odveo nekoliko stotina ljudi u zarobljenitvo.3 Takoer i sredinom sijenja 1469. upao je Isa-beg u okolicu Zadra i ibenika hvatajui ljude i otimajui njihova dobra. Spaavajui gole ivote, zastraeno stanovnitvo pod vlau Venecije bjealo je na dalmatinske i otoke, 4 odakle su neki odlazili preko Jadranskog mora na Apeninski poluotok. Teko pogoeni turskim provalama, knezovi Frankapani trae pomo od Venecije, a njima se pridruuju i krbavski knezovi Kurjakovii, iji su posjed i bili stalna meta turskih napada. Ope stanje pogorao je novi upad Isa-bega poetkom svibnja, koji je preko Krbave i Like stigao do Senja, odakle su ga bogatim darovima odvratili knezovi Frankapani. Od Senja su Turci produili do Modrua i opustoili njegovu okolicu, preli zatim Kupu i preko Metiike stigli i do Ljubljane. etrnaest dana trajalo je njihovo divljanje Kranjskom, unitavanje i pljaka nje i dobara, pustoenje i paljenje crkava, hvatanje ena, djece i mukaraca. 5 Kad su saznali da e im Hrvati zaprijeiti povratak, pretovareni plijenom i mnotvom zarobljenika stanu se odmah vraati.. Zbog visokg vodostaja sve opljakano i sve zarobljenike nisu mogli preko Kupe prevesti, ve su manje vrijedne stvari pobacali u vodu, a dio zarobljenika sasjekli. Jedva da je prola ta opasnost, uslijedila je nova turska provala potkraj lipnja i poetkom srpnja, u kojoj su akindije iz Bosne pohvatale nekoliko tisua ljudi na jugu Hrvatske i opustoile imanja kneza Stjepana Frankapana. 6 Turske provale najvie su pogaale knezove Frankapane, pa se oni posve okreu Veneciji, trae njezinu zatitu i vojnu posadu u Senju. Obavijeten o alosnim prilikama u Hrvatskoj i dranju knezova Frankapana, napokon se trgnuo i kralj Matija da bi vojnom silom osujetio takav razvoj dogaaja i uspostavio kraljevsku vlast. Opravdano zabrinut da se pod izgovorom pomaganja Frankapanima, Venecija zapravo eli ugnijezditi u Senju, odakle bi zavladala Podvelebitskim kanalom i sjevernim dijelom Hrvatskog primorja. S obzirom na to, poslao je
1 2

Nagy -Nyary, o.C., II., p. 67, 68. Idem, O.C., II., p. 75, 76. 3 Idem, O.C., II., p. 87. 4 Ljubi, O.C., X., p. 423; Fermendin, O.C., p. 277. 5 Nagy-Nyary, O.C., II., p. 102,103, 105, 117, 118, 122, 123; Ljubi, O.C., X., p. 430, 432, 434-439. 6 Idem, O.C., II., p. 130-132, Ljubi, O.C., X., p. 454.

31

kralj iskusna kapetana Blaa Madara (Podmanickog), da bez obzira na otpor knezova Frankapana, u njegovo ime zaposjedne Senj. Usred borbe izmeu Frankapana i kraljeva kapetana provalili su Turci po etvrti put zaredom u Hrvatsku i doprli do Save, ali su zbog poplave i raskvaenih putova bili prisiljeni na povratak. Poslije njihova odlaska nastavio je Bla Maar otimati Frankapanima gradove i posjede da bi se probio do Senja. Prema izvjetaju venecijanskog poslanika, Senj je neko vrijeme bio posve naputen jer je stanovnitvo saznavi o pribliavanju Turaka pobjeglo iz grada, pa je vojska Republike ula u Senj da ga ne bi ugrabili Turci, i tako sauvala za knezove Frankapane. Krae vrijeme zatim nahrupio je sredinom studenoga 1469. Bla Maar s vojskom u Senj, zaposjeo ga u kraljevo ime i pretvorio u sjedite kapetanije. 7 Bio je to nesumnjivo otrouman potez koji je svoju vrijednost ubrzo pokazao i dokazao, iako je produbio jaz izmeu kralja Matije i knezova Frankapana. Odlunost Blaa Maara u provoenju kraljeva naloga neposredno je utjecala na njegovo postavljenje za bana Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije u svibnju 1470. godine. Preuzimajui bansku dunost namjeravao je on provaliti u Bosnu, 8 ali su ga Turci oito pretek1i i osujetili njegovu , namjeru. Naime, u jesen iste godine upale su turske akindije u Hrvatsku i poinile mnogo tete. Istodobno s upadima na jugu Hrvatske zaletavaju se akindije i preko Save u Slavoniju, gdje nailaze na estok otpor. U svibnju 1471. poharao je Isa-beg cijelu okolicu Splita, ibenika i Zadra sve do gradskih zidova. 9 Poetkom lipnja upao je takoder Isa-beg preko Hrvatske do Ljubljane i Kranja, preao gornji tok Save i stigao do Celja, odakle se morao urno vratiti kad je saznao da se pribliava vojska iz Koruke. 10 Pljakakim upadima i stalnim uznemiravanjima, Turcima je bio cilj rastoiti obranu Hrvatske i krajikim zapovjednicima odvratiti pozornost od glavnih toaka napada i osvajanja. Osim toga, unitavanjem materijalnih dobara i odvoenjem stanovnitva sustavno lomiti otpornu snagu te obrane, pretvarajui pojedine predjele u pravu pusto koji e u pogodan as postati laki plijen osvajanja. Osnivanjem Hercegovakog sandaka 1470. i postavljanjem na njegovo elo Hamza-bega, dobila je osmanska vojska jau udarnu snagu i pokretljivost u napadima na Hrvatsku. Dok je Isa-beg provaljivao prema zapadu, dotle je Hamza-beg napadao prostor uz obalu Save i obrnuto. Premda je Bla Madar sredinom 1471. dobio pomonike u banovanju u osobi Damjana I Horvata od Litve (de Lythwa) i Pavla Tara, nisu oni bili u stanju nositi se s Turcima na sve strane. Zapravo, poetkom lipnja na oigled mavanskog bana Matijaa Morovia presjekli su Turci obrambenu crtu izmeu Beograda i Jajca i pokraj Save zapoeli graditi utvrdu Zaslon (Bogurdelen), odnosno Sabac, 11 odakle su mogli upadati u Srijem i neprestano ugroavati vei dio Slavonije. Takav razvoj dogaaja primorao je banove Blaa Maara i Damjana Horvata da ostanu s vojskom u Slavoniji, pa je obrana juga Hrvatske bila preputena ban u Pavlu Taru. Pomno pratei pokrete banske vojske poslao je poetkom kolovoza Isa-beg akindije u Hrvatsku, koji su opustoili okolicu Zagreba i unitili dominikanski samostan izvan gradskih zidova. 12 Nekako u isto vrijeme glavninu svojih snaga pod vodstvom Hamzabega usmjerio je on na Poitelj u donjem toku Neretve, kojeg su branili ban Pavao Tar i katelan grada Pavao Sandar. Opsjednutom gradu pomogao je Dubrovnik u novcu, hrani i oruju, ali mu nije bilo spasa. Premone turske snage osvojile su 19. rujna 1471. Poitelj.
7 8

Idem, o.c., II.. p. 136, Idem, o.c" II" p. 174, 175. 9 Idem, O.C., II., p. 216. 10 Idem, o.c., II., p. 224; Klai, O.C., IV., p. 105. 41 11 Thalloczy-Alda.sy, O.C., p. 262; Klai, O.C., IV., p. 105. 12 AHAZU, Zagreb, 0-XV-59.

32

Osvajanjem Poitelja ostvarili su Turci krupan vojni uspjeh, a obrana Hrvatske pretrpjela je znaajan gubitak. Granica s Osmanskim Carstvom pomaknuta je tada do rijeke Cetine, osim priobalnog podruja uz Jadransko more. Samo koju godinu kasnije osvojili su Turci i Livno i zaposjeli cijelo Livanjsko polje. alosne prilike u Hrvatskoj i nedovoljna briga kralja Matije u obrani od Turaka, izazvale su ope nezadovoljstvo i pobunu krupnih velikaa u Hrvatskoj i Ugarskoj, koji potajno rade na njegovu udaljavanju s prijestolja uz pomo poljskog kralja Kazimira. Meutim, od svojih pristaa saznao je on za urotu i tko su njezine glavne vode, pa ih je pozivao na dvor i na razne naine im ugaao, pravei se pritom da nita ne zna. Medu najopasnijim njegovim protivnicima bio je vojvoda Nikola Iloki, kojega je najvie i odlikovao. Da bi zadovoljio njegovu tatinu, imenovao ga je 10. studenoga 1471. kraljem Bosne i banom Hrvatske i Slavonije, dajui mu jo i zvanje priora Vranskog. Na slian nain pridobio je kralj Matija Emerika Zapolju, Petra Gereba i druge velikae, i zavjera je propala. Posljedice zavjere pogodile su jedino zagrebakog biskupa Osvalda Tuza i peujskog biskupa Ivana (Janus Panonius), a donekle i bivega bana Blaa Maara. Imenovanje Nikole Ilokog bosanskim kraljem nije imalo utjecaja na prilike u Bosni, niti je on uz kralja Matiju bio dorastao tom poloaju. Gorskim i planinskim stazama Dinare, Grmea, Pljeevice i Kapele, upadaju akindije Isabega 1472. u Hrvatsku i preko iarije u Istri stiu do Kopra. 13 U proljee iste godine upadaju one i preko Save u Slavoniju, o emu svjedoi pogibija Gapara Koroga, posljednjeg mukog potomka nekad mone obitelji. 14 Prikupivi svjee snage upao je Isa-beg u Hrvatsku i 1473., a pojedini akindijski odredi pustoe i plijene Kranjskom, Korukom i tajerskom. Jo razornija provala uslijedila je 1474. kad su Turci oplijenili posjede Stjepana Frankapana, preli zatim Savu i opustoili okolicu Ptuja, Varadina, Koprivnice, Krievaca i Rakovca. 15 Od turskih napada nisu hrvatski krajevi bili poteeni ni 1475. kada akindije upadaju preko Save i plijene u okolici azme. 16 Sve uestalije turske provale i napadi napokon su pokrenuli kralja Matiju da se odluno suprotstavi Turcima i zatiti junu granicu Ugarske. Prikupljanje vojske i ratne opreme poelo je prvih dana jeseni, a potkraj prosinca 1475. doputovao je kralj Matija u Beograd. Predvodei vojsku, iz Beograda je produio do apca, kamo je stigao sredinom sijenja 1476. godine. Oekujui napad Turci su dobro utvrdili grad, snabdjeli ga s dovoljno hrane i streljiva i posadom od vie stotina vojnika. Odbijajui hrabro napade vie od mjesec dana, Turci nisu , mogli obraniti grad i 15. veljae uslijedila je predaja. 17 Pokuaj Ali-bega iz Smedereva i ahin ,vojvode da priteknu apcu u pomo nije uspio, jer nisu bili dovoljno jaki da se upuste u boj s vojskom kralja Matije. Osvajanjem apca namjeravao je kralj Matija napasti i Smederevo, ali se zbog izdaje ostrogonskog nadbiskupa morao hitno vratiti u Budim. Prije odlaska dao je popraviti Sabac i poslao svoje vojskovoe da poharaju i opustoe sav kraj preko Drine sve do Viegrada. 18 Padom apca izgubili su Turci vano uporite pokraj Save to e bitno usporiti njihove osvajake planove. Zajedno s Beogradom Sabac postaje okosnica obrane Srijema i Slavonije, bolje reeno sjeverne Hrvatske i cijele june Ugarske, pa je u skladu s tim kralj Matija proveo i upravne promjene. Smru bana Matijaa Morovia, posljednjeg iz svoga roda, 19 drevna
13 14

Fermendin, o.c., p. 280. MOL, Budapest, 01. 23 079. 15 Nagy-Nytiry, O.C., II., p. 260; AHAZU, Zagreb, 0-XV-89. 16 AHAZU, Zagreb, 0-XIV-55. 17 Fraknoi,o.c.,I.,p.334,335,IV.,p.316,317 18 Nagy-Nytiry, O.c., II., p. 309. 19 HDA, Zagreb, Doc. antiq. et med., Nro 483, 484.

33

Mavanska banovina bila je ukinuta i umjesto nje osnovana abako-Beogradska krajika kapetanija i banovina sa sjeditem u Beogradu. Prvi njezin kapetan bio je iskusan vojskovoa i ratnik Pavao Kinii (Kinizsy). Za razliku od sjevernog dijela, jug je Hrvatske ostao i dalje nezatien od provala i napada bosanskih i hercegovakih sandakbegova i njihovih krajikih vojskovoa, o emu govori pustoenje i pljakanje Dalmacije i Hrvatske sredinom 1476. godine. 20 O pripremanju nove provale akindija iz Bosne, znalo se ve prvih dana proljea 1477. i da im je cilj upasti preko Hrvatske i austrijskih pokrajina u Furlaniju. 21 Oekivana provala doista je uslijedila sredinom 1477., u kojoj su bile opustoene Kranjska, tajerska, Koruka i Furlanija, a nita manje i zapadna Slavonija. Smrt bosanskog kralja Nikole Ilokog kao da je smanjila pritisak na turske snage u Bosni i ubrzala njihove napade i provale u Hrvatskoj i dalje prema zapadu. Silno pogoeno pljakakim upadom turskih akindija 1477. zatrailo je slavonsko plemstvo pomo od kralja Matije, koji se u to vrijeme nalazio u Austriji. Dok se, meutim, ekalo kraljev odgovor, Turci su u listopadu opet protutnjili Hrvatskom i preko Krasa stutili se u Furlaniju. Uz ispriku zauzetou dravnim poslovima kralj je Matija 18. studenoga odgovorio slavonskom plemstvu da ne moe osobno doi i poslati vojsku u Slavoniju, ve je prdloio da nedavno postavljeni ban Ladislav od Egervata sazove opi Sabor plemstva i svih posjednika, bez obzira na red i stale, na kojem e se utvrditi koliko tko moe dati ljudi za obranu. Takoer, pod prijetnjom kazne neka Sabor odredi da je svatko duan ustati na oruje kad je u pitanju obrana zemlje. Osim toga, neka Sabor dogovorom sviju prisutnih izabere posebnog kapetana koji e predvoditi plemiku i narodnu vojsku, te pozivati na opi ustanak i biti na pomoi banu u borbi protiv Turaka. Shodno tome, da se to prije oporave od pretrpljenih teta, kralj ih je oslobodio svih davanja i plaanja u roku od etiri godine. 22 Odgovor kralja Matije znaio je da se slavonsko plemstvo i njihovi podlonici sami brane od Turaka kako najbolje znaju i umiju. Uostalom, takvo stanje trajalo je ve godinama na jugu Hrvatske, pa su pojedini velikai da bi zatitili svoje posjede potajno urovali s Turcima ili se priklanjali Veneciji. Svoju naklonjenost Veneciji otvoreno su pokazivali knezovi Ivan (An) Frankapan i Karlo Kurjakovi, to kralju Matiji nimalo nije bilo po volji. Privueni pljakom, u dva navrata upali su Turci u Hrvatsku, Kranjsku i Furlaniju i 1478., ali su ih hrvatski velikai, dobivi pomo u novcu i oruju od Venecije, na povratku saekali i na posjedu Petra Zrinskog negdje na Uni razbili. 23 Uplitanje Venecije u politike prilike na jugu Hrvatske razdrailo je kralja Matiju, pa je od duda Giovannija Moceniga zatraio objanjenje zato to ini. To vie to su Ivan Frankapan i Karlo Kurjakovi kraljevi odmetnici i njihovo pomaganje znai krenje meudravnog ugovora. U istom pismu za Ivanova urjaka Karla Kurjakovia kralj nije birao rijei, ve ga je nazvao obinim tatom i razbojnikom. 24

Iskazujui tako otro svoje nezadovoljstvo, I ma koliko se trudio, kralj Matija nije shvaao ivotnu stvarnost u krajini nasuprot Turcima, koja je traila drukije ljude i drukije
20 21

Vramecz, Antu,., Kronika, Zagreb 1908., p. 51. Nagy-Nyary, o.c., II., p. 350. 22 HDA, Zagreb, Privilegium Nro 45. 23 Unrest, Jacob, Chronicom Austriacum, Collectio monumentorum veterum et recentium, Brunsvigae 1124., T.I., p. 642-645. 24 Klai,o.c.,IV.,p.134. 43

34

ponaanje od ivota na dvoru, i da su Kurjakovii i Frankapani bili najvei stradalnici od razornih upada turskih akindija. ivei i odrastajui u takvoj stvarnosti njihov se ivot sastojao od nesmiljene borbe za opstanak, u kojoj se nisu birala sredstva i saveznitvo. Daleko od kraljevskog dvora na jugu najbre im je pomo mogla stii iz Venecije, a dajui pomo njima titila je Venecija zapravo samu sebe. U elji da uspjeno okona rat s Venecijom ponudio je sredinom 1478. sultan Mehmed kralju Matiji sklapanje sporazuma o miru ili makar primirju. Ponudu o sklapanju mira bio je kralj Matija voljan prihvatiti i pregovori s turskim poslanstvom ulijevali su nadu u povoljan ishod, pa je bilo izabrano poslanstvo koje e otputovati u Istanbul i zakljuiti sporazum. U iskrenost sultana Mehmeda nije, meutim, bio uvjeren jer su turske provale u Hrvatsku i austrijske pokrajine govorile suprotno, o emu svjedoe Matijina pisma upuena sultanu u srpnju i kolovozu 1478. godine. 25 Oito u elji da dobije na vremenu, Mehmed se posluio diplomatskom igrom, i kad je 29. sijenja 1479. s Venecijom sklopio mir, za mirovne pregovore s kraljem Matijom nije vie bio zainteresiran. tovie, poetkom kolovoza 1479. izvrili su Turci najveu do tada provalu u Hrvatskoj i upali prvi put u jugozapadnu Ugarsku. Koristei suno doba i nizak vodostaj, pregazili su "trkai i palikue" (akindije) rijeku Unu, Savu i Dravu i stigli u Meimurje, opustoili okolicu Nedelia i akovca, produili odatle u tajersku oko Ptuja i Ljutomera i u manjim etama rasuli se do rijeke Raabe i okolice Vasvara 26 Istom brzinom kako su doli, tako su se i vratili pretovareni plijenom i mnotvom zarobljenika. Jedva da se stanovnitvo malo pribralo od iznenaenja i silnog straha, kad su Turci poetkom jeseni ponovno upali u Hrvatsku i Slavoniju, produili u Kranjsku i tajersku svuda robei i palei. U potjeri za "trkaima i palikuama" sustigao ih je zagorski knez Juraj Vitovac, sin nekadanjeg bana Jana, i na povratku razbio, preoteo im dosta konja i zarobljenika. Osim turskih provala snala je Hrvatsku potkraj 1479. i druga nevolja, kad je kralj Matija poslao svoga kapetana Blaa Maara da vojnom silom skri otpor kneza Ivana Frankapana. Posljedica te odluke bila je gubitak Krka, posljednjeg hrvatskog otoka, koji je 22. veljae 1480. preao u posjed Venecije. Istodobno s provalama u Hrvatskoj i austrijskim pokrajinama, napali su Turci Erdelj, pod i vodstvom Ali-bega i Iskenderbega Mihaloglua, Isa-bega i Hasan-bega Evrenosoglua, te Balibega Malkooglua i drugih vojskovoa, ali su na Krunom polju (Kenyermezo) doivjeli strahovit poraz koji se pretvorio u pravi pokolj osmanske vojske. 27 Pogoen stradanjem svoje vojske u Erdelju, traio je sultan Mehmed zadovoljtinu na drugoj strani i smiljao diplomatsku stupicu kralju Matiji. Naime, kao glasnogovornik posluio mu je bosanski sandakbeg Daud-paa koji je kralju ponudio mir, a u potaji pripremao vojsku za silovit udar. Preko svojih uhoda pratio je paa kretanje kralja Matije i to smjera, kako bi odabrao najpovoljniji trenutak za napad. Poetkom kolovoza 1480. poveo je Daud-paa vojsku i preko Hrvatske upao u Kranjsku, Koruku i tajersku. Doline rijeka Krke, Drave i Mure, Turci su pretvorili u pravu pusto, spalili sve kue, crkve i neutvrena mjesta, zarobili i pohvatali mnotvo ljudi, meu kojima vei broj sveenika. 28 Za to vrijeme kralj se Matija nalazio u Donjoj Lendavi, odakle je pourio ne bi i moda sustigao Daud-pau i presjekao mu povratak. Obavijeten o kraljevu dolasku povlaio se paa to je bre mogao, i zajedno s plijenom i robljem umakao u Bosnu. Izazvan painom drskou poveo je kralj Matija potkraj listopada 1480. vojsku u Bosnu da bi unitio glavna turska
25 26

Fraknoi, o.c., I., p. 381, 382. Unrest, o.c., p. 654; Vramecz, O.C., p. 51. 27 Babinger, o.c., p. 325, 326; Vramecz, O.C., p. 51. 28 Unresl, o.c., p. 654; Klai, o.C., IV., p. 146; Fraknoi, o.c., II., p. 43, 44.

35

uporita i kaznio Daud-pau za poinjena razaranja, pale, otimainu i stradanje stanovnitva u Hrvatskoj i susjednim austrijskim pokrajinama. Nekoliko dana prije nego to je preao Savu kod Gradike, poslao je u prethodnicu hrvatskoga i slavonskog bana Ladislava od Egervara, koji je uglavnom predvodio konjanike i nastupao dolinom Vrbasa prema Jajcu. Banu Ladislavu pridruio se srpski despot Vuk (Zmaj) Grgurevi, pa su udruenim snagama napadali Turke idui do Jajca. Nakon dolaska u Jajce njima se prikljuio jajaki ban Petar Doci (Doczy) da bi silovito udarili na Vrhbosnu (Sarajevo), iznenadili i razbili Daud-pau, spalili grad i opustoili njegovu cijelu okolicu. Prikupivi urno nove snage preao je paa u protunapad, ali je kod Travnika ponovno bio potuen. 29 Dok su ban Ladislav i ostale vojskovoe vodili estoke bojeve s Daud-painim snagama, boravio je kralj Matija u Jajcu, odakle se prvih dana prosinca 1480. vratio u Zagreb. Nekako u isto vrijeme s odlaskom kralja Matije u Bosnu, preao je Pavao Kinii s vojskom Dunav istono od Smedereva i provalio u Srbiju, palei i pustoei sve do Kruevca. Na povratku iz Srbije polo je s njim i nekoliko tisua Srba da ih prevede u junu Ugarsku. Uskoro zatim preao je on i po drugi put Dunav kod Smedereva, gdje ga je ekao s vojskom smederevski sandakbeg Bali-beg Malkooglu. Dobro vodenim napadom razbio je Kinii Bali-bega i natjerao ga u bijeg, svladavi pritom jo i tursko brodovlje na Dunavu, i slavodobitno se vratio s bogatim plijenom i zarobljenim ratnim zastavama. 30 Porazi u Bosni i Srbiji primirili su krajike sandakbegove na granici Hrvatske i Ugarske jer je pozornost sredinje vlasti bila usmjerena prema Apeninskom poluotoku, gdje se iskrcala osmanska vojska i osvojila Otranto. Pojava Turaka u Italiji natjerala je strah u kosti papi Sikstu IIV., napuljskom kralju Ferdinandu III. i talijanskim knezovima koji su preklinjali kralja Matiju da im pritekne s vojskom u pomo. Nakon povratka iz Bosne proveo je kralj Matija zimu u Zagrebu, gdje je sazvao Sabor i odrao t kraljevski sud. Kralju se ubrzo pridruila i kraljica Beatrice, a zajedno s njom doli su i vodei velikai u dravi. Boravak kraljevskog dvora u Zagrebu privukao je i mnoge velikae i plemie koji .su u znak odanosti doli pokloniti se kralju, ili ishoditi potvrdu starih ili dobivanje novih povlastica. Neki od njih doli su i na poziv suda da se opravdaju, jer je sud velik broj velikaa i plemia proglasio krivim i osudio ih zbog raznih zlodjela, nasilja i urovanja s Turcima, da bi na kraju uglavnom bili pomilovani. O ukidanju izreenih presuda kralj je objavio proglas svim posjednicima da to ini kao ustupak i zbog toga uvodi u Slavoniji novu dau od pola forinte. Na poziv svoga tasta, napuljskog kralja Ferdinanda, odgovorio je 10. oujka 1481. kralj Matija iz Zagreba da mu preko Senja alje u junu Italiju pomo u pjeatvu i konjanitvu pod vodstvom iskusnog vojskovoe i ratnika Blaa Maara. 31 Glavninu te vojske inili su Hrvati, koji su ratnim iskustvom u borbi s Turcima i osobnom hrabrou uvelike pridonijeli njihovu porazu, pa su Turci morali predati Otranto i napustiti Italiju. U jeku rasplamsavanja borbi za Otranto iznenada je 3. svibnja 1481. umro sultan Mehmed III. Smrt, uzrokovana trovanjem, snala ga je u naponu muevne dobi. Sultansko prijestolje preuzeo je tada njegov najstariji sin Bajezid II. (1481. -1512.) s pridjevkom Veli (Sveti). Veliki vezir Karaman Mehmed-paa trudio se svim silama da to mjesto pripadne njegovom mlaem bratu, princu Demu, zbog ega je platio ivotom. Vijest o smrti sultana Mehmeda II. doekana je u Veneciji i cijeloj Italiji s velikim olakanjem i radou iskazanoj poklikom "Veliki orao je mrtav!" (La grande aquila e morta). Krajiki
Fraknoi, o.c., II., p. 66, 76-80, 91, 92; Tomai, Ivan, Chronicon breve Regni Croatiae, Arkiv za povjesnicu jugoslavensku, knj. IX, p. 21. 30 Fraknoi, o.c.,IV., p. 341, 342. 31 Idem,o.c., III., p. 108.
29

36

zapovjednici u Hrvatskoj nisu pokazivali takvo raspoloenje jer su dobro znali da promjena na prijestolju ne znai i kraj ratovanja s Turcima, nego da im predstoji jo neizvjesnija budunost koja bi mogla imati nesagledive posljedice. Konano osvajanje Hercegovine 1482. potvrdilo je njihova oekivanja i da novom sultanu poput njegova oca ne manjka ratobornosti koja e zasigurno utirati put velikim osvajakim pohodima. Na turski napad nije se dugo ekalo, pogotovo kad je kralj Matija ponudio vojnu pomo princu Demu da bi svrgnuo s prijestolja brata Bajezida. Poetkom listopada 1483. poslao je sultan jake akindijske snage iz Srbije i Bosne u Hrvatsku, koje su prele Unu i Savu i preko Kranjske upale u Koruku. Na desnoj obali Une akindije su se podijelile na tri alaja (skupine) i krenule svaka svojim smjerom, da bi se u povratku opet nale zajedno. Hrvatski ban Matija Gereb bio je obavijeten o upadu akindija, ali nije imao dovoljno vojske da se suprotstavi Turcima. Ne gubei na vremenu izvijestio je ban krajike zapovjednike i pozvao okolne velikae da mu priskoe u pomo, aljui istodobno dio svog konjanitva neka na odreenoj udaljenosti prati Turke u stopu. Pozivu bana Gereba odazvali su se despot Vuk Grgurevi, knezovi Frankapani, Zrinski i Blagajski i drugi velikai, koji su doekali Turke kod "broda Zrinskog" (Novigrad, Novi) i u dvodnevnom boju 29. i 30. listopada potukli akindije do nogu i oslobodili sve zarobljenike. S vojnog gledita bila je to sjajna pobjeda, u kojoj se hrabrou i baratanjem orujem osobito istakao knez Bernardin Frankapan. Vie od tisuu Turaka palo je na bojnom polju, a jo vie bilo je zarobljeno. O toj pobjedi Hrvata nepoznati pisac zabiljeio je glagoljicom sljedee: Let gospodnjih 1483. tada tecae, kada Gerebi Matija, ban hrvatski, i Vuk despot i gospoda hrvatska Turke pobie na brodu Zrinskoga, pobie je prez isla. 32 Iako grijei u godinama slino kae i kroniar Antun Vramec: Ovo isto vreme sedamdeset jezer Turkov na konjeh ez Harvatsku zemlu jesu na Kransku robul, gati i pleniti zali. Deset jezer robja pelajui razbie je Vuk despot, Bernardin Frankapan i Gereb ban. Od vse pogibeli pobie Turke i od njih vez dobiek uzee na granu pri Une vode. 33 Pobjeda Hrvata nad Turcima duboko se dojmila kralja Matije, pa je 6. studenoga 1483. pourio podrobno izvijestiti o tome papu Siksta IV. i talijanske knezove. 34 Krae vrijeme zatim sligao je poslanik sultana Bajezida II. u Budim i ponudio kralju Matiji primirje na pet godina uz vrlo povoljne i asne uvjete. Veina magnata i velikaa bila je protivna sklapanju primirja, vjerujui da je to opet jedna od smicalica osmanske diplomacije. Prihvaajui donekle njihovo miljenje, kralj je odgovorio poslaniku da ne trai mir ili primirje, ali da ga i ne odbija ako su doista takvi uvjeti kao to se nude. Svoj odgovor temeljio je kralj Matija na injenici da je u borbi s Turcima ostao osamljen i da princa Dema nije mogao dobiti u svoju vlast. Isto tako, da je car Friedrich neprestano moljakao Turke za mir, a Republika Venecija gotovo otvoreno urovala sa sultanom Bajezidom. S obzirom na to, zajedno s turskim poslao je on svoga poslanika u Istanbul, gdje je potkraj 1483. bilo utanaeno primirje na sedam godina. Sklapanjem primirja prestao je rat izmeu kralja Matije i sultana Bajezida, iako je na granici Hrvatske i Ugarske bilo manjih pljakakih okraja s obje strane. Unato tome primirje se uglavnom potivalo i nije bilo veih sukoba, pa su krajiki zapovjednici i vojnici mogli donekle predahnuti i pojaati svoje obrambene poloaje. Usporedo s tim, obnovom razorenih gospodarstava i domainstava te vraanjem ivota u svakodnevnu koloteinu, stasali su i novi
Ktlkuljevi, Ivan, Acta croatica, Zagrabiae 1863., p. 321; urmin. Duro, Hrvatski spomenici, Zagreb., Sv. I., p. 291. I 33 Vramecz, O.c., p. 52. 34 ili, Ferdo, Rukovet spomenika o hercegu Ivaniu Korvinu i o borbama Hrvata s Turcima (1473-1496), Slarine JAZU 37, Zagreb 1934., p. 330-335, Tomai, O.C., p. 22, Vramecz, O.C., p. 52.
32

37

narataji buduih ratnika, koji e preuzimati mjesta svojih prethodnika kojima je prirodna smrt bila prava povlastica. Umjesto da iskoristi blagodati primirja, kralj se Matija meutim upustio u rat s carom Friedrichom, nemilice troei i rasipajui materijalne i ljudske snage. Obrana od Turaka i zaustavljanje njihove najezde bili su zbog toga zapostavljeni i potisnuti na sporedan kolosijek, ije e posljedice biti vie nego kobne za Hrvate i Hrvatsku. Naime, predah od nekoliko godina iskoristio je sultan Bajezid za uvrivanje osobne vlasti i pripremu svjeih snaga koje e stvoriti i ostvariti glavne preduvjete za irenje osmanske vlasti prema zapadu i prostoru Hrvatske i Ugarske. Smrt kralja Matije 6. travnja 1490. oznaila je prekretnicu u odnosu snaga i poetak neprestanog ratovanja s Osmanskim Carstvom tijekom jednog stoljea, u kojem e ono dosei svoj vrhunac, a Hrvatska biti razuena, zaustavljena u svome razvoju, opustoena i svedena na "ostatke ostataka" (reliquiae reliquiarum). Borbe oko prijestolja izmeu Vladislava II. Jagelovia i cara Maksimilijana bila je dobra prigoda sultanu Bajezidu da nakon isteka primirja poalje "trkae i palikue" iz Bosne pod vodstvom Hasan-bega Mihaloglua zvanog ahin (Sokol) u napad, koji su poetkom rujna 1491. neoekivano preli Unu i preko Hrvatske upali u Kranjsku. Gotovo mjesec dana boravili su oni u Kranjskoj, palei, pustoei i hvatajui roblje. Na povratku iz Kranjske, doekao je hrvatski ban Ladislav od Egervara Hasan-bega kod Vrpila blizu Udbine i porazio njegovu vojsku. 35 U ruke pobjednika pao je bogat plijen, a sve zarobljene osobe koje su pohvatali Turci bile su putene na slobodu. Poraz kod Vrpila primirio je Turke i 1492. oni ne provaljuju u Hrvatsku. Dolaskom na elo Bosanskog sandaka Hadum Jakub-pae prilike se na granici naglo pogoravaju i Turci kreu u silovite napade i postupno ire osmansku vlast. Sredinom travnja 1493. znalo se u Veneciji da e Turci napasti Jajce, 36 a mjesec dana kasnije opustoile su akindije gotovo cijelu Dalmaciju do Knina. 37 Poetkom lipnja doao je Jakub-paa do zidova Jajca, ali grad nije mogao osvojiti, ve je opustoio cijelu njegovu okolicu. 38 Nekako u isto doba upale su akindije i do ibenika. 39 Od Jajca je Jakub-paa produio do rijeke Une, nastavio zatim put do Kupe, preao Kupu i udario na Kranjsku i tajersku, robei i palei do Celja, Ptuja i Maribora. tajerski kapetan Jakov Sekely snano se suprotstavio pai i prisilio ga na uzmak. Zadovoljan uspjelom provalom i ugrabljenim plijenom, proao je Jakub-paa na povratku blizu Zagreba i zatim stigao do grada Modrua, sjedita Krbavske nadbiskupije. Naselje ispod grada i katedralnu crkvu je unitio, a sam grad teko otetio. Naputajui podruje Modrua turska je vojska ila preko preko Pljeivice i sputala se prema Krbavskom polju. Pratei pain povratak, hrvatski ban Emerik Derenin (Derencsenyi) okupio je vojsku da bi mu zaprijetio put u Bosnu. Paina vojska bila je, meutim, brojnija i nadmonija, posebno, brojem konjanika. Knez Ivan Frankapan mislio je da se s Turcima ne bi trebalo uputati u bitku na otvorenom polju, nego da se oni napadnu u brdskim klancima i tjesnacima i tako onemogui djelovanje njihova konjanitva. Nasuprot tome, ban je zagovarao bitku na bojnom polju, voen vie srcem nego razumom vojskovoe. Banovo miljenje konano je prevladalo, pa su 9. rujna 1493. pokraj Udbine na Krbavskom polju obje vojske poredane u tri bojna reda stajale jedna nasuprot drugoj. Siloviti napad s jedne i druge strane
35 36

Tomai, Chronicon, Arkiv IX., p. 22. ii, O.C., Starine JAZU 38, P, 6. 37 Idem, O.C., Starine JAZU 38, p. 7. 38 Thalloczy, Ljudevit, Povijest Jajca 1450-1527., Zagreb 1916., p. 133. 39 ii, o.c., Starine JAZU 38, p, 14.

38

uskoro je pokazao da je prevaga na turskoj strani. Pogotovo kad je poljuljani bojni red pod zapovjednitvom kneza Bernardina Frankapana napalo tursko konjanitvo s oba krila i gotovo pregazilo pjeake, te se zatim svom estinom oborilo na bana Derenina. Za neto vie od jednog sata borbe bila je banova vojska unitena. Na bojnom polju pali su knez ovi Ivan i Juraj Frankapan, Ivan knez Cetinski, jajaki ban Mihajlo Pethkey, knezovi Zrinski i Blagajski, Dereninov sin i stotine drugih vitezova i ratnika, dok su bana Derenina i kneza Nikolu Frankapana Turci zarobili. Bijegom se spasio jedino knez Bernardin Frankapan s nekoliko suboraca od njih tri stotine koliko ih je predvodio. Teak poraz na Krbavskom polju u kojem je izginuo cvijet staroga hrvatskoga plemstva, duboko se dojmio Hrvata i uzdrmao je obranu cijele Hrvatske. Zbog veliine gubitaka i stradanja Krbavsko je polje u narodnoj predaji bilo nazvano Krvavim poljem. Neposredne posljedice poraza bile su razaranje materijalnih i kulturnih dobara irom Hrvatske i raseljavanje stanovnitva koje bjei prema zapadu. Jednako tako bila je to i surova pouka Hrvatima da se ne uputaju s Turcima u bitke na otvorenom polju ako nemaju dovoljno konjanika koji u to vrijeme ine monu zatitu pjeaka i udarnu snagu u svakom ratnom okraju. Izvjetavajui papu Aleksandra VI. o alosnim prilikama u Hrvatskoj nakon poraza na Krbavskom polju, njegov izaslanik Antonije Fabregues 13. rujna 1493. iz Senja pie da je seosko stanovnitvo napustilo svoja selita i potrailo spas u umama. 40 Papu Aleksandra izvijestio je 27. rujna o boju na Krbavskom polju i kninski biskup Juraj Divni, iji opis dogaaja zasluuje povjerenje. 41 Vijest o porazu Hrvata brzo je stigla i do kralja Maksimilijana, pa je 24. rujna o tome javio bavarskom vojvodi Albrechtu. 42 Od domaih izvora o provali Hadum Jakub-pae u Hrvatsku i Kranjsku i boju na Krbavskom polju, sauvan je zapis popa glagoljaa Martinca, napisan u Novom Vinodolskom iste godine, u kojem se izmeu ostalog kae: Tagda e roblahu vse zemle hrvatske i slo vinske do Save i Drave dae do Gore Zaprte, vse e deele Kranske dae do mora, robee i harajue i domi boie palee ognem i oltari, gospodne razruujue, prestarih e izbijejue oruiem junoti e djevi i vdovi, dae kvekajuie eda, plk boji pelajue v tuze usilije, svezani suti elezom, ni prodajui e na triih svoih, jakoe skotu obiaj est. I oe izide baa Rumianie i Vrhbosne i porobiv Posavje pade v Modruu i poe rvati Modruu, poga e ognem burge ohrstnie i klotri oe i crkve gospodne. Tagda e gospoda hrvatska i bani hrvatski dvigoe vojsku protivu im, boi zastupni v poli veliem Krbavskom. I tu borie se braniju velieju. Tagda e pobjedena bist est hristjanska, tagda e uhitie bana hrvatskoga oe ivua, tagda e ubie kneza Ivana Frankapana, tagda e otpelae kneza Mikulu Frankapana, tagda e ubie bana jajakogo. Tagda e padoe krepci vilezi i boriteli slavni v premoeniji ih vjeri radi Hristovi. Oe e i pici izabrani boriteli tu umrie, obslrti zaslupi v pline polja, tue semert prijee vjeri radi jakoe druba svetago Mavricija. Tkmo e knez Bernardin Frankapana izide ot sredi boja s malimi. I tagda naee cviliti rodivie i vdovi mnoge i proi ini. I bist skrb velije n vsih ivuih v strah sih, jeka e nest bila ot vremena Tartarov i Gotov i Atelje neastivih. 43 Krai zapis o dogaajima koji su prethodili boju na Krbavskom polju zabiljeio je takoer upnik Petar Vidakovi, koji dorjeno glasi: Leta 1493. bi rasap grada Modrue, koga Turci porobie i popalie; iz koga pobie astni gospodin Kristofor, biskup Modruki ali Karbavski i s nikoliki kanonici stareimi, ki doavi simo v Novi grad va Vinodoi, i ustani se tu i uini sebi prebivanie istolicu v crikvi svetih
40 41

Idem, O.C., Starine JAZU 38, p. 35-46; Tomai, O.C., p. 22-24; Vramecz, O.C., p. 53. ii, O.c., Starine JAZU 38, p. 38-43. 42 Idem, O.C., Starine JAZU 33, p. 37. 43 Kukuljevi, Acta croatica, p. 154, 155; urmin, o.c., p. 376, 377.

39

Filipa i Jakova apotoli, i tih kanonici uini delnike od vsih prihodak te plovanie skupa s plovanom, oslavivi za se samo pola desetini, a plovanu odlui od same desetini da daju kanonici dva dela za njegov trud, kie e duan initi svoim podlonim duam. Sre pisah ja pop Petar Vidakovi plovan. 44 O boju na Krbavskom polju pisali su takoer njegovi suvremenici kroniari i povjesniari, I odnosno Jan Hasiteinsky z Lobkovic, 45 Antonius Bonfinus, 46 Jacob Unrest, 47 Florian Waldauf Ritter von Waldenstein, 48 Paolo Iovio 49 i Ludovicus Tubero (Crijevi), 50 zatim Donado da Lezze,51 Nicolaus Isthuanffy, 52 Rabi Josip ha Kohen, 53 Johannes Lowenklau 54 i Mehmed Saduddin. 55 Sluei se djelima prethodnika i suvremenika koje dorjeno prepisuje, izradio je u drugoj polovici 16. stoljea fra Ivan Tomai "Ljetopis Kraljevine Hrvatske", u kojem o porazu Hrvata na Krbavskom polju uglavnom prepriava to su drugi rekli. Izmeu ostalog on kae kako je Jakub-paa naredio da se izbroje svi leevi poginulih krana i u znak sjeanja na pobjedu mnoge glave i odsjeeni nosovi poalju sultanu. A poginulih je bilo vie od trinaest tisua. Naime, bio je to prvi rasap Kraljevstva Hrvatskog, i tu je izginulo cijelo hrvatsko plemstvo (Hec est prima destructio regni Crovatiae ibique tola nobililas cofTuit Crovaliae, anno salulis 1493.). 56 Tomaiev suvremenik, kroniar Antun Vramec, grijei ak i u godini, a poraz Hrvata na Krbavskom polju svodi na biljeku koja glasi: Turci Jemriha Derenina bana na Vduine pobie i posjekoe mnoge, i bana ulovie iva Turci, a sinu mu glavu odsjekoe. 57 Turski pisac Saduddin vrlo kienim stilom velia Jakub-painu pobjedu na Krbavskom polju, iako ona nije bila prijelomna niti je slomila otpornu snagu i odlunost Hrvata da se bore protiv osvajaa. O poginulima na Krbavskom polju brojke suoilo preuveliane da bi se i na taj nain istakla veliina pobjede i sama tragika poraza. Blie istini bit e daje stradalo znatno manje boraca, a pogibija nekolicine krupnih velikaa nije znaila i unitenje hrvatskog plemstva. To vie to ni osmanske snage nisu u to vrijeme bile tako brojne kad su polazile u velike osvajake pohode. Osim pobjede na Krbavskom polju, Turci su ile godine zaposjeli Makarsko primorje 58 i sve se vie pribliavali Omiu. Nakon povlaenja Hadum Jakub-pae u Bosnu akindije nisu mirovale, a silno zabrinuti hrvatski stalei traili su pomo od pape Aleksandra VI. i kralja
ldem, O.C., p. 155, 156; urmin, O.C., p. 377, 378. Putovani k Svatemu hrobu. DIe rukopisu prazskec. k. universitni knihovny vydal Ferdinand Strejek, Praha 1902., p.93-95. 46 Bonfinlus, Anotnilus, Rerum Hungaricum decadis (edit Sambuci), Koln 1690., p. 510, 514-516. 47 Unrest,o.c.,p.750,751,793-795. 48 ii, O.C., Starine JAZU 38, p. 133, 134. 49 Javio, Paolo, Commentario delte cose de Turchi, Basiliae 1532., s. pag. 50 Tubero, Ludovicus, Comentariorum de temporibus suis (apud Schwandtner, Scriptores II), Vindobonae 1747., p. 171,200,201. 51 Lezze, Donadoda, Historica Turchesca (1330-1514), Bucuresti 1910., p. 190-195. 52 Isthuanffy, Nicolaus, Regni Hungarici historia, Coloniae Agrippinae MDCCXXIV, Lib. II., p. 18-20. 53 Tortenelmi tar, Budapest 1880., p. 345, 346. 54 Uiwenklau, Johannes, Historiae Musulmanae Turcorum de monumentis ipsorum excriptae, Francofurti 1591., col. 634-636. 55 Thury, Jozsef, Torok tortenetir6k, Budapest 1893., T.I., p. 173-175; Olesnicki Aleksandat; Krbavski razboj po Sa'd-ud-dinu, Nastavni vjesnik, Zagreb 1935.,knj. 43, p. 197-208. 56 Tomai, Chronicon, Arkiv IX, p. 22-24. 57 Vramecz, O.C., p. 53. 58 abanovi, , Hazim, Bosanski paaluk, Sarajevo 1982., p. 161, 162.
45 44

40

Maksimilijana, jer od njihova kralja Vladislava pomoi nije bilo niti je urio s postavljanjem novoga bana. Istom sredinom studenoga 1493. preuzeo je bansku dunost Ladislav Kaniki koji je ve odavno bio pristaa kralja njemakog cara Maksimilijana, pa je u skladu s tim 22. studenoga izdao u Budimu ispravu kojom priznaje nasljedno pravo obitelji Habsburg. 59 Potkraj sijenja 1494. javio je kardinal Askanio Sforza milanskom vojvodi Lodoviku Sforzi da su "trkai i palikue" ponovno provalili u Hrvatsku, gdje su osvojili tri katela. 60 O kojim katelima je bila rije, u pismu nije reeno. Kao iskusan vojskovoa, ban Ladislav Kaniki mislio je da bi slavonski stalei sa svojim etama trebali sudjelovati u obrani i juga Hrvatske, tonije, gdje se za to ukae potreba. Smatrajui njegova nastojanja neumjesnim, pogotovo kad ih je poeo provoditi silom, podnijeli su stalei kralju tubu protiv bana. Pismom od II. oujka kralj je Vladislav naredio banu da ne primorava slavonsko plemstvo na ratovanje izvan granica Slavonije, 61 pokazujui tako svoje neshvaanje veliine opasnosti koja preko Hrvatske prijeti i Ugarskoj. Trudei se koliko je mogao da makar donekle pripremi jug Hrvatske za obranu od iduih turskih napada, sazvao je poetkom travnja 1494. ban Ladislav Kaniki sabor u Bihau. Sto je bilo dogovoreno i zakljueno na zasjedanju Sabora nije poznato, osim da su 10. travnja bila upuena pisma papi Aleksandru VI. i caru Maksimilijanu. Obraajui se za pomo, pod zastraujuim dojmovima i prizorima bitke na Krbavskom polju, stalei su prikazali alosno stanje u zemlji, naglaavajui izmeu ostalog: Izgubili smo oeve, izgubili smo brau, izgubili smo roake jednom rijeju izgubili smo cijeli svoj imetak. Turci su esto meu nama i ognjem i maem neprestano pustoe i pljakaju nau domovinu, a nas i nae oeve i djecu stalno odvode u teko ropstvo. Kako osim naega zlosretnoga jezika nijednog drugog ne znamo, niti se nakon gubitka imetka moemo po drugim krajevima svijeta razasuti, hoe-nee morat emo uz gubitak naih dua i kranstva s vlastitim progoniteljima traiti nain da ostanemo u svojoj domovini i ne budemo prisiljeni raspriti se po stranim zemljama. 62 U pismu sroenom istoga dana caru Maksimilijanu stalei su jasno rekli kakva nevolja godinama pritiem jug Hrvatske, kojoj om vie sami ne mogu odoljeti. Preko sedamdeset godina opiremo se stranome neprijatelju, izlaui svoje ivote i svoja dobra smrtnoj opasnosti. Koliko je u ljudskoj moi branimo kranske zemlje kao tvravu. Svakodnevno i svaki as rtvujemo svoj ivot, ast i ime/ako Nai oevi, braa i prijatelji, svirepo su ubijeni, neljudski pohvatani i zarobljeni. Nae ene, djeca i keri su odvedeni i obeaeni, to je za nas najvea nesrea na svijetu. Do sada smo se branili uvijek postojani u kranskoj vjeri, jer smo se nadali da e car i izborni knezovi kao najvii vladari Rimskoga Carstva shvatiti nae teko stanje i pritei nam u pomo, da se na taj nain otme groznoj nesrei ne jedna ili dvije drave, nego itavo kranstvo. Padne li Hrvatska, lako e neprijatelj iz nje napadati sve kranske zemlje. Ako nam se ne pomogne, neemo se moi obraniti od Turaka, jer su nas ratovi s njima satrli, gradovi i kue su nam djelomice prazne, podlonici i kmetovi odvedeni, a nae imanje oteto, opustoeno i popaljeno. Do sada smo odbijali svakojake ponude koje su nam Turci nudili, jer smo drali da e se car i knezovi ve jednom oprijeti turskoj sili, i da emo tako ostati povezani s kranskim svijetom. A sada se doista

59 60

Sii, o.c., Starine JAZU, 38, p. 64, 65. Idem, o.c., Starine JAZU 38, p. 68. 61 Idem, O.C., Stari ne JAZU 38, p. 74. 62 Idem, o.c., Stari ne JAZU 38, p. 76,77.

41

obraniti ne moemo, jer su nam Turci do proljea ili ljeta postavili rok do kojega im moramo odgovoriti i obeati nau pokornost. 63 Vapijuim glasom traei pomo od pape i cara stalei nisu, meutim, ni pomiljali na predaju Turcima. Slika prikazanog stanja nije bila pretjerana jer su "trkai i palikue" pojedine krajeve pretvorili u pravu pusto, pa je pomo u novcu, hrani i oruju doista bila pitanje ivota i smrti. Strahovanja stalea da e Turci opet krenuti u napad nisu bila bez razloga, jer je 23. srpnja 1494. jajaki ban Franjo Berislavi javio iz Bijele Stijene kod Pakraca vranskom prioru Bartolu Berislaviu da su Turci krenuli iz Lave, i da e preko Slavonije upasti u pokrajine njemakog cara. 64 Prvih dana kolovoza prela je turska vojska Savu kod Mitrovice i zaputila se prema Zagrebu, robei i palei u okolici Samobora i Stajerskoj sve do Ptuja. Premda je tajerski zemaljski kapetan Reinprecht von Reichenburg dogovorio s banom Ladislavom Kanikim da e udruenim snagama udariti na Turke, 65 nije se kapetan odazvao pozivu niti je carska vojska pokuala zaustaviti "trkae i palikue". Na povratku iz pljake, vodei sa sobom mnotvo zarobljenika, uglavnom ena i djece, ili su Turci Podravinom i od Virovitice spustili se u Poeku kotlinu, koju su strahovito Ratnik sa znakovljem Frankapana opustoili. Od ukupno 3 647 kmetskih selita bilo je tom oko 1480. prilikom uniteno 411 selita. 66 Ako se tome pribroje i ona selita u okolici Virovitice, kao i ona koja su u toj provali djelomino stradala, bila je tada opustoena gotovo polovina svih naseljenih mjesta na tom prostoru. 67 Pozivom na Bonfinija, opisujui stanje poeke okolice nakon upada "trkaa i palikua", maarski povjesniar Istvan Katona kae da su Turci odatle otjerali mnogo plijena i da su posve poharali bogat i vinorodan poeki kraj s brojnim naseljima, utvrdama i trgovitima.68 Ni mjesec dana od te provale uslijedila je provala pod vodstvom Hadum Jakub-pae. Idui preko Krbave i Like stigao je on do Modrua, u kojem se nalazio knez Bernardin Frankapan. Turci nisu napadali grad nego su pucnjevima iz puaka samo plaili okolno stanovnitvo. Knezu Bernardinu poslao je Jakub-paa svoje glasnike traei od njega da prisegne vjernost i plaa danak sultanu, kao to su to uinili knezovi Blagajski. Ako prijee na stranu sultana i s njim se dogovori, sporazumjet e se i kneginja Dora, udovica krbavskog kneza Karla Kurjakovia, kao i preostali Hrvati, pa e jesti svoj kruh u miru (et mangal"ete el pan vostro in paxe). Zaprepaten painim zahtjevom, zamolio je knez Bernardin da mu se odredi makar neki rok kako bi se mogao dogovoriti sa svojim plemiima. Kneev odgovor znaio je dobivanje na vremenu, u emu ga je odluno podrao otoki biskup Vincent de Andreis. Iako vrlo zabrinut zbog paine prijetnje da e na povratku iz pljake ostati pod gradom do njegove predaje i unititi njegovu okolicu za primjer drugima, knez je znao da Jakub-paa nema tako snanu vojsku jer bi u protivnom napao. grad, a u meuvremenu mogao bi dobiti i pomo. Polazei

63 64

Idem, o.c.,Starine JAZU 38, p. 78-81. ldem, o.c., Starine JAZU 38, p. 84, 85. 65 ldem, O.C., Starine JAZU 38, p. 86. 66 Adamek, Josip -Kampu, Ivan, Popisi i obrauni poreza u Hrvatskoj u XY. i XVI. stoljeu, Zagreb 1976., p. 3. 67 ldem, O.C., p. 4-6. 68 Katona. Istvan, Historia critica regnum Hungariae, Pest 1782., X., p. 664.

42

od te injenice obratili su se 6. listopada knez Bernardin biskup Vincent duzdu Agostlnu Barbadlcu I od njega zatraili pomo. 69 Videi da od predaje kneza Bernardina nee nita biti, pohitao je Jakub-paa od Modrua prema Zagrebu, odakle je provalio do Koslanjevice i poharao juni dio tajerske. Na povratku iz pljake opustoili su "trkai i palikue" posjede Jurja Kalelanovia u okolici Daruvara, 70 preli zatim opet Savu i vratili se u Bosnu. Zaotravanje odnosa s Republikom Venecijom i provala Pavla Kiniija u Srbiju promijenili su dranje sultana Bajezida, pa je ponudio kralju Vladislavu II. primirje. Sredinom oujka 1495. stigli su turski poslanici u Pecs (Peuh), gdje je potkraj mjeseca bilo sklopljeno primirje na tri godine. Ugovorom o primirju Turci su se obvezali da za to vrijeme nee provaljivati u Hrvatsku i Ugarsku, i da e pustiti na slobodu sve zarobljene u bitci na Krbavskom polju kod Udbine. Bansku dunost u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji preuzeo je iste godine sin kralja Matije, Ivani Korvin, koji e iskoristiti ratni predah za jaanje obrane Hrvatske i obraun sa svojim protivnici ma. Da bi uvrstio svoju vlast i stekao to vei ugled, oenio je Ivani 1496. kneginju Beatricu, ker kneza Bernardina Frankapana. Odolijevajui raznim nevoljama i dvorskim spletkama, kad je 1497. bio postavljen za bana Juraj Kaniki, doekao je on spremno kraj primirja sa sultanom Bajezidom. Pokuaj Skender-bega da 1498. provali iz Bosne u Hrvatsku, Ivani je odluno suzbio i u dva navrata razbio tursku vojsku Kod Livna. Pobjeda nad Turcima dojmila se njegovih i neprijatelja, pa je Skender-beg odluio neko vrijeme s banom Ivaniem i Hrvatima ivjeti u miru, kako ne bi kralju Vladislavu dao povoda za sklapanje Isaveza s Venecijom protiv koje se sultan spremao za rat. Jo uoi izbijanja rata s Venecijom sredinom 1499. zapoeo je Skender-beg s napadima na Ivenecijanske posjede u Dalmaciji. U tim napadima stradala je okolica Trogira, ibenika i Zadra, da bi se Skender-beg zatim okomio na Ostrovicu, koju je uzalud juriajui pokuao osvojiti. Prema zabiljeci Marina Sanuta, Turci su tada navodno zarobili 674 mukarca i 314 ena i djece i otjerali ak 37 987 glava sitne i krupne stoke. 71 Neuspjeh pod Ostrovicom potaknuo je Skender-bega na jo eu provalu, pa je, izbjegavajui sukob s banom Ivaniem, gorskim stazama preko Hrvatske i Istre upao u venecijansku Furlaniju, odakle se natovaren bogatim plijenom vratio u Bosnu. 72 Za to vrijeme osvojili su Turci Makarsku i zavladali cijelim Makarskim primorjem. 73 Traei mone saveznike uspjela je Republika Venecija nagovoriti kralja Vladislava II. da joj se pridrui u ratu protiv sultana Bajezida. Saznavi za te dogovore Turci se nisu dvoumili nego su odmah krenuli u napad. Potkraj 1500. opsjedao je Skender-beg Jajce, opustoio njegovu okolicu i razorio utvrde koje su slule kao stanice za opskrbu grada. Napola razruenom i izgladnjelom Jajcu pohitao je poetkom 1501. u pomo ban Ivani Korvin i natjerao Turke u panian bijeg. 74 Poraz pod Jajcem nije obeshrabrio Turke, nego je Skender-begov sin Mustaj-beg prikupio novu vojsku i ponovno napao grad. Napadnutom Jajcu poslao je kralj Vladislav u pomo kapetana Ivana Tarcaja (Tarczay), koji
ii, O.C., Starine JAZU 38, p. 87, 88. Idem, o.c., Starine JAZU 38, p. 90, 91. 71 Sanuto, Marino, I Diarii, Venezia 1879-1902., Tl., p. 943. 72 Idem, O.C., T.I., p. 949,950,974,997, 1006. 73 abanovi, O.C., p. 160, 161. 74 Kukuljevi, Jura regni, Zagreb 1862., T.I., p. 248; Thaolloczy, Lajos-Horvath Sandor, Codex diplomatieus palrtium regno Hungariae adnexarum (Banaltus, castrum et oppidum Jajcza), Budapest 1915., Nro 94.
70 69

43

je s jakom vojnom pratnjom vozio gradu opskrbu. im su Turci saznali za njegov dolazak napali su tabor sa iveom, ali su bili suzbijeni. Povlaenjem dijela vojske ispod Jajca pokuao je Mustaj-beg zai Tarcaju iza lea i osvojiti tabor sa iveom. Dok se tabor ilavo branio, izvrio je Tarcaj snaan proboj i natjerao tursku vojsku u bijeg. Bjeanje je bilo tako naglo i bezglavo da su Turci ostavili konje, topove, ratne zastave, orua i razne dragocjenosti i pjeice hitali u ume. U Tarcajeve ruke palo je mnogo konja, ratnih zastava i oko 400 turskih vojnika, medu kojima i 37 odlunijih Turaka. 75 Zla sudbina pratila je takoer "trkae i palikue" kad su 1501. preli Savu i upali u Vukovsku i Poeku upaniju. Pod vodstvom Jurja Kanikog njih su slavonski velikai satjerali, razbili i protjerali iz Slavonije i Srijema. 76 Osim manjih trvenja i pljakakih upada na granici, nije poslije toga bilo veih sukoba. Sve zaraene strane eljele su okonati rat. Prva je to uinila Venecija, a 20. kolovoza 1503. sklopili su kralj Vladislav i sultan Bajezid primirje na sedam godina. Ugovorom o primilju Turci su se izriito obvezali da nee provaljivati i upadati preko oblasti i zemalja kralja Vladislava u druge kranske zemlje. Prema istom ugovoru granica s Osmanskim Carstvom vodila je od Rogoznice, Proloca, Livna, Kljua, Vinca, Vranduka, Doboja i Maglaja, zatim rijekom Krivajom preko Tuzle do Srebrenika, odakle je preko Drine izbijala do apca, i potom Savom do Beograda 77 Nova granina crta bila je zapravo ruevina nekadanjeg sustava obrane kralja Matije, vjerno oslikavajui ope vojno i politiko nazadovanje koje e se u skoroj budunosti pretvoriti u pravu katastrofu: Ma koliko utvrdili u stoljetnom ratovanju s Osmanskim Carstvom, krajiki su zapovjednici i vodei velikai u Hrvatskoj znali da je sve do tada bio tek uvod u zavrni in drame, u kojoj e malo tko od njih ili njihovih nasljednika preivjeti i obraniti se od osvajaa. Primirje sa sultanom Bajezidom obnovio je 1511. kralj Vladislav na pet godina. Meutim, bosanski i hercegovaki sandakbegovi nisu marili za primirje, ve su neprestano uznemirivali pogranine gradove u Hrvatskoj, izgovaraj ui se pritom da u sporazumu o primirju Hrvatska nije izriito spomenuta. Krajem kolovoza 1511. upali su "trkai i palikue" do Modrua i opustoili okolicu Ribnika, Metiike, Ozlja i Dubovca. 78 Uskoro zatim dolo je do promjene na sultanskom prijestolju u Istanbulu. Sultana Bajezida II. Zbacio je 23. travnja 1512. s prijestolja njegov sin Selim I. (1512. -1520.) snadimkom Yavuz (Strogi, Okrutni). Novi sultan bio je znatno ratoborniji nego njegov otac i nije se obazirao na ugovore koje je on sklopio, pa su uestale provale akindija u Hrvatsku. Silovitim udarom poetkom jeseni 1512. osvojili su Turci Srebrenik, Soko, Teanj i Brko, zapravo cijelu Srebreniku banovinu. 79 Istodobno prele su akindije Savu i opustoile cijelu slavonsku Posavinu do utoka Une u Savu. 80 Poetkom ljeta 1513. upali su Turci na prostor izmeu Une i Kupe i napali grad Blinju kod Petrinje. im je za tu provalu saznao ban Petar Berislavi, okupio je vojsku i utaborio se kod Dubice. U poetku su Turci mislili daje rije o velikoj vojsci i ekali su da

Klai, o.c., IV., p. 262. Isthaunffy,o.c., Lib.IV., p. 31. 77 Vidi kartu Jajake i Srebrenike banovine 78 Thallozy, Lajos-Hodinka, Antal, Codex diplomaticus partium regno Hung:lriae adnexarum, Budapest 1903., T.I., p.24. 79 Theiner, Augustina, Vetera monumenta historica Hungariam sacrum illustrantia, Roma 1860., T. II., p. 594; Pray, O.C., 1., p. 81. 80 Isthaunffy, O.C., Lib. IV., p. 38; Pray. O.C., 1., p. 81.
76

75

44

budu napadnuti. Kad su dobili obavijest da su Hrvati mnogo slabiji, krenuli su odmah u napad i doivjeli potpuni poraz. 81 Pobjeda nad Turcima kod Dubice ohrabrila je Hrvate i vratila im samopouzdanje da se hrabrou i odlunou uvijek mogu nositi sa Turcima. Nasuprot tome, na jugu Hrvatske Turci sustigli do Skradina, a 1514. osvojili avinu i Sinj. 82 Poloaj Jajca od 1512. bivao je sve nesigurniji a obrana grada sve slabija. Bosanski sandakbeg Firuz-beg i njegove vojvode dolazili su do Jajca i budnim okom pratili to se u gradu i okolici dogaa. Sredinom 1515. zaprijetila je Jajcu smrtna opasnost, ali se ban Petar Berislavi uspio probiti i opskrbi ti grad iveom, novcem i vojskom. Zauzet ratovanjem u Siriji i Egiptu, nije sultan Selim I. obraao veu pozornost na prilike u Bosni, nego je voenje manjih napada i provala prepustio svojim krajikim begovima, koji su sustavno slabili obranu Hrvatske. Kao gost kneza Bernardina Frankapana boravio je poetkom svibnja 1520. hrvatski ban Petar Berislavi u Steninjaku (Sjeniak), gdje je s knezom raspravljao o javnim poslovima. Odatle se ban zaputio u Trsat i poslije nekoliko dana vratio u Otoac. Tijekom boravka u Otocu stigao je ban u glasnik da su "trkai i palikue" upali do grada Drenika i opustoili njegovu okolicu. Pohitavi odmah za njima ban je najprije svratio do Bihaa i pozvao graane na oruje. Usput je u Dreniku primio je obavijest da se Turci nalaze u umi kod Korenice. Promijenivi tada smjer kretanja, Berislavi je udario preko Pljeevice, spustio se do Korenice i naredio svojim etama da napadnu Turke. U aru borbe, razgonei Turke, banovi su , konjanici otili predaleko i ostavili bana s dva mlada pratioca. Jaui za njima banov konj je posrnuo i pao. Dok je zatezao stremen da bi opet uzjahao, na bana su iz zasjede nahrupili Turci. Iznenadni napad zaprepastio je njegove pratioce da su od straha bezglavo pobjegli i ostavili ga sama, suoena sa smru. Borei se oajniki protiv brojnih Turaka, ban se branio dok ga nisu svladali i odrubili mu glavu. Kad su banovi vojnici saznali za njegovu smrt smjesta su krenuli u potjeru za Turcima ne bi li im makar oteli glavu svoga bana i vojskovoe. O nemilom dogaaju hitno je bio obavijeten i krbavski knez Ivan Karlovi (Kurjakovi) u Udbini, koji je s lakim konjanicima jaui mahnito pohitao u goru iznad Korenice, pronaao banovo tijelo i odrubljenu glavu i odnio ih u Biha. 83 Smrt junakog bana Petra Berislavia bolno je odjeknula u hrvatskom narodu i duboko se dojmila njegovih suvremenika, zlokobno najavljujui sve traginiji rasplet buduih dogaaja. Njegovom smru bila je Hrvatska obezglavljena i preputena sama sebi, upravo u sudbonosnom asu kad je na njezinu elu trebala stajati sposobna i hrabra linost koja e odluno i brzo djelovati u borbi s Turcima. Prema miljenju veine velikaa u Hrvatskoj bio je to krbavski knez Ivan Karlovi, koji je odrastao u borbi s Turcima i najbolje poznavao njihov nain borbe, kao i mnoge smicalice i varke kojima su se sluili u borbi. Usprkos hitnosti u rjeavanju tog pitanja, kralj se Ludovik kolebao, pa je bansko mjesto u Hrvatskoj ostalo nepopunjeno vie od godine dana.

Tubero, O.c., p. 283; Rattkay, Georgius, Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae. Croatiae et Sclavoniae, Vienae Austriae MDCLII, p. 117; lsthuanffy, O.C., Lib.IV., p. 38. 82 abanovi, O.C., p. 191; Ljubi, Commissiones et relationes venetae, Zagrabiae 1876., T.I., p.139 83 lsthaunffy, O.C., Lib. VI., p. 56; Tomai, O.C., Arkiv IX., p. 24, Marnavich-Vrancsic, Vita Petri Berislavi Bosnensis, episcopi Vesprimensis, Dalmatiae, Croatiae, Slavoniaeque bani etc., Monumenta Hungariae historica, Scriptores 111.,p.277-281.

81

45

TURSKA OSVAJANJA U HRVATSKOJ DO 1532. GODINE

Sultana Selima I. Yavuza, osvajaa Sirije 1516. i Egipta 1517., prvog osmanskog halife (vjerskog poglavara) i uvara svetih mjesta islamskog svijeta, Meke i Medine, naslijedio je 30. rujna 1520. njegov sin Sulejman (1520. -1566.). Premda vremenski dosta kratka, Selimova je vladavina pretvorila osmansku dravu u svjetsku velesilu istonog i junog Mediterana, Bliskog istoka i jugoistone Europe. Njegovim kolosalnim osvajanjima doseglo je Osmansko Carstvo opseg kao nikad prije i prostiralo se na azijskom, afrikom i europskom kontinentu, iji su izvori vojnih i materijalnih snaga izrasli u gotovo nezadrivu silu u daljnjem irenju osmanske drave. Ostavljajui sinu Sulejmanu tako golemu dravu na upravljanje, imao je sultan Selim vie nego dostojna nasljednika., koji e tijekom dugogodinje vladavine znalaki upotrijebiti sve raspoloive snage u stvaranju ugleda i moi povjerene mu drave, iosigurati mjesto jednog od najznaajnijih vladara i najveih osvajaa u ratnoj povijesti Osmanskog Carstva. Kao vrlo sposoban i darovit ovjek, iva i pronicljiva duha, odmah po dolasku na vlast Sulejman ne razvija samo iroko zasnovane osvajake planove, nego usporedo i dosljedno provodi jaanje i organizaciju dravne uprave, zbog ega. su mu suvremenici dali pridjevak Kanuni, odnosno, Zakonodavac. Odluno podravajui nastavak zapoetih osvajanja na Bliskom istoku i obali sjeverne Afrike, nasuprot ocu Selimu, teite svoje vanjske politike Sulejman usmjerava prema zapadu, kako bi zavladao Panonskom nizinom i prodro u srednju Europu. Zapravo, odlino obavijeten o stanju i odnosima snaga na zapadnoj granici Carstva, Sulejman je s dubokim osjeanjem stvarnosti nepogreivo zakljuio da e napad u tom smjeru imati najvei uspjeh. i donijeti najvie koristi, gdje su inae razorni upadi "trkaa i palikua" iz Bosne, Hercegovine, Srbije Vlake, uglavnom, ve rastoili obrambene snage oslabili materijalnu i ivotnu osnovu Hrvatske i Ugarske, te utrli put osvajanjima osmanskog oruja na tom prostoru. Promjena na osmanskom prijestolju u Istanbulu nije izazvala veu pozornost na dvoru kralja Ludovika II. u BudImu, jer se vjerovalo da e novi sultan nastaviti osvajanja izvan Europe i da e tako Hrvatsku i Ugarsku zaobii vea iskuenja. S takvim uvjerenjem i posve pogrenom procjenom razvoja dogaaja, doekan je poetkom 1521. u Budimu Sulejmanov poslanik Behrem-au, koji je u sultanovo ime zatraio plaanje danka. Umjesto da se u pregovorima zbog nepovoljna rasporeda i odnosa snaga pokua diplomatskom umjenou dobiti na vremenu donekle otkloniti opasnost, taj je zahtjev shvaen kao drzak izazov koji je poslanika stajao ivota. Grubo krenje poslanikih prava i svirepo ubojstvo Behrem-aua silno je razbjesnilo sultana Sulejmana i ubrzalo njegovu odluku da osobno povede vojsku protiv Ugarske, a svojim pograninim sandakbegovima prepusti ratovanje u Hrvatskoj. Od tog vremena nisu osvajaki mlinovi Osmanskog Carstva prestajali desetljeima drobiti i satirati drave i narode koji su im se isprijeili na tom putu. Neuspjeh sultana Mehmeda Fatiha da ve pomalo davne 1456. osvoji Beograd, postaje Sulejmanu neodoljiv izazov i cilj njegove prve velike vojne, koji e mu irom otvoriti vrata Panonske nizine. Sredinom lipnja 1521. poslao je Sulejman rumelijskog beglerbega Ahmedpau da napadne abac, a velikom veziru Piri-pai naredio da opsjedne Beograd. Iza njih kao svojih prethodnica polagano je nastupao sam Sulejman predvodei glavninu vojske. Posada apca junaki je odbijala turske jurie i ginula, dok se nije svela na pedesetak vojnika. Sedmog srpnja uao je Ahmed-paa u grad i sasjekao ostatak branitelja. Idueg dana stigao je

46

u abac sultan Sulejman i naredio da se odmah zapone s izgradnjom mosta preko Save. Prije toga Turci su pod vodstvom Ball-bega Jahjaoglua preli Savu i upali u Srijem. Napredujui vrlo brzo osvojio je Bali-beg Kupinovo, a Piri-paa Zemun. 1 Osvajanjem Zemuna opkolio je veliki vezir Beograd sa svih strana. Branitelji grada uporno su odbijali turske napade, iako su znali da bez pomoi svjeih snaga nee odoljeti Turcima. To vie to je palatin Stjepan Bathory, unato pobjedi nad jaim odredom Bali-begovih akindija kod Mitrovice, bio prisiljen povui se preko Dunava. Obavijest. da je veliki. vezir Piri-paa napao Beograd i da se gradu pribliava sultan Sulejman, doekao je kraljevski dvor u Budimu nespremno, pa je istom 9. srpnja kralj Ludovik Izdao nalog Peukom kaptolu da hitno poalje vojsku u Osijek, a na njezino elo postavlja bosanskog biskupa Mihajla Keseria. 2 Istoga dana naredio je biskup Keseri Gyorgyu Gorffyju da s vojskom Tolnanske, Baranjske i Vukovske upanije odmah krene za Osijek, i da osim svojih vojnika dovede i petinu kmetova s posjeda u Slavoniji i Ugarskoj, jer e u protivnom biti strogo kanjen. 3 Ali dok se ta vojska jo okupljala, preao je 26. srpnja sultan Sulejman most preko Save kod apca, nastavio put uzdu Save do Zemilna i 30. kolovoza 1521. slavodobitno uao u Beograd. Za to vrijeme osvojio je ili razorio Bali-beg Bari, Mitrovicu, Vrdnik, Kamenicu, Karlovce, Slankamen i cijeli istoni Srijem. 4 Padom Beograda i gubitkom istonog Srijema nadvila se nad Hrvatskom i Ugarskom smrtna opasnost, koju kralj Ludovik i njegovi dvorjanici nisu ozbiljno shvaali niti su eljeli suoiti se s istinom. Nasuprot tome, iskusni ratnici u borbi s Turcima bili su posve sigurni da se sultan Sulejman nee na tom putu zaustaviti, i daje samo pitanje vremena kad e osmanska vojska poput olujna oblaka protutnjiti dunavsko-savsko-dravskim meurjejem i cijelim Podunavljem, satrti hrvatsko-ugarsku dravu i za dugi niz godina osigurati svoju vladavinu na tom prostoru. U isto doba s opsadom Beograda, napali su Turci i Jajce, ali ih je jajaki ban Petar Keglevi doekao i otjerao od grada. 5 Pokrete i upade turskih akindija iz Bosne, koji su uznemiravani i pustoili okolicu Knina, budno je pratio knez Bernardin Frankapan iz Bihaa. 6 Prvih dana studenoga 1521. bio je napokon postavljen za hrvatskog bana Ivan Karlovi. Njegovo banovanje pratile su sve vee i vee nevolje na koje nije mogao utjecati niti im se oduprijeti. Provodei vrijeme stalno u pokretu i u konjskom sedlu, izmeu Udbine, Drenika, Bihaa, Buima, Mutnice, Topuskog, Krievaca, azme, Budima, Zagreba, Cetina i drugih mjesta, odluno i hrabro je obavljao bansku dunost. Poput veine krajinika, odlino je baratao orujem i odlikovao se oporom naravi. Kao vrlo obrazovan ovjek za ono vrijeme, s dugim obiteljskim rodoslovom, znao se savladati i prilagoditi prilikama, umjeno voditi razgovore i obraati se sugovornicima na dvorskoj razini, ali istodobno planuti kao munja i bezobzirno postupiti protiv svojih protivnika. Jedino tako mogao se odrati na granici s Osmanskim Carstvom i braniti svoje pradjedovske posjede, koje su "trkai i palikue" do tog vremena veim dijelom opustoili. Preuzimajui bansku dunost naao se Ivan Karlovi u nezavidnu poloaju koji e se ubrzo pretvoriti u vladavinu ognja, maa i smrti, u kojoj Hrvati gube povijesni prostor na kojem su prije gotovo devet stoljea postavljali temelje svoje pravne posebnosti i dravne samostalnosti.

1 2

Thallpczy-Hodinka, O.c., I., p. 31, 32. 36. Thalloczy-HoIVQlh, O.c., p. 309; Mauran. Ive. Srednjovjekovni Osijek, Osijek 1962., p, 149. 3 Mauran, o,c., p. 150. 4 Thury, O.C., Szulejman naploi, I., p. 287, Ferdi-pasa, II., p. 54, Muszlafa Dselalzade, p. 142, 143, Katib Mohamed zalm, p. 371, Thalloczy-Hodmka, oc., p. 36. 5 Thalloczy, Povijest Jajca, p. 188. 6 Klai, O.C., IV., p. 379.

47

Nasuprot banu Ivanu, stoje viestruko vojno jai bosanski i hercegovaki sandakbeg Gazi Husrev-beg i Mahmud-beg, sin Ahmed-pae Hercegovia, koji e se poput jastrebova ustremiti na jug Hrvatske. Piui nadvojvodi Ferdinandu iz Udbine 15. oujka 1522., javio je Ivan Karlovi kako Turci svakodnevno pljakaju i pustoe na granici, a bosanski sandakbeg e navodno napasti Krupu i Biha. 7 U pismu od 27. oujka iz Mutnice (Mutnika) obavijestio je on nadvojvodu da su Turci upali u Hrvatsku i zbog toga strahuje da bi mogli napasti njegove posjede u Primorju. Prema dobivenoj obavijesti, bosanski sandakbeg se sprema upasti u Liku i osvojiti njegove gradove. 8 Umjesto oekivanog napada akindije su, meutim, upale u Kranjsku, opustoile okolicu Grobnika, Ledenika, Brinja i Modrua. 9 Za to vrijeme nasrnuo je Husrev-beg na Knin i 29. svibnja 1522. osvojio grad. Za koji dan kasnije, pali su u turske ruke takoer Drni i Skradin. 10 Ban Ivan Karlovi nalazio se tada u Mutnici i potom u Topuskom, kamo su obavijesti o stanju u Kninu i Skradinu stizale sa velikim kanjenjem. 11 Poslije osvajanja Knina krenuli su Turci na Klis. U tvravi je bila jaka posada koju Husrev-beg nije bio u stanju slomiti i morao se povui. Krajiki zapovjednici oekivali su da e Turci neuspjeh pod Klisom tada nadoknaditi na drugoj strani, odnosno, napasti Udbinu, Biha i gradove u Primorju, a uz to opustoiti kraj izmeu Une i Save. 12 Gubitak Knina uzdrmao je cijelu Hrvatsku. Nad starim kraljevskim gradom, sjeditem juga Hrvatske i Kninske biskupije, zlokobno se nadvijala turska zastava s polumjesecom. Kolijevka hrvatske drave i mjesto saborovanja hrvatskog plemstva bilo je izgubljeno, a stanovnitvo protjerano i uniteno. Dalja sudbina ostalih gradova i mjesta na tom prostoru bila je unaprijed odreena, i bilo je samo pitanje vremena kad e i njih progutati Osmansko Carstvo. U vrlo dramatinim prilikama opeg rasula i propasti, pokuavao je ban Ivan Karlovi, unato sukobu s knezovima Frankapanima, spaavati to se spasiti dalo. Glavni oslonac u obrani od Turaka postaje Biha, koji ujedno preuzima i vodeu ulogu u Hrvatskoj juno od Save. Daleko Ozbiljnije od kralja Ludovika shvatio je nadvojvoda Ferdinand kakva opasnost prijeti I od Turaka nakon pada Knina, pa je odmah banu Ivanu poslao u pomo svoga zemaljskog kapetana grofa Nikolu Salma. O razgovorima i dogovorima s banom izvijestio je 23. lipnja Salm nadvojvodu, kao i o tome da je na banovu molbu poslao u Biha 400 konjanika jer se Turci opet spremaju provaliti u Hrvatsku i napasti Biha ili Krupu. 13 Zahvaljujui toj pomoi suzbijani su upadi "trkaa i palikua" preko Une, Kupe i Save, pa je pritisak osmanske vojske poputao i nije bio izgubljen niti je stradao jo poneki grad u Hrvatskoj. Do kraja 1522. na granici je uglavnom bilo mirno i ban Ivan Karlovi mogao je malo predahnuti i pozabaviti se drugim poslovima. Pomo nadvojvode Ferdinanda u obrani gradova na Uni, posebno Bihaa i Krupe, ulijevala je samopouzdanje, iako su banovi gradovi juno od Velebita bili bez jaih vojnih posada. Medu njima izuzetno vanu ulogu imala je Ostrovica, koja je branila prilaze Zadru i osiguravala posjede Ivana Karlovia na tom prostoru. Predah od nekoliko mjeseci dobro je doao i Turcima da pojaaju svoje redove. U proljee 1523. manje skupine akindija ponovno upadaju u Hrvatsku, a vojska bosanskog i hercegovakog sandakbega opasno ugroava ibenik. Meutim, veih i zapaenijih uspjeha Turci nisu imali jer ih je sprjeavala vojska nadvojvode Ferdinanda u Hrvatskoj, a Republika

7 8

Thalloczy -Hodinka, O.C., I., p. 47. Idem, O.C., I., p. 49. 9 Idem,0.c.,I.,p.76,77.85,96,97. 10 abanovi, O.C., p. 176; Thalloczy -Hodinka, o.c.,I., p. 138, 139, 144, 151. 11 Thalloczy -Hodinka, O.C., r., p. 143. 12 Idem,o.c.,I.,p.151. 59 13 Idem, o.c.,I.,p.188.

48

Venecija uspjela je ishoditi od sultana zabranu Husrev-begu i Mahmud-begu da uznemiravaju i napadaju njezine posjede u Dalmaciji. Pratei stanje na granici, inilo se da e Turci bar za neko vrijeme obustaviti napade i povui se u zimovnike. Suprotno oekivanju krajikih zapovjednika, akindije su poetkom studenog prele Unu i od Martinja (2. studenog) osam puta pustoile okolicu Modrua i Ozlja. Izvjetavajui o tome Erasma Braunbarla u Ljubljani, Ferdinand Frankapan kae da mu njegovi susjedi u Mellici i Kostanjevci nikako ne pomau, da bi na kraju pisma pomiren sa sudbinom dodao: "Dok sam mogao, inio sam, a sada vie nemam to da inim... Ne znam ni dan ili sat kad u poginuti." 14 Juno od Velebita, jo u kolovozu napali su Turci Ostrovicu, koju tada nisu mogli osvojiti: Ban Ivan Karlovi vjerovao je da e jaka posada u gradu moi i dalje odolijevali turskim napadima. Meutim, udruenim snagama doli su potkraj prosinca 1523. do Ostrovice Husrev-begi Mahmud-beg i nakon kraeg opsjedanja zaposjeli grad. 15 Pad Ostrovice bacio je Ivana Karlovia na koljena i najavio skoru propast junog dijela Hrvatske. Zamoren stalnim okrajima s Turcima koji su ga doveli na pr6sjaki tap, bio je on zapravo ve i sit banske asti i banovanja. S obzirom na to, traei izbavljanje od neminovne propasti, poslao je poetkom 1524. ban Ivan svoje poslanike u Veneciju i ponudio Republici da preuzme sve njegove posjede. Banovu ponudu nije Republika nipoto eljela prihvatiti, ve ga je savjetovala i hrabrila da ustraje na tom poloaju, odobrivi mu plau i godinju pripomo od pet tisua zlatnika. Stanje na granici i dranje bana Ivana Karlovia zabrinuli su takoer nadvojvodu Ferdinanda, pa je najmio 200 konjanika i 600 pjeaka da zajed11o s Hrvatima brane krajike gradove od turskih provala, a preko njih i austrijske pokrajine. O stanju na jugu Hrvatske poslije pada Ostrovice, raspravljalo se i na dvoru kralja Ludovika u Budimu. Kraljevi savjetnici mislili su da bi se banu Ivanu moglo pomoi ako bi dobio sudruga u banovanju u osobi Ivana Tahyja. Njihov prijedlog naiao je na podrku utjecajnih dvorjanika, ali ne i veine velikaa u Hrvatskoj, koji se zbog opih prilika u zajednikoj dravi sve vie i otvorenije okreu i obraaju za pomo nadvojvodi Ferdinandu. Dobro obavijeteni o nemoi kraljevskog dvora da zatiti ugroene prostore na jugu Hrvatske, iskoristili su Turci za novi napad na Klis. Hercegovaki sandakbeg Mahmud odluio je, bez obzira na rtve, osvojiti kliku tvravu kao posljednji branik Hrvatske juno od Velebita. Poetkom veljae 1524. opasao je on grad jakim snagama i postavio topove da rue tvravske zidove. Ako ne bi uspio silom, vjerovao je da e glau prisiliti posadu na predaju. Obrana Klisa pogoravala se iz dana u dan i doista je bilo samo pitanje vremena dokle e izgladnjeli branitelji izdrati. Obavijest o pogibeljnom poloaju Klisa primio je ban Ivan Karlovi u Bihau, odakle je 3. travnja javio kranjskom kapetanu Josipu Lambergu da e uz Boju pomo s manjim snagama poi do Klisa i tako spasiti grad od propasti. U istom pismu kae on da je od zarobljenih Turaka kod Udbine saznao da e jake snage "trkaa i palikua" ubrzo provaliti u Kranjsku. 16 Iduega dana tu je vijest potvrdio hrvatski plemi Ivan Kobasi u pismu kapetanu Johannu Helfenbergeru, u kojem kae da e Turci provaliti preko Kupe. 17 Sredinom travnja, stigle su akindije do Metlike i napale grad. Kad su bili suzbijeni opustoili su njezinu okolicu, kao i okolicu rnomelja. 18 Ista sudbina zadesila je gradove i posjede knezova Frankapana, Zrinskih i Blagajskih. 19

14 15

Idem, o.c., I., p. 274. Sanuto,o.c.,ArkivVIII.,p.166,169. 16 Thalloczy-Hodinka. O.C., I., p. 289. 17 Idem, O.C., I., p. 295. 18 Idem, o.c. I., p. 304. 61 1 19 Idem,o.c., I., p. 356,361.

49

Je li u takvim prilikama ban Ivan Karlovi odrao obeanje i pomogao obrani Klisa, nije poznato. Nasuprot tome, senjski kapetani i kliki katelani Petar Krui i Grgur Orlovi uspjeli su uz novanu pomo pape Klementa VII. prikupiti vojsku i ukrcati je u Senju u brodovlje. Plovei samo nou taje vojska 10. travnja stigla do Solina i prije svanua se iskrcala, odakle je ubrzanim hodom produila do Klisa i uz zaglunu viku napala turski tabor. Preneraeni od iznenaenja nisu Turci ni pomiljali na otpor, pa je Krui mnoge sasjekao, pohvatao i posve rastjerao, a cijeli tabor zarobio. Posadu u Klisu je pojaao, opskrbio hranom i streljivom, a sam grad jo jae utvrdio da bi i dalje odolijevao turskim napadima. Premda poraeni pod Klisom, nisu Turci prestajali s provalama i napadima u Hrvatskoj. Pozivom na izjavu svoga uhode javio je 23. lipnja zapovjednik lakih konjanika u Metliki, Hans Katzianer von Katzenstein, vrhovnom zapovjedniku nadvojvode Ferdinanda, Bernhardu Ritschanu, da se jaka turska vojska utaborila na Modrukom polju. im je sasluao uhodu, smjesta je krenuo preko. Kupe i poslao svoje konjanike da trae "trkae i palikue". Prema njegovu miljenju, Turci bi mogli udariti preko Stemnjaka prema Samoboru i upasti u Krko polje. 20 Primivi tu obavijest, pokrenuo je Ritschan cjelokupnu svoju vojsku, odnosno konjanitvo, pjeatvo i topnitvo, i ve 25. lipnja stigao u Jastrebarsko. No prije njegova dolaska Turci su umakli iz okolice Samobora Jastrebarskog prema Kupi, pa ih vie nije mogao dostii. 21 Vie od mjesec dana ostao je Ritschan u okolici Jastrebarskog, Samobora i Zagreba, odakle je 22. srpnja javio nadvojvodi Ferdinandu o turskim provalama i svojim pripremama da ih suzbije. 22 Osim obrane od Turaka, Ritschanu je takoer bilo povjereno da ishodi nagodbu izmeu bana Ivana Karlovia i njegova sudruga u banovanju Ivana Tahyja. Naime, suprotno protivljenju stalea u Hrvatskoj, kralj je Ludovik poetkom 1524. imenovao i postavio Tahyja za bana. Od svoje odluke kraljevski dvor nije odustajao, pa je Hrvatska potkraj ljeta u zao as ostala bez bana. Po svemu sudei banu Ivanu Karloviu dodijale su dvorske spletke i vjerojatno se sam odrekao banske asti. Za obranu Hrvatske bilo je to vie nego pogubno jer su Turci u jesen poeli opet napadati i provaljivati. U pismu kneza Krste Frankapana, upuenog 19. studenog iz Budima njegovu prijatelju i venecijanskom patriciju Antoniju Dandolu, izmeu ostalog se kae, kako Turci ne prestaju razarati i pljakati ubogu Hrvatsku, a samo koji dan prije toga opustoili su oni imanja njegova oca Bernardma oko Skrada i Dubovca. 23 Ve na izmaku ivota, pod teretom godina i surove stvarnosti, morao je knez Bernardin napustiti napola razrueni Modru i preseliti u netom dograeni Ogulin, odakle je 23. srpnja poslao Bernhardu Ritschanu obavijest o pripremanju bosanskog sandakbega za novu vojnu. 24 Za junaku obranu Klisa dao je 13. studenoga 1524. kralj Ludovik senjskim kapetanima i klikim katelanima, Petru Kruiu i Grguru Orloviu, katel Brezovicu (Berzencze) u Virovitikoj upaniji, koji je prije toga bio u posjedu vojvode Lovre Ilokog. Navodei njihove zasluge, u darovnici je istaknuto to su poduzeli, i na koji su nain razbili tursku vojsku i obranili Klis. 25 Pitanje izbora i postavljanja bana, u tako nesigurnom i opasnom vremenu, u kojem se nije znalo to donosi svaki novi dan ili no, izazvalo je ope nezadovoljstvo nieg i srednjeg plemstva u Hrvatskoj. Svoje nezadovoljstvo iskazalo je ono traei od nadvojvode Ferdinanda, a ne od kralja Ludovika, da imenuje bana, istiui pritom da to ne bude nitko od hrvatskih velikaa koji su toliko nemoni da sami sebe ne mogu braniti, ali istodobno i nasilni da bi plemie pretvorili u svoje podanike.
20 21

Idem, o.C., I., p. 356, 361, 390. Idemo o.c., I., 361. 22 Idem, o.C., I., p. 365. 23 Theiner, o.C., T. II., p. 648. 24 Thalloczy-Hodinka. o.c., I., p. 390, 391. 25 AHAZU, Zagreb, D-XXVI -72.

50

Obraanje nadvojvodi Ferdinandu da imenuje hrvatskog bana, svjedoi o sveopoj i dubokoj krizi juga Hrvatske, koju su Turci ve toliko razorili i opustoili, da je u velikoj mjeri opao i ugled banske asti i dostojanstva, a ponestajalo je u takvim prilikama i samopouzdanja u vlastite snage Starim velikakim rodovima preostali su jedino plemiki naslovi iza kojih vie i nije bilo materijalne i vojne moi, pa se nisu birala sredstva u borbi za golo preivljavanje. Nadvojvoda Ferdinand nije se, dakako, elio mijeati u izbor i postavljanje bana, niti je za to imao pravne osnove kao budui vladar druge drave. Ali da bi zatitio austrijske pokrajine od turskih provala, nita mu nije vstajalo na putu da pomae knezove Ivana Karlovia, Frankapane i naroito Nikolu Zrinskog. tovie, s knezom Nikolom Zrinskim sklopio je on 22. listopada 1524. poseban ugovor o preuzimanju kneevih gradova Novog (Newhaus, Newgrad) i Dobre Njive na dvije godine. U njih e nadvojvoda smjestiti svoje posade, opskrbiti ih hranom i streljivom, a po isteku dvije godine opet vratiti knezu. Osim toga, darovao je nadvojvoda Nikoli Zrinskom oruje i bojne sprave i primio ga u svoju slubu, a on se zauzvrat obvezao da e uz mjesenu plau od 150 zlatnika uzdravati 50 konjanika. Slino tome, bio je Zrinski voljan ustupiti i svoje rudnike u Gvozdanskom, ako mu Ferdinand dade u zamjenu Pazinsku grofoviju i grad Kastav, emu se odluno usprotivio kralj Ludovik. 26 Slanjem pomoi pridobivao je nadvojvoda Ferdinand hrvatske velikae, vezao ih za sebe i postupno utirao put izboru za kralja Hrvatske, a preko nje i Ugarske. Naime, diplomacija Bekog dvora budnim je okom pratila razvoj dogaaja u Hrvatskoj i Ugarskoj i na temelju svestrane procjene zakljuila da hrvatsko-ugarska dravna zajednica u sudaru s Osmanskim Carstvom u bliskoj budunosti vie nema izgleda za opstankom. Prostor Hrvatske i zapadne Ugarske bio je stoga za nju od ivotne vanosti, jer se preko njega branila cijela Austrija. U svojim procjenama polazila je ona od vojne nadmoi centralistike dravne uprave Osmanskog Carstva, koje su inile stajaa vojska i koncentracija vlasti u osobi sultana, ije su odluke bile neprikosnovene. Ratno iskustvo i odlunost Hrvata da oajniki brane svaku stopu svoje zemlje bili su u tom pogledu prevaan inilac u stvaranju i razvijanju sustava obrane austrijskih pokrajina, kojeg e potom pretvoriti u orue vojnih i politikih ciljeva Bekog dvora. I prije isteka zime na granici Bosanskog sandaka, oko Skradina, Ostrovice i Knina poelo je okupljanje akindija, odakle su provaljivali do Udbine i plijenili posjede kneza Ivana Karlovia. U tim naletima stigli su i do kneeva grada Obrovca, kojeg je branio njegov dalji roak i katelan knez Ivan Posedarski. Iz Obrovca je zatim Posedarski preko Podgorja otputovao u Bag, stari grad Ivana Karlovia nasuprot otoku Pagu kojeg su branili knezovi Ivan i Gapar Perui. Posve neoekivano napali su 27. veljae 1525. Turci iz Skradina grad Bag, strahovito ga opljakali i popalili, a stanovnitvo odveli u zarobljenitvo. Meu zarobljenicima bili su takoer knezovi Peruii, Ivan Posedarski i Grgur Bani 27 Stradanje Baga izazvalo je opu uznemirenost stanovnitva u primorju, od Obrovca do Senja i na otocima Pagu, Rabu i Krku. Piui o tome, venecijanski poglavar Dalmacije Giovanni Vituri 12. oujka kae daje, zapravo, cijela Hrvatska ve turska, a u najveoj opasnosti su takoer Senj i zadarska okolica, osim grada Zadra. 28 U sve kobnijim asovima za Hrvatsku, konano je 12. oujka 1525. kralj Ludovik imenovao Franju Batthyanyja za hrvatskog bana, o kojem veina hrvatskih velikaa poput Ivana Tahyja nije eljela ni uti. Ni mjesec dana nakon toga, upali su Turci sve do Bakra i zapalili grad

26 27 28

Klai, o.c., IV., p., 395,3960 Samito, o.c., Arrkiv, VIlI., p. 196,200; Ljubi, Commissioncs, T.lI., p. 258. Sanuto, O.C., t\rkiv, VIlI., p. 200; Klai, o.C., IV., p. 405.

51

Modru. 29 Ta je provala izazvala opi strah u Senju, kojemu je kapetan Petar Krui povlaenjem dijela svoje vojske iz Klisa pritekao u pomo. Na drugoj strani, vie od godinu dana bilo je Jajce u smrtnom obruu Husrev-begove vojske, koja ga je silom i glau pokuavala prisiliti na predaju. Kad se iz opkoljenog Jajca uspio probiti glasnik i doi na kraljev dvor u Budimu, sluaj ui njegov izvjetaj, svojevoljno se ponudio glasoviti ratnik i daroviti vojskovoa Krsto Frankapan da e povesti vojsku do Jajca i opskrbiti grad hranom i orujem. Njegovu ponudu prihvatili su kralj Ludovik i dravno vijee s odobravanjem, obeavajui pritom izdanu pomo u broju pjeaka i konjanika, hrani i oruju. Premda je pomo bila znatno manja od obeane, knez je Krsto poetkom lipnja kod Gradike preao Savu i brzim hodom dolinom Vrbasa, izbjegavajui zasjede i vee okraje s Turcima, probio se 11. lipnja 1525. do Jajca. Opskrbivi grad hranom, istog dana na oigled Turaka utaborio se izvan Jajca. Istim putem kojim je doao, borei se neprestano s Turcima i pobjeujui, za etiri dana vratio se natrag, U sjajno vodenom proboju, u dolasku i povratku izgubio je knez Krsto svega nekoliko vojnika. Podvig kneza Krste Frankapana iroko je odjeknuo u Hrvatskoj i Ugarskoj, pa su ugarski stalei na Saboru 4. srpnja u Hatvanu zatraili od kralja Ludovika da kneza Krstu imenuje za hrvatskog bana. Njihovo traenje nije se ostvarilo, iako se medu staleima i na kraljevskom dvoru mnogo raspravljalo kako da se nagradi hrvatski vojskovoa. Po dolasku u Budim, uzalud je knez Krsto ekao da ga kralj Ludovik nagradi za uinjeno. Umjesto priznanja, zbog estokog sukoba s estregomsklm (Esztergom, Ostrogon) nadbiskupom Ladlslavom Szalkayem, stigao je, meutim, u tamnicu. Zalaganjem kraljice Marije, sestre nadvojvode Ferdinanda, i papinog poslanika, knez se izmirio s nadbiskupom, doepao opet slobode i praznih se ruku vratio u Hrvatsku. Vrativi se u Hrvatsku i njezinu stvarnost, bilo je knezu Krsti Frankapanu posve jasno da u borbi protiv Turaka od kralja Ludovika i cijelog kraljevskog dvora nema Hrvatima i Hrvatskoj pomoi. Kao razborit ovjek i vrstan vojskovoa nagovarao je stoga hrvatske stalee da se stave pod okrilje cara Karla i nadvojvode Ferdinanda, to su vodei velikai u zemlji ve i uinili. Staleko poslanstvo upueno u Budim dalo je kralju Ludoviku nedvosmisleno do znanja da e biti prinueno birati drugog vladara ako ih ne bude zatiivao. Nekako u isto doba bilo je upueno poslanstvo i nadvojvodi Ferdinandu, koji je dao novanu pomo i zadrao u svojoj slubi knezove Ivana Karlovia i Nikolu Zrinskog. Nemo kralja Ludovika i kraljevskog dvora da bilo to uine i pripreme se za obranu od turske najezde, zlokobno su predskazivali da se blii dan propasti i unitenja. Okonanjem rata s Perzijom, u jesen 1525. izdaje sultan Sulejman nalog da se okuplja vojska i ratna oprema, a cilj vojnog pohoda bio je prodor u Panonsku nizinu. Osmanske vojskovoe tono su znale to im je initi i kojim putem najbre stii do cilja, a u njihovim planovima istaknutu ulogu imali su smederevski i bosanski sandakbeg Bali-beg Jahjaoglu i Husrev-beg. Za to vrijeme ivot na dvoru kralja Ludovika odvijao se ustaljenim redom kao da se nita vano ne zbiva, i da Ugarskoj i Hrvatskoj ne prijeti nikakva opasnost. Ali, kad je na dvor doao srpski prebjeg ispod osmanske vlasti, vojvoda Pavao Baki i potanko izvijestio o turskim pripremama i namjerama, vie nije bilo sumnje da e sultan Sulejman osobno predvodei vojsku ubrzo udariti na Ugarsku. O predstojeoj vojni sultana Sulejmana bio je obavijeten nadvojvoda Ferdinand, pa je 27. oujka 1526. imenovao za vrhovnog kapetana vojske u borbi protiv Turaka Nikolu Juriia, koji se ve nekoliko godina nailazio u njegovoj slubi. 30 Dva dana kasnije, javio je kralj Ludovik iz Budima banu Franji Batthyanyju kako je posve sigurno da sigurnije ne moe biti, da e sultan Sulejman svim raspoloivim snagama napasti Ugarsku. S obzirom na to sazvao je
29 30

Klai, o.C., IV., p. 405. Theiner, O.C., II., p. 759-766.

52

on 24. travnja Opi sabor stalea zbog dogovora to da se poduzme i uini za obranu od neprijatelja. 31 Dok se na Saboru istom trebalo raspraviti kako prikupiti vojsku i nabaviti ratnu opremu, pripreme u sultanovu taboru bile su zavrene i 23. travnja 1526. napustio je Sulejman Istanbul i na elu goleme vojske zaputio se prema Ugarskoj. Kao prethodnicu poslao je velikog vezira Ibrahim-pau, kojeg je u Beogradu ekao s vojskom smederevski sandakbeg Bali-beg. Kad je ta vojska iz Beograda krenula preko Save, istodobno je preao Savu Husrev-beg s vojskom iz Bosne. Ve 7. srpnja osvojio je Bali-beg Slankamen i zajedno s Ibrahim-paom okomio se 9. srpnja na Petrovaradin. Obrana grada odolijevala je napadima i juriima sve do 28. srpnja, kad su Turci prodrli u tvravu i gotovo sasjekli cijelu posadu. Malobrojna vojska kalokog nadbiskupa Pavla Tomorija, poslana u Srijem da zaprijei Turcima dalje nadiranje, padom Petrovaradina povukla se preko Dunava i zaputila u tabor kralja Ludovika. Za to vrijeme osvojio je Husrev-beg Mitrovicu, Ratu, Irig, Grgurevce i Berkasovo, 32 a 1. kolovoza stigli su Turci do Iloka i bez veih napora osvojili grad. Dok je sultan Sulejman s glavninom osmanske vojske jo boravio u Iloku, predali su 8. kolovoza izaslanici Osijeka i Erduta gradske kljueve veziru Mustafa-pai Jahjaogluu. 33 Saznavi za pad Petrovaradina i da su Turci u Iloku, naredio je kralj Ludovik palatinu Stjepanu Bathoryju da smjesta pouri s vojskom do Osijeka ne bi Ii moda tu zaprijeio Turcima prijelaz preko Drave. estog kolovoza javio je dvorski kancelar Stjepan Brodari kraljici Mariji da se tursko brodovlje ve nalazi oko Erduta i da e ga Turci osvojiti. Ako ga moda ne osvoje, osvojit e zato im prije Osijek, a odatle i sva ostala mjesta kamo se s vojskom zaputio palatin Stjepan Bathory. 34 Idui od Iloka pokraj Vukovara i Borova, stigao je Sulejman 14. kolovoza u Osijek i odmah naredio da se otpone s gradnjom pontonskog mosta preko Drave. U elji da te radove ubrza, postavio je ator nedaleko od gradilita kako bi osobnom nazonou utjecao na graditelje. Radei vrlo uurbano na oigled sultana, graditelji su za pet dana premostili Dravu. Poslije zavretka radova, osmanska je vojska 19. kolovoza krenula preko mosta. Ali, budui da je most bio dosta uzak, prijelaz vojske i komore odvijao se sporo i trajao je do 23. kolovoza. Naputajui posljednji Osijek, odredi vojske iz Anadolije zapalili su grad, opustoili kue, crkve i vrtove, a most iza sebe poruili. 35 Od naputanja Budima 20. srpnja, pratila je kralja Ludovika silna neizvjesnost, jer se u privremenim logorima na putu prema Mohacsu vojska okupljala sporo i u malom broju. Pitanje je takoer bilo kome povjeriti vrhovno zapovjednitvo nad tom vojskom, da bi izbor pao na kneza Krstu Frankapana, koji se u to vrijeme nalazio u Njemakoj (Speier). Kad je vojska stigla u Batu (Bataszek) bilo je zakljueno da vrhovno zapovjednitvo preuzme kaloki biskup Pavao Tomori dok ne stigne knez Krsto Frankapan. Podizanjem vojnog logora na Mohakom polju, razboritiji velikai savjetovali su kralja da se ne uputa u bitku prije nego doe knez Krsto, jer u protivnom srlja u oitu propast. Dvorski kancelar Stjepan Brodari zduno je podravao takvo miljenje, istiui pritom daje vojska nasuprot turskoj malobrojna, i da svakako valja bitku odgoditi i ekati kneza Krstu i Hrvate, ljude ratoborne. Protiv takvog miljenja najgrlatiji je bio estergomski nadbiskup Ladislav Szalkay, koji nikako nije mogao zaboraviti dvije pljuske kneza Krste, proglaavajui sve njegove zagovornike kukavicama i optuujui ih da ele ratnu slavu prepustiti drugima. U kraljev tabor uoi bitke stigao je hrvatski ban Franjo Batthyany predvodei vei broj konjanika i pjeaka. Zajedno s njim doli su velikai Ivan Tahy, Ivan i Sigismund Bani (Banffy), zagrebaki biskup imun i njegov
31 32

Thalloczy-Hodinka, O.C., I., p. 513. Thury, O.C., I., p. 214, 219, 224, 229-231, 306,309,310, II., p. 12, 13,62,64,65,155,156. 33 Idem, O.C., Szulejman naploi, I., p. 311, 313. 34 Pray, Georgius, Epistole procerum regni Hungariae, Posonii 1806., T.I., p. 268, 269. 35 Thory,o.c., I., p. 311,313.

53

brat Petar Erdody, knezovi Mihajlo Zrinski i Matija Frankapan, senjski biskup Franjo Joefi i senjski kapetan Grgur Orlovi. Nekoliko dana prije njih stigao je takoer bosansko-akovaki biskup Juraj od Paline (de Palyna) na elu svoje ete (banderium). Nakon prijelaza Drave, zbog kina vremena i raskvaena putova, napredovao je sultan Sulejman dosta sporo. Osim toga, bio je i na oprezu da ga protivnika strana poznavajui dobro taj prostor ne bi zaskoila. Peti dan od naputanja Osijeka obje vojske stajale su jedna nasuprot drugoj. Osmanska vojska bila je viestruko brojnija i raspolagala je znatno veim brojem dobro postavljenih topova. Sve do tri sata poslije podne 29. kolovoza 1526. bitka nije zapoinjala, kad je na desnom krilu prvi krenuo u napad Bali-beg. Jedva sat i pol od poetka bitke bila je kraljeva vojska naprosto satrvena. U sveopem pokolju, bjeei s bojita, smrtno je stradao u nabujalom potoku Cseleju (eleju) i kralj Ludovik II. Od sudionika bitke iz Hrvatske, smrt su izbjegli: ban Franjo Batthyany, Ivan Tahy i senjski biskup Franjo Joefi, kao i neznatan broj konjanika i pjeaka. Svi zarobljeni vojnici i plemii, osim nekolicine, bili su idueg dana pogubljeni. S Mohakog polja krenuo je Sulejman pored Dunava prema Budimu, kamo je stigao 10. rujna, spalivi osim kraljevske palae Budim i Petu. Pljaki i razaranju prepustio je takoer sva mjesta od Blatnogjezera (Balaton) do Gyora svojim "trkaima i palikuama". Kao neposredan svjedok tih zbivanja kancelar Stjepan Brodari kae: Nou i danju, koji su slijedili poslije bitke, neprijatelj se okomio na sva oblinja podruja, usput ih opustoio i popalio ne tedei nikoga, bez obzira na spol, dob i vjeru, poinivi nad bijednim narodom sva mogua odvratna i okrutna djela. Ja nemam dovoljno rijei da oplaem poraz koji je toliko bio velik one noi i sljedeih dana po cijelom onom kraju ovo strane Ugarske, i nije mi znano da je ijedan neprijatelj poinio neto mahnitije i okrutnije. Izmeu ostalog, vjerojatno se nikad prije nije dogodilo to sada, da su prealosne majke nejaku djeicu ivu ukapale u zemlju kako se vriskom ne bi odala, i kada su se one odande .sklonile, djeca su se u zemlji bez zraka uguila... A broj .svih pogubljenih i zarobljenih u tom ratu, na temelju onoga to sam mogao doznati, smijem tvrditi bio je blizu dvjesto tisua ljudi. 36 Zgranutost kancelara Brodaria nad mahnitanjem i okrutnosti osmanske vojske na prostoru Ugarske, svjedoi o bolnom suoavanju s ratnim strahotama s kojima su se Hrvati i Hrvatska suoavali ve desetljeima, iji su inae prostorni, materijalni i ljudski gubici bili neusporedivo vei. To vie to su njihovi vapaji za pomo iz godine u godinu ostajali na kraljevskom dvoru i meu dvorjanicima bez odjeka, jer su njima osobni probici vie ili manje uvijek bili na umu unato smrtnoj opasnosti od turske najezde, i uvelike su tako pridonijeli svojim dranjem i postupicima vlastitoj propasti i propasti same dravne zajednice, u kojoj su Hrvati uglavnom bili preputeni vlastitoj sudbini. U opem meteu nakon poraza i glasinama o sudbini kralja Ludovika na Mohakom polju, nad cijelom Hrvatskom nadvila se doista turska opasnost, pa je bilo samo pitanje vremena kad e pojedine krajeve zadesiti ista sudbina. Pogotovo kad je vijest o kralj Ludovik nije imao zakonita nasljednika, to e sjever i jug Hrvatske podijeliti u dva suprotna tabora. Zapoinjui vojnu protiv Ugarske, na granici s Osmanskim Carstvom juno od Save, Turci su neprestano uznemirivali hrvatska naselja i gradove i drali u napetosti krajike zapovjednike. Traei pomo u novcu i oruju na raznim stranama ti se zapovjednici sve ee obraaju nadvojvodi Ferdinandu, koji se odaziva njihovim pozivima i molbama i pomae ih na razne naine. Dok su Turci opsjedali Petrovaradin, uputili su sredinom srpnja 1526. velikai i hrvatsko plemstvo nadvojvodi molbu za vojnom i drugom pomoi, jer su u borbi s Turcima naputeni od kranskih vladara i svoga kralja i preputeni vlastitoj sudbini. Vjerojatno zbog nemarnosti slubenika i vojnih zapovjednika, ili nekih drugih razloga, pomo koju im
Bradari, Stjepan, Mohaka bitka 1526. (De conf1ictu Hungarorum cum Solyrnano Turcarum imperatore ad Mohach historia verissima). Preveo Stjepan Sran, Vinkovci 1990., p. 55, 57.
36

54

nadvojvoda daje pristie u malim koliinama i neredovito. 37 Isto tako alju se nadvojvodi poslanstva, a 16. srpnja izvijestio je Nikola Jurii iz Cetina o stanju obrane na granici i zahtjevima Hrvata za vojnom pomoi. 38 Sljedeega dana potuio se nadvojvodi knez Stjepan Blagajski da ne dobiva pomo, premda su njegovi gradovi Blagaj, Otoka, Buevi i Ostroac i okolica, teko stradali od turskih provala i prevani su u obrani granice. 39 Koji dan kasnije, poslao je grof Ivan Karlovi nadvojvodi pismo, u kojem javlja kako je u borbi s Turcima izgubio dvije svoje pokrajine, Krbavu i Liku, i stigao dotle da vie nema gdje drati svoju ostarjelu majku niti je moe hraniti. S obzirom na to moli nadvojvodu da mu dade neko mjesto bilo gdje, u kojem bi mogao zbrinuti svoju majku sve do njezine smrti. Za uzvrat on e nadvojvodi i kranstvu vjerno sluiti na granici i boriti se protiv Turaka do kraja ivota. to se tie tvrave Weitersfelden koju mu je nadvojvoda dao da bi zbrinuo majku, on je zbog siromatva ne moe preuzeti. 40 Odgovarajui na izvjetaje, molbe i pritube, upozorio je 4. kolovoza nadvojvoda Ferdinand Nikolu. Juriia da granica ne moe ostati bez posade i neka se pobrine za grofa Ivana Karlovia, kneza Blagajskog opata u Topuskom. 41 Istoga dana poslao je on i pismo hrvatskom plemstvu da ustraje u borbi protiv Turaka i pomo nee izostati. 42 Od obeanja, dobrih elja i krte pomoi nije se na granici moglo opstati, pa su grof Ivan Karlovi i knezovi Vuk i Juraj Frankapan 29. kolovoza uputili nadvojvodi predstavku da e bez redovite plae i pomoi, iako to ne ele, stupiti u slubu Venecije, a grof Ivan Karlovi zajedno sa svojim posjedom i podvri e se Veneciji. 43 Usporedo s dogovorima i prepiskom s nadvojvodom Ferdinandom, knez je Krsto Frankapan kupio vojsku da bi pohitao u tabor kralja Ludovika na Mohakom polju i preuzeo vodstvo u predstojeoj bitci protiv Turaka. Prvoga rujna stigao je on u Zagreb, kamo su idueg dana stizali bjegunci i priali o strahovitom porazu kraljeve vojske. Zastraenost i uznemirenost medu stanovnitvom bila je tolika da se ono spremalo na opi bijeg, pa je 3. rujna knez Krsto izdao proglas kako nema razloga oajavanju, jer jo nije sve izgubljeno. Na pobjedonosnom povratku iz Ugarske Turci su odmah zaposjeli Osijek i uurbano otpoeli obnovu grada, tako da je do kraja 1526. uglavnom bio obnovljen. 44 Sjajnom pobjedom na Mohakom polju stekao je sultan Sulejman golemu prednost i osigurao put novim osvajanjima u Panonskoj nizini. Jednako tako od hrvatsko-ugarske drave ostala je na Mohakom polju samo osakaena leina, oznaivi ujedno i kraj stoljetnom razdoblju hrvatske povijesti i poetak novog u posve drugom ozraju s mnogo teim i sudbonosnijim posljedicama. Prema biljeci kroniara Antuna Vramca, ini se da su Turci potkraj iste godine provalili u Poeku kotlinu i tom prilikom opsjeli i grad Poegu. 45 Smirivanjem prvotnih uzbuenja izazvanih teinom poraza na Mohakom polju, vodeu ulogu u politikom ivotu Hrvatske preuzeo je tada knez Krsto Frankapan kao njezin zatitnik i branitelj. 46 Preuzimanjem te uloge nije se on u prvi mah priklanjao ni vojvodi Ivanu Zapolji ni nadvojvodi Ferdinandu Habsburgu kao suparnicima za kraljevsku krunu. U tom pogledu po strani se drao i ban Franjo Batthyany, premda je 30. rujna 1526. od nadvojvode Ferdinanda traio da pomogne senjskog kapetana Petra. Kruia slanjem novca i pjeaka naoruanih pukama, jer bi gubitak krajikih gradova (Klis i Senj), kojima zapovijeda, imao nesagledive
37 38

Laszowski, Emilij, Monumenta Habsburgica, Zagreb 1914., T.I., p. 2. Idem, O.C., I., p. 4, 5. 39 Idem, O.C., I., p. 7, 8. 40 Idem, O.C., I., p. 6. 67 41 Idem, O.C., I., p. 12-14 42 Idem,o.c., I., p. 14,15. 43 Idem, O.C., p. 17, 18. 44 Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek, Osijek 1994., p. 108, 109. 45 Vramecz, O.C., p. 55. 46 Laszowski, O.C., I., p. 20, 21.

55

posljedice. 47 Isto tako, negdje sredinom listopada predao je poslanik Franje Batthyanyja dvorskom vijeu u Wiener Neustadtu pismeno sroene uvjete o preuzimanju banske asti u Hrvatskoj, u kojima se posebno istie obrana krajikih gradova (Obrovac, Udbina i Biha) na granici s Osmanskim Carstvom. 48 Izborom nadvojvode Ferdinanda 23. listopada za kralja eke, bila je ubrzana podjela na dva suprotna tabora, pogotovo kad se 2. studenoga Ivan Zapolja okrunio u Stolnom Biogradu (Szekesfehervar) za kralja Ugarske. Na stranu Ivana Zapolje tada odluno staju knez Krsto Frankapan, zagrebaki biskup imun Erdody i dio plemstva izmeu Save i Drave, a kralju Ferdinandu priklanja se veina velikaa i plemstva u Hrvatskoj i ban Franjo Batthyany, kao i nekolicina vodeih velikaa i dio plemstva u samoj Ugarskoj. Sredinom istog mjeseca boravili su u Pounu (Bratislavi) poslanici hrvatskih stalea s kojima je doao i grof Ivan Karlovi, odakle su ubrzo otputovali u Be radi pregovora s kraljem Ferdinandom. Poslanike je kralj primio vrlo blagonaklono i s grofom Ivanom sklopio ugovor o davanju gradova Medvedgrada i Rakovca u zalog za etiri tisue zlatnika. 49 Poslije obavljenih razgovora, kralj je savjetovao poslanike da se vrate u Poun i prisustvuju Izbornom Saboru na kojem e Ferdinanda birati i za kralja Ugarske, a krunidbu Ivana Zapolje proglasiti nitavnom. Na prijedlog palatina Stjepana Bathoryja, okupljeni su stalei 17. prosinca izabrali Ferdinanda za kralja Ugarske, odakle su se hrvatski poslanici vratili opet u Be i dogovorili o slanju kraljevih opunomoenika, koji e prisustvovati zasjedanju Hrvatskog sabora savanom za 21. prosinca u Cetinu. S odgodom od deset dana zbog kanjenja kraljevih povjerenika, Sabor se sastao 1. sijenja 1527. i jednoglasno izabrao Ferdinanda za kralja Hrvatske, potvrdivi tim inom njezinu dravnu i pravnu posebnost. U kraljevo ime povjerenici su pismeno zajamili da e kralj u Hrvatskoj drati i plaati tisuu konjanika i dvije stotine pjeaka, kao i osam stotina konjanika koji e biti dodijeljeni velikaima i plemiima ovisno o njihovoj asti i poloaju. Osim toga, kralj e Ferdinand na granici Hrvatske i Kranjske drati primjeren broj vojnika, dati pregledati sve gradove i tvrave u Hrvatskoj i opskrbi ti ih vojnim i drugim potreptinama, i nadasve potivati sve povlastice, prava, slobode i zakone Kraljevine Hrvatske, te je uvijek braniti i tititi njezine stalee i stanovnike. 50 Kao odgovor na Sabor u Cetinu, sazvao je 6. sijenja 1527. knez Krsto Frankapan Sabor u . Dubravi kod azme, na kojem su prisutni izabrali Ivana Zapolju za kralja. Na taj nain sjever II i jug Hrvatske podijelio se u dva suprotna tabora, u kojima su ratniki bubnjevi postajali sve glasniji. Obrana od Turaka bila je zbog toga potisnuta u stranu, tako da su o tome, uglavnom, brinuli oni velikai iji su posjed i neposredno bili ugroeni i zapovjednici posada u krajikim gradovima i pograninim mjestima. Sukob oko izbora kralja i pripreme za rat protivnikih strana, pozorno je pratila osmanska diplomacija, nastojei da iz tog sukoba sa to manje napora i snaga postigne svoje osvajake ciljeve u Bosni i na jugu Hrvatske. Provodei tu zamisao, bilo je stoga nareeno bosanskom sandakbegu Husrevu da uznemirava gradove uz granicu i provaljuje na posjede Ivana Karlovia i Bernardina Frankapana. Poetkom veljae 1527. poslao je on svoje akindije u dolinu Gacke, odakle su plijenili i pustoili okolicu Brinja i Modrua sve do Kastva i Metlike. 51 Straarei uz Unu nije Ivan Karlovi tada mogao stizati na sve strane, smatrajui da je u tom asu obrana Krupe od presudne vanosti za Hrvatsku. 52 Za svoje gradove Udbmu i Obrovac
47 48

Idem,o.c., I., p. 21. Idem, O.C., I., p. 24, 25. 49 Idem, O.C., I., p. 28. 69 50 Staats Il. Hofarchiv, Wien; Klai, O.C., V., p. 82-85. 51 Thalloczy-Hodinka, O.c., I., p. 611, 612. 52 Idem, O.C., I., p. 621; Laszowski, O.C., I., p. 44.

56

nije pokazivao toliku zabrinutost, vjerujui da e njihove dobro opremljene posade izdrati turske napade. Od turskih provala i napada nije bio siguran i Nikola Zrinski, pa je poetkom oujka iste godine zatraio od kralja Ferdinanda pomo u baru tu, pukama i topovima, kako bi ojaao obranu svojih gradova i posebno zatitio rudnik Gvozdansko. 53 Nekako u isto doba, na prostoru izmeu Save i Dunava izveo je naslovni srpski despot Stjepan Berislavi Grabarski protunapad i preoteo Turcima utvrde u Erdutu, Borovu i Vukovaru. 54 Njegova je oita namjera bila zai turskoj posadi u Osijeku iza lea, odatle je protjerati i ovladati prijelazom preko Drave i drugim stratekim uporitima pomou kojih bi se zaustavilo dalje nadiranje osmanske, vojske prema zapadu. S vojnog gledita bila je to smjela zamisao za koju Stjepan Berislavi nije imao ni dovoljno vojnika ni ratne opreme, niti je dobio ikakvu pomo iz Hrvatske i Ugarske. S obzirom na to njegov je protunapad ostao bez utjecaja na budua zbivanja, jer su Turci spomenute utvrde ubrzo opet osvojili i u njih smjestili jake posade. Stalno uznemiravanje juga Hrvatske i opipavanje najranjivijih mjesta bila je prigoda Husrevbegovu bivem robu, osloboeniku i ljubimcu, poturici Murad-begu Tardiu porijeklom iz ibenika, da stekne ratnu slavu. Naime, po prirodi vrlo ratoboran i zadojen osmanskim duhom, due vrijeme pratio je on stanje i raspoloenje posada u pojednim gradovima na granici. Na temelju dobivenih obavijesti, stekao je Murad-beg vrsta uvjerenja da bi gradovi Ivana Karlovia, Obrovac i Udbina, lako mogli postati njegov plijen. Brzim pokretom vojske i lakog topnitva doao je on do Obrovca, ija se posada poslije nekoliko topovskih hitaca 3. oujka 1527. predala. 55 Prema sadraju pisma vlastelina Ivana Kobasia od 4. travnja kapetanu Johannu Helfenbergeru, tih se dana u blizini Udbine nalazio navodno ban Franjo Batthyany, gdje je razbio neku tursku etu i od zarobljenih Turaka saznao da e provaliti preko Kupe ili upasti do Krasa. 56 Okraj s Turcima kod Udbine nije obeshrabrio Murad-bega, nego je pourio do Obrovca i do sredine travnja osvojio Udbinu i katele Komi i Mrsinj. 57 Osvajanjem Obrovca i Udbine slomili su Turci otpor na jugu Hrvatske, gdje je u zaleu Splita, poput osamljena otoka u moru, izvan dosega njihove vlasti ostao jedino Klis. Pad Obrovca i Udbine duboko se dojmio cjelokupne javnosti u Hrvatskoj, zbog ega je 28. travnja bio sazvan Sabor u Cetinu. Okupljeni velikai na Saboru: kninski biskup i topuski opat Andrija Tukani, knezovi Nikola Zrinski, Vuk i Krsto Frankopani Brinjski, Juraj Frankapan Slunjski i Cetinski, Stjepan Blagajski, Ivan Karlovi i brojno plemstvo, izrazili su kralju Ferdinandu otro negodovanje da ne mari za obranu Hrvatske i ne dri se datih obeanja prigodom izbora za kralja. Opisujui bijedno stanje u Hrvatskoj, slabosti obrane od Turaka i boravak bana Franje Batthyanyja uglavnom izvan Hrvatske, sabornici su na kraju s ponosom i nikad ugaslom svijeu o dravnoj posebnosti, kralju poruili: Neka zna vae velianstvo da se ne moe nai da bi ikoji gospodar (vladar) s pomou sile Hrvatskom zavladao. Jer iza smrti naega posljednjega kralja, sretne uspomene Zvonimira, slobodne se volje pridruismo kruni Kraljevstva Ugarske, a nakon toga sada vaemu velianstvu. 58 Odluno dranje Sabora i suglasno s tim usmeno izlaganje hrvatskih poslanika, primoralo je i kralja Ferdinanda da se jo jednom pismeno izjasni i neto uini prema izbornim obeanjima. to se tie konjanika i pjeaka, kralj je poslanicima i staleima dao do znanja da ih nije u
53 54

Thalloczy-Hodinka, o.c., I., p. 641. 54 Laszowski, O.C., I., p. 50. 55 ThaIIJCzy-Hodinka, o.c., I., p. 659. 56 Idem, o.c., I., p. 654. 57 Kuku/jevi, Acta croatica, p. 222. 58 Chmel, Joseph, Actenstiike zur Geschichte Croatiens und Slavoniens in den Jahren 1526 und 1527, Wien 1846., p. 43-48.

57

stanju drati u Hrvatskoj, jer se sprema za rat protiv Ivana Zapolje, ali je zato primio u slubu biveg bana Petra Keglevia i naredio Nikoli Juriiu da Biha opskrbi ratnim potreptinama i pronae nain kako bi grad bio stavljen pod kraljevsku vlast. Uoi zasjedanja Sabora u Cetinu bilo je 27. travnja napokon rijeeno pitanje predaje Medvedgrada i Rakovca grofu Ivanu Karloviu, 59 a ubrzo je kralj Ferdinand pridobio na svoju . stranu i Stjepana Berislavia Grabarskog, Ludovika i Nikolu Pakrakog (Pekry), Ivana Katelanovia od Svetog Duha, Ivana, Krstu i Franju Svetake (Zempche), Ivana Hlapia (Alapy, Halapy) i druge, i tako ojaao svoju stranku sjeverno od Save. Istodobno s jaanjem Ferdinandove stranke, ope prilike u Hrvatskoj nimalo se nisu poboljavale, o emu svjedoi pismo Krste Frankapana od 29. svibnja senjskom biskupu Franji Joefiu, u kojem, izmeu ostalog, kae da nema dana od kako su Turci osvojili Udbinu da ne pljakaju i pustoe dobra u Hrvatskoj. 60 U takvim prilikama bilo je dovedeno u pitanje i banovanje Franje Batthyanyja, pa u pismu poslanom iz Rae kod Bjelovara 6. lipnja, ban objanjava palatinu Stjepanu Bathoryju da se nije odrekao banske asti to ne eli sluiti kralju Ferdinandu, nego je toliko siromaan da ima samo 16 forinti. 61 Slino tome poalio se 14. lipnja i Krsto Frankapan biskupu Joefiu kako nikad nije bio u veoj bijedi da ak ne moe ni u zalog posuditi novac.62 Bijedno stanje bana Franje Batthyanyja i upitnost njegova daljeg banovanja, ubrzalo je potkraj srpnja odluku kralja Ferdinanda o postavljanju Ivana Karlovia za bana. Na taj nain elio je kralj olakati Franji Batthyanyju obavljanje banske dunosti, a banu Ivanu povjeriti obranu Hrvatske od Turaka juno od Save. Stalei su tu odluku prihvatili vrlo blagonaklono i meu banovima je odmah uspostavljena dobra suradnja. Iako stalno na oprezu zbog turskih provala i napada, priskakao je ban Ivan u pomo svom sudrugu u banovanju i sjeverno od Save, koji je potican od kralja Ferdinanda svim silama radio na tome kako bi suzbio pristae Ivana Zapolje. Rasplet stranakog sukoba ubrzala je vojna kralja Ferdinanda protiv Zapolje, ija je vojska 27. rujna 1527. bila razbijena kod Tokaja. 63 Istoga dana smrtno je stradao ispred Varadina i Zapoljin nepokolebljiv pristaa knez Krsto Frankapan 64 Smru kneza Krste nestao je vodei Ferdinandov protivnik u Hrvatskoj i glavni oslonac Zapoljine stranke, koja se nakon toga poinje osipati, a tvrdokornije pristae stizati kazna. Nasuprot zagrebakom biskupu imunu Erdodyju, meu prvima je zagrebaki Gradec iskazao svoju vjernost kralju Ferdinandu, pa je suglasno tome kralj upozorio banove da potivaju i brane njegove gradske slobode i povlastice dobivene jo od davnih vremena. 65 Zaokupljen ratom protiv Ivana Zapolje i slavei pobjedu kod Tokaja, zanemario je, meutim, kralj Ferdinand obranu Jajca u Bosni i cijele Jajake banovine. Naime, jajaki banovi Ivan Horvat i Nikola Giletfy bili su prije tokajske bitke naklonjeni Ivanu Zapolji, da bi ubrzo nakon njegova poraza preli na Ferdinandovu stranu. Takav razvoj dogaaja zapravo je zaskoio kralja Ferdinanda i nije se na vrijeme pobrinuo da Jajce i ostale gradove Jajake banovine opskrbi jaim posadama, hranom i streljivom. Samu obranu Jajca povjerio je on nekom Stjepanu iz Gorbonoka (Klotra), ija se posada sastojala od desetak vojnika. Katelani ostalih gradova imali su jo manje vojnika koji su se osjeali naputeni i zaboravljeni. Pozorno pratei to stanje, zakljuili su Husrev-beg i njegov suborac Murad-beg daje prilika za napad koja se ne smije propustiti. Potkraj studenoga 1527. osvojila je osmanska vojska Vinac, a desetak dana kasnije predalo se Husrev-begu Jajce. Do kraja iste
59 60

Laszo:vski, o.c., I., p. 28, 58, 61, 63, 64, 109. Thalloczy-Hodinka, o.c., I., p. 673. 61 Idem, O.C., I., p. 682. 62 Idem, o.c. I., p. 679. 63 Laszowski, O.C., I., p. 77, 79, 81. 64 Idem, O.C., I., p. 80. 65 Idem.o.c.,I.,p.90,91.

58

godine Turci su redom osvojili gradove Sokol, Jezero, Greben, Komotin, Boac, Zveaj, Leva, Krupu, Banja Luku, Vrbaki grad i druge, odnosno, cijelu Jajaku banovinu. 66 Nestanak Jajake banovine bilo je zvono na uzbunu, jer su naselja i gradovi uz rijeku Unu bili neposredno na udaru osmanske vojske. Isto tako bio je Turcima otvoren put sjeverno od Save u Poeku i Krievaku upaniju, to je ozbiljno zabrinulo i uznemirilo cjelokupno stanovnitvo i plemstvo na tom prostoru. Usporedo s tim razne i vrlo proturjene glasine neprestano su rasplamsavale taj nemir i pothranjivale ga, dovodei stanovnitvo u oaj. To vie to se turski obru izmeu Save i Drave doista poeo stezati nakon propasti Jajake banovine, gdje e Turci u odnosu na ravniarski prostor primijeniti drugaiju strategiju u irenju osmanske vlasti nego na junim dijelovima Hrvatske. Prema gotovo ustaljenom obiaj u i poetkom proljea 1528. krenuli su "trkai i palikue" iz Bosne u pljaku i upali u Kranjsku do Novog Mesta, priinivi dosta tete. Pismom iz Praga 10. travnja naredio je kralj Ferdinand banu Batthyanyju da suzbija turske provale, i da u svim mjestima javno oglasi zabranu izvoza stoke u Italiju pod prijetnjom smrtne kazne i gubitka svih dobara. 67 Daleko od glavnih poprita zbivanja, obrana Klisa na jugu Hrvatske bila je na izdisaju. Obraajui se 15. svibnja dvorskom blagajniku (Gerendyju) za pomo, senjski i kliki kapetan Petar Krui poalio se kako ve tri godine dri Senj, Klis i Otoac a da, unato kraljevu pismenom obeanju, nije primio nikakvu plau. Piui o alosnim prilikama u kojima se nalazi obrana Klisa izmeu ostalog on kae: Umiremo od gladi i svake nevolje. Neka vaa milost zna sve to sam imao dao sam u zalog, blago, vjeru i duu, a sada vie nemam to dati. Dok je toga bilo ivio sam, branio i drao gradove kraljeve svjetlosti. Sada vie dalje ne mogu jer mi je svega nestalo od ega ljudi ive. 68 Na temelju dobivene obavijesti iz Slavonije javili su 28. svibnja 1528. dvorski savjetnici kralju Ferdinandu da je Sulejman naredio sedmorici paa da napadnu i osvoje Morovi, Nijemce, Jaruge i Novigrad. 69 Tjedan dana od primitka te obavijesti javio je kralj Ferdinand banovima Ivanu Karloviu i Franji Batthyanyju da su Turci opsjeli Morovi, Jaruge i Novigrad i naredio im da opsjednutima odmah priskoe u pomo. 70 Pismom iz akova 4. lipnja potvrdio je Ivan Tahy da se Turci zasigurno spremaju osvojiti Morovi, a Husrev-beg e provaliti do Poege i opustoiti cijelu okolicu. Na kraju pisma Tahy je takoer dodao kako mu je upravo stigao glas da se turska vojska ve nalazi u Gradiki. 71 Kako je zavrila ta navodna opsada, nije poznato, ali je posve sigurno da Turci nisu tada osvojili Morovi i ostala mjesta. Nagaanja i razne glasine kamo e Turci krenuti, iskoristio je Husrev-beg i poetkom srpnja preko Hrvatske provalio u Kranjsku sve do Ljubljane. 72 Na drugoj strani, javio je 6. srpnja Stjepan Berislavi iz Laslova kod Osijeka palatinu Stjepanu Bathoryju da je golema turska vojska, koja e unititi i u prah pretvoriti ostatak Kraljevstva, prela preko Save u Srijem. U odnosu na toliku silu njegove su snage poput kapljice naspram mora. Osim njega, sa svojim vojnicima jedino je na granici Ladislav More, pa ukoliko palatin ne poalje pomo i ne preuzme njegove gradove, u roku od petnaest dana morat e ih napustiti. 73

66 67

Thalllxzy, Povijest Jajca, p. 218-229. Laszowski, O.C., I., p. 98, 99. 68 Idem, O.C., I., p. 103, 104. 69 Ivi, Aleksa, Istorija Srba u Ugarskoj od pada Smedereva do seobe pod arnojeviima (1459-1690), Zagreb 1914., p.71,nota 14. 70 Laszowski, o.c.. I., p. 104, 105. 71 Idem,0.c.,I.,p.106,107. 72 Klai, O.C., V., p. 109. 73 Ivi, Aleksa, Spomenici Srba u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, Novi Sad 1910., p. 8.

59

Da bi uzvratio Husrev-begu istom mjerom, preao je sredinom srpnja Ivan Tahy Savu i provalio do Kotorvaroa, spalio grad i okolna sela, zarobio dosta ljudi i otjerao mnogo stoke. 74 I na jugu Hrvatske nije bilo mira. Pismom od 20. kolovoza 1528. obavijestio je ban Ivan Karlovi iz Medvedgrada bana Batthyanyja da je od zarobljenih Turaka kod Udbine saznao o skoroj turskoj provali u Kranjsku. 75 Primivi tu obavijest hitno je Batthyany zatraio pomo od dvorskog kancelara i egerskog biskupa Tome Szalahazyja. 76 Izjava zarobljenih Turaka bila je doista istinita, pa je 20. rujna ban Ivan javio iz Mutnika banu Batthyanyju kako se sukobio s Turcima i razbio ih pred vratima Udbine, ali da nije uspio pohvatati one Turke koji su otili pljakati i pustoiti dobra kneza Bernardina Frankapana. Zapravo, njih je ekao tri dana i noi u zasjedi na putovima kojima su obino prolazili. Suprotno njegovu oekivanju, oni su mu ipak umakli, jer su na povratku krenuli stazom uz morsku obalu. Inae, koliko je od zarobljenih Turaka mogao saznati, novi hercegovaki sandakbeg sprema se na provalu u Hrvatsku i Kranjsku. 77 U pismu poslanom istoga dana iz Mutnika, obavijestio je ban Ivan o tome i ljubljanskog i tajerskog potkapetana Nikolu Thurna, molei ga da s vojskom krene prema Metlici gdje se oekuju Turci, dok je on pozvao hrvatsku vojsku da se okupi u Jastrebarskom kamo e i sam doi. 78 Prema oekivanju Husrev-beg je i po trei put provalio u Hrvatsku i Kranjsku i zaputio se prema Metlici. Zajedno s njim bili su hercegovaki sandakbeg i vei broj vojvoda i glasovitih ratnika. Poetkom listopada javio je Petar Krui iz Senja rijekom potkapetanu Ivanu Rezanu da je velika turska vojska stigla do Otoca, pa ga moli neka o tome hitno javi ostalim vojnim zapovjednicima. 79 Krajika vojska sastavljena od Kranjaca, Korutanaca i Hrvata, pod zapovjednitvom Bernardina Ritschana i bana Ivana Karlovia, spremno je doekala Husrev-bega. Poto su Turskoj tri dana pljakali i pustoili oko gornjeg toka Kupe, 5. listopada 1528. obje vojske nale su se oi u oi ispred grada Belaja nedaleko od Duge Rese. U poslijepodnevnim satima poela je estoka bitka u kojoj su Turci bili poraeni i natjerani u bijeg, a najvei dio onoga to su napljakali morali su ostaviti pobjednikoj vojsci. Dosta mrtvih i ranjenih bilo je na obje strane. Loe je proao i ban Ivan zadobivi navodno osamnaest rana koje su mu zadali Ritschanovi vojnici mislei da je turski vojvoda. 80 Uzajamne provale i trvenja na granici, pa i estoke bitke nisu, meutim, 1528. dovele ni do kakve promjene granice Hrvatske i Osmanskog Carstva. Zapravo, bile su one tek uvod u novu Sulejmanovu vojnu, iji je cilj bio osvajanje Bea. Pripremajui se za tu vojnu jo od jeseni l528., prvih dana proljea 1529. naredio je sultan Sulejman da se podigne most preko Save kod apca, i utvrdi Osijek. U najuoj vezi s tim radovima obavijestio je potkraj travnja Bernardin Henyey kralja Ferdinanda da Turci grade most kod apca a neki Mehmed-beg podie drveni katel u Osijeku, odakle e Iako moi pustoiti vee dijelove Slavonije. 81 Tko je bio taj Mehmed-beg iz Henyeyeve obavijesti nije jasno. Nema sumnje da je rije o smederevskom sandakbegu i beogradskom muhafizu (krajiniku) Mehmed-begu Jahjaogluu. Poslije neuspjelih pregovora kralja Ferdinanda o produenju primirja, kojeg Turci u Hrvatskoj nikad nisu potivali, prema ratnom planu napustio je sultan Sulejman 10. svibnja Istanbul i
74 75

Klai, O.C., V., p. 109. Laszowski, O.C., I., p. 112. 76 Idem,o.c.,I.,p. 112,113. 77 Idem,o.c., I., p. 114,115. 78 Idem, O.C., I., p. 115,116. 79 Idem, O.C., I., p. 118. 80 ldem,o.c.,I.,p.119. 81 Idem,o.c., I., p. 159.

60

zaputio se u smjeru Beograda. 82 Potkraj istog mjeseca javio je ban Franjo Batthyany kralju Ferdinandu da je Slavoniji zaprijetila golema opasnost od velikog vezira Ibrahim-pae, koji e poharati itav kraj izmeu Save i Drave. 83 Koji dan kasnije naredio je kralj Ferdinand banu Batthyanyju da se zduno zauzme oko obrane od Turaka, istiui da ni u kojem sluaju ne naputa Slavoniju. 84 Sredinom lipnja poslao je iz Palote Ladislav More de Chula kralju Ferdinandu pismo, u kojem ga moli za hitnu pomo Moroviu, jer e u protivnom Turci grad u prvom naletu osvojiti. 85 Unato krajnje nepovoljnom razvoju vojnih i politikih prilika u Hrvatskoj, upinjao se kralj Ferdinand da uspostavi na granici Hrvatske s Osmanskim Carstvom svojevrstan sustav obrane. Istina, ta su nastojanja bila vie izraz dobrih elja nego stvarnih snaga, a trebala su, ako nita drugo, da bar donekle vrate duboko poljuljanu vjeru u mogunost obrane od nad moi osmanske vojske. Pismom iz Speiera 21. travnja, javio je kralj banu Batthyanyju da mu alje u pomo 1 500 pjeaka i strijelaca iz panjolske, istiui pritom neka budno pazi na pokrete turske vojske na granici i o tome odmah izvijesti vojne zapovjednike u Kranjskoj.86 Na jugu Hrvatske bilo je uglavnom mimo, pa je 7. lipnja kralj Ferdinand nare- dio ban u Ivanu Karloviu neka nipoto ne dopusti trgovanje Hrvata s Turcima kod Udbine, a jo manje da se zarobljeni Turci putaju na slobodu bez banova znanja. 87 Redovito obavjetavan s raznih strana o pokretu osmanske vojske i namjerama sultana Sulejmana, imenovao je Ferdinand 23. lipnja 1529. krajikim kapetanom i vrhovnim zapovjednikom krajine u Slavoniji, neustraivog ratnika i sposobnog vojskovou, Ivana Hoberdanca iz Slatine. 88 Isto tako uputio je i poziv plemstvu Poeke i Vukovske upanije na slogu i opi ustanak protiv Turaka. 89 S obzirom na dalji slijed dogaaja taj je poziv ostao bez ikakva odjeka, jer su Turci do tog vremena Vukovsku upaniju gotovo cijelu osvojili, i to su najistaknutiji velikai Poeke kotline, udrueni s najutjecajnijim velikaima Virovitike, Krievake i Zagrebake upanije, podravali protukralja Ivana Zapolju. Na taj nain, opem rasulu i slabljenju obrane u zemlji, uvelike je pridonosio i poetak stranakih borbi i sukoba na sjeveru Hrvatske. tovie, u sklopu tih vrlo zapletenih odnosa, najgorljivije pristae Ivana Zapolje okupili su se 25. srpnja 1529. u Poegi i odrali svoj Sabor. 90 U meuvremenu stigao je 17. srpnja Sulejman do Beograda, a 8. kolovoza utaborio se podno Osijeka, ekajui da pontonski most na Dravi bude sagraen. Za to je vrijeme veliki vezir Ibrahim-paa ulagao mnogo napora oko njegove izgradnje, jer se most zbog visokog vodostaja Drave gradio jedno noite iznad Osijeka. Da bi olakao kretanje vojske i ratne komore, naredio je veliki vezir vojsci iz Anadolije neka pomou drvea i granja zatrpava movarne bare i dublje kaljue. Osim toga, bilo je u vojnom logoru izdano i nareenje da se od okolnog stanovnitva nita ne oduzima, ne pale niti pljakaju sela i ne odvode ljudi u zarobljenitvo. Kad je most bio sagraen, 13. kolovoza preao je Sulejman preko njega i utaborio se na lijevoj obali Drave. Idueg dana prela je Dravu i vojska iz Anadolije, a 15. kolovoza most je bio poruen. 91 Dok je vojska ruila most, prevalio je Sulejman put do Mohacsa, gdje se sastao s Ivanom Zapoljom 92 i odatle produio prema Beu.
82 83

Behrnauer, WF.A., Sulaiman Tagesbuch suf seinem Feldzuge nach \Vien 1529. \Vien 1858., p. 9. Laszowski, o.c., I., p. 166. 84 ili, Acta comitialia Regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae, Monumenta spectamia JAZU, VoI. 33, Zagreb 1912., knj. I., p. 184. 85 Laszowski, O.C., I., p. 177. 86 Idem, O.C., I., p. 153. 87 Idem, O.C., I., p. 173, 174. 88 Idem, O.C., I., p. 184, 185. 89 Idem, O.C., I., p. 185-187. 90 ii, Acla comitialia..., I., p- 187, 188. 91 Behrnauer, O.C., p. 14-16. 92 Idem, O.C., I., p.16.

61

Prije nego to je Sulejman stigao u Osijek, pozvao je 3. kolovoza kralj Ferdinand hrvatsko plemstvo na vojnu protiv Turaka i da stoji pripravno sa 1 370 konjanika koji e krenuti tamo kamo im se naredi. Meu pozvanima bili su ban Ivan Karlovi, kapetan i dvorski savjetnik Ivan Katelanovi, grof Petar Keglevi, knez Juraj Frankapan Slunjski, knez Nikola Zrinski, knez Stjepan Blagajski, knez ovi Krsto i Vuk Frankapan Brinjski, grof Petar Krui, kninski biskup i topuski opat Andrija Tukani, vlastelin Mihajlo Budii, kapetan Gapar Kriani, te vlastelini Ivan Kobasi i Stjepan Deshazy Susjedgradski. 93 Neki od njih, poput Petra Keglevia, sudjelovali su u obrani Bea, iako su prethodno imali estoke okraje s pristaama Ivana Zapolje, poglavito sa zagrebakim biskupom imunom Erdodyjem. Prolazei Srijemom i dijelom Slavonije, Turci nisu usput napadali utvrena mjesta i gradove. Po svemu sudei, Nijemci su se predali sultanu bez ikakve borbe. U Sulejmanovu dnevniku kae se daje 30. srpnja i Morovi priznao vrhovnu vlast sultana. 94 Tom prigodom Morovi je, medutim, samo nominalno priznao tursku vlast, jer je i poslije zavrene opsade Bea 16. studenoga Ladislav More molio kralja Ferdinanda za pomo radi obrane Morovia. 95 Istoga dana uputio je Ferdinand Moreu pismo, u kojem mu nareduje da se brine za obranu Morovia. 96 Desetak dana kasnije javio je More kralju da Morovi vie nee moi odrati. 97 Prema sadraju tih vijesti oito da su Turci ubrzo nakon toga, vjerojatno ve poetkom prosinca, zauzeli i Morovi. Osvjanjem Nijemaca i Morovia proirili su Turci do kraja 1529. svoju vlast na itav Srijem i lijevu stranu Pobosua. Granina crta izmedu Hrvatske i Osmanskog Carstva priblino je vodila iznad Osijeka zaobilazei tvravu Korog, odakle se sputala prema Vinkovcima, od Vinkovaca Bosutom do utoka u Savu, zatim Savom do Gradike, gdje je skretala prema jugu potocima Jablanica i Vrbaka, prelazila Sanu do Kamengrada, ispod kojeg je produavala preko Grmea i Pljeevice i pribliavala se Bakim Otarijama i Kosinju sa irokim pojasom niije zemlje. Neuspjela opsada Bea 1529. kao daje odvratila pozornost velikaa na sjeveru Hrvatske od turske opasnosti i ohrabrila pristae Ivana Zapolje nakon njegova susreta sa sultanom Sulejmanom. Meusobno zatiranje sukobljenih strana poprima u to vrijeme tolike razmjere da postaje gotovo pogubnije od turskih napada. . Takav razvoj dogaaja uvelike je koristio Osmanskom Carstvu u ostvarivanju njegovih osvajakih ciljeva i uvrivanju vlasti na osvojenom prostoru. Prvih dana sijenja 1530. upali su "trkai i palikue" u Vinodol, osvojili i zapalili katel Novi a stanovnitvo odveli u zarobljenitvo. 98 Na stalne turske provale i pljake tue se u to doba takoer Senjani, Brinjani i Otoani, i mole kralja Ferdinanda za pomo. 99 Kralju Ferdinandu potuio se i Krsto Frankapan Traki da su 16. veljae Turci opljakali cijelu gospotiju traku i doprli do zidova grada Trca, odakle su odveli vie od tisuu osoba obaju spolova, oko etiri stotine konja i mnotvo sitne i krupne stoke. 100 Potkraj veljae obratili su se kralju za pomo i stanovnici Bihaa, molei ga da hitno poalje vojnike i ratnu opremu kako bi se mogli obraniti od Turaka. 101 O prilikama na granici rjeito govori i pismo bana Ivana Karlovia upueno 1. oujka vojskovoi Hansu Katzianeru von Katzensteinu, u kojem zbog silne nevolje od njega trai novanu pomo i za krae vrijeme stotinu vojnika. Isto tako moli ga da se pobrine i za
93 94

Laszowski, O.c., I., p. 207, 208. Behrnauer, o.c., p. 14 95 Laszowski, O.C., I., p. 215. 96 Idem, o.C., r., p. 220. 97 Idem, O.C., I., p. 239. 98 Idem, o.c.,I., p. 249, 250. 99 Idem, O.C., I., p. 252,253. 100 Idem,o.c., I.,p. 271,272. 101 Idem, o.C., r., p. 261, 262.

62

smjetaj prebjega ispod turske vlasti. 102 Tri dana kasnije javio je kapetan Nikola Thum da se turska vojska okuplja oko Udbine 103 zbog ega krajiki zapovjednici moraju biti na oprezu. Nepoznati potpisnik pisma od 24. oujka upozorio je rijekog kapetana na pogibelj koja prijeti od Husrev-begova ehaje (zamjenika) Murad-bega Tardia, koji e moda napasti Klis ili I krenuti u neku drugu provalu. 104 Kako je vrijeme odmicalo, prijetee vijesti s granice postajale su sve uestalije, a obeava na kraljeva pomo malo je pristizala ili nikako nije dolazila. Prema izvjetajima svojih uhoda, oekivao je ban Ivan Karlovi da e Turci napasti Biha ili Ripa, ili poi u okolicu Senja. 105 Ti su izvjetaji, uglavnom, bili dosta pouzdani jer su Turci ubrzo provalili do Brinja i Otoca, 106 a 30. travnja javio je ban Ivan kapetanu konjanika Gaparu Karanu da je turska vojska preplavila Liku i Krbavu. 107 Dva dana kasnije poslali su kapetani Erasmo Obrian i Gapar Karan izvjetaj Hansu Katzianeru o turskoj provali u okolici Klokoa. 108 Nagaanja kamo e krenuti Murad-beg bila su takoer ubrzo razjanjena napadom na Klis, ali gaje klika posada razbila ispred ulaza u grad. Krae vrijeme zatim udarili su Turci po drugi put na Klis bez ikakva uspjeha, poinivi jedino vee tete na poljima u okolici grada.109 Da bi donekle smanjili turski pritisak na granici, sredinom srpnja upali su konjanici iz Bihaa do Knina, pohvatali manji broj ljudi i odveli sitnu i krupnu stoku.110 Osim redovne vojske i akindija, u borbi protiv Hrvata Turci tada sve vie koriste poseban vojni red sastavljen, uglavnom, od pokorenih krana i Vlaha stoara iz Bosne tzv. martoloze. Nainom borbe oni se nisu razlikovali od akindija, obavljajui na granici najprljavije vojne poslove i ne prezajui ni od kakva zloina. Pljaka i otimaina, odvoenje ljudi i trgovanje robljem, postaje njihov stalan izvor prihoda i sam nain ivljenja. Poput razbojnikih druina, martolozi postavljaju zasjede, prikradaju se izvorima, pojilitima stoke i naseljima, hvataju ljude i otimaju sve to mogu ugrabiti. Obrana granice trai zbog toga jo vei oprez, a ivot uz granicu pretvara se u surovu pustolovinu. Borba protiv martoloza vodila se zato do istrebljenja i bez ikakve milosti. Istodobno s provalama i napadima na jugu Hrvatske, nastavili su Turci s izgradnjom i utvrivanjem Osijeka, sagradivi ispred tvrave vrlo prostranu i dobro utvrenu palanku. Te su radove s velikom zabrinutou pratili krajiki zapovjednici i neposredno ugroeni velikai koji nisu bili toliko zaslijepljeni stranakim strastima, strahujui od novih turskih prodora i osvajanja u savsko-dravskom medurjeju. . Ve prvih dana oujka 1530. javio je ban Franjo Batthyany kralju Ferdinandu da su Turci u Osijeku sagradili katel a grad opasuju zidovima, odakle e pruati pomo pristaama Ivana Zapolje s kojima su nedavno sklopili savez. 111 Iste godine, 16. oujka, odgovorio je kralj banu Batthyanyju da u interesu obrane zemlje osjeki katel valja osvojiti ili razoriti, jer e u protivnom Turci iz Osijeka Iako moi provaljivati i odvoditi podlono stanovnitvo iz okolnih mjesta. 112 Pismo slina sadraja poslao je 2. svibnja kralju Ferdinandu i vojvoda Pavao Baki, u kojem kae da se u Osijeku naseljavaju Turci i da su podigli vrst toranj, ogradili ga zidovima i grad opskrbili razliitim ratnim oruima, odakle e osvojiti sve oblinje gradove i

102 103

Idem, o.C., r., p. 265, 266. Idem, O.C., r., p. 266. 104 Idem, o.c., I., p. 298, 299. 105 Idem, o.c., I., p. 307, 308. 106 Idem, O.C., I., p. 314. 107 Idem, O.C., I., p. 315, 316. 108 Idem,o.c., I., p. 317. 109 ldem, O.C., I., p. 336. 110 Idem,o.c., I., p. 367. 111 Idem, O.C., I., p. 268. 112 Idem, o.c., I., p. 294.

63

utvrde izmeu Drave i Save. 113 Podravajui pristae Ivana Zapolje, sredinom srpnja preli su Turci Savu i strahovito opustoili Orahovicu i Mikleu, posjede Ladislava Morea, ije stanovnitvo je potrailo spas u bijegu. 114 urovanje pristaa Ivana Zapolje s Turcima dovodilo je do moralnih i ljudskih padova, o emu svjedoi optuba protiv upravitelja vranskog priorata Ivana Tahyja i despota Stjepana Berislavia Grabarskog da su hvatali kranske djeake i djevojice i predavali ih Turcima, koji su ih zatim odvodili u krajeve pod njihovom vlau. 115 Nasilniko ponaanje protivnika kralja Ferdinanda poprimilo je takve razmjere da je orahoviki katelan Stjepan kiljanovi 25. kolovoza javio Ludoviku Pakrakom kako su Ivan Tahy, Stjepan Berislavi i Petar Markus gori nego roeni Turci. 116 Zatije na granici juno od Save nije dugo trajalo, jer su potkraj kolovoza Turci upali u Vinodol. 117 Napad "trkaa i palikua" izmeu Kupe i Save oekivao je takoer ban Ivan Karlovi, zbog ega je uputio poziv Hansu Katzianeru neka doe s vojskom u Turopolje. 118 etvrtog rujna upozorilo je Ratno vijee Hansa Katzianera da izbjegava sukobe sa zagrebakim biskupom imunom Erdodyjem i ostalim pristaama Ivana Zapolje, jer oekuju tursku pomo iz Osijeka. 119 Prema oekivanju bana Ivana, Turci su 7. rujna preli Kupu i krenuli u pljaku do Save, ali nisu poinili vee tete. 120 Pozivom na obavijest ptujskog kapetana Luke Bamsa, o turskim pripremama u Osijeku javio je 21. rujna Hansu Katzianeru iz Graza i Andreas Hol1enegh, napominjui da e idueg mjeseca osjeki paa krenuti na etovanje. 121 Drei krajike zapovjednike u stalnoj napetosti, i manjim upadima i provalama odvraajui njihovu pozornost od stvarnih namjera osmanske vojske, poetkom studenoga 1530. osvojio je Husrev-beg Koba na uu Orljave u Savu. 122 U vojnom pogledu bio je to znaajan uspjeh i gotovo klju kojim su se Iako mogla otvoriti vrata ne samo Posavine i Poeke kotline, nego li veeg dijela Slavonije i uope sjevera Hrvatske. Istog mjeseca, gradei drvenu utvrdu u Kobau, oplijenio je i popalio Husrev-beg znatan dio Posavine, osobito Oporovac, Bijelu Stijenu, Kretelovac i veinu posjeda plemia Svetakih u iroj okolici Novske. 123 Osvajanje Kobaa i stvaranje turskog uporita na lijevoj obali Save bilo je, doista, zvono na uzbunu velikaima iji su se posjedi nali neposredno ugroeni. Pod vodstvom Ivana Tahyja i uz pomo zagrebakog biskupa imuna Erdody ja bila je zato hitno okupljena vojska da onemogui Turcima utvrivanje i odbaci ih preko Save. Napad na Koba, Husrev-beg je spremno doekao i u estokom boju obranio osvojeno, nanijevi pritom Ivanu Tahyju teak poraz. 124 Do kraja prosinca 1530. sagradio je Husrev-beg utvrdu u Kobau i opskrbio je topovima iz Jajca, odakle su Turci ugroavali sva mjesta uzdu Save i na obroncima Dilja, Papuka, Krndije i Poeke gore. 125

113 114

Ivi, Spomenici..., p. 36, 37. Laszowski, o.c., I., p. 369. 115 Idem, O.C., I., p. 386. 77. 116 Idem ,o.c., I.,p. 394. 117 Idem, o.c., I., p. 398. 118 Idem, o.c., I., p. 403. 119 Idem,o.c., I., p.407. 120 Idem,o.c.,I.,p.410. 121 Idem,o.c., I., p.426. 122 ii, Acta comitialia..., Io,t>. 269; Laszowski, Ooc., I., p.453. 123 Laszowski, O.C., I., p. 452; Sii, Acta comitialiao.., I., po 269. 124 Sii, Acta comitialia..., I.. p. 270. 125 Laszowski, O.C., IIo, p. 3, 40

64

Napadajui uvijek na vie strana stigli su Turci prije Boia 1530. do Brinja, opsjeli grad i u dva ne uspjela juria pokuali ga osvojiti. 126 Primirje sklopljeno 25. prosinca 1530. izmeu kralja Ferdinanda i sultana Sulejmana u trajanju do 1. svibnja 1532. slabo se na granici potivalo, iako nije bilo veih sukoba. Sredinom travnja 1531. upali su "trkai i palikue" do Velike Gorice i opustoili okolicu grada Zelina, odakle su vie od pet stotina ljudi odveli u ropstvo. 127 Okupljanje turske vojske u Lici poetkom svibnja, uznemirilo je posadu i vojne zapovjednike u Bihau, pretpostavljajui da se ona sprema na neku provalu ili e napasti neki od gradova na granici. Samo koji dan kasnije taje vojska upala do Brinja, a 18. svibnja javili su Petar olni i Grgur Gojmeri iz Modrua Hansu Katzianeru da su razbili tursku etu pod vodstvom Deli Radia i oslobodili zarobljene Brinjane. 128 Manje ete turske vojske krstarile su takoer i u okolici Zagreba, pa je 22. lipnja Salvator Prenzinger zatraio od Hansa Katzianera hitno pomo Zagrebu jer bi ga ubrzo mogli napasti Turci. 129 Na turske izazove nije mirovala ni druga strana, zbog ega su Husrev-beg i Murad-beg uloili banu Ivanu Karloviu i kapetanu Ivanu Piichleru prigovor o izvrenoj provali kod Novog i Bilaja u Lici. 130 to su, meutim, Huservbegove snage prije toga iz Kobaa upale u Poeku kotlinu i opustoile sela i na povratku odvele dosta ljudi i stoke, 131 nije Husrev-beg smatrao da na taj nain kri dogovoreno primirje. ivei stalno na oprezu i ekajui dalji razvoj dogaaja, umoran od brojnih bitaka s Turcima i nevolja koje su ga pratile u ivotu, umro je 9. kolovoza 1531. u Medvedgradu neustraivi ratnik i potomak prastarog hrvatskoga plemstva strasno vezan uz rodnu grudu, ban Ivan Karlovi. 132 Odlaskom bana Ivana u vjenost nestala je s vojne i politike pozornice Hrvatske jedna od najmarkantnijih linosti toga doba, prema kojoj su iskazivali potovanje prijatelji i protivnici, posebno turske vojskovoe i ratnici. Zapravo, u sudbonosnom vremenu njegovom smru ostala je Hrvatska obezglavljena, jer je bansku dunost napustio i Franjo Batthyany. Suoen s tom injenicom nije kralj Ferdinand imao pogodne osobe za bansku dunost, ve je suprotno starinskom ustavu Hrvatske postavio topuskog opata i kninskog biskupa Andriju Tukania za banskog namjesnika i tako uveo u ivot novu ast koja u politikom ivotu Hrvatske nije do tada bila poznata. Smrt bana Ivana osokolila je turske vojskovoe na granici pa su, unato primirju, desetak dana od njegove smrti opsjeli Krupu. 133 Isto tako poslao je Murad-beg preko Hrvatske u Kranjsku svoje martoloze, koji su opustoili okolicu Koevja, Metiike i rnomelja. 134 O alosnim prilikama u Hrvatskoj poslije smrti bana Ivana, izvijestio je 25. studenoga 1531. Stjepan Deszhazy iz elina Hansa Katzianera, istiui da u Hrvatskoj nema upravitelja niti se itko brine za javno dobro, zbog ega bi je mogle snai jo vee nevolje. 135 Zloguki mir na granici upuivao je na zakljuak da se Turci u potaji spremaju na veliku vojnu, to je ubrzo bilo i potvreno. Stradanja stanovnitva, razaranja posjeda i naselja u pograninim provalama i arkama, ma koliko pogubna i teka, bila su tek meuin stravinih prizora koji e se zatim odigrati na sjeveru Hrvatske. Naime, na povratku s tree Sulejmanove vojne iz Ugarske ispod Kiszega,
126 127

Idem,o.c., I., p. 460. Idem, o.c., II., p. 26. 128 Idem,o.c.. II., p. 34,35. 129 Idem, o.c., II., 52. 130 Idem,o.c.,II.,p.53,54. 131 132 131 ili, Acla comitialia..., I., p. 270. 132 Laszowski, o.C., II., p. 72, 73. 133 Idem, O.C., II., p. 76. 134 Idem,o.c.,II.,p.77. 135 Idem, O.C., II., p. 92.

65

kojeg je junaki branio i obranio Hrvat Nikola Jurii, potkraj rujna 1532. preplavila je tosmanska vojska ondanju Slavoniju. Zajedno s cijelom svojom svi tom proao je tada izmeu Varadina, Virovitice, Voina, Slatine, Naica i akova i. sultan Sulejman, a cjelokupna zapadna Slavonija bila je preputena strahovitoj pljaki i haranju osmanske vojske. U tim danteovskim prizorima vladavine ognja i maa, zlu sudbinu doivjela je i Poega. Snage velikog vezira Ibrahim-pae osvojile su Poegu na juri, temeljito opljakale i zapalile grad. 136 Prema biljeci turskog kroniara Delalzadea, Poega je u to doba bila golemi grad s gotovo pedeset tisua stanovnika. 137 Iznosei taj podatak nema sumnje da je Delalzade viestruko pretjerao, to vie to cijela Poeka upanija jedva da je u to vrijeme imala toliko stanovnika. Tom prilikom oito je stradalo samo poeko podgrae, jer samu tvravu Turci nisu ni osvajali. U prilog tome govore i podaci da na povratku s vojne 1532. nisu Turci uope ni opsjedali ni osvajali tvrde gradove. Za takve pothvate, kako zbog poodmaklog doba godine, tako i zbog poljuljanog borbenog morala vojske koja se vraala s neuspjele vojne, oni vie nisu imali ni volje ni snage, a jo manje potrebnog topnitva u opsadi tvrava i gradova. Osim toga, njihovu vojnu pokretljivost i udarnu sposobnost sputavao je, takoer, golemi ratni pljen i nekoliko tisua zarobljenih ljudi koje su tjerali iz Ugarske, tajerske i sjeverne Hrvatske. 138 Vojnom do Kiszega 1532. zavrilo je prvo razdoblje osvajakih ratova sultana Sulejmana, u I kojem se granica izmeu Hrvatske i Osmanskog Carstva iz 1530. nije mijenjala.

136 137

Hammer, O.C., II., p. 452; ili, Acla comilialia..., I., p. 466. Thllry, O.C., Musztafa Dselalzade, II., p. 219. 138 Hammer,o.c., II., 96.

66

GUBITAK SLAVONIJE I KLISA 1537. GODINE

Neprestani ratovi sultana Sulejmana Kanunija silno su iscrpili ljudske i materijalne snage Carstva, pa je i Turcima bio potreban predah u ostvarivanju osvajakih ciljeva. Koristei upravo taj predah, sklopio je 1533. kralj Ferdinand sa sultanom Sulejmanom primirje, a nedugo zatim priznali su njegovu vlast i najistaknutije pristae Ivana Zapolje. Prelaskom zagrebakog biskupa imuna i brata mu Petra Erdody ja na Ferdinandovu stranu, izgubila je Zapoljina stranka na sjeveru Hrvatske oslonac, pogotovo nakon smrti Zapoljina najodanijeg sljedbenika i palatina Ivana Bania. Na taj nain bio je najzad zavren stranaki rat i ope stanje u zemlji pokazivalo je znakove smirivanja i poputanje unutranjih napetosti. Pitanje izbora.i postavljanje novoga bana zaokupljalo je i dalje politiku javnost, osobito od smrti kninskog biskupa Andrije Tukania poetkom svibnja 1533. kad je i bansko namjesnitvo bilo ispranjeno. Izmeu neposrednih takmaca za bansku ast: Ludovika Pakrakog, Petra Keglevia, Nikole Zrinskog Starijeg, Stjepana Blagajskog i drugih, odluio se kralj Ferdinand za Petra Keglevia kojeg je imenovao svojim povjerenikom ili namjesnikom u Kraljevinama Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji. Preuzevi spomenutu dunost, predsjedavao je Petar Keglevi u Zagrebu 24. lipnja 1533. Saboru, na kojem su se zajedno okupili stalei Hrvatske i Slavonije, to e ubrzo postati ustaljeni obiaj da obje Kraljevine imaju samo jedan Sabor. Primirje sklopljeno s Turcima, uglavnom se potivalo, iako manje pljakake provale preko granice nisu izostale. Sredinom svibnja 1534. upali su martolozi preko Hrvatske u Kranjsku do Kostela i Osilnice, odakle su odveli 17 ljudi i oteli 30 konja. 1 Mjesec dana kasnije javio je iz Bihaa Petar Keglevi kralju Ferdinandu da su Turci pustoili na poljima oko Bihaa, hvatali ljude i otimali stoku, ali ih je posada iz grada razbila i protjerala. Druga jedna turska eta dola je pod Ripa, kojoj su Keglevievi vojnici zali iza leda i neoekivano je napali. Iznenaeni Turci bili su strahovito potueni, tako da se samo nekolicina uspjela spasiti bijegom. Isto tako nahrupili su 31. svibnja Turci u Bosiljevo, posjed kneza Vuka Frankapana, gdje su pohvatali i poveli sa sobom oko 250 ena, djece i mukaraca. Uz pomo kneevih slubenika diglo se protiv Turaka cjelokupno stanovnitvo, napalo ih sa svih strana, oslobodilo sve zarobljene i natjeralo turske pljakae u bijeg. Na povratku s neuspjele provale saekao je Keglevi Turke i zarobio neke od njih, koji su izjavili da ih je poslao Husrev-beg radi uznemiravanja. Osim toga da Husrev-beg okuplja vojsku, pa e vjerojatno obnoviti Udbinu ili potrti ljetinu na poljima oko Bihaa i Ripa kao to je nedavno uinio u okolici Klisa, ili moda graditi utvrdu u Gradiki na desnoj obali Save. Prema povjerljivim izvjetajima koji su Kegleviu pristizali, Turci su stalno dolazili pod Klis i bilo je samo pitanje vremena kad e ga napasti. 2 Do kraja 1534. vladalo je ipak na granici zatije, premda su Turci 37 dana bez uspjeha opsjedali Klis. 3 U miru je takoer protjecala i 1535. godina, u kojoj izbor bana ponovno izbija u prvi plan. Naime, nezadovoljan svojim poloajem, a jo vie da je banska ast navodno obeana Ludoviku Pakrakom, povukao se Petar Keglevi u svoj grad Kostel u Hrvatskom zagorju, odakle je 11. srpnja otkazao kralju Ferdinandu svaku javnu slubu.

Jug, Stanko, Turki napadi na Kranjsko in Primorsko od prve tretjine 16. stoletja do bitke pri Sisku (1592), Zgodovinski asopis, Ljubljana 1955., Letnik IX_, p. 27. 2 Laszowski, O.c.. II., p. 205-207. 3 Idem, o.c., II., p. 220.

67

Odgovorivi istom 31. kolovoza na Keglevievo pismo, kralj je obeao namiriti dugovanje za njegovu slubu i zamolio ga neka i dalje radi u korist opeg dobra. 4 Poetkom rujna sastao se u Topuskom i Sabor, na kojem su okupljeni stalei uloili kralju Ferdinandu otar prosvjed, traei od njega da se brine za obranu Hrvatske od turskih napada, i da se u zemlji uspostavi vladavina prava. U protivnom neka im vrati ispravu o izboru za kralja u Cetinu, a oni e vratiti povelju u kojoj su njegovi izaslanici zajamili Hrvatskoj stara prava i povlastice i obeali pomo u obrani zemlje. Na predstavku Sabora istoga mjeseca kralj je Ferdinand pourio s odgovorom, obeavi da e smjesta izabrati i postaviti banove te se pobrinuti za mir i obranu zemlje. Zahtjev hrvatskih stalea za imenovanje bana podrao je i Ugarski sabor odran 19. studenoga u Pounu. Odgovarajui Ugarskom saboru u prosincu 1535., kralj je opet ponovio kako je pripravan imenovati bana i ublaiti tegobe stalea na sjeveru Hrvatske. Meutim, prolazili su i prvi mjeseci 1536. da se u tom pogledu, unato opetovanim obeanjima, nije nita dogodilo, pa je Hrvatska i dalje ostala bez svoga bana i vrhovnoga vojnog zapovjednika. Takvo stanje postajalo je sve opasnije, jer se sa istoka pribliavala orkanska oluja ije posljedice u tom asu nije nitko mogao ni sagledati. Pogotovo to su turski napadi do tada bili usmjereni prema jugu, dok je sjever Hrvatske u osvajakim planovima sultana Sulejmana bio i ostao sporedno ratite, i to su osvajanja na tom prostoru od 1526. do 1532. voena samo zbog toga da osiguraju osmanskoj vojsci kopneni i vodeni put u plodnu Panonsku nizinu. U spomenutom razdoblju taj je prostor bio preputen vojnom djelovanju smederevskog i bosanskog sandakbega, kojima je, pored ostalih, bio jedan od osnovnih zadataka da manjim upadima i uznemiravanjima to vie razjedine i oslabe stranaki zavaene velikae i skrenu njihovu pozornost od glavnih osvajakih ciljeva Sulejmana Kanunija. Izvravajui smiljeno te zadatke: osvajanje i utvrivanje Osijeka, Morovia i Nijemaca, zatim svih utvrda i naselja na lijevoj strani Pobosua i Kobaa na uu Orljave u Savu, sustavno je pripremana strateka osnova za opi napad u dravsko-savskom meurjeju. irenje osmanske vlasti na tom prostoru bilo je od posebne vojne i gospodarske vanosti za Osmansko Carstvo, gdje je i samo voenje rata bilo mnogo lake nego na jugu Hrvatske, a ope koristi neusporedivo vee. U skladu s tim, ve prvih mjeseci 1536. nezadrivo se pribliavao zavrni in davno otpoete drame, kojoj je povijest unaprijed odredila tragian zavretak. Vijesti koje su pristizale iz pograninih krajeva ozbiljno su upozoravale na predstojeu opasnost, posebno od Husrevbegovih snaga iz Bosne. Na pripreme i okupljanje Mehmed-begove vojske u Srijemu i okolici Osijeka, obraana je manja pozornost, o emu govori odluka hrvatsko-slavonskih velikaa koji su okupili vojsku i utaborili se na Dilj-gori iznad Broda da bi zaprijeili Husrev-begu prijelaz preko Save. Petoga srpnja javio je vojvoda Pavao Baki iz Gyora savjetnicima kralja Ferdinanda da se smederevski i bosanski snadakbeg, odnosno, Husrev-beg i Mehmed-beg Jahjaoglu, ozbiljno spremaju na osvajanje u Slavoniji, upozorivi ih da e Turci ako osvoje Ivankovo lako osvojiti akovo i Gorjane. 5 Koji dan kasnije obavijestio je Baki ponovno kraljeve savjetnike da se turska vojska naveliko prikuplja i da e u najskorije vrijeme napasti Slavoniju, u prvom redu posjede despota Stjepana Berislavia. 6 Krajem istog mjeseca odgovorilo je Donjoaustrijsko vijee Bakiu kako mu je poznato da e Turci preko Save, pa ga moli da ih i dalje o tome izvjetava. 7 Drugoga kolovoza poslao je Baki iz Pape savjetnicima hitno pismo, u kojem pie da su Turci preli Savu i osvojili despotove posjede Brod, Jaruge i Novigrad, kao i est katela ija mu imena nisu poznata. 8 Vijest da su Turci
4

Idem, o.c., II., p. 249,250; Bojnii, Ivan, Kraljevske darovnice odnosee se na Hrvatsku, Vjesnik kr. zem, arkiva, knj. VII., p. 205. 5 Ivi, Spomenici..., p. 143. 6 Idem, o.c., p. 145. 7 Laszowski, o.c., II., p. 286. 8 Ivi, Spomenici ..., p. 146.

68

preli Savu potvrdio je pismom od 3. kolovoza iz Varadina i naslovni biskup Ivan iz Lunda. 9 Sljedei dan javili su kraljevi savjetnici Bakiu da su primili njegovo pismo, te ga ujedno obavjetavaju da e u sluaju vee opasnosti hrvatskoj vojsci pri tei u pomo Hans Katzianer s 200 vojnika. 10 Istoga dana uputili su gradski sudac i vijee iz Ptuja tajerskom vicedomu Mihajlu Meixneru pismo, u kojem javljaju kako su od uhoda i Petra Erdodyja saznali da su Turci preli Savu kod Broda, ali da se hrvatska vojska s njima jo nije sukobila. 11 Piui 5. kolovoza, izvijestio je dvorski sudac Aleksije Turzo iz Galgocza Donjoaustrijsko vijee da se hrvatska vojska nalazi kod Orahovice, a bosanskom sandaku Husrev-begu dolazi u pomo smederevski sandak Mehmed-beg. 12 Dan poslije javio je Nikola Jurii iz Kiszega istom vijeu o turskoj provali i osvajanjima u Slavoniji, kao i o nadmoi osmanske vojske nad hrvatskom, koja se pred Turcima povukla u tvrde gradove. S obzirom na takav odnos snaga Turci mogu po volji pustoiti prostor izmeu Save i Drave. 13 A 10. kolovoza pisao Pavao Baki ponovno iz Gyora da su Hrvatskoj i diplomat Turci osvojili posjede Stjepana Berislavia: Dobor, Brod, Jaruge, Novigrad, Garin i Pleternicu, gdje su odmah smjestili svoje posade. Isto tako Vinicu, Vratnu i Babinu Gredu, I koje su ujedno i spalili. 14 Obavijeten o tim dogaajima, izvijestio je 13. kolovoza kralj Ferdinand Donjoaustrijsko vijee da je u hrvatskoj vojsci dolo do otrih trvenja izmeu vojskovoa te da e u sluaju vee opasnosti od Turaka poslati u pomo vojsku na elu s Hansom Katzianerom. 15 Nasuprot tome, 20. kolovoza pisao je Pavao Baki iz Gyora kralju da su Turci u Brodu smjestili posadu od 500 vojnika; od toga 500 belija (krajiko lako konjanitvo s dnevnom plaom od 5 aki), 500 azapa i 500 martoloza, a nedaleko od Osijeka podiu pored Drave utvrdu, odakle e nesmetano moi provaljivati i pustoiti po upanijama Baranya, Somogy i Zala. 16 Tjedan dana kasnije pisao je Baki opet kralju o prilikama u Slavoniji, gdje su Turci osvojena mjesta dobro utvrdili, odakle ostalim gradovima i naseljima prijeti velika opasnost. Osim toga, primio je i obavijest da su Turci zauzeli Sv. Juraj (urad) pored Drave nedaleko od Osijeka i Valpova i utvrdili ga, a podigli su i utvrdu u mjestu zvanom Polocske (Perechke), takoer pored Drave, udaljenom oko etiri milje uzvodno od Osijeka. 17 Izvjetaji krajikih zapovjednika i pojedinih velikaa krajem ljeta i prvih mjeseci jeseni 1536., o turskim osvajanjima izmeu Save i Drave, bili su i dalje dosta uopeni, a za pojedina mjesta netoni i proturjeni. Tako je polovicom rujna Ladislav More javio kralju da su Turci za posljednjih 14 dana osvojili trinaest utvrda i katela medu kojima i Poegu, odakle se razbjealo plemstvo i ostalo stanovnitvo. 18 Sedam dana kasnije izvijestio je Pavao Baki dvorske savjetnike da e Mehmed-beg poslije osvajanja akova i Gorjana vjerojatno napasti Valpovo, grad Petra Perenya. 19 Nekako u isto vrijeme poslao je i zagrebaki biskup imun izvjetaj da su Turci u Brodu smjestili posadu od 1 500 vojnika i osvojili oba katela zvana Gradite, tonije Gradac, zatim utvrde u Doboru, Jarugama, Novigradu i Dubocu. 20 Krajem rujna obavijestio je Aleksije Turzo iz Galgocza kralja Ferdinanda da se Mehmed-beg opet sprema na osvajanje jo koje od oblinjih utvrda u Poekoj upaniji. Stanovnitvo se inae, uglavnom, razbjealo i napustilo je svoja selita, mada ima dosta i onih koji se predaju Turcima i preputaju sudbini. Osim kmetova ine to i
9

Laszowski, O.C., II., p. 288. Ivi, Spomenici..., p. 147. 11 Laszowski, o.c., II., p. 289, 290. 12 Idem,o.c.,II.,p.291. 13 Idem,o.c., II., p. 292. 14 Ivi, Istarija Srba u Ugarskoj..., p. 117, nota 25. 15 Laszowski, O.C., II., p. 294. 16 Ivi, Spomenici..., p. 148. 17 Idem, O.C., p. 148 18 Idem, O.C., p. 162; Laszowski, O.C., II., p. 298. 19 Idem, O.C., p. 152. 20 Idem, o.c., p. 162.
10

69

pojedini plemii i velikai koji su ak i skloni Turcima. Naime, Mehmed-begje razglasio da se svima onima koji dobrovoljno priznaju Ivana Zapolju za kralja (zapravo, osmansku vlast) nee nita zla dogoditi i bit e poteeni oni i njihov imetak. S tim u vezi Turzo napominje da ima prilian broj onih koji se doista odazivaju tom pozivu i predaju Turcima, pa moli kralja za hitnu pomo. 21 Potkraj listopada javio je dvorski savjetnik Luka Marenczy da su Turci poslije opsade Orahovice otili prema Mikleuu i Sopju, i da su nedaleko Sopja opustoili Cadavicu a stanovnitvo odveli. 22 Na brojne izvjetaje o turskim osvajanjima izmeu Save i Drave i vapaje za pomo, nije kralj Ferdinand poduzimao ita vrijedno spomena, jer je samo ponavljao ve ranije data obeanja. U vlastitoj nemoi da se odluno suprotstavi Turcima, poslao je on 5. studenoga iz WienerNeustadta pismo zagrebakom biskupu imunu u kojem javlja da je odredio Hansa Katzianera da priskoi s vojskom u pomo i udari na Turke. 23 Pismo istog sadraja poslao je kralj i Petru Erdody ju, ali od pustih obeanja i lijepo sroenih rijei nije bilo nita osim mrtvih slova na papiru. 24 Zapravo, krajiki zapovjednici i vodei velikai bili su posve preputeni sami sebi u obrani Slavonije, odolijevajui nadmonim turskim snagama koliko su mogli i umjeli, borei se odluno i ginei u obrani svojih posjeda. Prema izvjetajima Ladislava Morea i Ludovika Pakrakog, Turci su do sredine studenoga 1536. osvojili akovo, Gorjane, Podgora, Palinu, Levanjsku Varo (Nevna), Sedlak, Suboticu (Zombathel), Gradiku i tvrdi grad Korog. U istom izvjetaju More posebno istie da su takoer Orahovica i tvrava Naice vrlo ugroeni, i da im prijeti neposredna opasnost da ih Turci osvoje. 25 Potkraj studenoga poslao je zagrebaki biskup imun iz Dubrave dvorskom savjetniku Franji Batthyanyju pismo, u kojem kae da se Turci ponovno spremaju na osvajanje izmeu Save i Drave. Izmeu ostalog, biskup posebno ukazuje na teke posljedice od gubitka Broda, i da su Husrev-beg i Mehmed-beg razglasili da e svakome tko se sam pokori sultanu ili Ivanu Zapolji biti zajameni mir i sigurnost posjeda. Podlono stanovnitvo doista se odaziva tom pozivu i vie ne slua svoje zemljine gospodare. Ne samo da se dobrovoljno pokorava Turcima, nego prelazi i na islam, a koliko je njemu poznato, islam je prihvatilo do tada vie od etrdeset tisua osoba. 26 O tekim prilikama u Slavoniji pisao je 3. prosinca biskup imun i kralju Ferdinandu. U pismu kae da Mehmed-beg prikuplja svjee snage iz Bosne i sprema se za novi napad. Silno zaplaeno stanovnitvo natjerano je u oaj, preputa se svojoj zloj sudbini i prelazi na islam. S njegova posjeda Sopja podlonici su se uglavnom razbjeali, a on svakog dana oekuje da e ga Turci osvojiti. Iz sredinjeg dijela Slavonije neprestano stiu glasovi da se Turcima ne predaju samo kmetovi nego i plemii. Da nevolja bude vea Drava se izlila iz korita i poplavila golema prostranstva, pa siromani i od straha izbezumljeni svijet nema kamo da bi spasio sebe i svoju imovinu. 27
Laszowski, o.c., II., p. 304. Ivi, Spomenici..., p. 162, 163; Laszowski, o.c., II., p. 298. 23 Laszowski, O.C., II., p. 308, 309. 24 Idem, O.C., II., p. 309, 310. 25 Idem, O.C., II., p. 298; Ivi, Spomenici..., p. 162. 26 Idem, o.c., II., p. 311. U prikazivanju vjerskih prilika u Slavoniji za osmanske vladavine, spomenuti izvjetaj zagrebakog biskupa shvaen je kao vjerodostojno svjedoanstvo, iako je daleko od stvarnosti i viestruko preuve- lian. I deseterostruko manji broj prijelaznika na islam bio bi u to doba izuzetno velik. Pogotovo ako se ima na umu da u ratnim prilikama Turci nisu imali toliko vejrskih slubenika i ustanova na osvojenom prostoru koje bi prihvatile tako brojne prijelaznike na islam i poduile ih novoj vjeri. Iz tog razloga navedeni podatak ne zasluuje povjerenje i nema nikakvu povijesnu vrijednost. Vidi Josip Butorac, Katolika crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, Zagreb 1970., p. 21. sqq. 27 Pray, o.c., II.,p. 68,69.
22 21

70

Posljednjeg dana prosinca 1536. obratio se iz Buima Petar Keglevi kralju Ferdinandu i zatraio od njega da hitno preuzme gradove Biha i Ripa, jer ih vie ne moe braniti od Turaka. Isto tako u golemoj opasnosti je i njegov grad Bijela Stijena koji se nalazi nedaleko od Gradike, gdje su inae Turci smjestili jaku posadu. Prilikom napada turske vojske na Gradiku, nagrnula je u Bijelu Stijenu sila izbjeglica medu kojima je ubrzo izbila neka zaraza, od koje je za nekoliko dana umrlo sedamdesetak osoba. Ukoliko zaraza uskoro ne prestane, a gradu ne pritekne pomo, Turci e Bijelu Stijenu osvojiti bez ikakve borbe, to oni vjerojatno i ekaju. 28 Prema nepotpunim popisima osvojenih gradova, Turci su do kraja 1536. osvojili: Ivankovo, Cernu, Gradite, Babinu Gredu, Jaruge, Novigrad, Trnjane, Garin, Brod, Zdence, Gradac (Graac), Vratnu, Vinicu, Petnjegrad, Dubovac, Duboac, Giletince, agovinu, Gradiku, I Zapolje, Pleternicu, Brin, Veliku, akovo, Gorjane, Palinu, Levanjsku Varo, Podgora, Sedlak i Suboticu, te navodno i tvrdi grad Korog. 29 Iako u izvjetajima nema ni spomena, iste godine osvojili su Turci i trgovita Naice i Cernik. 30 Niui kronolokim slijedom iznesene podatke i redoslijed ratnih djelovanja, strateka zamisao turskih vojskovoa u 1536. moe se vie ili manje dosta vjerno prikazati. Naime, na temelju vrlo pomno smiljenog i taktiki izvanredno razraenog plana voenja rata, Turci su poetkom 1536. poeli uznemirivati okolicu Klisa i provaljivati do Senja i Modrua. 31 Sredinom svibnja i poetkom lipnja nastavili su s upadima u okolicu Bihaa, 32 drei tako u stalnoj napetosti krajike zapovjednike na jugu Hrvatske. Prvih dana srpnja krenuli su Turci iz Bosne i Srijema u silovit napad. Osmansku vojsku iz Srijema predvodio je smederevski sandakbeg Mehmed-beg Jahjaoglu, a iz Bosne bosanski sandakbeg Gazi Husrev-beg. Glavnina Mehmed-begovih snaga kretala se od Morovia i Nijemaca putovima Pobosua prema Ivankovu, akovu, Gorjanima, Levanjskoj Varoi, Podgorau, Naicama i Orahovici. Jedan krak tih snaga iao je u smjeru Broda, a drugi od Osijeka pored Drave prema Podravskoj Moslavini i Sopju. Istaknutu ulogu u sastavu te vojske imao je Arnaud (Mehmed) Memi-beg, kome je bilo povjereno osvajanje akova, Gorjana, Podgoraa i okolice. Nakon prijelaza Save i osvajanja Broda, dijeli la se i Husrev-begova vojska u nekoliko veih skupina. Jedna od njih nastupala je uz Savu do Babine Grede i u smjeru akova i Gorjana, druga prema Gradiki i Jasenovcu, a trea u smjeru Poege, Velike, tvrave Naice i Orahovice. Hrvatska vojska utaborena na Dilj-gori iznad Broda, umjesto da odmah krene u napad i sprijei Husrev-begovim snagama osvajanje Broda i odbaci ih preko Save u Bosnu, a potom se suprotstavi Mehmed-begu i prisili ga na povlaenje u Srijem, pretvorila se naprosto u promatraa kojemu su Turci naoigled preoteli Brod i otpoeli silovit napad uzdu Posavine. Kako zbog nesloge i kolebanja, tako i zbog proputene prilike da napadne Husrev-bega dok je prelazio Savu, ta se vojska nakon pada Broda dijelom povukla u oblinje tvrave, a dijelom napustila bojite. Naglo prodiranje Mehmed-ega iz Srijema prisililo je ubrzo ostatke te vojske da se i odatle povue u Orahovicu i tvravu Naice, pa su Posavina i sredinji dio Slavonije ostali bez obrane. U vie nego odlunim trenucima bitke za Slavoniju, beskrvan i jalov

Laszowski, o.C., II., p. 317. Ivi, Spomenici..., p. 163. 30 Tvrava i trgovite Naice dva su razliita lokaliteta, a zajedniko im je samo ime. za razliku od tvrave, trgovite je bilo naselje bez utvrda, smjeteno oko franjevakog samostana i crkve, kao i samostana k1arisa, odnosno na prostoru dananjih Naica. Poslije osvajanja Podgoraa, Turci su 1536. na putu prema Mik1euu bez tekoa zaposjeli trgovite Naice, dok je tvrava odolijevala njihovim napadima jo nekoliko godina. Vidi Mauran, Popis naselja i stanovnitva u Slavoniji 1698. godine, Osijek 1988., p. 89, 90. Budui da su Turci 1536. iznad Bain-Dola osvojili tvrdavu Gradac, sada zvanu Graanica, zauzeli su tom prilikom i katel Cernik. 31 Laszowski, o.c., II., p. 265, 266, 281. 32 Idem,o.c.,II.,p.271.
29

28

71

pokuaj hrvatsko-slavonskih velikaa da se suprotstave Turcima zavrio je tako kao posve beznaajna epizoda. U meuvremenu, dok se hrvatska vojska povlaila u Orahovicu i Naice, osvojile su Mehmed-begove snage Ivankovo, Cernu, Gradite i sav kraj izmeu desnog Pobosua i Save, zatim akovo, Gorjane, Podgora, Levanjsku Varo i negdje izmeu akova i Babine Grede susrele se s Husrev-begovom vojskom. Dio Mehmed-begovih snaga poslanih iz Osijeka pored Drave osvojio je utvrdu Sv. Juraj i opustoio Podravinu sve do Moslavine i Sopja. Husrev-begova vojska osvojila je redom sve utvrde i gradove uz Savu: Babinu Gredu, Jaruge, Novigrad, Trnjane, Garin, Brod, Duboac, Gradac, Cernik, Gradiku, Jasenovac i prodrla prema Subockom Gradu i Kraljevoj Velikoj. Sredinji dio tih snaga zauzeo je utvrde: Dubovac, Zdence kraj Broda, Pletemicu, Brin, Drenovac blizu Poege, Veliku i odatle krenuo prema Orahovici i Naicama. Istodobno, nakon osvajanja akova, Gorjana, Podgoraa i trgovita Naice, stigla je nadomak tvrava Naice i Orahovica i Mehmed-begova vojska, ali kako Orahovicu i Naice nije mogla osvojiti, zaputila se prema Mikleuu i Sopju i opustoila kraj izmeu Naica, Slatine, Sopja i Drave. Negdje poetkom rujna povukao se Husrev-beg s dijelom vojske u Bosnu, dok je Mehmed-beg vjerojatno ostao u Osijeku i prikupljao svjee snage za nova osvajanja. O uspjesima osmanskog oruja u Slavoniji 1536. suglasni su, manje ili vie, izvjetaji suvremenika, kroniara i historiografa. 33 Ali nasuprot tim izvjetajima i miljenjima, tvrdi gradovi Korog, Poega i jo neki drugi, bili su i dalje izvan dosega osmanske vlasti. Katastrofalan razvoj dogaaja u Slavoniji potaknuo je sazivanje Sabora 15. kolovoza u Krievcima, na kojem su stalei za vrhovnog (zemaljskog) kapetana izabrali Ivana Alapia. Osim toga, bilo je odlueno da se u roku od petnaest dana ubere ratna da a od jedne forinte, ne samo od kmetova i plemia jednoselaca nego i duhovnih stalea, a pobira i blagajnik dae, bit e zagrebaki biskup imun Erdody. Jednako tako bilo je zakljueno da se u ime Sabora poalje kralju Ferdinandu bivi ban Franjo Batthyany koji e mu prikazati alosno stanje u zemlji i od njega izmoliti toliko potrebnu pomo. Nevezano uz sjednicu Sabora, obratio se 24. kolovoza kralju Ferdinandu iz Btikszada i dvorski savjetnik i ubira poreza u Hrvatskoj Ivan Katelanovi i zamolio ga da ve jednom imenuje bana, jer e inae cijela Hrvatska propasti. Prema njegovu miljenju, najpogodnija osoba za tu ast i dunost bio bi Ludovik Pakraki. 34 Dva, odnosno, tri dana kasnije pisao je kralju Ferdinandu i Aleksije Turzo istiui nunost imenovanja bana, na to mu je kralj 6. rujna odgovorio da e doista imenovati vrijedna bana 35 poslije toga, unato tolikim obeanjima i sve veem turskom pritisku, kralj se neprestano kolebao i odgaao donoenje odluke, pa je Hrvatska i dalje ostala bez bana. Poslije kraeg zatija, usprkos poodmakla godinjeg doba i nastupa zime, krenuo je Mehmedbeg potpomognut Husrev-begovim snagama ponovno u napad. Cilj mu je bio osvojiti Poegu i podvri osmanskoj, vlasti cijelu Poeku kotlinu. Kao to je spomenuto, o tim pripremama za napad znalo se ve u prosincu 1536. na temelju obavijesti biskupa imuna i Petra

Idem, O.c., II., p. 298; Ivi, Spomenici..., p. 162; Vilezovi, Pavao, Kronika aliti szpomen vszega szvieta vikov u dva dela razredyen, Zagreb 1696., p. 141; Vramecz, O.C., p. 56; Isthanjfy, O.C., Lib. XIII., p. 129; KercseJics, Adam Baltazar, De regnis Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae notitiae praeliminares, Zagrabiae 1770., p. 362; Thry:' o.;c., L.ufti-pas.a, II., p. 95; Klalc, O.C., V., p. 142-148; Horvat, Rudolf, Povijest Hrvatske, Zagreb 1924., p. 227; Ev!tJa CeJebl, PutOpIS, Sarajevo 1973., p. 238, nota 68. 34 ii, Acta comitialia..., I., p. 357. 35 Laszowski, o.c., II., p. 297, 298.

33

72

Keglevia, ali su one ostale bez ikakva odjeka i nita se nije poduzimalo za obranu. to se tada zapravo dogaalo, opirno je 29. sijenja 1537. pisao kralju Ferdinandu biskup imun, iznosei daje Mehmed-beg s vrlo jakim snagama opsjeo ili Poegu ili Kaptol pokraj Poege. U istom pismu on je naveo i razlog zbog ega nije mogao priskoili Poegi u pomo, jer je i sam raspolagao s malim brojem konjanika u Sopju, plaei se istodobno da e Turci ubrzo opsjesti i Sopje. Dapae, dok je jo pisao spomenuto pismo, povjerljiv ga je ovjek iz Sopja izvijestio da se nakon osvajanja Poege Mehmed-beg sprema napasti i Pakrac kako bi pretekao Husrevbega. 36 Na Svijenicu, 2. veljae, opet je zagrebaki biskup pisao Ferdinandu, ponavljajui istu obavijest o turskoj opsadi Poege. 37 Istoga dana bila je iz Slavonije, napokon, poslana i jedna ohrabrujua vijest. Dlinjski katelan Ladislav Krni i Pavao Bojnii javili su Petru Kegleviu da su blizu Jasenovca razbili Turke. 38 Meutim, dok su stizali ovi i slini izvjetaji i redali se manji okraji s Turcima, Poegi i njezinoj I okolici vie nije bilo pomoi. Prema obavijesti Franje Tahyja od 4. veljae osvojio je Mehmed-beg do 15, sijenja vrlo znameniti grad Poegu, a jo punih deset dana poslije toga, sve do 25. sijenja 1537. odolijevala je turskoj sili drevna poeka tvrava. Zajedno s Poegom i poekom tvravom osvojio je Mehmed-beg Kaptol i sve okolne utvrde i naselja i ovladao cijelom Poekom kotlinom. Nekako u isto doba, dok je Mehmed-beg upinjao snage da osvoji Poegu, napao je Husrev-beg Dubicu i oplijenio njezinu okolicu. 39 O ishodu Mehmed-begove zimske vojne javio je 5. veljae i dvorski savjetnik Mihajlo Szentivnyi. U pismu poslanom Franji Batthyanyju on kae daje Poega osvojena a Mikleu naputen, pa u tom asu Turci opsjedaju i svim silama nastoje osvojiti Orahovicu. Usporedo i s tim, prodrli su oni i do Mogor-grada i Kretelovca, a u Meduriu su oteli prikupljeno ito i odatle ga odvezli.40 Takoer, 5. veljae obratio se kralju Ferdinandu Franjo Tahy molei hitno pomo, jer e u protivnom Turci osvojiti ne samo Slavoniju nego i cijelu Hrvatsku. Njegov bivi grad agovinu Turci su obnovili i utvrdili i odatle neprestano kreu u pljaku. 41 Zapoinjui zimsku vojnu Mehmed-begje oito raunao na iznenaenje, vjerujui da e tako najlake zaskoiti neprijatelja. U odnosu na postignute uspjehe, nema sumnje da je njegov plan bio dobro smiljen i da ga je u cijelosti i ostvario. Moe se rei da je on bio i prisiljen na taj gotovo neuobiajeni postupak u ondanjem nainu ratovanja, jer vojna 1536. nije posve ispunila postavljene strateke zadatke. Naime, prema zemljopisnom smjetaju osvojenih mjesta i gradova, nisu Turci u toj vojni ovladali najvanijim stratekim uporitima, pa je njihov poloaj izmeu Save i Drave jo uvijek bio vrlo nesiguran. S tog gledita osamljena tvrava Korog juno od Osijeka nije im bila od neke osobite vojne vanosti, za razliku od Poege i Poeke kotline koje su inile kljuna mjesta u zahvaanju prostora izmedu obronaka Papuka, Krndije i Bilo-gore i Drave u klijeta, ije e krakove u najpogodnijem trenutku Turci postupno zatvarati. Na taj nain preostali slobodan prostor Izmeu Krndije, Papuka i Drave bio je ve unaprijed osuen na propast, to vie to je na tom prostoru bilo nemogue provoditi smiljenu i organiziranu obranu u daljoj borbi s Turcima. Isto tako ni utvrivanje postojeih a ni podizanje novih utvrda izmeu Valpova, Slatine i Virovitice nije vie imalo veeg smisla i vojnog opravdanja, jer bi se one, kada Turci ponu zatvarati klijeta, ubrzo nale opkoljene sa svih strana i stajale bi kao usamljeni otoi u osmanskom moru. i
36 37

Idem, O.C., Il., p. 329, 330. Idem, O.C., Il., p. 331. 38 Idem, O.C., Il., p. 330. 39 ii. Acta comitialia..., Il., p. II, 12. 40 Idem, O.C., Il., p. 13. 41 Idem, o.c.,II., p. 12.

73

Istodobno s Mehmed-begovim osvajanjem Poege i Poeke kotline, napali su Murad-beg Tardi i hercegovaki sandakbeg Piri-beg Klis, rijeeni da ga napokon osvoje. Oslanjajui se na pouzdanost svoje posade u Klisu, traio je kapetan Petar Krui pomo na sve strane. Od kralja Ferdinanda i pape Pavla III. ishodio je vei broj vojnika pod vodstvom grofa Nikole Thurna i Luke iz Ancone. Kad se ta vojska 10. oujka iskrcala s brodovlja u Solinu, napao je Krui odmah utvrde koje su Turci podigli da bi Klis odvojili od ostalog svijeta i tako prisilili na predaju. Osvojivi dvije i slamajui turski otpor u treoj utvrdi, posve neoekivano pojavio se na Solinskom polju Murad-beg zajedno s Malko-begom i poput vihora nasrnuo na Kruia i kransku vojsku. Iznenaena i zaplaena vikom turskih konjanika i pjeaka natjerana je kranska vojska u panian bijeg. Uzalud je Krui pokuavao zaustaviti bjegunce koji su hitali prema morskoj obali i traili spas na brodovima. Kad su poeli bjeati i njegovi vojnici, uzjahao je Krui konja i medu posljednjima stigao do obale i popeo se na brod. Ali kako je brod bio pretovaren, nisu ga veslai mogli pokrenuti iz pliaka, pa su turski konjanici zagazili u more i poeli sjei vojnike na brodu. Prepoznavi Kruia okomili su se na njega, svladali ga i odrubili mu glavu i odnijeli je Murad-begu. S odrubljenom glavom kapetana Kruia doao je Murad-beg pred Klis i pozvao posadu i graane na predaju, a za uzvrat ponudio im slobodan izlazak iz grada. Nemajui vie nikakva izgleda za opstanak, pogotovo to su Turci zauzeli i jedini izvor koji je opskrbljivao posadu i graane vodom, predao se Klis 12. oujka 1537. Turcima. Najvei dio posade i graana povukao se tada u Senj, gdje e pod imenom senjskih uskoka ili samo uskoka, ubrzo nastaviti borbu protiv Turaka i na kopnu i na moru, a potom i protiv Republike Venecije. Padom Klisa bilo je izgubljeno posljednje uporite na jugu Hrvatske. Njegov gubitak muno I se dojmio javnosti, iako vie nije imao utjecaja na obranu Hrvatske. Zapravo, neposredno je I bila pogoena Venecija, koja je svojim dranjem i postupcima sama i pridonijela padu Klisa. Junaka smrt i ivotna postojanost klikog i senjskog kapetana Petra Kruia, bolno je odjeknula i trajno se urezala u pamenje hrvatskog naroda, uvrstivi ga medu svoje najistaknutije ratnike i borce za slobodu. Ponesen pobjedom i promaknuem na vii poloaj, nedugo zatim, osvojio je Murad-beg Kamengrad, pa se granica Osmanskog Carstva pribliila rijeci Uni. Gradovi blizu Une i uz samu Unu na taj su nain bili prvi na udaru i o njima je ovisila obrana preostalog dijela juga Hrvatske. Gubitak Poege i okolice izazvao je silno uzbuenje u svim slojevima stanovnitva Hrvatske. Izvjetaji krajikih zapovjednika iz dana u dan unosili su jo veu zabrinutost, jer su govorili o sve teim uvjetima obrane na granici i neprestano rastuoj opasnosti od Turaka. Takvo stanje napokon je primoralo kralja Ferdinanda da se ozbiljno pozabavi obranom Slavonije, jer je odatle neposredno prijetila opasnost i austrijskim pokrajinama. S obzirom na to, trebalo je doista brzo i odluno djelovati i po svaku cijenu zaustaviti dalje napredovanje osmanske vojske. Podravan od svih stalea u zemlji, odluio je stoga kralj prijei u protunapad i dobro pripremljenim vojnim pohodom osvojiti Osijek i potom izbaciti Turke iz Slavonije. Za vrhovnog zapovjednika planiranog pohoda postavio je vojskovou Hansa Katzianera i odmah otpoeo s ratnim pripremama. Sredinom travnja 1537. sastao se u Krievcima Sabor, na kojem je bilo zakljueno da se do I25. prosinca iste godine proglasi mir u cijelom Kraljevstvu, jer su trvenja i svae izmeu velikaa odvraale pozornost od obrane zemlje. Nadalje, da se podigne eta od 800 konjanika i 200 pjeaka kojom e zapovijedati Ludovik Pakraki umjesto zemaljskog kapetana. Isto tako da svaki velika i plemi od deset selita dade po jednog pjeaka, ili da to uini deset jednoselaca zajedno. Za uzdravanje te vojske treba hitno ubrati porez od jedne forinte i u roku osam dana predati ga rizniaru Emeriku Bradau. Ako bi se, meutim, netko protivio tom zakljuku, neka se prema njemu primijeni sila. Osim toga, za tu vojsku treba osigurati 74

hranu uz povoljnu cijenu. Odobren je i cjenik, a uz to izabran i odbor koji e paziti pridravaju Ii se trgovci i dobavljai hrane tog cjenika. to se tie vojnog djelovanja, valja u tom pogledu uvijek raditi u punoj suglasnosti s Hansom Katzianerom. 42 Drugoga svibnja odobrio je kralj Ferdinand saborske zakljuke, naglaavajui pritom da se i dalje radi u najboljem sporazumu s vojskovoom Katzianerom. Usporedo s tim, pozvao je on stalee da se listom dignu na oruje sa svojim banderijima i tako daju punu podrku obrani zemlje, te da se pobrinu za dovoljan broj kola za prijevoz hrane radi opskrbe vojske. 43 Izvraajui kraljeve preporuke i zahtjeve, Sabor je u Krievcima 17. lipnja zakljuio da 300 konjarnika stavi na raspolaganje zagrebaki biskup Slmun Erdody, 200 Ludovlk Pakraki, 100 knezovi Zrinski, 200 Gapar Ernust, 100 Franjo Batthyany, 200 Petar Erdody, 100 Toma Nadasdy, 60 Petar Keglevi, 25 Franjo Tahy, 60 Stjepan Bani, 100 Ladislav More, 25 Vuk Frankapan, 32 Vuk Stubenberger, 25 Stjepan Gyulay, 12 Pavao Rattkay, 6 Emerik Brada, 32 imanje Susjedgradsko, 25 grad Samobor, 40 Kaptol zagrebaki, 20 Kaptol azmanski, 8 samostan lepoglavski, 12 udovica Dessewfy i 8 konjanika nasljednici Pavla Kerechenyja, ili ukupno 690 konjanika za sastav banderijalne vojske. U pogledu prijevoza hrane i ostalih ratnih potreptina za vojsku, zakljueno je takoer da 32 kola dade Petar Erdody, 25 Ladislav More, 25 knezovi Zrinski, 36 Gapar Ernust, 25 Franjo Batthyany, 20 Kaptol zagrebaki, 15 Kaptol azmanski, 20 Cesargrad, 10 Susjedgrad, 5 grad Samobor, 15 Petar i Vuk Keglevi, 5 Stjepan Gyulay, 5 Pavao Rattkay, 10 grad Krievci, 6 opina Gradac (Zagreb) 16 kola Ivan Thuroczy, to je bilo ukupno 260 kola. Za svaka kola sa zapregom od est konja dogovoreno je da se dnevno daje 20 krajcera, dok je za glavnog dobavljaa hrane bio odreen zagrebaki biskup Simun Erdody. Da ne bi bilo krijumarenja hrane, koju su neki prodavali i Turcima, na krijumare e paziti u Podravini imun Erdody, Ladislav More i Stjepan Bani, a u Posavini obitelj Svetakih i slubenici grada Kraljeve Velike. 44 Saborske odluke i zakljuke odobrio je kralj Ferdinand 29. lipnja i od stalea ujedno zatraio da ih u cijelosti i ostvare. 45 Istodobno s donoenjem spomenutih saborskih odluka, polako se okupljala vojska u Katzianerovu taboru pokraj Koprivnice. Po svome sastavu taje vojska bila vrlo arolika, jer su vojnici pristizali iz austrijskih pokrajina, tajerske, Koruke i Kranjske, zatim eke i ostalih krajeva, od kojih veina nije imala nikakva iskustva u borbi s Turcima. Ve po dolasku prvih odreda u tabor, zapoela su trvenja i nesporazumi izmeu velikaa i Katzianera i prenosili se na vojsku, slabei njezinu djelotvornost i borbenu sposobnost. Veliko kraljevo povjerenje u Katzianerove vojne sposobnosti nije imalo uvjerljivih dokaza, jer ni sam Katzianer nije imao dovoljno iskustva u borbi s Turcima, a jo manje je poznavao prostor preko kojeg je trebao povesti vojsku do Osijeka. Od iskusnih ratnika u tom su pogledu u njegovu taboru bili jedino domai velikai, medu kojima na prvom mjestu prava konjanika legenda, vojvoda Pavao Baki. im su Turci saznali za okupljanje vojske u Katzianerovu taboru, pozvao je Mehmed-beg hitno Husrev-bega iz Bosne, Dafer-bega iz Zvornika, Ahmed-bega iz Kruevca i Murad-bega iz Klisa, na dogovor u Vukovar. 46 Okupljeni sandakbegovi izradili su plan i dogovorili se o nainu obrane, kako bi sa to manje napora porazili Katzianera, izbjegavajui pritom otvoreno sueljavanje s njegovom vojskom. Kao prvo, utvrdili su Osijek i opskrbili ga s jakom posadom. Drugi dio plana sastojao se od stalnih uznemiravanja i onemoguavanja redovitog opskrbljivanja te vojske, koja je do Osijeka morala proi opustoenim prostorom.
42 43

Idem, o.c., II., p. 31-33. Idem, O.c., II., p. 35-37.43-45. 44 Idem, o.c.. II.. p. 34-49. 51. 45 Idem.o.c., II.. p. 51. 46 Hammer, o.c., II., p. 143.

75

Jo uoi tog sastanka obavijestio je 3. svibnja Ludovik Pakraki kralja Ferdinanda da se Husrev-begova vojska okuplja na Vrbakom polju, a Mehmed-begova u Srijemu i okolici Osijeka. Turci inae ne miruj u, ve su zauzeli Novigrad u Poekoj upaniji, posjed Ladislava Morea. 47 Pripreme u Katzianerovu ta boru tekle su doista vrlo sporo, tako daje istom potkraj kolovoza i poetkom rujna mogao zapoeti vojni pohod. Put je Katzianera vodio Podravinom i teko se probijao neprohodnim i kiom raskvaenim zemljitem prema Osijeku. Opskrba mu je bila vrlo neredovita, pa je vojska stalno pati la od gladi, praene jo i nedostatkom pitke vode. Ubrzo je zbog toga medu vojnicima izbila neka crijevna zaraza, od koje su mnogi vojnici bili toliko iscrpljeni da su se jedva kretali. Manji odredi turskih konjanika pratili su tu vojsku na odreenom odstojanju i neprestano je uznemiravali. Konano, 26. rujna stigao je Katzianer na milju udaljenosti od Osijeka i tu se utaborio. Od silnih napora, gladi i bolesti vojska mu je bila posve iznurena i gotovo prepolovljena. Drugi dan pojavilo se tursko konjanitvo i Katzianer je postavio vojsku u bojni red i naredio da se puca iz topova, ali su se Turci pred topovskom paljbom odmah povukli. Tada je Katzianer priao blie Osijeku i poeo ga tui topovima. Na taj napad odgovarali su Turci iz Osijeka tek pojedinanom vatrom iz topova, znajui dobro da toj izgladnjeloj i desetkovanoj vojsci ionako nema spasa. Svjestan da ne moe drati opsadu grada, krenuo je Katzianer prema Erdutu, vjerujui da e moda tamo nai hrane, Njegova oekivanja bila su uzaludna i odatle se zaputio u Ivankovo, izbjegavajui ii pokraj Osijeka da ga ne zaskoe Turci. Na putu prema Ivankovu isprijeila mu se nabujala rjeica Vuka, pa je na brzinu dao podii most preko kojeg su najprije prela kola, laki topovi i pjeaci. Kad je pokuao prevesti teke topove, most je popustio i sruio se, zbog ega ih je Katzianer morao ostaviti utonule u blatu. Poslije iscrpljujueg i dugog pjeaenja, napokon je doao u Ivankovo, gdje je umjesto obilja hrane naao dosta vina. Veliki dio gladne vojske pohlepno je pio vino i izopijao se do mrtvila. Za to vrijeme pribliavala se iz Osijeka i okolnih gradova Murad-begova i Mehmed-begova laka konjica koju je predvodio Mehmed-begov sin Arslanbeg. Odbijajui nalete konjanika, Katzianer se iz Ivankova povlaio prema irokom Polju u nadi da e se uspjeti probiti do Valpova, kamo je navodno bila stigla hrana namijenjena vojsci. Odstupajui to se bre moglo, oko te vojske polako se stezao turski obru. Poput jastrebova ustremljivali su se Turci na nju i zadavali joj udarac za udarcem. Idui u prvim redovima, nedaleko od irokog Polja poginuo je 8. rujna u estokom boju proslavljeni ratnik Pavao Baki, a zajedno s njim pali su i mnogi njegovi dugogodinji suborci. Istoga dana u poslijepodnevnim satima, negdje izmeu irokog Polja i Gorjana, utaborio se Katzlaner na nekoj istini. Jedva to je tabor bio podignut, pala je no i sve je obavio mrkli mrak. Ubrzo su none strae javile da je tabor opkoljen sa svih strana: Saznavi za to, pod okriljem noi odmah su se biskup imun Erdody, Ludovik Pakraki, Ladislav More i Hans Ungnad na elu svojih odreda dali u bijeg. Slijedei njih, bezglavo je iz tabora pobjegao i Hans Katzianer. Opkoljenu vojsku i njihove zapovjednike: grofa Lodrona, Alberta Hardegga, Erasma Meyera, Nikolu Thurna i Josipa Lamberga, obuzeo je nakon toga silan strah. Svatko je mislio kako izbjei skorom zagrljaju smrti. U rano jutro 9. rujna 1537. nasrnuli su Turci na tabor i bitka se pretvorila u pravi masakr. Borei se oajniki za ivot, bjealo se prema sjeveru i zapadu ispred ubojitih sablji turskih konjanika. Ne prezajui ni pred im, u najee okraje hitao je poput lava Arslan-beg, potvrujui tako svoje ime. Na bojnom polju oko tabora i daleko od njega ostalo je leati na stotine mrtvih i teko ranjenih vojnika koje su Turci ubijali. Zahvaljujui Murad-begu koji je znao cijeniti vojniku hrabrost, mnogima su ipak bili

47

ii, Acta comiti:lli:l..., II., p. 38.

76

poteeni ivoti odvoenjem u zarobljenitvo. 48 Obranom Osijeka i unitenjem Katzianerove vojske turske su vojskovoe znalaki i s malim snagama sauvale osvojeno i osigurale prevlast Osmanskog Carstva na prostoru izmeu Save i Drave punih 150 godina. Neuspjeh Katzianerove vojne, od koje se zaista mnogo oekivalo, izazvao je pravu buru negodovanja medu svim slojevima stanovnitva. Opasnost od turske' najezde u Slavoniji postala je nakon toga jo oitija, zahtijevajui sve vee i tee napore da se ouva bar ono to se u takvim prilikama uope moglo ouvati. Da bi donekle smirio uzavrele duhove i vratio poljuljano povjerenje, umjesto Katzianera imenovao je kralj Ferdinand za vrhovnog kapetana u Hrvatskoj, proslavljenog borca protiv Turaka Nikolu Juriia. 49 Zbog hitnosti daljeg rjeavanja pitanja obrane od Turaka bio je 5. studenoga sazvan Sabor stalea u Dubravi kod azme. Istupajui na Saboru, izvijestio je Nikola Jurii prisutne stalee da kralj od njih trai neka upute svoje poslanike u Graz, gdje e zajedno s austrijskim staleima vijea ti i zastupati Interese Hrvatske radi obrane od Turaka. Taj je zahtjev bio vrlo delikatan, jer se pravno kosio s hrvatskim ustavom. Nakon provedene rasprave, Sabor je ipak donio takav zakljuak i uputio svoje poslanike u Graz, bez obzira na protuustavan in. 50 Saborske poslanike primio je kralj Ferdinand i uruio im svoj prijedlog organizacije obrane granice od Turaka. Prouivi taj I prijedlog, poslanici su od kralja zatraili da povea broj vojnika na granici, osobito rijenim brodovima (ajkama). Osim toga, da se napokon srede odnosi s Ivanom Zapoljom i da u iduim vojnim pohodima kralj osobno predvodi vojsku. 51 Primivi kraljev odgovor, poslanici su izrazili miljenje da je razboritije graditi rijene brodove izvan Slavonije, odnosno, u gornjem toku Drave i Save i donjem toku Mure, gdje postoji obilje je love i smrekove grade, a uz to ima vjetih brodograditelja i radnika kojima ne prijeti turska opasnost. to se tie najpogodnijih mjesta gdje bi se spremala hrana potrebna za vojsku, poslanici su predloili da to budu Zagreb i Varadin. Isto tako, nadopunjavajui prijanji prijedlog, nabrojili su i gradove i tvrave u Hrvatskoj koje bi trebalo to prije opskrbiti vojnim posada ma, orujem i puanim prahom. Na prostoru izmeu Drave i Save bili su to: Korog, Orahovica, Mikleu, Drenovac, Brezovica, Voin, Bijela, Sira, Kamengrad, Ras, Pakrac, Kretelovac, Sredice, Petrovina, Oporovac, Zelinjak, aklovac, Painac, Raica Sv. Stjepana, Dinik, Bijela Stijena, Britvie- vina, Novska, Dijanovac (Okuani), Subocki Grad i Kraljeva Velika. J~no od Save poslanici su naveli ove gradove i utvrde: Dubica, Kostajnica, Novi, Otoka, Krupa, Hrastovica, Gradec, Buevi, Brekovica,lzai, Biha, Ripa, Drenik, Trac, Cetin i Slunj. 52 Iznesene prijedloge poslanika kralj je uglavnom prihvatio i obeao da e uskoro imenovati banove po starom obiaju, da bi 9. prosinca javio staleima o postavljanju Petra Keglovia i Tome.Nadasdyja na bansku dunost. 53 Istoga dana pozvao je kralj i hrvatske velikae da dou na Sabor u Krievce 6. sijenja 1538. godine. 54 U zakazano vrijeme sastao se Sabor, na kojem su banovi bili sveano uvedeni u dunost, i u skladu s ranijim dogovorom s kraljem, zakljueno je kako treba provesti organizaciju obrane zemlje. 55
48

Iovio, Paulo, Historia sui temporis, Basiliae 1567., T. Il., Lib. XXXVI, p. 35-66; Hammer, O.c., II., p. 143, 144; Kupelwiesel; Ltldwig, Johann Katzianers lug gegen die Turken, Separatabdruck aus der "Neuen Armeleitung", Jah!gang 1899., Wien, p. 7; Laszowski, Tri priloga za povijest Kacijanerove vojne u Slavoniji 1537., Vjesnik lem. Iarhiva, Zagreb 1901., III., p. 157-178; Thliry, o.c., Musztafa Dselalzade, II., p. 225; isthaunffy, O.C., Lib. XIII., p. 132-134. 49 ii, Acta comitialia..., Il., p. 56,57. 50 Idem, o.c., II., p. 79, 80. 51 Idem, o.c., Il., p. 86-96. 52 Idem, o.c., II., p. 96-100. 53 Idem, o.c., II., p. 102. 54 Idem, o.c., II., p. 103. 55 Idem, o.c., II., p. 139-148.

77

Juno od Osijeka, i poslije Katzianerova poraza, bio je i dalje slobodan grad Korog. U njemu je bila smjetena manja posada preputena sama sebi, a prilaze gradu oteavale su okolne movare. Prema miljenju stalekih poslanika Korog je svakako trebalo sauvati i opskrbiti ga s dovoljnim brojem posade, hranom i streljivom. Iako malobrojna, njegova je posada hrabro napala Turke kad su vozili iz Katzianerova tabora topove u Osijek. Unato tome, i dobrim eljama stalekih poslanika, poloaj posade i samoga grada bili su dalje neodrivi. Opisujui prilike u Slavoniji i posebno se osvrui na Korog, javio je 22. studenoga kapetan Franjo Zay kralju Ferdinandu da u gradu nema ni hrane ni praha ni olova, i da e ga vojnici morati napustiti najkasnije do 25. studenoga. 56 Prema toj obavijesti nema sumnje daje Korog tada zaista bio naputen i da su ga Turci do kraja 1537. zaposjeli. Na taj nain oni su neposredno osigurali zalede Osijeku i zavrili osvajanja natom prostoru. Na drugoj strani, oko utoka Une u Savu, nastavljeni su okraji na granici manjih razmjera. Naime, katelani plemia Svetakih iz Novske, Subockog Grada i okolnih utvrda, sastali su se i dogovorili da uz pomo kmetova preotmu Turcima Jasenovac. Neovisno o njihovu dogovoru i poslanici hrvatskih stalea istodobno su upozorili i pozvali kralja Ferdinanda da svim silama onemogui Turcima utvrivanje Jasenovca,jer ako se oni tu uvrste bit e uskoro i izgubljen cijeli kraj uz Savu i rijeku Unu. 57 Ne ekajui to e kralj odgovoriti ili poduzeti, katelani su pokupio svoje snage uz podrku bana Tome Nadasdyja poetkom 1538. silovito napali Turke i osvojili Jasenovac. Tom prilikom zarobili su dosta turskih vojnika, medu njima Turhan-bega Vilia i Cejvan vojvodu. 58 Zahvaljujui odlunosti katelana, vratili su tako plemii Svetaki izgubljene posjede, dok je istodobno Turcima bio privremeno zaprijeen put za nove prodore uz Savu.

56 57

Laszowski. o.c., II., p. 350. Kercselics, o.c., p. 362. 58 Fraknoi, Filmos, Monumenta comitialia Regni Hungariae, Budapest 1875., T.II., p. 235.

78

TURSKA OSVAJANJA OD 1541. DO 1545. GODINE

Nakon propasti Katzianerove vojne, povukli su se Murad-beg i Husrev-beg u svoje sandake. Prije odlaska u Bosnu, ostavio je Husrev-beg neto vojske nasuprot krajikim utvrdama blizu Save. Na prostoru izmeu Drave i Save ostao je Mehmed-beg bavei se utvrivanjem osvojenih mjesta i radei na uvoenju osmanske vlasti osnivanjem novog sandaka sa sjeditem u Poegi. Da bi to bolje osigurali osvojeno i dobili na vremenu, Turci su ponudili primirje do 23. travnja 1538..godine. 1 Takav predah bio im je potreban i zbog toga to je Osmansko Carstvo bilo u ratu s Venecijom, pa su njegovi pogranini sandakbegovi u Bosni, Hercegovini i Klisu imali pune ruke posla, borei se u Dalmaciji i dijelu Hrvatske pod vlau Venecije. Kako, meutim, Venecija nije mogla sama odolijevati turskoj sili, obratila se za pomo papi Pavlu III., caru Karlu V. i kralju Ferdinandu. Sklapanjem vojnog saveza i stvaranjem tzv. Svete lige cilj je bio zaustaviti Osmansko Carstvo u daljem irenju i skriti njegovu mo, osobito na moru. Nekako u isto vrijeme otpoeo je i mirovni pregovor u Velikom Varadinu (Nagyvarad) izmeu Ivana Zapolje i kralja Ferdinanda, pa je napokon bio okonan desetogodinji stranaki rat. Spomenuti razvoj dogaaja nije, meutim, bitni je utjecao na ope stanje u pograninim podrujima, jer su Turci, uza sve napore i voenje rata na vie strana, ipak imali dovoljno raspoloivih snaga da i dalje provaljuju i napadaju u Hrvatskoj. Ve 30. sijenja 1538. izvijestili su banovi Petar Keglevi i Toma Nadasdy kralja Ferdinanda da od zakljuaka Sabora u Krievcima 6. sijenja nee nita biti ako ih on stvarno ne pomogne, kako je to uostalom i obeao. Na prostoru izmeu Drave i Save, tonije od Virovitice do Kraljeve Velike, nedovoljno je 400 konjanika da se suprotstave manjim turskim odredima, a kamoli dvojici sandakbegova koji imaju na raspolaganju nekoliko tisua pjeaka i konjanika. Prije dva dana udario je Murad-beg na Rasu, ali gaje posada iz Bijele Stijene prisilila na uzmak. Od zarobljenih Turaka banovi su saznali da se u Gradiki okuplja turska vojska i velik broj martoloza koji namjeravaju oplijeniti okolna mjesta, osvojiti Jasenovac i obnoviti ga. A da je doista tako, govore i prebjezi kako su Turci hitno otili prema Stupanici i Baba-gori nasjei i pripremiti gradu za podizanje utvrde u Jasenovcu, budui da je Murad-beg vojnim poslom morao odmah krenuti u Primorje. Poloaj banske vojske kod Jasenovca posve je nezavidan, jer ona nema dovoljno ni konjanika ni pjeaka ni brodova, Ra ako Murad-beg bude htio obnavljati Jasenovac, nee mu se moi ozbiljnije suprotstaviti. tovie, vojni graditelj koji je trebao pregledati poloaj i odrediti oblik katela u Jasenovcu uope nije doao, a kako prebjezi priaju, Murad-beg ve ima gotov plan po kojem bi se utvrda gradila. 2 Pritisak osmanske vojske na granici nije poputao ni iduih mjeseci. Tako su prvih dana veljae akindije provalile sve do Koprivnice, pustoei i palei sela i naselja. Utaboreni s vojskom kod Ustilonje, javili su 15. veljae banovi kralju kako nemaju nikakve pomoi u gradnji utvrde u Jasenovcu, mada je na Krievakom saboru bilo zakljueno da im se ta pomo dade. 3 Dan kasnije pisali su oni iz Ustilonje da se u okolici Gradike zaista okuplja turska vojska pod vodstvom Malko-bega, Murad-bega i Sauk vojvode, pa e vjerojatno napasti Rasu ili popaliti sagraeno u Jasenovcu. Ako Turci osvoje Rasu, onda e Iako osvojiti Pakrac i Bijelu Stijenu. S tim u vezi banovi mole kralja da naredi knezu Ivanu Zrinskom neka se i on pobrine za obranu, ne samo svojih gradova Rase i Pakraca, nego i okolnih utvrda koje
1 2

Laszovski, O.C., II., p. 350. ii, Acta comitialia..., II., p. 157-162. 3 Idem, O.C., II., p. 171.

79

dri u posjedu. to se tie djelovanja Katzianera u Slavoniji, u istom pismu banovi su izvijestili kralja da on spletkari i buni plemie protiv njega. 4 Na molbe i vapaje Petra Keglevia i Tome Nadasdyja odgovorio je kralj Ferdinand 20., odnosno, 27. veljae, obeavajui kao i ranije da e im pomo stii u najskorije vrijeme. 5 Nekako u isto doba dok je kralj banovima slao puka obeanja, javili su oni kralju da je uz Katzianera pristao vei broj knezova i plemia, i da je kao njegov izaslanik Ivanu Zapolji poslan Valentin Torok. Inae, Katzianer se nalazi u Gvozdanskom kod knezova Zrinskih, gdje navodno snuje kako bi zajedno s Turcima ratovao protiv kralja. 6 Uviajui doista teak poloaj obrane na granici, naredio je 12. oujka kralj Ferdinand knezu Ivanu Zrinskom, da smjesta uputi pomo Petru Kegleviu i Tomi Nadasdyju za gradnju utvrde u Jasenovcu, kako bi na taj nain, bar donekle, ispunio obveze preuzete na Krievakom saboru. 7 Spletke Hansa Katzianera nisu ga posebno zabrinjavale, jer se poslije sklapanja mira s Ivanom Zapoljom Katzianer sam naao u procjepu. Za razliku od toga, njegovo urovanje s Turcima ozbiljno je brinulo kralja Ferdinanda, tim vie to je ono moglo dovesti do predaje vanih utvrda na granici i tako izazvati nesagladive posljedice u postojeem sistemu obrane. Do kraja oujka 1538. neprestano su stizale uznemiravajue vijesti s granice, koje su poveavale opu napetost i strah od buduih dogaaja. Unato tekim gubicima i brojnim kraljevim obeanjima o skorom slanju pomoi, bili su hrvatski velikai i krajiki zapovjednici gotovo preputeni sami sebi, grevito se borei s Turcima za gole ivote. ivei i postojei na rubu srednjoeuropske civilizacije, sloene politike prilike u zapadnoj Europi posredno i neposredno su utjecale i na stanje obrane u Hrvatskoj. Naime, ukljuivanjem u borbu protiv reformacije u Njemakoj i stalan sukob Habsburgovaca s Francuskom, naao se nadvojvoda Ferdinand poslije izbora za kralja Hrvatske u golemim novanim potekoama, zbog kojih nije bio u stanju podmirivati preuzete obveze prema Hrvatskoj. Traei privremeno izlaz iz tih neprilika morao se on neprestano obraa ti austrijskim pokrajinskim staleima i moliti novanu pomo, koja nikad nije bila dovoljna, pa je stalno ostajao duan hrvatskim velikaima i krajikim zapovjednicima, koji su u njegovo ime ratovali protiv Turaka i uzdravali vojsku na granici. Upravo zbog nedostatka novca vojska je preko zime uglavnom bila rasputana, to su Turci, ovisno o vremenskim prilikama, koristili za napad. Gospodarski upropateni i dovedeni do ruba bijede, nisu hrvatski stalei vie bili u stanju sami nositi teret rata, bez obzira na hrabrost i odlunost u obrani svoje zemlje. Pomo sa strane bila im je zato prijeko potrebna, a sama zakonitost prava na tu pomo znaila je dodatni poticaj da se ustraje u toj borbi, premda se ta pomo esto svodila na isprazna obeanja. S druge strane, uspostava dobrih odnosa Francuske s Osmanskim Carstvom 1535., stavila je od tog vremena Hrvatsku i njezinu borbu za opstanak u rvanj globalnih interesa u duhu protuhabsburke politike u kojoj za nju nije bilo mjesta. Na toj okomici i sastavnici francuske politike, bili su Hrvatska i hrvatski narod gurnuti u anonimnost i poistovjeeni s vladavinom Habsburgovaca, koji e svojim postupcima istodobno teiti njihovom pretvaranju u nasljednu pokrajinu, od koje e zadrati samo stare naslove. Potkraj oujka 1538. javili su Petar Keglevi i Toma Nadasdy kralju Ferdinandu kako se govorka da e Mehmed-beg udariti na Valpovo. Posve suprotno tim govorkanjima, sigurno je da su Turci dopremili Savom u Gradiku vee koliine hrane i provalili iz Bosne s veim brojem konjanika sve do Moslavine, odakle su odveli dosta ljudi i stoke i spalili mnoga sela. U istom pismu banovi su kralja upozorili da se kod kneza Zrinskog nalazi neki njegov
4 5

Idem, o.c., II., p. 173-176. Idem, o.c., II.. p. 180, 184, 185. 6 Idem, o.c., II., p. 185-188. 7 Idem,o.c., II.. p. 188.

80

slubenik po imenu Jankovi, koji stalno alje razne izvjetaje Turcima. Nije im, meutim, jasno ini i on to potajno ili u dosluhu svoga gospodara, odnosno, kneza Zrinskog. 8 Pored svih nevolja koje su teko pogaale obranu granice, do sredine travnja uspjelo je ipak Petru Kegleviu i Tomi Nadasdyju obnoviti Jasenovac i u katel smjestiti jau posadu. Obnovom Jasenovca obrana granice na sjeveru Hrvatske dobila je tako jo jedno vrsto uporite u borbi s Turcima. Ali, unato golemim naporima, bio je to samo kratkotrajan uspjeh koji se rasplinuo poput mjehura od sapunice. Naime, dok su jo stizali spomenuti izvjetaji, iznenada su nahrupili Turci iz Bosne i 20. travnja 1538. osvojili tvrdi grad Dubicu. O dogaajima koji su slijedili iza toga, povjesniar Isthuanffy kae da su vojnici u Jasenovcu i Subokom Gradu zastraeni padom Dubice sami zapalili svoje gradove i razbjeali se. Saznavi za to, da bi zatitili okolne utvrde i gradove, krenuli su Petar Keglevi i Toma Nadasdy odmah s vojskom protiv Turaka. Budui da je Keglevi bio ve slabijeg zdravlja, morao se vratiti kui. Predvodei dalje vojsku sam, nasrnuo je Nadasdy silovito na Turke u . Jasenovcu i uz pomo vojvode Marka Tomasovia otjerao ih iz grada. Zarobljeni plijen u Jasenovcu podijelio je vojnicima, a grad zapalio i razorio. 9 Obavijeten s velikim zakanjenjem o zbivanjima u Jasenovcu, obratio se 9. svibnja zemaljski kapetan Nikola Jurii iz Ptuja Petru Kegleviu i Tomi Nadasdyju i preporuio im da u Jasenovac stave posadu od oko 500 Hrvata odanih kralju, kojima e osobno zapovijedati ban. 10 Ma koliko elio pomoi banovima i suosjea ti s njima, Juriiev prijedlog bio je bespredmetan i daleko od stvarnosti. Golemi napori Petra Keglevia i Tome Nadasdyja oko obrane i utvrivanja Jasenovca zavrio je tako potpunim neuspjehom. Put za nove prodore uz Savu postao je Turcima opet slobodan. Silno uznemiren i vrlo zabrinut sudbinom Jasenovca, pozvao je Petar Keglevi stalee na zasjedanje Sabora 19. svibnja u Zagrebu, o emu je hitno obavijestio i Tomu Nadasdyja. 11 Obavijest o sazivu Sabora poslao je 12. svibnja iz Krievaca Nadasdyju i podban Andrija Tharnoczy, izvijestivi ga ujedno da su Turci u Dubici smjestili posadu od 40 janiara, 100 martoloza i 300 konjanika, odakle neprestano provaljuju. 12 Istoga dana poslao je Petar Keglevi Tomi Nadasdyju i pismo u kojem ga poziva na razgovor u Lobor-grad, odakle e zajedno poi na zasjedanje Sabora u Zagrebu. Sredinom svibnja javio je Andrija Tharnoczy banu Nadasdyju da se zbog velike opasnosti na granici zasjedanje Sabora odgaa, napomenuvi da je u Poegu doao novi vojvoda 13 i odmah zapoeo s napadima na granici, dok se Hans Katzianer nalazi u Susjedgradu zajedno s knezovima Ivanom i Nikolom Zrinskim. 14 Odgoeni Sabor bio je nakon toga sazvan 1l. lipnja u Krievcima. 15 Dvadesetak dana prije zasjedanja Sabora, sastali su se 19. svibnja hrvatski stalei u Zagrebu da bi raspravili to uiniti za obranu zemlje od Turaka poslije pada Dubice. Tom prigodom izrazili su okupljeni stalei spremnost uiniti i poduzeti sve to je u njihovoj moi, ali da za to nemaju sami dovoljno snage ako im kralj ne pomogne. 16 U oekivanju zasjedanja Sabora u Krievcima, pod teretom golemih briga i nevolja, zamolio je 26. svibnja Petar Keglevi Hansa Ungnada, koji je u meuvremenu bio postavljen za kraljeva povjerenika sa sjeditem u Ptuju, da ga novano pomogne jer kao ban ne prima plau ni bilo koju vrstu pomoi. Izdaci za obranu granice u Hrvatskoj postajali su iz dana u dan sve
8 9

Idem, o.c., II., p. 189-192. Isthuanffy, O.C., Lib. XIII., p. 136. 10 Laszowski, o.Co, II., po 378. 11 ili, Acta comitialia..o, II., p. 204. 12 Idem, O.C., II., p. 219. 13 Arslan-beg, sin Mehmed-bega Jahjaoglua, prvi poeki sandakbego 14 ili, Acta comitialia..., 110 p. 222,223. 15 Idem, ooc.,II., p. 223, 224. 16 Idem, O.c., II., p. 225.

81

vei, a novca i druge pomoi niotkuda. Njegovi gradovi Meuri i Kraljeva Velika u golemoj su opasnosti i pitanje je vremena kad e ih Turci osvojiti. Sva njihova okolica je opljakana i opustoena, tako da su njegovi podlonici bili prisiljeni zatraiti da ih se preseli, jer e u protivnom stradati oni, njihove ene i djeca. 17 Na to pismo odgovorio je Ungnad 31. svibnja i pozvao Keglevia na razgovor u Ptuj kako bi se posavjetovali oko obrane zemlje. 18 Poslije nekoliko dana provedenih u razgovoru, Keglevi je napustio Ptuj i zaputio se na zasjedanje Sabora u Krievcima, gdje je izvijestio stalee o sadraju razgovora. Kad su prisutni na Saboru saznali da, unato vrsto danim obeanjima, Keglevi nije primio ni novia, stalei su se u znak opeg negodovanja razili. 19 Za to vrijeme, dok je Sabor u Krievcima jo zasjedao, Turci su iznenada u noi napali Grabovnik (Klotar) i odveli vei broj ljudi i stoke. Prolazei, takoer, nou pokraj Krievaca, upali su Turci i do Koprivnice, gdje su ugrabili mnogo ljudi, stoke i sve ono to su mogli sa sobom ponijeti. 20 aljui izvjetaj o razlazu okupljenih stalea na Saboru u Krievcima, javio je podbanAndrija Tarnoczy ban u Nadasdyju daje Mehmed-beg prikupio oko Poege vei broj konjanika, odakle e za koji dan vjerojatno napasti Gudovac.21 Nezadovoljstvo hrvatskih stalea i njihov razlaz u znak negodovanja, nisu imali gotovo nikakav odjek, jer traena pomo i dalje nije stizala. Natjeran gotovo u oaj, pisao je ban Petar Keglevi kralju Ferdinandu i njegovim ratnim savjetnicima i povjerenicima da e se morati odrei banske asti, budui da ne prima plau ni bilo kakvu pomo koja je obrani granice i te kako potrebna. Ne samo da se odricao banskog dostojanstva, nego je upozorio kralja kako nije siguran hoe Ii moi obraniti od Turaka svoje gradove Bijelu Stijenu i Ustilonju. 22 U pismu upuenom kralju iz Ormoa 15. rujna, Keglevi je opirno obrazloio kako su ga ratni savjetnici u Ptuju u nekoliko navrata pozivali na razgovore i bezono zavaravali isplatom njegove plae. 23 Iako duboko povrijeen i ponien takvim postupkom, nije se Petar Keglevi predavao i vrlo asno je obavlja bansku dunost. Poput vjetra stizao je na sve strane, hrabrio posade u gradovima i smiljao da na turske napade odmah odgovori protunapadom. Nakon povratka iz Ormoa u Topusko, pozvao je on 25. rujna Ivana Katelanovia neka bude sa svojim etama pripravan i im dobije obavijest da odmah krene s vojskom prema oznaenom mjestu. Iz Topuskogje 30. rujna Keglevi pisao i kralju Ferdinandu kako je mogao Iako preoteti Turcima Dubicu da su mu priskoili u pomo knezovi Zrinski i drugi velikai. 24 Pratei zbivanja i na drugim ratitima, javio je 10. listopada Ivan Pastor iz Varadina kralju Ferdinandu da su Turci zavrili vojnu u Moldaviji, ali da je sultan Sulejman naredio Mehmedbegu da s golemom vojskom napadne Slavoniju, tajersku i Kranjsku. 25 O alosnim prilikama na granici pisao je 18. listopada iz Ljubljane kralju Ferdinandu i kapetan Ivan Lenkovi, istiui daje Otoac zaputen i u ruevnom stanju, molei ujedno hitnu pomo Senju u hrani i opskrbi. 26

17 18

Idem, O.c., II., p. 226, 227. Idem, O.c., II., p. 228. 19 Idem, O.c., II., p. 236, 237. 20 Idem, O.c., II., p. 238. 21 Idem, o.C., II., p. 234. 22 Idem, o.C., II., p. 233, 243. 23 Laszowski, O.C., II., p. 397, 398. 24 Idem, O.C., II., p. 400, 401. 25 Idem, o.C., II., p. 403. 26 Idem, o.c., II., p. 406.

82

Preputeni sami sebi u borbi protiv Turaka, ogoreni praznim obeanjima i postupkom ratnih savjetnika prema banu Petru Kegleviu, zatraili su hrvatski velikai i stalei da se sazove Sabor na vijeanje. 27 Vijesti o pokretima turske vojske, ma koliko bile proturjene i daleko od stvarnosti, ozbiljno su brinule krajike zapovjednike i pothranjivale stalan nemir medu svim slojevima stanovnitva. Jedino uz izdanu materijalnu pomo i uz krajnje naprezanje svih raspoloivih ljudskih mogunosti, moglo se je odolijevati Turcima bez veih prostornih gubitaka, ega je, uostalom, bio svjestan i kralj Ferdinand. Naime, kao to je prije reeno, ni uz najbolju volju nije on mogao nasmagati tolika sredstva i boriti se protiv osmanske najezde na tako ogromnom prostoru od srednjeg toka Dunava do Jadranskog mora. Na brojne molbe i vapaje za pomo, napokon je kralj Ferdinand odgovorio Petru Kegleviu 20. studenoga 1538. da je ve poduzeo odgovarajue mjere za obranu Hrvatske, i da e traena pomo u najskorije vrijeme stii gdje bude najpotrebnija. U istom pismu pozvao ga je neka budno pazi na svoje gradove Ustilonju i Bijelu Stijenu da ih ne bi ugrabili Turci. 28 Pod stalnim pritiskom krupnih velikaa iz Hrvatske i njihovu pozivanju na preuzete obveze pri izboru za kralja, a jo vie da bi preko Hrvatske zatitio austrijske pokrajine od turskih provala, sredinom sijenja 1539. poslao je Ferdinand u Slavoniju oko etiri tisue najamnika iz panjolske i preporuio tu vojsku staleima da joj budu od pomoi. 29 Da bi se ujedno raspravila i pitanja vezana za obranu zemlje, sazvao je za 24. travnja i Sabor u Krievcima. 30 Isto tako, elei napokon rijeiti opravdane zahtjeve Petra Keglevia, kralj se obvezao da e njemu ili njegovim nasljednicima isplatiti dug u iznosu od 24 224 ugarskih forinti, od kojih 3 224 odmah plaa u gotovu i I 000 forinti od ratnog poreza koji e se ubrati u Varadinskoj upaniji. 31 Vojska najamnika iz panjolske imala je zadau pomagati krajikim zapovjednicima u obrani pograninih gradova i utvrda i tititi stanovnitvo i njegove posjede od turskih provala i pustoenja. Osim toga, ukae i se prigoda, uhvatiti Katzianera i ukloniti ga s politike pozornice. Na molbu vodeih velikaa zakazani Sabor u Krievcima bio je odgoen za 8. svibnja u Dubravi kod azme. Okupivi se spomenutoga dana na saborskom zasjedanju u Dubravi, stalei su izrazili zahvalnost kralju na poslanoj pomoi i .odredili mjesta gdje e se spremati hrana za vojsku iz panjolske. Za obranu granice stalei su odobrili da se unovai i eta od oko 300 haramija (vojnika) po uzoru na turske martoloze, koje e novaiti osobno ban i rasporeivati po utvrdama na granici da progone i unitavaju turske martoloze. Uzdravanje te ete podmirivat e se prihodima od izvanredno uvedenog poreza. Osim toga, Sabor je zakljuio da je svaki plemi duan odazvati se banskom pozivu i priskoiti u pomo kada zaprijeti opasnost od Turaka, jer e u protivnom izgubiti sve svoje posjede koje e banovi zaposjesti i drati u kraljevo ime. 32 Tijekom zasjedanja Sabora poslao je ban Petar Keglevi obavijest Nikoli Juriiu, koji se tada nalazio s vojskom u Krievcima, da su Turci preli Savu i zaputili se pored azme da opustoe sva mjesta do Zagreba. Meutim, kad su doznali da se kod Krievaca nalazi vojska, promijenili su smjer i udarili prema Koprivnici i Varadinu. 33 Iako ta obavijest nije bila posve tona, Turci su poetkom srpnja doista provalili izmeu azme, Krievaca i Dubrave, popalili
27 28

ili, Acta comitialia..., II., p. 244. Idem, O.C., II., p. 244, 245. 29 Idem, O.C., II., p. 249; Laszowski, O.C., II., p. 418. 30 Idem, O.C., II., p. 251. 31 Laszowski, O.C., II., p. 428. 32 ili, Acta comitialia..., II., p. 261-265. 33 Idem, O.C., II., p. 266.

83

i opljakati mnoga sela i odveli dosta ljudi i stoke. 34 Jesu li tom prilikom krajiki zapovjednici imali kakav okraj s Turcima, ili su im oni na vrijeme umakli, nije poznato. U ljeto iste godine napao je turski admiral Hajredin Barbarossa Senj, koji se jedva obranio dobivi neto pomoi iz Bihaa. Krajnjim naporima suzbijao je kapetan Ivan Lenkovi turske provale i odbijao napade, naavi se i sam na izmaku snaga. 35 Ni u jesen nisu "trkai i palikue" mirovali, ve su poetkom listopada preli Kupu i upali u Kranjsku, gdje su u okolici Koevja i Poljana pohvatali vei broj Ijudi. 36 Opasnost od turskih provala nije prestajala, pa se ban Petar Keglevi zaputio s vojskom u Kreie kod Bihaa, odakle je 26. studenoga javio kralju Ferdinandu da se Murad-beg nalazi u Bistrici i okuplja vojsku radi provale u Hrvalsku i Kranjsku. etiri dana prije toga na gori zvanoj Garinica, sukobila se jedna njegova eta od etrdeset vojnika s Turcima, ije su inae snage bile neto brojnije, od kojih su dvanaest ubili a trideset zarobili, pa se tek nekolicina uspjela spasiti bijegom. Da bi zaprijeio turskim konjanicima prijelaz preko Kupe na mjestima koje oni koriste, pojaao je Keglevi utvrenja kod Siska, u Hrastovici, Pokupskom i Strilekom (Imbrievina). 37 Napetost na granici Hrvatske s Osmanskim Carstvom bila je, ipak, u znaku poputanja zbog zauzetosti sultana Sulejmana ratom na istoku s Venecijom i njegovih pograninih sandakbegova koji su ratovali u Dalmaciji. Pratei neravnomjerno odmjeravanje snaga na ratitima, kralj je Ferdinand dobro znao da e ubrzo Venecija biti prisiljena zatraiti mir i da e se Sveta liga neminovno raspasti. Stoga, da bi preduhitrio rasplet dogaaja, Poslao je Jeronima Laskyja u Istanbul da pregovara sa sultanom o primirju. Takav predah bio je kralju Ferdinandu vie nego potreban kako bi donekle obnovio svoje snage i pripremio se za vojni pohod protiv Turaka u Ugarskoj. Prestanak ratnih djelovanja irih razmjera nije bitni je utjecao na ope stanje i poloaj obrane na granici u Slavoniji. panjolske ete poslane da olakaju obranu od Turaka, zadavale su krajikim zapovjednicima vie brige nego to je od njih bilo koristi. Naime, budui da su najamnici iz panjolske neredovito primali plau, otimali su od stanovnitva sve do ega su mogli doi. Medu velikaima iji su posjedi najvie stradali od najamnika bio je i zagrebaki biskup imun, koji je zbog toga predloio kralju da ih to prije opozove. 38 Tvrave i utvrde na granici bile su openito vrlo slabo opremljene za obranu; bez dovoljno topova, streljiva, hrane i jaih posada. Pojedini velikai, u ijem su posjedu one bile, nisu ih bez kraljeve pomoi zaista mogli sami uzdravati ni hraniti. O tim prilikama rjeito je govorila predstavka Pounskog sabora upuena mjeseca rujna 1519. kralju Ferdinandu da hitno priskoi u pomo tvravi Dobra Kua, jer u njezinoj okolici nema niti jednog kmeta, a Franjo Szekely je vie ne moe drati i uvati. 39 Slian izvjetaj poslao je 3. listopada i ban Toma i Nadasdy, istiui da Krsto Svetaki ni sam ne zna to da uini sa svojim gradovima, odnosno, da li da ih napusti ili spali. Drvene katele Britvievinu i Oporovac moe spaliti do temelja, ali Subocki Grad i Novsku koji su od kamena ako i popali, nema dovoljno ljudi da ih porue i zatrpaju gradske jarke, pa ih Turci mogu kasnije lako popraviti i obnoviti. 40 Istoga

34 35

Laszowski, O.C., II., p. 441, 442. Idem, O.C., II., p. 451, 452. 36 36 Jug, O.c., p. 30. 37 Laszowski, O.C., II., p. 454. 38 Idem, O.C., II., p. 443, 445. 39 F.raknoi, Monumenta comitialia..., II., p. 130. 40 Sui, Acta comitialia.., II., p. 273, 274.

84

mjeseca Pounski je sabor jo jednom zamolio kralja Ferdinanda za hitnu pomo utvrdama i gradovima na granici u Slavoniji, posebno Dobroj Kui. 41 ivei u stalnoj neizvjesnosti na granici i uz granicu, gdje nitko nije znao to mu donosi novi dan i no, urovanje Hansa Katzianera s Turcima ozbiljno je uznemirilo knezove Ivana i Nikolu Zrinskog. To vie to je Katzianer zaprijetio da e se zajedno s Kostajnicom, koju su mu Zrinski za neko vrijeme ustupili, predati Turcima. Ta je prijetnja toliko djelovala na Zrinske da su odluili rijeiti se pod svaku cijenu neugodna gosta. Radei svakako u dosluhu s kraljem Ferdinandom, krajem listopada doao je Nikola Zrinski u Kostajnicu i zbog izdaje nevjere dao Katzianera smaknuti, ili kako neki sumnjaju, sam ga je ubio. 42 Na vijest o Katzianerovu pogubljenju mnogi su velikai otvoreno negodovali, pogotovo potajne pristae Ivana Zapolje. I sam sultan Sulejman bio je radi toga ojaen, pa je od kralja Ferdinanda traio kanjavanje Zrinskih, ili e ih pomou svojih pograninih sandakbegova on satrti. Daleko od zbivanja na granici, uspio je Jerolim Lasky u Isatambulu ugovoriti sa sultanom Sulejmanom primirje na est mjeseci, poevi od 1. sijenja 1540. godine. 43 Poetkom iste godine imenovao je kralj Ferdinand vrhovnim krajikim zapovjednikom Hansa Ungnada, a Petra Keglevia jedinim banom, jer se Toma Nadasdy u meuvremenu zahvalio na banskom dostojanstvenu. 44 Unato ugovorenu primirju, na granici i dalje nije bilo mira. Nisu ga se pridravali ni Turci ni krajiki zapovjednici, vodei ratove u malom i poravnavajui neke svoje raune. Tako su 29. sijenja 1540. knezovi Zrinski napali i otjerali Turke od Dubice, da bi Turci potom opsjeli Pakrac. 45 Ban Petar Keglevi poslao je protiv Turaka vojsku, ali je na poziv kraljice Ane odmah opozvao naredbu, kako se ne bi krilo ugovoreno primirje. 46 S druge strane, Turci su nastavili s pljakama i provalama uz granicu, kao da ugovor o primirju uope i ne postoji. Obavijetena o tome, naredila je 10. oujka kraljica Ana banu Kegleviu da izdvoji 30 do 40 konjanika i dade ih kao pripomo obrani Bihaa i Ripa. 47 Napetost na granici stalno se poveavala, pa je 14. oujka Nikola Zrinski zatraio od kralja Ferdinanda i kraljice Ane pomo u obrani svojih gradova, jer se protiv njega spremaju tri sandakbega koji ele osvojiti ne samo gradove nego i njegove rudnike srebra, olova i eljeza. Ako ih osvoje, zaprijetit e odatle golema opasnost Korukoj, Kranjskoj i tajerskoj. 48 Da bi Zrinskima doista vratili milo za drago, okupljao je Murad-beg vojsku nedaleko Gradike na Levakom polju, ekajui da mu se pridrui Mehmed-beg i udruenim snagama krenu u napad. Okupljanje turske vojske kod Gradike potaklo je bana Petra Keglevia na jo vei oprez. Prema dobivenim obavijestima, raspolagali su Murad-beg i Mehmed-beg s toliko konjanika i pjeaka, rijenih brodova, lakih i tekih topova, da su mogli ugroziti i velik dio Hrvatske. Strahujui za sigurnost i obranu zemlje od tako mnogobrojne osmanske vojske, Keglevi je izvijestio 24. oujka iz Topuskog o tome kraljicu Anu, molei je za hitnu pomo. 49 Samo nekoliko dana prije nego to se Keglevi obratio kraljici Ani, opustoili su martolozi iru okolicu Podborja (Daruvar), poubijali i zarobili mnogo ljudi i stoke. 50

41 42

Fraknoi, Monumenta comitalia.., II., p. 136. Pray, O.C., II., p. 77; Laszowski, O.C., II., p. 451. 43 ili. Acta comitialia..., II., p. 289. 44 Idem, O.C., II., p. 285,286. 45 Laszowski, O.C., II., p. 459. 46 Idem, O.C., II., p. 463. 47 Idem, O.C., II., p. 464. 48 Idem, O.C., II., p. 464-466. 49 Idem, O.C., II., p. 469, 470. 50 ldem, O.C., II., p. 470

85

Posve siguran da se turska vojska okuplja nedaleko Gradike radi napada na njegova imanja i gradove, pisao je potkraj oujka knez Ivan Zrinski kraljici Ani, istiui da su oni tit i predzie Hrvatske u obrani od Turaka. 51 vjeno u pokretu i budno pratei pokrete osmanske vojske uz granicu, poslao je 12..travnja iz Topuskog ban Keglevi Hansu Ungnadu obavijest da su prije est dana Turci napali Krupu i Mraaj, gdje su bili suzbijeni i prisiljeni na povratak. 52 Strepei od skorog Murad-begova napada na njegove gradove i posjede, obratio se 25. travnja iz Gvozdanskog knez Ivan Zrinski zemaljskom kapetanu Hansu Ungnadu traei hitno pomo. 53 Zauzimajui se u isto vrijeme za obranu Hrvatske, naredila je 2. svibnja kraljica Ana knezovima Frankapanima da se sami pobrinu oko utvrivanja Otoca i da se ne oslanjaju na to da e taj posao obaviti podlonici iz Kranjske, koji zbog udaljenosti i opasnosti na putu nikako ne mogu doi. 54 ekajui uzalud Ungnadov odgovor i pomo, javio je 4. svibnja knez Ivan Zrinski iz Gvozdanskog Nikoli Juriiu da su Turci opljakali i popalili njegove posjede, unitili rudnike u Gvozdanskom i pokuali na juri osvojiti Zrin, Pedalj i Gvozdansko. Zahvaljujui jedino sranoj obrani gradskih posada, turska je vojska bila suzbijena i prisiljena na povlaenje. 55 Na drugoj strani, glad i brojne druge ivotne nedae upravo su satirale stanovnitvo i vojnu posadu u Senju, odakle je 7. svibnja kapetan Ivan Lenkovi zatraio od zemaljskog kapetana Kranjske isplatu zaostalih plaa i hitno slanje pomoi u hrani, barutu i drugim potreptinama. 56 U odgovoru iz Bea 8. svibnja na pismo Tome Nadasdyja, kraljica Ana iznijela je miljenje da e Turci ubudue prestati provaljivati nakon to su iskalili svoj bijes i osvetiti se knezu Zrinskom. 57 Nasuprot tome, obraajui se 12. svibnja kranjskim staleima da obavijeste knezove Slunjske, Blagajske i Brinjske kako se sklopljeni mir s Turcima odnosi i na njihove posjede, kraljica je spomenula da je od mira izuzet jedino knez Zrinski, kojeg su Turci nedavno za kaznu oplijenili. 58 Prema ranijoj odluci, za to vrijeme preuzeo je od Bartola Raunacha mjesto kapetana u Bihau Martin Gall. Odmah po dolasku u Biha, izvijestio je 10. svibnja kapetan Gall zemaljskog kapetana o stanju obrane grada i okolnih utvrda, opisujui njihove vojne nedostatke. Pozornost u njegovu izvjetaju privlai, meutim, brojnost vojnih posada, koja sama za sebe dovoljno jasno govori kakve su bile stvarne mogunosti i na emu se, zapravo, temeljila obrana jednog od kljunih mjesta na granici s Osmanskim Carstvom. Pozivom na taj izvjetaj, u Bihau je tada zajedno s kapetanom bilo ukupno 70 vojnika, od kojih 47 konjanika. Posada u Sokolu sastojala se od 6 vojnika, Izaiu 4 i Topuskom 3 vojnika koji su primali 3 forinte mjesene plae, koja im je 14. svibnja isplaena u iznosu od 414 rajnskih forinti.59 Protiv sebe te su posade s malobrojnim stanovnitvom uvijek imale neusporedivo nadmonijeg neprijatelja pa je teko i povjerovati kako su uope tako dugo mogle i odolijevati osmanskoj najezdi. To isto moe se, dakako, rei i za cjelokupnu obranu Hrvatske, koja nigdje nije bila u izraziti joj prednosti niti je raspolagala s veim materijalnim i ljudskim mogunostima.

51 52

ldem, O.C., II., p. 475. ldem, O.C., II., p. 476. 53 Idem, o.c., II., p. 481, 482. 54 Idem, O.C., II., p. 482, 483. 55 Idem, O.C., II., p. 483, 484. 56 Idem, O.C., II., p. 484, 485. 57 Idem, O.C., II., p. 487. 58 Idem, O.C., II., p. 492, 493. 59 Lopai, Radoslav, Spomenici Hrvatske krajine, Zagreb 1889.,111., p. 395-398.

86

"Trkai i palikue" nisu prestajali napadati posjede Zrinskih, o emu svjedoi pismo kneza Ivana upueno iz Zagreba 9. lipnja zemaljskom kapetanu Hansu Ungnadu. Izmeu ostalog knez se u pismu ali kako Turci svakodnevno pustoe njegova imanja, odvode ljude i spremaju se napasti njegove gradove. Progonei pljakae da im otmu ugrabljeno i oslobode zarobljene, saekati su Turci njegove slubenike blizu Kamengrada i razbili ih. Pritisnut brigama i borbom za opstanak ne moe k njemu osobno doi na razgovor, ve mu alje brata Nikolu koji je u sve dobro upuen i raspolae sa svim ovlatenjima. Poslao bi mu i svoga katelana u Kostajnici Jurja Kobasia, kojeg su Turci nedavno bili zarobili, ali se on mora zadanom vjerom vratiti u Tursku. 60 Uzajamni okraji i pustoenja na granici nisu prestajali, sve dok sredinom lipnja nije Husrevbeg naredio da se prekine s pljakom. 61 Opreza radi, zamolio je l5. lipnja zemaljski kapetan Hans Ungnad bana Keglevia da ne raspusti vojsku Varadinske upanije, jer bi se to moglo nepovoljno odraziti na austrijske pokrajine. 62 Dogaaji u Erdelju i smrt Ivana Zapolje 26. lipnja 1540. zapravo su odvratili Turcima pozornost od Hrvatske. Smatrajui daje smru Ivana Zapolje nastupio povoljan trenutak za osvajanje Budima, zapoeo je tada kralj Ferdinand u potaji pripreme za vojni pohod. Da bi dobio na vremenu i lake ostvario svoje namjere, poslao je u Istanbul opet Jeronima Laskyja da pregovara sa sultanom Sulejmanom o produenju primirja. Prije odlaska kralj je Laskyja imenovao hrvatsko-slavonskim banom i dao mu potrebne upute, 63 krijui i pred njim prave razloge njegova puta u Istanbul. Uoi njegova polaska uputio je Petar Keglevi pismo Mehmed-begu Jahjaogluu i zatraio od njega da kraljevu poslaniku osigura nesmetan put do sultana. Ime ratnika i bana Keglevia bilo je ve godinama dobro znano ne samo pograninim sandakbegovima, nego i svakom turskom vojskovoi i etovoi, prema kojemu su gajili duboko potovanje kao sebi ravnom protivniku. U odgovoru na to pismo 15. kolovoza iz Beograda, Mehmed-beg je takav odnos prema Kegleviu jasno iskazao u naslovu "najslavni jem i najodliinijem, vrlo potovanom i najhrabrijem gospodinu banu Hrvatske i Slavonije, zapovjedniku sve vojske na granici", priopivi da e kraljeva poslanika prijazno primiti i pratiti do njegova cilja. 64 Budno pratei cjelokupan razvoja dogaaja, Turci su pomou svojih uhoda i dounika ubrzo prozreli namjere kralja Ferdinanda. Dvolinost njegove diplomacije razbjesnila je sultana Sulejmana, pa je svoj bijes iskalio na Laskyju bacivi ga u tamnicu. Neposredno zatim, Turci su odmah zapoeli s okupljanjem vojske oko Budima i novim provalama i napadima na sjeveru Hrvatske. Ve 12. rujna javio je Krsto Svetaki Tomi Nadasdyju iz Zagreba da su turski martolozi opustoili okolicu Ivania, izrazivi pritom miljenje da bi vojska okupljena kod Budima trebala slono udari ti na Osijek i osvojiti ga da bi presjekla Turcima put, jer je s obzirom na doba godine vie nego sigurno da sultan Sulejman nee doi. 65 Iduega dana pisao je zagrebaki biskup kralju o velikim tetama koje mu nanose turske provale, pa u okolici Ivania i Dubrave vie nema ni jedne sauvane kue a ni kmeta. 66 Obrana granice od turskih napada i provala iziskivala je u takvim okolnostima i nainu ratovanja goleme materijalne i ljudske napore, a uz to i nepokolebljivu odlunost krajikih
60 61

Laszowski, O.C., II., p. 495. Idem, O.C., II., p. 498. 62 Idem, O.C., II., p. 499 63 ii, Acta comitialia..., II., p. 298. 66 Idem, O.C., III., p. 8,9. 67 Gevay, Anton, Urkunden und Acktenstucke zur Geschichte der Verhtiltnisse zwischen Oesterreich, Ungarn und der Pforte im XVI. u XVII. Jahrhunderte, Wien 1842., T. XI., p. 17, 102; Laszowski, O.C., III., p. 28. 64 Laszowski, o.c., III., p. 3. 65 Idem, O.c., III., p. 8. 66 Idem, O.C., III., p. 8,9.

87

zapovjednika i posada da u tome ustraju po cijenu gubitka vlastitog ivota. Na toj razornoj vjetrometini za veinu malih plemia, pa i krupnih velikaa, temeljno je pitanje bilo kako uope preivjeti i kamo krenuti ako izgube materijalnu osnovu svoga ivljenja. Vjerojatno zbog toga, ali i drugih razloga, grevito traei izlaz i dvoumei to da uini, predao se potkraj listopada 1540. Krsto Svetaki Turcima, zajedno sa svojim gradovima Subockim Gradom, Novskom, Britvievinom i Oporovcem. 67 Predaja Krste Svetakog zaprepastila je krajike zapovjednike u Slavoniji, pogotovo to su nakon toga Kraljeva Velika, Meuri, Bijela Stijena, Pakrac i Podborje bili neposredno na udaru osmanske vojske. To je zaprepatenje bilo tim vee, jer je u istom mjesecu kralj Ferdinand uputio obilniju novanu pomo za obranu granice. Tako je 18. listopada doznaio 300 forinti za utvrivanje Varadina i plau posadi od 50 do 60 vojnika u Ustilonji. Istoga dana doznaio je kralj godinju plau od 2 000 forinti Vuku i Jurju Frankapanu i Stjepanu Blagajskom za udravanje 400 konjanika radi obrane njihovih posjeda i granice od turskih provala. 68 Dva dana kasnije javilo je Dvorsko vijee knezovima Zrinskim da im je kralj dao I 000 dukata za obranu njihovih gradova, utvrda i posjeda od turskih napada, kao i 2 000 dukata za 400 konjanika koji e se boriti protiv Turaka. 69 Po svemu sudei, nije Krsto Svetaki bio u prilici ni mogunosti da na odreeno vrijeme kupi od Turaka mir i osigura zatitu svojih posjeda, kao to je to uinio Vuk Frankapan, zbog ega se ispriao kralju i zatraio od njega odobrenje da se sastane s Murad-begom. 70 Krstarei tih dana granicu, provalili su Turci do urdevca, gdje ih je14. studenoga saekao Petar Keglevl natjerao u bijeg. 71 Ponesen tim uspjehom, Keglevi je obavijestio kralja 21. studenoga iz urdevca, daje pozvao Hansa Ungnada ne bi li zajednikim snagama provalili pored Drave do Osijeka ili udarili na Poegu, pa ako se Ungnad ne odazove pozivu, onda e on sam provalili i napasti Turke. 72 Prema daljem razvoju dogaaja, Keglevi je ubrzo morao odustati od te provale i krenuti s vojskom u drugom smjeru. Dok su "trkai i palikue" pljakali uz granicu, okupio je u Poegi Arslan-beg vojsku Poekog sandaka i na poziv svoga oca Mehmed-bega uputio se u Osijek. Nakon prelaska Save iao je na elu vojske Klikog sandaka u Osijek i Murad-beg, kamo je stigao 20. studenoga. Koji dan kasnije, zajedno s ostalim sandak begovima, ta se vojska zaputila u Budim. 73 Jo uoi dolaska Murad-bega u Osijek, napao je Ferdinandov vojskovoa Leonard Vels Budim, ali kako je to bio prekrupan zalogaj za njegovu vojsku, morao se povui i odustati od opsade grada. Pokuaj kralja Ferdinanda da se na prepad domogne Budima, zavrio je tako bez ikakva uspjeha. Raspravljajui o moguem sustavu obrane od osmanske najezde na sjeveru Hrvatske nakon predaje Krste Svetakog Turcima, krajiki su zapovjednici na temelju ope procjene prilika i u krvi steenoga ratnog iskustva, dobro znali da je nemogue braniti sve utvrde i gradove koji se nalaze na tom prostoru. Stoga je bio potkraj 1540. sastavljen popis gradova i utvrda koje treba braniti, opskrbiti posadama, streljivom i hranom, ako je razoriti da ih ne ugrabe Turci i u njih smjeste svoje posade. Ne raunajui Valpovo, prema tom popisu, okosnicu obrane od Turaka na granici inile bi utvrde u urdevcu, androvcu, Zdencima, Virovitici, Voinu, Drenovcu, Mikleuu, Orahovici, Naicama, Bijeloj, Podborju, Pakracu, Stupanici, KreteGevay, Anto/, Urkunden und AcktenstUcke zur Geschichte der Verhtiltnisse zwischen Oesterreich, Ungarn und der Pforte im XVI. u XVII. Jahrhunderte, Wien 1842., T. XI., p. 17, 102; lAszowski, O.C., III., p. 28. 68 Lazowski,o.c.,III.,p.18-21. 69 Idem, O.C., III., p. 23, 24. 70 Idem, O.C., III., p. 29. 71 Idem, o.c., III., p. 31-33. 72 Idem, O.C., III., p. 34. 73 Idem!, O.C., III., p. 32,33.
67

88

lovcu, Meduriu, Kraljevoj Velikoj i Ustilonji. Sve ostale utvrde i katele na tom prostoru blizu granice treba to prije razoriti, ili neka ih brane sami velikai u ijem su posjedu. Stalna posada u Sandrovcu sastojala bi se od 24 pjeaka, Zdencima od 25, Virovitici od 50, Mikleuu od 25, Orahovici od 50, Naicama od 20, Bijeloj od 32, Podborju od 32, Kretelovcu od 25, Ustilonji od 20 i Kraljevoj Velikoj od 50 pjeaka, ili ukupno 346 vojnika u sastavu stalnih posada. Za plae tih vojnika trebalo je godinje osigurati 8 016 forinti, dok bi trokove ostalih posada podmirivali sami velikai i drugi posjednici brinui se za obranu svojih gradova. 74 Turske provale i napadi u Hrvatskoj od 1537. do kraja 1540. nisu ipak doveli do bitnijih promjena na granici. Voenje rata na vie strana odvodilo je glavninu osmanskih snaga na druga ratita, zbog ega je ratno djelovanje u Hrvatskoj, uglavnom, ostajalo u okvirima manjih sukoba i lokalnih akcija pograninih sandakbegova i njihovih martolokih jedinica. Osnovni cilj tih provala i napada bio je razaranje gospodarske podloge u pozadini krajike obrane kao priprema buduih osvajanja. Posljedice takvih provala i napada bile su upravo katastrofalne i oitovale su se u opem slabljenju gospodarstva i naglo m smanjivanju stanovnitva na tom prostoru. Predaja Krste Svetakog i njegovih gradova bio je Turcima u to vrijeme dovoljan uspjeh, jer im se odatle pruala iroka mogunost za nove prodore prema sjeveru i zapadu. Uz dosta irok pojas "niije zemlje", granica Hrvatske prema Osmanskom Carstvu na kraju 1540. vodila je od velebitskog sedla iznad naputenoga i razruenog grada Baga na obali Jadranskog mora, odakle se sputala preko obronaka Velebita do Likog polja i pribliavala rijeci Gackoj. Preko Male Kapele od Drenika i obroncima Pljeevice do rijeke Une ispod Ripa, zatim Unom do njezina utoka u Savu kod Jasenovca, od Jasenovca preko Kraljeve Velike, Meduria, Bijele Stijene, Pakraca, Bijele, Podborja, Dobre Kue, Stupanice, Voina, Drenovca, Orahovice i Naica, a od Naica pokraj Mikleua i Koke do Valpova i sjeverno od Valpova izbijala na Dravu. 75 Utvrde i katele pored Drave, Sv. Juraj, Moslavinu i Sopje, Turci su osvojili jo 1537. i 1538. godine, ali ih tada nisu mogli i zadrati, pa je taj prostor bio pod nadzorom posada u Valpovu, Brezovici, Virovitici, Orahovici, Voinu i Mikleuu. Neuspjeh pod Budimom nije, meutim, obeshrabrio kralja Ferdinanda, nego se odluio okuati ratnu sreu i 1541. godine. Pouen iskustvom iz prethodne vojne, svim je sila- ma nastojao da ratne operacije zapone najkasnije prvih dana proljea, kako bi preduhitrio sultana Sulejmana i velikog vezira Mehmed-pau prije nego stignu s glavninom osmanske vojske do Budima. Drei se vrsto toga plana, Ferdinand se u zimskim mjesecima uurbano pripremao i traio pomo od ekih nasljednih zemalja i njemakog sabora. U tim pripremama nije zaboravio ni stanje na granici u Hrvatskoj, pa je 1.sijenja 1541. uputio novanu pomo knezovima Ivanu i Nikoli Zrinskom radi obrane i uvanja njihovih pograninih gradova i utvrda, osobito Pakraca. 76 Isto tako odobrio je 13. sijenja, na molbu kapetana Ivana Lenkovia, isplatu novane pomoi i nabavu hrane Senju, Otocu i drugim mjestima na granici. 77 Pismom od 15. sijenja obvezao se Juraj Vragovi da e vjerno uvati grad Sokol izmeu Bihaa i Ripa, koji mu je na temelju kraljeve odluke vratio kapetan Erasmo Thurn, i da e ga opet predati kralju ako to od njega bude traio.78 Suprotno tome, 5. oujka, Melhior, Juraj i Petar Katelanovi, ogradili su se pred Zagrebakim kaptolom od krivnje, ako njihovi gradovi Sira, elnjak i Sv. Ladislav padnu u turske ruke, jer za njihovu obranu nemaju nikakve pripomo 79 U neto povoljnijem poloaju bio je Franjo Tahy, kojem je 4. travnja
74 75

Idem,, o.c.,III., p. 492, 493. Idem,o.c.,III.,p.49I,492. 76 76 Idem, O.C., III., p. 50 77 Idem, O.C., III., p. 55-57. 78 Idem, O.C., III., p. 58, 59. 79 Idem, O.C., III., p. 495.

89

kralj doznaio 200 forinti za uvanje i obranu njegovih utvrda i gradova u Slavoniji, da bi istodobno obustavio sve isplate banu Petru Kegleviu radi neposluha. 80 Pri kraju travnja 1541. ratne pripreme u taboru kralja Ferdinanda bile su zavrene. Za glavnog zapovjednika imenovao je on Vilima Rogendorfa, koji je ve 3. svibnja opsjeo Budim. Jo za vrijeme nastupanja njegove vojske prema Budimu, ubrzali su i Turci pripreme za obranu, pa je uskoro stigao u Beograd veliki vezir Mehmed-paa i odmah poeo okupljati vojsku oko Mitrovice u Srijemu. Istodobno se kraj Osijeka utaborio Mehmed-beg na elu vojske Smederevskog sandaka, ekajui da mu se pridrue okolni sandakbegovi. 81 Kao i prole godine i u toj je vojni vjerojatno sudjelovao Arslan-beg, iako se u izvorima izriito ne spominje. Poslije uzaludnih pokuaja i juria da osvoji Budim, dolaskom velikog vezira Mehmed-pae bio je Rogendorf prisiljen na povlaenje preko Dunava u Petu. Ali umjesto povlaenja, doivio je Rogendorf 21. kolovoza pravu katastrofu, u kojoj je i sam zaglavio od zadobivenih rana. Pet dana kasnije stigao je u Budim i Sulejman Kanuni. Boravak u Budimu iskoristio je Sulejeman da Budim i njegovu iru okolicu pripoji Osmanskom Carstvu i osnuje Budimski beglerbegluk. Potkraj rujna zaputio se Sulejman iz Budima u Istanbul, a zajedno s njim i osmanska vojska u sandake odakle je i dola. Prolazei na povratku Slavonijom, osvojili su Turci tvravu Naice, Ladislava Morea, udaljenu nekoliko kilometara od mjesta i trgovita Naice.82 Je li u tom osvajanju sudjelovao Arslan-beg, u nedostatku izvora nije mogue bilo to tvrditi, mada, s obzirom na dunost poekog sandakbega koju je obavljao, nije iskljueno da je upravo on i bio njezin osvaja. Osvajanjem tvrave Naice 1541. zadan je krajikoj obrani u Slavoniji vrlo osjetljiv udarac, odakle je Turcima bio slobodan put prema Orahovici, Voinu, Drenovcu, Mikleuu i donjoj Podravini. Stavljanjem teita vojnog djelovanja na osvajanje Budima, nije kralj Ferdinand gubio iz vida I potrebe obrane granice u Hrvatskoj, premda je pomo koju je slao bila nedovoljna. Na tu injenicu upozorio je kralja Nikola Zrinski 24. svibnja iz Gvozdanskog, istiui da Pakrac nee moi dalje drati niti ga zbog veliine zidova poruiti. 83 O alosnim prilikama i nedovoljnoj pomoi, pisala je 9. svibnja kralju i senjska opina, traei pomo u opskrbi i plae za vojsku, jer e se inae stanovnitvo raseliti. 84 Znajui da je doista tako kako su javljali krajiki zapovjednici i pojedini velikai i inei to je u tom asu mogao, dao je 10. lipnja kralj Jurju Katelanoviu 300 forinti da lake brani od Turaka gradove Sira, elnjak i samostan Podborje. 85 Isto tako naredio je on 15. lipnja kapetanu Luki Szekelyu da u njegovo ime preuzme gradove Varadin, urdevac i Zdence. 86 Vjerojatno poslije odlaska sultana Sulejmana iz Budima i uspostave Budimskog ejaleta, napustio je Arslan-beg Poegu. estoki okraj s Turcima blizu Kraljeve Velike imali su u to doba slubenici i vojnici Tome Nadasdyja, u kojem je poginulo nekoliko turskih vojvoda, o emu je 2. listopada obavijestio kralja Ferdinanda katelan u Steninjaku Andrija
80 81

Idem, O.C., III., p. 67, 68. Idem,o.c.,III.,p.,71.

82

Barabas, Samu, Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio, Budapest 1896., T. I., p. 32. Prema, komorskom popisu iz 1698. godine tvrava Naice udaljena je od trgovita Naice jednu njemaku milju. U istom popisu o tome je zabiljeeno dorjeno sljedee: "Arx ruderosa Nashicza distat a conventuali oppido Nashicza uno miliari germanico". Hofkameru..Finanz-Archiv, Wien, Anhang vermischte ungarische Gegenstande, Konskriptionen, Fasz. 40, T. I. Vidi Mauran, Popis naselja..., p. 89. Pozivom na taj popis, nema sumnje da je tvrava Naice zapravo Bedem-grad, ije ruevine i danas stoje na padinama Krndije. 83 Barabas, o.c., I., p. 27. 84 Laszowski, O.C., III., p. 73. ' 85 Idem, O.C., III., p. 76. 86 Idem, o.c., III., p. 79.

90

Tharnoczy. 87 Dvadesetak dana kasnije iz Lukavca je Nikola Zrinski pisao kralju i ponovno ga zamolio da od njega preuzme Pakrac, jer ga on nikako ne moe drati i braniti niti nositi odgovornost ako bude izgubljen. 88 Do kraja 1541. ili najkasnije poetkom 1542. za novog poekog sandakbega bio je postavljen ratoborni Murad-beg Tardi. Ubrzo po dolasku u Poegu poeo se Murad-beg odmah spremati za napad na gradove i krajika uporita na granici. Krajem veljae 1542. iznenada je krenuo na tvravu Orahovicu, koju je od straha pred Turcima napustio Ladislav More, i poslije samo nekoliko dana opsjedanja je osvojio. 89 Tom prilikom vjerojatno je Murad-beg zauzeo jo Mikleu, Slatinu i Drenovac i u njih odmah smjestio manje posade. Pad Orahovice i okolnih mjesta uzdrmao je krajiku obranu u Slavoniji iz temelja, i vie nije bilo sumnje da e Turci krakove klijeta otvorene jo 1536. izmeu obronaka Krndije, Papuka i Drave, uskoro zatvoriti. U tom smrtonosnom zagrljaju prvi na udaru bit e Valpovo, Brezovica i Voin, i potom izmeu Save, Psunja i Bilogore Bijela, Sira, Stupanica, Dobra Kua, Podborje, Pakrac, Bijela Stijena, Raa i Kraljeva Velika. Na takav slijed dogaaja nije trebalo dugo ekati, to prije to je pozornost kralja Ferdinanda bila usmjerena na priznavanje prava na ugarsku krunu. Obuzet ostvarenjem tog cilja i raunajui na potporu ugarskog plemstva nezadovoljnog pripajanjem Budima Osmanskom Carstvu, pokrenuo je on 1542. novu vojnu na Budim s daleko veim brojem vojnika i ratne opreme. Ali, poput prethodnih, i ta je vojna zavrila potpunim neuspjehom. U okrajima i bojevima s Turcima pod Budimom i Petom istakao. se Nikola Zrinski, pa gaje kralj Ferdinand potkraj 1542. u znak priznanja za ratne zasluge imenovao hrvatsko-slavonskim banom. 90 Zapravo, jo od jeseni 1541. bila je banska stolica ispranjena, budui da je Petar Keglevi doao u sukob s kraljem zbog posjeda svoga zeta Gapara Ernusta, koji je umro bez nasljednika. Suprotno kraljevoj elji, te je posjede Keglevi prisvojio, a obudovjelu ker preudao za Ladislava Bania. Na kraljeve pozive on se ogluivao, tako da je Pounski sabor donio zakljuak da se Keglevi proglasi nevjernikom i buntovnikom s gubitkom ivota i posjeda. Zbog uvrenja osmanske vlasti na prostoru Ugarske i da bi uzvratio kralju Ferdinandu za opsadu Budima, napustio je 26. travnja 1543. sultan Sulejman Edirne i zaputio se na elu vojske u Ugarsku. 91 Desetak dana prije Sulejmanova polaska, napali su Murad-beg iz Poege i Ulama-paa iz Bosne udruenim snagama Voin, kojeg je branio Stjepan Paprotovi. Zastraena Paprotovievom nesretnom pogibijom, posada se Voina predala uz uvjet da moe slobodno napustiti grad. Poslije toga udarili su Murad-beg i Ulama-paa na Stupanicu i Bijelu Stijenu i osvojili ih. 92 Takoer, tom prilikom zauzeli su oni jo Dobru Kuu, Bijelu i Sira, i potom krenuli s vojskom prema Dravi i opsjeli Valpovo. 93 Grad je branio Mihajlo Arky, opskrbivi se s dovoljno vojnika i hrane, tako da je dosta dugo mogao odolijevati napadima osmanske vojske. Preputen u obrani grada sam sebi i ne oekujui pomo niotkuda odluio je Arky boriti se do krajnjih mogunosti. Za to vrijeme, dok Je on odbijao turske jurie na Valpovo, primicao se Sulejman s glavninom vojske sve bre Osijeku, pa su osjeki Turci uurbano gradili most na Dravi i nastojali da to spremnije doekaju sultana. Ve prvih dana lipnja poslao je ban Nikola Zrinski obavijest Nikoli Juriiu da je most u Osijeku
Barabas, o.c., I., p. 32. Idem, O.C., I., p. 34. 89 Lasowski, o.c., III., p. 103, 104. 90 ii, Acta cornitialia..., II., p. 307, 308. 91 Barabas, O.C., I., p. 54. 92 Pray, o.c., II., p. 131, 132; Isthuanffy, O.C., Lib. XV., p. 159: Vramecz, O.C., p. 58. 93 Lopai, Radoslav, Prilozi za poviest Hrvatske XVI. i XVII. veka iz tajerskog zemaljskog arhiva u Gradcu, Starine JAZU 17, Zagreb 1885., p. 180; Laszowski, o.c, III., p. 100, 148, 151.
88 87

91

sagraen. 94 Saznavi za skori dolazak sultana, nasrnuli su Murad-beg i Ulama-paa jo ee na Valpovo, elei ga svakako osvojiti prije nego Sulejman stigne u Osijek. Pod estokim naletima osmanske vojske, iscrpljena gotovo dvomjesenom opsadom, bila je posada Valpova 23. lipnja 1543. prisiljena na predaju. 95 Tri dana iza toga utaborio se pod Valpovo sultan Sulejman i za ratne zasluge nagradio Murad-bega poveanjem godinjih prihoda za 30 000 aki a njegova sina timarom od 12 000 aki., 96 Odatle se Sulejman vratio u Osijek, preao s vojskom Dravu i na jugu Ugarske osvojio Pcs i Siklos, a na sjeveru Szkesfehrvar (Stolni Biograd), Tatu i Esztergom. Zajedno sa sultanovom vojskom zaputio se i Murad-beg. Ban Nikola Zrinski nalazio se u to doba kod Gyora na sjeveru Ugarske, kamo je stigao na poziv kralja Ferdinanda i okupljao vojsku. Njegovu odsutnost iskoristili su "trkai i palikue" i sredinom kolovoza upali u Hrvatsku, opljakali Bosiljevo i Novigrad na Dobri i popalili Ribnik na rijeci Kupi. Nakon toga preli su Kupu i opustoili Metliku, Semi i Krupu u Kranjskoj. Na povratku iz pljake doekali su Turke hrvatski velikai pod vodstvom Petra Keglevia, kojima su pritekli u pomo i Kranjci, i 24. kolovoza 1543. razbili ih nedaleko od Otoca. 97 Da bi uzvratila Turcima za pljake i provale na jugu Hrvatske, krenula je sredinom listopada 1543. uskoka posada u Senju u protunapad i od tog vremena poela ispisivati svoju ratniku epopeju. U pismu poslanom iz Senja 27. listopada obavijestio je kapetan Ivan Lenkovi kranjske stalee da su uskoci etovali kod ibenika i Vrane i tom prilikom ubili nekoliko Turaka i 24 zarobili. Od drugih vijesti, kako istie, nema to posebno javiti, osim da umjesto Bali-bega na elo Hercegovakog sandaka dolazi Malko-beg Karumovi. 98 Nekako u isto doba vratio se Murad-beg iz Ugarske i 5. studenoga 1543. gotovo na prepad zauzeo izmeu Virovitice i Vake utvrdu Brezovicu. 99 Gubitak Brezovice silno je uznemirio krajike zapovjednike, tako da su virovitiki katelan Stjepan Toth i upravitelj grada Martin Pahy odmah izvijestili krajikog kapetana Luku Szekelya da se nakon pada Brezovice Virovitica i cijela Podravina nalaze u ivotnoj opasnosti. 100 Njihovu izvjetaju i molbi za pomo pridruili su se i krajiki zapovjednici iz urevca i Klotra, pa je. 19. studenoga Franjo Tahy javio Luki Szekelyu da e Turci po svemu sudei napasti Viroviticu i postaviti granicu negdje kod KIotra. 101 Poetkom prosinca poslao je Mihajlo Forgacs iz Krievaca pismo Luki Szekelyu, u kojem javlja da se u Poegi okuplja osmanska vojska i on dri da e ona napasti Viroviticu. 102 Uzbuenje i strahovanja krajikih zapovjednika bili su posve opravdani, jer su obrambene snage na granici bile malobrojne i jedva su suzbijale sve ee turske nasrtaje. U prilog tome da je stanje doista tako i bilo, govori naputanje tvrdoga grada Pakraca, koji se smatrao titom u obrani zemlje. 103 Zauzimajui Brezovicu nema sumnje da je Murad-beg tada zaposjeo i Slatinu, koja je ve odavno bila naputena.

Barabas, o.c., I., p. 48, 49. Idem, o.C., I., p. 54; Istrnlanffy, O.C., Lib. XV., 1>. 160,161.; Lopai, O.C., Starine JAZU 17, p. 180,182; Thury, O.C., Szlnan csaus, I., 314, II., p. 292-300, Katib Mohamed zaim, II., p. 379, 380, Hammer, O.C., III., p. 711. 96 Hammer, o.c., II., p. 188. 97 Jug, O.C., p. 34; Vramecz, O.C., p. 58; Tomai, O.C., p. 25 98 Laszowski, O.C., III., p. 161. 99 Lopai,o.c.,StarineJAZU I7,p.I86,187. 100 ldem,o.c., Stari ne JAZU 17,p.187. 101 ldem,o.c.,StarineJAZU 17,p.188. 102 ldem,o.c.,StarineJAZU 17,p.188. 103 ldem,o.c.,StarineJAZU 17,p.186.
95

94

92

Ratnim djelovanjem i osvajanjem 1543. potpuno su Ulama-paa i Murad-beg zatvorili krakove otvorenih klijeta osmanskih snaga izmeu obronaka Krndije, Papuka i rijeke Drave. Od vanijih utvrda na granici, u Podravini je ostala slobodna samo Virovitica, a u Posavini Kraljeva Velika. Granica Hrvatske s Osmanskim Carstvom vodila je tada od Drave izmeu Virovitice i Brezovice preko obronaka Bilogore, Podborja, aklovca, Pakraca, Meduria i Kraljeve Velike do utoka Lonje u Savu, zatim Savom do Jasenovca i dalje Unom prema jugu bez ikakvih promjena. Teki gubici na granici 1543. potakli su hrvatske stalee da se 25. sijenja 1544. sastanu na Saboru u Zagrebu. Raspravljajui o alosnom stanju u zemlji, stalei su izglasali nove poreze i donijeli odgovarajue mjere za obranu i opskrbu gradova na granici, osobito Kraljeve Velike i naputenog Pakraca. 104 Ali, jo za vrijeme zasjedanja Sabora izvijestio je kapetan Luka Szekely upravitelja Kranjske baruna Antuna Thurna, da se Turci spremaju napasti Viroviticu, a Ulama-paa i Murad-beg dobili su navodno od sultana zapovijed da pokore Slavoniju sve do njemakih mea. 105 Vijesti o pripremama osmanske vojske stizale su iz dana u dan s raznih strana, a krajiki I zapovjednici nagaali su kamo e Turci udariti. Tako je 21. veljae javio Juraj Keglevi t kapetanu Jurju Wildensteinu da se Murad-beg nalazi u Brezovici s veim brojem konjanika, pjeaka i topova, pa se govorka kako e udariti na Viroviticu ili Koprivnicu. Nasuprot tome, on je mislio da e Murad-beg, kad je ve okupio tako veliku vojsku, sigurno napasti Varadin ili moda Zagreb. 106 U stanju ope neizvjesnosti na granici, pisao je 21. oujka 1544. Petar Keglevi iz Topuskog Zagrebakom kaptolu da katel Ustilonju vie ne moe drati ni uvati, jer na tom prostoru nema niti jednoga svoga vojnika i slubenika. Ako od bana ne dobije pomo, morat e katel spaliti, istiui pritom da je voljan ustupiti ga Kaptolu uz jamstvo sigurnog povratka. 107 Dok su krajiki zapovjednici bili u nedoumici i nagaali kamo e krenuti Murad-beg, zaputio se on s vojskom u Ugarsku, gdje je poetkom svibnja sudjelovao u osvajanju Visegrada. 108 Vjerojatno jo istog mjeseca vratio se on u Slavoniju, kamo su u meuvremenu poveli vojsku bosanski i hercegovaki sandakbeg, odnosno, Ulama-paa i Malko-beg. Prema obavijesti Jurja Wildensteina ta je vojska prela Savu prije 20. svibnja i trebala je napasti Varadin. 109 Suprotno oekivanjima i nagaanjima krajikih zapovjednika hoe li Turci napasti Varadin ili koje drugo oblinje mjesto, poetkom lipnja usmjerili su oni napad na Kraljevu Veliku. O kretanju osmanske vojske neto je bio nauo ban Nikola Zrinski i 3. lipnja 1544. iz Gvozdanskog odmah izvijestio upravitelje Kranjske da su Turci pod Kraljevom Velikom i sigurno im je cilj osvojiti je. 110 Piui o tome, povjesniar Isthuanffy pripovijeda kako su Ulama-paa i Malko-beg doli pod Veliku i opsjeli je. Bjeei pred Turcima u grad su nagmuli kmetovi iz okolice, tako da ih je bilo vie nego vojnika. Medu njima se nalazio i neki Andrija Pilat, inae slubenik Vuka Svetakog, koji je nagovorio kmetove da otvore tvravska vrata i predaju grad Turcima. Kmetovi su vjerovali da e ih Turci zbog toga nagraditi, ali umjesto nagrade bili su sasjeeni. 111 Slino biljei i kroniar Antun Vramec i kae da su grad Veliku zauzeli Turci izdajom nekih kmetova. 112 Predaja Kraljeve Velike
104 105

ii, Acta comitialia..., II., p. 322. Laszowski,o.c.,III.,p.171. 106 ldem,o.c., II., p. 172 107 Hammer, o.c., II., p. 194. 108 Laszowski, O.C., III., p. 174. 109 Lopoi, O.C., Starine JAZU 17, p. 188, 190. 110 Laszowski, O.C., III., p. 175. 111 Isthuanffy, o.c., Lib. XVI., p. 190. 112 Lopai, o.c., Starine JAZU 17, p. 190; Vramecz, o.c., p. 58.

93

Turcima, vjerojatno se tako i zbila, jer je 10. srpnja kapetan Juraj Wildenstein pisao kranjskim staleima da je Velika pala iako grad nije bio nimalo oteen. 113 Na jugu Hrvatske istodobno je kapetan Vuk Auersperg provalio do Udbine, spalio njezino predgrae, ali utvrdu nije mogao osvojiti, zarobio je 50 osoba i oteo 100 goveda, o emu je izvijestio 8.srpnja 1544. iz Senja. 114 Znatno podrobniji izvjetaj o toj provali poslao je 20. srpnja iz Senja kapetan Ivan Lenkovi namjesniku u Kranjskoj Christoph u Kreigu, u kojem kae kako su senjski uskoci, ostavljeni od banske vojske u Lici, opustoili i popalili Vranu i unitili mnogo svijeta, opljakali Ostrovicu i svu okolicu do Obrovca, utjeravi Turcima silan strah u kosti. 115 Osvajanjem Kraljeve Velike uklonili su Turci i posljednju veu prepreku koja im je stajala na putu prema Sisku i Zagrebu. Ban Nikola Zrinski upravo je zdvajao to da uini, jer su sa svih strana stizali izvjetaji o vie nego alosnom stanju obrane na granici, a pomoi u borbi s daleko premonim osmanskim snagama niotkuda. Opisujui to stanje, pisao je on 24. srpnja iz Gvozdanskog kapetanu Hansu Wernikeru da se nakon osvajanja Kraljeve Velike Ulama- paa utaborio u Cemiku, gdje okuplja nove snage s kojima e osvojiti i preostale dijelove Hrvatske. Ne samo to, nego je nauo da Ulama-paa oekuje pomo i od velikog vezira, koji je navodno ve krenuo iz Istanbula.116 Iduega dana pisao je Nikola Zrinski i Jurju Wilden- steinu kako je od nekog prebjega iz Kamengrada doznao da e Turci napasti njegove gradove Krupu i Kostajnicu, pa ga moli da o tome hitno izvijesti Leonarda Velsa i ostalu gospodu da mu pomognu i ne ostave ga sama u borbi s Turcima. 117 Svega etiri dana kasnije pisao je Zrinski iz Gvozdanskog opet Wildensteinu da je tursko konjanitvo u Cemiku u pripremi, eka skori dolazak velikog vezira i nema sumnje da e napasti njegov grad Gvozdansko. 118 Krajem istoga mjeseca poslao je iz Zadra Nikola Drakovi obavijest kapetanu Ivanu Lenkoviu, u kojoj kae da se Turci okupljaju u Grahovu i namjeravaju obnoviti gradove Vranu ili Udbinu, ili moda provaliti u Vinodoli Kras. 119 Na temelju dobivenih izvjetaja i pisama, javio je 8. kolovoza .kapetan Lenkovi iz Senja kapetanu Jakovu Ravnikaru da je Veli-beg sa tri tisue vojnika stigao u Udbinu i popravlja grad, a uskoro bi mu trebali doi u pomo Ulama-paa i Murad-beg. 120 Izvjetaji krajikih zapovjednika potakli su tajerske stalee da se obrate zemaljskom kapetanu Hansu Ungnadu, molei ga da odmah opskrbi Zagreb i sve utvrde na granici u Slavoniji. 121 Za to vrijeme dok su izvjetaji krajikih zapovjednika putovali od granice prema Ptuju, Grazu i Beu i obrnuto, suprotno Lenkovievoj obavijesti, zaputio se Veli-beg na poziv Ulama-pae u Slavoniju. 122 Svakako prethodno obavijeten o njegovu dolasku, Murad-beg je istodobno okupljao konjanike i pjeake u Podravskoj Moslavini, pa su virovitiki katelan Ivan Szalay i upravitelj grada Martin Pahy vjerovali da se sprema na Virje ili Viroviticu. 123 Poetkom rujna napustio je Murad-beg Moslavinu, a nekako u isto doba stigao je u Slavoniju Veli-beg i sastao se izmeu Cernika i Kraljeve Velike s vojskom Ulama-pae. Nedugo zatim udruenim snagama su Ulama-paa, Murad-beg i Veli-beg munjevito napali i osvojili Meduri i aklovac, zaposjeli naputeni Pakrac, Kretelovac i Podborje, a silno zaplaen
113 114

Lopai. o.c., Starine JAZU 17. p. 190. Laszowskl', o.c., IIL, p. 176 115 Idem,o.c.,IIL,p.177,178. 116 116 Idem.o.c.,1II.,p.179. 117 Lopai, O.C., S~arine JAZU 17, p. 190. 118 Idem. o.c., Stanne JAZU 17. p. 190; Laszowski, O.C., IIL, p. 180. 119 Laszowski, o.c.,lII., p. 180, 181 120 Idem, O.C., [IL. p. 185. 121 Lopai, O.C.. StarineJAZU 17,p.191. 122 Laszowski, o.c., III., p. 189.
123

Idem, o.C., III., p. 193, 194.

94

narod u Rai sam je zapalio raanski toranj i razbjeao se. 124 Krajiki su zapovjednici vjerovali da e oni iza toga napasti Viroviticu, Novigrad na Savi ili Moslavinu, 125 ali mimo njihova oekivanja, osmanska se vojska povukla. Zadovoljni vojnim uspjehom vratili su se Ulama-paa i Veli-beg u svoje sandake, a Murad-beg u Poegu. Odlazak i boravak Ulamapae i Veli-bega sjeverno od Save, iskoristili su uskoci iz Senja i Vinodola tako da su poetkom rujna napali, popalili i opustoili Nadin, smaknuli nekoliko Turaka i 15 zarobili te odveli oko 900 komada sitne i krupne stoke. 126 Poneseni tim uspjehom, podijeljeni u etiri ete ubrzo su uskoci iz Senja kopnom i morem krenuli u novi napad. Prva eta stigla je do ua Neretve, gdje je zarobila sedam Turaka. Druga se probila do brda Prolog iznad Livna i ugrabila devet Turaka i tri ene. Trea je napala neki toranj u Grahovu, sasjekla nekoliko i zadobila deset Vlaha i otjelala oko IOO dobrih konja: Iznad ibenika prikrala se etvrta eta zarobila dva Turma i etiri djeaka. Od zarobljenih Turaka saznali su da Ulama-paa ostaje u Bosni, a umjesto Veli-bega za novog klikog sandakbega dolazi Mehmed-beg. Osmanska vojska pod vodstvom Ulama-pae jo uvijek se nalazi kod Velike, a to ona smjera, njima nita nije poznato. 127 Osvajanjem Meuria, Rae, Caklovca, Pakraca, Kretelovca i Podborja, stekli su Turci golemu prednost, odakle su neposredno ugrozili Moslavinu, azmu, Ivani, Viroviticu, urdevac, KJotar, Virje, a preko njih Koprivnicu, Varadin i Zagreb. Jo uoi tih dogaaja predlagali su hrvatsko-slavonski stalei da se na pogodnom mjestu sagradi tvrava koja e zaprijeiti Turcima dalje nadiranje i zatititi preostale ostatke ostataka Hrvatske. Poslije osvajanja na granici 1543. i 1544. taj je prijedlog uvelike dobio na vanosti i s njim se vie nije smjelo odugovlaiti. Kako su budui dogaaji pokazali, izbor je sretno pao na Sisak. Prijedlog stalea odobrio je 20. rujna 1544. kralj Ferdinand i obeao novanu pomo. Odobravajui prijedlog stalea, kralj je ujedno traio da se ne ostane samo na prijedlogu ve da se on u cijelosti i ostvari. 128 estoki nasrtaji osmanske vojske i teki gubici na granici primorali su kralja Ferdinanda da pitanju obrane u Slavoniji posveti veu pozornost, pa je 30. lipnja naredio Tomi Nadasdyju neka svim silama brine za obranu Slavonije jer se osmanska vojska nalazi u Kraljevoj Velikoj, odakle e napasti utvrde Zagrebakog kaptola ili neka druga mjesta izmeu Save i Drave. 129 Desetak dana kasnije pisao je kralj i naredio ban u Nikoli Zrinskom neka se zauzme kod stalea da se novac za gradnju tvrave u Sisku prikupi u to kraem roku, kako je to Sabor i zakljuio. Poetkom prosinca 1544. odobrio je Ferdinand novanu pomo za gradnju sisake tvrave, a banu Nikoli Zrinskom preporuio da u tu svrhu pokua nagovoriti stalee neka plaaju desetinu Zagrebakom kaptolu. 130 Sredinom veljae 1545. odobrio je izgradnju tvrave u Sisku i Ugarski sabor u Trnavi i zakljuio neka se za njezino podizanje koriste i prihodi od kmetova i kanonika Zagrebake biskupije. 131 Zakljuke Sabora u Trnavi prihvatio je i potvrdio kralj Ferdinand 26.oujka 1545. u Wermsu. 132 Pripremajui se za izgradnji tvrave u Sisku, istodobno je kralj Ferdinand poslao u Istambul Jerolima Adoma (Aduma), prepota u Egeru da pregovara sa sultanom Sulejmanomom o miru ili barem primirju. U oekivanju
124 125

Idem, O.C., III., p. 194. Idem,o.c.,III.,p.195. 126 Idem,o.c., III., p. 178, 189. 127 Idem,o.c., III., p. 196.
128 129

ii, Acta comitialia..., II., p. 325, 326. Idem, O.C., II., p. 328. 130 Idem, O.C., II., p. 328-331 131 Idem, O.c., II., p. 332. 132 Laszowski, O.C., III., p. 238, 239.

95

da ga sultan primi na razgovor, Adorno je umro. Voenje pregovoro nastavio je nastavio je tada Niccolo Sicco, a njemu se ruIO poslamk cara Karla V., Nizozemac Gerhard Veltwyck. Tvrava u Sisku, bakropis iz 1606, Kao posrednik u pregovaranju bio im je poslanik francuskog kralja Francois I. Jean de Montluc. Oslanjajui se na njega, poslije dugih razgovora i pregovaranja, bilo je, napokon, ugovoreno primirje samo s budimskim paom (beglerbegom). Na ugovor o primirju s budimskim paom nisu se Ulama-paa i Murad-beg uope ni obazirali, nego su okupljali vojsku i spremali se za napad. Ve je poetkom travnja 1545. poele su stizati vijesti da se osmanska vojska okuplja blizu granice. im su za to saznali ban Nikola Zrinski i kapetan Juraj Wildenstein odluili su zaustaviti Turke i suzbiti njihov napad. urei sa pripremama okupio je kapetan Wildenstein oko 600 konjanika koje su vodili Pavao Rattkay, Franjo Tahy i Stjepan Dri (Derssffy), a banskoj eti pridruili su se Petar Erdody Mladi, Juraj Frankapan Slunjski, Stjepan Blagajski i Juraj Keglevi. 133 O pokretima osmanske vojske izvijestio je poetkom svibnja tajerske stalee ratni tajnik u Slavoniji Bartol Lechner. Prema njegovu izvjetaju Malko-begje krenuo s vojskom iz Poege i provalio do Dubrave. 134 etvrtog svibnja obavijestio je kapetan Luka Szekely tajerske stalee da se osmanska vojska jo uvijek nalazi u umi pokraj Podravske Slatine, i da je na nju zajedno s ostalim velikaima poao ban Nikola Zrinski. Gdje se s vojskom nalazi kapetan Wildenstein, nije mu poznato, ali nema sumnje da je i on zajedno s banom, Kako se uje, Turaka ima oko deset tisua, od kojih mnotvo ide pjeice i nosi lopate i kopae, pa e vjerojatno napasti Varadin ili koje drugo mjesto na granici. 135 Uglavnom dobro obavijeteni o prikupljanju osmanske vojske, nisu krajiki zapovjednici, ipak, I bili sigurni kada i kamo e ona provaliti, ili e se pojaviti tamo gdje je najmanje oekuju neke vijesti su ih ak i zbunjivale, a pojedine glasine oito su proturali i sami Turci da bi prikrili svoje prave namjere. Isto tako, neke su i kasnile iza dogaaja stvarajui lanu sliku stvarnog stanja. Naime, na poziv Murad-bega doli su potkraj travnja u Poegu Ulamapaa i Malko-beg, odakle su poveli vojsku i prodrli 1. svibnja 1545. blizu Varadina. Drugoga dana postavili su atore po okolnim breuljcima kraj Varadinskih Toplica, a zatim krenuli u Zagorje prema Zlataru i 3. svibnja stigli do grada Konjine (Selnice) i utaborili se. im je Juraj Wildenstein saznao za njihov dolazak, smjesta je sa 600 konjanika poao Turcima u susret i u stopu ih pratio do Konjine. Nou istoga dana stigao je onamo i ban Nikola Zrinski s nekoliko stotina konjanika. Ujutro 4. svibnja predloili su velikai iz banove pratnje da se s Turcima ne zamee boj na otvorenom, nego da se pokua ugovoriti primirje i pozvati ih neka se ogledaju na junakom megdanu. Taj su prijedlog prihvatili i Turci, pa je s jedne i druge strane izalo po stotinu odabranih momaka da se bore naoigled ostale vojske. Dok su se tako lomila bojna koplja i sijevale sablje, iznenada je Ulama-paa proglasio primirje isteklim i navalio svom snagom na Zrinskog i Wildensteina i razbio njihovu vojsku. 136 Ve iduega dana javio je Bartol Lechner kranjskim staleima da je ban Nikola Zrinski strahovito potuen. Od nekih 500 konjanika nije se spasilo ni 300, a konji su gotovo svi izgubljeni. 137 Piui 6. svibnja iz Varadina, obavijestio je Hans Ungnad kranjske stalee da su Turci navalili na Krko, opkolili Kostajnicu i Novigrad na Uni, opljaali azmu i Krievce

133 134

Isthuanffy. O.c., Lib. XYI., p. 169; Lopai, O.C., Starine JAZU 17, p. 191. Lopai,o.c.,StarineJAZU 17,p.191. 135 Idem, O.C., Starine JAZU 17, p. 191.
136 137

Idem,O.C.,Starine JAZU 17,p.191-193;lsthuanffy,o.c.,Lib.XVI.,p.169. ldem,o.c.,StarineJAZU 17,p.191.

96

i potom se vratili u Dubravu, a spremaju se napasti i Biha. 138 O provali do Krkog Valvasor kae da su Turci tada opustoili prostor izmeu Krkog, entjemejai Kostanjevice.139 Vijest o porazu Nikole Zrinskog munjevito se irila izazivajui pravo zaprepatenje stalea, a jo vie graana Zagreba. 140 Strah od Turaka i njihove skore najezde zahvatio je ne samo stanovnitvo ostataka Hrvatske nego i susjednih austrijskih pokrajina. Opoj strepnji i nemiru uvelike su pridonosi je razne prie zastraenih i gotovo izbezumljenih izbjeglica, u kojima su oni iskazivali vlastiti strah i pretjerivali, navodei i ono ega zaista nije ni bilo. Piui o tome kroniar Vramec kratko biljei: Miklovusa Zrinszkoga, bana szlovenszkoga, pod Konszkin Turczi razbisse i porobisse dozta. 141 Pobjeda Ulama-pae u tom prepadu nije bila toliko znaajna kako to prikazuje spomenuti izvjetaji. NI gubici Nikole Zrinskog i Jurja Wildensteina nisu bili tako veliki. Kao neposredni sudionik bitke, javio je 6. svibnja kapetan Wlldenstem iz Varadina kranjskim staleima da je izgubljena samo veina konja, dok je vojnika malo poginulo, a jo manje dopalo turskog ropstva. Pretrpljeni poraz nije ga se nimalo dojmio, ve je daleko vie bio zabrinut obavijestima koje su mu preko uhoda stizale da e Turci, im malo odmore konje, s jo veim snagama i topovima krenuti u novu provalu i poharati gradove na granici. S obzirom na to molio je on stalee za najhitniju pomo, jer s nekih 800 konjanika nee moi zaustaviti osmansku vojsku na tako dugom graninom pojasu izmeu Save i Drave. 142 Neposredno iza bitke kod Konjine, mimo obiaja da iskoristi prednost pobjede i pohara vei dio Zagorja, Ulama-paa se urno vratio u Poegu, jer je Murad-beg bio na umorno Svega nekoliko dana poslije toga Murad je umro, a njegovo tijelo prenio je Ulama-paa u Sarajevo i sahranio u mauzoleju pokraj Gazi Husrev-begove damije i mauzoleja. Dugogodinji suborci i neustraivi ratnici nali su se tako opet zajedno na vjenom poinku. Ubrzo poslije Murad-begove smrti bio je postavljen za poekog sandakbega vjerojatno njegov sin Mehmed-beg. Poput svoga prethodnika, jedva to je preuzeo spomenutu dunost, zapoeo je Mehmed-beg odmah s ratnim pripremama. U prilog tome govori pismo Nikole Zrinskog od 19. lipnja 1545. kapetanu Wildensteinu, u kojem kae kako je od zarobljenih Turaka kod Kamengrada saznao da se istog dana treba sastati Ulama-paa s Mehmed-begom u Bilaju, odakle e zajedniki udariti na gradove Ripa, Biha, Krupu ili Novigrad na Uni. Zabrinut zbog toga pozvao je Wildensteina da smjesta poalje vojsku iz Varadina u Zagreb, a dio konjanika neka uputi preko Save i Kupe, te hitno o tome izvijesti zemaljskog kapetana Leonarda Velsa. 143 Obavijest gotovo istog sadraja poslao je kranjskim staleima kapetan Wildenstein. I on kae da su njegovi ljudi etovali do Kamengrada i od zarobljenih Turaka doznali o sastanku Ulama-pae i Mehmed-bega 19. lipnja u Bilaju zbog napada na Ripa, Biha, Krupu ili Novigrad na Uni, i pripremi turskih konjanika na etovanje sve do Zagreba. Isto kao Zrinski i on je molio stalee da o tome im prije izvijeste zemaljskog kapetana Velsa. 144 Pismom od 23. lipnja javio je Jurica Kirini Nikoli Zrinskom, da e poeki sandakbeg s vie topova doi na Lijeve polje, gdje se ima sastati s Ulama-paom da bi zajednikim snagama popravljali putove radi lakeg prijevoza topova. 145 Krajem lipnja pisao je Wildenstein opet kranjskim staleima da e Turci opkoliti Biha, a za napad Je dobro
138 139

ldem,o.c.,StarineJAZU 17,p.19I,192. Valvasor, Johann Weichard, Die Ehre des Herzogthums Crain, Niirnberg 1689., XI., p. 241, 333, XV., p. 140 Lopui, O.C., Starine JAZU 17, p. 194. 141 Vramecz, O.C., p. 58. 142 Lopui, O.C., Stari ne JAZU 17,p. 192,193. 143 ldem,o.c., Starine JAZU 17,p.195. 144 ldem, O.C., Starine JAZU 17.17, 195. 145 ldem,o.c.,Starine JAZU 17,p.196.

97

pripremljen poeki sandakbeg koji ima oko tisuu konjanika i dvije tisue pjeaka. 146 Ali dok su ti i slini izvjetaji putovali do odredita, upali su "trkai i palikue" do Mokrica i na povratku preko Samobora opustoili i opljakali Turopolje. Pratei ih na tom putu, saekali su Hrvati pljakae i u okraju kod Vagatovieva Broda oteli im dio plijena.147 Sve ei nasrtaji osmanske vojske preko granice i sve uestaliji pozivi i molbe krajikih zapovjednika za pomo, potakli su zemaljskog kapetana Leonarda Velsa na razmiljanje ne bi li moda pregovorima zaustavio turske napade. Voden tom milju poslao je on svoga poslanika Ulama-pai, traei od njega da se i on pridrava primirja ugovorenog s budimskim paom. Suprotno diplomatskim obiajima, dao je Ulama-paa poslanika okovati u lance i baciti u tamnicu. Tek kad je bio spreman za vojni pohod, pustio je poslanika na slobodu i po njemu poruio da on o miru nita ne zna, osim na prostoru izmeu Drave i Dunava. Ukoliko sultan javi da se mir odnosi i na ostale krajeve, postupit e i on tako i o tome javiti zemaljskom kapetanu Velsu. 148 Postupak Ulama-pae prema Velsovu poslaniku i sadraj njegove poruke ozbiljno su uznemirili Nikolu Zrinskog i kapetana Jurja Wildensteina. Oko 10. kolovoza pozvao je Zrinski vojsku u Zagreb, a Wildentsein prikupio nekih 400 konjanika u Varadinu i Koprivnici, nastojei da se na vrijeme okupi i ostala vojska. Samo dan ili dva kasnije pisao je Wildenstein da su Turci etovali oko Krkog i spremaju se napasti Kostajnicu i Novigrad, da bi potom kazao kako nisu ili na Novigrad, ve je Ulama-paa s tisuu konjanika opustoio Kri i azmu i svu okolicu, odakle se zaputio prema Moslavini, gradu Petra Erdody ja. Zajedno s Ulama- paom i Malko-begom bio je i Mehmed-beg iz Poege s kojima se sastao blizu Gradike. tim je posada u Moslavini doznala za pribliavanje osmanske vojske, napustila je grad i razbjeala se. U naputenu Moslavinu uao je Ulama-paa 20. kolovoza 1545. i u nju odmah smjestio posadu. 149 Poslije osvajanja Moslavine krenula je osmanska vojska prema Savi i oborila se na grad Ustilonju. Napadnutom gradu pohitao je u pomo Juraj Wildenstein, a prema obavijesti vojvode Marka Tomasovia iz Ivania, tukao je Ulama-paa Ustilonju topovima jo i 1. rujna 1545. godine. 150 Kako je zavrila ta opsada nema pouzdanih vijesti, ali je posve sigurno da su Wildenstein i njegova vojska primorali Ulama-pau, Malko-bega i Mehmed-bega na povlaenje. Osvajanjem Moslavine ostvarili su Turci krupan uspjeh i pomakli granicu Osmanskog Carstva jo vie prema zapadu, odakle su neposredno ugrozili azmu i prokrili put do Zagreba, Koprivnice i Varadina. U jesen iste godine uspjeli su poslanici kralja Ferdinanda i cara Karla V., nakon dugih pregovora, sa sultanom Sulejmanom ugovoriti primirje na godinu dana. Ubrzo iza sklapanja primirja sazvao je kralj Ferdinand Ugarski sabor u Pounu koji se bavio i pitanjima od ivotne vanosti za obranu Hrvatske. Izmeu ostalog, stalei su traili od kralja da povjeri banu ili nekom od svojih kapetana pregled svih utvrda i gradova na granici, pa da one koje treba braniti preuzme kralj i opskrbi ih sa svime to je potrebno, a sve ostale treba poruiti kako ih ne bi zaposjeli Turci. Osim toga, stalei su uporno zahtijevali od kralja da hrvatskom ban u namakne potreban novac kako bi uvijek bio spreman sa svojim etama suprotstaviti se Turcima. Po zavretku zasjedanja Sabora kralj se Ferdinand vratio u Be, gdje ga je ekao ban Nikola Zrinski radi sreivanja dugovanja prema njemu. Da bi podmirio svoje dugovanje, kralj je Zrinskom zauvijek dao gradove akovec i trigovu, mada ih je i dalje svojatao buntovni
146 147 148 149

ldem,o.c.,Starine JAZU I7,p.196. Idem,o.c., Starine JAZU 17,p.196.

Idem, o.c., Starine JAZU 17, p. 197. Idem,o.c.,StarineJAZU 17,p.197. 150 Idem,o.c.,StarineJAZU 17,p.197.

98

knez Petar Keglevi. Sredivi tako svoje dugovanje prema Zrinskom, pobrinuo se kralj Ferdinand i za saziv Hrvatskog sabora. U tom smislu izdao je on 18. oujka 1546. upute Luki Szekelyu i Krsti Batthyanyju, da kao njegovi izaslanici odu na zasjedanje Sabora, koji je bio zakazan za 2. svibnja u Zagrebu. 151 Nasuprot dugo prieljkivanom i traenom primirju u borbi s Turcima, na granici Hrvatske i dalje nije bilo mira. Na zasjedanju Sabora u Pounu hrvatski stalei su se alili da Turci provaljuju i napadaju isto kao prije. O tim provalama "trkaa i palikua" Valvasor kae kako su pokraj Koevja upali u Kranjsku, pustoili okolicu Ribnice i Ortneka, a 24. oujka 1546. pljakali okolicu Bloka i Nadlika i stigli etiri milje od Ljubljane. 152 Valvasora dopunjuje izvjetaj koevskog upravitelja Hansa Enstallera da su Turci natovareni plijenom 24. oujka proli blizu Koevja, opustoili i popalili cijelu okolicu, i zatim prenoili u Kostelu na Kupi, gdje su se sastali sa pjeacima, da se konjanici oslobode plijena i opet vrate u pljaku. 153 Takoer, i u mjesecu travnju pokuali su Turci prijei Kupu kod Vinice, ali su bili suzbijeni i 20 ih je palo u ropstvo. 154 Kao odgovor na turske provale i pljake nisu mirovali ni Hrvati, pa u pismu od 17. travnja 1546. kapetan Vid Hallek kae kako stalno etuju i provaljuju u Tursku. To osobito ini zagrebaki upnik Matija zvani Delipop, koji je zajedno s Petrom Erdodyjem Mlaim provalio pokraj Kraljeve Velike preko Save pljakajui sve do Banja Luke. 155 Poetkom lipnja pisao je Nikola Zrinski iz Gvozdanskog Luki Szekelyu da su Turci preli Savu i namjeravaju pustoiti krajeve oko Zagreba. Da bi osujetio njihove namjere, pripremio se i sam na provalu u Bosnu, ne bi li na tom etovanju poharao koje tursko selo. 156 Slinu vijest poslao je i Radonja Hrekovac iz kaptolskog Gradeca kod Hrastovice da su kliki sandakbeg i Malko-beg kod Svinjara preli Savu, odakle e, kako se pria, zajedno s poekim sandak-begom provali ti prema Zagrebu. 157 Suprotno oekivanoj provali, 18. lipnja obavijestio je Nikola Zrinski kapetana Luku Szekelya da su Turci iz Slavonije upali u Ugarsku i oplijenili okolicu Lendave. Inae, on se sprema na provalu prema Cerniku i Slobotini, kako bi Turcima uzvratio na njihove provale, i poziva ga da mu se pridrui.158 U jesen 1546. prestali su vei okraji i upadi preko granice, osim to su manje etice martoloza iz zasjeda napadale uz granicu. Na njihove pljake i napade viestruko su uzvraali senjski uskoci, koji se nisu obazirali je li turski ili venecijanski posjed. Svojim lakim i brzim brodicama plovili su oni uz obalu i na otvorenom uzdu Jadranskog mora sve do Dubrovnika. Prikradali su se nou i saekivali u zasjedama, sijui svuda strah i trepet. Kvarneri i Velebitski kanal bili su njihovo more, na kojem su uspostavili svoju vlast. Po isteku zime Turci su na jugu Hrvatske nastavili s upadima preko granice. U travnju 1547. prele su akindije Onu i Kupu kod MetIike i pokraj Semia prodrle do Novog Mesta, iju su okolicu strahovito opustoile i na povratku odvele vie od 100 ljudi. 159 Istina, bila je to tada jedina vea provala, jer su ubrzo poslanici kralja Ferdinanda i cara Karla V. uspjeli 19. lipnja 1547. skloniti sa sultanom Sulejmanom mir na pet godina, uz godinji "dar" od trideset tisua zlatnika. 160

151 152 153

ii, Acta cdmitialia..., II., p. 332, 333.

Valvasor, O.C., XI., p. 432, 467, XV., p. 460. Jug, o.c., p. 37. 154 Valvasol; O.C., XV., p. 460. 155 Lopai, O.C., Starine JAZU 17, P 198. 156 Idem,o.c.,Starine JAZU 17,p.199. 157 Idem, O.C., Starine JAZU 17,p.199. 158 Idem,o.c.,St:lrine JAZU 17,p.199. 159 Jug,o.c.,p.37 160 Hommer,o.c.,II.p.202

99

PAD VIROVITICE I AZME 1552. I PRODOR PREKO UNE 1556. GODINE

Iako pod nepovoljnim uvjetima, sklapanje mira na pet godina znailo je kralju Ferdinandu toliko eljeni predah u kojem e makar pokuati rijeiti neka od goruih pitanja. Golemi ljudski, materijalni i prostorni gubici u dugotrajnom ratovanju s nadmonim neprijateljem, traili su nova naprezanja i drugaiji nain obrane u Hrvatskoj. U krhkost mira nitko u Hrvatskoj i Ugarskoj i na kraljevu dvoru nije sumnjao, pa je dobiveni predah valjalo to bolje iskoristiti za skori poetak nove osmanske najezde. Mir je u tom asu bio potreban i sultanu Sulejmanu radi obnove snaga i okonanja iscrpljujueg rata s Perzijom, u kojem se upinjao da izae kao pobjednik. Nita manje mir je bio potreban i banu Nikoli Zrinskom da bi privremeno od loi o bojno oruje u ratu s Turcima i uao u posjed gradova akovca i trigove, koje Petar Keglevi nije elio napustiti. Jo u vrijeme pregovora o miru, doao je Zrinski pred akovec i 2. rujna 1546. orujem prisilio Petra Keglevia na predaju. 1 Njegovi sinovi uskoro su Zrinskom predali Koprivnicu, Virje (Prodavi) i urevac, pa je 1. i 2. sijenja 1547. ban Nikola bio sveano uveden u posjed Meimurja. Unato kraljevoj osudi i pruanju otpora, odnosei se s potovanjem prema istaknutom ratniku i nekadanjem banu, omoguio je Zrinski Keglevievu sinu Jurju da izae pred kralja i od njega za sebe i svoju brau izmoli milost. Kralj je Ferdinand 24. lipnja 1547. Jurju i njegovoj brai: Franji, Gaparu, Matiji, Nikoli, Petru i imunu, vratio oduzete posjede i gradove Buim, Ustilonju, Lobor, Kostel i pola Krapine, da bi potom upozorio hrvatske velikae neka starinu Petra Keglevia ostave na miru. Objavljivanjem mira na pet godina prestali su okraji i trvenja na granici i uz granicu. Svuda je odjednom, doista, zavladao mir kojeg su i Hrvati i Turci potivali. Zamoreni i jedni i drugi neprestanim napadima, obranama i protunapadima, predah od nekoliko godina olakao je Hrvatima preivljavanje na granici i prikupljanje snaga za obranu, a Turcima pripremu za nova osvajanja. Doivljeno i proivljeno kao da je blijedilo u sjeanju, iako su stare rane pekle poput eravice. U oima suvremenika, godina mirna ivota na granici inila se nekako kraa u svome trajanju. Strahovanja od buduih zbivanja pothranjivala su takva predvianja i pretvarala ih u snove o nekom davno minulom ivotu, o kojem e jo dugo matati generacije hrvatskog naroda sudbinski vezanog za taj prostor. Uivajui blagodati mira nastojao je kralj Ferdinand srediti svoje odnose s Njemakom, skriti otpor ekih stalea i pomoi caru Karlu V. u ratu protiv malkaldskog protestantskoga saveza. Bavei se tim pitanjima nije on posve zaboravio i jaanje obrane u Hrvatskoj. Naime, kao iskusan ratnik procijenio je ban Nikola Zrinski da bi valjalo i Podravinu zatititi od turskih provala. Njegov prijedlog prihvatio je kralj i 20. prosinca 1548. odobrio 2 000 forinti godinje kapetanu Luki Szekeleyu za vojne posade u Koprivnici, Virju i urevcu, i da brani KIotar i Viroviticu. 2 Bio je to dalekovidan potez, ija vrijednost je uskoro dola do izraaja. To vie to je ujedno znaio i zaetak vojnog krajita u Podravini, koje e se uklopiti u cjelokupan

1 2

Laszowski, o.c., III., p. 254, 255. Horvat, Rudolj; Prilozi za povijest Podravine, Vjesnik Zem. Arkiva, XV., p. 18,24,25.

100

sustav obrane na granici. Usporedo s tim, dobro je napredovala i gradnja tvrave u Sisku, a utvrivani I su i gradovi zagrebakog biskupa Kri, Otok i drugi. U prvi mah inilo se da bi mir mogao i due potrajati, pa je 1. studenoga 1549. kralj Ferdinand ovlastio Hansa Ungnada, Luku Szekelya, Pavla Rattkaya i Vida Ugrinovia da pregovaraju s turskim povjerenicima o razgranienju, i u tom pogledu dao im odgovarajue upute. 3 Istodobno da bi ojaao obranu Bihaa, preuzeo je kralj 6. oujka 1550. od Ladislava Kerechenyja tvravu Sokol na est godina. 4 Meutim, i prije isteka mira novi rat bio je opet na pomolu. Neposredan povod ratu bile su prilike u Erdelju i pokuaj kralja Ferdinanda da erdeljsko pitanje rijei u svoju korist. Premda se rat vodio u Erdelju i Ugarskoj, bila je ubrzo i Hrvatska pretvorena u poprita ratnih razaranja. Ve 18. listopada 1550. obavijestio je Nikola Zrinski iz akovca Tomu Nadasdyja o turskoj provali u Krievaku upaniju do mjesta Domanjku (Zenth Domankos) blizu Rovia i postavljanju ratobornog Ulama-pae za poekog sandakbega. 5 Dolaskom Ulama-pae na elo Poekog sandaka bio je zaista kraj miru na granici Hrvatske i Osmanskog Carstva. Krajem listopada pisao je Zrinski Nadasdyju iz Rakovca da su Turci upali do Zrina, spalili nekoliko kua i odveli desetak ljudi. Zapravo, oni do mira nita ne dre, iako druga strana nita ne ini suprotno miru. to se njega tie on bi se radije borio za domovinu, nego da gleda kako je Turci pustoe. 6 Svoje miljenje ponovio je Zrinski u pismu Nadasdyju od 26. studenoga, u kojem kae kako drugih novosti nema, osim to Turci pustoe gradove na granici i odvode ljude, ali je od kralja dobio nalog da se pridrava mira i nita protiv njih ne poduzima. 7 Samo koji dan nakon slanja te obavijesti upali su Turci u Vinodoi, opustoili cijelu okolicu i odveli mnotvo ljudi. 8 Na drugoj strani doli su "trkai i palikue" do Ivania i poharali okolicu gradova Jamnice, Kostajnice, Zrina i Hrastovice. 9 Sav zdvojan zbog mirnog promatranja turskih provala i razaranja u Hrvatskoj, otputovao je ban Nikola Zrinski iz Ozija u Vranogra (Vranograd), odakle je 8. veljae 1551. pisao Tomi Nadasdyju: Mi boravimo ovdje u Hrvatskoj u pustim naim gradovima, gdje nita dobra ni nova ne ujemo, vidimo svuda samo pusto u domovini. 10 Izraavajui svoje misli i osjeanja i nosei teret surove stvarnosti u Hrvatskoj, vratio se Zrinski iz Vranograa u Ozalj i 19. oujka javio Nadasdyju da su Turci upali do Zrina i Pedlja i odveli vei broj ljudi. Isto tako doli su turski konjanici do Prekovrkog, pohvata1i neto ljudi i odveli ih sa sobom i jadnom svijetu oteli svu stoku. 11 Uskoro je Zrinski iz Ozlja ponovno pisao Nadasdyju da turski pjeaci i konjanici u sve veem broju, naroito martolozi, stalno pljakaju i razaraju u Hrvatskoj i odvode ljude. S raznih strana stiu mu obavijesti da se u Bosni okuplja velika vojska koja e napasti i popaliti njegov grad Gvozdansko, a nasuprot tako brojnom neprijatelju on u Gvozdanskom ima samo nekoliko konjanika. 12 Cijelo ljeto i jesen 1551. nastavili su Turci s pljakama i otimanjem svega do ega su mogli I doi, ali nisu poduzimali vee napade zbog zauzetosti ratom u Ugarskoj. Kako je, meutim,
3 4

Laszowski, o.c., III., p. 359. Idem, O.C., III., p. 364, 365. 5 Barabas, o.c., I., p. 128, 129. 6 Idem 7 Idem, O.C., I., p. 130. 8 Idem, O.C., I., p. 136. 9 Idem. O.C., I., p. 138. 10 Idem, O.C., I., p. 145. 11 Idem,o.c.,I.,p.147. 12 Idem,o.c., I., p. 149,150.

101

1552. i slubeno istjecao mir, krajiki zapovjednici u Hrvatskoj i ban Nikola Zrinski, bili su posve sigurni da e granino podruje opet biti poprite tekih borbi. U oekivanju turskih napada, 17. svibnja 1552. pisao je Zrinski iz Zagreba Nadasdyju da je bosanski paa s jakim snagama u Ljevu, a Malko-beg, koji je nedavno postao livanjski (k1iki) sandakbeg, stoji takoer u pripravnosti i moe svakog asa krenuti u napad. Osmanska vojska okuplja se i oko Osijeka, odakle e sigurno poi u neku provalu. 13 Koji dan kasnije napisao je poslanik pape Julija III., kardinal Jeronim Martinengus, pismo kralju Ferdinandu, u kojem kae da sa svih strana stiu vijesti kako e Turci istodobno napasti Slavoniju, Erdelj i Austriju, jer je tako i podijeljena njihova vojska. 14 Krajem svibnja obavijestio je Zrinski i Petra Keglevia o kretanju turske vojske i o tome daje bosanski paa kod Gradike dao ukrcati topove na brodove. Kako se njemu ini, Turci oito namjeravaju opsjedati Sisak, Kostajnicu ili Ustilonju, pa ga moli da budno pazi i uva grad Ustilonju. 15 Osmoga lipnja pisao je Zrinski ponovno Nadasdyju da su livanjski, hercegovaki i poeki sandakbegovi utaboreni s vojskom na Lijeve polju, a da se bosanski paa nalazi navodno u Poegi. 16 U kraoj zabiljeci od 27. srpnja Jeronim Martinen- gus spominje neki okraj Nikole Zrinskog s Turcima, u kojem je Zrinski razbio jak odred Ulama-paine vojske i zarobio dosta vojnika.17 O kojem je okraju rije i gdje se on odigrao, -nije poznato. Primajui izvjetaje i aljui obavijesti o prikupljanju osmanske vojske na granici, naprezao je Nikola Zrinski sve snage da to spremnije doeka Turke. Kako se iz sadraja njegova pisma upuenog Petru Kegleviu jasno razabire, oekivao je da e Turci udariti na Kostajnicu, Sisak ili Ustilonju. Ali mimo njegovih oekivanja, kao i oekivanja ostalih krajikih zapovjednika, usmjerio je Ulama-paa napad na Viroviticu, gdje mu se nitko nije nadao. Prema pismu Nikole Zrinskog od I. kolovoza Tomi Nadasdyju, Ulama-paa je 30. srpnja opsjeo Virovlticu i tukao je estoko topovima. 18 etvrtoga kolovoza poslao je kapetan Luka Szekely iz Varadina hitno pismo Nadasdyju, u kojem kae da je posada u Virovitici 2. kolovoza predala grad Ulama-pai, koji se jo uvijek tamo nalazi, gdje je dao istiti jarak oko grada i ostavio nekoliko topova i dio vojske kao posadu. Prema izjavama prebjega, Ulama-paa e im prije napasti Koprivnicu. 19 Obavijest o padu Virovitice poslao je 6. kolovoza Nikola Zrinski iz Rakovca i Nadasdyju, napominjui da se posada grada svojevoljno predala Turcima. 20 Vijest o padu Virovitice munjevito se prenosila, pa se o tome ve 7. kolovoza znalo i u Beu. 21 Virovitiki grad, posjed Stjepana Bania, branio je tada katelan Juraj Brodanin s oko etrdesetak vojnika. Turci su najprije zauzeli franjevaki samostan koji se nalazio ispred samoga grada, odakle su tukli topovima na opkope i trone gradske zidine. Znajui da grad nee moi obraniti, Brodanin je hitno zatraio .pomo od Luke Szekelya. Ali prije nego to je traena pomo i mogla stii, Brodanin se 2. kolovoza 1552. predao na milost i nemilost Ulama-pai sa aicom branitelja. im je posada u K!otru saznala da su Turci opsjeli Viroviticu, od straha je napustila katel i razbjeala se. Negdje 3. ili 4. kolovoza doao je Ulama-paa do Klotra i spalio naputeni katel. Odatle se zaputio na Virje, ali je tu bio suzbijen.
13 14

ii, Acta comitialia II., p. 370.371. 115 Theinrt; Augustino, Vetera monumenta Slavorum Meridionalium, Zagreb 1875., T."., p. 33. 15 Laszowski, o.c., ITt, p. 425. 16 Barabas, o.c., I., p. 163. 17 Theiner, O.C., II., p. 33. 18 Barabas, o.c., I., p. 164. 19 ldem,o.c., I., p. 165. 20 Idem, o.c., I., p. 165. 21 Theiner. O.C., II., p. 34.

102

Opisujui stanje obrane u spomenutom pismu od 6. kolovoza, Zrinski kae: Svoje malobrojne konjanike morao sam po kraljevoj naredbi smjestiti i ratrkati po Hrvatskoj tako na daleko i iroko, da oni sve do danas nisu mogli do nas doi. Oni koji su pod zapovjednitvom Luke Szekelya smjeteni su najveim dijelom u Koprivnici, Virju i urdevcu, pa se ni ti nisu mogli tako brzo okupiti. Neprijatelj je daleko jai od nas, te sada nakon to je spalio Klotar opsjeda Virje. 22 Kad nije mogao osvojiti Virje krenuo je Ulama-paa na urdevac. Zaplaeno turskim napadom, stanovnitvo urevca i okolice bezglavo je naputalo svoje kue i kuita i bjealo preko Drave. O napadu na urevac javio je 8. kolovoza Luka Szekely iz Varadina Nadasdyju: Turci su estoko udarili na grad urdevac. Juri je trajao gotovo est sati, ali se posada hrabro drala, pa su medu Turcima poginule neke age i vojvode. Poslije toliko uzaludna napora i obavljena posla, Turci su odatle krenuli prema Doma1Jjkuu, odakle e, kako pripovijeda neki prebjeg koji je upravo doao, poi osvajati Dubravu, Cazmu, Ivani, Sisak i Kostajnicu. 23 Nekako u isto doba dok je Ulama-paa opsjedao Viroviticu, provalio je Petar Erdody Mlai do Kraljeve Velike, osvojio je i trudio se, kako Zrinski kae, da u nju smjestl posadu. O toj provali kroniar Vramec biljei: Goszpodin Peter Erdeudy posga i popaiy grad Gradisco i Veliku porobi i popleniti vchini. Dober dobichek vitezove i iunaczi iaky mochni i dobra zercza odnezosse 24 O provali Petra Erdody ja historiar Isthuanffy pripovijeda opirnije, premda grijei u godini i umjesto 1552. pie 1553. Naime, on kae daje Erdody bio ogoren turskim pustoenjima u Podravini, pa je okupio veu etu vojnika, kojoj se pridruio i Juraj Frankapan Slunjski, i spustio se malim brodovima niz Savu u krajeve pod osmanskom vlau. Voda mu je bio prokuan vojvoda i narodni junak Marko Tomasovi. Navalivi iznenada na Gradiku, a na povratku i na Kraljevu Veliku, osvojio je i popalio oba grada, po tukao i zarobio dosta Turaka, te otjerao vei broj stoke, osobito konja, i bez gubitka sretno se vratio kui. Vrativi se iz te provale ubrzo je smrtno stradao Juraj Frankapan Slunjski, kojeg je pred vratima grada Steninjaka ubio grom. 25 Neuspjeh pod Virjem i urevcom, primorao je Ulama-pau na povlaenje, pa je poveo vojsku prema Dubravi. Budno pratei pokrete osmanske vojske i Zrinski je bio obavijeten da bi Ulama-paa mogao napasti Dubravu, azmu, Ivani, Sisak ili Kostajnicu. Meutim, dok je on nagaao u kojem e smjeru Turci doista udari ti, pojavio se Ulama-paa neoekivano pod azmom. Malobrojna gradska posada od dvadesetak vojnika bila je toliko zaplaena da je I Turcima sama otvorila gradska vrata i predala se. 26 Zastraeni padom azme, uvari katela u Dubravi sami su zapalili i razorili katel i razbjeali se. Slinu sudbinu doivio je tom prilikom I svakako i grad Ustilonja, koji je sve do tada bio smatran predstraom Sisku. O dogaajima u Slavoniji obavijestio je Zrinski odmah kralja Ferdinanda, a 21. kolovoza pisao je iz Krievaca Tomi Nadasdyju i Franji Batthyanyju kako su Turci nedavno osvojili azmu, koja se nalazi u "srcu ove Kraljevine", odakle e uslijediti njezino potpuno unitenje. Osim toga, da se oko Ptuja okuplja vojska iz tajerske i Kranjske, pa je zamolio kralja neka se ona poalje u Slavoniju da bi zajednikim snagama pokuali oteti Turcima azmu. 27 Na
22 23

Barabas, o.c., I" p. 165. Idem,o.c.,I.,p.166,161. 24 Vramecz, O.C., p. 59. 25 Isthuanffy, O.C., Lib. XIX., p. 211. 26 Idem, O.C., Lib. XIX., p. 216. 27 Barabas, o.c., I., p. 169. I 28

103

pismo Nikole Zrinskog odgovorio je kralj 21. kolovoza iz Bea da e kapetan Ivan Lenkovi doi s vojskom iz Koruke i Kranjske u Zagreb, pa neka udruenim snagama i po vlastitom izboru otmu Turcima neki grad, osobito ako to bude mogue Veliku, azmu i Moslavinu. to se tie pomoi gradovima na granici, ini sve to je u njegovoj moi, a kao pomo Zrinskom i njegovim gradovima poslat e neto baruta. U pogledu obnove Dubrave neka se u odnosu na doba godine uini to je mogue i u njegovo ime zatrai pomo stalea. 28 Posve suprotno oekivanju Nikole Zrinskog i Luke Szekelya, poslije osvajanja azme vratio se Ulama-paa s glavninom vojske u Poegu, kamo je bio stigao carski blagajnik radi isplate vojske na' granici i janiara koji su u Virovitici sluili kao posada. 29 Ulama-paa nije vojsku rasputao nego je i dalje stajao u punoj pripravnosti. Isto tako, oekujui snane protunapade hrvatske vojske kao odgovor na osvajanja izuzetno vanih uporita, ostali su u Slavoniji s vojskom bosanski i kliki sandakbeg, tj. Ferhad-beg i Malko-beg. Njihov ostanak pogotovo je nametnulo saznanje da je kralj Ferdinand poslao u Slavoniju vojsku Koruke, Kranjske i tajerske i preporuio Zrinskom neka ponajprije pokua osvojiti Kraljevu Veliku, azmu ili Moslavinu. Zapravo, stalno pratei to se zbiva u taboru Zrinskog kraj Krievaca, Turci su za to vrijeme mirovali i popunjavali svoje redove svjeim snagama. O tim pripremama neto je bio douo Zrinski, tako da je 13. rujna 1552. pisao iz akovca Nadasdyju kako e Turci do kraja mjeseca napasti Zagreb ili Kostajnicu. 30 U pismu od 26. rujna javio je Zrinski senjskom i uskokom kapetanu Ivanu Lenkoviu da se ,bosanski paa nalazi u Trnavi (nedaleko od Gradike), Malko-beg u Bain-Dolu, a Ulama-paa u Poegi, gdje okuplja vojsku i zaprenu stoku za vuu topova. Prema njegovu miljenju ini se da im je namjera osvajanje Siska. Ako ih u tome sprijee vremenske prilike, onda e sigurno etovati prema Varadinu ili Zagrebu. 31 Poloaj bana Nikole Zrinskog i ostalih krajikih zapovjednika na granici bio je i dalje vrlo teak, unato vojsci koja je poslana u pomo. To vie to se nastupom jeseni ta vojska poela razilaziti, a novosteena uporita na granici davala su Turcima golemu prednost. Zabrinutost Nikole Zrinskog rjeito ocrtava biljeka na spomenutom pismu Lenkoviu, gdje je pet puta napisano "hitno" (cito) i potom "najhitnije" (citissime). Nakon razilaenja vojske iz tajerske, Kranjske i Koruke, napustio je Slavoniju i kapetan Lenkovi i otiao u Senj. Na taj nain ostali su Zrinski i Luka Szekely potpuno sami na braniku zemlje. ini se da su Turci upravo ekali takav razvoj dogaaja i poetkom listopada krenuli su Ulama-paa, Malko-beg i Ferhad-beg u munjevit napad. Nezapaeno su se probili pokraj Koprivnice u Varadinsko polje i 3. listopada utaborili u Bikupcu kod Varadina, odakle su pojedini odredi poli u pljaku prema tajerskoj granici. Hitno obavijeten o turskoj provali, pojurio je Zrinski iz Krievaca sa oko 700 konjanika to je bre mogao, zaklonio se u Maruevcu i vrebao na Turke. Ne znajui za banov dolazak, jedan turski alaj (odred) krenuo je prema Vinici i Zavraju (Vratno), robei, palei i hvatajui ljude. Iz svoje zasjede Zrinski ih je poput vihora napao, strahovito potukao i natjerao u bijeg, zarobio mnoge Turke i oslobodio kransko roblje. U meuvremenu, mahnito jaui, dojurio je Luka Szekely s vojskom iz urevca na Varadinsko polje i zajedno sa Zrinskim silovito nasrnuo na Ulama-pau i ostale sandakbegove. U Kostajnica, grad i tvrava grofova Zrinskih estokom boju Turci su bili razbijeni i prisiljeni na povlaenje, a na bojnom polju ostao je leati Ulama-pain sin Dafer, kojeg je ubio asnik u banskoj eti Ivan Margiti. 32
28 29

ldem,o.c., I., p. 171,172. Laszowski, O.C., III., p. 443,445. 30 Barabas,o.c.,I.,p.181-183. 31 ldem,o.c.,I.,p.167. 32 ldem,o.c., I., p. 183- 187.

104

Bez obzira na poraz osmanske vojske i osobno poravnavanje starih rauna izmeu Nikole Zrinskog i Ulama-pae, poloaj obrane na granici bio je vie nego zabrinjavajui, Uostalom, Zrinski je odmah uoio i znalaki procijenio koliki je gubitak za obranu Hrvatske otkako su pale Virovitica i azma, pa je 13. listopada pisao kralju Ferdinandu da je gotovo nemogue braniti se od turskih napada s obzirom na prirodan poloaj azme. Iz tog razloga on misli da azmu valja to prije i po bilo koju cijenu osvojiti. Ako se to ne uini, moda e ve iste jeseni ili najkasnije naredne zime propasti kukavni ostaci ove Kraljevine. Naime, otkako su izgubljene Virovitica i azma nikako se ne mogu sprijeiti potajne provale turskih pljakaa, bilo konjanika bilo pjeaka, zbog ega je narod toliko izbezumljen i zastraen da ni sam ne zna to e sa sobom. 33 Pomo od kralja Ferdinanda traili su tada Zagrebaki kaptol i upravitelj Zagrebake biskupije Juraj od Hereinca. U toku 1552. Kaptol je podigao tvru Sokol i kulu unti na svome imanju kod Hrastovice, gdje je ve otprije imao tri utvrde: Petrinju (Jabukovac), te Gornji i Donji Gradac. Pozivajui se na to, Kaptol je molio kralja neka na svoj troak uzdrava barem 100 vojnika u tvravi Sisak, koja ima izuzetnu vanost za obranu Hrvatske otkako je propala tvrava Ustilonja. Inae, Zagrebaka biskupija ima i previe trokova za uzdravanje svojih tvrava Hrastovice, Svetog Kria, Ivani Grada, Ivani Klotra i Gradeca kod Krievaca, dok su podgrae i tvrava u Dubravi posve razoreni. 34 Kao odgovor na pismo Zrinskoga, kralj je Ferdinand 27. listopada 1552. sazvao u Zagrebu komisiju koja e pregledati i odrediti koje utvrde i gradove na granici valja podii, koje popraviti ili moda poruiti. Za lanove komisije imenovao je bana Nikolu Zrinskog, Luku Szekelya, Jurja Herbersteina, Ivana Lenkovia i Jakova Lamberga. Ovisno o kojem je podruju rije, zajedno s lanovima komisije sudjelovat e u radu i ostali krajiki zapovjednici i plemii u ijem su posjed u pojedini gradovi i utvrde.35 Neuspjeh Ulama-pae na Varadinskom polju nije, meutim, otupio otricu njegovih nakana da izvri jo neku provalu na granici. U prilog tome govori izvjetaj tajerskim staleima, varadinskog katelana Jorga Waltera od 19. listopada, da je Ulama~paa 16. listopada pozvao u Poegu konjanike i pjeake, a bosanski sandakbeg okuplja vojsku iz Bosne u Gradiki. Prema obavijestima s kojima raspolae, Ulama-paa namjerava osvojiti urevac i Koprivnicu i popaliti na Varadinskom polju to jo nije popaljeno. 36 est dana kasnije pisao je Jorg Walter tajerskim staleima o prikupljanju turske vojske i o tome da su bosanski sandakbeg i Malko-beg preli Savu, dok se Ulama-paa nalazi u Poegi, a dio njegove vojske stoji zajedno s topovima kraj Virovitice i vjerojatno e udariti na Koprivnicu ili Varadin. 37 Slino ili sa znatno veim razlikama, pisao je Luka Szekely 1. studenoga Tomi Nadasdyju da su Turci u azmi osnovali saadak i namjestili posadu od 1 400 konjanika i pjeaka. Osim toga novi je sandakbeg nedavno izvrio provalu do Gradeca i Vrbovca, ali su ga razbili vojnici Nikole Zrinskog i oslobodili zarobljenike. Od zarobljenih Turaka i vlastitih uhoda doznao je da se bosanski sandakbeg nalazi na Lijeve polju, Malko-beg u Banjoj Luci na svome iftluku, a Ulama-paa se navodno sprema na urevac, Koprivnicu, Rasinju i Ludbreg. 38 Obavijesti Jorga Waltera i Luke Szekelya, iako samo djelomino tone, nesumnjivo dokazuju da su Turci doista izvrili i spremali se na neku provalu. Kako su dalje tekle te pripreme i to
33 34

Laswzoski, o.c., III., p. 441, 442. ldem,o.c., III., p. 449, 450. 35 ili, Acta comitialia..., II., p. 374 -379. 36 Laszowski, o.C., III., p. 442, 443. 37 Idem, O.C., III., p. 445. 38 Barabas,o.c.,I.,p.180,181.

105

su oni do kraja 1552. poduzeli, zbog pomanjkanja povijesnih izvora, nije poznato. Jedinu, za sada znanu vijest, biljei kroniar Vramec, koji kae: Porobi Malkoch Beg Krischiche i Mutniczu i poyde na Jarak, na Koztaniczu i to by na treh Krali dan, tj. 6. sijenja 1553. godine. 39 Drukije reeno, Malko-begje opustoio Mutnicu i Kreie (Podzvizd) i udario na Jarak i Kostajnicu. Usporedo s tim dogaajima, poslije gotovo punog desetljea neprestanih borbi s Turcima i nebrojenih molbi za pomo i praznih obeanja kralja Ferdinanda, dao je Nikola Zrinski 7. studenoga 1552. ostavku na bansko dostojanstvo. Piui. o toj ostavci Tomi Nadasdyju, Zrinski kae da se osjea stavljen u paklenske muke, a nagnalo ga je na to to kralj nije ispunio svoja obeanja i to vidi "kako Kraljevstvo danju i nou propada", zbog ega mu je crvenilo oblilo lice i suze orosile oi. 40 Odluka Nikole Zrinskog bila je posve razumljiva, budui da je tako dugo i samoprijegomo obavljao bansku dunost, te vie ili manje stajao sam na braniku zemlje. Njegovu ostavku nije, meutim, kralj prihvatio, ve je nastojao da bar donekle nadoknadi proputeno i uini to je trebao davno prije uiniti, pa ni posljedice ne bi bile takve kakve jesu. Poetkom 1553. doao je Ferdinand u Graz, gdje je uvjerio stalee tajerske, Kranjske i Koruke da je u njihovu interesu ako plaaju stalnu vojsku od 4 200 ljudi na granici Hrvatske i Osmanskog Carstva, jer e tako i sami biti zatieni od turskih provala i pljaki. Zemaljskim kapetanom postavio je Hansa Ungnada, kojem je bila dunost da zajedniki i u sporazumu radi s banom i kapetanom Ivanom Lenkoviem i ostalim krajikim zapovjednicima. U zajednikom voenju ratnih operacija vrhovni zapovjednik sve vojske iskljuivo je zemaljski kapetan. Krae vrijeme zatim nagodio se kralj Ferdinand s Nikolom Zrinskim i nagovorio ga da ostane i dalje na banskom poloaju. Isplatio mu je i sav dug, te odobrio dranje veeg broja vojnika koji e dobivati istu plau kao i ostali vojnici na granici. Jo prije nagodbe s Nikolom Zrinskim, naredio je kralj Ferdinand kapetanu Ivanu Lenkoviu da izradi opi pregled stanja i prijedlog organizacije obrane na granici. Uz pomo krajikih zapovjednika do 1. oujka 1553. Lenkovi je izradio takav prijedlog i stalei su ga u cijelosti prihvatili. Prema tom prijedlogu obrana izmeu Save i Drave sastojala bi se od ukupno 1 375 konjanika i 1 416 pjeaka koje e plaali tajerski i koruki stalei. Raspored vojnika kao stalnih posada po gradovima i utvrdama bio je sljedei: u Zagrebu 100 njemakih vojnika, 100 haramija i vei broj konjanika u Ivaniu 300 konjanika i 140 haramija; u Sisku 100 haramija koji su ujedno bili i ajkai; u Krievcima 300 konjanika i 100 haramija; u Cirkveni 100 konjanika i 50 haramija; u Topolovcu 50 konjanika i 40 haramija; u Kupi- novcu 50 haramija i 300 konjanika; u Koprivnici 200 konjanika, 100 haramija i 50 njemakih vojnika; u Ludbregu 75 konjanika i 20 haramija i u urevcu 150 konjanika i 250 haramija. Osim posada u gradovima i utvrdama bile su razmjetene i stalne strae po Ivanici i Kalmku da hvataju Iiprogone turske martoloze i to: u Apatovcu 32 haramije, u Glogovici 30, u Velikom Kalniku 20; u anjevu 32, u Remetincu 32, u Varadinskim Toplicama 50 i u Varadinu 200 haramija. U sastavu stalnih posada u gradovima i utvrdama bio je velik dio banskih eta Nikole Zrinskog, tj. u Rakovcu i Bojakovini 200 konjanika i 100 pjeaka, i u Vrbovcu 100 konjanika i 100 pjeaka. Juno od Save sve do Senja bile su otprije ureene Senjska i Bihaka kapetanija. Senjska je obuhvaala Senj, Starigrad, Brinje i Brlog, a Bihaka gradove Biha, Ripa, Golubi, Sokol, Brekovicu, Topliki Turanj i Izai. U obje kapetanije stalna posada sastojala se od 573 vojnika. Lenkovievim prijedlogom broj vojnika poveao se za 200 konjanika i 400 pjeaka, od kojih je 50 konjanika i 50 pjeaka bilo smjeteno u Bihau. Preostali vojnici bili su
39 40

Vramecz, O.C., p. 60. Barabas, O.c., I., p. 189.

106

razmjeteni po gradovima i utvrdama hrvatskih plemia koji sami nisu mogli braniti svoje gradove. Tako u Ogulinu 50 konjanika i 30 pjeaka, Slunju 50 konjanika i 20 pjeaka. Osim toga, u Velebitu je straarilo 50 pjeaka i na Krasu oko Kostela, Klane i Gotnikajo 50 pjeaka. Isto tako i 36 straara od Ripa do Primotja, kao i potanska sluba od 48 konja i 3 uhode koje e dojavljivati o svim pokretima i pripremama osmanske vojske. Jednako tako i jedan dobro opremljen brod koji e krstariti od Senja do Dubrovnika i paziti na svaki pokret neprijatelja, kao i pet postaja odakle e straari vatrom i pucnjevima muara dojavljivati i upozoravati stanovnitvo na dolazak neprijateljske vojske. Sjeverno od Bihaa uz rijeku Onu bilo je od banske vojske 100 pjeaka u Kostajnici i u Novigradu (Novom) i Prekovrkom 50 pjeaka, dok se 300 konjanika nalazilo uz bana i stajalo je uvijek njemu na raspolaganju. 41 Na taj je nain, zaslugom Nikole Zrinskog, Hrvatska dobila dosta jaku vojsku za suzbijanje turskih provala i napada. Golemu veinu vojske na granici inilo je domae ljudstvo, ojaano sa etom od 150 njemakih vojnika. Zajedno s banskim etama obrana granice u Hrvatskoj raspolagala je s priblino 4 800 vojnika, to je u odnosu na duinu granice bilo nedovoljno, iako se ta vojska mogla ravnopravno nositi s vojskom turskih graniara i odolijevati znatno brojnijim protivnikim snagama. Odanu snagu te vojske inilo je Iako pokretljivo konjanitvo, osobito na istaknutim graninim uporitima, pa je ono premaivalo vie od polovice sve vojske na granici. U cilju jaanja obrane, istovremeno je dobro napredovala gradnja tvrave Nehaj iznad Senja, kao i samo utvrivanje i opasivanje zidom grada Senja. Gledano u cjelini, bio je to krupan korak u stvaranju jedinstvenog sustava obrane Hrvatske nasuprot Osmanskom Carstvu, koji se dijelio na hrvatsko i slavonsko krajite, od kojeg e Turci jo dugo juno od Save nagrizati i otkidati dio po dio i tako doista Hrvatsku svesti na ostatke ostataka (reliquiae reliquiarnm). Osvajanjem Virovitice i azme i razaranjem Ustilonje 1552. pomakli su Turci granicu Osmanskog Carstva do krajnjih toaka izmeu Save i Drave. Granica izmeu Hrvatske, odnosno Slavonije i Osmanskog Carstva, ila je tada priblino ovako: od rijeke Drave ispod Vizvara pored Klotra do obronaka Bilogore izbijajui na Ciglarski potok, odatle Ciglarskim potokom do utoka u esmu, zatim esmom do utoka u Lonju, onda Lonjom do utoka u Savu, ispred koje se nalazilo podruje "niije zemlje". Juno od Save rijekom Unom do Pljeevice i odatle sve do morske obale, gdje se granica nije mijenjala. Nekako u isto doba kada je Lenkovi podnosio svoj prijedlog organizacije obrane granice staleima na odobrenje, poslao je 19. oujka 1553. kralj Ferdinand Antuna Vrania i Franju Zara u poslanstvo da pregovaraju sa sultanom Sulejmanom o miru. 42 Na putu prema Istanbulu poslanstvo se zaustavilo u Budimu, gdje je pozdravilo novog budimskog beglerbega Ali-pau Sokolovia i ugovorilo s njim primirje, a potom produilo dalje. 43 Prema dobivenim uputama, poslanici su ponudili Sulejmanu za cijelu Ugarsku 150000 zlatnika kao godinji dar, a za onaj dio Ugarske i Erdelja u kojem je Ferdinand vladao jo 40 000 zlatnika. O prijedlogu da ustupi Ugarsku i Erdelj nije Sulejman htio ni uti, nego je poslanicima predloio da je voljan sklopiti mir na pet godina, ukoliko se kralj Ferdinand odrekne svojatanja Erdelja, a onaj dio Erdelja kojeg je zaposjeo neka vrati Zapoljinu sinu i plaa godinji danak od 15000 zlatnika. Da bi upoznali kralja sa Sulejmanovim protuprijedlozima, uputili su Vrani i Zar poslanika Malvezzia u Be i ostali u Istanbulu do konane odluke. ekajui odgovor kralja

41 42 43

Lopai.o.c., Stari ne JAZU 17,p.204-213. Klai, O.C., v., p. 249. Matkovi, Petar, Putovanje po balkanskom poluotoku XVI. vieka, Rad JAZU 71, Zagreb 1884., p. 3.

107

Ferdinanda, ugovoreno primirje s budimskim paom ostalo je i dalje na snazi, pa je na granici s Osmanskim Carstvom svuda vladao mir. Sklapanjem primirja i voenjem mirovnih pregovora prestali su okraji s Turcima na granici i upadi akindija preko granice. Bosanski sandakbeg Sofi Mehmed-paa i novopostavljeni sandakbeg Poekog sandaka Mehmed-han radili su na uvrivanju i jaanju osvojenih poloaja, a sredinja vlast zaokupljena ratom s Perzijom, u kojem je poginuo Ulama-paa, 44 nije ni pokuavala ni pokazivala volje i elje da zapone novi rat. tovie, prema pismu Petra Erdody ja od 8. srpnja 1553., predlagali su ehaja (zamjenik) bosanskog sandakbega i gradiki kapetan (kapudan) da razgovaraju s kapetanima u Ivaniu, jer su odluili popravljati i raditi na utvrivanju azme. 45 Na ope smirivanje prilika uz granicu izmeu Save i Drave, znatno vie od mirovnih pregovora, utjecalo je izbijanje kuge, koja se u jesen 1553. proirila iz turskog dijela Slavonije u okolici Zagreba i do sredine 1554. harala je u Krievcima, Vrbovcu, Gradecu i Sv. Petru (Orehovec), da bi potom zahvatila i Medimurje. 46 Malaksavanjem kuge nestajalo je i mira na granici, pogotovo na prostoru juno od Save koji je ostao poteden od zaraze. Ve 31. oujka 1554. javio je banu Nikoli Zrinskom njegov slubenik Ivan Hojsi iz akovca da su Turci opustoili okolicu Ripa, Ostroca i Zrina, odakle su odveli dosta ljudi i stoke, i da gotovo svakodnevno ugrabe po nekoliko osoba. 47 Ban se u to vrijeme nalazio u Pounu radi isplate zaostale plae svojoj vojsci, da bi odatle produio u Be i od kralja Ferdinanda ishodio pristanak o preuzimanju njegovih gradova Kostajnice i Novigrada u kraljeve ruke. Svoj boravak u Beu iskoristio je Nikola Zrinski i za dobivanje kraljeva pristanka da izae na junaki dvoboj s bosanskim sandakbegom Sofi Mehmed-paom. Naime, jo od kraja 1553. bio je on u osobnoj zavadi s Mehmed-paom, smatrajui da u obrani svoje asti i dostojanstva na paine lane optube, valja pitanje zadovoljtine rijeiti vitekim dvobojem. O izazovu na dvoboj uskoro se znalo irom granice i oekivao se dramatian rasplet. U pismu Hansu Ungnadu, negdje u srpnju ili poetkom kolovoza 1554., opravdavao je Mehmed-paa napade na posjede Zrinskog, napominjui da je nedavno nekoliko stotina konjanika upalo do Velike, Siraa i Kamengrada, gdje su pohvatali i odveli vei broj ljudi, a knez Zrinski upuuje mu pozive na dvoboj i okuplja se vojska u Hrvatskoj. 48 Odluan da se s Mehmed-paom ogleda na vitekom dvoboju, stigao je 23. kolovoza 1554. Zrinski zajedno s pratnjom u urevac, ali od pae i drugih odlinijih Turaka nije bilo ni traga. Za to vrijeme nalazio se Mehmed-paa u mjestu Mrtvici blizu Banja Luke, gdje je imao svoje kupke, a poeki sandakbeg Mehmed-han boravio je u Orahovici. 49 Iz urevca se Zrinski vratio u akovec, da bi uskoro zbog neredovite isplate vojske i svega 300 konjanika s kojima je morao braniti granicu u duini od 32 milje, a jo vie zbog raznih objeda osobnih neprijatelja, zamolio kralja Ferdinanda neka ga oslobodi banske dunosti. O banovu raspoloenju u tom asu jasno govori pismo upueno 24. studenoga 1554. Tomi Nadasdyju, u kojem kae da bi radije amio u tamnici i godinu dana nego li dalje banovao. 50 Poput prethodne, ostavku na banski poloaj nije kralj prihvatio, ve je prije toga naredio Zrinskom da sazove Sabor stalea, kojeg je on zakazao za 1. prosinca 1554. u Zagrebu. Spomenutoga dana Sabor se sastao i na kraljev prijedlog donio odluku o ratnoj dai (subsidium) od jedne forinte i utvrivanju gradova na granici, da bi istodobno zakljuio kako
44 45

Laszowski, O.C., III., p. 481. Idem, O.C., III., p. 457. 46 Barabas, O.C., I., p. 218, 239. 47 Laszowski, O.C., III., p. 481. 48 Lopai, o.c., Starine JAZU 17, p. 195. 49 Laszowski, O.C., III., p. 477-482; Barabas, O.C., I., p. 258, 259. 50 Barabas, O.C., I., p. 263.

108

svaki plemi i podanik mora biti dobro naoruan i pripravan odazvati se smjesta banovu pozivu i poi u boj protiv neprijatelja. Pregovori o miru sa sultanom Sulejmanom slabo su napredovali, a umjesto umrlog poslanika Malvezzia poslao je kralj Ferdinand Augeria Ginselma Busbecqa, koji je 20. sijenja 1555. stigao u Istanbul. Cijelu zimu ekao je Busbecq s Vraniem i Zayem da ih sultan primi na razgovor. U meuvremenu sultanov odnos prema miru se izmijenio, jer je sklopio mirovni sporazum s Perzijom, a poslanik francuskog kralja Henrija IV. neprestano ga je podbadao protiv Ferdinanda. S obzirom na izmijenjene prilike Sulejman je odbacio kraljeve ponude za mir i zaprijetio da e zbog Erdelja zapoeti rat, da bi na kraju ipak pristao na primirje od est mjeseci. Sulejmanov odgovor jasno je pokazao da on na mir uope i ne pomilja, pa su u skladu s tim pogranini sandakbegovi na granici Hrvatske zapoeli s provalama i napadima. Ve 19. veljae 1555. pisao je Zrinski palatinu Nadasdyju da su Turci nastavili s pljakom i otimanjem, te su ispod Krupe ugrabili osamnaest a kod Pedlja petnaest ljudi. 51 Drei se primirja, Zrinski nije odgovarao na taj izazov, to e Turci iskoristiti i ponovno upasti do Krupe i Pedlja, hvatajui i odvodei ljude. Piui o tome 4. oujka Zrinski kae da je Petar Erdody okupio oko 500 konjanika i provalio u Bosnu do Kamengrada, gdje je uzalud mamio Turke iz grada u neku zasjedu. Zajedno s Erdodyjem poli su i neki njegovi slubenici koji za taj pothvat nisu imali njegovo odobrenje.52 O krenju primirja s Turcimajavio je Zrinski Nadasdyju i 12. oujka kako su prije nekoliko dana znanjem i odobrenjem Hansa Ungnada, kapetani Ivan Alapi, Stjepan Brada i Ivan Gezthy s cjelokupnom vojskom provalili sve do Pakraca. U istom pismu Zrinski pita odakle njima tolika sloboda da to ine, jer kralj i sam palatin njega stalno opominju neka se pridrava primirja. Na te izazove i etovanja Turci e svakako estoko odgovoriti, zbog ega on ne moe snositi odgovornost. 53 Protivno miljenju i oekivanju Zrinskoga, nisu Turci do kraja ljeta napadali niti ozbiljnije ugroavali pogranina podruja, jer je budimski beglerbeg AIi-paa Sokolovi zapoeo rat u jugozapadnom dijelu Ugarske. Poetkom rujna 1555. boravio je Zrinski u Rakovcu, odakle se javio palatinovu kapetanu Sgepanu Zichyju da zbog dolaska bosanskog pae s jakom vojskom do Velike (Kraljeve) ne moe napustiti svoju banovinu i priskoiti u pomo opsjednutim gradovima Kaposvaru i Korotni u Ugarskoj. 54 Iz Rakovca je 2. rujna pisao Zrinski i Nadasdyju da bosanski paa stoji pripravan na granici u Slavoniji, ali ne zna se kamo e krenuti. Moda se sprema napasti neku utvrdu ili podii novu na granici. to se njega lice Zrinski kae: Mi smo spremni za boj s onim etama koje imamo sve do posljednjeg daha i bilo gdje sluiti kraljevskom velianstvu i ljubljenoj domovini. 55 Koji dan nakon toga napustio je Zrinski Rakovac i otputovao u Krievce, gdje se sastao s kapetanom Jurjem Wildensteinom. ekajui u Krievcima kamo e Mehmed-paa krenuti, primio je Zrinski od Petra Erdody ja obavijest daje bosanski sandakbeg jo 14. rujna napustio azmu i zaputio se nizvodno uz Savu prema Gradiki. 56 Ohrabren tim saznanjem otputovao je Zrinski u Koprivnicu i odatle produio na svoj posjed u Csurg6 (urgo) u Ugarskoj, odakle se na Wildensteinov poziv hitno vratio preko Koprivnice u Krievce, jer da e Mehmed-paa napasti Sisak. Uz manje predahe, jaui to je bre mogao prema Krievcima, uo je Zrinski

51 52

Idem, O.C., I., p. 283. Idem, O.C., I., p. 285. 53 Idem, O.C., I., p. 286, 287. 54 Idem, o.c., I., 311. 55 Idem, o.c., I., 311,312 56 Idem, o.c., I., p. 321, 322.

109

blizu Lovreine pucanje topova u Vrbovcu, gdje su doli u pljaku dvojica aga iz Pakraca sa stotinu Turaka, ali su ih banovi slubenici razbili i desetoricu zarobili. 57 Do kraja 1555. i poetka proljea 1556. vladao je na granici Hrvatske uglavnom mir, a ban Nikola Zrinski nagovoren od kralja Ferdinanda zadrao je bansko dostojanstvo. Da bi lake pridobio Zrinskoga, odredio je kralj banu osobnu plau i ovlastio ga na troak javnih prihoda drati 600 konjanika i 400 pjeaka radi obrane granice od turskih napada. Neuspjeli pregovori sa sultanom Sulejmanom o Erdelju i o produenju primirja najavili su, meutim, skori nastavak ratovanja irokih razmjera. Ve potkraj travnja 1556. napali su Turci iz azme Vrbovec, opustoili i odveli dvadesetak ljudi. 58 Na Lijeve polju okupio je Mehmed- paa vojsku i sastao se s poekim i klikim sandakbegom da bi udruenim snagama izvrili neku provalu. Pratei okupljanje osmanske vojske, krajiki zapovjednici su oekivali da e ta vojska u najskorije vrijeme napasti neki grad ili poi na etovanje irom Hrvatske. 59 U stanju poveane pripravnosti na granici i ekajui to e Turci poduzeti, morao je ban Nikola Zrinski poetkom svibnja otputovati u Celje radi dogovora sa tajerskim povjerenicima o rasporedu banske vojske na granici. Raspravljajui o tome ban se sloio s prijedlogom da 200 konjanika i 200 pjeaka smjesti oko Hrastovice i Gradca, zatim 200 konjanika i 100 pjeaka oko Vrbovca i Rakovca i 100 pjeaka oko Ivania, a da preostalih 200 konjanika s kojima e krstariti uzdu granice, ostane uvijek pored njega. Turci kao da su ekali odlazak bana Nikole u Celje, pa je Mehmed-paa neposredno zatim podijelio vojsku u tri ete koje su opustoile imanje opatije Topusko i posjede kneza Franje Frankapana Slunjsko uz Kupu, a u Slavoniji opljakali okolicu Ivania i Vrbovca, odakle su odveli vei broj ljudi. 60 Turske provale u Hrvatskoj prvih dana mjeseca svibnja 1556. bile su zapravo samo uvod u opsadu Szigeta u junom dijelu Ugarske, kojeg je branio Hrvat Marko Stani. Budimski beglerbeg AIi-paa Sokolovi opkolio je 10. lipnja s jakim snagama grad i odmah zapoeo s napadima. Hrabro odbijajui turske jurie i napade bio je Stani prisiljen napustiti podgrae (varo) i povui se u tvravu, zatraivi u nekoliko navrata pomo jer su njegove snage malaksavale. Javljajui kralju Ferdinandu o stanju obrane nakon mjesec dana opsade, Stani je upozorio da e Sziget biti izgubljen ako pomo u najskorije vrijeme ne stigne. Zapravo, iz dana u dan postojalo je stanje sve pogibeljnije, jer su Turci razorili dio utvrda i zatrpali zemljom velik dio jarka oko grada. Shvaajui vrlo ozbiljno da bi Sziget mogao pasti u Ali-paine ruke, vojska kralja Ferdinanda pod vodstvom palatina Tome Nadasdyja okupljala se u Kanizsi (Nagykanizsa), kamo su do sredine srpnja iz Hrvatske doli ban Nikola Zrinski i kapetani Ivan Lenkovi i Juraj Wildenstein. Uoi odlaska u Kanizsu pisao je 6. srpnja Zrinski Nadasdyju iz Preloga da je bosanski sandakbeg preao Savu i kani udariti prema Koprivnici i urevcu, ali pouzdano ne zna to e stvarno poduzeti. Inae se kliki sandakbeg Malko, nalazi u Gradiki, a hercegovaki pak u Travniku. 61 Vojska okupljena u Kanizsi napala je 19. srpnja Babou (Babocsa) i primorala Ali-pau da napusti opsadu Szigeta i pomogne obrani Baboe. U bojevima oko grada na rijeci Rinji (Rinya) proslavio se Zrinski, premda pobjeda nad Ali-painom vojskom nije bila potpuna, pa se kraljeva vojska povukla u Kanizsu. Na povratku od Baboe doao je Ali-paa do Szigeta, kojeg je u meuvremenu Stani utvrdio i popravio oteenja. Izgubivi nekoliko tisua
57 58

Idem, o.c., I., p. 327. Idem, o.c., I.,p.344. 59 Idem, o.c., I.,p.343,344 60 Idem, o.c., I.,p.346 61 Idem, o.c., I., p. 380.

110

vojnika nije Ali-paa vie imao snage da ga osvoji i 31. srpnja se povukao. Za svoj neuspjeh prigovarao je Zrinskom i u posebnom pismu ga ukorio: Nijemci i Ugri mogu za te Boga moliti, jer da ti nisi bio nazoan, od svih njih ne bi ni jedna noga umakla. 62 O naputanju Hrvatske i odlasku bana Nikole Zrinskog i kapetana Lenkovia i Wildensteina u pomo Szigetu, bili su Mehmed-paa i Malko-beg na vrijeme obavijeteni, tako da su u njihovoj odsutnosti udruenim snagama 16. srpnja 1556. napali Kostajnicu. Na elu kraljevske posade u gradu bio je neki Pankracije Lusthaler, kojeg su Turci oito podmitili i 23. srpnja uli u grad. Kroniar Vramec o tom nemilom dogaaju kae: Kosztaniczu grad Turczi zauiesse; Zdal je grada neki Nemecz Loztohar, ki je bil kapitan v gradu, zapeneze Turkom, zkoteroga grada vsa horuaczka zemlia opuszte i szlouenszka. 63 Slino Vramcu, ali mnogo opirnije, o gubitku Kostajnice zabiljeio je kroniar Ivan Tomai sljedee: Godine Gospodnje... ljubljanski graanin, Lustar po imenu, iz pokrajine Kranjske, budui kapitanom u Kostajnici, prodao je za novce i izdao Turcima pretvrdi grad Kostajnicu u Hrvatskoj i to dana 23. srpnja. Nesretnik taj zavrio je zlo. Turin je iz reenoga grada iznebuha stao udarati na polja, vesi, sela i gradove, te je itavu Hrvatsku opustoio. Sam Bog zna koliko je ubijao i zaplijenio. To je uzrok i poetak rasula donjih strana Hrvatske i takoer Kranjske. Zbrojivi sve u Jedno, poginulo je i odvedeno je iz Hrvatske u Bosnu etrdeset i est tisua nesretnih dua. 64 Osvajanjem Kostajnice Turci su strahovito opustoili naselja izmeu Une i Kupe, a zastraena posada u Novigradu sama je zapalila grad i razbjeala se. Dosta snana osmanska vojska prela je zatim Kupu i upala u Turopolje, gdje je 24. kolovoza 1556. ognjem i maem unitila sve to joj se nalo na putu. Natovareni plijenom i vodei sa sobom mnotvo ugrabljene stoke i zarobljenih ljudi, Turci su na povratku iz Turopolja proli pokraj Hrastovice i produili za Kostajnicu i dalje u Bosnu. Jedna turska eta prela je dapae i Savu i stigla do zidova Zagreba, pa je u magli na nju nabasao Petar Erdody i u sukobu s Turcima izgubio desetak ljudi. Gotovo u isto vrijeme doli su Turci iz azme do Gradeca kod Vrbovca, opkolili katel i spalili do temelja, ubili 35 i odveli 60 osoba. 65 Snaan pritisak osmanske vojske iz Bosne na Hrvatsku naglo je zatim popustio kad je sredinom kolovoza 1556. kralj Ferdinand poeo okupljati novu vojsku u Kanizsi da bi zatitio Sziget i preoteo Turcima Korotnu i Babocsu koje su oni prole godine osvojili. Zajedno s vojskom iz Bosne i turske Slavonije morao je stoga Mehmed-paa pohitati u pomo Baboi, gdje Je osmanska vojska bila poraena i prisiljena na povlaenje.

62 63

Idem, O.C., I., p. 387. Vramecz, O.C., p. 60. 64 Tomai, O.C., p. 30. 65 Barabas, o.c., I., p. 405,406.

111

TURSKA OSVAJANJA IZMEU RIJEKA UNE, KORANE I KUPE

Osvajanjem Kostajnice 1556. probili su Turci obrambenu crtu Hrvatske na rijeci Uni i uzdrmali iz temelja njezinu obranu juno od Save. Tim se probojem nadvila smrtna opasnost nad ostatkom Hrvatske, ije umiranje je trajalo godinama. Sirenjem osmanske vlasti preko Une, bile su preko Hrvatske neposredno ugroene Koruka i Kranjska, a odatle i cijela srednja Europa. Pad Kostajnice toliko je ojadio Nikolu Zrinskoga da je podnio kralju Ferdinandu neopozivu ostavku na bansko dostojanstvo. O svojoj odluci pisao je on 21. kolovoza 1556. pismo palatinu Nadasdyju, u kojem kae: Ja sam se doista odrekao banske asti i kralj me je milostivo nje oslobodio, samo je traio neka bansko ime i naslov zadrim najdulje do Boia, kako bi kralj za to vrijeme mogao nai koju pogodnu osobu. 1 Izbor za novoga bana pao je na Petra Erdodyja, sina Petrova, kojeg je osobno zagovarao Nikola Zrinski, budui da je 26. kolovoza iste godine s njegovom keri Anom zaruio svoga sina Jurja! 2 U pismu naslovljenom i upuenom 27. prosinca iz akovca Tomi Nadasdyju Zrinski je, izmeu ostalog, javio: Ve sam posve rijeen banske slube, jer je prejasni kralj Maksimilijan tono ugovorio s Erdodyjem uvjete za preuzet e ove asti; imat e plau za 600 konjanika i 400 pjeaka. Bog ga uzvisio jo vie da bude pomonik i zatitnik obrane bijedne domovine i svijeta kranskog. 3 Uvod Petra Erdody ja u bansku dunost sveano je obavljen 7. oujka 1557. na Saboru u Zagrebu. Tom prigodom stalei su izglasali i nekoliko vanih odluka za obranu zemlje. Jedna od njih bila je da kmetovi moraju utvrivati gradove i tvrave Koprivnicu, Ivani, Krievce, Sv. Ivan abno, Gradec, Sisak, Zrin, Prekovrko, Blinju, Drenik, Trac, Modru i Slunj. Isto tako i sami vlasnici moraju bolje utvrditi Veliki Kalnik, Bojakovinu, Hrastovicu, Gradac, Raven, Kostanjevec i Rasinju. to se tie slobodnog i kraljevskog grada Zagreba, Sabor je zamolio kralja neka se on sam pobrine za njegovu obranu. Da bi osigurao vea novana sredstva, Sabor je odredio da svako ognjite mora platiti 1 forint kao ratnu dau koja pripada kralju, dok e za potrebe obrane domovine svako ognjite platiti i 12 denara kao "dimnicu" zemaljskoj blagajni. 4 Zimsko mirovanje prekinuli su Turci prvih dana proljea 1557. upadom do Ljenice i Krupe, gdje su ih vojnici i slubenici Nikole Zrinskog iz okolnih utvrda udruenim snagama potukli i razbili. U toj provali Turci su doivjeli teak poraz, jer ih je osamdeset bilo ubijeno, a pedeset zarobljeno. 5 Taj je poraz donekle primirio, ali istodobno i potaknuo Turke na jo ee provale i napade. Pribojavajui se da bi mogli izvriti jai proboj, javio je 31. srpnja 1557. iz elina ban Erdody Ivanu Lenkoviu da se u Banja Luci i Poegi okuplja Turska vojska, koja se sprema opustoiti ili osvojiti pretune ostatke Hrvatske. S obzirom na to neka se pobrine da Turci ne zaskoe

1 2

Barabas, o.c., I., p. 404. Idem, o.c., I., p. 433-435; Mesi, Matija, ivot Nikole Zrinskoga, Sigetskogjunaka, Zagreb 1866., prilozi 3335. 3 Barabas, o.c., I., p. 433-435. 4 ii, Acta comitialia..., III., p. 4-1O; Fraknoi, Monumenta comitialia..., IV., p. 623-632. 5 Barabas, O.C., I., p. 457. 127

112

obranu i sve skupa zateknu na spavanju. 6 O tim pripremama bio je neto saznao od svojih uhoda i kapetan Lenkovi, odnosno, da se novi bosanski sandakbeg Hadim Ali-paa sastao kod Banja Luke s Malko-begom iz Hercegovine i Ferhad-begom iz Klisa, oito da bi provalili u Hrvatsku juno ili sjeverno od Save. Ban je Erdody pozvao u pomo i Nikolu Zrinskog, koji zbog oekivanog napada sandakbega iz Peuha nije mogao napustiti Meimurje, ve je poslao stotinu konjanika za obranu svojih gradova na granici. Primivi banovo pismo, Zrinski je odmah izvijestio Nadasdyja da e bosanski paa u kolovozu sigurno opsjesti Hrastovicu ili Sisak! 7 Neto vie o turskim namjerama saznao je ban Erdody od zarobljenih Turaka kod Zrina, pa je izdao zapovjed da svi ostanu na obranu, savjetujui ujedno kapetana Lenkovia da se s vojskom smjesti u Krievcima, dok e se on sa svojim etama utaborit u Ivamu i Rakovcu, a preostala vojska okupit e se kod Topuskog. Mjere opreza i bojazni bana Petra Erdody ja bile su zaista opravdane, jer se ubrzo mladi i vrlo ratoborni sandakbeg novoosnovanog azmanskog sandaka, Ferhad-beg Desisali Vukovi, zaputio s jakom vojskom dolinom Lonje i stigao do Sv. Jelene blizu Rakovca. Na tu vojsku udario je 19. kolovoza 1557. Ivan Lenkovi, kojem su se pridruili Ivan Alapi i Ladislav Kerecseny, i strahovito porazili Ferhad-bega. Istoga dana razbio je koprivniki kapetan barun Krsto Ungnad Turke iz Virovitice, koji su na etovanju doprli do Koprivnice. 8 Porazi osmanske vojske u Slavoniji nisu primirili bosanske Turke, nego je Malko-beg, koji je zamjenjivao bolesnog Ali-pau, upinjao snage da izmeu Une i Kupe zatre sve to je hrvatsko. U jesen 1557. jaka turska vojska stigla je do Senja, koju su uskoci pod zapovjednitvom kapetana Herbarta Auersperga ispadom iz grada razbili i natjerali u bijeg. Osveujui se Turcima za pljake i razaranja, nisu tada uskoci imali obzira ni prema Veneciji ni Dubrovakoj Republici i njihovim podanicima, zbog ega je kralj Ferdinand ukorio Nikolu Zrinskog i naredio da vrati oteta dobra koja su njegovi uskoci iz Bakra ugrabili na brodovima iz Perasta, Dubrovnika i Venecije u luci Cigale i kod Cresa i dovukli u Bakar. 9 Ne ekajui kraj zime, ve u veljai 1558. zapoeli su Turci novo etovanje na granici i napadom na Blinju, grad Petra Keglevia Mladeg, ija posada je uspjeno odbila napad. Sredinom travnja nasrnula je osmanska vojska na Hrastovicu, kojoj su priskoiti u pomo ban Erdody i general Ivan Lenkovi, i u silovitu protunapadu je porazili. Jednako tako nisu Turci imali veeg uspjeha kad su poetkom kolovoza pustoili okolicu Cazina, Buima, Ostroca, Hrastovice i Gore. Nasuprot tome, pod vodstvom Malko-bega, Ferhad-bega iz azme i ehaja kIikog, hercegovakog i poekog sandakbega, osmanskaje vojska 29. rujna poharala okolicu Bovia, Topuskog i Steninjaka, te se preko Perne, Krstinje, Kladue i Vranograa, vratila u Bosnu. Ni mjesec dana. od te provale, napao je Malko-beg i osvojio 1. studenoga 1558. Ljenicu, a 3. studenoga Oloku i Buevi.Svega nekoliko dana iza toga u odlunom protunapadu preoteo je Lenkovi Turcima Ljenicu, Otoku i Buevi i razorio ih. Naputajui privremeno Unu, okuao je Malko-beg ratnu sreu na drugoj strani uputivi dosta jaku vojsku prema Koprivnici, koja se u noi 29. studenoga prikrala gradu i zapalila podgrae. Kad su u opem meteu kapetani Vid Hallek, Krsto Ungand i Jakov Szekely izveli posadu iz Koprivnice, uzmakli su T urci prema urevcu. Progonei Turke sustigli su ih kod

6 7

Lopoi, o.c., Starine JAZU 17,p.219. 7 Barabas, o.c., I., p. 460. 8 Lopoi, o.c., Starine JAZU 17, p. 221. 9 Klai,o.c.,V., p. 277.

113

urevca, od kojih su 150 ubili i 120 zarobili, oslobodivi ujedno pohvatano stanovnitvo i preotevi sav plijen kojeg su ugrabili. 10 Sve uestaliji i sve razorniji napadi Malko-begovih snaga izmeu Une i Kupe, potakli su generala Lenkovia i ostale krajike zapovjednike na razmiljanje kako nee biti mogue braniti svaki grad i katel na tom prostoru, ve bi one znaajnije trebao preuzeti kralj, a manje znaajne i tronije poruiti da ih ne bi ugrabili Turci i u njima se utvrdili. S takvom odlukom nisu bili zadovoljni pojedini plemii jer su tako gubili svoje posjede, niti je ban Petar Erdody u cijelosti bio suglasan s predvienim postupkom. Pogotovo kad se htjelo poruiti Hrastovicu i Buevi, emu se otro suprotstavio i doao u sukob s generalom Lenkoviem. Ipak, unato protivljenju, bili su Blinja i jo dva katela porueni, od kojih jedan u posjedu Nikole Zrinskog. Svoje miljenje o tome izrazio je 5. rujna 1558. Zrinski u pismu Tomi Nadasdyju, istiui da je iz Zrina i Prekovrkog istjerano njegovih 100 konjanika i 50 pjeaka, jer su stavljeni pod kraljevo okrilje i predani na uvanje nekim Vlasima. S obzirom na to valja se bojati da se sa Zrinom i Prekovrkim ne dogodi kao to se prije dvije godine dogodilo s Kostajnicom i Novigradom. Uostalom, im su Turci o tome doznali, smjesta su onamo udarili i sve opustoili i mnogo ljudi sa sobom odveli. Istodobno okupio je Malko-beg dosta jaku vojsku, pa e vjerojatno pustoiti izmeu Une i Kupe ili udarili preko Save. 11 Kao to je prije toga reeno, oekivanja Nikole Zrinskog ubrzo su bila pretvorena u krutu zbilju, ije su posljedice na znakovit i sebi svojstven nain odredile slijed buduih dogaaja. Poraz osmanske vojske kod urevca najavio je postupnu uspostavu ravnotee sila izmeu Save i Drave, koja e dovesti do povlaenja osmanskih snaga prema istoku. Naime, premda je Malko-beg krajem sijenja 1559. preko Hrvatske upao u Kranjsku i opustoio okolicu Koevja, Ribnice, Pivke, Grobnika i bez uspjeha udario na Klanu, u travnju iste godine razorio je azmu i sjedite sandaka prenio u Pakrac.12 Bilo je to naputanje osvojenog prostora i smjetaj upravnog sredita pograninog sandaka na sigurnije mjesto, gotovo 50 km istono od azme, jer je Malko-beg dobro znao da u snanim i smiljeno voenim protunapadima Hrvata, nee moi zadrati azmu. U sluaju da hrvatska vojska osvoji azmu i u njoj se utvrdi, bio bi neposredno ugroen Pakrac, a odatle i sama Poega. Ali ne samo to, nego je spomenuto povlaenje znailo i promjenu osvajakih planova, koji e se od tog vremena usporedo odvijati sjeverno od Drave na prostoru Ugarske juno od Save u Hrvatskoj. Prema zamisli osmanskih vojskovoa, morao je u skladu s tim dio Hrvatske izmeu Une i Kupe biti satrven, da se preko Kupe i Siska izvri proboj do Zagreba, a preko Szigeta i june Ugarske stigne do Kanizse, kako bi se preostali dio Slavonije izmeu Save i Drave naao izmeu dvaju krila osmanske vojske, koja e se u dogledno vrijeme sklopiti. Na taj nain bio bi osmanskoj vojsci irom otvoren put prema Beu i dalje do granica s Njemakom. Suoeni s takvim planovima, koje su u osnovi ubrzo prozreli, nisu Hrvati i njihove vojskovoe imali drugog izbora, osim da se u neravnopravnom odnosu snaga grevito bore za goli opstanak nimalo ne prezajui od smrti, raunajui pritom na vojnu pomo iz austrijskih pokrajina Koruke, Kranjske, tajerske, koje su preko Hrvatske, zapravo, branile sebe i cijelu Austriju. U provoenju tog plana Malko-beg je ulagao sve svoje ratnike sposobnosti, okupljajui neprestano nove snage i smiljajui nove provale. Izloeni stalnim pljakama i napadima, stanovnici Gvozdanskog, grada Njkole Zrinskog, utanaili su poetkom travnja 1559. neku pogodbu s Turcima kojom su priznali njihovu vlast, kako vie ne bi bili uznemiravani. Vijest o predaji Gvozdanskog duboko se dojmila krajikih zapovjednika i kralja Maksimilijana, tako daje general Lenkovi optuio njegove stanovnike zbog izdaje, a kralj ga ovlastio da ih
Barabas, o.c., I., p. 495-500; Lopai, o.c., Stari ne JAZU 17, p. 222-231, Starine JAZU 19, p. 1-4; Tomai, o.c., p. 31. 11 Idem, o.c., I., p. 492. 12 Lopai, o.c., Stari ne JAZU 19,p.4;Jug,o.c.p.40
10

114

pozove na sud. Istodobno pozvao je kralj Nikolu Zrinskog neka zapovjedi svojim podanicima da smjesta opozovu predaju i sve pogodbe koje su utanaili s Turcima. Pismom od 17. travnja 1559. obavijestio je Zrinski palatina Nadasdyja da je naredio svome slubeniku Stjepanu Kapitanoviu neka prisili stanovnike Gvozdanskog da prestanu urovati s Turcima i plaati im ikakav danak to se tie pozivanja na sudsku odgovornost, Zrinski se, usprotivio da to ini general Lenkovl Jer nema prava sudbenosti nad njegovim podanicama. 13 Kako je zavrilo taj spor, nema pouzdanih vijesti, ali nema sumnje da su stanovnici Gvozdanskog raskinuli s Turcima i vrsto stali u obrani svoga grada. Zajedno sa sinovima Daferom i Huseinom nije Malko-beg mirovao, nego je slao manje ete "trkaa i palikua" koji su uznemirivali stanovnitvo uz granicu i posade u krajikim gradovima. Pravodobno izvjetavani o njihovim pokretima, ban Erdody, general Lenkovi i njegovi zamjenici: Vid Hallek, Franjo Teuffenbach i Herbart Auersperg stajali su uvijek pripravni da suzbiju napad, tako da Malko-beg nije ostvario ita znaajnije u tom razdoblju. Istom 11. listopada 1559., vjerojatno pod vodstvom Ferhad-bega, provalili su Turci do Novigrada Podravskog, gdje su poinili manje tete. 14 Jesen 1559. i zima 1560. protekli su na granici mirno, pa je obrana Hrvatske mogla makar malo predahnuti i u granicama mogunosti poduzeti odgovarajue mjere da bi to spremnije doekala nove napade osmanske vojske. Voden tom milju, sastao se 3. oujka 1560. Sabor u Zagrebu, na kojem su stalei iskazali spremnost da podnesu i najvee rtve. Sredinja pitanja o kojima se raspravljalo bila su utvrdivanje i popravak gradova i utvrda: Koprivnice, Cirkvene, ( Siska, Hrastovice, Sraice, Hresna, Bojne i Ogulina, a u pogledu opskrbe hranom da svaki dim u Slavoniji i od pet dimova juno od Save daju po jednu etvrtinku (Viertel, kvarta) penice ijednu etvrtinku prosa, koje e itelji sami dovesti u Koprivnicu, Krievce, Zagreb, Topusko i Cetin. Da bi se zaprijeio Turcima prijelaz preko Kupe, Gline i Korane, bilo je zakljueno to je nuno uiniti, emu e, osim bana, voditi brigu pojedini velikai. Kraljev prijedlog da se razore gradovi Zrm, Prekovrko, Pedal, Buevl I Slunj, stalezl nisu prihvatili, drei da su oni vrlo znaajni u obrani od Turaka, pogotovo ako bi kralj dao obilatiju pomo knezu Nikoli Zrinskom koji bi u njih smjestio jae posade i svoje katelane. Nasuprot tome, stalei su predloili da se porue samostani uz Krievce i Hrastovicu i ovlastili bana i generala Lenkovia da to sporazumno uine, kako u sluaju napada ne bi posluili Turcima kao uporite poput samostana u Virovitici 1552. godine. 15 O kraljevu prijedlogu izjasnio se 15. oujka Nikola Zrinski u pismu Tomi Nadasdyju, da bi ruenjem spomenutih gradova propali i ostali na tom prostoru, jer su oni "cijeloj Hrvatskoj i Korukoj tit, bedem i predstraa'' (quoniam lati Croatiae et Carinthiae scutum1, propugnaculaquae et excubiae sunt). Kako zapravo nitko nije elio preuzeti brigu o tim gradovima, molili su stalei i general Lenkovi Zrinskog da preuzme nadzor nad njima i pozabavi se njihovom obranom. Da bi ugodio staleima i kralju, a jo vie obrani svoje domovine, preuzeo je on taj zadatak uz uvjet da ga kralj novano pomae, ali se nije mogao obvezati da e ih osobno braniti i u njima boraviti. 16 Jedva to je Sabor zavrio zasjedanje, jedna turska eta udarila je na Vranogra, ali su je na povratku vojnici generala Lenkovia i kneza Nikole Zrinskog razbili kod irovca i oteli plijen. Druga turska eta, robei i palei, zaputila se prema Slunju, gdje je doivjela istu sudbinu. U tim bojevima iskazao se hrabrou i junakim dranjem knez Franjo Frankapan Slunjski, tada mladi s jedva navrenih 23 godine ivota. Premda prisiljeni na uzmak, nisu Turci imali veih gubitaka, osim stotinjak zarobljenih i priblino 200 konja. Oekujui dalji
13 14

Barabas, o.c., I., p. 506, 507. Lopai, o.c., Starinc JAZU 19, p. 7. 15 ii, Acta comitialia..., III., p. 64-72. 16 16 Barabas, o.c., I., p. 533.

115

razvoj dogaaja, dijelovi hrvatske vojske stajali su kod Steninjaka, dok je Malko-beg za to vrijeme obnavljao Novigrad (Novi) na Uni. 17 Okraji kod irovca i Slunja bili su, meutim, samo predigra stravinim ratnim prizorima koji su neposredno zatim slijedili. Napadi osmanske vojske redali su se jedan za drugim, tako da je Nikola Zrinski bio prisiljen doi iz Meimurja radi obrane svojih gradova. Obraajui se 2. lipnja 1560. iz Ozlja Tomi Nadasdyju on kae da Turci, ne samo svakoga dana nego' gotovo svakoga sata, s jakim snagama provaljuju i pustoe tunim ostacima hrvatske krajine, kojima se bez velike pogibelji nije mogue oduprijeti. U gradovima na granici smjestio je svoje ljude, ali su te posade premale da bi ih mogle obraniti od osmanske vojske. Zbog toga Zrinski donekle izraava i aljenje to je preuzeo obranu tih gradova, napominjui da je to uinio kako bi dolino sluio kralju i preslatkoj domovini (dulcissimae patriae). Na kraju pisma Zrinski javlja da je od zarobljenih Turaka uo o izmirenju sultana Sulejmana sa sinom Bajezidom, i da e sultan s jakim snagama napati Hrvatsku ili Ugarsku. 18 Petoga lipnja boravio je Zrinski s prvoroenim sinom Jurjem u Steninjaku, gdje je razgledao grad i o tome idui dan javio Nadasdyju iz Dubovca. 19 I ne znajui to se zapravo zbiva, istoga dana doivio je njegov grad Novigrad (Todorovo) kod Pei pravu katastrofu. S vrlo jakim snagama napao je Malko-begov sin Dafer Novigrad i spalio sve kue u podgrau. Uvidjevi da grad nee moi osvojiti, prekinuo je Dafer opsadu i poeo se povlaiti. Grad je branio slubenik Nikole Zrinskog, proslavljeni ratnik i vitez Todor. Posve neoekivano dolo je u kuli s baru tom do eksplozije i vatra se munjevito irila. im su Turci uli prasak i vidjeli sukljanje dima i vatre, smjesta su se vratili i opkolili grad, ekajui nee i se moda netko pokuati spasiti bijegom iz grada. Pogoen prije toga metkom iz puke, Todor je pao, a jak vjetar raspirio je vatru koja se proirila na sve prostorije zahvativi izlaz, pa je gotovo nitko nije ispio spasili, ili bi izbezumljen od straha odmah pao u tursko zarobljenitvo. Zajedno s Todorom, njegovom enom i djecom, smrt u plamenu nalo je nekoliko stotina plemia i puana, propali su novac, srebro, plemeniti konji, razne plemike dragocjenosti i druge stvari vrijedne vie od petnaest tisua forinti. 20 Tragina sudbina Novigrada snano je potresla Nikolu Zrinskog i potakla krajike zapovjednike na jo vei oprez. Pogotovo to se s raznih strana ulo da Malko-beg okuplja vojsku i vjerojatno e napasti neki od gradova, moda Hrastovicu, Sisak, Biha, Ripa ili Ostroac. Obavijeten o pripremama generala Lenkovia za obranu i poveanom stanju pripravnosti vojske na granici, nije se Malko-beg usudio napasti, pa je savjetovao i sinu Dafer-begu da se ne uputa u provalu, jer je svuda velika "kaurska". vojska.. Ne sluaj ui oev savjet, zaputio se sredinom rujna 1560. Dzafer-beg s unekoliko stotina konjanika preko Pakrakog sandaka prema Krievcima. Voda puta bio mu je vlaki vojvoda Vujica, koji ga je odvraao od tog nauma i predlagao da udari na Ivani, to je Dafer-beg i prihvatio. Saznavi za njegov dolazak, poslao je kapetan Vid Hallek 68 haramija iz Ivania da postave zasjedu kod razruene crkve zvane Popovac, udaljene jedno milju od azme. I ne slutei da upadaju u zasjedu, iznenaene Turke haramije su razbile i natjerale u bijeg. U bespotednom okraju poginuli su Dafer-beg, kapetan u Gradici, i vei broj Turaka, dok su haramije imale dvanaestoricu mrtvih. Dafer-begova pogibija imala je vrlo irok odjek medu Turcima, jer je bio oenjen keri velikog vezira Rustem-pae i sultanovom unukom. 21 Vapei za osvetom svoga sina ekao je Malko- beg pogodnu priliku, pa je poetkom listopada osmanska vojska na njegovu
17 18

Idem, o.c., I., p. 538; Lopaii, o.c., Starine JAZU 19. p. 5-8. Idem,o.c.,I.,p.541. 19 Idem,o.c., I.,p. 546. 131. 20 Idem, o.c., I., p. 548. 21 Idem, o.c., I., p. 547-549 Lopai , o.c., Stanne JAZU 19, p. 5-16; Tomai, o.c., p. 32.

116

zapovijed upala do Kladue, odakle je ugrozila Cetin i okolna mjesta. Zajedno s knezovima Frankapanima iz Trca i Slunja pohitao je ususret Turcima kapetan Herbart Auersperg do Petrove gore da ih odvrati od daljeg pustoenja i pljake, jer im nije mogao preoteti zarobljenike i ugrabljena dobra. 22 Cijelu jesen 1560. i proljee 1561. nisu Turci napadali, kad se prvih dana ljeta kliki sandakbeg Mustafa-beg Sokolovi, kao prethodnica Malko-begu, odluio na provalu, krivudajui s vojskom pokraj Borievca, Bunia, Cazina i Buima do Sraice, gdje su ga saekali general Lenkovi i kapetan Franjo Teuffenbach i razbili. Krstarei s vojskom nije Mustafa-beg znao da ga Lenkovi prati i sprema zasjedu, zbog ega je u kratkom okraju dosta Turaka bilo ubijeno jo vie zarobljeno, meu kojima i glavni begov putovoa (kalauz) neki Juraj Verli. Muen i potom nabijen na kolac, Verli je izjavio da e Turci napasti Goru, a Malko-beg e nakon toga udariti na Sisak, im zapone opsada Szigeta. 23 Od najavljivanih napada nije, meutim, bilo nita, niti su Turci tada uope pomiljali na opsadu Szigeta. Poraz kod Sraice primi rio je Malko-bega, pa je za neko vrijeme odustao od provala. U tom pogledu odlazak Nikole Zrinskog u Sziget i preuzimanje sigetske kapetanije u rujnu 1561. doao mu je kao dobra prigoda koju valja to bolje iskoristiti. Naime, naputanjem Hrvatske morao je Zrinski dii ruke od obrane svojih gradova oko Une i prepustiti ih svojoj sudbini. Da ih ne bi zaposjeli Turci, po kraljevu nalogu bili su tada razoren i Pedalj, Zirovac, Prekovrko i drugi, to je Malko-beg odmah iskoristio za napad. Prema zabiljeci kroniara Tomaia, turska je vojska 8. listopada prela Kupu ispod Hrastovice, gdje je pljakala i ruila i palila sve pred sobom. Uz pomo neto vojnika ustali su protiv Turaka kmetovi i u silovitu naletu razbili ih i natjerali u nabujalu Kupu! 24 Neuspjele provale osmanske vojske hrabrile su bana Petra Erdodyja da i sam krene u protunapad, kako bi za neko vrijeme odvratio Turke od provala i pustoenja na granici. Mijenjajui prvotni plan, u dogovoru s Nikolom Zrinskim bilo je zakljueno da Erdody iz Krievaca preko Pakrakog i Poekog sandaka provali u turski dio Podravine, dok e Zrinski krenuti iz Szigeta preko Drave i napasti Turke u Moslavini pored Drave. Jo poetkom oujka 1562. stigao je poeki sandakbeg Arslan-beg Jahjaoglu u Osijek, gdje je okupio pogranine age i vojvode i odatle otiao graditi utvrde u Sv. Jurju (ura) i Moslavini. Procjenjujui da je nastupio pravi as za napad, oborio se 20. oujka ban Erdody s koprivnikim kapetanom Gaparom Raabom na vlaka sela u okolici Voina, Mikleua i Slatine, odakle su Vlasi neprestano upadali preko granice i pljakali. Spalivi nekoliko stotina kua, napao je zatim utvrenu Slatinu, u kojoj se nalazila dosta jaka posada pod zapovjednitvom mjesnog dizdara (katelana). Smjelo izvedenim juriom Slatina je bila osvojena i unitena i ve 30. oujka vratio se ban Erdody u Krievce. 25 Istoga dana s napadom na Slatinu, krenuo je 25. oujka Nikola Zrinski iz Szigeta s vojskom preko Drave. Posve neoekivanim i munjevito izvedenim napadom iznenadio je Arslan-bega, tako da se nije ni uputao u bitku, ve se odmah dao u bijeg prema Osijeku. Podnosei 31. oujka kralju Maksimilijanu izvjetaj iz Szigeta o tom etovanju, Zrinski je napisao: Ve sam prije javio vaem velianstvu kako je poeki sandak Arslan-beg, sakupivi ete sa svih strana, odluio podii utvrdu u Moslavini. Da tu njegovu nakanu osujetim zatraio sam pomo kako od gospodina palatina tako i od gospodina Lenkovia... Meutim, kad sam douo da je Arslan-beg ve zapoeo odreeni posao, dobrotom gospodina Franje Tahyja i gospodina Vuka Pemeczyija, koji su se meni osobno pridruili, kao i nekih pedesetak
22 23

Lopai, o.c., Starine JAZU 19, p. 14. Klai, o.c., V., p. 294. 24 Tomai, O.c., p. 32; Lopai, o.c., Starine JAZU 19, p. 26. 25 Lopai,o.c.,Starine JAZU.19,p.21.

117

palatinovih konjanika koji su ovamo iz Zenyera doli, to sam 25. ovoga mjeseca oujka s tim etama stigao do broda Martinci zvanog, gdje smo udruenim snagama preli Dravu. Sutradan u jutro pohitali smo ravno prema Moslavini elei spomenutog Arslan-bega iznebuha za tei u logoru. Ali to nam nije polo za rukom, jer je on jednu milju ispred svoga tabora postavio strae od stanovitog broja konjanika, pa kad su nas ovi spazili, smjesta ub1Zae i dojavie to Arslan-begu, s kojim je bio Murad-begov sin Mehmed-beg. Nae konjanitvo moglo je dodue poi za njima u potjeru, ali nam se nije inilo sigurnim ostaviti za leima pjeatvo s topovima, dok nismo saznali za snagu neprijatelja. Pourili smo zato prema Moslavin4 pa kad smo onamo stigli a u taboru nismo i nali Arslan-bega, koji je malo prije toga odatle pobjegao da su ga nae prednje ete jo vidjele, odmah smo poli za njim u potjeru, dok su nas pjeaci s topovima slijedili. Bezglavo bjeei rasprile su se njegove ete na sve strane po okolnim poljima, pa smo ih najveim dijelom poubijali ili zarobili. U pratnji od jedva pedeset konjanika, on sam bjeao je tako sumanuto da su se njegovu konju polomile obje stranje noge, tako da' je uz najveu pogibljenost mogao zajaiti drugog konja. Otevi mu dvije zastave i topove, progonili smo ga, koliko smo mogli vidjeti, sve do mjesta Svetoga ura, koje je udaljeno od grada Valpova samo dvije milje. Odatle smo se vratili natrag do njegova tabora i doli do utvrde, koju je na dobar nain poeo graditi. Tu smo sve to je sagradio do temelja razorili, napunili grabe i onamo dovezene grede spalili, pa smo onda zdravi i itavi preli Dravu i vratili se javljajui radosnu pobjedu. 26 Smjeli upad Nikole Zrinskog preko Drave i poraz Arslan-bega, odjeknuo je na granici kao pucanj groma. S jedne strane iznenadio je slavonske Turke, a s druge vie nego osokolio graniare na sjeveru Hrvatske. Nita manje bio je to i pravi izazov ostarjelom sultanu Sulejmanu Kanuniju i njegovim vojskovoama u daljem irenju osmanske vlasti prema zapadu, kojeg nipoto nije elio zaboraviti. im su okolni sandakbegovi saznali to se dogodilo kod Moslavine, smjesta su priskoili Arslan-begu u pomo i sredinom lipnja 1562. zapoeli obnovu popaljenih sela, popravljanje oteenih gradova u Podravini i utvrivanje Moslavine. 27 Isto tako, da bi se osvetili za pretrpljeni poraz, Turci su u dva navrata iz Kostajnice i Novigrada provalili do Kladue i Bovia, a jedna druga eta upala je sjeverno od Save i pustoila sve do Ludbrega.28 Daleko od poprita surove stvarnosti i uasa rata, za to je vrijeme u Istanbulu poslanik kralja Ferdinanda uspio dogovoriti s velikim vezirom i sultanom Sulejmanom primirje na osam godina, pa je na granici zavladao dugo prieljkivan, ali i varav mir. Ratno zatije posluilo je generalu Lenkoviu i krajikim zapovjednicima za jaanje obrane, ne samo uzdu granine crte izmeu Drave i Save i Jadranskog mora nego i u dubini pograninog prostora. Idui od sjevera prema jugu u sklopu tog prostora bili su: urevac, Sandrovac, Vitje, Koprivnica, Varadin, Ludbreg, Rasinja, Apatovac, Krievci, Sv. Ivan abno, Cirkvena, Rovie, Gradec, Vrbovec, Dubrava, Bojakovina, Zagreb, Ivani, Kri i cijelo Turopolje. Prema zakljuku Sabora od 15. svibnja 1562. bile su postavljene stalne strae od jednog ili dva konjanika u Brestu, Vukovini, Zelinu, Kravarskom, Brezovici, Letovaniu, Strelikom i Jamici koji su krstarili okolicom i dojavljivali o eventualnom dolasku turske vojske. Osim toga, i trideset haramija iz Preseke, Zelina i Rakovca, straarili su i pazili pod Medvednicom da ne bi Turci gorskim stazama upali na taj prostor. Jednaku pozornost obratio je general Lenkovi obrani juga Hrvatske, gdje su oekivani najei turski napadi. Glavna vojna uporita na crti obrane bili su: Sisak, Petrinja, Hrastovica, Blinja, Gvozdansko, Buim, Cazin, Krupa, Ostroac, Biha, Ripa, Drenik, Slunj, Cetin, Otoac, Brinje i Senj, gdje je 1558. bila zavrena izgradnja tvrave Nehaj. Uz glavna uporita, podruje obrane od Turaka protezalo se od Klane i Grobnika i
26 27

Barabas, o.c., I., p. 597-600, Lopai, o.c., Stari ne JAZU 19, p. 21, Klal, o.c., V., p. 297, 298. Barabas, o.c., I., p. 597; Lopai, o.c., Stari ne JAZU 19, p.23,24 28 Klal, o.c., V., p. 302

118

obuhvaalo je gradove i utvrde: Rijeku, Trsat, Bakar, Hreljin, Drivenik, Grian, Bribir, Novi, Lukovdol, Bosiljevo, Ogulin, Skrad, Klju, Ledenice, Dabar, Brlog, Modru, Kremen, Otmi, Krstinju, Donju i Gornju Kladuu, Hresno, Petrovu Goru, Pei, turli, Mutnik, Izai, Brekovicu, Pernu, Sokol, Blauj, Bilu Stinu, Jezersko, Podzvizd, Vranogra, Gradac, Bojnu, Ajti, Sraicu, Steninjak, Topusko i Gradac Gornji kod Petrinje, 29 zatim Barilovi, Dobru, Dubovac, Ozalj, Podsused i Samobor. Zapravo, gledano u cjelini, to je ostalo od Hrvatske bilo je pretvoreno u krajite na kojem se vodila, i jo dugi niz godina e se voditi, nesmiljena borba za njezin opstanak, a samim tim uope i opstojnost Hrvata kao staroga europskoga naroda. Poput mnogih primirja s Osmanskim Carstvom i najnovije netom sklopljeno, bilo je kratkog daha. Na zaotravanje odnosa i obnovu ratnih djelovanja utjecalo je vie okolnosti. S jedne strane sama smrt kralja Ferdinanda 1564. i traenje od njegova sina i nasljednika Maksimilijana da isplati zaostali danak, a s druge, to je sultanov tienik Ivan Sigismund Za polja napao Maksimilijanove gradove u Erdelju, na to je on 1565. odgovorio osvajanjem Munkacsa i Tokaja. Premda je isplata zaostalog danka bila izvrena, sultanu Sulejmanu oito nije bilo do mira, ve mu je rat u Erdelju posluio kao izgovor, pa je odmah zapoeo vrlo opsene pripreme za novu vojnu, koju e osobno predvoditi. O toj vojni raspravljalo se na sultanovu dvoru nesumnjivo nekoliko godina, vjerojatno poslije neuspjele opsade Szigeta 1556., iji cilj je bio dvojak. Kao prvo, uspostaviti trajnu prometnu povezanost od Budima do Istanbula, koja nee ovisiti o vremenskim prilikama i dobu godine, izgradnjom mosta preko movara u Baranji izmeu Osijeka i palanke Darde, tonije izgradnjom drvene ceste na hrastovim stupovima duge priblino 8 km. Sama zamisao i jedinstven graditeljski pothvat na europskom prostoru, dostojan veliine sultana Sulejmana i moi Osmanskoga Carstva. Drugi cilj bio je, napokon, satrti Nikolu Zrinskog osvajanjem Szigeta i tako osigurati osmanskom oruju nesmetan put prema Kanizsi sve do Bea. Gorljivi zagovornik te vojne, koja je po drugi put trebala dovesti ostarjelog sultana do Bea, bio je novi veliki vezir Mehmed-paa Sokolovi (Sokolli). Uvod U pomno pripreman vojni pohod bio je napad bosanskog sandakbega Mustafa-pae Sokolovia na Krupu pored rijeke Une 4. lipnja 1565. Grad je branio hrvatski plemi Matija Baki s posadom od 28 vojnika. Oekujui pomo odbijao je Baki turske napade i jurie dvadeset dana. Kad je uvidio da od pomoi nema nita, provalio je 23. lipnja s preostalih sedam vojnika iz grada i smrtno stradao. 30 Osvajanjem Krupe ugrozili su Turci Ostroac, Biha, Ripa i cijelu junu crtu obrane. Hladnokrvan odlazak Bakia i njegovih vojnika u sigurnu smrt, nije proao nezapaeno, i kao da je svojom tragikom najavio ishod planirane vojne sultana Sulejmana. Istodobno s opsadom Krupe podigao je uz pomo sandakbega iz Poege Ferhad-beg utvrdu Sopje izmeu Virovitice i Brezovice, a dosta brojna eta konjanika i pjeaka krenula je iz Pakraca i prodrla do Graca blizu Krievaca, odakle je bila prisiljena na povlaenje. 31 Samouvjereno i ponesen krilima pobjede, poetkom rujna preao je Mustafa-paa Savu iz Bosne i uz rijeku Lonju i njezin pritok Glogovnicu, s nekoliko tisua konjanika i pjeaka zaputio se prema Krievcima. Pravodobno upozoren na dolazak osmanske vojske, saekao je ban Petar Erdody pau kod Obreke blizu Ivania i 10. rujna 1565. strahovito ga potukao. U banovoj vojsci bili su velikai imun i Matija Keglevi, Ivan Alapi, Ivan Gyulay iz Vinice i drugi. 32
29 30

ii. Acomitialia III.. p. 90-99; Lopai. Spomenici III.. p 426-432 Isthaufjfy, o.c, Lib, XXII., p. 279. 31 Lopai, o.c., Stari ne JAZU 19,p.27,28. 32 Isthaufjfy, o.c, Lib, XXII., p. 280; Vranlecz, o.c., p. 61.

119

Preostali dio jeseni i zima 1566. protekli su u grevitim pripremama za rat. Svim beglerbegovima i sandakbegovima u europskom dijelu Osmanskog Carstva bilo je nareeno da bez ikakvih izgovora i kolebanja opreme vojsku koja e u proljee biti spremna krenuti u planirani vojni pohod. Istaknutu ulogu u tim pripremama imali su sandakbegovi Smedereva, tonije Beograda, Srijema, Poege, Mohacsa i Pecsi (Peuha). Ponajvie poeki sandakbeg Nesuh i peujski Hamza-beg na kojima je bila najvea odgovornost za izgradnju mosta preko Drave u Osijeku i premoivanje baranjskih movara do palanke Darde. Kad su pripreme u sultanovu taboru uglavnom bile zavrene, sveano ispraen od mnotva ljudi, Sulejman je 26. travnja 1566. napustio Istanbul. 33 Dok se on, njemu dobro poznatim putovima polako pribliavao Beogradu, bili su Osijek i njegova okolica pretvoreni u golemo radilite. Uz nadljudske napore bio je most izgraen prije sultanova dolaska i 26. srpnja napustio je Sulejman Osijek i preao preko Drave praen pucnjevima topova. Idui na svoju posljednju vojnu, ostavio je iza sebe velianstvenu graevinu dostojnu veliine njegove vladavine. Nakon kraeg zadravanja u Mohacsu produio je Sulejman do Szigeta. Skrhan boleu i vidljivim znakovima starake nemoi, na tom je putu njegova ivota svijea ve dogorijevala. Jedina veza sa svijetom i stvarnou bio mu je veliki vezir Mehmed-paa Sokolovi, koji ga je drao podalje od njegovih bliskih suradnika i osoba povjerenja, uspostavljajui na taj nain smiljeno i postupno vlastitu svemo u Carstvu. U Szigetu je Sulejmana ekao Nikola Zrinski s posadom od priblino 2 500 iskusnih vojnika \ s kojima je proao mnoge bitke. Pod vodstvom velikog vezira Mehmed-pae, osmanska je vojska bila neusporedivo brojnija i raspolagala je s mnogo vie topova. Uoi napada na grad doivio je u sultanovu taboru osobnu tragediju bivi poeki sandakbeg, tada na poloaju budimskog beglerbega, Arslan-paa Jahjaoglu, ija sudbina je znakovito obiljeila dosegnuti vrhunac Osmanskog Carstva, od kada se njegova zvijezda poinje polako, ali sigurno gasiti. Opisujui taj prizor, Grk Selanik kae da je 3. kolovoza Arslan-paa doao u ator velikog vezira i zauzeo mjesto koje mu je prema poloaju pripadalo, jer je istoga dana zasjedalo vezirovo vijee i sud (divan). Poslije krae prepirke pristupio je veliki vezir Arslanu i navodno rekao: "to e ti ovdje? Komu si povjerio svoju vojsku? Padiah (sultan) te je postavio za beglerbega, a ti si predao gradove nevjernicima. Jao si ga tebi! Tvoja smrtna presuda je izreena, prokletnie!" Odmah zatim okrenuo se aubai (zapovjedniku dvorskih slugu) i naredio mu: "Ukloni ovog nevjernika s puta". U isti tren izvadio je Arslan-paa iz njedara dva izvjetaja za sultana koji do njega nikada nisu stigli niti je bio upoznat s njihovim sadrajem. Te je izvjetaje vezir naprosto istrgao Arslanu iz ruku, a aubaa je istodobno pograbio svoju rtvu. Odvodei ga iz atora usput mu je Ajas-aga kazao: "Svijet nema opstanka, ini pokoru i obrati se bogu." Znajui da je svemu doao kraj, Arslan se obratio krvniku: "Dragi majstore, svri brzo i dri dobro palac." Na to ga je ovaj pograbio i smjesta zadavio. Istoga dana za budimskog beglerbega bio je postavljen dotadanji bosanski sandakbeg Mustafa, neak velikog vezira Mehmed-pae Sokolovia. 34 O stvarnim uzrocima Arslanove tragedije povijesni izvori nita izriito ne govore, premda nema sumnje da je za njegovo smaknue morao postojati vrlo krupan razlog. To prije to su i drugi prokuani vojni zapovjednici gubili bitke i doivljavali poraze a da gotovo nitko od njih I nije zato snosio tako teke posljedice. Pogotovo ako su bili lanovi ue sultanove obitelji ili pripadnici starog osmanskog plemstva, bez obzira na njihove ljudske slabosti, pa ak i onda kada su se odavali uicima vina i opijuma, zbog ega je i Arslan bio esto napadan. Taj je uzrok oito bio mnogo dublji i sloeniji nego to se na temelju krtih podataka u prvi mah to
33 34

Hommer, o,c., II., p. 313. Pogreno datirano 1. svibnja Idem,o.c.,II.,p.318,319. I

120

uope moe i sagledati. Ali ako se u daljem raspletu dogaaja koji su uslijedili neposredno nakon Arslanova pogubljenja uoi naglo izbijanje Mustafe Sokolovia u prvi plan i njegov dolazak na jedno od kljunih poloaja zapadnog dijela Osmanskog Carstva, onda se traeni odgovor sam po sebi namee i odjednom cijela prethistorija toga zamrenog sluaja postaje jasnija i razumljivija. Naime, vjerojatno kao nitko od suvremenika, Arslan je shvatio da su silni osvajaki ratovi i irenje osmanske drave naprosto satrli i potisli iz politikog ivota staro osmansko plemstvo, i da u novom rasporedu drutvenih snaga balkanske poturice, ponajvie iz Bosne, i razni drugi skorojevii postupno preuzimaju sve kljune poloaje u osmanskoj dravi. Isto tako, on je jasno vidio i dobro znao da je Mehmed Sokolovi najistaknutiji predstavnik i olienje tih snaga, a da ostarjeli sultan Sulejman vie nema ni snage ni moi da utjee na te snage, ve je, naprotiv, i sam postao orue u njihovim rukama. Takvim razvojem opih prilika u osmanskom drutvu nije se Arslan nikako mirio, pa je njegov sukob s Mehmedom bio neizbjean. To prije to je u Arslanovim oima i oima pripadnika njegova stalea Mehmed uvijek ostao to je i bio, bez obzira na poloaje i dunosti koje je imao i obavljao u osmanskoj dravi. S toga gledita dijelio ih je nepremostivi jaz, posve suprotno i poimanje ivota i moralnih vrijednosti koje su inile ishodite u oblikovanju osmanske drave i drutva. Izmeu tih nepomirljivih krajnosti nije postojalo nikakvo drugo rjeenje osim podmukle borbe na ivot i smrt. Iza Arslana je stajalo stoljetno naslijede obitelji iji su predstavnici bili neposredni sudionici stvaranja veliine i moi Osmanskog Carstva, a nemale zasluge pripadale su u tome i njemu. S obzirom na svoje podrijetlo i drutveni poloaj, Arslan je u toj dravi doista bio netko, a snaga i mo. dravne. vlasti bile su sastavni i nerazdvojni dio njegova bia. Tu je dravnu tvorevinu njezin organizam on osjeao kao dio sebe strano joj se predavao bez ostatka. Godinama i desetljeima vjerno i ustrajno je sluio sultanu Sulejmanu i Osmanskom Carstvu i nalazio se u njegovim prvim borbenim redovima, gledajui ne jednom smrti u oi. U trenucima predaha i oputanja, osebujnou svoje linosti i irine znaaja, neobuzdano se preputao uicima ivota i pjesnikim raspoloenjima, razdiran pritom teretom ljudske prolaznosti i nemogunosti zaustavljanja postupnog rastakanja moralnih i drutvenih vrijednosti Osmanskog Carstva. Praen glasom neustraiva ratnika kojeg krase obrazovanje i viteki nain ophoenja, svaki vojni neuspjeh i zapostavljanja na drutvenoj ljestvici, pa ak i privremeno umirovljenje 1560., pekli su ga kao iva rana, kidali mu srce ili duu, pojaavali njegovo nezadovoljstvo slutnjama kamo kree drutveni i politiki ivot osmanske drave u kojem dvorski harem (enske odaje) preuzima vodeu ulogu. Za to vrijeme kao adam-i oglan (doveden za janiara i dvorskog slugu) stasao je Mehmed Sokolovi i razvijao svoje sposobnosti pod mirnim okriljem sultanova dvora, daleko od ratnih bubnjeva i ratita. Preputen sudbini tisua djeaka poput njega, zahvaljujui nesumnjivo vlastitoj darovitosti i sposobnostima, izdizao se malo-pomalo iznad svoje okoline. Postavi s vremenom sljedbenik islama i njegovih institucija, na tim je temeljima izgraivao svoje bie i poistovjeivao se s duhom dravotvorne misli Osmanskog Carstva. U bespotednoj borbi za svoje mjesto na drutvenoj ljestvici, ni sam nije znao da e na izmaku jednog doba postati predvodnik novih snaga koje su bile prijeko potreban dotok svjee krvi u produavanju ivotne sposobnosti osmanske drave. Voen tim ciljem i dosljedno ostvarujui taj zadatak, stjecao je Mehmed potrebno iskustvo i korak po korak zadobivao prednost pred svojim protivnicima, u emu se i oitovala povijesna veliina uloge koju mu je sudbina namijenila. Suprotno Arslanovu karakteru, Mehmed je bio vrlo oprezan, lukav i sumnjiav, i vladao je svojim osjeajima. Hladno i proraunato uspinjao se do vrha ljestvice osmanskog drutva i neprestano je proirivao svoj drutveni i politiki utjecaj. Ovisno O razvoju politikih prilika i odnosu snaga na dvoru, znalaki se povlaio i pomno titio svoja ranjiva mjesta, a u najpresudnijim trenucima nasrtao je na svoje protivnike kao razjarena zvijer. Dok je Arslanu islam bio stoljetno ishodite, ivotna filozofija i nain ivljenja, Mehmedu je on bio nametnut 121

i znaio je vanjsku ljuturu u kojoj se vjeto prikrivala istinska priroda njegova bia. Uostalom, poput svakog skorojevia, eljnog moi i vlasti, bio je Meh-med svjestan svoga poloaja i opasnosti koja mu prijeti od izravnog sukoba s Arsla- nom. Pogotovo u vrijeme dok je sultan Sulejman jo vrsto drao sve konce vlasti u svojim rukama. Meutim, pouen surovom kolom ivota i odlino poznavajui sve putove utjecaja na sultanovu dvoru, znao se Mehmed suzdrati i ekati pogodan trenutak da Arslana zauvijek ukloni. Ta mu se prilika pruila za sigetske vojne, kad je sultan Sulejman ve bio ivi le, a od njegove veliine i moi ivo je bilo jo samo njegovo ime. U izravnom sudaru s Mehmedom, potpuno osamljen i zaskoen, Arslan nije imao izbora. Ostavi dosljedno vjeran sa- mome sebi, dostojanstvu svoga poloaja i svojih predaka, hrabro je poao u smrt. Na taj nain rijeio se Mehmed opasnog protivnika i vojno-politikog nasljea koje je stajalo iza Arslana, a dovoenjem svoga neaka za budimskog beglerbega, osigurao je sebi mjesto vodee i neprikosnovene linosti u osmanskoj dravi. aljui Arslana u smrti i dijelei se i sam od ivota, da li svjesno ili nesvjesno, sa ili bez njegova znanja i odluke, povukao je Sulejman za sobom jednu od posljednjih linosti koje su zapravo i inile njegovu epohu. Na drugoj strani, nita manje dosljedan sebi, duboko svjestan povijesnog i obiteljskog naslijea starijeg od osmanske drave, stajao je u Szigetu Nikola Zrinski, iji su ivotni put poistovjetio s ratovanjem protiv osmanskih snaga koje su u vojnim pohodima zatirale Hrvatsku. Zbog osobne hrabrosti i odlunosti na bojnom polju, istinski je potivan i od svojih neprijatelja, a njegovo ime i osoba bili su est predmet razgovora na sultanovu dvoru. Ustrajno koraajui na tom putu, napokon, Zrinski se suoio sa sultanom Sulejmanom i cijelom osmanskom ordijom (vojskom), od ijeg su imena strepili mnogi narodi. Mimo i staloena ekao je on napad viestruko nadmonije vojske i svojim dranjem jednostavno prkosio jednom od najveih osvajaa u povijesti Osmanskog Carstva. Potomak starog hrvatskog roda i zaljubljenik u rodnu grudu i slobodu, nije se nipoto dao zaplaiti od moi i veliine svoga protivnika. etvrti dan od Arslan-paine pogibije, nasrnuli su Turci sa svih strana na Sziget. Nakon prvih i vrlo estokih okraja mora se Zrinski povui iz novog dijela grada u stari, nanosei pritom Turcima, ali trpei sam, velike gubitke. punih dvadeset dana odbijao je on juri za uriem i teko krvario. Obavijeten o stanju opsade grada, kralj Maksimilijan nije ni pokuao priskoiti Zrinskom u pomo, ve ga je, oklijevanjem i vlastitom neodlunou, svjesno rtvovao. Da bi dobio na vremenu i ugodio Sulejmanu, slao je veliki vezir u Sziget poruke i ponude ne bi li makar prividno mogao javiti sultanu radosnu vijest o predaji Zrinskog, koji je priznao poraz i pred pobjednikom prignuo glavu. Za to vrijeme uzalud je Sulejman ekao i nadao se padu Szigeta, dok ga 4. rujna nije pretekla smrt. Vjeto krijui od vojske daje sultan umro, naredio je Mehmed-paa sveopi juri pred kojim se Zrinski morao povui u tvravu. Kad je- bila zapaljena i tvrava, naredio je Zrinski da se otvore njezina vrata i 7. rujna 1566. s preostalim vojnicima krenuo u svoj posljednji juri. Sveano odjeven i pomiren sa smru izjurio je na konju kroz tvravska vrata i pao smrtno pogoen. Taj toliko eljeni trenutak i radost pobjede nad Zrinskim osvajanjem Szigeta, Sulejman nije doivio. Kako dolikuje ratniku i neustraivu junaku, Zrinski je poginuo na konju, pa je tako i u smrti ostao pobjednik. Junaka pogibija Nikole Zrinskog odjeknula je irom Europe, a cijela Hrvatska oplakivala je njegovu smrt. Vie od jednog stoljea prepriavane su te zgode, a njezin glavni junak usporeivan je sa spartanskim kraljem Leonidom. U Isto vrijeme kad se opsada Szlgeta pribliavala svome raspletu, okupio je ban Petar Erdody jaku vojsku blizu Topuskog. Zajedno s njim bili su knez Franjo Frankapan Slunjski kapetani Herbart Auersperg i Josip Jot Thurn. Taje vojska udarila prema Uni da bi napala Novigrad i Kostajnicu. Odmah po dolasku pjeaci su se okomili na Novigrad, osvojili i zapalili varo i

122

opsjeli tvravu. Dio konjanika krenuo je prema Kostajnici, pustoei i palei uz Unu sve do Save. U pomo Novigradu pohitali su Turci iz Kostajnice, ali su bili potueni i rastjerani i malo ih se vratilo natrag. Hitno obavijeteni o provali bana Erdodyja, smjesta su Husrev-beg iz Poege i Holi-beg iz Klisa s jakom vojskom pojurili prema Novigradu. Oekujui njihov dolazak, odluili su ban Erdody i Auersperg upustiti se nedaleko Novigrada u bitku, u kojoj I Isu Turci doivjeli potpun poraz. Sam Husrev-beg bio je teko ranjen i zarobljen, odakle je zatim odveden u Ljubljanu, gdje je proveo vie mjeseci dok se nije otkupio za trideset tisua dukata. Medu poginulim Turcima bio je i Holi-beg, a cijeli njihov tabor, topovi i zastave pali su u ruke pobjednika. Krae vrijeme nakon toga poslao je nadvojvoda Karlo ban u Erdodyju i generalu Auerspergu vojnu pomo i nalog neka provale prema Poegi. Pustoei i palei iru okolicu Poege, na povratku s etovanja poveli su oni sa sobom brojne izbjeglice i otjerali dosta ugrabljene stoke. 35 Vrativi se kui, saznali su ban i krajiki zapovjednici o padu Szigeta i pogibiji Nikole Zrinskog. Ozbiljno naruena zdravlja i pod dojmom tragine sudbine proslavljenog bana i ratnika, snala je 26. travnja 1567. i Petra Erdody ja smrt u Jastrebarskom. 36 Da nevolja bude vea, zahvalio se na dunosti i povukao s poloaja teko bolestan slavni ratnik i general Ivan Lenkovi, pa je Hrvatska ostala bez vodstva u obrani od stalnih napada i upada osmanske vojske preko granice. Shvaajui teinu obrane Hrvatske, imenovao je 13. lipnja 1567. car i kralj Maksimilijan dotadanjeg koprivnikog kapetana Luku Szekelya od Ormoda vrhovnim, odnosno zemaljskim kapetanom, a koji dan kasnije postavio je na banski poloaj zagrebakog biskupa Jurja Drakovia i grofa Franju Frankapana Slunjskog. Njihovi posjedi stajali su uz samu granicu, to je bio dovoljan razlog da ih oni odluno brane. Na zasjedanju Hrvatskog sabora 21. rujna iste godine stalei su oduevljeno pozdravili nove banove i sveano ih uveli u bansku dunost prema ustaljenom obiaju. Raspravljajui tom prigodom to je hitno potrebno uiniti za obranu zemlje, stalei su zakljuili da ve od 6. listopada zapone utvrivanje Koprivnice, kojoj prijeti najvea opasnost od osmanske vojske iz Slavonije. Isto tako da se poprave utvrde u Ivaniu, Sisku, Vrbovcu, Hrastovici, Trcu i Cetinu, a na rjeici Glini podigne utvrda Preseka. 37 Provodei te zakljuke u skladu s mogunostima i vremenskim prilikama, u meuvremenu je 17. veljae 1568. bilo u Edirneu sklopljeno primire s Osmanskim Carstvom na osam godina. Poput svoga oca, morao je i kralj Maksimilijan prihvatiti obvezu da e sultanu Selimu II. slati godinji "dar" od 30 tisua ugarskih zlatnika. 38 Potpisujui ugovor o primirju obje strane prihvatile su zabranu pljakakih upada i provala preko granice i odravanje tzv. vitekih dvoboja, ali i zadrale pravo podizanja novih tvrava i utvrenja. Sporazum o primirju tumaili su krajiki zapovjednici Bosanskog sandaka prema vlastitom nahoenju i ponaali se kao da nije ni zakljuen. Manje skupine akindija iz Kostajnice i Krupe zalijetale su se prema Hrastovici, Sisku, Gori, Glini i drugim mjestima, zbog ega su banovi i morali biti uvijek na oprezu i stajati pripravni za borbu. Takve i sline upade privremeno je, meutim, zaustavila epidemija kuge, koja je harala Hrvatskom do nastupa ljeta. Upravo poetkom ljeta, tonije 24. lipnja 1568. odrano je i zasjedanje Hrvatskog sabora u Zagrebu. Okupljeni stalei ponovili su zakljuak s prijanjeg zasjedanja o popravku tvrava u Koprivnici, Ivaniu, Trcu i Cetinu, i njihovoj opskrbi ratnim potreptinama, kao i dovretku izgradnje utvrde u Preseki. Obrana Hrastovice izazvala je ivu raspravu stalea, da
35 36

Klai, o.c., V., sr. 333; Mesi. O.C., p. 263. Vramecz, o.c., p. 62. 37 HDA, Zagreb, Protocol1a generalium regni congregationum, sv. I. 1557-1601, p. 1-21. 38 Hammer, o.c., III., p. 517.

123

bi na kraju donijeli odluku o hitnom slanju 40 vojnika u Hrastovicu, iju posadu je kuga jednostavno pokosila. 39 Okupljanje i pokreti osmanske vojske uz rijeku Unu upozoravali su da e Turci uskoro opet krenuti u napad. Prema dobivenim obavijestima taj se napad oekivao u okolici Hrastovice i Siska prvih dana kolovoza. Saznavi za to banovi su smjesta pohitali u pomo Sisku i Hrastovici, i sredinom kolovoza natjerali osmansku vojsku u bijeg. O toj provali stigle su carskom dvoru nepovoljne vijesti o dranju bana Drakovia, koji je navodno pobjegao s bojita. Odgovarajui 8. listopada iz Zagreba na pismo Antuna Vrania, Drakovi je ljutito napisao kako nije Turcima pokazao leda nego elo i brojem svoje vojske prisilio ih na povlaenje. 40 Pljakaki upadi nastavljeni su 1569. preko Like i Krbave u zaleu Senja. Te su upade pratili senjski uskoci, prikrali se Peruiu i postavili Turcima zasjedu. Ne slutei to ih oekuje, poput bijesnih vukova nasrnuli uskoci na akindije, mnoge poubijali i zarobili. Meu zarobljenima bili su martolozi, s kojima su uskoci svirepo obraunali nabijanjem ivih na kolac, jer su hvatali djecu i prodavali ih Turcima. 41 Iako u donekle mirnijim prilikama, obranom zemlje bavio se Hrvatski sabor i 8. svibnja 1569., raspravljajui ponajvie o utvrivanju Hrastovice i njezinih dviju tvrava. Unato opoj bijedi i gladi stanovnitva, osobnim zalaganjem bana Drakovia stalei su izglasali izvanredni porez od pola forinte po dimnjaku, odnosno poreznoj jedinici, kako bi se zidovima opasala ne samo Hrastovica nego i druga mjesta na granici. S istom svrhom bilo je takoer zakljueno da se upotrijebe i svi podanici opatije u Topuskom radi utvrivanja Topuskog i dogradnje nezavrene tvravice u Preseki. 42 Kako se uope u to doba ivjelo u Hrvatskoj uzdu granice, zorno ocrtava prijedlog Ugarske komore kralju Maksimilijanu 22. listopada 1569. neka oslobodi graane Koprivnice godinjeg poreza, jer iz grada ne mogu izlaziti i obraivati svoja polja zbog neprestanih turskih naleta i napada. 43 U istom poloaju bila su i sva druga mjesta i granine utvrde oko kojih su krstarile vee ili manje skupine osmanskih krajinika koji su se prikradali selima i naseljima, pustoei, palei, pljakajui i odvodei stanovnitvo. Borbe na granici nisu prestajale ni 1570., pa su stalei na zasjedanju Sabora 12. travnja isticali da cijela Bosna prijeti Hrastovici, a Turci se svakog tjedna dva ili tri puta zalijeu preko granice. 44 Ali umjesto oekivanog napada na Hrastovicu, udarili su 19. srpnja Turci na Krstinju nedaleko Cetina, opljakali cijelo trgovite i odveli oko stotinu ljudi. Samo nekoliko dana iza toga etovao je Ferhad-beg iz Pakraca oko Ivania i zarobio zagrebakog kanonika Franju Filipovia zvanog Delipop. 45 Na turske izazove odgovorio je ban Franjo Frankapan provalom preko Une ispod Kostajnice, u kojoj su sudjelovali knezovi Juraj Zrinski, Nikola Frankapan Traki, Franjo Btagajski i kapetan Gapar Raab. Da na taj nain svjesno kre primirje, tuio je bana i knezove nadvojvoda Karlo svome bratu i kralju Maksimilijanu, koji je 16. studenoga 1570. u pismu naredio neka se posavjetuje s ratnim vijeem o kanjavanju hrvatskih knezova. 46 Razumije se, u postojeim prilikama o kanjavanju nije moglo biti ni rijei, osim da se ono svede na opomenu i suzdravanje od veih sukoba. Utvrivanje i obrana Hrastovice ozbiljno su brinuli stalee, tako daje 5. travnja 1571. Sabor odredio besplatne
39 40

ii, Acta comitialia..., III., p. 215-220. Klai, o.c., V., p. 343. 41 Vitezovi,o.c., p. 157. 139 42 ili, Acta Comitalia..., III., p. 244-249. 43 Idem, o.c., III., p. 267. 44 Idem, o.c., III., p. 290-294. 45 Staats u. Horfarcihov, Wien, Turcica 1570 46 Klai, o.c., V., p. 352.

124

radnike koji e utvrditi Btinju kod Hrastovice, nedavno osloboenu od osmanske vladavine. 47 Ban Franjo Frankapan stanovao je tada u svome katelu Gori, neznatno udaljenom od Hrastovice. Za vrijeme dok je objedovao sa svojom druinom, stigao mu je glas da Turci plijene polja i odvode stanovnitvo u robije. Istoga trena ustao je od stola i u pratnji konjanika pojurio na Turke, i u tri navrata ih razbio. Zapravo, potkraj srpnja okomila se osmanska vojska iz pakrakog i poekog sandaka na Hrastovicu, gdje se na elu posade nalazio kapetan Josip Dornberg. Uz banovu pomo Turci su bili potueni i natjerani u bijeg. 48 Na jugu Hrvatske, u Dalmaciji, takoer nije bilo mira. Zapoinjui rat protiv Venecije napali su Turci iz Klisa Split, Zadar, Zemunik i Novigrad, od kojih su Veneciji preoteli Zemunik. Uzvraajui Turcima osvojila je Venecija 1571. Skradin i opsjela tvrdi Klis. Traei pomo na sve strane, sklopila je Venecija savez sa senjskim uskocima, koji su odmah krenuli na kopnu i moru protiv Turaka. 49 Pokuavajui osvojiti Korulu, bili su Turci potueni zahvaljujui sveopem otporu stanovnitva. U pomorskoj bitci kod Lepanta 7 .listopada 1571. bila je turska mornarica strahovito poraena i velikim dijelom potopljena. Iako je taj poraz oznaio ope opadanje osmanske moi u Sredozemlju, izgubila je Venecija otok Cipar i teko je odolijevala napadima pograninih sandakbegova u Dalmaciji. Ne bi li smanjio turski pritisak na junom bojitu, poetkom 1572. provalio je knez Juraj Zrinski u okolicu Virovitice. Zajedno s njim bili su kapetani Hans Glaubitzer iz Koprivnice i Hans Kellner iz urevca. Ne nailazei ni na kakav otpor stigli su do Brezovice, spalili nekoliko sela i sa sobom poveli stanovnitvo i njihovu stoku. 50 O toj provali izvijestio je 21. sijenja budimski berglerbeg kralja Maksimilijana, upozorivi na krenje primirja i traei ujedno da se poinitelji kazne. Pismom od 3. veljae zabranio je kralj takve postupke i naredio da se Turcima vrati oteto. 51 Za obje strane Maksimilijanov odgovor budimskom beglerbegu nije znaio vraanje mira i potivanje primirja, jer se ono nikad i nije ozbiljno shvaalo niti su mu Turci pridavali neku vanost. Ve poetkom travnja Turci su napali i spalili KIotar Ivani, opljakali okolna sela i udarili na utvrdu Topolovac nedaleko od Krievaca. 52 Stradanje Klotra Ivania ozbiljno je ugrozilo crtu obrane, pa je Sabor 2. lipnja 1572. zakljuio da se ima to prije popraviti i odredio radnike koji e sagraditi novu tvravu. 53 Na jugu Hrvatske, oslanjajui se na izdaju nekog Mustafe, uspjela je Venecija poetkom kolovoza zaposjesti Klis, ali ga je zbog nesposobnosti vojnog zapovjednitva odmah izgubila. 54 Stalno u iekivanju to e se desiti i kamo e Turci udariti, zadesila je Hrvatsku nova nevolja. Naime, mladi ban Franjo Frankapan Slunjski trebao je sklopiti brak s Juditom, kerkom Ladislava Kerecsenyja i supruge mu Klare Frankapan. Na putu prema Mikulovu u Moravskoj, gdje se imala obaviti svadba, 2. prosinca 1572. ban je u Varadinu iznenada umro. Smrt je prouzroio ir iza uha kojeg je neki lijenik razrezao, zalio korpionovim uljem i tako ranu rastrovao. Svadbena povorka pretvorila se u tuan sprovod i alost hrvatskog naroda. Banovo tijelo bilo je iz Varadina dopremljeno u Zagreb i pokopano u stolnoj crkvi. 55

47 48

ili, Acta Comitalia..., III., p. 319. Rattkay, o.c., p. 146. 49 Theiner, o.c., II., p. 57; Horvat, Karlo, Monumenta uscocchorum, Zagreb 1910., I., p. 6. 50 Lopai, o.c., Starine JAZU 19, p. 37, 38. 51 Klai, o.c., V., p. 354. 52 Lopoi, o.c., Slarine JAZU 19, p.33. 53 ii, Acta comitalia..., III., p. 345-348. 54 Horvat, Monumenta uscocchorum, I., p. 7,8. 55 Rattkay, o.c., p. 146.

125

Smru bana Franje Slui1jskog ostao je biskup Juraj Drakovi sam na elu Hrvatske, nad kojom se opasnost zlokobno poveavala. Natjerani u oaj postupcima vlastele, ustali su poetkom veljae 1573. seljaci u irokoj okolici Zagreba protiv svojih tlaitelja. Brzim djelovanjem banske i plemike vojske pod vodstvom Gapara A1apia, seljaci su bili potueni i nad njima je izvrena svirepa odmazda. Ubojstvom seljaka nestalo je nekoliko tisua radnih ruku i smanjeni su javni prihodi toliko potrebni za plaanje vojske i odravanje utvrda i gradova na granici. Svjestan svoga poloaja, zamolio je ban Drakovi kralja da ga oslobodi banske dunosti ili neka mu odredi sudruga u banovanju koji e voditi vojne poslove. Traei najpogodniju osobu izbor je pao na kneza Jurja Zrinskog, sina nekadanjega hrvatskoga bana i sigetskog junaka Nikole, ali on nije elio prihvatiti bansku dunost. Prilike u Hrvatskoj dobro su dole Osmanskom Carstvu, pogotovo to je 7. oujka 1573. bio s Republikom Venecijom sklopljen mir, tako da su njegovi pogranini sandakbegovi mogli tada svoje snage usmjeriti na provale i napade izmeu Une i Kupe i sjeverno od Save. Mjeseca travnja spalili su Turci Sokol juno od Bihaa i upali do Kirina kod Vrginmosta. Sredinom kolovoza nasrnuli su izmeu Kupe i Save, odakle ih je protjerao ban Drakovi. Pismom od 1.rujna 1573. pozvao je kralj Maksimilijan biskupa i bana Drakovia i Zagrebaki kaptol da budno paze i dobro uvaju Hrastovicu kao prevaan grad u obrani od Turaka. 56 Krae vrijeme zatim etovali su Turci do Cazina, a od manjih upada nije bio poteen ni kraj izmedu Save i Drave. 57 Teke borbe s Turcima nastavljene su i 1574. godine. Prvih dana iza Nove godine napali su Turci iz Bosne Krstinju, opljakali Utinju i stigli sve do Bovia. Isto tako etovali su i do Klinca juno od Hrastovice, a stradale su i utvrde Greda i Rosac, koje su bile spaljene. Poetkom oujka poveo je Ferhad-beg Sokolovi jaku vojsku i provalio do Steninjaka, oplijenio okolicu grada i. odveo oko 500 ljudi u ropstvo. Isto tako udarili su Turci iz Pakraca na Ivani, gdje ih je ivamki kapetan Ivan Panovl potukao s malim snagama rastjerao. Pritisak osmanske vojske nije, meutim, na granici prestajao, ve su poetkom travnja Turci opet napali Steninjak, pohvatali i zarobili oko 100 ljudi. 58 Sve tee odolijevajui napadima osmanske vojske, sastao se 15. svibnja 1574. Hrvatski sabor u Zagrebu i jednoglasno zakljuio da se sagrade dvije utvrde, jedna kod Topuskog, a druga kod Bresla, gdje su inae Turci obiavali prelazili preko Kupe. Osim toga da se poprave i pojaaju tvrave Slunj, Turanj, Tounj i Herendi, a sjeverno od Save Rasinja, Gradac i Vrbovec. Nadalje, da se na troak cijele Hrvatske uzdrava 240 haramija, od kojih e pod zapovjednitvom podbana 200 braniti utvrde i paziti na prijelaze preko Kupe, a preostalih 40 haramija straariti na Zagrebakoj gori i na Ouri (Ivanici) i progoniti i suzbijati Vlahe, koji su kao turski martolozi hvatali i odvodili djecu iz Hrvatskog zagorja. Da se namakne potreban novac za uzdravanje haramija, Sabor je takoer zakljuio da se u Hrvatskoj plaa "dimnica" od , jedne forinte od svakoga dimnjaka. 59 Saborski zakljuci i poduzete mjere nisu ipak bitni je utjecali na ope stanje obrane, mada su te mjere za gospodarski upropateno i prorijeeno stanovnitvo znaile golemo optereenje. U srpnju 1574. etovali su Turci opet do Bovia i odveli vei broj ljudi, a mjesec dana iza toga popalili sela ispod Petrove gore i u okolici Steninjaka. 60 Kudikamo bio je opasniji napad na Koprivnicu, ije su podgrae Turci zapalili i bez uspjeha pokuali osvojiti tvravu. 61 Prib1ino u isto doba, Turci su ponovno pljakali i pustoili oko Steninjaka. 62
56 57

Lopoi, Spomenici..., I., p. 20, 21. Kriegsarchiv, Wien, Register 1573., p. 382, 383. 58 Ibidem, Expedit prothocollum Ao 1574., p. 36, 37, 51. 59 ii, Acta comitialia..., III., p.409-414. 60 Lopai, o.c., Starine JAZU 19, p. 38. 61 Hammer, o,c., IV., p. 613. 62 Kriegsarchiv, Wien, Expedit prothocolIum Ao 1574., p. 47

126

Pogoravanjem prilika na granici, molbe za osloboenjem banske slube i ostavke Jurja Drakovia na banski poloaj, rijeio je kralj Maksimilijan napokon 15. listopada 1574. godine. Naime, kao njegova sudruga u banovanju postavio je kralj Gapara Alapia i povjerio mu voenje vojnih poslova, koje biskup Drakovi nije mogao sam obavljati. Na saborskom zasjedanju 19. prosinca u Zagrebu bio je Alapi sveano uveden u bansku dunost, premda su stalei negodovali to njegovo imenovanje nije posebnim kraljevim nalogom bilo proglaeno stalei ma, redovima i cijelom narodu. Obrana zemlje bila je staleima i na tom zasjedanju glavni predmet rasprave, pa je bilo zakljueno da se obnovi i pregradi Koprivnica, utvrdi Letovani na Kupi i podignu ograde oko Ivania i Krievaca. 63 Uoi zasjedanja Hrvatskog sabora, umro je 12. prosinca 1574. sultan Selim II. i naslijedio ga je njegov ratoborni sin Murad III. Novoga sultana sporazum o primirju nije obvezivao, tako da je kralj Maksimilijan morao obnoviti pregovore o produenju primirja. Od tih pregovora Hrvatska nije imala nita, jer su pogranini sandakbegovi, ovisno o vremenskim prilikama i raspoloivim vojnim snagama, napadali i provaljivali kao da primirje nije ni sklopljeno. Ve prvih dana 1575. etovao je Ferhad-beg oko Cetina i stigao do Budakog na rjeici Radonji. Tu ga je saekao krajiki potpukovnik Hans Auersperg i 7. sijenja upustio se u bitku. Opkoljen sa svih strana bio je Auersperg tako strahovito potuen, da se jedva bijegom spasio od propasti. 64 Pod tekim dojmom poraza i odavno natjerano u oaj, naputalo je stanovnitvo taj prostor i odlazilo u sigurnije krajeve, naroito u Koruku, tajersku, Austriju i zapadnu Ugarsku. 65 Turske provale i napadi u kojima je stradala okolica Ivania, urevca, Koprivnice i Hrastovice, smjenjivali su se jedni za drugim. U rujnu 1575. pokuao je Ferhad-beg osvojiti Biha. Kad mu to nije uspjelo, produio je s vojskom prema rijeci Kupi. Kod Budakog ekao je Ferhad-bega zapovjednik hrvatske krajine Herbart Auerspcrg. Njegove snage bile su neusporedivo slabije i malobrojnije da je upravo bilo nerazumno zapoinjati bitku. Pouzdajui se u osobnu hrabrost i vjerujui u ratnu sreu, nasrnuo je Auersperg na Turke i tri puta potisnuo njihov prvi bojni red, da bi u sudaru s glavninom Ferhad-begove vojske izgubio ivot i bitku. Samo nekolicina vojnika iz njegove pratnje uspjela se probiti s bojita i bijegom spasiti ivot. Kad je bitka bila zavrena, stigla je krajika vojska na bojite, ali su je Turci jednostavno pregazili i satrli. Svoje prethodnice poslao je tada Ferhad-beg do Metiike, gdje su opljakale 16 sela i zarobile nekoliko stotina mukaraca, ena i djece. Ovjenan ratnom slavom i natovaren bogatim plijenom, vratio se 24. rujna Ferhad-beg u Bosnu. Na putu prema Bosni pojedini odredi njegove vojske pljakali su okolicu Steninjaka i Kamenskog, da bi tom prilikom zaposjeli Bilu Stinu na lijevoj strani Une. 66 Poraz kod Budakog imao je dalekosene posljedice, a osvajanje Bile Stine i stvaranje vojnog uporita znailo je snaan turski iskorak prema rijekama Mrenici, Korani i Kupi. Zadobivenu prednost i slabljenje hrvatske obrane, osmanska je vojska obilno koristila i poveavala pritisak zapadno od U ne, napadajui istodobno prostor izmeu Save i Drave. Poetkom sijenja 1576. opljakali su Turci iz Moslavine i Velike (Kraljeve) neko selo pored Save i odveli u ropstvom oko 80 ljudi. Sredinom istoga mjeseca etovali su Turci iz Bosne oko rijeke Korane, gdje su pohvatali nekoliko desetaka ljudi. Mjesec dana kasnije pokuali su osvojiti tvravu urevac u Podravini, odakle su bili prisiljeni na povlaenje. Potkraj veljae stigle su turske etovoe u okolicu Steninjaka i Ostroina, da bi uz pljake i pustoenja odvele sa sobom gotovo tri
63 64

ii, Acta comitialia..., III., p. 427-432. Kriegsarchiv, Wien., Expedit prothocolIum Ao 1575., p. 12-14. 65 Lopai, o.c., Stannc JAZU 19, p. 39. 66 Radi, Paul von, Herbard VIII. Freiherr zu Auerspeg, Wien 1862.,p.326; Isthaunffy, o.c, Lib.XXV.,p.335,336.

127

stotine ena, djece i mukaraca. Okupivi snanu vojsku, napao je Ferhad-beg u travnju Hrastovicu, ija posada je izdrala i odbila etiri juria osmanske vojske. Neuspjeh pod Hrastovicom nadoknadio je Ferhad-beg osvajanjem utvrde Pei (Pecki), gdje je dao pogubiti vei broj ljudi, a preostalo stanovnitvo odveo u Bosnu kao ratno robije. Slobodno krstarei u veim ili manjim skupinama vojske izmeu Une i Kupe, negdje sredinom lipnja 1576. osvojili su Turci na prevaru Buim, stari i tvrdi grad grofova Keglevia. Neposredno zatim bila je napadnuta tvrava Gvozdansko, na koju su Turci tri danajuriali i pokuavali slomiti obranu, ali je opsjednutom gradu pravodobno stigla pomo. 67 Poslije manjeg predaha nastavili su Turci vojno djelovanje, tako da su najprije zauzeli Hojsiev Gradac, a 18. srpnja 1576. u noi prevarom Cazin. Nakon toga udarili su na Ostroac, bezuspjeno juriajui na tvravu cijeli dan. Uz pomo osmanske vojske iz Ugarske poli su istodobno i Turci iz Poekog sandaka na etovanje prema Varadinu. Za njihov dolazak saznala je krajika posada iz urevca, na prikladnom mjestu ih saekala i razbila, vie od 300 vojnika ubila i zarobila. Izvodei napad za napadom nije se Ferhad-beg smirivao, ve je 30. kolovoza bio napadnut IBiha, odakle su Turci odveli 32 zarobljenika. Mjesec dana kasnije pao je u njihove ruke Podzvizd, a nedugo zatim bili su izgubljeni Gornja i Donja K1adua, Bojna i Sraica, dok je plamen progutao Hresno. 68 Prvih dana studenoga etovala je Ferhad-begova vojska oko Steninjaka, gdje je ubila 35 i zarobila 147 ljudi. Pljake i pustoenja nastavila je ona i u prosincu 1576. oko Skrada i uz rijeku Koranu i ponovno oko Steninjaka, sustavno lomei obrambene snage Hrvatske i pretvarajui njezina vojna uporita na tom prostoru u otoie okruene pustoi. 69 Padom Buima, Cazina, Podzvizda i obiju K1adua, bio je izgubljen hrvatski prostor izmeu Une i rjeice Gline, pa se crta obrane zlokobno pribliavala toku rijeka Korane i Kupe. Na jugu Hrvatske drale su kraji~ke posade Ripa, Sokol, Biha, Izai, Ostroac. Mutnicu, Drenik i Trac, zapravo, uski pojas preko kojeg je osmanska vojska nesmetano etovala i provaljivala. Osim prostornih gubitaka, loem stanju obrane pridonosila je takoer neizvjesnost o izboru i postavljanju novoga bana, jer su biskup Drakovi i Gapar AIapi jo u proljee 1576. zatraili od kralja Maksimilijana da ih razrijei banske dunosti. Bansko dostojanstvo i poloaj bili su tada ponueni iskusnom vojskovoi Krsti (Christophoru) Ungnadu, ije uvjete kralj nije elio prihvatiti. Trailo se obostrano prihvatljivo rjeenje, ali 12. listopada 1576. umro je kralj Maksimilijan i naslijedio ga je njegov Sin Rudolf II. Pitanje banske stolice ostalo je tako nerijeeno, pa je novi kralj 22. listopada zamolio Drakovia i Alapia neka u granicama svojih mogunosti i dalje banuju. Pregovori kraljevih poslanika dobro su napredovali u Istanbulu i 25. prosinca 1576. bilo je sklopljeno primirje na osam godina. Isto kao prije i to je primirje, na koje se Ferhad-beg i ostali osmanski krajinici nisu ni obazirali, za Hrvatsku bilo daleko od stvarnosti. Ulazei u 1577. godinu, prva crta obrane u Hrvatskoj vodila je od Drave preko urevca, Virja, Novigrada, Topolovca, Sv. Ivana abno, Cirkvene, Gradeca, Vrbovca, Bojakovine, Lupoglava, Ivania, Lekenika, Siska, Blinje, Zrina, Gvozdanskog, Vranograa, Kladue, Pei, Mutnika, Ostroca, Bihaa, Ripa, Sokola, Izaia, Drenika, Trca, Strulia, Slunja, Plakog, Modrua, Brinja i Otoca, do morske obale kod Senja. Posade tih gradova i utvrda sastojale su se od 2 170 konjanika i pjeaka. 70 Na drugoj strani, nasuprot njima stajala je nekoliko puta brojnija i nadmonija osmanska vojska, iji su izvori ljudstva i materijalnih dobara bili neusporedivi.
67 68

Lopai, o.c., Starine JAZU 19, p. 40, 41;ili, Acta comitallia..., III., p. 474,475. Lopai, Spomenici..., I., p. 23,24. 69 Idem,o.c., I.,p. 24. 143 70 Idem, o.c., I., p. 33-40. I

128

elei, meutim, jo vie poveati pritisak na jug Hrvatske, osmanske su vlasti nastupom proljea 1577. u opustoene krajeve Like i Krbave poele naseljavati Vlahe. Obavijeten o tome naredio je 7. lipnja kralj Rudolf nadvojvodi Ernestu da se Vlasi protjeraju. Desetak dana kasnije s tim su nalogom bili upoznati krajiki zapovjednici, koji su vie u potaji nego javno trebali prikupiti vojsku i hranu i potom udariti na Turke. 71 Meutim, lake je to bilo rei nego uiniti, jer su Ferhad-begove snage odmah prele u napad, pa je nekoliko stotina konjanika pustoilo okolicu Steninjaka. Isto tako harala je osmanska vojska u srpnju i kolovozu oko Bihaa, zatim ponovno u okolici Stenlnjaka i Kneje. Osobno predvodei vojsku osvojio je Ferhad-beg do 29. rujna silom, predajom ili izdajom, Podzvizd, Pei, Sturli, Ajti, Bojnu, Sraicu i obje Kladue. Tom prilikom pokuali su Turci osvojiti jo i utvrde Hresno i Smrkovi, ali su njihovi napadi bili odbijeni. Poetkom listopada poslao je Ferhad-beg jaku vojsku do rijeke Korane, koja je pljakala i palila sela uz Koranu, dok je sam napao tvravu Gvozdansko. Prisiljen na povlaenje od Gvozdanskog usmjerio je Ferhad-beg svoje snage tada na Ostroac i 13. studenoga bila je tvrava osvojena. 72 Uoi osvajanja Ostroca upala je osmanska vojska 5. studenoga blizu Topuskog, gdje je zapalila utvrdu Mazin, koju je bio podigao biskup Drakovi radi obrane svoga imanja oko Topuskog. 73 Prikupivi nove snage, iz Ostroca je Ferhad-beg krenuo na Zrin, i poslije krae opsade bio je 20. prosinca 1577. Zrin osvojen. 74 Ponesen uspjesima svoga oruja, uoi Boia stigao je Ferhad-beg opet do Gvozdanskog, kojeg su Turci drali nekoliko mjeseci u opsadi, onemoguavajui tako dopremu hrane i streljiva braniteljima grada. Osim oskudice u hrani i streljivu nedostajala je u gradu i voda. Gradska posada sastojala se od priblino 300 vojnika i ljudi sposobnih za oruje kojima su zapovijedali iskusni ratnici i kapetani: Stjepan Doktori, Nikola Oegovi i Andrija Strepi. Iznurena dugotrajnom opsadom, posada je u Gvozdanskom ve danima gladovala i patila od ei i studeni. Psi, make i sve drugo to se pojesti moglo bilo je ve pojedeno, a za ogrjev je koriteno sve to je gorjeti moglo. Odbijajui turske napade i jurie, mnogi branitelji grada bili su ranjeni, a od gladi, ei i zime posve iznemogli. Na Ferhad-begov poziv da se predaju, odgovorili su da e radije umrijeti nego se sramno predati. Vrlo prorijeeni u obrani, gotovo s posljednjim dahom ivota u sebi, odbili su branitelji grada turske jurie 11. i 12. sijenja 1578. Da bi konano slomio otpor obrane, naredio je Ferhad-beg da se oko ponoi izvede sveopi juri na grad. Ali na iznenaenje osmanske vojske, odmah nakon ponoi bila su u gradu pogaena sva svjetla. Prestale su takoer gorjeti i straarske vatre i vie nije bilo uti glasa. Mislei da je posrijedi ratna varka, odgodio je Ferhad-beg napad do zore 13. sijenja. Kad su se Turci u zoru poeli pribliavati gradu, nitko se od branitelja nije pojavio na zidovima niti je planula puka. Stigli su tako i do gradskih vrata,. ali se ni tada nitko nije oglasio. Nasrnuvi silovito na vrata, upali su u grad i ostali osupnuti prizorom koji su zatekli. Nigdje iva stvora, ni mrvice hrane, ni kapi vode. Svuda samo blijedi leevi izranjavanih, izgladnjelih i smrznutih ljudi koji su svjesno poli u smrt. Duboko potresen nevienim prizorom, naredio je Ferhad-beg da se mrtvi pokopaju po kranskom obredu uz vojne poasti. 75 Obrana Gvozdanskog i njezin ishod nadmaili su sve ratne strahote s kojima su se Hrvati nosili gotovo dva stoljea branei svoj opstanak u borbi protiv Osmanskog Carstva. U suodnosu i nasuprot stvarnosti ina branitelja grada, sve antike tragedije doimaju se jednostavno kao izazovno duhovno tivo u kojem se isprepliu osobne strasti i sudbine na
71 72

Idem, o.c., I., p. 30, 31. Idem, o.c., I., p. 24, 25. 73 Staats u Hofarchiv, Wien, Turcica Ao 1577. 74 Klai, o.c., V., p. 413. 75 Idem, o.c., V., p. 413, 414.

129

granici mogueg i nestvarnog u iskazivanju moralnih i ljudskih vrlina. Posada u Gvozdanskom svojim je ivotom tvorno pokazala i potvrdila snagu i veliinu moralnih, duhovnih i ljudskih vrijednosti u kojima se istodobno zrcalio i sam duh naroda kojem je ona pripadala. Izjednaujui pravo na opstanak, slobodu i smrt, u Gvozdanskom je samo smrt mogla biti pobjednik. Svjesno i u mukama odlazei u nepovrat, sudionici tih vie nego stravinih zbivanja nisu ni slutili da e, zapravo, umrijeti poslije smrti, a smrtni udarac za dat e im vlastiti narod koji nije naao za shodno da ih sauva od zaborava i pretvori u vjeiti plamen i spomenik odlunosti, hrabrosti i slobode, kao jednoj od znaajki svoga povijesnog bia. Shvativi da je osvojio mrtvi grad, vieno i doivljeno potiskivao je Ferhad-beg novim ratnim pothvatima i osvajakim planovima. Dok se nalazio jo pod Gvozdanskim, napala je osmanska vojska Budaki i upala u okolicu Steninjaka, palei i pljakajui kue, odvodei ljude i stoku. 76 Ni mjesec dana iza toga, nasrnuli su Turci opet na sela u okolici Steninjaka, odakle su odveli vie stotina ljudi u zarobljenitvo. 77 Gubilak Ostroca, Cazina, Buima, Zrina i Gvozdanskog, napokon, su primorali kralja Rudolfa da se odlunije zauzme za obranu Hrvatske, a preko nje i austrijskih pokrajina Koruke, Kranjske i tajerske. Prvi korak u tom smjeru bilo je postavljanje Krste Ungnada za hrvatskog bana, koji je na zasjedanju Sabora 6. veljae 1578. u Zagrebu bio sveano uveden u bansku dunost. 78 Drugi, daleko vaniji i dalekoseniji korak bilo je 12. rujna 1577. povjeravanje i 25. veljae 1578. predaja cjelokupne uprave nad krajitem u Hrvatskoj, kraljevu stricu tajerskom nadvojvodi Karlu. U dalim uputama, kako uspostavi li i organizirati Vojnu granicu na tom prostoru, kralj se odrekao svih davanja iz Koruke, Kranjske i tajerske to ih je on tada primao, koja e ubudue nadvojvoda upotrijebiti za plaanje i uzdravanje krajike vojske. Osim toga, dobio je nadvojvoda Karlo pravo da u Grazu osnuje Ratno vijee, u koje e Koruka i Kranjska birati 2 a Stajerska 3 lana. Nadalje, sve generale, kapetane i druge asnike u Vojnoj granici moe nadvojvoda sam imenovati, uz prethodni izvjetaj kralju. tovie, u kraljevo ime morao se u vojnim poslovima pokoravati nadvojvodi i hrvatski ban i njemu podreena vojska. Isto tako i svi stalei u zemlji i sva vojska pozvana na opi ustanak u obrani protiv neprijatelja. 79 Na temelju tako dobivenih ovlatenja bio je samostalnosti Hrvatske i banskoj vlasti zadan teak udarac. U ostacima ostataka Hrvatske stvorenje na taj nain izdvojen prostor, ije se vrhovno vojno zapovjednitvo nalazilo izvan Hrvatske. Banska vlast jedva da je imala ikakav utjecaj na taj prostor, niti se mogla mijeati u izbor vojnih zapovjednika. Zahvaljujui tome vojni zapovjednici iz austrijskih pokrajna preuzimaju vodeu ulogu i potiskuju hrvatske ratnike, koji uglavnom obnaaju male asnike dunosti. Zajedno s njima prodire i njemaki jezik, da bi ubrzo postao i slubeni na tom prostoru. Rasuivanje Hrvatske i njezina povijesnog bia doseglo je tako zavrni stupanj. Posljedice toga ina bile su katastrofalne za gospodarski, kulturni i politiki razvoj hrvatskog naroda, i odredile su njegovu povijesnu sudbinu u idua tri stoljea. Raspravljajui vrlo dugo to uiniti i kako zaustaviti osmansku vojsku na granici Hrvatske, zakljuili su i odluili kranjski, tajerski i koruki stalei na Saboru u Brucku na Muri da se juno od Save i Kupe, odnosno u Hrvatskoj vojnoj granici, uzdrava 2 435 vojnika, a sjeverno od Save ili u Slavonskoj vojnoj granici 2 700 vojnika uz godinji troak od 313 344 forinta. Udarnu snagu te vojske na obje krajine inilo je 12OO lako i s pukama naoruanih konjanika.
76 77

Lopoi, Spomenici., I., p. 25. Idem, o.c., I., p. 2S. 145 78 ii, Acta comitialia..., IV., p.3 79 Lopai. Spomenici..., I., p. 48-51,56-60.

130

Osim manjeg broja strijelaca (arkebuzira) i viih vojnih zapovjednika, sva ostala vojska sastojala se od hrvatskih pjeaka, odnosno haramija. Osim trokova za uzdravanje vojske, stalei su takoer odobri1i 420000 forinti za popravak nekih tvrava i za gradnju posve nove i vrlo jake tvrave koja e moi suzbijali osmanske napade. Svoje odluke i zakljuke priopili su poslanici stalea nadvojvodi Karlu I. oujka 1578. godine. 80 Istoga dana izdao je nadvojvoda Karlo naputak o vojnom redu za pjeake i konjanike u Vojnoj granici. Prema tom naputku svi krajiki vojnici morali su poloiti prisegu vjernosti kralju i nadvojvodi Karlu, te se bez ikakva pogovora pokoravati svojim kapetanima i ostalim vojnim zapovjednicima. Drukije reeno, za njih nije postojala vlast hrvatskog bana i Hrvatskog sabora, niti su oni bili duni iskazati vjernost najviim dravnim i upravnim tijelima naroda na ijem su prostoru ivjeli i kojem su pripadali. Za neposluh, krae, otimaine, samovoljno etovanje, spavanje na strai, zaboravljanje lozinke, izbjegavanje vojne slube, urovanje s neprijateljskom stranom i naputanje bojnog reda, krajinici su kanjavani tjelesnim i novanim kaznama i gubitkom ivota. Od rijeke Drave do morske obale dijelilo se graniarsko podruje na Kopnvmku, Krievaku, Ivamku, Hrastoviku, Bihaku, Slunjsku, Ogulinsku i Senjsku kapetaniju. Pjeaci su bili odjeveni u narodnu nonju, naoruani kopljem, sabljom, bodeom, mlatom ili bojnom sjekirom. Odjea konjanika sastojala se od izama, jahaih hlaa, koulje i kratkog haljetka, prsnog oklopa i kacige. Naoruani su bili kopljem, titom, sabljom, bodeom, bojnom sjekirom ili mlatom, a manji dio i kratkim pukama. Svi graniarski vojnici morali su biti zdravi, mladi i snani, dobro uvjebani i vini oruju. 81 Preustrojavanje vojnih krajita U Hrvatskoj, iskoristio je Ferhad-b.eg za nove napade. Poetkom travnja 1578. bio je osvojen Dremk, a uskoro zatim neuspjeno su Turci juriali na tvrdi grad Dubovac. U isto vrijeme nahrupila je osmanska vojska iz Slavonije na Koprivnicu, zapalila kue u podgrau i opustoila okolna sela Ivanec, Koledinec i Buzinec, odakle je odvela manji broj ljudi i otela svu stoku. Drei u stalnoj napetosti granino podruje, pokuali su Turci 14. svibnja zauzeti tvravu Topusko, na koju su bijesno pucali i uzalud juriali. Na povratku od Topuskog, ojaan i veim brojem konjanika i pjeaka, saekali su oni 22. svibnja kod Drenika novog zapovjednika Hrvatske granice Johanna Auera Fembergera, koji se vraao iz Bihaa nakon to je grad opskrbio hranom i streljivom. Iskusan u borbi s Turcima i osobno vrlo hrabar, Femberger je posve razbio osmansku vojsku, pohvatao i poubijao nekoliko stotina turskih vojnika. 82 Na turske provale i napade odluio je nadvojvoda Karlo odgovoriti dobro pripremljenom vojnom koja e vratiti Turke do rijeke Une. O toj zamisli izvijestio je hrvatske stalee na saborskom zasjedanju 15. srpnja 1578. u Zagrebu zapovjednik Slavonske granice Vid Hallek. Stalei su prihvatili tu zamisao i zakljuili da se do 6. kolovoza okupi vojska u taboru bana Krste Ungnada kod Odre u Turopolju. Oekujui mnogo od te vojne, stalei su takoer odobrili i dali hranu za vojsku, rijeili pitanje prijevoza topova iz Varadina i Zagreba na bojno polje i odredili radnike za popravak i utvrivanje Koprivnice, Ivania, Krievaca, Graca, Topolovca i Cirkvene. Iskazujui punu podrku planiranoj vojni, stalei su pritom jasno rekli da se hrvatski ban ne moe podrediti bilo kojem vojskovoi bez povrede banske asti i starodrevnih prava i sloboda Hrvatske. 83 Iznosei taj stav stalei su, zapravo, otvoreno negodovali protiv politike nadvojvode Karla, koji je skoro cijelu Hrvatsku podvrgao svojoj vlasti. Izmeu redaka to se

80 81 82 83

Idem, o.c., I.. p. 60-62. Idem, o.c., I.. p. 33-40, 65- 71. Idem, o.c., I., p. 25, 26. ii, Acta comitialia..., IV., p. 8-13. 147

131

negodovanje odnosilo i na bana Ungnada jer nije potjecao niti je ulazio u red hrvatskih stalea. Okupljanje vojske izvreno je u predvienom roku, a zapovjednitvo nad njom povjerio je nadvojvoda Karlo korukom zemaljskom kapetanu grofu Georgu Khevenhillleru. Ojaana sa 18 topova njegova se vojska sastojala od vojnika iz Koruke, Kranjske, Gorice i austrijskog dijela Istre. Pod zastavom bana Ungnada naao se takoer priblino isti broj konjanika i pjeaka. Obje vojske trebale su se nai u Slunju i odatle krenuti protiv osmanskih snaga. Meutim, prije nego to su te vojske stigle do Slunja i zapoele vojni pohod, preoteo je Turcima oko 1. kolovoza Cazin i Ostroac zapovjednik Hrvatske granice Johann Femberger, vraajui se po drugi put iz Bihaa nakon to je grad opskrbio hranom i vojnim potreptinama. Muno se probijajui od Slunja opustoenim krajem, stigli su 21. kolovoza Kenvenhuller i Ungnad u Drenik i koja se dijelila na Hrvatsku i Slavonsku granicu nastavili put prema Bihau. Napredovali su vrlo sporo zbog premorenosti vojske i jo slabije prehrane i nedostatka pitke vode. Pred njima se povlaio Ferhad-beg do 4. rujna ekajui da se ta vojska, suoena s potekoama, sama od sebe pone osipati i gubiti svaku nadu u bilo koji vojni uspjeh. Kad je medu vojnicima izbila i crijevna zaraza, vie nije bilo sumnje da se odmah mora zapoeti s povlaenjem i da je vojni pohod propao. Pratei stalno na odreenoj udaljenosti to se u protivnikom taboru deava, poeo je tada Ferhad-beg polako napredovati, putajui Khevenhullera i Ungnada da se povuku. Dobivi u meuvremenu pojaanje, napao je Ferhad-beg Cazin i 1. listopada opet ga osvojio, a dva dana kasnije pao je u njegove ruke i Ostroac. 84 Neuspjela vojna potvrdila je nadmo osmanskih snaga i da je prostor izmeu rijeka Korane, Mrenice, Kupe i Une izgubljen. Jo dok je trajala ta vojna, 17. kolovoza preli su Turci iz Berzence, Babocse i Barcsa Dravu blizu Koprivnice i napali tvravicu Drnje koju su poslije estoke paljbe i juria osvojili i spalili, a manji broj ljudi pohvatali i zarobili. U pomo Dmju pohitalaje iz Legradajedna eta konjanika kneza Jurja Zrinskog koja se poput oluje sruila na Turke, mnoge poubijala i zarobila, tako da ih se malo spasilo bijegom. Tri dana nakon toga napao je Ferhad-beg iz Pakraca selo Kopinac (Kupinovac) kod Bjelovara i odatle odveo sve ljude i stoku. Za njim se u potjeru dao zapovjednik Slavonske granice Vid Hallek, sustigao ga na rijeci esmi i razbio, oslobodio zarobljenike i preoteo stoku. 85 Premda u nepovoljnim okolnostima, elio je nadvojvoda Karlo da se odluka o gradnji vojne tvrave donesena u Brucku im prije i ostvari. Temeljno pitanje bilo je na kojem je mjestu graditi, kako bi najvie pridonijela jaanju obrane i titila iri prostor od turskih provala i napada. Vjerojatno prema savjetu vojnih strunjaka, ponajprije potpukovnika Fernbergera, odluio je nadvojvoda da se tvrava podigne blizu utoka Korane u Kupu ispod grada Dubovca. Pripremni radovi za njezinu izgradnju poeli su ve u ljeto 1578., o emu je nadvojvoda Karlo 20 rujna izvijestio kralja Rudolfa. 86 Usporedo s tim poslovima odvijala se na morskoj obali i obnova Baga, starog grada bana Ivana Karlovia. Pismom od 14. veljae 1578. upozorio je senjski kapetan Gapar Raab nadvojvodu Karla, da nipoto ne bi bilo opravdano razoriti grad Bag ili Scrisu, kako to, zapravo, eli Venecija, jer bi tada Turcima bio otvoren put do Senja, pa ga upravo o zbog toga valja obnoviti. 87 General Vid Hallek, zapovjednik Slavonske granice Zapoinjui izgradnju nove tvrave nije, meutim, nadvojvoda Karlo zatraio miljenje Hrvatskoga sabora niti je dobio suglasnost vlasnika zemljita kneza Jurja Zrinskog. Istom kad je knez Zrinski pristao prodati zemljite uz primjerenu cijenu, obratio se 22. oujka 15790 nadvojvoda Saboru da odredi radnike, kola i zaprege za gradnju tvrave. Sabor je 3. svibnja odrao zasjedanje u Zagrebu i zakljuio da
84 85

Lopai, Spomenici..., I., p. 25, 26. Idem, o.c, I., p. 26. 148 86 Idem, o.c., I. p. 73,74. 87 Idem, o.c., I. p. 55, 56.

132

kmetovi s imanja Ozalj, Petrovina, Slaveti, Turanj i Jastrebarsko, kao i kmetovi s plemikih imanja na desnoj strani Kupe, besplatno rade na izgradnji tvrave. Sto se tie mjesta njezine gradnje, stalei su izrazili miljenje da nova tvrava ba i nee posluiti obrani Hrvatske, pogotovo ako se ima na umu donji tok rijeke Kupe i mogunost prodora osmanskih snaga u Turopolje. S obzirom na to bilo bi moda bolje da nadvojvoda pojaa utvrdu i posadu u Brestu, umjesto da gradi novu tvravu podno Dubovca. Za gradnju nove tvrave bila bi svakako prikladnija Kneja kod Steninjaka, a kao sjedite zapovjednika Hrvatske granice mogao bi posluiti grad Topusko, kojemu zapravo nedostaje samo krov. Da bi se u to kraem roku dovrilo i utvrivanje Koprivnice, stalei su takoer zakljuili da odreeni broj kmetova iz cijele Varadinske upanije iskopa obrambeni jarak i podigne nasip oko grada. Na isti nain neka to uine kmetovi iz Zagrebake upanije postavljanjem ograda i zapreka u Brestu, Letovaniu, Hergoviu, Gorici, Pranu, Sredikom, Brikievini, iinecu, Miljenoviu, Degoju, Augutanovecu, Svetom Jakobu (Gazi) i Reici, gdje su inae Turci obiavali prelaziti preko Kupe. Ali kako je u cijeloj Hrvatskoj u to vrijeme vladala silna glad, na te poslove krenut e oni tek I. kolovoza 15790 kada se poanje penica, ra i jeam i bude novoga kruha. 88 Na miljenje hrvatskih stalea nije se nadvojvoda Karlo ni osvrtao, ve je 13. srpnja 1579. i slubeno zapoela gradnja nove tvrave, u ije su temelje graditelji navodno ugradili 900 glava ubijenih osmanskih vojnika koji su prole godine stradali u opsadi Dubovca. Zahvaljujui velikom broju radnika, gradnja tvrave brzo je napredovala, tako da je do 2. rujna vei dio bedema bio sagraen, a ve 4. listopada smjestio se u gotovoj tvravi potpukovnik Johann Fernberger . 89 Nova tvrava dobila je ime po nadvojvodi Karlu "Karlstadt", odnosno Karlovac, I kao toje obnovljeni stari grad Bag na isti nain dobio ime Karlovbag ili Karlobag. 90 Gradnju tvrave Ferhad-beg nije ometao, nego je popravljao Zrin, Gvozdansko, Buim, Cazin i li Ostroac, dovlaio u tvrave topove i postavljao vojne posade. Pokrete njegovih snaga budno I je pratio potpukovnik Fernberger i nije dopustio nikakvo iznenaenje. etovanje manjih i razmjera na granici izvrili su Turci jedino iz Poege i Pakraca do Topolovca kod Krievaca , ili urevca, ali su oba puta bili suzbijeni i protjerani.91 Krajem listopada 1579. imenovao je nadvojvoda Karlo Weikharda Auersperga zapovjednikom I Hrvatske granice, a 6. studenoga unaprijedio ga u in pukovnika. 92 Novi zapovjednik trebao je stalno boraviti u Karlovcu na elu posade od 800 konjanika i pjeaka. Pod njegovim zapovjednitvom bili su kapetani u Hrastovici, Bihau, Slunju, Ogulinu i Senju s ukupno 2 485 vojnika. Senjskoj kapetaniji pripadale su tvrave i utvrde: Senj, Karlobag, Ledenice, Trsat, Brlog, Otoac i Brinje. Ogulinska kapetanija obuhvaala je Ogulin, Modru i Sveticu (kod Josipdola), dok su Slunjsku kapetaniju inili gradovi i utvrde Slunj, Dabar, Jesenica, Cetin i Trac. Bihaka kapetanija sastojala se od Bihaa, Izaia i Ripa, a Hrastovika kapetanija od Hrastovice i Srednjeg Graca. Pod neposrednim Auerspergovim nadzorom bili su gradovi i utvrde: Budaki, Hresno, Petrova Gora (nekad pavlinski samostan), Smrkovi, Donja Kladua i Blagajski Turanj, a mogao je zaposjesti: Blinju i Vinodol kod Hrastovice, Bojnu, Vranogra, Gornju Kladuu, Klju na Korani, Plaki, Prozor kod Otoca, Perui u Lici i Sokol kod Bihaa, ili razoriti ako ih njihovi vlasnici ne mogu odravati i braniti. 93
88 89

ii, Acta comitialia...,IV.,p.28-32. Lopai, o.c., Slarine JAZU 19, p. 46. 90 ldem, Spomenici..., I., p. 94. 91 Lopai, Spomenici..., I., p. 26. 92 ldem, o.c., I., p. 92. 93 ldem, o.c., I., p. 76-80.

133

U Ivanikoj, Krievakoj i Koprivnikoj kapetaniji koje su inile Slavonsku granicu, pod zapovjednitvom pukovnika Vida Halleka bilo je tada 1 794 vojnika. Ta je vojska bila rasporeena u vojnim utvrdama i tvravama: Kri, Ivani, Remetinec, Gradec, Cirkvena, Sv. Ivan abno, Sv. Petar vrstec, Krievci, Topolovac, Varadinske Toplice, Ludbreg, Rasinja, elekovec, Drnje, Koprivnica, Novigrad i urevac. 94 Gledano u cjelini, na obje Granice, poev od Drave do morske obale ukljuivo s posadom u Varadinu, bilo je svega 4300 vojnika. Njihov raspored na kljunim tokama obrane sam za sebe govori i svjedoi to je od Hrvatske ostalo i dokle se pruala sjena osmanske vlasti. Cijela Bihaka kapetanija okruena pustoi ovisila je o dopremi hrane i streljiva, ija dostava je znaila pravu vojnu pustolovinu s posve neizvjesnim ishodom. U takvim okolnostima bilo je pitanje koliko dugo i hoe li ona uope moi opstati. Miljenje hrvatskih stalea o mjestu gradnje vojne tvrave pokazalo se uskoro opravdanim, kad je 29. lipnja 1580. Ferhad-beg provalio u Turopolje, pohvatao mnotvo ljudi i stoke i nesmetano se vratio u Bosnu. Vjerojatno u dosluhu s Ferhad-begom napali su Turci i urevac, a 6. srpnja juriali su od jutra do 4 sata poslije podne na tvravicu Sv. Ivan abno. Desetak dana iza toga poslao je Ferhad-beg svoje snage iz Kostajnice, koje su prele preko Gline i opljakale sela Reice i Lipje na Kupi. Gonei na povratku mnotvo stoke i nekoliko stotina zarobljenih ljudi, za njima se iz Karlovca u potjeru dao pukovnik Weikhard Auersperg, sustigao ih i potukao i preoteo sav plijen. Loe sree bio je i pakraki sandakbeg Ali-beg nakon to je pustoio Turopoljem, jer ga je na povratku porazio ivaniki kapetan Ivan Panovi, oteo est zastava i zarobio vie konja. 95 Jo nesklonija sudbina bila je Ferhad-begovom nasljedniku na elu Poekog sandaka Skender-begu, sinu Ulama-pae. U rujnu 1580. poao je Skender-beg na Novigrad i Drnje, odakle bi mogao neposredno ugroavati Koprivnicu i pustoiti okolicu Varadina. Ali nekako u isto vrijeme krenuli su Juraj Zrinski, Baltazar Batthyany, Franjo Nadasdy i koprivniki kapetan Hans Glaubitzer na etovanje u Poeki sandak. Kada su 29. rujna stigli do popaljenog Klotra i zastali da se malo odmore, primili su obavijest da im u susret ide osmanska vojska. im je Skender-beg doznao o njihovu dolasku, odmah je postavio svoje snage u bojni red. Nakon otrog naleta sjedne i druge strane bitka se vodila neodluno, dok nije Skender-beg bio ubijen. Prestraeni njegovom pogibijom i gubitkom ostalih zapovjednika, Turci su poeli poputati, a zatim nagrnuli u bijeg. Na bojnom polju ostalo je leati gotovo 250 osmanskih vojnika, a vie od 400 bilo ih je na bijegu pohvatano i zarobljeno. Mrtvom Skender-begu pobjednici su odrubili glavu i zajedno s otetim ratnim zastavama i bubnjevima poslali je nadvojvodi Karlu u Graz, a njegovo krupno truplo omotali sagovima i ostavili da trune s ostalim poginulim Turcima. 96 Iznenadni uspjeh na bojitu ni u kome nije probudio varave nade o boljim izgledima za budunost i davno zaboravljenim ivotom bez straha i patnji, jer se dobro znalo da e odmah uslijediti sve ubojitiji napadi uzdu cijele crte obrane. Ali ne samo to, nego da se unato poduzetim mjerama blii as u kojem e Hrvatska opstati ili nestati.

94 95

ldem, o.c., I., p.33-40. ldem, o.c., I., p.27. 96 Hommer, o.c.,II.,512; Isthuanffy,o.c.,Lib.XXV.,p.340,341.

134

TREA OPSADA SISKA 1593. I KRAJ OSMANSKE NAJEZDE

vrsta uspostava Hrvatske i Slavonske vojne granice i gradnja tvrave u Karlovcu, ubrzali su odluku osmanskih vlasti da provedu svrsishodniju upravnu i vojnu podjelu u europskom dijelu Osmanskog Carstva. U skladu s tim do kraja ljeta 1580. bio je osnovan Bosanski beglerbegluk (paaluk) i na njegovo elo postavljen proslavljeni ratnik i krajinik Ferhad-beg Sokolovi, koji je zbog novog poloaja dobio naslov pae. Novoosnovani beglerbegluk obuhvaao je Pakraki, Poeki, Bosanski, Liki, K1iki, Hercegovaki i Zvomiki sandak. Pod vlau bosanskog pae nalo se tako podruje vee nego to je imao ijedan bosanski kralj ili neki drugi vladar na tom prostoru. Izgubivi u stoljetnom ratovanju protiv Osmanskog Carstva tri etvrtine svojih podruja i vie od 60% stanovnitva, odjednom se Hrvatska s preostalim stanovnitvom morala suoiti s cijelim Bosanskim paalukom, ije su prirodne, gospodarske, ljudske i vojne snage bile viestruko nadmonije. Prema zamislima osmanskih vojskovoa, uloga novoosnovanog paaluka bila je postupno satirati izatirati krajike toke obrane, zaobii tvravu u Karlovcu na slabije branjenim mjestima i uiniti je bezopasnom, a u dogledno vrijeme pregaziti Hrvatsku i ugroziti Veneciju. Na taj nain e se vezivati vojne snage kralja Rudolfa i nadvojvode Karla i u obrani toga prostora i olakati desnom krilu osmanske vojske krenje putova preko Ugarske u smjeru Bea i sve dalje prema zapadu. Svjesni goleme opasnosti u kojoj se nala krajika obrana i svi sposobni za oruje, u Hrvatskoj nisu u postojeim prilikama imali drugog izbora bez obzira na cijenu zaustaviti osmanske snage obraniti to bude mogue u Hrvatskoj, ili jednostavno izginuti i nestati. Pogibija Skender-bega i poraz vojske Poekog sandaka snano su odjeknuli sultanovim dvorom i duboko su se dojmili turskih krajinika u Slavoniji. Da to prije ukloni posljedice tog poraza, naredio je sultan Murad III. Ferhad-begu da se iz Hercegovine hitno vrati u Poegu. Kao vrlo iskusan ratnik i vrstan znalac prilika na slavonskoj granici, gdje je proveo vie od trideset godina, Ferhad-beg je odlunim mjerama vratio samopouzdanje i poeo se odmah spremati za protunapadOsobito se u tom pogledu isticao pakraki sandakbeg, brat bosanskog beglerbega Ferhadpae, Ali-beg Sokolovi, pa mu je Ferhad-beg povjerio zapovjednitvo i nad dijelom svoje vojske- U jeku zime, ve 19. sijenja 1581., provalio je Ali-beg robei i palei oko Ivania i Gradeca, ali ga je krajika vojska razbila i natjerala u bijeg. Poetkom oujka pljakali su Turci oko Topolovca i stigli do Katalene, gdje ih je potukao koprivniki kapetan Glaubitzer. Na drugoj strani unitili su Turci jednu etu haramija kod Hrastovice. 1 Odgovarajui na svaki napad osmanske vojske protunapadom, slabili su krajiki zapovjednici njezinu udarnu mo i stvarao se privid ravnotee snage na granici. Produenje primirja s kraljem Rudolfom 1581. i novi rat protiv Perzije, donekle su odvratili pozornost sredinje vlasti i osmanskih vojskovoa od Hrvatske i odgodili njezino pribliavanje rubu ponora, iji e se ishod u dogledno vrijeme pretvoriti u spasonosnu prekretnicu. Kao to su hrvatski stalei predviali, vrlo brzo je nadvojvoda Karlo uvidio da gradnja Karlovca nije zatitila Donje Pokuplje i Turopolje. Stoga je on poslao na saborsko zasjedanje 25. travnja 1581. u Varadin svoje izaslanike, koji su u njegovo ime predloili da ban Ungnad s vojskom stalno boravi ti katelu Letovani i pazi na pokrete osmanske vojske, te da se podignu jake tvrave u Brestu i Sredikom, u kojima e Hrvatska o svome troku uzdravati 200 konjanika i 300 pjeaka. Osim toga da se razori Hrastovica koju nee biti mogue
1

Lopai, Spomenici,I.,p.27;Lopai o.c., Starine JAZU 19,p.46

135

zadrati, to je zapravo znailo ukidanje Hrastovake kapetanije. Stalei su podrali i odobrili gradnju tvrava u Brestu i Sredikom, ali su odluno bili protiv ruenja Hrastovice i preputanje toga prostora Turcima. To vie to je takvu odluku nadvojvoda donio, a da se prije toga nije posavjetovao sa staleima. S obzirom na ope siromatvo i pad javnih prihoda, Hrvatska moe u Brestu i Sredikom uzdravati samo 100 pjeaka. Inae, te bi tvrave mogle imati dovoljno posade ako bi kralj poveao bansku vojsku na 600 konjanika i 400 pjeaka, kako je to bilo za bana Petra Erdodyja. Podravajui u osnovi iznesene prijedloge, stalei su zadrali miljenje da bi Hrastovicu, VinodoI, Gradac i Topusko trebalo opskrbiti jakim posadama, pogotovo kada je rije o Topuskom, gdje postoji prostrana tvrava u koju se moe smjestiti dovoljan broj vojnika i streljiva. 2 Na Saboru odranom 22. srpnja iste godine, bilo je zakljueno da ban pozove na opi ustanak i 6. kolovoza pode s vojskom u Srediko, kako bi zatitio gradnju tvrave od turskih provala. Prije donoenja spomenutog zakljuka stalei su potvrdili imenovanje Gapara Drukovekog za podbana, jer se na toj asti i dunosti zahvalio Stjepan Gregorijanec koji se nije slagao s banom Ungnadom. Zavravajui raspravu stalei su takoer jo jednom upozorili nadvojvodu Karla i kralja Rudolfa na krajnju opasnost koja prijeti Topuskom, i da ie posljednji tren za postavljanje posade u tvravi, pogotovo to ban to ne moe uiniti sam. 3 Osmanska vojska nije izravno ometala gradnju tvrave u Sredikom, ve je 3. rujna na vie mjesta prela Kupu i poinila dosta tete. Samo koji dan iza toga upao je AIi-beg iz Pakraca u Turopolje, opljakao nekoliko mjesta i odveo oko 100 osoba. Da bi drali u stalnoj napetosti krajiku obranu, napali su 21. rujna Turci i Biha, ali poslije gubitka 80 konja napustili su opsadu. U meuvremenu pristigle su im nove snage, pa su 24. rujna jednu milju od Karlovca preli Kupu i na etovanju pohvatali 400 ljudi i otjerali mnogo krupne stoke. 4 Uspjena provala turskih snaga preko Kupe vjerojatno je ubrzala odlazak Weikharda Auersperga iz Karlovca i krajem rujna postavljanje Josepha Jobsta Thuma (Turri) za vrhovnog zapovjednika hrvatske granice. Iskusan u ratovanju s Turcima bio je on svakako pogodnija osoba, zbog ega je ostao na toj dunosti sve do smrti 15. lipnja 1589. u Senju. Bogat plijen u Turopolju privukao je Ali-bega iz Pakraca i Ahmed-bega iz Cemika da se u drugoj polovici rujna 1581. po drugi put zapute prema Turopolju. Meutim, umjesto plijena, doekali su ih sa svojim etama braa Toma i Petar Erdody, Gapar AIapi, Stjepan Tahy i Mihajlo Szekely, i posve ih razbili. Izvjetavajui o tome 6. listopada 1581. iz Varadina, Vid Hallek kae da je Ahmed-ber teko poraen, zarobljeni su njegovi konji i jedna zastava koju e poslati nadvojvodi Karlu. 5 Za poraz vojske Pakrakog sandaka i Ali-begov neuspjeh na bojnom polju oekivali su krajiki zapovjednici u najskorije vrijeme estok Ferhad-pain odgovor na raznim mjestima i stranama. Tako je iz Bosne 20. veljae 1582. jedna eta napala katel K.remen, koji se nalazio na Korani nedaleko Slunja. Katel su Turci najuri osvojili i potom zapalili. Druga jedna eta sastavljena od konjanika i pjeaka priuljala se 27. veljae po noi Slunju, ljestvama prela ogradu i upala u predgrae. Iznenaeni i bunovni od sna, Slunjani su pruali slab otpor traei spas u mraku, pa su Turci zapalili cijelo predgrae, odnijeli sve to je imalo neku vrijednost i odveli oko tridesetak ljudi. Odatle su produili do trgovita Belaja blizu Karlovca, gdje su takoer zarobili vei broj ljudi. O toj provali bilo je dojavljeno krajikoj vojsci .koja se odmah

2 3

ili. Acta comitialia..., IV., p. 58.64. Idem, O.c., IV., p. 65-68. 4 Lopai. Spomenici..., I., p. 27. 5 Idem,0.c.,Starine Jazu 19,p.47.

136

dala u potjeru i ubrzo ih sustigla. U kraem okraju bilo je ubijeno 85 osmanskih vojnika, a 40 je zarobljeno, uz gubitak plijena i oslobaanje pohvatanih ljudi. 6 Krajem veljae, tonije na samu Pepelnicu, upali su Turci u Mrenicu kod Duge Rese, poubijali i pohvatali vei broj ljudi i otjerali svu stoku. 7 Tih dana etovao je i Ali-beg iz Pakraca predvodei oko 40 konjanika. Kod Gradeca se sukobio s haramijama koji su ga razbili, poubijali nekoliko konja i odrubili glavu cernikom vojvodi. 8 Ista sudbina zadesila je i dvije ete Turaka i Vlaha (martoloza), kad su ih poetkom travnja napali i razbili haramije iz urevca. 9 Polovian uspjeh na bojitu nije zadovoljavao Ferhad-pau, ve je smiljao nove provale i etovanja. Oekujui takav razvoj dogaaja, nastojao je nadvojvoda Karlo ojaati obranu na Kupi, pa je 7. oujka 1582. kralj Rudolf od kneza Jurja Zrinskog kupio grad Dubovac i cijelo dubovako vlastelinstvo na ijem je prostoru bila sagraena tvrava Karlovac. 10 Potom se 1. travnja sastao i Hrvatski sabor na kojem su stalei zakljuili da se ubrza dovrenje izgradnje utvrda u Brestu i Sredikom. Taj su zakljuak stalei ponovili na saborskom zasjedanju 24. lipnja i odredili rokove zavretka spomenutih poslova. Ponovljeni prijedlog nadvojvode Karla o ruenju Hrastovice i rasputanju Hrastovake kapetanije, izazvao je otro protivljenje sabornika, jer bi naputanje toga prostora odmah iskoristili Turci i naselili Vlahe. Raspravljajui nekoliko dana o tome, stalei su uvidjeli da nee moi sauvati cijelu Hrastovicu koja se sastojala od gornje i donje tvrave i grada opasanog zidom, kojeg su graani ve napustili i preselili u Karlovac. U odnosu na tu injenicu, stalei su pristali da se razori donja tvrava i porui zid oko biveg grada, a graevni materijal iskoristi za jo bolje utvrivanje gornje tvrave u Hrastovici, i da se u nju smjesti jaka posada koja e biti predstraa ostalim tvravama na Kupi. Bavei se uope pitanjima obrane, stalei su takoer zakljuili da se popravi tvrava u Ivaniu, Drnju i urevcu. Osim toga da se, napokon, rijei pitanje Topuskog koje pripada zagrebakom biskupu. Naime, ako biskup ne moe brinuti o tvravi neka se osigura pripomo od 200 talira, ili u protivnom, neka se razori, kako je zbog nemara ne bi zaposjeli Turci. 11 ekajui povoljnu priliku da za pretrpljeni poraz dobije zadovoljtinu, svakako s Ali-begovim znanjem i odobrenjem, okupio je Ahmed-beg iz Cemika dosta jaku vojsku. Brzim pokretima pokraj Kria preko azme upao je u drugoj polovici kolovoza 1582. do Vrbovca, opljakao i razorio posjede obitelji Erdody, pohvatao mnogo ena i djece i s bogatim plijen om vratio se u Cernik. 12 Okupljanjem vojske Ferhad-paa i AIi-beg stalno su prijetili i drali u poveanoj pripravnosti krajike posade, iako do kraja godine nisu vojno djelovali. Meutim, na jugu Hrvatske, na ~. poticaj pape i nadvojvode Karla kao i uz preutnu suglasnost Venecije, odluili su senjski uskoci pod vodstvom svoga vojvode Jurja Daniia preoteti Turcima Klis, Solin i Sinj. Smjelo zamiljena vojna bila je dobro pripremljena, ali su je pojedinci, eljni ratne slave, upropastili. Naime, kad je 2. sijenja 1583. Danii udario na Klis, Turci su ga spremno doekali i odbili napad. 13 Cijela 1583. godina prola je na granici uglavnom mimo, to su hrvatski stalei iskoristili za I popravak tvrava u Koprivnici, Ivaniu, Krievcima i urevcu, te dovrenje utvrda u Brestu
6 7

Idem, Spomenici..., I., p. 27, 28. Idem, Spomenici..., I., p. 27; Lopai, o.c., Stari ne JAZU 19, p. 48. 8 Idem, O.C., Starine JAZU 19, p. 47, 48. 9 Idem, O.C., Starine JAZU 19, p. 48. 10 Lapai, Spomenici..., I.,p. 116,117. 11 ii, Ac!a comitiafia..., IV., p. 75-80, 86-94.
12 13

Lopai, o.c., Starine JAZU 19,p.48. Horvat Monumenta uscocchorum, I., p. 30-32.

137

i Sredikom. 14 U toj godini dolo je i do promjene na banskom poloaju, pa je 25. rujna kralj Rudolf javio kapetanima, vojvodama, zastavnicima i vojnicima o imenovanju Tome Erdody ja hrvatskim banom. 15 Sveani uvod u bansku dunost Tome Erdody ja, starog svega 26 godina, proveo je Hrvatski sabor 8. travnja 1584. u Zagrebu. 16 Njegovo postavljenje na elo Hrvatske bilo je prihvaeno opim odobravanjem, jer se, unato mladosti, dokazao kao odluan i sposoban vojskovoa. u borbi protiv osmanske vojske, to je u sudbonosnom raspletu dogaaja za Hrvate i Hrvatsku bilo od izuzetne vanosti. Rat protiv Perzije potaknuo je sultana Murada III. da 11. lipnja 1584. s kraljem Rudolfom produi primirje na jo osam godina. U odnosu na Hrvatsku, bosanski beglerbeg Ferhad-paa i pogranini sandakbegovi nisu marili za to primirje, i ponaali su se kao da ono uope i nije sklopljeno, niti se na njih odnosi. Usprkos haranju kuge, cijelo ljeto okupljao je Ferhad-paa vojsku i spremao se na provalu. Pod njegovim okriljem nalo se nekoliko tisua konjanika i manji broj pjeaka. Zajedno s njima bili su istaknuti vojni zapovjednici, etovoe, putovoe i krajiki ratnici, a zapovjednitvo nad cijelom vojskom povjerio je Ferhad-paa svome defterdaru (efu financija) Ali-agi. Lijepo jesenje vrijeme i zavretak ubiranja i slavni ratnik plodova obeavali su bogat plijen, pa je oko 20. listopada zapoela trka preko Hrvatske u Kranjsku. Osmanska je vojska opljakala i opustoila okolicu Kostela, Poljana, Koevja, Dolenje vasi, Rakitnice i Prigorice, a Poljane do temelja spalila. Svakako dobro obavijeten o provali, u dogovoru s pukovnikom Thurnom, odluio je ban Toma Erdody saekati Turke na povratku. Kad je 26. listopada Ali-aga stigao. s vojskom i plijenom u dolinu Moila kod Slunja, napali su ga ban Erdody i pukovnik Thurn sa 1 330 konjanika i 700 pjeaka i jednostavno satrli. Vie od 2 000 osmanskih vojnika palo je na bojnom polju, medu njima Ali-aga i mnogi drugi odlinici. Preostali Turci bezglavo su bjeali spaavajui gole ivote, od kojih 60 ipak nije uspjelo pobjei. Svi zarobljeni i pohvatani bili su osloboeni, a sav plijen pripao je pobjednicima. 17 Teak poraz, kakav Turci dugo nisu doivjeli, opomenuo je njihove vojskovoe da se olako ne uputaju u pljake i provale. Tu je opomenu dobro shvatio Ferhad-paa, zbog ega je na granici uglavnom vladao mir. Usporedo s tim, pobjedama nad osmanskom vojskom uvrstila je samopouzdanje na hrvatskoj strani i dokazala da se odlunou, dobro voenom obranom i napadom moe poraziti znatno brojnija i nadmonija vojska. Zatije na granici iskoristio je ban Erdody za saziv Sabora, koji je na zasjedanju 11. oujka 1585. odredio radnike za dovrenje utvrde u Brestu i gradnju nove kule u Siincu na Kupi. Osim toga da od 1. travnja 25 haramija straari na Kalniku, 18 na Medvednici sve do Bojakovine i 15 haramija na Ivanici i uvaju okolna mjesta i sela od pljake i provala vlakih razbojnika. 18 Nezapamena sua i rijeke gotovo bez vode, zabrinuli su bana Erdody ja, nee li to moda iskoristiti Turci i Vlasi za provalu preko Kupe. Prema pristiglim dojavama ta je bojazan bila opravdana, pa je 30. lipnja 1585. Sabor zakljuio da svaki vlastelin mora imati u pripravnosti 5 pjeaka i 5 konjanika, koji e se na banov poziv smjesta uputiti u njegov tabor. 19 Stalno u pokretu, drao je ban Erdody pomou svojih uhoda Turke na oku i budno pazio na prijelaze preko Kupe, tako da se, unato sui i niskom vodostaju, Ferhad-paa nije usudio napasti. Zapravo, pokretima vojske on je stvarao takav dojam i odvraao pozornost od Bihaa, prikupljajui jake snage da ga u to kraem roku osvoji. U pomo je pozvao svoga brata Ali14 15

ii, Acta comitialia...,IV., p. 104-109. Idem,o. c.,IV.,p.109. 16 Idem,o.c., IV.,p. 116-127. 17 Isthuanffy, o.c., Lib. XXV., p. 343; Valvasor, o.c., XI., p. 217. 18 ii, Acta comitialia..., IV., p. 168-172. 19 Idem, o.c., IV., p. 179.

138

bega iz Pakraca i proslavljenog ratnika i krajinika Arnaud Memi-bega iz Zvornika. Udruenim snagama doao je 14. rujna 1585. Ferhad-paa pred Biha i opsjeo ga. Grad je branio kapetan Franz Horner, koji se nije dao zaplai ti. Idui dan dobro postavljenim topnitvom poeo je Horner pucati i nanositi Turcima velike gubitke, tako da je Ferhad-paa i morao odustati od opsade Bihaa. 20 Neuspjeh za neuspjehom potaknuli su Ferhad-pau da potrai vojni uspjeh na drugoj strani. Premda je zima bila vrlo otra, preao je on sredinom sijenja 1586. preko Save robei i palei sve do Gradeca. U isto doba etovao je i poeki sandakbeg do Koprivnice, a osmanski ratnici preli su Dravu i napali urdevac, odakle su odveli 13 haramija i dva zastavnika. Da uzvrate Turcima milo za drago i zastrae Vlahe, u drugoj polovici sijenja upali su Mihajlo Szekely i kapetan Glaubitzer s nekoliko stotina haramija i konjanika u Pakraki sandak do Siraa, gdje su boravile najopasnije vlake etovoe i putovoe, koji su predvodili razbojnike druine i pljakali hrvatska sela. Svuda kamo su prolazili, ognjem i maem unitili su vlaka naselja, poveli sa sobom vie od 100 vlakih ena i djece i zarobili kneza Pejainovia, koji je Ferhad-pai bio voda puta do Gradeca i uvijek mu sluio kao savjetnik. 21 Manji okraj s martolozima (Vlasima) imao je poetkom travnja vojvoda Nikola Oegovi iz Sv. Petra vrsteca, kad je izmeu Topolovca i Koprivnice sa 18 haramija nabasao na njihovu dvostruko brojniju etu koju su predvodili neki Ostoja i Zuko iz Virovitice. U ljutom kreevu posjekao je Oegovi Ostoju i odrubio mu glavu i potom je odnio u Cirkvenu. Od zarobljenih Turaka i Vlaha saznao je on za Ferhad-pain odlazak iz Bosne radi preuzimanja dunosti vrhovnog zapovjednika (seraskera) osmanske vojske u ratu protiv Perzije. 22 Obrana zemlje od osmanskih napada bila je banu Erdody ju najprea od svih poslova, tako da je Sabor, izmeu ostalog, 20. travnja 1586. odredio besplatne radnike koji e na Kupi popraviti utvrde Srediko, iinec, Pleter, Hergovi i Parevo, a u Slavonskoj granici gradove i utvrde Koprivnicu, Krievce, Ivani, Dubravu i urdevac, te uz rijeku esmu podii ograde i postaviti zapreke. Zbog ope nesigurnosti i ugroavanja stanovnitva, izazvanih napadima Vlaha i njihovih razbojnikih druina, Sabor je takoer poveao broj haramija od 60 na 100, koji e od 1. svibnja do1. listopada straariti i hvatati vlake razbojnike na Kalniku, Ivanici i Medvednici, te u okolici Bojakovme, Huma kod Hrame i Dvona. Ogorenost stalea ponaanjem vlakih razbojnika, koji su se gorskim i umskim stazama prikradali i upadali u Hrvatsko : zagorje, otimali i hvatali djecu i njom trgovali, bila je tolika, da je Sabor donio drastinu i odluku na temelju koje su haramije uhvaenog Vlaha trebale najprije presluati i odmah potom ivoga nabiti na kolac. 23 Poslije zasjedanja Sabora poslao je poetkom lipnja 1586. zapovjednik Slavonske granice Vid Hallek vojvodu Nikolu Oegovia iz Krievaca u izvianje oko Zdenaca i Podborja (Daruvara), da bi to vie saznao o pripremama pakrakog sandakbega. Predvodei etu od kojih 200 haramija, probio se on do Raanske kule, gdje se sukobio s Turcima. Silovit napad s jedne druge strane zavrio je porazom osmanske vojske i zarobljavanjem dvojice aga. 24 Radi pljake osvete napali su krajem rujna slavonski Turci Koprivnicu, oteli mnogo stoke i opustoili selo Ivanec. 25 Dobro pripremljen i s jakim snagama, provalio je 5. prosinca 1586. iz Pakraca Ali-beg i preko Stare Mare stigao do K1otra Ivania, robei, palei i unitavajui sve pred sobom. Uvjeren u svoju nadmo i oekujui bogat plijen, nije Ali-beg ni slutio da ga
20 21

Krcselics, o.c., p. 273. - : 22. Lopoi, o.c., Starine JAZU 19, p. 49 22 Idem, o.c., Starine JAZU 19, p. 49 23 ii, Acta comitialia..., IV., p. 185-193. 24 LopDi, o.c., Starine JAZU 19, p.50. 25 Idem,o.c.,Starine JAZU 19,p.51.

139

od smrti dijele samo sati. Naime, obavijeteni o njegovu dolasku, smjesta su kapetani Ivan Herkovi iz Krievaca i Baltazar Summer iz Koprivnice krenuli prema Ivaniu, a njima se sa svojim etama pridruio i Mihajlo Szekely iz Gradeca. Prema Ivaniu zaputio se takoer i ban Erdody, u ijim su redovima bili naoruani i kmetovi zagrebakog biskupa. Iduega dana, blizu utoka potoka Glogovnice u esmu, prvi sat iza podne, zametnuo se kratak boj, u kojem je osmanska vojska bila potuena i natjerana u bijeg. Ban Toma Erdody i njegov brat Petar borili su se vrlo hrabro, izazivajui paniku u redovima Ali-begove vojske. Ne prezajui od opasnosti, ban je nezadrivo jezdio na konju, probio se do Ali-begova zastavnika i oteo mu zastavu. U meteu bitke uskoro je pao i Ali-beg, kojeg je biskupov kmet Nikola Pavlei oborio s konja i bojnom sjekirom odrubio mu glavu. Begova pogibija izazvala je tada ope rasulo u osmanskoj vojsci, koju su ban Erdody i krajiki kapetani sjekli i progonili sve do azme. Nakon toga, zarobljene zastave i Ali-begovu glavu poslao je ban nadvojvodi Karlu u Graz. 26 Nekako u isto doba, borei se s Turcima polui li su uspjeh i senjski uskoci provalivi na podruje Like, gdje su zarobili i ubili vei broj Turaka i otjerali oko 300 komada krupne stoke. 27 Slavei pobjedu nad Ali-begom, bili su ban Erdody i krajiki zapovjednici i dalje na oprezu, jer su oekivali da e Ferhad-paa osvetiti bratovu smrt. To se oekivanje nije meutim obistinilo, kako zbog golemog naprezanja Osmanskog Carstva u ratu s Perzijom, tako i zbog tekog poraza osmanske vojske 1587., zaslugom kneza Jurja Zrinskog nedaleko od Kacsorlaka u okolici Nagykanizse. 28 Osim toga, poueni ratnim iskustvom, shvatili su i osmanski vojskovoe i etovoe iz Bosne, da se bez dobre pripreme jaih snaga ne uputaju u provale, jer su Hrvati na svaki napad odgovarali jo eim protunapadom. S obzirom na to, na granici Hrvatske i Osmanskog Carstva zavladalo je podue zatije, koje su hrvatski stalei iskoristili za jaanje obrane. U skladu s tim, bilo je na saborskom zasjedanju 21. rujna 1587. zakljueno da se poprave i utvrde Bojakovina, Pokupsko, Brest i Srediko, zatim Krievci, Ivani, Dubrava, Gradec, Sv. Petar vrstec, Topolovec i Cirkvena. 29 Ni pola mjeseca od zasjedanja Sabora zapaena su u graninom podruju Pakrakog sandaka i previranja medu stanovnitvom, odakle je 7. listopada 14 vlakih obitelji s mnogo stoke prelo na hrvatsku stranu. Odobrenjem nadvojvode Karla polovica tih obitelji, s Eopom Gregorijem na elu, nastanila se u okolici Koprivnice, a druga polovica u Varadinu. 30 Miru na granici neposrednoje pridonio i Fernad-pain premjetaj 1588. na poloaj budimskog beglerbega, kao i njegov tragian zavretak idue godine u Budimu. Uivajui blagodati godinama prieljkivanog mira, predahnulo je stanovnitvo u Hrvatskoj i oporavljalo se od prostornih, materijalnih i ljudskih gubitaka i nadasve nadljudskih napora u borbi za opstanak. Istodobno, to je stanovnitvo bilo svjesno da e, zavretkom rata Osmanskog Carstva s Perzijom, uskoro opet biti izloeno razornim napadima osmanske vojske. Zapravo, u takav razvoj buduih dogaaja nitko nije ni sumnjao, pa je 2. svibnja 1588. Sabor. zakljuio da se podigne zidana utvrda u Nebojanu na desnoj obali Kupe, zatim poprave utvrde Brest, Srediko, Pleter i Parevo, a na slavonskom dijelu kraj ita Ivani, Gradec, Rasinja i Ludbreg. to se tie rasporeda 100 haramija za hvatanje vlakih razbojnika koji su otimali i krali djecu u Zagorju, bilo je odreeno da e 20 haramija uvati prijelaze i gorske staze na Medvednici, 20 na Kalniku i oko Hraine, Huma i anjeva, 20 oko Bojakovine, Rakovca, Bisaga i Morava, 20 oko Krapine, Lobora i na Ivanici, a preostalih 20 haramija oko Ivanca, Bijele i Letakovca. Sabor je takoer ponovio zakljuak da haramije uhvaene
26 27

Idem, O.C., Starine JAZU 19, p. 51, 52. Horvat, Monumenta uscocchorum, I., p. 55. 28 Isthuanffy, o.c., Lib. XXVI.,p.352-354; Vitezovi,o.c.,p.169. 29 ii, Acta comitialia..., IV., p.206-212. 30 Lopai, o.c., Starine JAZU 19, p. 53, 54.

140

Vlahe moraju presluati i zatim nabiti na kolac, dok e Hrvatska i dalje uzdravati 200 pjeaka na Kupi. 31 U miru je protjecala i 1589. godina, osim to su Turci pokuali osvojiti Senj, ali su ih uskoci razbili i protjerali, i pod vodstvom kapetana Furija Molze vrlo uspjeno etovali u Lici. 32 Kako bi Hrvatska to spremnije doekala predstojee dogaaje, sastao se 29. svibnja 1589. Hrvatski sabor u Zagrebu i odluio da se obnove tvrave Vurot kod Bresta i Klotar Ivani. Isto tako da se poprave, uvrste i ojaaju tvrave, utvrde i kateli urdevac, Koprivnica, Karlovac, Ivani, Ludbreg, Dubrava, Cirkvena, Miketinec, Bojakovina, Rakovec, Totuevina (Topolovac), Brest i Srediko, a umjesto bana zapovjednitvo nad etom pjeaka uz Kupu Sabor je povjerio Stjepku Gregorijancu. 33 Poput svojih prethodnika, ni ban Petar Erdody nije bio bolje sree s obeavanom novanom pomoi za uzdravanje vojske, zbog ega je 19. rujna 1589. podnio kralju Rudolfu II. molbu da ga razrijei banske dunosti. Ostavku na banskoj asti podnio je on 14. listopada i nadvojvodi Ernestu, a 6. studenoga ponovno kralju Rudolfu koji mu je potkraj mjeseca odgovorio da je ne prihvaa. 34 Premda nezadovoljan kraljevim odgovorom, nastavio je Petar Erdody banovati, da bi 20. lipnja 1590. ponovno zamolio nadvojvodu Ernesta neka ishodi od kralja prihvaanje njegove ostavke. U pismu kralju Rudolfu upitao je 30. lipnja nadvojvoda Ernest nije li ve odluio imenovati novoga bana, na to mu je kralj 13. srpnja odgovorio neka nagovori grofa Petra Erdody ja da zadri bansku ast. 35 Okonanjem rata i zakljuenjem mira izmeu Osmanskog Carstva i Perzije 21. oujka 1590. i smru nadvojvode Karla 10. srpnja iste godine, nastupile su nove prilike, Zbog ega je ban Erdody bio prisiljen odustati od svoje ostavke. Shvaajui dobro to to znai, on je znao da je vrijeme miru isteklo i da Hrvatima predstoje presudne bitke za opstanak. Napori diplomacije kralja Rudolfa i 29. studenoga 1590. produavanje primirja sa sultanom Muradom III. na osam godina, bili su u tom pogledu samo varava nada, koja e se ubrzo rasplinuti i pretvoriti u dugotrajan iscrpljujui rat. Protivno sporazumu o produavanju primirja, postavljanjem ratobornog Hasan-pae Predojevia na elo Bosanskog beglerbegluka poetkom 1591., smjesta je porasla napetost uzdu granice izmeu Hrvatske i Osmanskog Carstva. To vie to je Hasan-paa odmah poeo Okupljati vojsku oko Banja Luke da bi sustavno i jakim snagama satro i pregazio ostatke Hrvatske. Ban Toma Erdody brzo je prozreo njegove namjere, pa je oekivao Hasan-pain , napad na Biha ili Sisak. Raspravljajui o tome na zasjedanju Hrvatskog sabora 26. srpnja 1591., stalei su zakljuili da se u sluaju Hasan-paine provale u Hrvatsku digne opi ustanak, a da svi velikai, plemii i graani, dobro naoruani, kao i njihovi podlonici, smjesta dou u banov tabor. 36 Ve 1. kolovoza 1591. napao je Hasan-paa s jakim snagama Sisak. Svojim poloajem tvrava je u Sisku branila lijevu stranu Kupe, ali i sam pristup Zagrebu. Grad su branili kanonici Nikola Mikac i Stjepan Kovai. Posada od kojih 300 vojnika odluno je odbijala sve napade, a 6. kolovoza upustila se u hrabar ispad iz grada i udarila na Turke. Saznavi za opsadu Siska, poslao je ban Erdody pomo napadnutom gradu, zbog ega se Hasan-paa 11.

31 32

ii, Acta comitialia..., IV., p. 233- 236. Horvat, Monumenta uscocchorum, I., p. 60. 33 ii, Acta comitialia..., IV., p. 245-252- 34 34 Idem, O.C., IV., p. 259-263. 35 Idem, O.C., IV., p. 264, 265. 36 Idem, O.C., IV., p. 268-272.

141

kolovoza odluio na povlaenje. Na povratku ispod Siska paa je osvojio i razorio Keglevievu utvrdu Totuevinu (Topolovac) na Savi i produio u Bosnu. 37 Istodobno, da bi smanjio pritisak osmanske vojske na Hrvatsku, napao je 12. kolovoza ban Toma Erdody pradjedovski grad Moslavinu. Trei dan opsade topovskom paljbom znatno je otetio i zapalio tvravu ija se posada predala i potom je razorio. 38 Za uspjeh u borbi s osmanskom vojskom, dobio je ban Erdody ve 19. kolovoza pohvalu kralja Rudolfa, a idui dan i od nadvojvode Ernesta. 39 Neuspjela opsada Siska nije Hasan-pai dala mira, premda je sultan Murad bio obavijeten da je upravo Hasan prvi prekrio netom sklopljeno primirje, koje inae druga strana zaista potiva. Uope se ne osvrui na tu injenicu, poetkom listopada 1591. provalio je Hasanpaa preko Pakrakog sandaka po drugi put u Hrvatsku. Prva na udaru bila je Bojakovina, koju 5. listopada opsjedne, osvoji na juri i onda zapali. U grad se bilo sklonilo mnogo ena, djece i djevojaka koje Turci zarobe i povedu sa sobom. U zoru idueg dana krenuo je paa prema Vrbovcu, palei i pljakajui sela oko Rakovca, Sv. Helene i Vrbovca. Jedna eta turskih konjanika pribliila se ak i Zagrebu, a druga je opustoila i zapalila selo Guerovac ispod Kalnika. Hasan je prenoio u Vrbovcu, kamo su osmanski vojnici dovodili zarobljenike i dogonili otetu stoku. Natovaren plijenom i vodei mnotvo zarobljenika, plemia i puana, odatle se paa zaputio prema Gradecu, ali je na putu saznao da e ga napasti krajika vojska iz Krievaca, Koprivnice, Ivania i Gradeca. Druga loa vijest bila je da su zbog kia nabujale rijeke Glogovica i Lonja, pa je Hasan-paa s prednjom etom pourio prema Dubravi. Na taj i nain izbjegao je potjeru koja se sruila na njegovu zalaznicu i oslobodila 400 zarobljenika, pri emu se osobno istakao banov brat Petar Erdody. 40 Nakon povratka u Bosnu, napao je Hasan-paa 6. studenoga 1591. Ripa na Uni i drugi dan ga osvojio. Nastavljajui ratno djelovanje, spalio je zatim selo Golubi zapadno od Ripa i opustoio itav kraj oko Sturlia i Blagaja na Korani. 41 Osvajanjem Ripa obru se oko Bihaa sve vie stezao i nije bilo sumnje da e ga osmanska vojska uskoro napasti. Pred rastuom opasnosti Hrvatska nije imala izbora i morala je upeti preostale snage i spremiti se za obranu. Ve 5. sijenja 1592. na poticaj nadvojvode Ernesta sastao se Hrvatski sabor i donio zakonski lanak o sveopem dizanju pod oruje. Prema tom lanku sva vlastela, plemii s jednim selitem, vojno plemstvo (armalisti) i graani, moraju osobno doi u banov tabor. Tko ne doe ili uoi bitke svojevoljno napusti tabor, izgubit e sve svoje posjede a trgovci robu. Osim toga, vlastela je bila duna da na odreen broj (10) seoskih domainstava opremi i naorua dva pjeaka i jednog konjanika. Bogatiji trgovci morali su opremiti i naoruati jednog konjanika, a u sluaju da osobno ne bi sudjelovali u vojni jo jednog konjanika koji e doi umjesto njih. Svi pjeaci dobit e puke, a konjanici osim puaka kacigu, oklop i koplje. Isto tako i svi kraljevski i slobodni gradovi (Zagreb, Krievci, Koprivnica i Varadin), kao i samostan pavlina u Lepoglavi, morali .su osigurati dovoljan broj kola i zaprega za prijevoz topova, baruta i olova. Da vojska ne bi ostala bez hrane, Sabor je obvezao bana, svjetovne i duhovne velikae, plemie, slobodne gradove, samostane, Zagrebaki kaptol i upnike da od svakog kmetskog dimnjaka na svome posjedu do 1. oujka dadu etvrtinku (oko 25 kg) rai, zobi i prosa i pola etvrtinke graha i dopreme u Zagreb, gdje e hrana biti uskladitena. 42
37 38

Isthuanffy, O.C., Lib. XXVII., p. 363.

Ivi, Aleksa, Prilozi za povijest Hrvatske i Slavonije u XVI. i XVII. vijeku, Starine JAZU 35, p. 330, 331; ii, Acta comitialia..., IV, p. 329. 39 ii, Acta comitialia..., IV., p. 272, 273. 158 40 Lopai, Spomenici..., I., p. 162, 163; lsthuanffy, O.c., Lib. XXVIl., p. 363; Rattkay, O.c. p. 155, 156; Krcselics, O.C., p.279. 41 Lopai, Biha i bihaka krajina, Zagreb 1943., p. 215. 42 ii, Acta comitialia..., IV., p. 277-283.

142

Na drugoj strani pripremao se za rat i Hasan-paa, ija je premo bila oita. U vojnim planovima njegov glavni cilj bio je proboj hrvatske obrane na Kupi, odakle je mogao ugroziti Zagreb i cijeli sjever Hrvatske. Osvajanje tvravica Brest i Brikievina nije mu se inilo dovoljno pouzdanim uporitem, pa je Hasan-paa 12. travnja 1592. blizu utoka Petrinjice u Kupu poeo graditi drvenu tvravu. Graevni materijal za njezino podizanje bio je unaprijed prireen, a mnotvo radnika i vojnika trebali su je podii u to kraem roku. Zapoinjui radove osvojio je Hasan-paa oblinju tvravicu Goru, a 15. travnja predala mu se i Hrastovica. Utvrdu Srednji Gradac Zagrebakog kaptola nije trebao ni osvajati, jer je nju Kaptol jo sredinom srpnja 1591. dao poruiti kako ne bi pala u osmanske ruke. 43 Nova tvrava zvana Yenikale, odnosno Petrinja, graena je u obliku etverokuta s pet tornjeva i dvoja vrata. Oko tvrave bila je iskopana graba u koju se mogla svesti voda iz Petrinjice. Hrastovi balvan i bili su povezani dugim eljeznim avlima i privreni eljeznim kukama. Kopanjem grabe dobio je dosta visok i dovoljno irok nasip s kojeg se mogao braniti pristup tvravi. Posao oko njezine izgradnje bio je dovren 2. svibnja, to su Hasan-paa i osmanska vojska proslavili pucanjem iz topova i puaka, sviranjem u trube i udaranje m u bubnjeve. U novu tvravu postavio je paa jaku posadu s Rustem-begom na elu, a da bi ona imala osigurano zalee, postavio je i posade u Gori i Hrastovici. Zadovoljan obavljenim poslom, vratio se Hasan-paa 4. svibnja u Kostajnicu. 44 Dok je Hasan-paa gradio tvravu, utaborio se ban Toma Erdody s vojskom u Maloj Gorici kod Bresta, odakle je 14. travnja zatraio da mu se iz Zagreba poalje hrana za vojsku. 45 ekajui dopremu hrane, iznenada je zbog jakih kia porastao vodostaj Kupe koja se izlila iz korita, to je banu onemoguilo prijelaz rijeke da bi sprijeio izgradnju tvrave. Stojei posve bespomono, vojska je poela naputati tabor, pa se s banskom etom 7. svibnja, kad je tvrava ve bila sagraena, povukao i , Toma Erdody. U kraem predahu poslije odlaska u Kostajnicu, prikupio je Hasan-paa svjee snage ojaane veim brojem topova i 12. lipnja udario na Biha. Grad je branio kapetan Josip Lamberg s posadom od priblino 500 vojnika i nekoliko stotina graana sposobnih za oruje. Opkolivi grad sa svih strana, osmanska je vojska topovskom paljbom krila put do gradskih zidina, unosei svojom brojnou sumorno raspoloenje u obranu, premda su se graani i vojnici bili zarekli boriti se do smrti. 46 Kako traena pomo niotkuda nije stizala, uvlaio se strah u graane i vojnike i gubila nada u mogunost obrane. Pogotovo kad su Turci poeli prislanjati ljestve na gradske zidove i pripremati se za opi juri. Zastraeni gradski suci predloili su tada kapetanu Lambergu neka ponudi Hasan-pai asnu predaju, uz uvjet da svatko moe slobodno ostati ili otii iz grada. Nimalo se ne dvoumei, paa je prihvatio ponudu izdao rije da se nikome nee nita zlo dogoditi, pa je 19. lipnja 1592. osmanska vojska ula u stari kraljevski grad Biha. Da bi zavarao graane, Hasan-paa je dijelio enama, djevojkama, djeci i mukarcima novac i obeavao miran i spokojan ivot. Kapetana Lamberga i njegovu pratnju, vojnike i njihove ene i djecu osobno je ispratio iz grada do sela elopeka i dao im pratnju od nekoliko stotina konjanika da ih dalje vode i tite. Meutim, im se Hasan-paa udaljio, nasrnuli su na njih konjanici i poeli zlostavljati, pljakati, otimati ene i djecu. Branei ene i djecu od nasrtljivaca poginulo je nekoliko odlunijih Turaka i okraj se pretvorio u pravi pokolj, u kojem su, osim Lamberga i nekolicine ljudi, ostali smrtno stradali.

Krcselics, o.c., p. 280; Ivi, o.c., Starine JAZU 35, p. 342, 343. Kovacsich, Martin, Obsidio Sisciensis domini Micatti Anno Domini 1592, Scriptores rerum Hugnaricarum minores, Budae 1798., T.I., p. 201, 202. 45 Kukuljevi, Acta croatica, p. 295. 46 Valvasor, o.c., XII., p. 127. 47 Lopai, Biha... p. 76-80; Isthuannfy, o.c., Lib. XXVII., p. 365; Lopai, Spomenici... I., p. 166; Idem, o.c., Starine
44

43

143

Dano obeanje nije odrao ni Hasan-paa, ve je u Bihau dao smaknuti mnotvo graana, a stotine mukaraca, ena i djece poslao je u Istanbul, gdje je sveano proslavljeno zauzee Bihaa. 47 Prije ulaska u Biha osmanska je vojska osvojila Izai i potom Sokolac, dok su Drenik i Tracbili naputeni. 48 Gradnja tvrave u Petrinji, gubitak Bihaa, Izaia, Sokolca i naputanje Drenika i Trca, iz temelja su uzdrmali hrvatsku obranu, nad kojom je smrtna opasnost svakim danom bila blia. U prvi mah pomiljalo se napustiti sva mjesta i utvrde uz Glinu, Mrenicu i Koranu i obranu svesti na Ogulin, Karlovac, Brest i Sisak. 49 Na dalji razvoj dogaaja razliito su gledali i krajiki zapovjednici, pa je kapetan umberakih uskoka Petar Erdody bio uvjeren da e Hasan-paa iz Bihaa krenuti na Slunj i onda na Karlovac, u to je bio gotovo siguran i zapovjednik Hrvatske granice general Andrija Auersperg. Suprotno njima, zapovjednik Slavonske granice pukovnik Stjepan Grasswein oekivao je Hasan-pau napad na Ivani, Krievce i Koprivnicu. Procjenjujui, meutim, s vojnog gledita obrambene i ope prilike, ban je Toma Erdody dobro nasluivao i znao da e Hasan-paa najprije udariti na Brest i Sisak. Ne sumnjajui u to urno je okupljao vojsku i pripremao se na obranu, ali mu je pritom zbog krivih procjena izostala nuna pomo generala Auersperga i pukovnika Grasswelna. Nevoljno stanje u Hrvatskoj i strepnje od buduih dogaaja, iskoristio je tada i venecijanski admiral Tiepolo. Poetkom srpnja 1592. neoekivano je doplovio s mornaricom pred stari grad Bag (Karlobag), topovima razorio tvravu i unitio cijelo gradsko tkivo, posadu i stanovnitvo dijelom poubijao a dijelom odveo u zarobljenitvo, ili prikovao na brodovlje. 50 Grad je opet prestao ivjeti, a njegove ruevine sablasno su stajale uz morsku obalu. . Prema oekivanju bana Tome Erdodyja, Hasan-paa je u noi od 18. na 19. srpnja 1592. Iz Bihaa stigao u Petrinju. Odmah iza podne preao je s vojskom preko mosta na Kupi i kod Bresta udario na bana Erdody ja. U dvosatnom boju, daleko nadmonija, osmanska vojska je izvojevala sjajnu pobjedu. Mnotvo banovih vojnika palo je na bojitu, ili je dopalo ropstva. Osim bojnih zastava kao ratni plijen, zarobio je Hasan-paa i pet topova. Gubei bitku ban je sretno umakao s bojita i zaklonio se u svome gradu Jastrebarskom. 51 Idue noi, noen krilima pobjede, zauzeo je Hasan-paa tvravicu Brest i zapalio je. Odmah zatim razorio je utvrde Hergovi i Gotou i spalio selo Dreninu, gdje je poeo opsjedati tvravicu jer se posada nije htjela predati. Pustoei iza toga okolna sela i naselja, spalio je takoer varo Sisak, odakle se stanovnitvo sklonilo u tvravu. U jutarnjim satima 23. srpnja 1592. stigao je Hasan-paa po drugi put pod tvravu Sisak, opkolio je sa svih strana i pozvao posadu na predaju. Na elu posade bili su kanonici Nikola Mikac, Bla urak i Matija Finti, odluni braniti Sisak do posljednjeg ovjeka. Uvidjevi da od predaje nema nita, rasporedio je Hasan-paa 21 top i naredio paljbu na tvravu. Pucajui iz dana u dan topnitvo je nanosilo velike tete tvravi i gubitke posadi, ali branitelji nisu poputali. Uzaludni su bili i jurii koje su opsjednuti odbijali nanosili osmanskoj vojsci velike gubitke. Shvativi da nee ostvariti svoj cilj, napustio je 29. srpnja Hasan-paa opsadu Siska, zarekavi se pritom da nee mirovati dok ga ne osvoji. Odlazei odatle strahovito je opustoio sisako vlastelinstvo i naredio da se razori utvrda u Drenini koju su u meuvremenu Turci bili zauzeli. 52
Lopai, Biha... p. 76-80; isthuannfy, o.c., Lib. XXVII., p. 365; Lopai, Spomenici... I., p. 166; Idem, o.c., Starine JAZU 19, p. 58; Ivi, o.c., Starine JAZU 35, p. 342, 343. 48 Ivi, o.c., Starine JAZU 35, p. 342; Lopai, Biha..., p. 220, 231. 49 Lopai, o.c., Starine JAZU 19, p. 61. 50 Idem, O.C., Starine JAZU 19, p. 58; Idem, Spomenici..., I., p. 165. 51 Idem, Spomenici..., I., p. 165; Ivi, O.C., Starine JAZU 35, p. 343; Isthuannfy, O.C., Lib. XXVII., p. 366; ii, Acta comitialia..., IV., p. 285. 52 Kovacsich, Obsidio Sisciensis..., p. 203-205.
47

144

Jedva to je Hasan-paa preao Kupu i vratio se u Bosnu, provalio je 18. kolovoza Rustembeg iz Petrinje u Turopolje i zarobio vei broj ljudi. Nekoliko dana kasnije, u noi od 25. na 26. kolovoza, priuljalo se oko stotinjak Vlaha do Lekenika, gdje su udarili na etu uskoka koji su tu zanoili i spavali. Iznenaeni i bunovni uskoci su bili razbijeni, a njihov kapetan Petar Erdody zahvaljujui noi spasio se bijegom. Mjesec dana kasnije provalio je iz Petrinje u Turopolje i Hasan-paa, zauzeo utvrde Lomnicu i Vukovinu i pokuao osvojiti katel Zelin, koji se uspio obraniti. Kako pai nije bio cilj osvajanje novih prostora nego pljakanje i odvoenje stanovnitva, osmanska je vojska opustoila i spalila sela Mraclin, Malu i Veliku Goricu, Veliku i Malu Mlaku, Gornji i Donji Lukavec, Gornje i Donje ehe, Novake, Novo ie, Kostanjevec, Kobili, Markuevec, Rakarje, Lazine, Oreje, Kosnicu, Donju Lomnicu, Zaprue, Sv. Klaru, Plesno (Pleso), Hrae, Buzin, Botinec, Brezovicu i Obre, ije se stanovnitvo u paninom bijegu sklanjalo po umama i movarama. Od silne vatre nebo nad Turopoljem rumenilo se u veernjim i nonim satima, naoigled graana Zagreba. Pljakake su horde stigle takoer i do Kerestinca i na povratku ispod Vukomerikih gorica opustoile vinograde i satrle dozrelo groe. Neka od spomenutih mjesta nisu vie ni obnavljana i netragom su nestala. Tjerajui mnotvo otete stoke i zarobljenih ljudi i vozei na stotinama kola opljakano ito, vratio se Hasan-paa poetkom rujna u Petrinju. 53 Dramatian razvoj dogaaja napokon je uvjerio kralja Rudolfa da je nuno poslati vojsku i pomoi Hrvatskoj, ne bi li se moda opet uspostavila obrana na Kupi osvajanjem Petrinje. S obzirom na godinje doba, dolazak i okupljanje vojske oko Zagreba nije uope zabrinjavalo Hasan-pau, niti je tome pridavao vee znaenje. Dapae, on je 14. studenoga 1592. opet provalio u Turopolje, gdje je spalio nekoliko sela i odveo mnotvo ljudi u zarobljenitvo. 54 Suoen kao nikad prije s neposrednom opasnou zatiranja Hrvatske i sudbonosnim prilikama u kojima se ona nala, sastao se 24. sijenja 1593. Sabor u Zagrebu, u ijem je zapisniku prvi put izostavljeno ime Kraljevine Hrvatske. Sama injenica da je to uinjeno, jasno govori i svjedoi to je do tada ostalo od hrvatskog juga, i da nitko od stalea s tog podruja nije bio nazoan zasjedanju niti je mogao doi. Raspravljajui o bijednom stanju opustoene zemlje, stalei su konstatirali da je u roku od dvije godine Hasan-paa osvojio i spali o oko 26 tvrava i utvrda na granici, unitio stotine sela i naselja i odveo iz Hrvatske 35 000 ljudi, to je uvelike smanjilo njezine mogunosti obrane. Nita bolje od Turaka ne ponaaju se ni vojnici pristigli u pomo, jer od bijednog stanovnitva otimaju hranu, vino, stoku, odjeu i razne druge stvari, ne prezajui pritom ni od ubojstva. Tvravu u Sisku, oteenu u nedavnom Hasan-painu napadu, valja hitno popraviti i opskrbiti svim potreptinama, jer je ona branik ostalim pokrajinama s kojima Hrvatska granii. Iznosei injenino stanje i traei pomo, ogoreni i razoarani sabornici su istodobno kralju poruili: Stalei i redovi najbjednije Kraljevine Slavonije, lieni pomoi i potpore, prije nego li se nau pod turskom vlau, ili napuste prebivalite u svojoj predragoj domovin4 najprije pred Bogom, zatim Vaim prejasnim velianstvom, kao i Kraljevstvom Ugarske i cijelim Kranstvom, najsveanije se oituju da e, dovedeni u krajnju nevolju, za svoj ivot i opstanak uiniti ono to im sudbina i nuda pokae kao povoljnije i korisnije. 55 U igri povijesne sudbine, oitovanje stalea nije dovelo do promjene postojeeg stanja, niti je utjecalo na budui razvoj dogaaja. Akindije su nastavile provaljivati u Turopolje. S njima je krajika vojska imala okraj 4. veljae kod Vukovine, a koji dan kasnije i sa Rustem-begom kod Kravarskog. Na posjedima bana Tome Erdody ja akindije su poinile mnogo tete i zapalile cijela sela. Nakon manjeg predaha, 20. svibnja Rustem-begje preao s jakom vojskom Kupu, napao Jamnicu i Brezovicu, odakle je odveo mnotvo ljudi u zarobljenitvo. Dva dana
53

Rattkay, o.c., p. 157; Lopai, O.c., Stari ne JAZU 19, p. 60; Valvasor, Spomenici..., I., p. 166. 54 Lopai, o.c., Spomenici,I.,p.166;Ivi,o.c.Starine JAZU 35,p.343,344. 55 ii, Acta comitialia..., IV., p.284-287

O.C., IV., p. 127; Lopai,

145

iza toga provalio je sve do Kerestinca, Samobora i Jastrebarskog, popalio i opustoio sela Stupnik, Zdeninu, Kupinec, Jamnicu, Galgovo i olnievo selo. 56 Sustavno unitavajui Turopolje, cijelu zimu i proljee spremao se Hasan-paa za rat, odluan da osvoji Sisak i uniti ostatke Hrvatske. Prikupljao je vojsku iz cijele Bosne i Hercegovine i osmanskog dijela Slavonije, koju su predvodili sandakbegovi Zvornlkog, Hercegovakog, Klikog, Likog, Cernikog i Poekog sandaka. U sastavu te vojske nali su se najistaknutije vojskovoe, etovoe i krajinici, koji su svoje najbolje godine ivota proveli ratujui protiv Hrvata. Napadima na Turopolje elio je Hasan-paa banu Erdody ju i ostalim krajikim zapovjednicima odvratiti pozornost od Siska. Meutim, dobro obavijeteni o painim planovima, vojskovoe su odluile udruenim snagama suprotstaviti se osmanskoj vojsci. Osim banovih snaga, svoju vojsku i pomone ete doveli su zapovjednik pomone carske vojske u Hrvatskoj Ruprecht Eggenberg, general Andrija Auersperg, pukovnik Stjepan Grasswein, Georg i Sigismund Paradeiser, Melchior Rodern, Christoph Obritschan i kapetan Petar Erdody. Uz bana Erdody ja, vrhovni zapovjednik te vojske bio je Ruprecht Eggenberg. Kad su pozvani sandakbegovi doveli vojsku u Petrinju, a gradiki kapetan dovezao lae i natovarene topovima i hranom, dao je Hasan-paa sastaviti od laa most preko Kupe, da bi zatim preveo vojsku i 15. lipnja udario na Sisak. Isto kao prethodne godine, grad su branili kanonici Bla urak i Matija Finti s priblino 400 vojnika. Odbijajui napade topnitvom i uzvraajui na paljbu Hasan-painih topova, uskoro je Finti nesretnim sluajem poginuo, a urak zadobio teku ranu. Premda teko ranjen, uspio je urak banu poslati poruku neka hitno doe u pomo. Vie iz opreza, Eggenberg se kolebao, dok je ban Toma Erdody, kojem se pridruio i Auersperg, bio odluan da se smjesta krene prema Sisku i upusti u bitku s Hasan-paom, iako su njegove snage bile viestruko brojnije. S pomonim etama banska i krajika vojska imala je priblino 4 000 pjeaka i konjanika, ispred kojih se nalazilo izmeu 12 i 16 tisua osmanskih vojnika. Nastupajui dosta urno, stigla je hrvatska i krajika vojska 21. lipnja do Siska i utaborila se ispred grada. Iduega dana izmeu 11 i 12 sati zapoela je odluna bitka, o ijem je ishodu ovisila sudbina Hrvatske. U prvom bojnom redu stajali su Hrvati s banom Tomom Erdodyjem na elu, iza kojih su na desnom i lijevom krilu, kao i sredinjem dijelu bojnog reda zauzeli poloaje Auersperg, Eggenberg, Paradeiser, Rodern, Grassweln i ostale vojskovoe. Nasuprot banu Erdody ju postavio je Hasan-paa oko 1 000 odabranih konjanika, koji su trebali probiti bojni red i opkoljavanjem ga unititi. Uz zagluujuu viku i buku obje vojske silovito su nasrnule jedna na drugu, ali je nadmonija osmanska vojska poela potiskivati Hrvate prema drugom bojnom redu. Promatrajui razvoj bitke krenuo je tada u napad Auersperg, iji su strijelci i oklopnici stvarali pusto u Hasanpainim redovima. Ohrabreni tim napadom, udarili su Hrvati jo ee i odlunije po Turcima, pri emu se osobno isticao ban Toma Erdody. Neposredno zatim pokrenuli su svoju vojsku Eggenberg i druge vojskovoe, stjerali Hasan-pau u kut izmeu Odre i Kupe, i presjekli odstupnicu zauzimanjem mosta na Kupi. Uhvaen tako u pravu stupicu i doveden u bezizlazan poloaj, paa nije imao kamo, nego jedino spaavati se bijegom preko Kupe, ije su strme obale oteavale prijelaz. Kako veina vojnika nije znala plivati, panino bjeei strmoglavljivali su se u Kupu, hvatali se jedni za druge i utapali se. Posve sigurni u pobjedu kakvu dugo nisu izvojevali, krajiki konjanici, pjeaci i strijelci nemilosrdno su sjekli, pucali i zatirali Hasan-painu vojsku, kojima se pridruila i posada iz Siska. Osim Hasan-pae, medu poginulima ili utopljenima u Kupi bili su: njegov brat Dafer-beg, cerniki sandakbeg, glasoviti gazija i krajinik Arnaud Memi-beg, zvorniki sandakbeg, sultanov roak i hercegovaki sandakbeg Sultanzade Mehmed-beg, Ramadan-beg, poeki sandakbeg,

56

Lopai. Spomenici..., I., p. t 75, 176.

146

Ibrahim-beg, liki sandakbeg, Kurt-beg iz Vuitrna i mnoge druge osmanske vojskovoe, kao i tisue osmanskih vojnika, aga i spahija. 57 Sjajna pobjeda kod Siska 22. lipnja 1593. znaila je prekretnicu u ratu Hrvata s Osmanskim Carstvom. Ostaci ostataka Hrvatske bili su obranjeni, a dalje irenje osmanske vlasti na njezinu prostoru bilo je zaustavljeno. Poslije cijelog stoljea krvavih bitaka i tekih gubitaka, od poraza na Krbavskom polju 1493., bile su, napokon, slomljene osvajake snage osmanske vojske i poturica iz Bosne. Njihova udarna snaga izgubila je prodornost, i od poraza pod Siskom nije se vie uspjela obnoviti. Istina, neko vrijeme nadvijala se nad Hrvatskom jo uvijek osmanska opasnost, ali ona nije mogla ozbiljnije ugroziti njezinu opstojnost. Prednost pobjede nad Hasan-paom kod Siska banje Erdody elio odmah iskoristiti napadom na tursku Petrinju, ali su se tome usprotivile druge vojskovoe, drei da vojska nema dovoljno hrane. Na taj nain bilo je izgubljeno dragocjeno vrijeme i na vojni pohod krenulo se istom 9. kolovoza okupljanjem vojske kod Bresta. Kad je vojska prela Kupu, udario je ban Erdody na tursku Petrinju s osam lakih topova, koji nisu mogli tvravi nanijeti vee tete. Zbog toga se opsada otegla do 24. kolovoza, odakle se Erdody s vojskom morao povui, jer je Petrinji s velikom vojskom hitao u pomo Hasan-paa, sin velikog vezira Mehmed-pae Sokolovia. Istoga dana prela je osmanska vojska Kupu i napala Sisak. Tvravu su branili kanonici Andrija Kovai i Gapar Granda s posadom od 100 vojnika. Snanom topovskom paljbom Turci su probili zidove tvrave i na juri je pokuali osvojiti. Odbijajui juri poginuo je kanonik Kovai, a 30. kolovoza bio je kanonik Granda primoran Sisak predati Hasan-pai. Osvajanjem Siska poslao je paa u pljaku svoje lake konjanike, koji su opustoili i popalili sela uz lijevu obalu Save sve do Bojakovine i Kraljevca kod Dugog Sela, odakle su odveli u ropstvo oko tisuu ljudi. U prvi mah inilo se da e osmanska vojska ugroziti i Zagreb, to je izazvalo opi strah i pomutnju, pa su kanonici riznicu Zagrebake biskupije poslali u Bolonju. Dok je Zagreb strepio od mogueg razvoja dogaaja, za to je vrijeme Hasan-paa dobio hitnu poruku neka smjesta s vojskom krene u Ugarsku, kamo se ve zaputio veliki vezir Sinanpaa. 58 Neovisno o pripremama bana Tome Erdody ja i krajike vojske da osvoji tursku Petrinju, na jugu Hrvatske provalio je poetkom kolovoza 1593. senjski kapetan Juraj Lenkovi u Liku, spalio turski Buni i smaknuo vei broj Turaka, zarobio oko 200 ljudi i otjerao mnotvo sitne i krupne stoke. 59 Takvi i slini i sve ei napadi u Lici, kao i zaleu primorskih gradova pod vlau Venecije, slabili su osmansku vlast, koja e na tim prostorima zapasti u dugotrajnu krizu.

57

Lopai, o.c., Starine JAZU 19, p. 64, 65; Idem, Spomenici... I, p. 182-185; Radi, Pavao, Isprave o bitci kod Siska dne 22. lipnja 1593. godine, Starine JAZU 19, p. 172-192; Horvat, Karlo, Kobenzelovi izvjetaji (15921594) kardinalu Cintiju Aldobrandiniju, dravnomu tajniku pape Klementa VIlI., Starine JAZU 32, p. 191-'195; Istlulanffy, o.c., Lib. XXVII., p. 370.

58

Lopai, Spomenici...,I., p. 180, 18 I; Horvat, Kobenzelovi izvjetaji..., Starine JAZU 32, p. 212-214; Krcselics, o.c., 59 Horvat, Monumenta uscocchorum, I., p. 74. 1

147

DUGI RAT I MIR NA UTOKU ZSITVE U DUNAV 1603. GODINE

Katastrofalan poraz osmanske vojske kod Siska 1593. izazvao je zaprepatenje na dvoru sultana Murada III. Vojni krugovi i javnost, podjarivani od velikog vezira Sinan-pae, traili su osvetu i objavljivanje rata caru i kralju Rudolfu II. Pod pritiskom vojske javnosti i sultanija iji su sinovi zaglavili pod Siskom, odluio se sultan za rat. Odmah nakon donoenja sultanove odluke napustio je Sinan-paa s vojskom Istanbul i zaputio se prema Beogradu, kamo je stigao 4. rujna. U predahu od desetak dana nastavio je zatim put do Osijeka, gdje je 27. rujna preao glasoviti Sulejmanov most. Jo dok je putovao preko Baranje, stigla mu je obavijest da se carska vojska nalazi kod Gyora (Rab), pa je produio do Veszprema. Zauzimanjem poloaja ispred grada i nakon trodnevnih napada, Veszprem se 13. listopada 1593. predao, uz uvjet da posada moe slobodno napustiti grad. Isti sporazum odnosio se i na tvravicu Palotu, ali je vjerolomni Sinan-paa njezinu posadu dao pogubiti. Isplativi potom Vojsku, vratio se veliki vezir u Beograd na zimovanje, odakle je poslao u Istanbul obavijest o vojnim uspjesima. Zapoevi uspjeno ratovanje na prostoru sjeverne Ugarske, vezir Sinanpaa nije ni slutio da e u tom ratu Osmansko Carstvo vie izgubiti nego ostvariti snagom oruja, i da su njegovi zvjezdani trenuci poeli gubiti na sjaju i polako tonu ti u prolost. Za pogranine sandakbegove u sastavu Bosanskog paaluka nije zbog toga bojite u Hrvatskoj utihnulo niti izgubilo na vanosti. Pogotovo to je osvojeno trebalo obraniti i suprotstaviti se hrvatskoj vojsci koja nipoto nije mogla trpjeti gubitak Siska da bi vratila granicu na Kupu. Dok je osmanska vojska na granici s Hrvatskom gubila udarnu mo, dotle je hrvatska vojska objavom rata dobila slobodu djelovanja i poduzimanja manjih udara uzdu cijele granice. Na taj nain iscrpljivane su i rasipavane osmanske snage od sjevera Ugarske do Jadranskog mora, gubei pritom ljudstvo i ekonomsku podlogu za dalje voenje rata. Ve potkraj 1593. provalio je koprivniki kapetan s dijelom posade iz urevca u okolicu Virovitice, gdje je opustoio nekoliko sela i na povratku odveo dosta zarobljenika i otjerao velik broj krupne stoke. 1 Cijela zima 1594. prolazila je u dogovorima i pripremama za vojni pohod, iji je cilj bio osvajanje Siska i unitenje turske tvrave u Petrinji. Unato jasnim i odlunim namjerama, ti su dogovori i planovi napredovali sporo jer je u meuvremenu dolo do promjena u vrhovnom krajikom zapovjednitvu. Jo poetkom listopada 1593. umro je general Andrija Auersperg na njegovo mjesto bio je postavljen Juraj Lenkovi. ivotni put zapovjednika Slavonske granice, pukovnika Stjepana Grassweina, bliio se takoer kraju. Umjesto nadvojvode Emesta namjesnitvo u Hrvatskoj, Austriji i Ugarskoj preuzeo je nadvojvoda Matija, a uprava nad Vojnom granicom u Hrvatskoj i Slavoniji povjerena je mlaem kraljevu bratu Maksimilijanu. Oslukujui to se deava na drugoj strani, stigla je poetkom veljae 1594. obavijest da se u Petrinji zapalio toranj s barutom od ije eksplozije su nastala mnoga oteenja na tvravi. Prema saznanju zapovjednika Slavonske granice, pozvao je budimski paa kapetane i zapovjednike turskih tvrava u Slavoniji neka dou sa to vie vojske i pridrue se ostaloj vojsci na prostoru Ugarske. 2 Kako se bliilo proljee, podran od nadvojvode Maksimilijana, sazvao je ban Toma Erdody 21. oujka 1594. Sabor u Zagrebu, na kojem su stalei zakljuili da pod vodstvom bana udruenim snagama i uz osobno sudjelovanje nadvojvode udare na Turke. 3 Samo nekoliko dana kasnije, umjesto umrlog pukovnika Grassweina, imenovan je zapovjednikom Slavonske
1 2

Horvat, Kobenzelovi izvjetaji,Starine JAZU 32,p.236. Idem, o.c., Starine JAZU 32, p. 242, 243. 3 ili, Acta comitalia..., IV., p. 299-303.

148

granice general Hans Sigismund Herberstein, koji e uspjeno obavljati preuzetu dunost i pridonijeti uspostavi ravnotee sila s Osmanskim Carstvom na tom prostoru. Zajedno s ostalim pripremama, okupljanje vojske u banovu taboru bilo je predvieno za poetak mjeseca srpnja. Da bi zavarali osmansku obranu prije nego ta vojska pode u na pad, upao je general Herberstein iz Krievaca sa 1500 vojnika u Cerniki sandak, 4. lipnja stigao do Siraa i zapalio grad. Budui da nije imao topova s kojima bi ruio gradske zidove i samu tvravu, I poharao je cijelu okolicu, otjerao priblino 600 goveda i zarobio 30 Ijudi. 4 Taj smjeli upad toliko se dojmio hrvatskog stanovnitva graninih krajeva Cernikog i Poekog sandaka, da je u njemu raspalio nadu u skoro osloboenje od osmanske vladavine. Nametnulo se pitanje kako i dokle e se osmanska vlast odrati na tom prostoru. Potkraj lipnja upali su senjski uskoci pod vodstvom kapetana Ivana Bemba u Liku i Krbavu, pljakajui i palei turske posjede. Meutim, na povratku s provale priskoilo je iako venecijansko konjanitvo iz Zadra u pomo Turcima, poubijalo mnoge uskoke i njihova kapetana. 5 Kad se u banovu taboru okupilo nekoliko tisua vojnika, zaputio se Toma Erdody prema Petrinji, kamo je stigao 21. srpnja 1594. Iduega dana postavio je na pogodnom mjestu I pontonski most preko Kupe, preveo vojsku i topnitvo i opkolio tursku Petrinju. S dosta jakom posadom i manjim brojem topova, tvravu je branio Rustebeg. Tjedan dana od poetka opsade stigao je banu u pomo i nadvojvoda Maksimilijan s 1 000 konjanika. Dok se stezao obru oko tvrave stalno tuene topnitvom, izgledi za njezinu obranu postajali su svakim danom manji. Oekujui skori pad tvrave, osvojio je 5. kolovoza general Juraj Lenkovi utvrde u Hrastovici i Gori i predsjekao odstupnicu osmanskoj posadi u Sisku. Uviajui da je otpor uzaludan, pod okriljem noi izmeu 9. i 10. kolovoza, naputio je Rustem-beg Petrinju i pobjegao u Kostajnicu. Sutradan u paninom bijegu povukla se osmanska posada iz Siska, . zapalivi prije toga tvravu. Odmah zatim ula je u Sisak hrvatska posada i zapoela s nunim popravcima. Zadovoljan postignu tim, dao je nadvojvoda Maksimilijan razoriti tursku tvravu u Petrinji i proglasio da je vojna zavrena. 6 Ostvarivi postavljene vojne ciljeve, hrvatsko-slavonski stalei su 15. kolovoza u taboru kod Petrinje iznijeli nadvojvodi Maksimilijanu svoja vienja i prijedloge o tome to je prijeko potrebno uiniti za obranu zemlje. Ponajprije podii zidanu tvravu slinu Karlovcu i Brestu, do proljea obnoviti i utvrditi Sisak i na sutoku rijeka Save, Odre i Kupe sagraditi zida ni toranj. 7 Nedostatak novca, vremena i radnih ruku, iskoristio je meutim Rustem-beg i u listopadu 1594. opet zaposjeo Hrastovicu i obnovio tvravu u Petrinji. 8 Takav razvoj dogaaja potaknuo je generala Jurja Lenkovia na provalu s posadom iz Karlovca, pa je 5. studenoga vie zastraivanja radi napao Biha. Tvravu nije mogao zauzeti, ali je zato zapalio varo, sasjekao dosta Turaka, oslobodio vie od tisuu zarobljenika i trei dan vratio se u Karlovac s bogatim plijenom. 9 Polovian uspjeh u ratu, odnos sredinje vlasti prema obrani u Hrvatskoj i neuspio pokuaj nagodbe s kraljem Rudolfom da za podmirenje dugovanja dade banu Tomi Erdody ju grofoviju Pazin u Istri, doveli su do Erdodyjeve vrste odluke o zahvali na banskoj dunosti. Njegova odluka nije iznenadila stalee, premda je bila donesena u vrlo nezgodno vrijeme. Sreujui povremeno orujem svoje odnose s uskocima, napalo je poetkom oujka 1595.
Lopai, O.c., Starine JAZU 19, p. 67. Horvat, Monumenta uscocchorum, I., p. 79. 6 Istthuanffy, O.c., Lib. XXVII., p. 387-389; Rattkay, O.c., p. 160; Krcselics, O.c., p. 298-300. 7 ili, Acta comitalia..., IV., p.314 8 Rattkay, O.c., p. 160; lsthuanffy, O.C., Lib. XXVII., p. 389; Krcselics, O.C., p. 300. 9 Vitezovi, O.C., p. 175; Meyet; Martin, Ortelius redivivus et continuatus oder der ungarischen KriegsEmprungen historische Beschreibung, Frankfurt 1665., p. 155.
5 4

149

venecijansko brodovlje Senj i potopilo nekoliko manjih brodica. Kao odgovor na taj napad, uskoci su upali sve do ua Neretve i opljakali tri venecijanske fregate. 10 Na saborskom zasjedanju 15. svibnja 1595. u Zagrebu, poloio je Toma Erdody znakove banske asti i dostojanstva. Njegovu ostavku stalei su nevoljko prihvatili, iskazujui ujedno banu zahvalnost za sve to je uinio za obranu domovine. Zabrinutost stalea u tom asu bila je doista duboka, jer su u banovoj ostavci nasluivali da bi kralj mogao ukinuti bansku ast i podvri Hrvatsku nekome od svojih generala, to bi imalo nesagledive posljedice i vodilo posvemanjem gubitku dravno-pravne samostalnosti. Zapravo, od zaustavljanja osmanske najezde kod Siska, politiki poloaj Hrvatske se pogoravao, pa se tome trebalo odluno suprotstaviti. Shvaajui dobro kamo smjera politika sredinje vlasti, Sabor je zato zakljuio i poruio nadvojvodi Maksimilijanu: Ne budemo li imali bana, neka Vaa Prejasnost zna da se neemo pokoravati nikakvome generalu tue narodnosti, niti emo s njim polaziti u rat, pa makar svi zajedno s domovinom iz ginuli. Prije emo sve poduzeti nego li dopustiti da nam se u tom pogledu okrnji sloboda. U protivnom, imenuje li kralj bana, Sabor se obvezao da e Hrvati, bez obzira na alosne prilike u zemlji, podnijeti i najvee rtve koje nadilaze njihove mogunosti. Dat e besplatne radnike za podizanje velike tvrave u Brestu i da se obnovi spaljeni Sisak. Osim toga, na svoj e troak uzdravati 300 pjeaka i stalno konjanitvo. 11 Spomenuti saborski zakljuci jasno govore i svjedoe da se u jeku rata s Osmanskim Carstvom politika javnost u Hrvatskoj nala u procjepu. S jedne strane morala je voditi politiku borbu sa sredinjom vlasti, a s druge strane odolijeva ti nasrtajima osmanske vojske. Na taj nain budui poloaj Hrvatske po-stajao je sve upitniji, i ovisio je o politikoj volji i odlunosti da se obrani bit njezine samostalnosti. Poetkom 1595. naslijedio je Murada III. njegov sin Mehmed III. i rat u Vlakoj i Ugarskoj je nastavljen. Za prvoga vezira privremeno je bio postavljen Ferhad-paa, a na elo Budimskog paaluka Hasan-paa Sokolovi, dok je dunost bosanskog beglerbega i dalje obavljao Hasan-paa Tiro. U Vlakoj i Ugarskoj osmanska je vojska ostvarila manje uspjehe, ali istodobno pretrpjela i nekoliko tekih poraza koji su se na odreen nain odrazili na stanje u graninom podruju Hrvatske. vrsti stav i odluke Sabora od 15. svibnja 1595. kralj je primio na znanje, ali zbog toga nije promijenio miljenje i odustao od svojih namjera. Vrhovni nadzor nad Vojnom granicom u Hrvatskoj umjesto nadvojvode Maksimilijana povjerio je nadvojvodi Ferdinandu, sinu tajerskog nadvojvode Karla, koji e poslati svoga generala Eggenberga s vojskom iz Koruke, tajerske i Kranjske da zajedno s Hrvatima osvoje Petrinju i Hrastovicu i uvrste napokon granicu na Kupi. Prije nego to je Eggenberg stigao s vojskom u Hrvatsku, potkraj kolovoza 1595. provalio je general Herberstein iz Varadina u Cemiki sandak, i u okolici Pakraca i Cernika osvajao i pustoio sela i naselja. Preko svojih dounika o toj je provali bio hitno obavijeten kliko-livanjski sandakbeg Mustafa-meg, zvan Apardi, koji se nalazio s vojskom u Kostajnici. Pourivi iz Kstajniceto je bre mogao stigao je Apardl-beg do Cernika 11. rujna sukobio se kod akovca s Herbersleinom, gdje je doivio potpun poraz. Podnosei izvjetaj o toj provali Herberstein je nesumnjivo viestruko pretjerivao navodei da je ispod osmanske vladavine oslobodio gotovo 300 sela, jer cijeli Cerniki sandak i Poeka kotlina nisu tada imali toliko naselja. 12 Za potlaeno stanovnitvo poraz osmanske vojske kod aklovca bio je znak za ustanak, koji je planuo oko Bijele Stijene i Poege. Pobunjeni narod pod vodstvom hajduka i njihovih vojvoda poeo je nesmiljeno progoniti i ubijali svoje age i begove. Medu njima osobito se
10 11

Horvat, Monumenta uscocchorum, I., p. 81. ii, Acta Comitialia..., IV., p. 322-327. 167 12 Klai, o.c., v., p. 515, 516.

150

isticao Lovro Ili, koji je na junakom megdanu, navodno, ubio poekog sandakbega i pritom sam zaglavio. 13 I nakon povlaenja Herbersteinove vojske nije se u okolici Poege i Cenika pobunjeni narod smirivao. Raspreni u manje ete, ustanici su nastavili napadali manja turska uporita i posjede, a neki od njih plaei se daljeg razvoja dogaaja i osvete osmanskih vlasti, prebjegli su sa svojim obiteljima preko granice. Gotovo u isto vrijeme upali su senjski uskoci u Liku, ali su ih Turci zaskoili i vei broj poubijali, pretrpjevi u okraju i sami velike gubitke. 14 Vrativi se iz provale od Cernika, zaputio se general Herberstein u Sisak, gdje se 22. rujna pridruio vojsci generala Ruprechta Eggenberga i Jurja Lenkovia. Istoga dana krenuo je prema Petrinji kao prethodnica kapetan Danijel Frankol. Njemu u susret iao je iz Petrinje Rustem-beg i upustio se u estok okraj, u kojem je bio smrtno ranjen. Kad je 23. rujna Rustem-beg od zadobivene rane umro, napustila je osmanska posada Petrinju i Hrastovicu i povukla se u Bosnu. U naputenu Petrinju i Hrastovicu ula je 24. rujna 1595. hrvatska i kraljeva vojska i u njih odmah smjestila stalne posade. 15 Na prijedlog nadvojvode Ferdinanda dio banske vojske, odnosno 200 vojnika, trebao je stalno boraviti u Petrinji, a grad opskrbiti hranom i vojnim potreptinama, to je i uinjeno. 16 Stvaranjem vojnog uporita u Petrinji i Hrastovici bila je uvrena granica Hrvatske s Osmanskim Carstvom na Kupi i zatieno Turopolje od provala i pljaki turskih akindija. Nemiri u zapadnom dijelu Poekog sandaka nisu prestajali, a misao o skorom osloboenju zahvatila je i dio Vlaha. Poetkom listopada doao je kriomice u Krievce episkop Vasilije i zatraio od generala Herbersteina doputenje da se sa 40 Vlaha moe nastaniti u Krievcima. Prema njegovoj izjavi, ivot Vlaha postajao je zbog turskih nasilja sve tei i nepodnoljiviji, jer ih Turci napadaju i progone kao uhode i dounike. Episkop Vasilije imao je lijep stan u manastiru Orahovici i dobar prihod koji se sastojao od nekoliko aki od svake vlake kue. Pismom iz Varadina 5. listopada 1595., izvijestio je o tome Herberstein nadvojvodu Ferdinanda, koji je u odgovoru 15. listopada dao doputenje i povrh toga jo i potporu. 17 Nadolaskom hladnijeg vremena, uzdu granice uglavnom je oruje mirovalo, osim to su poetkom studenoga iste godine uskoci upali duboko na prostor pod osmanskom vlau, smaknuli vei broj Turaka, zarobili ih 50 i oteli oko 500 glava krupne i sitne stoke. 18 Meutim, uspjehe na bojnom polju zasjenjivalo je pitanje izbora i postavljanja novoga bana nakon ostavke Tome Erdody ja. To vie to je 19. kolovoza 1595. kralj Rudolf imenovao grofa Ivana Drakovia i zagrebakog biskupa Gapara Stankovekoga kao banske namjesnike i odredio Tomu Erdody ja, Ivana J6oa i Nikolu Istvanfyja da ih uvedu u bansku dunost. Njihovim imenovanjem na elu Hrvatske bio je i dalje Toma Erdody kao ban u ostavci, koju e kralj prihvatiti istom 30. rujna. 19 Kako novim banovima kralj nije predao bansku zastavu i odredio plau za uzdravanje banske vojske, nisu ih hrvatski stalei ni smatrali pravim banovima, niti su oni sami eljeli da ih se pod takvim uvjetima uope uvodi u bansku dunost. Naime, ako bi prihvatili takve uvjete, oni su mogli obavljati samo upravni i sudaki dio banske vlasti, dok bi zapovjednitvo nad vojskom pripalo generalu Ruprechtu Eggenbergu, to je bilo nespojivo s dravno-pravnim poloajem banske vlasti i ' posebnou Hrvatske. Drukije reeno, za Hrvatsku je to znailo pitanje politike opstojnosti i obranu zakonitih prava, koje se kralj obvezao potivati. S obzirom na to, sjednicu. Sabora 17. prosinca 1595. nisu
13 14

vear, Ivan, Ogledalo Iliriuma, Zagreb 1839., p. 426, 427. Horvat, Monumenta uscocchorum, I., p. 82. 15 Lopi, Spomenici..., I., p. 196,197; Rattkay, o.c., p. 160; Krcselics, o.c., p. 302. 16 Lopi, Spomenici..., I., p. 197-199,201. 17 Lopai, o.c., Starine JAZU 19, p. 67, 68. 18 Horvat, Monumenta uscocchorum, I., p.86. 19 ili, Acta comitialia..., IV., p 327, 333.

151

sazvali imenovani banovi, nego upani Zagrebake, Krievake i Varadinske upanije. Sazvani i okupljeni na taj nain, stalei su odredili Petra Katelanovia i Melhiora Tompu da u svojstvu saborskog izaslanstva odu u Graz i Be nadvojvodi Ferdinandu i Matiji, potanko im obrazloe stajalita Sabora i zamole ih neka nagovore kralja Rudolfa da Ivana Drakovia i Gapara Stankovekoga imenuje pravim banovima u skladu s pravima Kraljevstva i starim navadama. Isto kao prije, Sabor je i tom prilikom iskazao svoju brinost za obranu zemlje, pa je odredio da svako kmetsko selite (dimnjak) opremi i poalje jednog konjanika u Petrinju. Takoer i svi plemii morali su tamo doi ili poslati naoruanog slugu. Ta bi vojska preko zime u smjenama uvala Petrinju, jer se govorkalo da e bosanski paa napasti i pokuati osvojiti tvravu. Osim toga, uveden je i poseban porez za uzdravanje vojske tijekom zimskih mjeseci u Sisku, Gori, Brikievini, Reici i Dunaria Slapu. 20 Pred odlunim dranjem Sabora kralj je odustao od svoje namjere i odredio da se Ivan Drakovi i Gapar Stankoveki uvedu u neokrnjenu bansku dunost prema starom obiaju, Hrvatska je tako osnvavla politiku pobjedu i obranila svoj dravno-pravni poloaj, po kraljevu nalogu sazvao je bivi ban Toma Erdody Hrvatski sabor, koji se sastao 1l. sijenja 1596. u Zagrebu. U prisutnosti kraljevih povjerenika Nikole Istvanfyja i Matije Bazaria, poloio je Ivan Drakovi sveanu prisegu u upnoj crkvi sv. Marka, a biskup Stankoveki, zbog teke bolesti, uinio je to u biskupskom dvoru. Novi banovi potvrdili su slubu podbanu Stjepanu Berislaviu, dok su stalei jednoglasno izabrali Ivana Keglevia na dunost zemaljskog kapetana i banova brata Petra Drakovia na dunost zemaljskog blagajnika, koji e brinuti za ubiranje poreza i drugih davanja, i od tih prihoda isplaivati pjeake i obavljati smotru vojske. 21 Prevladavi politiku krizu, pozornost hrvatske javnosti bila je opet okrenuta obrani zemlje nastavku rata s Osmanskim Carstvom. Jo uoi proljea paljivo su uskoci ispitivali mogunost kako preoteti Turcima Klis, to im je i uspjelo, uz pomo Hrvata iz Dalmacije 6. travnja 1596. 22 Gubitak Klisa iznenadio je Turke, ali su urno okupili vojsku i odmah zapoeli s opsadom grada. Opsjednutom Klisu pohitao je u pomo Juraj Lenkovi s priblino I 000 vojnika, kojima se pridruilo i nekoliko stotina Hrvata pod vlau Venecije. Svoju pomo obeali su Lenkoviu i Vlasi iz okolice, pa je 27. svibnja smjelo udario na osmansku vojsku i natjerao je u bijeg. elei to prije stii s I hranom i streljivom u Klis, upao je Lenkovi zbog izdaje Vlaha u zasjedu i doivio strahovit poraz. Traei spas u bijegu s bojita je i sam je bio tee ranjen, a vie od 400 vojnika snala je smrt. Meu poginulima bili su senjski biskup Antun de Dominis i tri splitska kanonika. Klisu vie nije bilo spasa i 31. svibnja 1596. Turci su ponovno zaposjeli tvravu. 23 Vijest o preotimanju Klisa Turcima inae se munjevito irila prostorima Hrvatske i njezinim dijelovima pod osmanskom vladavinom, pa je plamen nemira opet zahvatio okolicu Poege. Ve 15. travnja napao je i ubio Vid Kovaevi dizdaragu Ismaila u Vrhovcima i s omanjom etom ovladao gradom. Saznavi za to, poslao je poeki sandakbeg protiv Kovaevia svoga sina Huseina, ali on pogine opsjedajui Vrhovce. Tada sandakbeg pode sam do Vrhovaca i vrsto opkoli grad. Uvidjevi da zbog nestaice hrane nee moi odoljeti poveo je Kovai svoju etu iz grada na juri i tako probio turski obru. Meutim, opkoljene sa svih strana premonijim snagama, u silovitom okraju Turci ih do posljednjeg sasijeku.

20 21

Idem, o.c., IV., p. 334-338. Idem, o.c., IV., p. 339, 340. 22 Horvat, Monumenta uscocchorum, I., p. 84-103. 23 ldem,o.c., I., p. 112,115-117,120.

152

Krae vrijeme zatim, negdje potkraj lipnja, potajno su uli u Poegu hajduci s Franjom Iliem na elu. Na ugovoreni znak hajduci su iznenada napali i poubijali dosta Turaka, opljakali i zapalili poeku varo i natovareni plijenom zaputili se u Veliku. Kada su doli tamo, odmah su napali Turke, ali im je bilo javljeno da iz Bosne u Poegu dolazi novi sandakbeg s velikom vojskom. Nato Ili smjesta pode begu u susret i sukobi se s njim blizu Sulkovaca. U kraem okraju Ili je poginuo, njegova eta bila je razbijena, a sam beg dopao je rane u nogu. 24 Novi sandakbeg bio je Mustafa-beg, sin Mehmed-pae Pijale, koji se do tada nalazio na dunosti klikog sandakbega. Svojim premjetajem nije bio zadovoljan i elio se vratiti u Kliki sandak. 25 Dokle je ostao na tom poloaju nije jasno, jer se uskoro o njemu govori kao o bosanskom sandakbegu. Za poraz pod Klisom smatrali su krajiki zapovjednici da bi trebalo odgovoriti napadom na Kostajnicu. Posve iskljuen i daleko od tih dogovora i priprema, umro je 30. lipnja 1596. zagrebaki biskup Gapar Stankoveki i na elu Hrvatske ostane sam Ivan Drakovi. Okupljanje vojske bilo i je do tada zavreno i 3. srpnja doao je ban Drakovi u Petrinju. Koji dan kasnije stigle su i krajike ete generala Lenkovia i Herbersteina, kao i 1 000 konjanika poslanih od nadvojvode Ferdinanda. U dogovoru s Turcima poruivali su Vlasi izmeu Kupe i Une ban u i generalima da e prijei na njihovu stranu i boriti se protiv osmanske vojske. Obavijeten o tim porukama i razgovorima, ponudio je nadvojvoda Ferdinand Vlasima prava i slobode i zatraio od Herbersteina i ostalih zapovjednika da se prema njima odnose obazrivo. Nastupajui od Petrinje, stigla je 10. srpnja hrvatska i krajika vojska pred Kostajnicu, i na brdu zvanom Djed porazila zdruene snage Vlaha i Turaka. Iz Banja Luke je tada hitno krenuo prema Kostajnici u pomo Mustafa-beg Apardi, ali je dva dana kasnije i on bio potuen. Procjenjujui stanje na bojitu, ban i generali su zakljuili da za opsadu grada nemaju dovoljno snaga niti hrane za vojsku, i da je zbog toga potrebno povui se. To vie to je u meuvremenu stigla vijest o dolasku jake vojske u Kostajnicu, koju osobno vodi bosanski beglerbeg Ahmed-paa Hafiz. 26 Ahmed-paa oito je i ekao povlaenje vojske od Kostajnice i njezin razilazak i nije urio s napadom. Istom 14. rujna stigao je on do Petrinje i poeo opsadu tvrave. U tvravi se nalazila posada od 400 vojnika pod zapovjednitvom kapetana Danijela Frankola i Jurja Brestovskog. Osmanski su topnici bez prestanka pucali na grad, a u predasima je vojska izvodila jurie. Posada je hrabro odbijala napade i jurie, ali je postupno malaksavala i pitanje je bilo dokle e izdrati. Hitno obavijeteni o napadu na Petrinju, krenuli su odmah s vojskom ban Drakovi i generali Lenkovi i Herberstein prema opsjednutom gradu i 19. rujna sastali su se kod Bresta. Poslije kraeg savjetovanja odluili su povui se prema Sisku i ondje prijei Kupu da bi kod Petrinje zametnuli boj na otvorenom polju. Naputanje tabora i pokret banske i krajike vojske shvatili su Turci kao uzmak, pa je Hodaverdi-beg s jakim snagama preao Kupu i dao se u potjeru. Meutim, u zgodan as naglo su Drakovi, Lenkovi i Herberstein okrenuli svoju vojsku i u estokom naletu strahovito potukli begove snage i nagerali ih u Kupu. Zaplaen porazom Hodaverdi-bega, naredio je Ahmed-paa u noi od 19. na 20. rujna povlaenje tekih topova, komore i dijela vojske prema Kostajnici. Da bi titio njihovu odstupnicu i uredno se povukao, ostao je s odabranim snagama u taboru ispred Petrinje. U jutro 20. rujna preli su ban i generali preko pontonskog mosta Kupu kod Siska i urno se zaputili prema Petrinji. Idui tako naili su na osmanske predstrae kod Drenine i razbili ih. Pred strae su javile Ahmed-pai njihov dolazak da se postavi u bojni red. U silovitom sudaru izmeu Drenine i
vear, o.c., p. 428, 429. Tomi, J.H. , Grada za istoriju pokreta na Balkanu protiv Turaka krajem XVI i poetkom XVII veka, Beograd 1933., knj.I.,p.172,183.
25 26 24

Lopoi, Spomenici..., I., p. 209-221; Rattkay, o.C., p. 167.170; Krcselics, o.c., p. 304.

153

Petrinje bile su paine snage razbijene i prisiljene na povlaenje. Kad je to vidjela posada u Petrinji, izjurila je iz tvrave i oborila se na osmanske snage i pai nije vie bilo spasa. Njegovo povlaenje pretvorilo se tako u bezglavo bjeanje i spaavanje golih ivota. 27 Sjajnom obranom Petrinje 20. rujna 1596. bila je konano zaustavljena i slomljena osmanska najezda na Hrvatsku. Opstanak Hrvatske nije od tog vremena doista vie bio upitan, bez obzira to je ona u stoljetnom ratovanju s Osmanskim Carstvom bila svedena na ostatke ostataka. Svjestan upravo povijesne prekretnice u ratu s Osmanskim Carstvom, sazvao jeban Drakovi odmah sjednicu Hrvatskog sabora, koji se sastao 25. rujna 1596. u Zagrebu. Iskazujui svoje raspoloenje u ozraju pobjede, stalei su izglasali da se vojvodi Jurju Brestovskom, zastavniku Mihajlu Ivaniu i dvadesetosmorici lanova posade, za junako dranje u obrani Petrinje isplati nagrada od 100 forinti. Za popravak i utvrivanje Petrinje, Sabor je odredio da se poalje i dovoljan broj kmetova koji e od 10. listopada 15 dana besplatno raditi. 28 Sabor je zasjedao i 7. studenoga 1596., a povod sastajanja stalea bilo je kraljevo pismo da Ivana Drakovia imenuje jedinim ban om, to su sabornici s odobravanjem prihvatili. Dobro raspoloenje kvarilo je nasilniko ponaanje generala Herbereteina, ,koji je. sebi podloio slobodne graane Varadina i prisvojio posjede grofa Erdodyja i drugih plemia i nametnuo im razna davanja. Poput njega, nasilniki se ponaala i njemaka posada u Varadinu, koja je sebi podvrgla posjede svih plemia u okolici grada, pa ak i sela kraljevskog namjesnika Nikole Istvanfyja. Ustajui odluno protiv toga, Sabor je zatraio od kralja Rudolfa neka naredi Herbersteinu i njegovim strijelcima da ne kre stare slobode i povlastice, jer se nipoto nee dalje podnaati neuvena podreenost u Hrvatskom kraljevstvu. 29 Iako je ratovanje s Osmanskim Carstvom nastavljeno jo punih deset godina, nisu u tom razdoblju velike osmanske vojske napadale Hrvatsku, niti su provaljivale preko granice. Na taj nain pruila se Hrvatima prilika da umjesto obrambenog prijeu u navalni rat. Razorne provale u dubinu prostora u sastavu Osmanskog Carstva rastakale su osmansku vladavinu, koja se na tim prostorima morala boriti za svoj opstanak. Ve poetkom studenoga 1596. upao je general Juraj Lenkovi u Poeki sandak, gdje je ognjem i maem opustoio gotovo 200 sela i naselja ispalio Voin. 30 Taj smjeli upad satro je osmansku vlast na tom prostoru i pokrenuo pokoreno stanovnitvo da i samo pridonese njezinu slabljenju. Jedva to su posljedice Lenkovieva upada bile uklonjene, provalio je poetkom lipnja 1597. i krievaki kapetan Georg Laibacher u Pouki sandak, opustoio okolicu Slatine, Orahovice i Stupanice, spalio sela Kusonje, Drabnik (pustara Drapmka) Cjepldlake te oteo 1 000 goveda, od kojih se zbog loih putova polovica razbjeala. Na povratku s etovanja pridruilo se njegovoj i vojsci 17 Vlaha iz Cjepidlaka i Stupanice, koji su sa sobom poveli 100 goveda i 400 glava sitne stoke. Nakon prelaska u Hrvatsku ti su Vlasi bili nastanjeni u Cirkveni i Sv. Ivanu abno. 31 Prevoenje Vlaha preko granice i naseljavanja oko Krievaca potaknulo je i ostale da se izbave osmanske vlasti, pa su poeli pozivati i nagovarati krajike zapovjednike na novu provalu u Slavoniju i osvajanje Virovitice. Uz ostalo, poruili su Vlasi iz Cjepidlaka da e sami svladati : posade u Stupanici i Dobroj Kui, ako Virovitica bude osvojena, a Turci e tada biti prisiljeni sami napustiti prostor oko Sopja, Brezovice, Slatine, Mikleua i Voina. 32 Procjenjujui poruke i raspoloenje Vlaha kao vrlo pogodan trenutak da se s malo napora ..1 zada osmanskoj obrani teak udarac, poveli su ban Drakovi i general Herberstein vojsku i'
27 28

Isthuanffy, o.c., Lib. XXX., p. 422, 423; Rattkay, o.C., p. 170-178; Krcselics, o.c., p. 304, 305. 171 ii, Acta comitialia..., IV., p. 352-354. 29 Idem, o.c., IV., p. 354-358. 30 Klai, o.c., V., p. 539. 31 Lopai,o.c.,Starine JAZU 19,p.68.
32

Idem, o.c., Starine JAZU 19, p. 69.

154

8. rujna 1597. utaborili se blizu Virovitice. Drugoga dana poslali su dvije ete vojnika da izvedu Vlahe koji su eljeli osloboditi se osmanske vladavine. Jedna od tih eta pod zapovjednitvom Sigismunda Trautmansdorfa i Georga Laibachera udarila je na Slatinu, razbila njezinu ; posadu i opustoila cijelo naselje. Predvee istoga dana ete su se vratile vodei sa sobom 1 700 Vlaha i 4 000 glava krupne i sitne stoke. 33 Te je Vlahe Herberstein naselio u okolici Rovia na posjedu obitelji Dri (Ders), od kojih je 100 unovaio umjesto hrvatskih pjeaka da slue za plau. Za preostale trebalo je pribaviti hranu kako ne bi preko zime umirali od gladi, pa je nadvojvoda Ferdinand zamolio Hrvatski sabor neka odobri prikupljanje hrane, istiui pritom "dok se Vlasi ne naue obraivati zemlju". Nadvojvodino obrazloenje Saboru privlai naroitu pozornost, jer je u njegovu slojevitu sadraju bilo reeno s kakvim e se sve potekoama suoavati hrvatska javnost ubudue. Unato opem stanju neimatine, Sabor je ipak 20. listopada 1597. zakljuio da se hrana prikuplja za prehranu Vlaha, i odobrio popravak utvrde u Roviu kamo bi se oni mogli skloniti u sluaju napada osmanske vojske. 34 Na proljee 1598. prebjeglo je preko granice u Hrvatsku jo 500 Vlaha koji su se nastanili izmeu Koprivnice, Rasinje i Krievaca. 35 Sredinom lipnja doli su vlaki izaslanici generalu Herbersteinu i ponudili predaju Kraljeve Velike i Pakraca, to mu se uinilo vrlo primamljivim, jer bi tako mogao osvojiti cijeli Cerniki i dio Poekog sandaka i podvri vlasti kralja Rudolfa. U pismu nadvojvotkinji Mariji zatraio je u tu svrhu novanu pomo kako bi svoj plan mogao i mitom ostvariti. Naseljavanje Vlaha imalo je i svoje protivnike, pa je u meuvremenu bila donesena odredba da se oni vie ne primaju. S tim u vezi obratio se Herberstein 23. lipnja 1598. nadvojvotkinji da bi o toj odredbi valjalo ozbiljno razmisliti. Istina, Vlasi su nepouzdani i prevrtljivi, ali ih sada ne bi trebalo ostavljati na cjedilu kad su odluili prijei na drugu stranu. Oito nesklon Maarima i Hrvatima, Herberstein dodaje da se ne moe pravo osloniti ni na njih kad ih neprijatelj nadjaa, zaboravljajui pritom nedavnu obranu Petrinje i stotine bitaka koje su Hrvati vodili s osmanskom vojskom. Inae, s Vlasima je sve ve dogovoreno, da e svladati turske posade i otvoriti vrata Kraljeve Velike i Pakraca im se vojska priblii. Te e tvrave Iako biti uzdravati jer e ih Vlasi iz okolice opskrbljivati s dovoljno hrane. Ako ih se ne bude moglo zadrati, prijei e oko 1 060 Vlaha i tako e osmanska vojska izgubiti svoje najbolje pjeake i straare koji su uvelike pripomogli irenju osmanske vlasti na tom prostoru. 36 Podravajui Herbersteinov plan, zatraio je 1. srpnja nadvojvoda Ferdinand od kralja Rudolfa deset tisua forinti, a 2. srpnja odobrio generalu da se upusti u preseljenje Vlaha, obeavi mu u to ime tisuu forinti i pomonu vojsku iz austrijskih pokrajina. U odgovoru nadvojvodi 22. srpnja Herberstein je izvijestio daje opet imao razgovor s vlakim poslanstvom, koje ga je savjetovalo neka malo prieka s napadom dok osmanske posade iz gradova ne odu u pomo opsjednutom Budimu. Poslije toga oni e namamiti preostale Turke u zasjedu i predati generalu da ih sasijee. Vlaha ima oko tisuu kua koji ele prijei na drugu stranu, od kojih oko 1 200 dobrih strijelaca. Osim milosti i slobode koje e Vlasi dobiti, Herberstein je obeao vojnu pomo, uz uvjet predaje Kraljeve Velike i Pakraca. Za njihovu predaju ponudio je nagradu od 2 000 talira, a prije odlaska darovao poslanicima 90 talira. Prihvativi njihov savjet, vojna je tako bila odgoena za mjesec dana. Takoer, u dogovoru s poslanicima trebao je Herberstein uhapsiti nekoliko vlakih glavara kako bi otklonio sumnje osmanskih vlasti. 37
33 34

Idem, o.c., Starine JAZU 19, p. 69. ii, Acta comitialia..., IV., p. 3.69; Lopi, O.c., Starine JAZU 19, p. 69, 70, 78, 79. 35 Valvasor, o.c., IV., p. 128; Ortelius redivivus, p. 243. 36 Lopai, Spomenici..., I., p. 266,267. 37 Idem, o.c., I., p- 267.

155

Od planova i dogovora generala Herbersteina s Vlasi ma, nije se, meutim, gotovo nita ostvarilo. Njegova zlobna primjedba o Hrvatima pokazala se krajnje nedolinom, jer bez njih zapravo nije ni mogao poi u ozbiljniju provalu. Tek sredinom rujna 1597. zdruena vojska bana Drakovia, generala Lenkovia i Herbersteina, upala je u Cemiki sandak a da nije ni pokuala napasti Kraljevu Veliku ili Pakrac. Dva dana kasnije ta je vojska razbila osmanske snage blizu Cernika, osvojila i zapalila Cernik, opustoila njegovu okolicu i na povratku povela oko 500 Vlaha. Ti su Vlasi su potom bili naseljeni oko Ivania, kamo je ubrzo pristiglo jo 350 Vlaha. 38 Vrativi se iz Slavonije imao je general Lenkovi pune ruke posla gonei i suzbijajui pljakake druine iz Bosne, koje su upadale i pustoile sela u okolici Karlovca. Prema biljeci kroniara Vitezovia, u jednom takvom okraju bio je 17. prosinca 1598. Lenkovi kod Zveaja razbijen i jedva se spasio sa etrdesetak svojih vojnika. 39 Provale i pustoenja na prostoru Cernikog i zapadnom dijelu Poekog sandaka izazvale su ope rasulo i osmanske vlasti nisu bile u stanju krenuti u protunapad. Za to vrijeme juno od Save osmanska je vojska ozbiljno ugroavala Karlovac, pa je ban Drakovi u svibnju 1599. upozorio kralja Rudolfa da bi za Hrvatsku granicu trebalo vie brinuti jer nije iskljueno da bi Karlovac mogao i pasti. To prije to su Turci obnovili naputeni Drenik i u njega smjestili stalnu posadu. 40 Banova zabrinutost nije bila bez razloga, jer su osmanske vlasti osnivanjem Bihakog sandaka oito eljele poveati pritisak na granici i zadavanjem manjih udaraca ostvariti krupnije vojne uspjehe. Pratei uvijek s posebnom pozornou vijesti o stanju na bojitu irom Ugarske, oslanjajui se na hrvatsku vojsku pod zapovjednitvom biveg bana Tome Erdody ja, kojeg je Sabor 26. travnja 1599. izabrao na dunost zemljakog kapetana, 41 krenuo je sredinom rujna general Herberstein u novu provalu. Na'stupajui zajedno preko Cernikog sandaka upali su u Poeku kotlinu i zaputili se u Poegu. Njima se blizu Poege pridruio narodni vojvoda Luka Senevi s 500 hajduka koji su s vojskom nahrupili u Poegu, zapalili poeku varo, razbili mjesne Turke i ubili kadiju i poekog sandakbega Mustaj (Mustafu) bega. Njihovom pomou zarobio je Erdody vei broj odlunijih Turaka i Mustaj-begova sina Mustafu, te oplijenio i popalio svu poeku okolicu. Odmah zatim, natovareni plijenom i robljem vratili su se Erdody i Herberstein preko granice, a Senevi se sa svojim hajducima povukao u ume. Jo dok su prolazili Cernikim sandakom obeao je Herberstein Vlasima da e ih na povratku povesti sa sobom, ali kako se s Erdodyjem nije vraao istim putem, poslao je 2. listopada 1599. iz Ivania etu od 300 vojnika koji su doveli 1 200 Vlaha i 3 000 komada stoke iz sela Bogievci, Medari, Dragali, Kukavica, Borovac, Smrti, Cage, Benkovac, Bijela Stijena, Rogolje, Brljanica, Drenovac, Pustosel, Rakovani, Rasoka i Daferaginci 42 u okolici Cernika i Pakraca, od kojih neka nisu potom ni obnavljana. Neto vie od mjesec dana prije te provale zapalili su slavonski hajduci osjeki most i razbili osmansku vojsku, unitili gotovo tisuu kua u okolici Valpova i natjerali takav strah u kosti Turcima da su na samu vijest o dolasku carske vojske bjeali glavom bez obzira. Oito dobro obavijeten o tim zbivanjima, pisao je 9. kolovoza tajniku papinske drave kardinalu Cintiju Aldobrandiniju poslanik Hieronim Porzia iz Graza. 43 S obzirom na to nije iskljueno da su Erdody i Herberstein iskoristili taj trenutak i planirali provalu u Poeku kotlinu. O

38 39

Valvasor, o.c., IV., p. 128. Vitezovi, o.c., p. 177. 40 Lopai, Spomenici..., I., p. 266, 269. 41 ii, Acta comitialia..., IV., p. 392. 42 Lopai, o.c., Starine JAZU 19, p. 72; ii, Acta comitialia..., IV., p. 395; vear, o.c., p. 433, 434. 43 Horvat, Karlo, Prilozi za hrvatsku povijest iz arhiva rimskih, Starine JAZU 34, Zagreb 1913., p. 142

156

posljedicama te provale, o nekoliko tisua spaljenih kua odakle je bio odnesen golemi plijen, pisao je 27. prosinca 1599. Porzia kardinalu. 44 U opem meteu izazvanom razornim upadima graniarske vojske, napadima pobunjenog naroda i pogibije sandakbega i kadije u Poegi, provalio je 27. sijenja 1 600. koprivniki kapetan Alban Grasswein do Slatine i napao u noi dok je sve spavalo. Nasmrt zaplaeni i bunovni od sna, Turci su se oajniki branili po kuama i radije ginuli nego da budu zarobljeni. Koristei se prednou iznenaenja, Grasswem je opljakao i zapalio Slatinu, zarobio tamonjeg dizdara Murat-agu, opustoio okolicu Brezovice i Virovitice, orobio sela Bistricu, Miljavce, Medince, Gornji Miholjac i Vukojevicu i oteo 1 500 goveda. 45 Velik uspjeh imala je i provala poetkom svibnja, kad je ivaniki kapetan Caspar Gleispach uz pomo vojske iz Petrinje upao u Cemiki sandak i odveo iz Kusonje, Dereze, Grahovljana, Krike, Bobara, umetlice, Bukovlja, Cikota i Prgomelja 828 Vlaha, od kojih 309 sposobnih za oruje. Skoro polovicu uzeo je Gleispach na slubu u Ivaniu, a preostali Vlasi nastanili su se u okolici Ivania i kod rodbine oko Rovia, gdje su osnovali selo Prgomelje. Sredinom svibnja upala je takoer vojska iz Krievaca do Voina radi pljake i palea okolnih sela. Dolazak te vojske nije proao nezapaeno, pa su Turci iz Brezovice, Slatine, Mikleua i Orahovice brzo okupili svoje snage i u dva navrata okuali ratnu sreu, ali su oba puta bili suzbijeni, izgubivi navodno 30 ljudi. Javljajui 2. lipnja 1600. nadvojvodi Ferdinandu o provalama vojske iz Ivania i Krievaca preko granice, pisao je general Herberstein da je osmanska vojska u tim okrajima imala 114 poginulih. 46 Vjerojatno da su i te provale bile usko povezane s ustankom hrvatskog stanovnitva na elu s hajdukim vojvodama Matom i Markom Lapsanoviem, koji su svladali osmanske posade i popalili Bijelu Stijenu, Pakrac, Gradiku, Brod i Drenovac. Da sprijei dalje irenje ustanka, napao je poeki sandakbeg Hasan ustanike kraj Kobaa i razbio ih, a Lapsanovii sa svojim druinama povuku se u ume odakle nastave etovanje irom Slavonije i Srijema. Vrativi se nakon toga u Poegu, poeo je Hasan-beg surovo kanjavati pobunjeni narod i da ga to vie zaplai dao je franjevakog gvardijana iz Velike nabiti na kolac. 47 Na prevoenje Vlaha preko granice i njihovo naseljavanje oko Ivania, Krievaca, Koprivnice i drugih mjesta, u poetku su hrvatski stalei i javnost gledali vrlo blagonaklono, videi u tome in kranske solidarnosti i spas od osmanske vladavine. Uostalom, i dotok novog stanovnitva na opustjele posjede bio je dobro doao, kako zbog jaanja materijalne osnove tako i poveanja javnih prihoda plaanjem poreza i drugih davanja, kao i doprinosa u obrani od napada osmanske vojske. Hrvatska je vlastela, na ijim su posjedima Vlasi dobili gostoprimstvo i mjesto stalnog boravka, oekivala da e s njima uspostaviti takve odnose koji nee krnjiti ili ak potirati njezina feudalna prava, a jo manje da se na njih ne bi odnosili hrvatski zakoni. Meutim, suprotno od toga, ubrzo je postalo jasno da general Herberstein ima s Vlasima posve druge i vrlo pogubne namjere, koje e Hrvatsku gospodarski i politiki slabiti iznutra. Kao prvo, upotrijebiti Vlahe protiv Hrvata i od ostataka Hrvatske izdvojiti dio na kojem nee vladati ban nego general. Drukije reeno, podvri Vlahe iskljuivo vojnim vlastima i tako ih izuzeti ispod zakona Hrvatske na ijem su prostoru naseljeni. Podrku u tome davali su Herbersteinu tajerski stalei, Ratno vijee u Grazu i nadvojvoda Ferdinand kao vrhovni poglavar Hrvatske i Slavonske granice, pa je suprotstavljanje toj nakani i odustajanje od nje bilo bez izgleda za hrvatske stalee, unato bezonom gaenju legitimnih prava Hrvatske i njezine dravno-pravne posebnosti. Po prirodi same stvari, provoenje te namjere znailo je zavrno drobljenje Hrvatske i njezino suavanje na Varadinsku i ostatak
44 45

Idem, o.c., Starine JAZU 34, p. 143. Lopai, o.c., Starine JAZU 19, p. 72. 46 Idem, o.c., Starine JAZU 19, p. 72, 73. 47 vear.o.c..p.437. 175

157

Zagrebake i Krievake upanije. Ali ne samo to, nego i njezino politiko podvrgavanje dugoronim interesima Bekog dvora, u kojima e Hrvati na vlastitom ivotnom prostoru postati neravnopravni prema Vlasima i doseljenicima iz austrijskih pokrajina. Na taj nain bila je Hrvatska suoena s novom opasnou koja e je rastakati iznutra i slabiti u obrani njene politike i dravne posebnosti. Uspostavljanjem takvih odnosa i u stalnom procjepu ratovanja s Osmanskim Carstvom, ogledala se politika, gospodarska i kulturna stvarnost Hrvatske na prijelazu u 17. stoljee, koja od tog vremena, zapravo, ini polazite i bitnu odrednicu poimanja povijesne zbilje hrvatskog naroda na njegovu mukotrpnom prevladavanju razuenosti svoga bia do izrastanja u suvremenu europsku naciju. Krae vrijeme od preseljavanja prvih skupina Vlaha, ve poetkom srpnja 1599. zatraio je zagrebaki biskup Nikola Stepani Selniki od kralja Rudolfa neka Vlasima ne daje nikakve slobode i povlastice, i zabrani generalu Herbersteinu mijeati se u dogovore s Vlasima na biskupovim posjedima Ivani i Kri. To vie to nadvojvoda Ferdinand eli Vlahe osloboditi svih poreza i davanja bez obzira na pravo vlasnika posjeda. Pismom od 12. srpnja pozvao je kralj nadvojvodu Ferdinanda neka udovolji biskupovu zahtjevu i prepusti njemu dogovor s Vlasima. U odgovoru 7. rujna izvijestio je nadvojvoda kralja Rudolfa da se Vlasi oko Ivania ne mogu podloiti zagrebakom biskupu, jer im je zajamena sloboda uz obvezu ratovanja protiv Turaka. 48 Obrazloenje nadvojvode Ferdinanda znailo je stvaranje nepremostiva jaza izmeu Hrvata i Vlaha, odnosno starosjedilaca i doseljenika, koji e postati slijepo orue u rukama Bekoga dvora. Premda su Hrvati stoljeima ratovali s Osmanskim Carstvom, nitko im zato nije jamio posebna prava i slobodu i stavljao ih u povlateni poloaj. Za razliku od Vlaha, Hrvati su ivjeli na svojoj zemlji i ona je bila njihova domovina. Mukotrpno su je branili i ginuli za nju, duboko svjesni gotovo tisugodinjega politikog, kulturnog i duhovnog naslijea svojih predaka. U njima je bilo ivo sjeanje na stotine bitaka s osmanskom vojskom, ali neugasiva vjera i nada da e se jednom ipak vratiti na svoje izgubljene prostore. Prema opim znaajkama bio je to cijeli svijet za sebe u sklopu srednjoeuropskog civilizacijskog kruga, ije su povijesne, ivotne i duhovne razlike s doseljenim Vlasima doista bile goleme. Svojim postupcima vojne su vlasti, sukladno interesima Bekog dvora, podizale jo vei zid izmeu Hrvata i Vlaha, umjesto razvijanja osjeaja pripadnosti zemlji koja ih je prihvatila, kako bi postupno i sami postajali batinici ukupnog naslijea te zemlje i hrvatskoga naroda s kojima ih je vezala povijesna sudbina. Vjerojatno po nalogu nadvojvode Ferdinanda, preveli su u proljee 1599. ban Drakovi i general Lenkovi preko granice i 325 Vlaha iz Udbine i naselili ih u Gomirju i okolici. Zajedno s njima doli su i kaluderi, koji su u Gomirju osnovali manastir. Posjed Gomirje s okolicom batinili su Zrinski od Frankapana, pa je potkraj oujka 1601. knez Juraj Zrinski pisao nadvojvodi Ferdinandu da mu podloi te Vlahe, koji su uope bez njegova znanja i odobrenja naseljeni, i priznaju ga tako svojim vlastelinom. Pravo na Gomirje isticao je takoer knez Juraj Frankapan Traki, zbog ega je 8. svibnja general Lenkovi traio od nadvojvode Ferdinanda neka knezu zabrani smetati Vlahe i braniti im uivanje zemlje u Gomirju. Iznosei jasno miljenje o tome, javio je 4. listopada 1601. nadvojvoda Ferdinand Jurju Zrinskom, da ne moe ni njemu niti knezu Jurju Trakom podloiti Vlahe u Gomirju jer im je obeana sloboda kao i ostalim Vlasima. 49 Prema datom obrazloenju uzaludni su bili dalji pokuaji da se ta odluka promijeni ili makar djelomino ublai. 50 Drei se vrlo vrsto te odluke, zapravo je nadvojvoda Ferdinand branio naelo da Vlasi pripadaju Vojnoj granici koja ne podlijee banskoj vlasti, kao ni zakonima koje donosi Hrvatski sabor. Bolje i nedvosmisleno reeno, Vlasi ive na hrvatskom prostoru ali ne podlijeu i ne priznaju vlast hrvatskog bana i zakona koje donosi Hrvatski sabor. to se tim
48 49

Lopai, Spomenici..., I., p. 269-273. Idem, o.c., I., p. 293, 296, 306, 308. 50 Idem, o.c., I., p. 312,313,315,323-326,329.

158

naelom nasilno poricala dravno-pravna posebnost Hrvatske nije ni malo brinulo nadvojvodu Ferdinanda, a jo manje to e tako stvoreni odnosi imati dalekosene povijesne posljedice. Usporedo s reenim dogaajima, na granici su povremeno vodeni manji okraji koji nisu imali teih posljedica. Tako je 25. rujna 1600. Safer-beg iz Bihaa preao Kupu s priblino 300 konjanika i upao u Turopolje, odakle se pred naletom banske vojske i Petra Erdody ja morao povui neobavljena posla. 51 Nasuprot tome, na glavnom ratitu june Ugarske ostvarila je osmanska vojska krupnu pobjedu. Vezir Ibrahim-paa osvojio je 20. listopada 1600. Kanizsu, gdje je odmah bio osnovan novi beglerbegluk, u ijem sastavu se naao i Poeki sandak. U uvrivanju osvojenog i jaanju obrane, prole su cijela 160 I. i dio 1602. godine, uglavnom, bez ratnih djelovanja. Obostrani prekid mira uslijedio je potkraj kolovoza i poetkom rujna iste godine, kad je Safer-beg s jakim snagama preao Kupu i opustoio Reicu kod Karlovca. 52 Samo koji dan iza toga upala je krajika vojska u Poeku kotlinu, opustoila ispalila 14 sela. 53 Isto tako, poetkom travnja 1603. poao je koprivniki kapetan Jakov Grasswein pokraj urevca na etovanje u Poeki sandak, ali je izmeu Virovitice i Brezovice nabasao na Tatare koji su naprosto sasjekli njegove vojnike, a njega iva uhvatili. Jaki tatarski odredi doli su inae u pomo osmanskoj vojsci da bi iznenadnim provalama zadali to jai udarac krajikoj obrani na sjeveru Hrvatske i zapadnom dijelu Ugarske. Preavi Dravu, Tatari su takoer krenuli u pljaku, da bi nakon unitenja Grassweinove ete opustoili sva sela od Koprivnice do Vinice, opljakali i spalili Rasinju i onda udarili na Varadin. Zahvaljujui ban u Drakoviu i brzom pokretu njegove vojske, grad i njegovo podgrae bili su obranjeni. Slino tome, Tatari su bili prisiljeni na uzmak i od Krievaca, a nije im uspjela ni opsada Guerovca, kojeg su branili Juraj Keglevi i Baltazar Vragovi. Nita bolje nisu proli Tatari ni u Meimurju, gdje ih je potukao knez Juraj Zrinski. 54 Da se osvete za Grassweinov poraz i pljake i palee Tatara, potkraj rujna 1603. upali su ban Drakovi i novi zapovjednik Slavonske granice general Sigismund Friedrich Trautmansdorf do Poege. Jo dok su nastupali preko Cernikog sandaka prema Poegi, kod Dobre Kue pridruio im se Mato Lapsanovi sa svojim hajducima, koji su prije toga porobili i popalili Pakrac, Trojeglavu i Kamensku. Po dolasku u Poegu zapalili su varo i okolna sela, satrli plodine i dozrelo ito na poljima. Prije toga imao je Lapsanovi okraj s Hasan-painim sinom Mujom blizu Breslovca, kojeg je razbio i zarobio i navodno nabio na kolac. urei odatle u Poegu da uhvati i Hasan-pau, s neke zapaljene kue poklopila ga je greda i ubila. Saznavi za smrt svoga vojvode, provalila je Lapsanovieva druina u poeki grad, uhvatila pau i strmoglavila ga u ponor. 55 Idue 1604. godine upale su 7. lipnja jake akindijske snage iz Bosne u Hrvatsko primorje, pljakajui i palei sela u Vinodolu. Uz pristiglu pomo iz Karlovca, Turcima su na povratku s pljake senjski uskoci postavili zasjedu, veinu sasjekli i oteli je sav plijen. Da se jo vie osvete za tu provalu, doplovili su uskoci na svojim brodovima do ibenika, upali na prostore pod osmanskom vlau i oteli oko deset tisua krupne i sitne stoke. Prevozei tako velik plijen, napala je Venecija uskoke i otela im gotovo sve to su ugrabili.56 Povremeni napadi osmanske vojske oekivali su preko zime, pa je Sabor 9. studenoga 1604. ovlastio bana Drakovia da u sluaju potrebe odmah pozove vojsku u svoj tabor, u koji e Zagrebaka i Krievaka upanija od svakih deset kmetskih kua poslati jednog strijelca, a od dvadeset kua jednog konjanika. Tu je odluku Sabor 13. sijenja 1605. proirio i na Varadinsku upaniju, odredivi pritom da u krajnjoj nudi pod prijetnjom kazne u banov tabor moraju
51 52

Idem, o.c., I., p. 275. HDA Zagreb, Protocolla generalium regni congregationum, sv. II., 1601-1635., p. 16,21,23. 53 Horvat, o.c., Slarine JAZU 34, p. 150. 54 Rattkay,o.c.,p.179;Krcselics,0.c.,p.319. 55 Ivi, o.c., Starine JAZU 35, p. 354, 355; vear, o.c., p.439. 56 Raki, Franjo, Priog za poviest hrvatskih uskoka, Starine JAZU 9, Zagreb 1877., p. 201.

159

doi svi velikai i plemii, i da se sigurnosti radi i preko zime dri stalna vojska od 400 vojnika. 57 Ozbiljna opasnost zaprijetila je tada Hrvatskoj od ustanka Istvana Bocskaya u Erdelju i dijelu Ugarske, koji se priklonio Osmanskom Carstvu i od bana Drakovia zatraio da ga prizna svojim kraljem. Kad je Drakovi to odbio, poslao je Bocskai svoju vojsku na Dravu, kojoj su se pridruili Turci i Tatari. Da bi predusreo takav razvoj dogaaja, sastao se 18. listopada 1605. Sabor u Krapini i zakljuio da u roku od est dana u banov tabor kod sela emovca moraju doi svi velikai i plemii, kamo e svakih 5 kua poslati jednog pjeaka, a svakih 20 i kua jednog konjanika. Za svaki sluaj odreeno je takoer da uz Kupu uvijek ima dovoljno vojske pod zapovjednitvom grofa Petra Erdodyja, koja e sprijeiti napad osmanske vojske iz Bosne. 58 Provedene mjere opreza odvratile su drugu stranu od napada, i Hrvatska je tako bila poteena veih iskuenja. Dugotrajno ratovanje sve je vie iscrpljivalo Osmansko Carstvo i nije bilo stvarnih izgleda za uspjeh njegova daljeg irenja prema zapadu. Materijalni poloaj vojnih i vladajuih slojeva osmanskog drutva stalno se pogoravao, jer je voenje rata trailo goleme novane rashode, do kojih je osmanska vlast dolazila sustavnim kvarenjem novca. Dobar novac povlaio se iz opticaja, a od oke srebra umjesto 500 kovalo se 1 000 aki. 59 Ve krajem 16. stoljea vrijedio je dukat (filur) 130 a pijaster 80 akti, da bi vrijednost dukata ubrzo porasla na 160, a pijastra na 110 aki. 60 To je stanje uvelike pogoravao i rat s Perzijom, pa je sultan Ahmed I. bio prisiljen okonati iscrpljujue ratovanje s carem i kraljem Rudolfom II., odnosno, protiv Hrvatske i Ugarske. Poslije dugih pregovaranja, polazei od naela tko to posjeduje neka i zadrti (uti possidetis) napokon je II. studenoga 1606. na utoku rijeke Zsitve u Dunav blizu Komarma bio sklopljen mir na dvadeset godina, koji e stupiti na snagu 1. sijenja idue godine. Prema mirovnom ugovoru, Osmansko je Carstvo priznalo Hrvatskoj pravo na tvrave Petlinju, azmu, Moslavinu, Gore i Hrastovicu, zapravo, granicu uspostavljenu orujem. Ubudue car vie nee plaati godinji danak, nego e jednom zauvijek poslati sultanu dar od 200 000 forinti. Uzdu granice zabranjuju se provale, pljake, pustoenja i gradnja novih tvrava, osim popravaka i obnavljanja postojeih tvrava i utvrda. 61 Prema opim znaajkama bio je to doista pravi mir sklopljen s Osmanskim Carstvom, jer su do tada osmanske vlasti samo pristajale i "dozvoljavale" primirja, nameui pritom drugoj strani vrlo teke uvjete. Tim je mirom konano bila uspostavljena ravnotea sila i Osmansko Carstvo, razdirano iznutra, nije vie imalo snage zaustaviti budui razvoj dogaaja i usmjeriti ga u svoju korist. Granica izmeu Hrvatske i Osmanskog Carstva sa irokim pojasom opustjelog prostora i niije zemlje, nije se potom mijenjala do kraja osmanske vladavine.

ii, Acta comitialia..., IV., p.454-457. ldem, o.c., IV., p. 462, 463. 59 Stojanovi, Ljubomir, Stari srpski zapisi i natpisi, Beograd 1923., No 967; Laszlofalvi Velics, Antal, Magyarorszaga torok kincstari defterek, Budapest 1890.,I.,p.457. 60 Hammer, o.c., III., p. 378, 782. 61 Corpus iuris Hungarici, Tymaviae 1751., p. 649.
58

57

160

RAZARANJE NASELJA, ODVOENJE I RASELJAVANJE STANOVNITVA

irenju osmanske vlasti uvijek su prethodili upadi i napadi lakog konjanitva turskih akindija, koji su iznenadnim napadima unitavali materijalna dobra, hvatali ljude, osobito ene i djecu, i odvodili ih u roblje. Sve to su mogli ponijeti kao plijen nosili su sa sobom, a nepokretna dobra palili i unitavali. Isto tako unitavali su i duhovni identitet stanovnitva na prostoru kojeg su eljeli osvojiti i prikljuiti osmanskoj dravi. Meu prvima na udaru bile su crkve i samostani, gdje se nalazilo dosta toga to se moglo oteti i opljakati. Na taj su nain gospodarski i demografski satirali i upropatavali protivniku stranu i slabili njezinu otpornu snagu. Bio je to ujedno i nerazdvojan dio vojne doktrine osmanske drave, iji su izdaci za "trkae i palikue" bili neznatni, jer su oni pod zapovjednitvom svojih vojvoda, aga i begova uglavnom ivjeli od pljake i prodaje zarobljenih osoba. Feudalni poredak u Hrvatskoj i Bosni nije bio u stanju oduprijeti se takvom nainu ratovanja ako nisu pokretane vee vojne koje su stajale mnogo novca, i iji su ishodi vie ili manje bili vrlo upitni. Iza upada i provala akindija svuda je ostajala prava pusto, a preostalom stanovnitvu utjerivan je takav strah da je, natjerano u oaj, samo naputalo svoje kue i kuita i bjealo u sigurnije krajeve. Ovisno o jaanju i irenju osmanske drave, raseljavanje stanovnitva zapoelo je ve prvih godina 15. stoljea, da bi nakon toga postalo sve uestalije. Istina, u povijesnim izvorima o tome ima malo podataka, ali se pouzdano zna daje 1415. u istonom dijelu Vukovske upanije bilo dosta pravoslavaca doseljenih iz zapadne Srbije i Mave, od kojih su neki preli na katoliku vjeru. 1 Isto tako, pod stalnim pritiskom turskih napada na Bosnu, preseljavalo je stanovnitvo izmeu toka Drine i Bosne, zatim Usore i doline Lave sjeverno od Save, meu kojim je bilo i plemikih obitelji. 2 U tom pogledu vana je isprava poekog upana Ladislava Tamasija iz 1437., u kojoj se kae da izmeu Save i Dunava u Srijemu, osim katolika i pravoslavnih Srba, ive bosanski heretici i husiti, tonije krstjani, koje apostolski vikar Jakov de Marchia obraa na rimokatoliku vjeru. Zajedno s katolicima i pravoslavnim Srbima, Bosanci je takoer nalaze i na lijevoj strani Dunava u Bakoj. 3 O prelasku stanovnitva iz Bosne sjeverno od Save, svjedoi i naziv mjesta Bonjaci, koje se u izvorima spominje ve 1476. godine. 4 Nakon pada Bosne i osnivanja Jajake i Srebrenike banovine, bili su napadi osmanske vojske usmjereni prema jugu Hrvatske, odakle je stanovnitvo bjealo u primorske gradove i otoke pod vlau Venecije. Razaranje Modrua i okolice i strahovit poraz hrvatske vojske na Krbavskom polju 1493. otvorili su Turcima slobodan put, ne samo u Koruku i Kranjsku, nego i sjeverno od Save. Ni godinu dana od tekih gubitaka na Krbavskom polju i odvoenja mnotva stanovnitva u roblje, akindije su 1494. opustoile i popalile gotovo polovicu svih naseljenih mjesta u okolici Poege, Virovitice i dijela Vukovske upanije. 5 Sve uestaliji napadi od 1496. do 1499. u zaleu Trogira, ibenika, Skradina, Ostrovice, Knina i Zadra, zavravali su odvode njem veih skupina stanovnika i brojne sitne i krupne stoke. Prema venecijanskom izvoru, bosanski su Turci 1499. pohvatali i odveli iz Krbave gotovo 3 000 ljudi, a u okolici Zadra 674 odrasla mukarca i 314 ena i djece te otjerali ak 37 987 komada

1 2

MOL, Budapest, D1.10 307, 10 312. AHAZU, Zagreb, D-IX-44. 3 Fermendin, o.c.,159. 4 Csanki, Deszo, Magyarorszag tortenelmi a Hunyadiak koraban, Budapest 1894., p.297. 5 Admaek-Kampu, o.c., p.3-6.

161

sitne i krupne stoke. 6 Broj otjerane stoke svakako je pretjeran, jer je teko i povjerovati da je na tom prostoru uope i bilo toliko stoke. Iste godine krajem kolovoza upali su Turci preko Hrvatske i Krasa il Furlaniju, odakle su odveli oko deset tisua mukaraca, ena i djece. 7 Poslije kraeg zatija, upale su 1501. akindije iz Bosne opet preko Save u Vukovsku i Poeku upaniju, ruei i palei sve pred sobom. Na njihov napad odgovorili su krupni velikai pod vodstvom Jurja Kanikog protunapadom i odbacili ih preko Save. 8 Potkraj vladavine sultana Bajezida II. akindije su estoko nasrtale na granina podruja, ili su duboko upadale na podruje juga Hrvatske. Izmeu ostalog, 22. kolovoza 1511. stigli su "trkai i palikue" do Modrua, Ozlja i Dubovca, gdje su spalili cijela sela, crkve, ito i sijeno na poljima. U nekoj spilji kod Ozlja, kamo se narod sklanjao, uhvatili su 300 ljudi i odveli ih u roblje. 9 Osvajanjem cijele Usore u Bosni 1512. krenule su akindije ponovno preko Save, pustoei i unitavajui ognjem i maem slavonsku Posavinu sve do utoka Une u Savu. 10 Stupanjem na prijestolje sultana Sulejmana I. 1520. i usmjeravanjem osvajake politike prema zapadu, sudbina Hrvatske i Ugarske pribliavala se zavrnom inu drame. Padom Beograda 1521. bio je izgubljen istoni dio Srijema, a osvajanjem Knina 1522. Lici i Krbavi nije vie bilo spasa. Zastraeno razaranjem osmanske vojske, bjealo je stanovnitvo iz Srijema preko Dunava, a na jugu Hrvatske obuzeto beznaem spremalo se na seobu. Na molbu Franje Batthyanyja, odobrio je 17. svibnja 1524. kralj Ludovik II. da na njegove posjede Enying i Battyan u upanijama Veszprem i Fejer mogu preseliti Hrvati sa enama i djecom, ije su kue i posjede unitili Turci i nemaju vie nikakvih uvjeta za ivot. 11 U odnosu na njihovu postojbinu ti su posjedi bili udaljeni oko 600 km, odakle nije bilo povratka. Dapae, irenjem osmanske vlasti morali su i odatle seliti i bjeati jo dalje. Uoi proljea 1525. napali su Turci iz Skradina grad Bag bana Ivana Karlovia, oplijenili ga i zapalili te zarobili oko 300 ljudi. Nastavljajui vojno djelovanje upali su zatim u Vinodol i okolicu Bakra, gdje su poinili mnogo tete i zarobili vei broj ljudi. Bjeei pred Turcima sklanjalo se stanovnitvo iz Primorja na otok Krk, dok je 500 ljudi s obiteljima prelo preko Jadranskog mora u Italiju i nastanilo se u Markama, Abruzzima i Apuliji, 12 odakle takoer nije bilo povratka. Cijelo Primorje od Senja do Obrovca bilo je tako pretvoreno u pusto. Prodor osmanske vojske pod vodstvom sultana Sulejmana do Osijeka 1526. jednostavno je satro stanovnitvo i naselja na desnoj strani Dunava i Drave, a poraz na Mohakom polju oznaio je kraj dravne zajednice izmeu Hrvatske i Ugarske i najavio opu propast i unitenje dijelova Hrvatske kakvi nisu zabiljeeni nigdje na europskom prostoru. Traei spas u bijegu od osvajaa, tisue i tisue stanovnika odlazilo je preko Dunava i Drave i rasipalo se irom june Ugarske. Nekad vea trgovita i dobro naseljeni gradovi netragom su nestali, dok su manja naselja pretvorena u prah pepeo izbrisana s lica zemlje. Primjera radi, od trgovita na uu Drave u Dunav zvanog Ue Drave (Drazaad, Dravaszaj) s 92 porezovne kue 1469., nije ostalo nita. Isto tako propalo je i trgovite Aljma sa 198 porezovnih kua, koje e nakon obnove pod osmanskom vlau imati 1579. samo etrdesetak kua. 13 Osvajanjem Udbine 1527., a 1528. Jajca i Banja Luke, izbili su Turci na Unu i do 1565. unitili veinu naselja
Sanuto, I Diarii, T.I., p. 943. ldem, o.c., T.I., p. 996. 8 lsthuanffy, o.c., Lib.IV., p. 31. 9 Thalloczy-Hodinka, o.c., I., p. 24, 25. 10 lsthuanffy, o.c., Lib. IV., p. 38. 11 Thalloczy,Hodinka, O.C., I., p. 327, 328. 12 Sanudo, Marin, Odnoaji skupnovlade mletake prema junim Slavenom, Arkiv za povjesnicu jugoslavensku, Vili., p.196. 13 Mauran, Porezni popis grada i vlastelinstva Osijek i njegove okolice 1469. godine, Starine JAZU 58, Zagreb 1980., p. 158-162; Livai Pojega mufassal tahrir defteri, Ba6bakanlik Ar6ivi, Istanbul, Tapu defeter 672, Fol. 10/146, 147.
7 6

162

izmeu Une, Mrenice, Korane, Kupe i Save. Podizanjem drvenog katela 1530. na lijevoj strani Save u Kobau, osmanske su vojskovoe neposredno ugrozile i srednji dio Slavonije. Sredinom srpnja iste godine akindije su ognjem i maem opustoile okolicu Orahovice sve do Mikleua, odakle se stanovnitvo razbjealo zauvijek napustilo svoja stanita. Nekoliko mjeseci kasnije opustoile su akindije okolicu Bijele Stijene i odvele navodno deset tisua ljudi. 14 Na povratku ispod Kiszega (Koszeg) 1532. prepustio je sultan Sulejman cijeli prostor izmeu Save i Drave na milost i nemilost svojih akindija sve do rijeke Bosuta. Munjevitim napadom osmanske vojske 1536. bio je izgubljen istoni i sredinji dio Slavonije, ije stanovnitvo masovno odlazi prema zapadu preko Drave u Junu Ugarsku. Manji dio stanovnitva koji nije uspio pobjei bio je preputen vlastitoj sudbini. U osvajakim pohodima od 1542. do 1552. unitila je osmanska vojska veinu naselja, osobito u okolici Orahovice, Voina, Slatine, Virovitice, Siraa, Podborja (Daruvara), Pakraca, Kutine, Kraljeve Velike i azme. Na tom prostoru jedva da je bilo poteeno ijedno naselje, a starosjedilaki ivalj bio je naprosto iskorijenjen. Nastavljanjem vojnog djelovanja juno od Save izmeu Une i Kupe, unitavanje materijalnih dobara, razaranje naselja i odvoenje ljudi, nije prestajalo do poraza pod Siskom 1593. i zaustavljanja osmanske najezde osvajanjem Petrinje 1595. godine. U stoljetnoj i surovoj borbi za opstanak s golemim i monim Osmanskim Carstvom, Hrvatska je izgubila tri etvrtine svoga etnikog i dravnog prostora. to je sve za to vrijeme bilo uniteno i razoreno i koji su bili ljudski i materijalni gubici, nema pouzdanih podataka, niti se itko od povjesniara u Hrvatskoj uope bavio tim pitanjima. Meutim, na temelju povijesne topografije i popisa crkvenih upa i posjeda uoi osmanske najezde, mogue je makar priblino utvrditi veliinu tragedije koja je tada zadesila Hrvatsku i hrvatski narod. Prema tim izvorima, od Iloka, Tovarnika i Nijemaca do Kraljeve Velike, rijeke esme i Virovitice, bilo je prije 1526. vie od 3 000 gradova, gradia, trgovita, tvrava, utvrda, sela i naselja. 15 Na tom prostoru nalazilo se i oko 350 veih i manjih crkava i 20 samostana mukih i enskih vjerskih redova. 16 Ako se tome pribroje takva naselja juno od Save, tonije izmeu toka Vrbasa, Une, Kupe, Korane i Mrenice, zatim Like i Krbave i dijela Hrvatskog primorja, okolice Knina i Skradina, ukupan broj naseljenih mjesta iznosio je oko 4 000, a broj crkava i samostana svakako vie od pet stotina. to je zapravo od toga ostalo nakon zavretka osvajakih ratova i prikljuenja Osmanskom Carstvu na sjeveru Hrvatske izmeu Save i Drave, svjedoi i govori turski popis Srijemskog i Poekog sandaka iz 1574., odnosno, 1579. godine, kad su tragovi osvajanja jo bili vidljivi. Osim okolice Cernika, Pakraca, Podborja i Kraljeve Velike, u vrijeme sastavljanja popisa bilo je na tom prostoru svega 852 naseljena mjesta. Od tog broja do 10 kua 142 naselja, a izmeu 10 i 15 kua 145, ili ukupno 287 naselja, to je inilo vie od jedne treine svih naseljenih mjesta. Pored toga, u 104 naselja iz kojih je hrvatski ivalj netragom nestao, ivjeli su iskljuivo muslimani. 17 Sve crkve i samostani bili su uniteni i razoreni, a tek poneka od crkava bila je pretvorena u damiju. Usporede li se navedeni podaci s prijanjim, zakljuak se namee sam po sebi i kazuje da je bilo uniteno dvije treine svih naseljenih mjesta. Sukladno tome stradalo je i hrvatsko stanovnitvo, iji su gubici iznosili gotovo etiri petine. Na pojedinim podrujima uz
14 15

Laszowski, O.c., I., p. 452; ii, Acta comitialia..., r., p. 269.

Csanki, Deszo, Magyarorszag tortenelmi a Hunyadiak koraban, Budapest 1894., p.4-133; Idem, Magyarorszag tortenelmi foldrajza a Hunyadiak koraban, Budapest 1894., II., p. 228-556. 16 Raki, Franjo, Popis upa zagrebake biskupije, Starine JAZU 4, Zagreb 1872., p. 201-229; Csanki, Idem, Magyarorszag tortenelmi foldrajza, II., passim; Buturac, Josip, Katolika crkva..., p. 7-18. Laszowski, O.c., I., p. 452; ii, Acta comitialia..., r., p. 269.
17

Basbakanilik Arsivi, Istanbul, TD 672, Fol. 10/13-226.

163

granicu, gdje se osmanska vlast jo uvrivala, posebno u okolici Siraa, Podborja i Pakraca, hrvatski je ivalj bio gotovo iskorijenjen. Juno od Save prema obali Jadranskog mora stanje je bilo jo i nepovoljnije, jer su cijela Lika i Krbava bile pretvorene u takvu pusto da nije bilo mogue ak ni uspostaviti osmansku vlast dugi niz godina. Kako se izmeu Une i Kupe ratovalo sve do kraja 16. stoljea, i ono malo to je na tom prostoru jo preostalo bilo je uniteno. Stalnim unitavanjem materijalnih dobara i razaranjem naselja, hrvatsko se stanovnitvo naglo smanjivalo ili je potpuno nestajalo. Dio tog stanovnitva stradao je u provalama i napadima akindija i u borbi s osmanskom vojskom, a dio padom u zarobljenitvo i nasilnim odvoenjem u nepoznato. Svi oni koji su na vrijeme uspjeli pobjei ili su prema sjeveru preko Drave i Mure i odatle u najzapadniji dio Ugarske. Izgubivi posjede, i krupni velikai poput Karlovia, Keglevia i Zrinskih, povlaili su se prema sjeveru, a silno osiromaeno srednje i nie plemstvo vidjelo je svoju budunost u vojnim zvanjima i slubi u tvravskim posadama na granici. Od 1536. izbjeglicama juno od Save pridruilo se i stanovnitvo iz ire okolice Virovitice, urevca i Koprivnice, koje takoer odlazi u junu ili zapadnu Ugarsku. Tek mali dio stanovnika mirio se s tuinskom vlau, od kojih su neki i preli na islam. Zarobljavanje i odvoenje stanovnitva nije trebalo posluiti samo gospodarskom i biolokom slabljenju protivnike strane i trgovanju robljem. Smisao je bio mnogo dublji i oitovao se u potrebnom dotoku svjee krvi, stalnoj obnovi osmanske vojske i jaanju osmanskog drutva u cjelini. U neprestanom ratovanju gubici osmanske vojske bili su vrlo veliki, i nisu se mogli nadoknaditi prirodnim prirastom. Zbog toga je dio zarobljenika sluio kao radna snaga, dok su muka djeca odgajana u islamskom duhu i uvrtavana u vojne redove, ponajvie janjiare. Mlade ene, djevojke i djevojice zavravale su u enskim odajama (haremima), odakle nije bilo izlaska ni povratka, gdje su sluile kao rodilje i tako poveavale prirodni prirataj stanovnitva. Bitan je bio otac, a ne majka, kao i svuda u islamskom svijetu, jer su uostalom i osmanski sultani bili sinovi robinja. U skladu s vjerskim pravom (erijat) svaki je musliman mogao imati etiri ene, a ovisno o materijalnim mogunostima i znatno vie. Djeca roena u braku s muslimanom uvijek su bila muslimani, pa sredinja vlast nije trebala nasilno provoditi asimilaciju ili nekoga tjerati da silom prihvati islam. Bila je to praktina i vrlo jednostavna ivotna filozofija pomou koje se bre dolazilo do cilja, a potomstvo dobiveno na taj nain inilo je sastavni dio osmanskog drutva u kojem se poistovjeivalo s njim i trailo svoj udio u dravnoj vlasti. Odrasliji djeaci silom odvedeni i odgojeni u islamskom duhu, nisu zaboravljali svoje podrijetlo i odakle su doli, a medu njima je bilo i dosta Hrvata. Isto tako i oni koji su svojevoljno prihvatili islam da bi kako-tako sauvali svoj posjed i drutveni poloaj, bili su svjesni svojih predaka i njihove pripadnosti hrvatskom narodu. Od izbijanja osmanske vojske na hrvatski prostor do zaustavljanja osvajake najezde, bila je Hrvatska gospodarski, politiki i demografski satrvena, izgubivi vie od 60% svoga stanovnitva. Za to vrijeme bilo je uniteno i razoreno oko 3 000 gradova, sela i naselja i 500 crkava i samostana. U tom sklopu bile su takoer unitene Makarska, Skradinska, Kninska, Krbavska, Bosansko-akovaka i Srijemska biskupija, a u sastavu Zagrebake biskupije propali su Poeki i azmanski kaptol. Propale su i sve crkvene upe i sva kulturna dobra stvarana stoljeima. Netragom su nestali pisani spomenici, rukopisne i tiskane knjige i duhovne vrijednosti, kao i sama arita pismenosti i kulturnog djelovanja. U najveoj mjeri bio je uniten i obrazovani sloj hrvatskog naroda, a nekad moni rodovi pali su na prosjaki tap. Nita manje, zauvijek je Hrvatska izgubila i dio svoga etnikog i dravnog prostora izmeu rijeke Vrbasa i Une. Bijeda i siromatvo ivotna su stvarnost Hrvatske, a njezino povijesno i politiko bie pretvoreno je u krhotine. Ukratko reeno, opi gospodarski i kulturni razvoj Hrvatske nije bio samo zaustavljen, nego vraen stoljeima unazad, a na osvojenom prostoru i pripojenom Osmanskom Carstvu,

164

izgubila je Hrvatska cijelo svoje nekad vrlo bujno i cvatue srednjovjekovlje u sklopu srednjoeuropskoga kulturnog i duhovnog ozraja. Takav stupanj razaranja i unitenja materijalnih i duhovnih dobara i stanovnitva nije zabiljeen nigdje na europskom prostoru, niti je ijedan stari europski narod doivio priblino istu katastrofu. Posljedice toga nita manje nisu bile tragine i odredile su dalju sudbinu Hrvata i hrvatskog naroda u cjelini, iji izdanci jo i danas ine nerazdvojan dio povijesne zbilje.

165

SERHAT-VOJNA KRAJINA
Od osnivanja osmanske drave vanu ulogu imali su pogranini krajevi, tonije krajita (serhat), o kojima je sredinja vlast uvijek pokazivala izuzetnu brigu. Njihovi vojni zapovjednici i salidakbegovi (uc sancakbey) imali su znatno vea ovlatenja (serbestiyet) od zapovjednika izvan takvih podruja, pa su samostalno mogli donositi odluke i vojno djelovati s namjerom irenja osmanske vlasti. U vojnim uporitima i gradovima na granici bile su stalne posade, koje su dnevno primale plau (ulufeci) od nekoliko novia (aki ), 1 isplaivanu u obrocima. Za opskrbu hranom, vojnim potreptinama i streljivom brinula se drava. Isto tako za odravanje, popravke i gradnju novih gradova, utvrda i utvrenja. irenjem osmanske vlasti krajiko se podruje stalno pomicalo, zbog ega su prethodno uspostavljene takve oblasti gubile vojno-krajiki status. Obranu vanijih gradova i tvrava izvan krajikog podruja preuzimali su tada mustahfizi (posadnici, uvari) i uivaoci zajednikih (gediktimar) i osobnih posjeda (timar). Tako uspostavljena i organizirana vojna krajita bila su u velikoj prednosti naspram gradova i utvrda na granici Hrvatske. Naime, ti su gradovi i utvrde bili u posjed u velikakih rodova i pojedinih feudalnih vlasnika koji su o svome troku morali uzdravati posade i boriti se protiv osmanske vojske. Osnivanje Jajake i Srebremke banovine bio je pokuaj stvaranja sline oblasti kao odgovor turskom krajitu u Bosni. titei sjeverni dio Hrvatske i junu Ugarsku, obrana juga Hrvatske bila je preputena hrvatskim banovima i pojedinim velikaima iji su posjed i bili neposredno na udaru. Probijanjem te obrane i satiranjem hrvatske vojske na Krbavskom polju, proirilo se tursko krajite i na hrvatski prostor, a u velikim osvajakim pohodima sultana Sulejmana i pograninih sandakbegova od 1521. do 1565., protezalo se ono uzdu Hrvatske od Drave do venecijanskih posjeda uz obalu Jadranskog mora. Osnivanje Vojne granice u Hrvatskoj nasuprot turskoj krajini, bio je ve zakanjeli in kojim se eljelo s jedne strane sauvati i obraniti to je od Hrvatske u drugoj polovici 16. stoljea uope i preostalo, a s druge strane zatititi austrijske pokrajine. Koje gradove i podruja je obuhvaao turski serhat i koliko je bilo vojske u njima, vrlo uopeno i nepouzdano govori popis iz 1577. godine. Prema tome popisu na hrvatskom i slavonskom dijelu turskog serhata bilo je 36 gradova, ukljuujui Osijek, Gorjane i akovo, sa ukupno 6 563 vojnika graniara. 2 Nasuprot tome, vrlo iscrpan i pravi odgovor o gradovima na turskom serhatu, broju vojnika i redovima osmanske vojske koji su sluili kao stalne posade u njima, daje slubeni popis graniara alufedija iz 1586. godine. Na dijelu serhata izmeu Drave i Save u sastavu Poekog sandaka bili su gradovi Virovitica, Brezovica, Slatina, Mikleu, Voin, Kamengrad (Kameni Grad) i Poega. Cijeli Pakraki sandak bio je pretvoren u krajite, a stalne posade bile su u Zdencima, Podborju, Sirau, Dobroj Kui, Kretelovcu, Pakracu, Cerniku, Granici, Moslavini, Meuriu i Kraljevoj Velikoj. Juno od Save u sastavu Bonanskog sandaka podruja serhata inili su gradovvi: Gradika, Jasenovac, Dubica, Kostajnica, Zrm, Gvozdansko, Buim, Novi, Cazin, Ostroac, Krupa, Novi Majdan, Kamengrad i Banja Luka. Graniari alufedije dijelili su se na ove redove vojske: mustahfize (uvare, posadnike), azape (poseban red tvravske pjeadije), farise (konjanike), topnike i martoloze (poseban red pjeadije sastavljen uglavnom od kranskog stanovnitva).
1

Aka, sitan novi od srebra, osnovna novana jedinica u osmanskoj dravi. Za vladavine Sulejmana Kanunija vrijednost dukata (filur, altun) kretala se izmeu 50 i 60 aki. Naziv aka potjee od turske rijei ak = bijelo 2 Lopai, Spomenici..., I., p. 44, 45. 185

166

Osim martoloza, pripadnici spomenutih redova vojske bili su iskljuivo muslimani. Dijelili su se na demate (skupine, zajednice), a demati na ode ili buljuke. Puna oda ili buljuk imala je obino deset vojnika (nefera). Demati istoga reda vojske razlikovali su se prema rednom broju, odnosno pripadnosti kojemu od glavnih aga po redu ili poloaju. Zapovjednici demata zvali su se age, oda ili buljuka odabae i buljukbae, a zapovjednici topnika ser topi, topibae ili topi-age. U svim redovima vojske age su imale svoje ehaje (zamjenike), koje se u martoloza ne spominju. Jezgru tvravskih i gradskih posada na serhatu inili su mustahfizi. Njihove age bile su gotovo redovno i dizdari (zapovjednici) tvrava i gradova, pa se katkad nazivaju i dizdar-age. Poput mustahfiza i azapa u posadama svakoga grada bilo je po dvije ili vie odao Osim age i ehaje redovno su u svakom dematu bili reisi (starjeine, zapovjednici). Najbrojniji i najvaniji u tvravama i gradovima bili su farisi. Najvie ih je bilo prvih demata, premda u pojedinim gradovima i tvravama nisu zabiljeeni. Sastavni dio posade tvrava i gradova na serhatu bili su takoer i odredi martoloza. Njihovi demati i ode sastojali su se od krana, ili krana i muslimana. Age i ostali zapovjednici bili su im esto muslimani. Osim aga, predvodili su ihjuzbae, kalauzi, sermaje, kalauz-sermaje, divane i odabae. Juzbae (zapovjednici stotine, stotnici) su postojale u gotovo svim dematima, iako se brojno stanje u tim dematim, a kretalo izmeu 20 i 50 nefera. Budui da martoloske age nisu imale ehaje, juzbaa je vjerojatno bio isto to i kod mustahfiza ili azapa. Slina je bila i funkcija kalauza, tj. vodia ili onoga koji predvodi i pokazuje put, kao zapovjednika martoloske ode ili odabae. Naziv divane (junak, delija) bio je takoer sinonim za agu ili nieg zapovjednika, ne samo u martoloza nego i u azapa. U tvravskim i gradskim posadama topnika je bilo najmanje, jedva da su inili punu odu. Redovno su bili ubrajani u mustahfize, pa je samo ponekad azap bio i topnik. Jedino u iznimnim sluajevima bili su azapski reisi ujedno i zapovjednici topnika (ser topi). Osim topnika, svi demati redovne vojske na serhatu imali su, ili su mogli imali, jo i svoje zastavnike, odnosno barjakare ili alemdare. Vojnici na serhatu bili su postavljeni ukazima (beratima), u kojima je bio naveden dnevni iznos plae. Dnevnice aga iznosile su od 13 do 20 aki, ehaja od 8 do 15, topibaa od 2 do 13, reisa od 9 do 10, martoloskih aga od 10 do 12 i juzbaa od 4 do 8 aki. Od obinih vojnika najvee plae imali su farisi od 7 do 9 i topnici od 6 do 8 aki, a mustahfiski i azapski neferi dobivali su od 4 do 6 aki. Najmanje dnevnice primali su martoloski neferi drugog demata u iznosu od 3 do 4 ake. Dnevnice vojnih zapovjednika istog zvanja oito nisu bile iste, ve su ovisile o vanosti pojedinog grada na serhatu i poloaju odreenog demata. Meutim, gledajui u cjelini, dnevnice su bile u skladu s iznosima timara stalnih posada. Na primjer, ako je dizdar imao prosjenu dnevnicu 15 ili 20 aki, to je za hidretsku godinu od 355 dana iznosilo 5 325, odnosno 7 100 aki, kako su se u prosjeku kretali timari pojedinih dizdara. Isto tako i timari mustahfiskih nefera iznosili su obino po 1 400 aki, to je odgovaralo dnevnici od 4 ake. Plaa mustahfiskih zastavnika iznosila je dnevno od 9 do 13 aki, azapskih od 4 do 13, a martoloskih zastavnika 6 aki. Najveu plau imao je zastavnik mustahfiza u Buimu i azapa u Jasenovcu i Meuriu. Tvravski vratar (bevab) u Slatini, Brezovici, Cazinu i Buimu, primao je dnevno 7, a u Zrinu 8 aki. Vjerski slubenici dobivali su takoer plau iz dravnih prihoda, pa su u popisu alufedija uvijek ubiljeeni zajedno s mustahfizima, odmah iza dizdara, odnosno age i ehaje. Dnevnica hatiba (propovjednika) 3 u Virovitici iznosila je 12 aki, Slatini i Brezovici 10, te u Zrinu i Kamengradu 8 ati. Imam i mujezin u Brezovici imali su dnevno 7 aki, dok su imami u
3

Islamski sveenik koji obavlja podnevne molitve petkom i molitve na dva Bajrama.

167

Kretelovcu, Ostrocu, Gvozdanskom i Irinu dobivali 10 aki. Dnevnica mujezina u Virovitici, Slatini, Cazinu, Ostrocu i Gvozdanskom iznosila je 8 aki, Poegi 6, Mikleuu, Pakracu i Krupi 5, a u Dubici samo 3 ake. Sline razlike postojale su i kod devrihana 4 i kajjima. 5 U Poegi i Brezovici dobivao je devrihan 6, a u Virovitici 4 ake. Plaa kajjima u Voinu iznosila je 6 aki, Kostajnici 5, Slatini i Brezovici 4, a u Virovitici 3 ake. Vrlo niska bila je plaa uitelja (muallim), u Virovitici 5 i Krupi 3 ake. Plae alufedija isplaivane su iz raznih dravnih prihoda, odnosno mukata 6 koje su esto bile i vrlo udaljene od gradova u kojima su se nalazile vojne posade. Na slavonskom dijelu serhata najbrojniju posadu imala je tada Virovitica, a sastojala se od I 290 konjanika, 150 azapa, 80 mustahfiza, 10 topnika i 40 martoloza. Vrlo snana posada bila je takoer u Brezovici, gdje se nalazilo 310 graniara alufedija, od toga 160 farisa, 90 azapa i 60 mustahfiza. Kao najbrojniji bili su farisi svrstani u 21 odu i tri demata, azapi u 9 oda i tri demata, a mustahfizi u 6 oda prvog demata. Mustahfizima je zapovijedao aga i njegov ehaja, azapima tri age i njihove ehaje te dva reisa, farisima po jedan aga u dematu. U prvom dematu imali su azapi i zastavnika, a meu mustahfizima nalazio se gradski vratar ili kapidija. Vjersku slubu obavljali su hatib, imam, mujezin, devrihan i kajjim. U oblinjoj Slatini bilo je 200 alufedija, i to 100 farisa, 40 mustahfiza, 20 azapa, 10 topnika i 20 martoloza. Farisi su bili rasporeeni u 11 oda i dva demata, topnici u 1 odu, a martolozi u 2 ode prvog demata. Na elu te posade stajali su fariske age prvog i drugog demata, mustahfishi aga i njegov ehaja, azapski aga i njegov ehaja te reis, ser topi i njegov ehja, martoloskl aga juzbaa. Jedan od mustahfiza bio je i gradski vratar. Od vjerskih slubenika bili su hatib, imam, mujezin i kajjim. Posada u Mikleuu sastojala se od 50 farisa, 30 azapa i 30 martoloza, ili ukupno 110 alufedija. Osim alufedija bilo je tu i nekoliko desetaka timarnika. Alufedije su bile rasporeene u 11 oda prvog demata. Na njihovu elu stajali su aga farisa, azapa i martoloza, azapski ehaja i reis te martoloski juzbaa, dok je od vjerskih slubenika bio samo mujezin. Tvrdavska posada u Voinu imala je 210 alufedija, od kojih 60 farisa prvog i drugog demata, 40 mustahfiza i 30 azapa prvog demata, 10 topnika i 70 martoloza prvog i drugog demata. Zapovjednici posade bili su dizdar grada i njegov ehaja, age azapa, farisa i martoloza i martoloski juzbaa. Vjersku slubu obavljali su imam i kajjim. Dosta brojna posada bila je i u Kamengradu juno od Voina, koja se sastojala od 50 azapa, 50 farisa i 30 martoloza prvog demata. Osim alufedija u sastavu posade bilo je i nekoliko desetaka timarnika. U gradu nije bilo dizdara, ve je aga azapa bio ujedno i dizdar-aga. Ostali zapovjednici bili su azapski ehaja i reis, aga farisa i njegov ehaja, martoloski aga,juzbaa i sermaje (glavar, nii zapovjednik). Svoga zastavnika imali su azapi, a vjersku slubu vodio je hatib. Vrlo jaku posadu imala je i Poega kao sjedite sandaka. Ta se posada sastojala od 40 azapa i 50 farisa alufedija prvog demata i oko 200 timarnika. Poeka tvrava nije imala svoga dizdara, nego je spomenutu slubu obavljao prvi aga azapa. Prema istom popisu bilo je, dakle, 1586. godine na serhatu Poekog sandaka ukupno 610 graniara alufedija. Tome broju valja svakako pribrojiti i nekoliko stotina timarnika, iji se broj s vremenom i poveavao. Najvie alufedija bilo je u Virovitici i okolnim mjestima koji su inili vie od dvije treine svih graniara na serhatu Poekog sandaka. Uostalom, bilo je to i razumljivo, jer je taj prostor bio najranjiviji i teko ga je bilo braniti. Utvrde Mikleu,
4 5

Vjerski slubenik, ita kurana u damiji. Vjerski slubenik koji se brinuo o istoi, opremi i osvjetljenju U damiji. 6 Svaki dravni prihod i zakup dravnih prihod koji se plaao paualno u novcu.

168

Slatina, Voin i Brezovica bile su pripojene serhatu Poekog sandaka skoro deset godina prije Virovitice. Prvih godina od ulaska u sastav serhata, posade u Mikleuu, Slatini i Brezovici sastojale su se samo od alufedija. Od 1546. do 1549. godine primali su. alufedije u Mikleuu plae iz prihoda carske solane u Akhiolrna Crnome moru. Godine 1550. isplaivane su alufedije u Brezovici, Slatini i Mikleuu iz carskih prihoda solane u GilI Tekfur u Mramornome moru. Nakon osvajanja Virovitice, plaeni graniari u MikIeuu postupno su zamjenjivani timarnicima. Prema sumarnom popisu Poekog sandaka iz 1569. godine, nalazilo se u Mikleuu 47 timarnika, od toga etiri buljuka mustahfiza i buljuk topnika od 6 vojnika. Dizdar grada Alija uivao je timar od 3 000, a njegov ehaja Ramadan od I 900 aki. Vei timar od dizdareva imao je imam i hatib damije u Mikleuu, Mevlana Ibrahim -3 400 aki, atimar mujezina Velije, sina Mehmedova, iznosio je 1 800 aki. Timar zapovjednika topnika Kurda, sina Ferhadova, iznosio je 1 800, a njegova ehaje 1 700 aki. Neznatno vei bio je timar topnikog buljukbae -1 900 aki, dok su mustahfiske buljukbae i 33 obina nefera uivali timare po 1 400 aki. Jedan od topnika imao je timar od 1 700, a ostala dvojica po I 400 aki. Meu topnicima bio je timarnik i jedan kranin, zanimanjem tesar (duner). Timarnici koji se spominju u Mikleuu 1569. svakako su postojali i u vrijeme popisa alufedija 1586. godine. Nakon te godine pa sve do kraja osmanske vladavine, broj timarnika vjerojatno se i poveavao, dok je broj alufedija moda bio i manji. Stalne posade imali su u 17. stoljeu i gradovi Sopje i Podravska Moslavina, u kojima je takoer bilo timarnika i alufedija. Krajem osmanske vladavine bila je u Moslavini, ini se, veina alufedija, jer u izvoru stoji zabiljeeno da su posadnici dobivali plau (incolae ejus Turcae, salarium habentes). 7 Isto tako u Orahovici i Kaptolu nedaleko Poege, gdje su bila povojniena mnoga sela i uspostavljene poluvojne organizacije, odnosno vojvoda luci Kaptol, Velika, Grac1ite, Kutjevo, Pleternica, Brestovac i Kamenska. Kao straari na granici ili pomoni vojnici u sastavu spomenutih vojvodaluka pod zapovjednitvom poekih sandakbegova i krajikih zapovjednika, obavljali su vojne dunosti takoer i stanovnici sela Dobrogoa, Latinovca, Ljeskovice, Londice, Stojinovca, Jurkovca, Duboke, Hrnjevaca, Venja, Laza, Bresnice, Jaguplija, Kantarovaca, Luinaca, Bratuljevaca, Mrtovlasa, Smoljanovaca, Ozdakovaca, Njeia, Kaunice, Mijaa, Bogdaia, Strijeevice, Seovaca, Saija, Amatovaca, Klise, Vujaka i Vrhovaca. 8 Serhat Poekog sandaka nije se mijenjao od osvajanja Virovitice 1552. do 1684. godine, kad su osmanske snage gubitkom Virovitice, Brezovice, Vake, Podravske Moslavine, Slatine i Mikleua bile potisnute iz slavonskog dijela Podravine. Uz poeki serhat prislanjao se serhat Pakrakog sandaka, s kojim je zapravo inio jedinstveno krajiko podruje izmeu Drave i Save. U 11 prije spomenutih krajikih gradova, na tom prostoru bilo je 1586. godine 400 graniara alufedija, ije se dnevnice nisu razlikovale od alufedija u sastavu Poekog sandaka. Svi gradovi osim Pakraca imali su svoje dizdare, dok je dunost pakrakog dizdar-age obavljao mustahfiski aga. Dnevnice dizdar-aga dosta su se razlikovale, tako da je dizdar u Granici dobivao 10 aki, a u Kretelovcu dvostruko vie, dakle, 20 aki. Najbrojnija posada alufedija nalazila se u Pakracu kao sjeditu sandaka. Ta se posada sastojala od 50 mustahfiza, 70 azapa, 100 farisa i 40 martoloza, ili ukupno 260 alufedija. Toj
7 8

Mauran, Popis zapadne i srednje Slavonije 1698. i 1702. godine, Osijek 1966., p. 57. Slavonije, Zagreb 1891., II., p. 146, 161, 182,

Smiiklas,, Dvijestogodinjica osloboenja 183,188,204,208,216, 231,233,235,237.

169

su posadi nedostajali topnici, ili je moda netko od timamika obavljao takvu dunost. Njihovi zapovjednici bili su aga mustahfiza i njegov ehaja, age prvog i drugog demata azapa, ehaja age prvog demata azapa, age prvog i drugog demata farisa i njihove ehaje, aga martoloza, sermaje i kalauz. Svoje zastavnike imali su jedino azapi prvog i drugog demata. U sastavu posade, vjersku slubu obavljao je imam s dnevnicom od 5 aki. Dosta jaka posada alufedija od 40 mustahfiza, 80 azapa, 40 farisa i 10 topnika bila je u Kraljevoj Velikoj. Isto tako u Kretelovcu, jugozapadno od Podbolja, 50 mustahfiza, 80 azapa i 40 martoloza, meu kojima je vanu ulogu imao imam, ija dnevnica je iznosila 10 aki. Posada alufedija u Podborju sastojala se od 20 mustahfiza, 50 azapa, 50 farisa i 20 topnika svrstanih u 14 oda prvog i drugog demata. U odnosu na ostale redove vojske, panju privlae topnici, kojih je na cijelom serhatu Pakrakog sandaka bilo najvie. Dunost dizdara grada obavljao je aga mustahfiza i njegov ehaja. Zapovjednici azapa bile su age prvog i drugog demata, njihove ehaje i reisi, a topnika sertopi i njegov ehaja. Za vjersku slubu u posadi brinuo se imam s dnevnicom od 7 aki. I u tvravi Moslavini nalazilo se 140 graniara alufedija, od kojih 60 mustahfiza, 50 azapa, 10 topnika i 20 martoloza. Po svome poloaju Moslavina se nalazila na prvoj crti osmanske obrane nasuprot slavonskom dijelu Vojne granice. Zapovjednik tvrave i njegov ehaja bili su ujedno zapovjednici mustahfiza. Na elu azapa bile su age prvog i drugog demata i njihove ehaje te reis prvog demata, topnika ser topi, dok su martoloze predvodili aga i juzbaa. Po broju iste posade od 120 alufedija imale su tvrave Zdenci, Meduri istono od Kutine i Granica. Posada u Meduriu sastojala se od 20 mustahfiza, 50 azapa, 40 farisa i 10 topnika prvog demata. Osim 40 mustahfiza i 80 azapa u Zdencima je bilo i timarnika koji su bili lanovi posade. Neto drugaiji sastav posade bio je u Granici, gdje se nalazilo 20 mustahfiza, I 40 azapa, 20 farisa, 10 topnika i 30 martoloza. Ovisno o redu vojske, njihovi zapovjednici imali su ista zvanja kao i u drugim krajikim gradovima. Pitanje na kojem se mjestu nalazila tvrava Granica zbunjivalo je istraivae, koji su nesigurno pretpostavljali daje rije o gradini zvanoj Graanica iznad Bain-Dola na obroncima Babje Gore. Samo ime Granica jasno kae da se tvrava morala nalaziti na granici izmeu Poekog i Pakrakog sandaka. Tvrava Graanica svojim poloajem posve odgovara tvravi Granica i sa sigurnou se moe s njom poistovjetiti. Zabuna je, meutim, nastala zbog toga to se ta tvrava prethodno zvala Gradac (castrum Gradach). U popisu iz 1698. ona je zabiljeena pod imenom Graac (aex deserta Gracsacz, 9 na temelju kojeg je nastala izvedenica Graanica. Tvrava Gradac nastala je poetkom 15. stoljea, koju su Turci osvojili 1536. i u nju vjerojatno odmah smjestili posadu. Osnivanjem 1557. godine azmanskog sandaka provedeno je razgranienje s Poekim sandakom, pa se spomenuta tvrava nala na granici. S obzirom na to, nekadanju tvravu Gradac nazvali su Turci jednostavno Granica, kao to je u stvarnosti i oznaila granicu. U prilog tome govori ime oblinjeg sela Sinlije, u starijem obliku Sindlije, koje izvorno znai graniari. Naime, prema turskom sindi (granica), jer se nalazilo na granici Poekog sandaka, u kojem su boravili graniari i vjerojatno sluili u tvravi Granici. Zbog ega je tvrava Granica imala tako jaku posadu, nije poznato. To vie to se nalazila daleko od poprita ratnih zbivanja na serhatu Pakrakog sandaka. Moda je titila Cernik, a jo vie prilaz Poegi. Prilino brojna posada alufedija bila je i u Sirau, i sastojala se od 40 mustahfiza, 20 azapa i 20 farisa prvog demata. Obavljajui vjersku slubu tu se takoer nalazio imam s dnevnicom od 6 aki. U Dobroj Kui (Dobri Grad), starom gradu Nelipia, bilo je smjeteno 10 mustahfiza, 30 farisa i 10 topnika, a u Cerniku samo 30 mustahfiza, gdje je svakako bio i vei broj timarnika.
9

Mauran, Popis naselja..., p. 57. 189

170

Od 1546. do 1570. godine na serhatu Pakrakog sandaka spominju se jo tri grada u kojima su stajale posade alufedija. To su gradovi Stupanica, Bijela Stijena i aklovac. Do 1549. primale su alufedije plau u Stupamci iz prihoda solane Akhloli na Crnom moru, a oko 1570. godine imale su posade u sva tri grada timare u nahijama Bijela Stijena i Pakrac. Poslije 1577. te su gradove Turci napustili. Promatra li se serhat izmeu Drave i Save u cjelini, bilo je na tom prostoru 1586. ukupno 3030 graniara alufedija smjetenih u 21 tvravi i krajikom gradu. Od toga 1 080 konjanika, ili vie od treine sve vojske na granici, 930 azapa, 600 mustahfiza, 320 martoloza i 100 topnika. Udarnu snagu inili su konjanici, a obrambenu topnici. U to doba bila je to vrlo snana i dobro rasporeena vojska nasuprot hrvatskih graniara. Izdravanje te vojske stajalo je godinje oko 60 tisua zlatnika (filura), to je silno optereivalo osmansku vlast i koje ona nipoto nije mogla namaknuti iz lokalnih izvora. Osvajanjem i razaranjem Moslavine 1591. bili su Turci prisiljeni na povlaenje do Kutine i rijeke Ilove. Kao neposredna posljedica toga gubitka bilo je premjetanje sjedita sandaka iz Pakraca u Cernik 10 i provoenje nove organizacije obrane. Naputena tvrava Bijela Stijena bila je obnovljena i u nju su smjetene alufedije. Podignuta je takoer utvrda u Lipovljanima i Badljevini, u kojima su bile stalne posade graniara. Osim toga, bila su povojniena sela Prva, Okuani, Laze, agovina, Laevac, Borovac, Bodegraji, Donji Raji, Krike, Markovac, Seovica, Bijela, Donji Borki, Kip, Karanovac i Miljanovac, iji su stanovnici straarili na Ilovi i postavljali zasjede hrvatskim graniarima. Ti su stanovnici uglavnom bili doseljeni Vlasi, dok su u selima Prvi, Donjem Rajiu, Borovcu i Badljevini vojnu slubu na granici obavljali i katolici pod zapovjednitvom osmanskih vojskovoa. 11 Tako uspostavljena obrana na serhatu Cernikog sandaka nije se mijenjala sve do velikog rata za osloboenje od osmanske vladavine. Kao to je bilo uobiajeno, s obje strane uzdu granice prostirao se dosta irok pojas spaljene i niije zemlje, gdje su postavljane zasjede ili se odlazilo u pljakake upade. Juno od Save nastavljao se serhat u sastavu Bosanskog i Krko-likog sandaka do granice s Republikom Venecijom. Na tom prostoru bili su 1577. krajiki gradovi Kostajnica, Novi, Buim, Cazin, Krupa, Kamengrad, Buni, Borievac, Bilaj, Udbina i Ostrovica s navodno 3700 pjeaka i konjanika. 12 Do. 1586. bila je granica Bosanskog sandaka pomaknuta prema zapadu osvajanjem Zrina, Ostroca i Gvozdanskog, zatim gradova do gornjeg toka Gline i Korane, Bile Stine, Brekovice, Mutnika, Jezerskog, Vranograa i Trca. U sastav serhata bili su takoer ukljueni gradovi Gradika, Jasenovac, Banja Luka i Novi Majdan (Bronzani Majdan). Od svih gradova na serhatu najbrojniju posadu imala je Kostajnica. Ta se posada sastojala od 80 mustahfiza prvog i drugog demata, 130 azapa, 60 farisa, 10 topnika i 50 martoloza, ili ukupno 330 graniara alufedija. . Neznatno manja posada od 300 alufedija bila je u Krupi, koju su inili 60 mustahfiza, 110 azapa i 90 farisa prvog i drugog demata, 10 topnika i 30 martoloza. Po broju graniara iza Krupe bilo je Gvozdansko sa 220 alufedija, ija se udarna i obrambena snaga sastojala od 80 farisa i 10 topnika. Posade u Zrinu, Buimu i Jasenovcu imale su 200, a u Novom, Cazinu i Ostrocu 150 graniara alufedija. Osim alufedija bilo je u Jasenovcu i timarnika, jer se 1563. spominje jedan zajedniki timar petorice jasenovakih mustahfiza u nahiji Drenovac na podruju Pakrakog sandaka. Prihod od tog timara iznosio je 7 000 aki, tako da je svakom mustahfizu pripadalo 1 400 aki godinje. Vjerojatno i dizdar grada bio je timarnik, zbog ega se u popisu iz 1586. i ne spominje meu alufedijama.
10 11

Mauran, Pakraki ili Cerniki sandak, Historijski zbornik XIX-XX, Zagreb 1966-67., p, 409-412, Idem, Popis naselja..., p. 206, 223-227, 233, 234, 456, 460, 470, 472, 524, 534, 537, 548, 549,551,552. 12 Lopi, Spomenici..., I., p. 44. 191

171

U Gradiki i Dubici nalazilo se 170 odnosno 140 graniara alufedija. Od toga u Dubici 50 mustahfiza, 30 azapa, 30 farisa, 10 topnika i 20 martoloza, a u Gradici 30 mustahfiza, 110 azapa i 30 martoloza. Zajedno s alufedijama bilo je u Gradici i 24 mustahfiza i 3 topnika koji su uivali zajednike timare u nahijama Drenovac i Cernik. Vrlo male posade graniara alufedija bile su u Banja Luci, Kamengradu i Novom Majdanu. Posada u Banja Luci i Kamengradu sastojala se od 30 mustahfiza i u Novom Majdanu od 30 martoloza. Zbog strateke i ope vanosti tih gradova oito da je u sastavu njihovih posada i bio vei broj timarnika koji nisu obuhvaeni popisom alufedija. Malo je takoer vjerojatno da se u to vrijeme posada u Novom Majdanu sastojala samo od martoloza. Svoje zastavnike imali su mustahfizi u Dubici, Kostajnici, Buimu, Cazinu i Zrinu, ija dnevnica je iznosila od 9 do 13 aki. Gradski vratari postojali su u Zrinu, Cazinu i Buimu, koji su za svoju slubu dobivali plau 7 i 8 aki. Od svih gradova na bosanskom dijelu serhata, uitelj je spomenut jedino u Krupi. Njegova dnevnica iznosila je samo 3 ake. Za vjerske slube i dnevne molitve u gradovima i posada ma na serhatu brinuo se imam u Kamengradu, Jasenovcu, Dubici, Kostajnici, Novom, Krupi, Cazinu, Buimu, Ostrocu, Gvozdanskom i Zrinu. Dnevnica imama iznosila je od 5 do 10 aki. Pored imama u Kamengradu je vjersku slubu obavljao i hatib. Uz imama bili su takoer mujezini u Dubici, Krupi, Cazinu, Buimu i Gvozdanskom. 13 Zbroje li se posade u spomenutim gradovima bilo je 1586. godine na serhatu Bosanskog sandaka 2 300 graniara alufedija. Od toga 610 mustahfiza, 730 azapa, 530 farisa, 70 topnika i 360 martoloza. Ako se tome jo dodaju i timarnici, u stalnim posadama na granici nalazilo se oko 2 500 osmanskih vojnika. Izdravanje te vojske iznosilo je godinje oko 45 tisua zlatnika, to je bio velik izdatak dravne blagajne. Usporedi li se stanje posada u krajikim gradovima, broj konjanika na bosanskom serhatu bio je upola manji nego na serhatu izmeu Drave i Save. Presudnu ulogu u tome nesumnjivo su imale prirodne odlike prostora, gdje su manje posade mogle lake braniti osvojeno, nasuprot ravniarskih predjela na kojima je pritisak hrvatskih graniara bio znatno vei. Promatraju li se navedeni podaci zbirno, na cijelom serhatu uzdu Hrvatske bilo je 1586. godine 5 330 graniara alufedija koji su inili stalne posade u 32 krajika grada. Zajedno s timarnicima kao stalnim lanovima posada taj se broj kretao izmeu 5 500 i 5 700 osmanskih vojnika. Za uzdravanje te vojske morala je dravna blagajna godinje izdvojiti vie od 10 milijuna aki. Preraunato u zlatni novac vie od 100 tisua zlatnika. Bila je to golema svota bez obzira na veliinu i mo Osmanskog Carstva. U to vrijeme vrlo brojna i snana vojska na serhatu, u ijem sastavu je bilo I 610 konjanika i 170 topnika, nije sluila samo za obranu nego istodobno i za ratno djelovanje i pripremu novih osvajanja. O stvarnom stanju na serhatu Krko-likog sandaka pouzdanih podataka nema, niti je na I tom prostoru, osim Udbine, bilo veih posada osmanskih graniara. Uostalom ni protunapadi hrvatskih graniara nisu bili tako esti, niti su ozbiljnije ugroavali osmansku vlast. Osvajanjem Bihaa 1592. zauzela je osmanska vojska Izai, Sokolac i Ripa, a neto kasnije Todorovo, Veliku K1aduu, Pei Grad, Sturli i Podzvizd. Na taj nain bilo je podruja serhata pomaknuto jo vie prema jugu i zapadu, da bi idue godine doseglo obalu Kupe. Zaustavljanjem osmanske najezde kod Siska 1593. i vraanjem izgubljene Petrinje, Hrastovice i Gore, bili su Turci potisnuti prema Zrinu, Gvozdanskom i Buimu. Samo u neke osvojene gradove osmanske su vlasti postavile stalne posade, o emu govori popis alufedija iz 1642. godine. 14
Handi, Adam, Prilog istoriji starih gradova u Bosanskoj i Slavonskoj granici pred kraj XVI vijeka, Godinjak ,drutva istoriara Bosne i Hercegovine, god. XIII., Sarajevo 1962., p. 321-338. 14 abanovi, Bosanski paaluk. p. 67.
13

172

Nakon toga na sjevernom dijelu bosanskog serhata nije do kraja 17. stoljea bilo vie promjena.

173

DIJELOVI HRVATSKE U SASTAVU OSMANSKOG CARSTVA

Upravna podjela U organizaciji osmanske vlasti sandak (liva) je bio osnovna jedinica koja je pokrivala vee podruje, a na njegovu elu bio je vojni namjesnik ili sandakbeg (mir-i liva). Kao simbol svoje vlasti nekada je sandakbeg dobivao od sultana sandak, tj. zastavu. Pored upravnih, sandakbeg je u prvom redu obavljao vojne dunosti i vodio osmansku vojsku s podruja sandaka u rat. U obavljanju tih dunosti imao je i svoje pomonike, odnosno alajbega , (zapovjednika spahija), ehaju, janiarskog agu, eribae (zapovjednike akindija), vojvode i druge nie vojne zapovjednike. Ovisno o poloaju u granicama Osmanskog Carstva, neki sandaci nazivan i su krajikim ili udsandacima, iji su sandakbegovi imali vea vojna i politika ovlatenja. Podruje sandaka dijelilo se na sudsko-upravne jedinice, kadiluke ili kaze. Na elu kadiluka bio je kadija (sudac) kao jedina ovlatena osoba u obavljanju sudskih poslova na podruju kadiluka. Osim toga, imao je kadija iroka ovlatenja i dunosti u podruju vojne i graanske uprave i pravo nadzora zakonitosti svih odluka i rjeenja koje donose organi vlasti. Za sudske poslove kadija nije dobivao plau, nego je ubirao propisane takse prema vrsti pravnih spisa i njihovo ovjerovljavanje. Ovisno o dnevnom prihodu odreivan je i poloaj (rang) kadije i kadiluka. Kadija u Istanbulu, iji se prihod procjenjivao na 500 aki dnevno, imao je najvii poloaj, a najnii je bio izmeu 60 i 70 aki. Prema tome, kadiluk od 300 ili 150 aki nije znaio plau kadije nego rang kadiluka. Kadije su pripadale redu obrazovanih predstavnika vjere, odnosno ulemi. Drukije reeno, nitko nije mogao biti postavljen za kadiju ako nije pripadao spomenutom redu. Ulema je imala vrlo krutu hijerarhiju koja se sastojala od muderisa, 1 muftija 2 i kadija, sa strogo utvrenim redom napredovanja. Na elu uleme bio je ejh-ul islam. Na taj poloaj imenovao gaje ukazom sultan-halifa kao vjerski poglavar islamske zajednice. Presude i odluke donosio je kadija na temelju islamskoga vjerskog prava -erijata i pravnih tumaenja (Jetve) istaknutih pravnika koji su prouavali islamsko pravo i tradicije (hadis) , kao i zakona -kanuna koje su izdavali pojedini sultani. Isto tako bio je kadija duan brinuti o provoenju sultanovih naredaba i nadzirati financijsko poslovanje u kadiluku. U skladu s tim, kadija je ujedno bio obvezan odmah izvijestiti sredinju upravu u Istanbulu o svakom protuzakonitom postupku bilo kojeg od upravnih slubenika i spahija u kadiluku. Prema vrlo irokim pravnim i upravnim ovlatenjima koje su kadije imale, kadiluci i njihove kadije bili su jedan od stupova osmanske vlasti. Kadiluk se dijelio na manja sudska okruja -nahije, na ijem elu su bili naibi kao kadijini opunomoenici, u ije ime su obavljali pravne i upravne poslove. Vei broj sandaka inilo je najviu upravnu jedinicu koja se zvala beglerbegluk, ajalet ili paaluk. Na elu beglerbegluka stajao je, u svojstvu namjesnika pokrajine, beglerbeg (beylerbey) u znaenju beg nad begovima, knez nad knezovima, vojvoda nad vojvodama i sl. Od 17. stoljea imali su beglerbegovi naslov vezira, a sandakbegovi naslov pae.
1 2

Upravitelj i profesor medrese, odnosno vie vjerske kole. Najvii predstavnik islamskog duhovnitva na odreenom podruju, koji je bio ovlaten izdavati fetve (pravno miljenje) o raznim pitanjima.

174

U europskom dijelu Osmanskog Carstva prva takva jedinica bio je R'lmelijski beglerbegluk, osnovan izmeu 1371. i 1385. godine. Ime Rumelija u turskom (Rumeliye, Rum-ili) doslovno znai Grka, to jest grka zemlja, a u prenesenu znaenju kranska zemlja ili zemlja krana. irenjem osmanske vlasti u 15. i 16. stoljeu, novoosnovani sandaci u Srbiji, Grkoj, Albaniji, Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori i dijelovima Hrvatske, pripojeni su Rumelijskom ajaletu. Osnivanjem Budimskog beglerbegluka 1541. godine, izdvojeni su Zvorniki, Osjeko-srijemski i Poeki sandak iz Rumelijskog i pripojeni Budimskom paaluku. Zapadni dio Slavonije sve do azme, osvojen izmeu 1542. i 1552., bio je prikljuen Bosanskom sandaku. Kad je 1557. osnovan Cazmanski sandak, nije pri pojen Budimskom nego Rumelijskom beglerbegluku. Provodei novu upravnu podjelu 1580. osnivanjem Bosanskog paaluka izdvojeni su azmanski, tada ve Pakraki, Poeki i Zvorniki sandak iz Rumelijskog i Budimskog i pripojeni Bosanskom paaluku. Nakon zauzimanja Kanizse (Nagykanizsa) u jugozapadnom dijelu Ugarske 1600. i osnivanja Kanikog ajaleta, izvrena je posljednja upravna promjena, pa je Poeki sandak izdvojen iz Bosanskog i pripojen Kanikom ajaletu, dok je Pakraki, odnosno Cerniki sandak zadrao svoje mjesto u Bosanskom paaluku, u ijem e sastavu oni ostati sve do kraja osmanske vladavine. Osjeko-srijemski sandak Do sredine 1536. godine bio je Osijek krajnja toka Osmanskog Carstva izmeu Drave i Save. U njegovu zaleu prostiralo se krajiko podruje, koje se protezalo od Osijeka, Korogvara, Vukovara, dananjih Vinkovaca i uz rijeku Bosut do njezina utoka u Savu. Poslije obnove Osijeka 1526. godine, Evlija elebi kae da je Osijek "odreen za sjedite sandaka koji je podijeljen Kasim-pai Peujskom", 3 jer je on bio postavljen na elo obnove grada. Slino pie i Ferdi-paa, istiui daje Osijek po sultanovu nalogu odreen za glavno mjesto na osvojenom podruju Srijemskog otoka. 4 Iz sadraja spomenutih obavijesti nije, meutim jasno koje godine je osnovan sandak u Osijeku, je li to bilo 1526. ili neke druge godine. Za razliku od Evlije i Ferdi-pae, Mustafa Delalzade navodi da je to bilo 1529. godine, a na elo Osjekog sandaka bio je postavljen neki Murad-beg. 5 Ponavljajui manje ili vie to je Ferdi-paa rekao o smjetaju posade i obnovi Osijeka, Ibrahim Peevi dodaje da je tim poslovima rukovodio azapski aga Kasim. 6 Istina, Peevi zna za postojanje Osjekog sandaka, a poput njega Ajni Ali i Koi-beg, ali o njemu govore mnogo kasnije, ili u vrijeme kada on zaista vie nije postojao. 7 Pozivom na spomenute osmanske pisce, koji su po vremenu svoga ivota bili blie tim dogaajima, Evlija u svojoj tvrdnji svakako ne grijei, iako se postavlja pitanje kada je osnovan Osjeki sandak, ili, bolje rei, koje godine je mogao biti osnovan. Pretpostavi li se da je to bilo 1529., kao to kae Mustafa Delalzade, ili moda 1533. kad se prvi put spominje osjeki kadiluk, 8 toj se pretpostavci suprotstavljaju podaci koji kazuju da se pod upravom Mehmed- bega Jahjaoglua kao smederevskog sandakbega nalazio i Osijek. Naime, u pismu Bernardina Henyeya iz 1529. navodi se da izgradnjom utvrenja u Osijeku rukovodi Mehmed-beg, 9 dok Sempliciano Bizozeri pie da je 1535. Mehmed-beg utvrdio Osijek. 10
3 4

Evlija, elebi, Putopis, p. 362. Thury, o.c., Ferdi-pasa, II., p. 85. 5 Idem, O.C., Musztafa Dselalzade, II., p. 178. 6 Peeevi; Ibrahim, Tarihi, Istanbul 1968., I., p. 250. 7 Ayni, Ali, Kavanin-i al-i Osman der hulasa-i mezamin-i defteri divan, Istanbul 1280/1864., p. 11; Koeibey, Risalesi, Istanbul 1939., p. 100. 8 Tadi, Jorjo, Dubrovaka arhivska grada o Beogradu, Beograd 1950., knj. I., p. 5,6. 9 Laszovski, O.C., I., p. 159.

175

Takoer, da bi suzbio Katzianerov napad 1537., sazvao je Mehmed-beg okolne sandakbegove na dogovor u Vukovar i preuzeo vodeu ulogu u obrani Osijeka. 11 U pismu Stjepana Stiljanovia upuenog Tomi Nadasdyju poetkom 1538., kae se daje sultan Sulejman dao Meh- med-begu na upravu itav Srijem i Slavoniju do Ivankova, a od Ivankova do Kobaa na Savi njegovu sinu Arslan-begu. 12 Prema navedenim podacima, oito je da Osjeki sandak nije mogao biti osnovan prije 1538. godine, nego tek poslije osnivanja Poekog sandaka. Piui dosta iscrpno o tom pitanju, Hazim abanovi je zakljuio da je Osijek "poslije 1529. godine postao, vjerojatno, sjedite komandanta podinjenog smederevsko-beogradskom muhafizu", 13 odnosno krajiniku. O valjanosti abanovieva zakljuka svjedoe svi raspoloivi izvori, a pogotovo Peevijina napomena daje 1529. zapovjednik osjeke posade bio Kasimaga, u to vrijeme na dunosti azapskog age. U skladu s promjenama nastalim osnivanjem Poekog sandaka 1538., uslijedila je takoer i nova organizacija osmanske vlasti u istonoj Slavoniji i Srijemu, pa je 1539..ili najkasnije 1540. osnovan sandak sa sjeditem u Osijeku. S obzirom na to da mu je sjedite bilo u Osijeku, nazivao se do sredine 16. stoljea Osjekim sandakom, a kada je njegovo sjedite bilo premjeteno u Ilok, nazvan je Iloki m ili Srijemskim sandakom. Prvi put o tom se sandaku posredno govori 1540. godine u dnevniku Jeronima Laskyja, poslanika kralja Ferdinanda. 14 U poreznom defteru Peujskog sandaka spominje se Osjeki sandak izriito 1548., odnosno timarnici Sofi Veli sin Abdullaha i Vurus sin Ibrahima koji ive u Osjekom sandaku, 15 pa nema sumnje da je taj sandak mogao biti ukinut nakon te godine. Priblian odgovor na to pitanje daje nalog sultana Sulejmana od 1l. studenoga 1554. kojim se nareuje srijemskom sandakbegu Halilu da preuzme dunost sandakbega Lipove, a kopanskom sandakbegu Mehmeu da stupi na dunost sandakbega Srijemskog sandaka. 16 Na temelju reenog naloga, sa sigurnou se moe zakljuiti da je Osijek poslije 1548., a svakako prije 1554. godine, bio pripojen Poekom sandaku. Ta je promjena uslijedila vjerojatno uskoro poslije osvajanja Virovitice i azme 1552., pa su Osijek i osjeki kadiluk izdvojeni iz nekadanjeg Osjekog i pripojeni Poekom sandaku, a samo sjedite sandaka premjeteno je iz Osijeka u Ilok. Kao to se tono ne zna godina osnivanja ni ukidanja Osjekog sandaka, tako se pouzdano ne zna ni njegov opseg. Prema nedatiranom defteru mogue je zakljuiti da je u prvim godinama postojanja obuhvaao prostor kadiluka Petrovaradin, Nijemci i Osijek. 17 Koliko je do sada poznato, prvi osjeki sandakbeg bio je Kasim-beg. Tko je on bio i dokle je obavljao dunost sandakbega, nije mogue rei nita. odreeno. Evlija elebi ga naziva Peujski, a na drugom mjestu govori o njemu kao Osjeaninu. 18 Budui da je Kasim kao budimski paa dao u Osijeku izgraditi damiju i da je pokraj te damije bio pokopan, nije iskljueno daje doista i bio porijeklom iz Osijeka. 19 Neko vrijeme obavljao je dunost

Bizozeri Sempliciano, Notizia partlarie dello Stalo passato, e presente de regni d'Vngheria, Croatia e principato Transilvania, Bologna l686., p. 221. 11 Hommer, o.c., II., p. 143. 12 ii, Acta comitalia..., I., p. 160. 13 abanovi, Bosanski paaluk. p.64. 14 Gevay,o.c..XI.,p.6. 15 Laszlofalvi, Velics, o.c., II., p. 56. 16 Kovaevi, Esref, Muhime defteri, Sarajevo 1985., p. 12. 17 Basbakanlik Arsivi. Istanbul, Tapu defter 1000; Zirojevi, Olga, Upravna podela dananje Vojvodine i Slavonije u vreme Turaka, Matica srpska. Novi Sad 1971., Zbornik za istoriju. br. I., p. 14. 18 Evlija Celebi. Putopis. p. 234. : 19 Idem,o.c., p.370, 371.

10

176

osjekog sandakbega vjerojatno i Murad-beg Tardi, 20 dok se iz Sinan-auova teksta moe zakljuiti daje 1543. bio to vojvoda ejvan. 21 Jo prije nego to je Osijek postao sjedite sandaka, osmanska je vlast u Osijeku osnovala kadiluk. Koje godine je to bilo, tono se ne zna, ali je posve sigurno da je 1533. postojao. 22 Poslije ukidanja Osjekog sandaka, osjeki je kadiluk na istoku graniio s kadi.lukom Ilok i Nijemci. U sastavu kadiluka Ilok bile su nahije Ilok, Morovi i Vukovar, a u kadiluku Nijemci nahije Nijemci, Raa, Podgorje, Ivankovo i Posavlje. 23 Kliki sandak aljui obavijest sultanu Sulejmanu o zauzimanju Klisa 12. oujka 1537., predloio je bosanski sandakbeg Gazi Husrev-beg osnivanje sandaka u Klisu, i da se na njegovo elo postavi njegov ehaja i dugogodinji su borac Murad-beg Tardi. Taj je prijedlog bio prihvaen, pa je iste godine Kliki sandak osnovan i povjeren Murad-begu. Njegovo slubeno sjedite bilo je u Klisu, iako su kliki sandakbegovi uglavnom stolovali u Livnu. Osnivanjem Klikog sandaka bilo je smanjena podruje Bosanskog sandaka, jer su u njegov sastav uli svi osmanski posjeda sjeverozapadno od Solina, u jugozapadnom dijelu Bosne, Krbavi i Lici. Prilikom osnivanja dijelio se Kliki sandak na kadiluke Skradin, Neretva, Novosel, Akhisar ili Prusac, Zagorje ili Klis i Jezero (Golhisar). Sredinji kadiluk bio je Skradin, ije sjedite je ubrzo bilo premjeteno u Livno, zadravajui pritom i dalje staro ime. Kadiluk Skradin obuhvaao je nahije Grahovo, Sinj i Cetina, Dicmo, Zminje Polje, Vrlika, Petrovo Polje, Petrova Gora, Kosovo, Neven, Strmica, Plavno, Popina, Zrmanja, Knin, Zeevo, Skradin, Ostrovica, Benkovac ili Bukovica, Klievac, Karin, Nadin, Obrovac i Podgorje. Isto tako nahije Klis, Zagorje, Zvonigrad, Vrana, Velim i Sonkovi, a u Krbavi i Lici Lapac, Nebljuh, Mazin, Buni, Graac, Udbina, Medak, Lika, Perui, Bilaj i Novi. Tako velik broj nahija u sastavu kadiluka govori da je sredinom 16. stoljea na tom prostoru bilo malo muslimana, i da se proces islamizacije odvijao vrlo sporo. Kad je bio osnovan Krko-liki sandak, izgubio je Kliki sandak znatan dio svoga prostora zapadno od rijeke Krke i donjeg toka Une. Tonije, cijelo zalee Zadra, okolicu Knina, Krbavu i Liku. 24 Na dunosti klikog sandakbega nije Murad-beg ostao dugo, ve je najkasnije poetkom 1542. bio premjeten u Poegu. Na junoj granici Klikog sandaka, nasuprot venecijanskih posjeda u Dalmaciji, vodio se neprestano mali rat. Da bi osigurala i zatitila svoje posjede, posebno Split, nastojala je Venecija na bilo koji nain domoi se Klisa, ali istodobno i sauvati mirne odnose s Osmanskim Carstvom nakon izgubljenog rata za otok Cipar. Teak poraz osmanske vojske kod Siska 1593. i pogibija bosanskog beglerbega Hasan-pae, potaknuli su stvaranje prave zavjere i pokretanje ope borbe protiv Osmanskog Carstva na irokom prostoru od Drave i Dunava do Jadranskog mora. Unato potajnoj naklonosti Venecije, u toj se borbi ona drala vrlo suzdrano kako bi izbjegla novi rat s Osmanskim Carstvom, to je dolo do punog izraaja nakon to su uskoci privremeno zauzeli Klis 1596. godine. Na dunosti klikog sandakbega nalazio se tada Mustafa-beg (Mustaj-beg), odakle je sredinom lipnja 1596. bio premjeten u Poegu, ali se elio to prije vratiti na elo Klikog
20 21

Thury, o.c., Muszlafa Dsela1zade, II., p. 239. Idem, o.c., Szffiancsaus, II., p. 297. 22 Tadi, o.c., p. 6. 23 McGowan, Brnce W:, Sirem sancagi mufassal tarir defleri, Ankara 1983., p. 71-37, 129-157,404-461,488518. 24 abanovi, Bosanski paaluk, p. 72, 73.

177

sandaka. 25 Njegovo mjesto i poloaj zauzeo je, meutim, Dervi-beg, 26 da bi zatim otiao na bojite u junoj Ugarskoj. Sporovi o razgranienju izmeu Klikog i Krko-likog sandaka i Venecije trajali su desetljeima, pa je 1626. bosanski beglerbeg Murteza-paa poslao klikog sandakbega Mehmed-bega s jakim snaga- ma u pljaku prema ibeniku, Ali ga je ibenski knez Giovanni Cigogna razbio i prisilio na povlaenje. Izvijeten o tome, sultanov dvor je zakljuio da se provede novo razgranienje, 27 koje nije dovelo ni do kakvih promjena, zbog razliitog tumaenja uspostave granice pod vodstvom Ferhad-bega Sokolovia 1573. godine. U ratu za otok Kretu (Kandija) od 1645. do 1669., juni dijelovi Klikog i Krko-likog sandaka bili su poprite estokih borbi u kojima je Venecija preotela Turcima Obrovac, Karin, Nadin, Islam, Zemunik, Ostrovicu, Skradin, Drni, Knin, Vrliku, Klis i druga mjesta. Vlast Venecije priznali su takoer Makarska i Makarsko primorje. Nakon poetnih uspjeha u ratu, osim Klisa, bila je Venecija prisiljena napustiti osvojeno. Sklapanjem mira 9. rujna 1669. i povlaenjem novih granica 1671. godine zadrali su Turci Obrovac, Vranu, Zemunik, Skradin, Makarsku i Poljica. Iako se Venecija obvezala da e vratiti Makarsku i Primorje, nije se drala sporazuma, pa je tako stvoreno stanje ostalo do kraja osmanske vladavine.28 Poeki sandak Poslije osvajanja Poege i obrane osvojenog prostora izmeu Drave i Save 1537. godine, bili su stvoreni uvjeti za osnivanje sandaka sa sjeditem u Poegi. Najkasnije do poetka proljea 1538. bio je sandak osnovan i po svome sjeditu nazvan Poeki sandak, odnosno Sandak Poega. Prema obavijesti bana Petra Keglevia i Tome Nadasdyja kralju Ferdinandu 300 sijenja iste godine, tom je sandaku pripao sav kraj izmeu Drave i Save od Ivankova do Kobaa. 29 U skladu s tom obavijesti je i pismo podbana Andrije Tharnoczyja od 15. svibnja, 1538., u kojem se kae da je u Poegu stigao novi vojvoda i odmah poeo s napadima. 30 Pozivom na Osmansku kroniku (Tevarih-i AI-i Osmani) i kroniara Ferdi-pau, povjesniar Hammer pie daje Poeki sandak osnovan prvih dana svibnja 1538. godine. 31 Nasuprot ovim podacima, Olga Zirojevi kae da je Poeki sandak osnovan koju godinu kasnije. Svoju tvrdnju ona temelji na djelomino ouvanom katastarskom popisu iz 1540. godine, u kojem se nalazi i zakon za raju Srijema, koji je istodobno vrijedio i za vilajet Poega. 32 Prema njenu miljenju, mogao je Poeki sandak biti osnovan najranije 1540. ili tek idue godine. Posve suprotno izneseno m miljenju, u domaem izvoru poimence se spominje Poeki sandak ve 5. travnja 1540. godine. 33 Usporeujui prije spomenute izvore, bez obzira na manje razlike u vremenu, oito daje je Poeki sandak bio osnovan prvih mjeseci 1538. godine. Prvi poeki sandakbeg bio je Arslan-beg, sin Mehmed- pae Jahjaoglua, tada smederevskog sandakbega. 34 Potjecao je iz vrlo ugledne velikake obitelji Jahja, iji su lanovi generacijama obavljali visoke dravne dunosti jo od vremena sultana Mehmeda Fatiha. Po enskoj lozi pripadao je krugu sultanovih krvnih
Tomi ,o.c.,I.,p.172,183. Novak, Grga, Commissiones et relationes venetae, Zagreb 1970., T.VI., p. 125. 27 ldem, o.c., T.VII., po 21,220 28 Stanojevi, Gligor, Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovima XVI-XVIII vijeka, Beograd 1970, p. 293, 294; Novak, Grga, Prolost Dalmacije, Zagreb 1944., II., po 225. 29 ili, Acta comitialia., I., p. 160. 30 Idem, o.c., I., p. 223. 31 Hammer, o.c., II., p. 150. 32 Zirojevi, o.c., p. 13, 140 33 Lopai, o.c., Starine JAZU 17, p. 160, 161. 34 Hammer, o.c., II., p. 15O; ii, Acta comitialia..., I., p 160.
26 25

178

srodnika, pa mu je Sulejman Kanuni bio ujak. Isticao se izvanrednom hrabrou i irinom obrazovanja, a uz to je bio i darovit pjesnik.35 S obzirom na svoje podrijetlo i drutveni poloaj, bio je ujedno i najznaajnija linost koja je ikada dola na elo Poekog sandaka. Njegov ivotni put uglavnom je dobro poznat i gotovo je bio sudbinski omeen osvajakim pohodima sultana Sulejmana, kojima zavrava jedna od najblistavijih epoha Osmanskog Carstva. Na tom putu bio je Arslan-beg posve osebujna i donekle tragina pojava svoga doba. Ibrahim Peevi pie da je Arslan-beg bio postavljen za poekog sandakbega kad je u Istanbul odnio vijest o padu Poege. 36 Mislim da je taj podatak samo djelomino toan, tonije da je neposredan povod bila Katzianerova vojna, a ne osvajanje Poege. U prvom redu ve i stoga to je od pada Poege do osnivanja sandaka prola godina dana, a i posljedice sloma Katzianerove vojne bile su mnogo vanije nego to je bilo zauzimanje Poege. Nita manje, dobro je poznato da se u odlunoj bitci s Katzianerovim snagama Arslan-beg osobno istakao i da je bio jedan od glavnih zapovjednika osmanske vojske, te da su od bitke do osnivanja Poekog sandaka prola jedva tri mjeseca. Dakle, ako se imaju na umu te injenice, onda je logian zakljuak da je Katzianerov poraz bio stvaran povod postavljanju Arslan-bega na elo novoosnovanog sandaka u Poegi. Po svome poloaju u Osmanskom Carstvu, bio je Poeki sandak pogranini sandak, pa je Arslan-beg imao vrlo iroka ovlatenja. U sjevernim i sjeverozapadnim dijelovima sandaka bila je ustavljena krajina (serhat). Krajiko podruje protezalo se tada negdje na prostoru ispod Osijeka, Valpova, tvrave Naica, Orahovice, Voina i zapadnih dijelova Poeke kotline. Kako se irila osmanska vlast, tako se i pomicalo krajiko podruje prema zapadu. Preuzimajui dunost sandakbega, bio je Arslan-beg u naponu ivotne snage i odmah je zduno poeo raditi na uspostavi osmanske vlasti. Veliku pomo u tome davao mu je otac Mehmed-beg, iskusan ratnik i dravnik. Ali dok se Arslan-beg bavio tim poslovima, iznenada je vlastelin i vojskovoa Franjo Tahy sa stotinjak konjanika i pedesetak strijelaca provalio u Poeku kotlinu do Kaptola, a njemu se na povratku s uspjela etovanja pridruio vei broj stanovnika iz okolnih mjesta. im su Arslan-beg i njegove etovoe saznale za tu provalu, smjesta su krenuli u potjeru za Tahyjem, sustigli ga blizu Bijele Stijene i razbili. Prema obavijesti podbana Andrije Tharnoczyja od 8. svibnja 1538. godine, u tom je okraju Tahy izgubio vei broj konjanika i strijelaca, astradalo je i oko 300 ljudi koji su bjeali ispod jarma osmanske vlasti. 37 Da bi predusreo slina iznenaenja, poslao je Arslan-beg svoje akindije koje su robei i pa lei stigle gotovo do Virja. 38 Samo nekoliko dana kasnije doao je Mehmed-beg s jakim snagama u Poegu, sinu u pomo, i 11. lipnja napala je osmanska vojska nou Grabovnik (Klotar), odakle je odvela mnogo ljudi, konja, krupne i sitne stoke. Drugi napad uslijedio je ve sredinom istoga mjeseca, kad su "trkai i palikue" upali do Koprivnice. 39 Poslije tih pljakakih upada i provala bilo je stanje na granici uglavnom mirno, pa se Arslanbeg mogao posvetiti uspostavi i jaanju osmanske vlasti. Vjerojatno iste godine, usporedo s osnivanjem sandaka, bili su osnovani kadiluci Poega, Brod, Gorjani i Podgora. Potkraj 1541. ili poetkom 1542. godine otiao je Arslan-beg iz Poege, a na mjesto poekog sandakbega bio je postavljen znameniti ratnik svoga doba Gazi Murad-beg Tardi. Jedva to je preuzeo povjerenu mu dunost, zauzeo je Murad-beg Orahovicu, Mikleu, Slatinu i Drenovac, a 1543. zajedno s Ulama-paom iz Bosne, Voin, Stupanicu, Bijelu Stijenu, Dobru Kuu, Bijelu, Sira, Valpovo i Brezovicu nedaleko od Virovitice.

35 36

abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo 1973., p. 701. Evlija Celebi, O.c., p. 238, nota 68. 37 ili, Acta comitialia..., II., p. 214. 38 Idem, o.c., II., p. 223. 39 ldem, O.C., II.., p. 238.

179

Bijela Stijena, Stupanica, Dobra Kua, Sira i Bijela bili su pri pojen i Bosanskom, a svi ostali gradovi i krajevi Poekom sandaku. Usporedo sa irenjem osmanske vlasti izmeu obronaka i Papuka i rijeke Drave bili su osnovani novi kadiluci i nahije. Istaknutu ulogu u tome imao je svakako Murad-beg, iji se ivot ugasio 1545. u Poegi, odakle je njegovo tijelo Ulama-paa prenio u Sarajevo i sahranio u mauzoleju pokraj Gazi Husrev-begova mauzoleja i damije. Dugogodinji suborci i neustraivi ratnici nali su se tako opet zajedno na vjenom poinku. Osvajanjem Virovitice i 552. i prikljuenjem osjekog kadiluka, dosegao je Poeki sandak svoj konani opseg koji se nije mijenjao do kraja osmanske vladavine. Prvih godina postojanja imao je kadiluk Poega u svome sastavu nahije: Poega, Gnojnica, SvIIna, Ruevo, Gradac, Kamengrad, Kutjevo, Orljavac, Voin, Drenovac i Bresnica. Te se nahije spominju 1545. da bi zatim neke od njih bile ukinute ili pripojene drugim kadilucima. Prema popisu iz 1579. na prostoru kadiluka bile su nahije Poega, Svilna, Kutjevo, Orljavac i Bresnica. 40 Vjerojatno od osnivanja 1538. do kraja osmanske vlasti, obuhvaao je kadiluk Brod nahije: Brod, Vrhovine, Brezna i Ravne, o kojima se govori i u popisu iz 1579. godine. Ako ne prije, onda svakako 1538. bio je osnovan kadiluk Goljapi, u ijem su sastavu do 1545. godine bile nahije: akovo, Goljani, Joava, Dragotin, Dubravnik, Prikraj i Poljana. Poslije 1545. bila je ukinuta nahija Dubravnik i umjesto nje osnovana nahija Nevna, odnosno Levanjska Varo. Sjedite kadiluka bilo je preneseno u akovo, alije zadrao nekadanji naziv, o emu svjedoi popis iz 1579. godine. Tom je kadiluku bila pripojena i nahija Podgora nakon to je bio ukinut kadiluk u Podgorau. Kadiluk Podgora spominje se od 1545. u ijem sastavu su bile nahije: Podgora, Vrhovci (Vukojevci), Krstoija (Krinci), Podluje (Podgorje) i Koka. Taj je kadiluk zatim ukinut, a njegove nahije bile su pripojene kadiluku Orahovica i Valpovo. Kadiluk Orahovica spominje se prvi put 1545. i potom 1579., 1626., 1660. i 1667., pa nema sumnje da je postojao do kraja osmanske vladavine. Poetkom svoga djelovanja dijelio se na ove nahije: Orahovica, Mikleu, Slatina, Bukovica, Sopje, Brezovica, aavica, Moslavina, Dolinci (Golinci) i Valpovo. Osvajanjem Virovitice i osnivanjem kadiluka bila je provedena nova upravna podjela. Iz orahovikog kadiluka bile su izdvojene nahije Slatina, Moslavina i Brezovica i pripojene kadiluku Virovitica, dok su nahije Voin i Krinci pripadale kadiluku Orahovica. Isto tako, neke od spomenutih nahija bile su ukinute. Najkasnije 1553. bio je osnovan kadiluk u Virovitici, u ijem su sastavu 1579. bile nahije Virovitica, Brezovica, Slatina i Moslavina. 41 Prvi i najstariji kadiluk u Poekom sandaku bio je kadiluk Osijek, osnovan vjerojatno 1529. godine. U sastavu tog kadiluka bile su 1579. nahije Osijek, Karaevo, epin i Erdut. Kada je osnovan kadiluk u Valpovu, nije poznato. Meutim, taj se kadiluk izriito spominje 30. svibnja 1566. godine, kad je upuen sultanov nalog valpovakom kadiji neka osigura prenoite i potrebnu hranu za vojsku. 42 Podruje kadiluka obuhvaalo je 1579. nahije Valpovo i Koka. Prema zapisu Evlije elebija taj je kadiluk imao rang od 150 aki. 43 O tom se kadiluku govori i 1684. godine, 44 to je nepobitan dokaz da je postojao do kraja turske vladavine. azmansko-pakrako-cerniki sandak
40 41

Basbakalnik Arsivi, Istambul, TD 672, Fol.10/13-66. Ibidem, Fol.10/213-226. 42 Kovaevi, o.c., p. 136. 43 Evlija, elebi, o.c., p. 490. 44 Fekete, Ludwig, Die Siyaqat-Schrieft, Budapest 1955., I., p. 807.

180

Ubrzo nakon to je Ulama-paa 1552. osvojio azmu, na prijedlog bosanskog sandakbega Mehmeda, bio je 15. listopada 1557. osnovan sandak sa sjeditem u azmi. U osmanskim izvorima taj se sandak naziva Zaasna, a njegov prvi sandakbeg bio je Ferhad-beg Desisali-Vukovi. Zbog estokih protunapada hrvatskih graniara, Turci su 1559. razorili tvravu u azmi plaei se da je protivnika strana ne osvoji i pretvori u snano uporite u borbi protiv osmanske vlasti. Vjerojatno iste godine, ili najkasnije 1560., bilo je sjedite sandaka premjeteno u Pakrac, iako se do 1565. nazivao Sandak Zaasna. 45 Meutim, u katastarskom popisu iz 1565. njegov slubeni naziv je Sandak Pakrac (Pakri). Po svome poloaju cijeli Pakraki sandak bio je pogranini sandak, ukljuen u serhat. Od osnivanja do 1580. pripadao je Rumelijskom beglerbegluku, a od 1580. Bosanskom paaluku do propasti osmanske vladavine. Na koje se kadiluke dijelio, pouzdano se ne zna. Meu prvima za koje se moe posve odreeno rei bio je kadiluk Kraljeva Velika ili Velika, koji se spominje 1560. i njegov kadija Mevlana Ahmed. 46 Prema popisu iz 1565. bile su na podruju sandaka ove nahije: Cernik, Sreani (Pakarskl Sredel), Bijela Stijena, Podvrko, Pakrac, Sira, Dobra Kua, aklovac, Stupanica, Kutina, agovina, Pod borje i Drenovac. Te su nahije zajedno s nahijom Velika vjerojatno pripadale kadiluku Velika. 47 Kad je ban Toma Erdody 1591. osvojio i razorio tvravu Moslavinu, bilo je sigurnosti radi premjeteno sjedite san- Kraljeva Velika, utvrda u sastavu serhata Cernikog sandaka daka iz Pakraca u Cernik. Premjetanje iz Pakraca u Cernik zbilo se potkraj 1592., ili najkasnije poetkom 1593. godine. Naime, u bitci kod Siska 22. lipnja 1593. meu poginulima bio je i Hasan-pain brat Daferbeg, tada na dunosti cernikog sandakbega. 48 Smirivanjem prilika na granici i povlaenjem osmanske vojske prema rijeci Ilovi, provedena je potkraj 16. ili poetkom 17. stoljea upravna podjela Cernikog sandaka. Podruje sandaka bilo je podijeljeno na kadiluk Cernik i Pakrac. Kadiluk sa sjeditem u Pakracu morao je biti osnovan jo u vrijeme premjetanja sandaka iz azme u Pakrac. Isto tako osnivanje kadiluka u Cerniku moralo je biti vezano za ukidanje kadiluka Velika, kojem se potom gubi , trag. Koje su nahije bile u sastavu tih kadiluka, nije poznato. Ali moe se pretpostaviti da je kadiluk Pakrac obuhvaao nahije: Pakrac, Podborje, Sira, Dobru Kuu, Stupanicu i druge, a kadiluk Cernik nahije: Cernik, Bijela Stijena, Velika, Kutina i jo neke. Na proputovanju kroz Pakrac i Cernik zabiljeio je Evlija elebi da su to kadiluci u rangu u od 150 aki. 49 S propau osmanske vlasti 1691. godine nestali su Cerniki sandak i njegovi kadiluci. Krko-liki sandak Kao to je prije reeno, taj je sandak nastao izdvajanjem iz Klikog sandaka. O godini njegova osnivanja miljenja se razilaze.

abanovi, Bosanski paaluk, p. 67. Kovaevi, o.c., p. 34,35. 47 abanovi, o.c., p. 223, 224. 48 Horvat, Kobenzelovi izvjetaji..., Starine JAZU 32, p. 192; Lopai, Spomenici..., I., p. 179, 180, 185; Horvat, Prilozi..., Slarine JAZU 34, p. 90. 49 Evlija, elebi, o.c., p.232,234.
46

45

181

Tako Luka Jeli jednom kae daje to bilo 1573., a drugi put prije 1578. godine. 50 Za razliku od Jelia, Milan Prelog istie da se taj sandak spominje istom 1584. godine. 51 Na temelju propisa Klikog sandaka iz 1574. dokazao je Hazlm Sabanovl da to nikako nije moglo biti 1573., nego pozivom na zadubinsku povelju (vakufnamu) Ferhad-pae Sokolovia i gradnju damije Ferhadije u Banja Luci, zakljuio daje Krki ili Liki sandak osnovan poslije 1578., a najkasnije prije ljeta 1580. godine, kad je osnovan Bosanski paaluk. Kako bi jo vie potkrijepio svoje miljenje, on je u napomeni dodao da se moe posve sigurno tvrditi da je taj sandak osnovan najkasnije 1581. godine jer se o njemu govori u jednom dokumentu. 52 abanoviu nije, meutim, bio dostupan izvjetaj venecijanskog kneza i kapetana Splita Alvise Loredana od 12. kolovoza 1580. godine, u kojem se kae daje Ferhad-beg bosanski sandakbeg postao berlerbeg novoosnovanog Bosanskog paaluka pod ijom se upravom nalazio i Liki sandak. 53 Na temelju te obavijesti ne moe biti sumnje da je Liki sandak ve postojao i da je osnovan najkasnije 1579. godine. Prvi liki sandakbeg bio je vrlo iskusan ratnik i krajinik Arnaud Mehmed Memi-beg, kojeg je naslijedio njegov sin Ibrahim-beg. 54 Dugo vremena na elu ovoga sandaka bio je Halilbeg, koji je 1647. zarobljen u Zemuniku, odveden u Zadar i Veneciju, a potom u Bresciu, gdje je i umro njegov sin Durak-beg poginuo je u obrani Zemunika.55 Sjedite Krko-likog sandaka bilo je u Kninu ili povremeno u Udbini. U izvjetajima venecijanskih kapetana i upravitelja u Dalmaciji, pod imenom Sandak Krka zabiljeen je istom 1626. godine. 56 Od Klikog sandaka dijelila ga je rijeka Krka, pa je obuhvaao sjeverni dio Dalmacije, Krbavu i Liku i prostirao se uz Velebit prema Senju, Brinju i Otocu, dotiui na Sjeveru gornji tok rijeke Une. S Venecijom je graniio od zapadne obale Vranskog Jezera preko Rokova, Vrzen Gorice, Prkosa, Zemunika, Smokovia, Brda, Skrline, Polenika, Suhovara, Kaia, Karina, Obrovca i Podgorja do Starigrada. 57 Svojim poloajem u Osmanskom Carstvu bio je Krko-liki sandak pogranini, ije su utvrde I i gradovi inili sastavni dio serhata, u kojima su bile stalne posade alufedija i timarnika. 58 Osnivanjem Krko-likog sandaka bila je osnovana sudsko-upravna jedinica -kadiluk Krka sa sjeditem u Kninu. Kadiluk je obuhvaao nahije: Knin, Strmica, Plavno, Popina, Zrmanja, Zeevo, Skradin, Ostrovica, Benkovac, Klievac, Karin, Nadin, Vrana, Zvonigrad, Velin, Sonkovi, Obrovac, Podgorje, Mazin, Graac, Udbina, Buni, Lika, Budak, Medak, Perui, , Bilaj-Barleta, Novi i Kotari sa Zemunikom. Taj se kadiluk prvi put spominje u izvorima 1591.i 1593. godine, 59 iako nema sumnje da je morao biti osnovan nekako u isto doba kada i Krko-liki sandak. Godine 1638. spomenuta je u izvorima i druga sudsko-upravna jedinica -kadiluk Kotari. Sjedite tog kadiluka bilo je u Zemuniku, a obuhvaao je nahije: Zemunik, Karin i Kotari. Nakon to je venecijanska vojska 1647. osvojila Zemunik, Nadin, Karin, Novigrad, Vranu i

Jeli, Luka, Liki sandakat i postanje mletake krajine poetkom Kandiskog rata 1645-1648, Narodrn koledar, Zadar 1898., p. 79. 51 Prelog, Milan, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, dio I. (1463-1739),Sarajevo 1910.,P.162. 52 abanovi, o.c., p. 75. 53 Novak, Commissiones..., IV., p. 233. 54 Idem, o.c., IV.,p. 317,434,444, V., p. 88. 55 Idem,o.c.,VII.,p.68. 56 Idem, o.c., VII., p. 33, 34. 57 Jeli, o.c., p. 79, 80. 58 Raki, Franjo, Prilozi za geografsko-statistiki opis bosanskoga paalika, Starine JAZU 14, Zagreb 1882., p. 182-184. 59 abanovi, o.c., p. 226, 227.

50

182

Skradin, zatim 1648. Drni, Knin i Klis, nije poznato kamo je bilo premjeteno sjedite kadiluka Krka. Ponovnim zauzimanjem Knina 1654. i drugih gradova, bili su spomenuti kadiluci obnovljeni, da bi 1675. kadiluk Kotari bio pripojen kadiluku Krka. 60 Posljednjih godina osmanske vladavine bio je krko-liki sandakbeg Muhamed-beg Durakbegovi, sin Durak-bega koji je poginuo kod Zemunika. 61 Drutveni odnosi Na osvojenim prostorima Hrvatske osmanska je vlast uspostavila spahijskotimarski sustav kao poseban oblik feudalnih drutvenih odnosa. Prema tome sustavu sva zemlja i svi prihodi sa zemlje, bez obzira na njihov izvor, bili su sultanovo, odnosno dravno dobro (erazimiri) osvojeno sabljom (kilif) u pobjedonosnom i svetom ratu (gaza) osmanske vojske. Drutvena i politika osnova tog sustava temeljila se na islamskim institucijama i naturalnom gospodarstvu. S obzirom na feudalni karakter spahijsko-timarskog sustava, cjelokupno drutvo dijelilo se na dva osnovna sloja: vladajui vojno-feudalni i podlonu raju. Vojno-feudalni sloj dijelio se na timarnike i zaime, koji su se zajednikim imenom zvali spahije. Njihova je dunost bila da u vrijeme rata sudjeluju u vojnom pohodu kao konjanici. Ovisno o prihodu spahije su bile dune povesti u rat i odgovarajui broj vojnika bolje naoruanih i opremljenih za rat (debelija). Ako je spahijin prihod iznosio do tisuu aki, onda je takav spahija i sam sudjelovao u ratu kao debelija. Timari su bili dobra s kojih je godinji prihod spahiji iznosio najvie 19 999 aki, a zeameti od 20 000 do 100 000 aki. Dobra koja su donosila vie od sto tisua aki godinje nazivala su se hasovi, a davali su se na uivanje sandakbegovima, beglerbegovima, lanovima sultanove obitelji i ostalim visokim predstavnicima osmanske drave. Istaknutim pojedincima i lanovima njihove obitelji, kao vrlo zaslunim ratnicima i vojskovoama (gazijama), davana su zemljina dobra i u osobno vlasnitvo koje se zvalo mulk. Vlasnici mulka mogli su svoja dobra prodati, zaloiti, prenijeti u nasljedstvo i uope njima slobodno raspolagati. Prema rimskom graanskom pravu, takva su dobra bila osobno vlasnitvo (dominium) s punim pravom raspolaganja. Posve isti pravni status imala su i dobra koja su bila dobivena na temelju isprave zvane malikana (malikana, miilkname). Zapravo, mali kana je isto to i mulk, pa su vlasnici takvih dobara mogli s njima raspolagati kako hoe i na nain potpunog vlasnitva (mulkiyet uzere). U istom pravnom statusu bilo je i vlasnitvo nekretnina u gradovima, varoima i kasabama. Zemljina dobra ili prihodi s njih mogli su se takoer stavljati u zaklade ili zadubine u dobrotvorne ili ponajvie vjerske svrhe (vakufe). Vakufe je osnivala dravna vlast i pojedinci koji su se odrekli dijela svojih prihoda. Inae, u vakuf je mogla biti stavljena svaka nekretnina ili odgovarajui novani iznos. U osvojenim krajevima Hrvatske vakufe je osnivala u prvom redu dravna vlast radi izdravanja damija i ostalih vjerskih ustanova. Slijedei dravnu vlast i mnogi istaknuti i bogati pojedinci osnivali su vakufe u duhu islamske tradicije (hadis): "Tko u ime Boga sagradi damiju, Bog e njemu sagraditi kuu u raju". Vakufi su uglavnom bili osloboeni dravnih poreza i ostalih davanja, a uz to i zatieni od posezanja svjetovnih vlasti. U 16. i osobito u 17. stoljeu razvili su se vakufi posebna oblika (evladiyet vakufi) u kojima je dio zakladnog iznosa zakonski odlazio zakladniku ili njegovim nasljednicima. Takav oblik vakufa bio je zato vrlo rairena pojava. Kao uivatelji prihoda s nekog dobra, spahije nisu ujedno bili i vlasnici tih dobara, pa ih nisu mogli otuiti, odnosno prodati, zaloiti i uvakufiti. Ali s obzirom na karakter drutvenih odnosa, nisu ni spahije bili samo uivatelji dijela prihoda, ve su oni, dok su izvravali svoje obveze prema sredinjoj vlasti, zapravo bili gospodari zemljita (sahibi en), atimari i zeameti

60 61

Idem, o.c., p. 227. Desnica, Boko, Historija kotarskih uskoka, Beograd 1951., sv. II., p. 64, 65.

183

bili su nasljedna dobra. Na taj nain spahije su bile spona izmeu podlonog stanovnitva i sredinje vlasti, pa je takvo stanovnitvo bilo zavisno od svojih spahija. Izuzetno vano mjesto na drutvenoj ljestvici imala je ulema iz ijih su redova jedino mogle biti postavljene kadije. Svoje pravo na taj poloaj ulema je temeljila na poznavanju nauka o vjeri, pa je samo ona bila iskljuivi tuma i izvritelj islamskih zakona. Naime, prema islamskoj teoriji politika je vlast zapravo sredstvo u primjeni erijata, raje ulema smatrala daje drava podreena vjeri i neprestano se borila da to ostvari. U skladu s tom teorijom, ulema se pozivala na islamsku tradiciju, stvorenu jo u vrijeme djelovanja suboraca proroka Muhameda, koja je govorila: "Ulema su nasljednici znanja svih proroka." Nasuprot vladajuem vojno-feudalnom sloju, podlono stanovnitvo, bez obzira na vjersku pripadnost, zanimanje i mjesto boravka, nazivalo se raja (ra'iyya). Drutveni i gospodarski poloaj raje u 16. stoljeu bio je donekle podnoljiv, sve dok je ona izvravala svoje obveze prema spahiji i sredinjoj vlasti. Dravne obveze i obveze prema spahiji bile su u to doba umjerene i tono utvrene zakonima, a njihovo ubiranje bilo je pod strogim nadzorom sudskih vlasti. Pravni poloaj raje bio je tako vie ili manje postojan. U skladu s tim poloajem, raja je imala (tesarruf) svoje sesije ili batine koje su bile ukljuene u timare, zeamete i hasove. Pod odreenim uvjetima batina raje bila je nasljedna i ostajala je uglavnom u krugu jedne obitelji, a novi uivatelj, na ije ime je batina bila upisana, plaao je spahiji pristojbu za prijenos batine (resm-i topu). Spahija nije imao pravo protjerati raju sa zemlje, jer je ona uivala pravo stalnosti na zemlji (hakki-i karar) i koristiti je i obraivati prema svom nahoenju (hakk-i tesaruff). Uz suglasnost spahije mogla je raja zemlju i prodati, pa ak i napustiti bez odobrenja spahije. Ako spahija odbjeglu raju ne bi uspio vratiti na zemlju u roku od deset godina, ona je postala slobodna. Ipak, u takvim ili slinim sluajevima obveze raje ostajale su i dalje, pa je ona sve do stjecanja slobode plaala pristojbu za naputenu zemlju (rism-icift bozon). Istina, tu je pristojbu uglavnom plaala ona raja koja je otila sa zemlje u gradska naselja i ondje se bavila drugim zanimanjem. Unato pravu stalnosti na zemlji, raja nije pravno bila njezin vlasnik, iako je zemlju stvarno uivala. U smjeni svojih spahija, raja je mijenjala samo gospodare zemljita, a feudalna zavisnost i od spahija i od osmanske drave, odreivala je njezin drutveni, gospodarski i pravni poloaj. Ali usprkos feudalnoj zavisnosti, nije raja istodobno bila i kmet u smislu zapadnoeuropskog feudalizma. Zapravo, u tome i jesu neke od bitnih razlika izmeu spahijsko-timarskog sustava u klasinom razdoblju njegova razvoja i feudalnih odnosa zapadne Europe. Porezne obveze i davanja raje sastojale su se od osobnih obveza (rusu-i ra'iyyet) i erijatom (hukuk-iseriye) odreenih pristojbi i urova (or) -desetina, te zakonom uobiajenih redovnih i izvanrednih poreza i pristojbi (tekalif-i orfiye i avanz-i divaniyye). Raja se dijelila na povlatenu nepovlatenu, tj. na raju koja je plaala sve dabine i na onu koja je bila optereena manjim davanjima (mu'ajiyyet). Najvee povlastice koje je raja mogla dobiti sastojale su se u potpunom oslobaanju od svih davanja. Meutim, najee primjenjivana povlastica bila je oslobaanje raje od redovnih i izvanrednih dravnih poreza i polovinog plaanja ostalih davanja. Poloaj raje krana bio je nepovoljniji od raje muslimana. Raja krani plaali su, ne samo sve dravne i osobne poreze i namete koje je plaala muslimanska raja, ve su davali jo i hara, kao poseban porez na svoje batine. Rajinske batine krana bile su optereene haraom i u sluaju ako bi prele u posjed muslimana, sve do novog popisa, u kojem su obino pretvarane u rajinske ifluke (ciflik). Osim toga, i osobni porezi i davanja raje krana bili su vei od istih poreza i davanja muslimanske raje. Posebno je teko pogaao raju krane odabir zdravih i naoitih djeaka (devsirme) koji su osmanske vlasti povremeno provodile i odvodile ih u Istanbul, gdje su odgajani i obrazovani u islamskom duhu za dvorske slube ili uvrtavani u janiarske redove. 184

Za roditelje takvih djeaka bio je to pravi danak u krvi, iako je osmanska dr2ava o tim djeacima vodila brigu i stvarala uvjete za njihovo napredovanje do najviih vojnih i dravnikih poloaja u osmanskom drutvu. Nasuprot raji na selu, poloaj raje u gradovima i gradskim naseljima bio je mnogo povoljniji. Nepovlatena raja u gradovima i gradskim naseljima plaala je samo osobne i dravne poreze, a zemljine samo onda ako je obraivala svoju zemlju u granicama grada, ili rajinsku batinu izvan gradskog podruja. Muslimanska raja u gradovima bila je osloboena izvanrednih dravnih nameta i redovitih osobnih davanja, a kranska samo izuzetno. Potkraj 16. i prvih godina 17. stoljea, gospodarski, drutveni i pravni poloaj raje krana poeo se naglo pogorava ti. Osnovni uzrok tome bilo je ope slabljenje Osmanskog Carstva, praeno neprestanim poveavanjem dravnih poreza i nameta, pa je raja optereivana sve veim davanjima, kako u korist drave tako i u korist raznih predstavnika sredinje i pokrajinske uprave. Osim toga, sve ee zlouporabe poloaja i samovoljni postupci pojedinih spahija i predstavnika dravne uprave, do kojih autoritet sredinje vlasti jedva da je dopirao, dovodili su raju gotovo do oaja i u nepodnoljivo gospodarsko stanje, kada ona vie nije mogla podnositi teinu svojih tereta. Da se bar donekle zatiti od poveanih obveza, naputala je raja batinske zemlje, preseljavala se s posjeda na posjed, a u pograninim podrujima bjeala i preko granice ili se sklanjala u ume i odmetala u hajduke. Pogoranju materijalnog stanja raje uvelike je pridonosilo i davanje javnih prihoda u zakup (iltizam), jer je zakupac uvijek ubirao vie nego to je bilo propisano. Pored opeg pogoranja materijalnog i pravnog poloaja raje, nita manje vaan imbenik u jaanju nezadovoljstva bilo je, takoer, to je hrvatsko stanovnitvo pretvoreno u raju u graninim podrujima Osmanskog Carstva gajilo silnu nadu u skoro osloboenje i nikada se nije mirilo s tuinskom vlau. Bez obzira na teinu svoga poloaja, to je stanovnitvo bilo odluno u ouvanju nacionalnog bia u surovoj borbi za opstanak. U toj borbi vanu ulogu imali su svijest o povijesnom naslijeu i pripadnost katolikoj vjeri, kao mona zapreka u prihvaanju duha i tekovina islamske civilizacije i potpunog poistovjeivanja s njom. Takav razvoj drutvenih napetosti od kraja 16. i poetkom 17. stoljea doao je do punog izraza u Poekom sandaku prerasta njem 1607. u opi ustanak kranske raje. Guenjem tog ustanka surovom silom nije osmanska vlast od tog doba vie mogla slomiti duh otpora potlaenoga hrvatskog stanovnitva, koje nije gubilo nadu da e ipak doi vrijeme da i samo pridonese vlastitom osloboenju. Kako se uspostavljala osmanska vlast na osvojenom prostoru Hrvatske, to je tada bilo zateen o i koje su bile obveze raje, odgovor daju popisi i zakoni (kanun-name) pojedinih sandaka. Prema popisu i zakonu za Poeki sandak iz 1545. godine, osnovni porez raje na podruju tog sandaka bio je porez nazvan dukat (resm-i filuri) ili filurija, a naplaivao se godinje o Jurjevu (Hirz-IIijas), 23 travnja, od svake kue u ime haraa u iznosu 60 aki. Prije sastavljanja popisa taj je porez iznosio 50 aki. Prilikom popisivanja, pazei da se hara ne upie po stanovniku, predstavnici raje su izjavili: "Ako se zapovijedi da se uzme od svake kue po jedan dukat po ranijem obiaju, pristajemo dobrovoljno dati 60 aki kao resm-i filuri." Osim filurije, za vrijeme vojnih pohoda plaala je svaka kua i ratni dukat ili vojnicu (sefer filurisi, sefer harci). Isto kao i filurija i taj je porez prije popisivanja iznosio 50 aki. Za podlono stanovnitvo Poekog sandaka nisu ti porezi bili nikakva novost. Naime, i prije osmanske okupacije to je stanovnitvo plaalo te poreze, ali samo pod drugim nazivom. U stvari, bili su to nekadanji porezi poznati pod imenom porta (vrata) ili dimnica i ratna dika (dica). Ozakonjenje spomenutih poreza ujedno dokazuje s koliko je umjenosti osmanska vlast prilagoavala svoj spahijsko-timarski sustav zateenim prilikama i prihvaala nekadanje 185

fiskalne obveze podlonog stanovnitva, ako nisu bile suprotne samom sustavu ugraivala ih u svoju poreznu politiku. Prije donoenja zakona za raju Poekog sandaka (kanun-i hukukve rusum-i reaya-i livai Pojega) plaao se od itarskih proizvoda porez zvan plug. Umjesto tog poreza zakonom je bilo odreeno da se od svih zemljoradnikih proizvoda od raje uzima desetina (or, uur) po odredbama erijata. Od vinograda koji su bili u rukama raje muslimana plaao se porez na dunum (resm-i d6num) od pet aki za svaki dunum. 62 Ako je vinograd bio u posjedu kranina (zimmi), 63 on je moraodavati desetinu. Istu obvezu imao je zimija i onda kad bi vinograd kupio od muslimana, tj. on nije mogao plaati porez u novcu odnosno resm-i donum. Ali ako bi musliman vinograd kupio od zimije na koji je bila upisana desetina, morao je i on davati desetinu. Vino prikupljeno od raje u ime desetine na carskim hasovima imalo je pravo prednosti u prodaji, zbog ega je bio uveden monopol (monopolya) koji je godinje trajao dva mjeseca. Vrijeme monopola moglo se odrediti po volji mjesnih vlasti. Dok je trajao monopol, raja nije smjela prodavati svoje vino, ali ako bi se hasovsko vino prodalo i prije isteka toga roka, monopol se ukidao. Isto tako, nakon isteka dva mjeseca, bez obzira na to je li ili nije prodano hasovsko vino, monopol je prestajao vrijediti. Od ostalih obveza davala je raja svome spahiji od deset konica pela jednu konicu. Za dvije ovce (koyun resm-i, resm-i ganem, resm-i agnam) ili dva svinjeta (bid'at-i hinzir) plaala se jedna aka. Osim toga, plaala je svaka kua i pet aki poreza u ime travarine (resm-igiyah). Takoer, prema prastarom obiaju, plaao se godinje porez od 50 aki na vodenice (resm-i degirmen), koje su bile postavljene na rijekama Dunavu, Dravi, Savi i Vuki. za vodenice na manjim rijekama i potocima taj je porez iznosio 32 akte. Spomenutim zakonom bile su takoer odreene carine i troarine (bac) za poljoprivredne i stoarske proizvode, kao i svu trgovaku robu koja se prodavala na sajmovima i trgovima. Od konjskog tovara penice, brana, rie, meda, sira, ribe, sapuna, izama i papua ubiralo se dvije, a od kolskog tovara etiri akte. Od tovara jema, zobi, rai, prosa ili lee troarina je iznosila jednu aktu. Za kola sol i ubiralo se osam, a za konjski tovar maslinova ulja ili maslaca etiri akte. Za vino koje su graani i seljaci donosili iz vlastitih vinograda svojim kuama radi pia, nije se plaala nikakva troarina. Ali ako su vino prodavali kod svojih kua, naplaivala se troarina ; od svakog bureta (resm-i fuci) 8 aki, a za vino koje se prodavalo na trgovima 15 aki po buretu. Ako bi, meutim, kupac vino prodao, morao je platiti jo 12 aki troarine. Takoer i svaki kupac vina koje je iznosio ili izvozio izvan grada morao je platiti etiri akte troarine po buretu. Od ovaca i koza koje su dogonjene radi prodaje, ubirala se za dvije ovce ili koze od prodavaa jedna aka troarine. Ako je kupac bio mesar, plaao je za svake dvije ovce ili koze jo jednu aktu troarine. Za prodano govee mesaru, ubirale su se i od kupca i prodavaoca po dvije akte. Ali ako kupac nije bio mesar, ve je kupovao ovcu, kozu ili govee zbog vlastite prehrane, nije plaalo nikakve troarine. Prigodom prodaje muzne krave, plaao je i kupac i prodavat dvije akte troarine. Isto tako, i za prodano svinje plaali su i kupac i prodavat po jednu aktu. Meutim, za prodanu kravu ili svinju, koje su seljaci meusobno prodavali po selima ili kod svojih kua, nije se plaala troarina. Za uvezenu robu, poput suhog groa, smokava i drugih proizvoda, koja se prilikom prodaje mjerila mjerom kan tar, odnosno na cente, plaali su kupac i prodavat po jednu aktu. U sluaju da je kupac ili trgovac istu robu opet prodavao na cente, ubirala se jo jedna aka od
62

Mjera za povrinu iznosila 40 koraka u du1.inu i irinu, odnosno 1 600 kvadratnih arina ili 1 088 kvadratnih metara. 63 Pripadnik monoteistitke religije, nemusliman, pravno priznati podanik osmanske drave.

186

prodavaa i kupca. Ali ako je trgovac kupljenu robu prodavao na malo, po pet do deset aki, tada nije plaao troarinu. U to doba rob oito nije bio na cijeni, pa je troarina za prodanog roba i konja bila jednaka. Naime, za prodanog roba ili konja ubirala se trna troarina od prodavaa i kupca po dvije akte. Osnovni porez raje muslimana na zemljite (iftluk) iznosio je godinje 22 akte. Ako ta raja nije uivala cijeli iftluk, plaala je svome spahiji godinje 12 aki (resm-i bennak). Potpun rajinski iftluk sastojao se od 60 dunuma najbolje zemlje, od 80 do 90 dunuma srednje kakvoe, te izmeu 120 i 130 dunuma zemlje loije kakvoe. Do 1545. godine bio je drutveni i gospodarski poloaj raje Poekog sandaka pravno nesiguran i teko podnoljivo Ve prvih godina od uvoenja osmanske vlasti bila je raja izloena raznim bezakonjima i nasiljima svojih spahija, koje su naplaivale i utjerivale poreze namete suprotno odredbama erijata i zakona Osmanskog Carstva. Umjesto desetine od ita i vina, naplaivao se porez u novcu, a u doba etve i berbe vinograda ubirale su se i po dvije ake u ime takse za dozvolu. Kad se naplaivao namet za ovce, svinje i konice pela, posebno se utjerivala i taksa za brisanje navodnih dugova. Slino tome, kada se ubirala travarina, uzimale su spahije za svoje konje i stoku sandakbegova, kadija i vojvoda jo i kola sijena, ili su kao protuvrijednost za sijeno naplaivale od pet do deset aki. Isto tako, spahije su od raje silom otimale kruh, meso, kokoi i sve ostale ivene namirnice, i nisu plaale nita. Osim toga, morala je raja svojom stokom i kolima besplatno prevoziti spahijama sijeno i drvo i obavljati razne druge poslove. Stupanjem na snagu spomenutog zakona bio je drutveni, gospodarski i pravni poloaj raje Poekog sandaka najzad utvren, a protuzakoniti postupci njihovih spahija proglaeni su novotarijom i samovoljom, zbog ega su bili zabranjeni. Na taj nain pravne odredbe zakona osigurale su raji mirnije uivanje i koritenje njezinih dobara, sve dok je ona svoje iftluke (batine, sesije), livade, vinograde i vrtove drala na temelju posjedovne isprave (tapije), i dok je uredno plaala poreze i pristojbe i davala erijatom propisanu desetinu. Samo onda kad je zemljite bez opravdanih razloga ostajalo tri godine zaputeno i u parlogu, timarnik (sahib-i timar) je takav iftluk oduzimao i tapijom ga davao drugom na uivanje. Takoer, bili su ukinuti i svi godinji zakupi iftluka, pa je zakonom bilo odreeno da se od takvih iftluka, livada, vinograda i vrtova, ubudue uzima erijatom propisana desetina. Samovoljni postupci spahija i pravne zabrane navedene u zakonu, ujedno svjedoe da su spahije u Poekom sandaku pretvarale naturalna u novana davanja, i da su Turci prilikom osvajanja tog prostora zatekli ve razvijenije robno-novane odnose. Ali kako su ti odnosi bili suprotni odredbama erijata, osmanska je vlast zaustavila njihov razvoj i vratila ih ponovno u okvire naturalne ekonomije. U sklopu tih odnosa, od posebne drutvene vanosti i znaenja bilo je ukidanje zakupnih iftluka, jer ono rjeito govori o poetnoj pojavi i pokuaju pretvaranja raje u Poekom sandaku u kmetove ili ifije. Naime, davanjem iftluka u zakup, pojavljivao se izmeu raje i spahije i trei korisnik u osobi gospodara iftluka (ciflik sahibi), pa je ona dolazila u kmetski poloaj i morala je izvravati svoje obveze kako prema dravi, tako i prema spahiji i prema iftluk-sahibiji. U odnosu na rajinske obveze, u povlatenu poloaju bili su nahijske i seoske ehaje, koji su se nazivali knezovi i primiuri. Oni su pomagali organima mjesne uprave u prikupljanju poreza i pristojbi s podruja svojih nahija i sela te se brinuli o naseljavanju naputenih sela. Zbog tih usluga koje su inili osmanskoj vlasti, bili su osloboeni svih poreza i pristojbi, osim to su plaali ratnu filuriju i filuriju na kuu (hane filurisi). Velike povlastice uivali su i vojnuci (vojnici), koji su bili osloboeni svih poreza i nameta jer su njihove batine bile slobodne. Sinovi, braa i ostali srodnici vojnuka plaali su dravi 30 aki osobnog poreza, ali ako su uivali rajinsko zemljite, gubili su te povlastice i morali su plaati sve rajinske obveze. U Poekom sandaku bilo je 1545. godine upisano 120 vojnuka i 187

svi su bili krani. Njihova je obveza bila da na svojim konjima i vlastitom ratnom opremom obavljaju razliite vojne dunosti. Za vrijeme vojnih pohoda sluili su kao graniari, izvi dali neprijateljske poloaje, upadali preko granice, bavili se pljakom i odvoenjem kranskog stanovnitva u roblje ili su pod vodstvom svojih vojvoda i sandakbegova odlazili u rat.64 Po svojoj drutvenoj, gospodarskoj i pravnoj vanosti, bio je zakon o porezima i obvezama raje Poekog sandaka iz 1545. godine temeljni zakon u sve vrijeme osmanske vladavine. Za nasljednika sultana Sulejmana Kanunija u 16. i 17. stoljeu, s manjim izmjenama i dopunama unosile su se kljune odredbe tog zakona u katastarske popise i potvrivale novim zakonima. Veina tih izmjena i dopuna odnosila se na poveanje novanih iznosa ve ustaljenih obveza raje i pojanjenja nekih pristojbi, kao i na uvoenje novih poreza i nameta. Tako je sultanovom pismenom zapovijedi (ferman-i humajun) 1566. bila poveana filurija u Poekom sandaku sa 60 na 70, a 1574. godine na 75 aki. 65 Sline ili posve iste obveze imala je i raja Srijemskog sandaka, pa je filurija 1566. iznosila 60 aki, da bi u novom zakonu i popisu (Kanun-i hukuk ve rusum-i raya-i liva-i Sirem) iz 1574. godine bila poveana na 70 aki. Za razliku od Poekog, u Srijemskom sandaku je bilo 60 karamartoloza koji su hvatali razbojnike u Frukoj Gori, uvali putove i na drugi nain pomagali osmanskoj vlasti u kadiluku Nijemci, zbog ega su njihove batine bile slobodne i nisu plaali poreze. 66 Novim popisom i dopunjenim zakonom o porezima i obvezama raje Poekog sandaka iz 1579. godine, bio je uveden porez na vrata (resm-i kapu) od 40 aki, koji se plaao u dva jednaka obroka. Isto tako i porez za ispau (resm-i otlak) i torove (resm-i agil) ovaca. Obrazlaui odredbu o ubiranju tog poreza, u zakonu se kae: Ako u ovom sandaku ovce cijele godine borave na jednom mjestu, njihovi vlasnici na svakih 10 ovaca plaaju torarinu (resm-i agil) jednu aku. Porez na ispau (resm-i otlak) pripada mjestu gdje se ovce kreu, a ne pripada ovom mjestu gdje stanuje vlasnik ovaca. Na onim mjestima, gdje je resm-i otlak upisan, neka se po starom obiaju uzme od svakog stada jedna . srednja ovca. Od ovaca koje dou iz drugog sandaka na ispau, neka se u ime poreza za ispau od veeg stada uzme jedna ovca ija je vrijednost 20 aki, od srednjeg stada jedna ovca ija je vrijednost 15 aki, a od slabijeg stada jedno iljee (toklu, jednogodinja ovca ili ovan) ija je vrijednost 10 aki. S tim u vezi, zakonom je bilo rijeeno i pitanje uobiajene ispae (otlak adet-i) na poljima nakon etve i pobiranja plodina, pa ,je odreeno da se stoka slobodno i bez ikakva ogranienja napasa na njivama i stanitima. Zakonom je bio uveden i porez na udaju, zapravo svadbu (resm-i arusane) koji je plaao svome spahiji rajetin, djevojin otac, u iznosu od 60 aki. Za enu koja se drugi put udavala plaalo se 30 aki, dok se od siromane ene ubiralo upola manje. Taksa za vjenanje (resm-i nikah) pripadala je onome na ijem je timaru vjenanje bilo obavljeno. U selima je raja svake godine birala svoga kneza, koji je zbog svoje slube bio osloboen plaanja pristojbi i davanja desetine, dok je dravne poreze i filuriju plaao kao ostala raja. Naknade i kazne za poljske tete, kazne za tjelesne povrede, ostavtine umrlih osoba bez nasljednika (amme), takse za naputenu imovinu i stoku, prodaja pelinjeg voska ovlatenim voskarima, irovanja svinja i sjea drveta u umama, bili su takoer ureeni zakonom. 67 U Krko-likom i junom dijelu Klikog sandaka obveze raje donekle su se razlikovale, jer je na tom prostoru, ovisno o prirodnim uvjetima ivota, vie bilo stoara nego zemljoradnika. Osim filurije tu je raja svome spahiji plaala osobni porez, odnosno ispendu (ispenca), a od
64

urdev, Branislav, Poeka kanun-nama iz 1545.godine. Glasnik dravnog muzeja, Sarajevo 1946.. sv. I.. p. 135- 138. 65 Basbakalnik Arsivi, Istambul, Tapu defter 672. Kanun-i hukuk ve rusum-i reaya'yi liva-i POjega 66 McGowan, o.c., Kanun-i hukuk ve rusum-i raya-liva-i Sirem, p. 1-6. 67 Basbakalnlik Arsivi, Istanbul, Tapu defter 672.

188

poljoprivrednih i stoarskih proizvoda erijatom propisanu desetinu. Davanja i plaanja raje muslimana nisu se razlikovala od ostalih sandaka na prostoru Hrvatske. 68 Od kraja 16. i poetkom 17. stoljea porezi i nameti raje postupno su poveavani, bez obzira to je sredinja vlast nastojala ograniiti takav rast. Glavni i osnovni uzroci tome bili su dugotrajni i vie nego iscrpljujui ratovi Osmanskog Carstva i sve dublja kriza naturalnog gospodarstva koju prati neprestano pada nje vrijednosti turskog novca. Dok je sredinom 16. stoljea jedan zlatnik (filur) vrijedio oko 50 aki, ve potkraj istog stoljea njegova je vrijednost bila izmeu 120 i 160 aki. 69 Usporedo s pogoravanjem poloaja raje pogoravao se i poloaj osmanskih spahija. Naime, u odnosu prema prihodima i obvezama zapadnoeuropskoga feudalnog posjednika prema sredinjoj vlasti, bio je osmanski spahija neusporedivo optereeniji, pogotovo u pograninim krajevima kada su provale hrvatskih graniara postajale sve ee i sve razornije. S obzirom na to, nastojale su spahije da makar dio davanja u naturi pretvore u novana i poveanjem poreza i nameta bar donekle ojaaju svoj materijalni poloaj. Zbog toga se poveavala filurija, uveden je osobni porez na muko stanovnitvo (ispenda) i kuluk, zatim razliite vrste darova spahijama, kao to su maslo, konji, janjci, pijetlovi (kopuni) i slino, a udvostruuju se i pristojbe na ovce, koze i svinje. Jedna od najomrznutijih obveza raje, odabir djeaka, mogla se ve tada zamijeniti i novanim davanjem. Tako je 1604. godine, kad je bilo odreeno da se u Poeko m sandaku sakupi 200 djeaka, umjesto kupljenja i odvoenja djeaka plaeno 400 zlatnika. 70 Osim toga, bio je uveden i dotad posve nepoznat porez, nazvan dulus. Zapravo, bio je to porez koji su morali plaati franjevaki sveenici kao naknadu to su bili osloboeni dravnih obveza. Godine 1607. trebali su poeki franjevci platiti dulus 2 000 talira, ali su ga prebacili na katoliko stanovnitvo, to je bio povod izbijanju opeg ustanka potlaene raje, koji je zahvatio gotovo cijelu Slavoniju. U sklopu tih promjena neprestano se pogoravao i poloaj one raje kojoj su bile nametnute krajike obveze, bez obzira to je ona bila u povlatenu poloaju i to je osim filurije bila osloboena drugih davanja. Stalne provale i okraji na granici, zapravo rat u malom koji nikad nije ni prestajao, iziskivali su goleme ljudske i materijalne gubitke. Opa imovinska i ivotna nesigurnost toga stanovnitva bila je gotovo jo tea nego raje koja je plaala sve dravne poreze i davanja svojim spahijama. Redovni porezi i nameti utvreni zakonima i katastarskim popisima nisu, ipak, u cjelini bili pretjerani. Dapae, neki od njih ostali su vie ili manje nepromijenjeni za sve vrijeme osmanske vladavine. Mnogo su tei bili izvanredni nameti i druga davanja koja su pogaala raju vie od svih redovnih poreza. U prvom redu razliiti oblici kuluenja, kako u mjestu tako i izvan mjesta boravka. Primjera radi, morala je raja sela Tordinaca, Naica, Vukojevaca, Podgoraa, Poljanaca, Bickog Sela, Gundinaca, Sikirevaca, Donjih Andrijevaca, Oprisavaca, Garina, Gromanika i Slobodnice popravljati i odravati glasoviti Sulejmanov osjeki most. 71 Ta je obveza raji nesumnjivo bila teka, osobito onima udaljenijima od Osijeka i vie od 80 kilometara. Nita manje, oteavali su ivot samovoljni postupci spahija, nasilja i otimaine vojske, pogotovo neredovitih tatarskih eta i razbojnikih druina koje su 1663. i 1664. godine pustoile i harale Srijemskim i Poekim sandakom. O takvim i slinim ivotnim prilikama stanovnitva u okolici Poege, vrlo dojmljivo govore putopisne biljeke
Spaho, D. Fehim, Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1604. godine, Acta historico-oeconomica Iugoslaviae, Zagreb 1985.,Vol.12,p.21-116. 69 Slanojevi, Lj., o.c., No 967. 70 Historija naroda Jugoslavije. Zagreb 1959., II., p. 625. 71 Mauran, Popis naselja...,p.60,9I,97,108,113,115,128,131,135,170,173,178.
68

189

Evlije elebija. Piui o svojim doivljajima s tatarskim i osmanskim vojnicima na povratku iz Meimurja 1664., Evlija, izmeu ostalog, kae kako su susreli odred ratnika iz Poekog sandaka i grada akova, koji su krenuli u pljaku. Nastavljajui dalje put s tim odredom stigli su oni tako i do Poege, ali im se tu suprotstavio muselim (zastupnik) i ehaja poekog pae s pet stotina ljudi. Muselim ih je napao da su buntovnici i nasilnici jer su pohvatali i zarobili sultanovu raju, pa je naredio da se odmah povuku ispod grada. U protivnom, otvorit e na njih topovsku paljbu. Kako muselimu nisu nita od opljakanog ponudili, smislio je da im se osveti i napadne ih pod okriljem noi. Opisujui kako je dalje tekao taj sukob Evlija nastavlja: Te noi postavili smo na sve etiri strane veoma jake zasjede koje su stajale pri pravne. Kada je bilo oko ponoi i kada su crni kradljivci doli u na tabor, onda je u roku od pet sati bilo pobijeno preko tri stotine haramija (razbojnika),. svima su glave odsjeene. Tri sata prije zore zau se topot konjice i pjeadije koja je dolazila iz grada Poege. Kako je bila mjeseina, konjica i pjeadija nae ordije izbacila je na one koji su dolazili salvu tatarskih strijela i jednu salvu krajikih puaka, tako da su se odmah zbunili. Mnogi povikae: -Da bjeimo, ali ih doekae i napadoe nai ratnici koji su se ranije bili skrili u zasjedama, te se gotovo sve haramije naoe u kopci, pa smo pri mjeseini do rane zore posjekli sedam stotina ljudi, ne ostavivi ni jedne ive due. Ujutro smo pokupili njihovo oruje, konje i posjeene glave, koje smo natakli na koplja, i kada smo druga dana stigli u grad Osijek, ostavili njihove glave na sudu i uzeli od kadije hudete 72 o sluaju koji nam se dogodilo pod gradom Poegom, pa se onda s naim alajom (odredom) smjestili na panaduritu (sajmitu) izvan grada Osijeka, pod nae atore. 73 Bez obzira na Evlijina pretjerivanja, ovako krvavi, ili njima slini prizori jezivo sablasne povorke konjanika s ljudskim glavama nabodenim na koplja, alim svi repa kanjavanja deranjem koe sa ivih ljudi i nabijanje na kolac, nasilja i otimaine prilikom ubiranja poreza, grabeljivosti i potkupljivost predstavnika pokrajinskih i sredinjih organa vlasti, silno su utjecali na ope raspoloenje potlaenog stanovnitva, kojem jaram tuinske vlasti posljednjih desetljea 17. stoljea postaje upravo nepodnoljivo Svaki jai i dobro pripremljen upad hrvatskih graniara naoko granice, snano je rasplamsavao nadu u skoro osloboenje i poticao stanovnitvo da izdri u pogodnom trenutku samo sudjeluje u borbi za osloboenje, osobito poslije strahovitog poraza osmanske vojske nedaleko od Vasvara 1664. godine. Gradovi i naselja Prije osmanske najezde nije u Hrvatskoj bilo gradova s veim brojem stanovnika. Uostalom, takvih gradova bilo je malo u to doba u cijeloj Europi, pa se Hrvatska u tom pogledu nije razlikovala od veine drugih zemalja. Kako su zemljina dobra bila temelj feudalnog sustava, najvei .dio stanovnitva ivio je stoga u selima i naseljima, a tek manji broj u gradovima opasanim zidovima i obrambenim kulama utvrenima. U sluaju opasnosti od napada, seoska naselja nisu imala vlastitu zatitu, nego su ih branili njihovi feudalni zemljoposjednici i iz svojih utvrenih dvorova (zamkova), tvrava, tvravica i dobro utvrenih gradova, ispod kojih su nastajala i manja podgraa. irom Hrvatske bilo je nekoliko stotina takvih gradova, tvrava i utvrda sagraenih od kamena i opeka, koji su vie ili manje inili okosnicu njezine obrane. Isto tako postojao je i znatan broj drvenih plemikih kurija (dvorova) koje su u sluaju kakve opasnosti mogle

72 73

Huccet, hudet -slubena potvrda koju izdaje kadija. Evlija, elebi, o.c., p. Putopis, p. 499, 501-503.

190

pruiti privremeno zaklonite za ljude i njihovu pokretnu imovinu. Ali kako su one bile vrlo ranjive, postajale su privlaan plijen turskih akindija, pa ih je vatra gutala jednu za drugom. Na osvojenom prostoru Hrvatske, osmanske su vlasti u gradovima i tvravama jedva to I mijenjale, ve su u njih odmah smjestile svoje posade. Ako su gradski ili tvravski zidovi bili oteeni ili je vatra unitila dio prostorija, to su odmah popravili, a zateene crkve i tvravske kapele pretvorili u damije. Zajedno s posadama dolazilo je i novo islamizirano stanovnitvo iz susjedne Bosne i drugih krajeva Osmanskog Carstva. Starosjedilaki ivalj koji je, usprkos svemu, uspio preivjeti osvajanje, bio je potisnut iz uega gradskog podruja i morao je odvojeno ivjeti od muslimana u posebnoj etvrti, odnosno kranskoj mahali. Dio tog ivlja prihvatio je prvih godina osmanske vladavine islam, ne bi li tako makar donekle ouvao svoj raniji poloaj u drutvu i olakao vlastiti ivot. Istina, takvih prijelaznika na islam bilo je malo i inili su vrlo tanki sloj gradskog stanovnitva. U pograninim gradovima i tvravama, osim posada i lanova njihovih obitelji, malo je bilo drugog stanovnitva. Od toga manji broj timarnika koji su takoer sluili u posadama, zatim ponetko od spahija i zanatlija, a od krana gotovo nitko. Kakvo je bilo stvarno stanje i koja su naselja imala status grada (kasaba) u zapadnom dijelu Srijemskog i na podruju Poekog sandaka, govore katastarski popisi iz 1574. i 1579. godine. Kao sjedite sandaka i kadiluka na prvom mjestu bio je Ilok s 264 kue. Jedno stoljee kasnije zabiljeio je Evlija elebi da se u Iloku nailazilo navodno 1 160 kua, 74 po emu bi zauzeo jedno od vodeih mjesta meu ondanjim gradovima na sjeveru Hrvatske. Razumije se daje u tom razdoblju bilo u Iloku sagrade no dosta novih kua i daje dobio izrazitija gradska obiljeja, ali je opravdana sumnja da je Evlija u tome svakako pretjerao. Iza Iloka na drugom mjestu bilo je dananje selo Nijemci s 256 kua, u to vrijeme i do kraja osmanske vlasti sjedite kadiluka i nahije. Vukovarje zauzimao tree mjesto s 209 kua i jedva da je imao tisuu stanovnika. Status gradia (varoi) imalo je i selo Sotin nedaleko od Vukovara sa 66 kua. Sva ostala naselja bila su sela (kariye) koja su u prosjeku imala izmeu 15 i 30 kua. Prava iznimka u tom pogledu bilo je selo Lovas (Uzun Lovas) sa 74 kue. 75 U Poekom sandaku bila je 1579. najvei grad Poega, kao sjedite sandaka, kadiluka i nahije sa 464 kue. Iste godine imao je Osijek 345 kua i dijelio se na grad opasan zidovima i utvreno podgrade -palanku. Znatno manje kua nalazilo se tada u drugim gradovima, gradiima i trgovitima. Tako u Orahovici 208 kua, Brodu 203, Mikleuu 169, Dubocu 167, akovu 133, Dalju 115, Valpovu 110 i Erdutu 106 kua. Preostali gradii i trgovita poput Kaptola, Kutjeva, Slatine, Moslavine, Motiine, Podgoraa i epina imali su izmeu 55 i 98 kua. Najvea sela bila su u okolici Valpova: urad sa 76 kua i Petrijevci sa 72 kue. Od nekad gusto naseljenih mjesfa, veina sela imala je u prosjeku izmeu 10 i 15 kua. Zapravo neka od njih i nisu bila sela nego tek pojedinane kue, ili je uz njihova imena zabiljeeno da su prije bila varoi, poput Naica s 28 kua, Levanjske Varoi s 15, Voina s 9 kua i Sopja s 3 kue. 76 Premda nema pouzdanih podataka, kao znaajno vojno uporite na serhatu bila je Virovitica, svakako vea kasaba s nekoliko stotina kua. Vee naselje bilo je takoer i dananje selo Luani kod Broda, koje se jednostavno i zvalo Kasaba. 77
Idem, o.c., p. 524. McGowan, o.c., p. 36, 69,129-134,404-409. 76 Basbakanlik Arsivi, Istanbul, Tapu defter 672,Fol.10/13.17,44,45,60,6I,84,85, t02, 103, 127,133-135, 150, 151, 157,161,162,168,169,178,186-188,218,219. 77 Mauran, Popis naselja..., p. 191, 193.
75 74

191

Napokon, sklapanjem mira 1606. otpoeo je bri razvoj gradova i naselja. Blagodati mira i sigurniji nain ivota i ivljenja povoljno su utjecali na opi porast broja kua i stanovnitva. Zahvaljujui Sulejmanovu mostu, ve prvih godina 17. stoljea izbio je Osijek na prvo mjesto, da bi potkraj istog stoljea izrastao u najvei grad, ne samo Poekog sandaka nego i cijele Hrvatske. 78 Broj kua u Poegi bio je takoer udvostruen, pa je mogla imati oko 4 000 stanovnika. Prema opisu Bosanskog paaluka Ibrahim-pae Memibegovia, oko 1620. godine bilo je u Cerniku kao sjeditu sandaka oko 500 kua, Virovitici oko 300, Kraljevoj Velikoj oko 200 i navodno u Voinu 300 kua. Osim toga, isti izvor kazuje da se u to doba u manjim mjestima i selima na podruju Poekog sandaka nalazilo priblino 10000 kua i domainstava koja su mogla dati i toliko ljudi sposobnih za oruje. 79 Dakako, bila je to slobodna procjena koja nije odgovarala stvarnom stanju, jer je vie od navedenog iznosa bilo kua i domainstava jo 1579. godine. Putujui od grada do grada i prolazei manjim mjestima 1663. i 1664. godine, zabiljeio je Evlija elebi da je Osijek veliki grad, a iza tvrave u Valpovu nalazi se varoica s tri mahale i 200 kua, dok je kasaba Nijemci vrlo bogata, ima devet mahala i vie od tisuu kua, od kojih su neke podignute i na kat. 80 U Krko-likom i junom dijelu K1ikog sandaka nije bilo veih naselja. Zapravo, bila su to podgrada ispod tvrava i tvravica sagraenih na uzvisinama. Na temelju dostupnih izvora najvea naselja bili su gradii Knin i Udbina s priblino 300 kua. Vea naselja bili su takoer Skradin, Vrana, Zemunik, Islam, Nadin i Obrovac, u kojima se nalazilo izmeu 100 i 150 kua. U Sinju, Vrlici, Drniu i Peruiu bilo je izmeu 40 i 50 kua, dok se u nekim selima njihove okolice nalazilo ak i vie kua, pa su uglavnom bila dosta dobro nastanjena. Tako je 1604. zabiljeena u Hrvacama 61 kua, a u selu Spako polje (nestalo) iste godine 53 kue. 81 Kao i na sjeveru Hrvatske, u spomenutim gradovima i gradiima uz granicu, veinu stanovnika inile su vojne posade i manji broj ljudi razliitih zanimanja. Stanovnitvo Prvih godina osmanske vladavine na osvojenom prostoru Hrvatske nailazile su osmanske vlasti na ozbiljne potekoe zbog malog broja stanovnika. Naime, u prethodno izvrenim pljakakim upadima i provalama, dio stanovnitva bio je zarobljen i odveden pa su pojedini krajevi naprosto opustjeli. Isto tako smrtno je stradalo i mnotvo ljudi ili su, spaavajui goli ivot, zauvijek otili iz svoga zaviaja. Zaputenih imanja i naputene imovine i stoke bilo je svuda, ali nikoga nije bilo tko e brinuti o njima i obraivati zemlju. Takvo zateeno stanje bilo je u otroj suprotnosti ivotnim interesima osmanske drave, ije temelje je inilo naturalno gospodarstvo. Munjevito izvedena osvajanja 1536. i 1537. godine izmeu Save i Drave sprijeila su bjeanje veeg broja stanovnika u selima koji vie nisu imali kamo otii. Ali, unato tome, u prethodnim provalama to je stanovnitvo bilo znatno prorijeeno i goleme povrine zemljita stajale su neobraene. S obzirom na to, uspostavljajui svoju vlast osmanska je drava u selima postavljala primiure (premikur), starjeine ija zadaa je bila naseljavanje pustih zemljita, zbog ega su njihove batine bile oslobode ne nekih poreza i davanja. Odmah nakon osvajanja, osmanska je vojska zaposjela sve gradove i tvrave i poela je uspostava osmanske vlasti. Usporedo s vojskom dolazilo je islamsko stanovnitvo iz raznih
78 79

Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek, p. 190. Raki, O.C., Starine JAZU 14, p. 185, 186. 80 Evlija. elebi, Putopis, p. 360-372,487,490,491,510. 81 Spaho, o.c.,p.81, 92, 109, 110

192

krajeva, posebno iz susjedne Bosne. Meu tim stanovnitvom bili su ponajprije vjerski slubenici i misionari, radi irenja islama. Od nekad brojnog stanovnitva u gradovima i trgovitima, preostalo je malo stanovnika i pokorilo se osmanskoj vlasti. Tek ponetko od njih prihvatio je islam da bi donekle zatitio svoju imovinu i zadrao bolje mjesto unutar gradskog naselja. U selima je prijelaza na islam bilo vrlo malo, a ni osmanske vlasti uope nisu nasilno provodile islamizaciju. Uostalom, kranska je raja imala vee obveze i plaala vie poreze nego muslimanska, pa bi njezinom islamizacijom osjetno bili smanjeni dravni prihodi, kao i prihodi samih spahija. Prema obavijesti zagrebakog biskupa imuna 24. studenoga 1536. godine banu Franji Batthyanyju, poslije uspjeno zavrene vojne u Slavoniji, razglasili su Mehmed-beg i Husrev- beg da e svakome onome tko se sam pokori sultanu ili kralju Ivanu Zapolji biti zajameni mir i sigurnost posjeda. Tom se pozivu zaista odazivaju kmetovi i vie ne sluaju svoje zemljine gospodare. Ne samo da se dobrovoljno pokoravaju Turcima, nego prelaze i na islam, a koliko je njemu poznato islam je prihvatilo do tada gotovo 40 tisua osoba. 82 U prikazivanju vjerskih i demografskih prilika za osmanske vladavine u Slavoniji, na tu se obavijest esto pozivalo kao vjerodostojno svjedoanstvo, 83 iako ona u konfrontaciji s drugim izvorima nema nikakvu povijesnu vrijednost, i valja je zauvijek odbaciti. Koliko je do sada poznato, od krupnih velikaa predao se Turcima u jesen 1540. Krsto Svetaki sa svojim gradovima Novskom, Subockom, Britvievinom i Oporovcem 84 i potom preao na islam. Na taj nain zadrao je dio svojih posjeda i uvrstio se u red spahija, a njegovi nasljednici bili su begovi Svetakovii. 85 Vjerojatno Krsto Svetaki nije tada bio usamljena pojava, jer su, traei izlaz, i neki drugi plemii uinili isto. Do sredine 16. stoljea bio je uglavnom zavren prvi val naseljavanja muslimana u Srijemskom i Poekom sandaku: Usporedo s tim odvijalo se i naseljavanje vlakog stanovnitva, naroito u pograninim krajevima Poekog sandaka na prostoru cijeloga Pakrakog sandaka, koje vie ili manje traje sve do poetka 17 stoljea. Kakva je bila uloga Vlaha u Poeko m sandaku, kae se u zakonskoj odredbi iz 1545. godine: - Spomenuti su naseljeni na praznim mezrama 86 u pograninom vilajetu i obraduju ih. Neki se bave zemljoradnjom, a neki napasaju svoju stoku i ovce. Odreeno je, kao protuvrijednost za obraivanje zemlje i porez na stoku prema vlakom obiaju u drugim vilajetima, svakoj kui 83 ake. To je zavedeno u defter. Oni su obvezni na nadzor i uvanje granica i na vrenje slube kad osvane carski fermen. Ovo je pogranini vilajet i kad ne bi bilo ovih Vlaha, ne bi ga se moglo naseliti.Iste godine bile su 82 vlake kue, da bi se u roku od dvadeset godina taj broj poveao na 486 kua. 87 Osim vanosti pomone vojne slube Vlaha, oito da je naseljavanje pustih prostora bilo najprei zadatak, koji ujedno svjedoi o stupnju unitenja starosjedilakog ivlja. Stalno jaanje osmanske vlasti i mirniji uvjeti ivota u Srijemskom i veim dijelom Poekog sandaka, povoljno su utjecali na opi porast broja stanovnitva i njegov raspored u gradovima i selima. Ve 70-tih godina 16. stoljea jasno se ocrtava ne samo postojee, nego i budue stanje, u kojem je muslimansko stanovnitvo imalo apsolutnu prevlast u gradovima i
82 83

Laszowski, o.c., I., p. 310, 311. Buturac, Katolika crkva..., p. 21. 84 Gevay,o.c.,XI.,p.17,102. 85 Lopai, Spomenici..., II., p. 119; Mauran, Popis naselja..., p. 189, 191,509, 536, 537 86 Obradivo zemljite ili staro selite sa svojim granicama i vidljivim tragovima nekadanjeg naselja.
87

Moaanin, Nenad, Vlasi u Poekom sandaku 1545-1581, u Vojna krajina, Zagreb 1984., p. 197.

193

gradskim naseljima. Isto tako, da se ono jednim dijelom smjestilo i u selima, u kojima nije bilo pripadnika drugih vjera, a takoer da je u nekim selima bilo muslimana samo nekoliko kua. Prema popisu iz 1574. u Iloku se pored 237 muslimanskih kua nalazilo svega 27 kua koje su pripadale kranima. Imena novih muslimana pokrivena su eufemistikim izrazom sin Abdullahov (abdullah -boji rob) koji kazuje da je otac takvog muslimana bio kranin. Sinova Abdullahovih upisano je tada u Iloku 24, to ujedno govori da su oni ve potjecali iz druge generacije novih muslimana. U oblinjoj negdanjoj tvravi i podgradu Voin, sada arengradu, pripadala je 21 kua muslimanima i 15 kua kranima. Varoica Sotin sastojala se od 28 kua krana i 38 kua muslimana, od kojih su ih posjedovali novi muslimani. Inae, na podruju cijele iloke nahije, .ukljuujui i grad Ilok, bilo je I 156 kua i domainstava, od kojih su 836 imali krani i 320 muslimani. Navedeni podaci kazuju da je iloka nahija bila dobro nastanjena i da je mogla imati izmeu pet i sedam tisua stanovnika, od kojih skoro 28% muslimana. Do sredine 17. stoljea broj kua i domainstava u Iloku se vie nego udvostruio, a u njemu je ivjelo oko 3 000 stanovnika, uglavnom muslimana. Neto povoljnije stanje bilo je 1574. u Vukovaru, gdje se nasuprot 142 kue muslimana nalazilo 67 kua krana. Meu vukovarskim muslimanima bilo je ak 35 sinova Abdullaha. Na podruju nahije Vukovar u 19 sela, od kojih se danas prepoznaju Mikluevci, Negoslavci, Ceri, Bogdanovci, Lipovaa i Marinci, nalazile su se 384 kue krana i svega 2 kue muslimana. Zajedno s Vukovarom, broj kranskih kua u nahiji iznosio je 451 kua naprama 144 kue muslimana, koji su inili oko 25% ukupnog stanovnitva. Najvee kransko naselje bilo je u to doba u Nijemcima, gdje su se nalazile 142 kue krana i 114 kua muslimana, od kojih su 25 bili potomci novih muslimana. Nahija Nijemci obuhvaala je 30 sela, meu kojima Podgrade, Otok, Komletince, Privlaku, Svinjarevce, IIau i Apevce sa 472 kranske kue i domainstva. Premda su Nijemci bili sjedite kadiluka i nahije, stanovnici sela u sastavu nahije pripadali su uglavnom katolikoj vjeroispovijedi. Muslimanski ivalj poveavao se poslije toga jedino u Nijemcima, dok su okolna sela i dalje ostala bez muslimana. U nahiji Podgorje nalazilo se 19 sela, od kojih i danas postoje sela eletovci, Berak, akovci, Tompojevci i trgovite Tovarnik, u kojima je bila 281 kua krana i samo 9 kua muslimana. Nahija Ivankovo obuhvaala je 26 sela i naselja sa 407 kranskih kua i 4 kue muslimana. .Najvee naselje bilo je Ivankovo koje se sastojalo od 70 kua krana i samo jedne kue muslimana. Osim Ivankova u sklopu nahije bila su sela Vinkovci, Jarmina, Leskovac, Retkovci, Andrijaevci, Prkovci, ikovci, Slakovci, Jankovci, Laze i Petrovci, dok su Ostala nestala ili promijenila ime. I u nahiji Posavlje s 26 sela bile su samo 2 kue muslimana nasuprot 350 kranskih kua. Najvee naselje bila je varoica Cerna sa 45 kua, zatim Rahova (nestalo) s 34, Babina Greda s 31, upanja Blato s 23 i Gundinci s 22 kue, a izmeu 8 i 16 kua sela Stroinci, Soljani, Jamena, Podgajci, titar, Vrbanja, Drenovci, Gunja, Bonjaci, Rainovci i Gradite. 88 Zbroje li se navedeni podaci, u zapadnom dijelu Srijemskog sandaka bilo je 1574. godine, dakle, 170 gradova, gradia, sela i naselja s 3 180 kua i domainstava, u kojima je ivjelo priblino 32 000 stanovnika. Od toga 2 587 kua krana i 593 kue muslimana koji su uglavnom boravili u gradskim naseljima. Bez hasova srijemskog sandakbega, na podruju Srijemskog sandaka nalazilo se 1636. godine 48 zeameta i 168 timara s kojih su njihove
88

McGowan,o.c.,p.7-16,23,24,69,129-134,404-510.

194

spahije godinje dobivale 2 158 120 aki, 89 ili oko 1 350 zlatnika, to i nije bio tako velik iznos. Isti podatak ujedno kazuje kolike su bile vojne snage spahijskog konjanitva, unato obvezi da ovisno o prihodima spahije opreme i odreeni broj vojnika. Raspored stanovnitva u Poekom sandaku nije se bitni je razlikovao od Srijemeskog sandaka, iako su muslimani ivjeli i u selima, a vlako stanovnitvo smjestilo se preteno u graninom podruju. Popis iz 1579. godine zorno prikazuje postojee stanje i uklanja proizvoljne i neutemeljene zakljuke. Iako je Poeki sandak jednim dijelom bio pogranini, veina muslimana ivjela je u gradovima i gradskim naseljima. Od 464 kue u Poegi 412 posjedovali su muslimani, a 52 kue krani. Osim Poege, poeka je nahija obuhvaala 71 selo i naselje s 506 kua i domainstava, od kojih su 385 inila muslimanska domainstva. Muslimani su takoer ivjeli u 34 sela, kao i u znatnoj veini u Kaptolu, dok se u 24 sela nalazio iskljuivo kranski ivalj. Preostala sela i naselja imala su mijeano kransko i muslimansko stanovnitvo. U nahiji Svilna bila su 22 sela sa 182 kue, od kojih su krani imali 171, a muslimani samo 1l kua. Za razliku od toga, potpunu prevlast imali su muslimani u nahiji Kutjevo, gdje je od 36 sela bilo 20 muslimanskih. Isto tako u samom Kutjevu nalazilo se dvostruko vie muslimanskih domainstava nego kranskih. Na prostoru cijele nahije bilo je inae 470 kua i domainstava, od kojih 327 muslimanskih i 143 kranskih. S 36 sela i naselja, nahija Orljavac kao pogranina, bila je nastanjena muslimanima i manjim brojem Vlaha. Od 218 kua i domainstava muslimani su imali 172 kue, dok su preostalih 46 inila vlaka domainstva. Zajedno s gradom Poegom u 166 naseljenih mjesta nalazilo se, dakle, 1 376 domainstava, od kojih 895 muslimanskih i 481 kransko domainstvo, pa su muslimani inili gotovo polovicu ukupnog stanovnitva. Nahije Brod, Vrhovina, Brezna i Ravne, imale su 77 naseljenih mjesta s 1 384 kue i domainstva, od kojih su 272 pripadale muslimanima. Muslimansko stanovnitvo smjestilo se u Brodu i Dubocu, dok se u selima nalazilo 11 kua muslimana. Slabije nastanjene bile su nahije akovo, Joava, Gorjani i Podgora s 90 sela i naselja, u kojima su nalazile 924 kue i domainstva. Muslimani su zaposjeli akovo i. Podgora, u kojima su bile 104, odnosno 54 muslimanske kue. Jo slabije po broju stanovnika i naseljenosti bile su Ilahije Koka, Podluje i Prikraj s 50 ." sela i naselja, u kojima se nalazilo 256 kua i domainstava, od kojih je 7 u Naicama pripadalo muslimanima. U nahijama Dragotin, Poljana i Levanjska Varo (Nivna, Nevna) s 53 sela i naselja, u kojima su se nalazile 473 kue i domainstva uope nije bilo muslimana. Svi stanovnici i kuedomaini u Levanjskoj Varoi bili su povlatena raja (derbendije), jer su popravljali putove, postavljali uvare i brinuli za sigurnost prolaza putnika kroz klance. Kako je iz popisa vidljivo, sela su bila slabo naseljena i u prosjeku nisu imala ni 9 kua. Sredinji dio Poekog sandaka obuhvaale su nahije Krstoije, Orahovica, Mikleu i Slatina sa 100 sela i naselja, u kojima se nalazilo I 643 kua i domainstava. Muslimani su zaposjeli Orahovicu, Mikleu i Slatinu, gdje su obavljali vojne dunosti i sluili kao vojne posade. Od 209 kua u Orahovici 187 pripadalo je muslimanima i svega 22 kue kranima. U Mikleuu je taj odnos bio jo nepovoljniji, pa je nasuprot 152 muslimanske kue bilo 17 kua krana. Vojna posada u Slatini sastojala se od 29 mustahfiza, 15 azapa i 11 martoloza koji su takoer bili muslimani. Osim toga, tu se nalazilo i 12 kua muslimanske raje i samo 5 kua krana.

89

Finanz u. Hofkammerarchiv (dalje FHKA), Wien, Handschriflen No 688.

195

Najvee kransko naselje na tom prostoru bila je Motiina sa 65 kua, dok se u Gornjem Miholjcu, Kapincima, Vaki i okolnim selima nalazio i vei broj vlakih domainstava. Premda pogranina, nahija Brezovica s 20 naselja i 265 kua i domainstava bila je nastanjena kranskim ivljem. Najvea sela u njezinu sastavu bila su Petrovci (nestalo) i Detkovac s 33, odnosno 30 kua. Nahija Moslavina sastojala se od 12 sela u kojima se nalazilo 305 kua i domainstava. Iako s 55 kua, od kojih 7 kranskih, Moslavina je imala poloaj kasabe u kojoj se nalazila vojna posada. Osim Moslavine, samo u Sopju bile su 3 kue muslimana. Vei broj stanovnika imala su sela aavica s 48 i (Gornje) Predrijevo s 43 kue. Brojem naselja i stanovnika, nahija Valpovo bila je najvea. Zajedno s Valpovom u 73 sela i naselja nalazilo se 911 kua i domainstava. Osim 100 muslimanskih kua u Valpovu, na I podruju cijele nahije ivjelo je iskljuivo kransko stanovnitvo. Graniei s nahijom Valpovo, nahije Karaevo i epin imale su u svome sastavu 55 sela i naselja sa 792 kue i domainstva. Vea naselje bila su jedino epin sa 68 i Sankovo (nestalo) I sa 63 kue. Svi stanovnici u obje nahije bili su krani. Najistonije nahije Poekog sandaka bile su Osijek i Erdut. Drugi po veliini grad u sandaku bio je Osijek s 345 kua, od kojih su 319 posjedovali muslimani a 26 krani. Muslimani su ivjeli unutar gradskih zidova i najveim dijelom u palanci. Nasuprot tome, kranski je ivalj stanovao iskljuivo u palanci, i u odnosu na broj muslimana inio je svega 7,5 % ukupnog stanovnitva. Novih muslimana bilo je unutar grada trinaest a u palanci tri. Nahija Osijek obuhvaala je bliu okolicu grada s 18 sela i naselja, u kojima se nalazilo 460 kua i domainstava. Sela Nemetin, Sarva, Trnovci (Bijelo Brdo), Tenje i Mikluevci (nestalo), bila su nastanjena muslimanima u 86 kua. Ti su muslimani uglavnom potjecali iz Bosne, osim est novih muslimana u Sarvau. U selu Muaru (nestalo) s 27 i selu Marinovcima (nestalo) s 24 kue ivjelo je vlako stanovnitvo koje su osmanske vlasti naselile sredinom 16. stoljea. Oko njegova doseljenja i smjetaja brinulo se vjerojatno primiur Mihajlo, sin Ivaniev, zbog ega je bio osloboen nekih poreza. Preostala sela bila su nastanjena preteno maarskim ivlje m u 323 kue. Od starohrvatskog bilo je tek poneko domainstvo, osim u selu Orosinju (nestalo), koje je imalo i svoga kneza. Zajedno s kuama u gradu Osijeku, na podruju cijele nahije bilo je, dakle, ukupno 805 kua i domainstava i to 405 muslimanskih i 400 kranskih. Poput osjeke nahije, i nahija Erdut bila je dobro naseljena. Obuhvaala je 24 sela i naselja s 825 kua i domainstava. Vea mjesta bile su kasabe Dalj i Erdut s ukupno 231 kuom, od kojih su 163 posjedovali muslimani. Kao sjeditu nahije, u Dalju se nalazilo 107 kua muslimana i samo 8 kua krana. Pored 56 muslimanskih kua u Erdutu su bile i po jedna mahala Srba s 23 i Maara s 27 kua. Novih muslimana bilo je u Erdutu, Dalju i Palagaru (nestalo) ukupno 26, to je inilo priblino 16% svih muslimanskih domainstava. Sela Tordinci, Paetin, Ljeskovo (nestalo), Korog, Aljma i Palagar imala su izmeu 34 i 53 kue. Starohrvatski i maarski ivalj uspio se odrati u Tordincima, Antinu i Korogu, dok su ostala sela zaposjeli pravoslavci doseljeni iz Bosne i Srbije. 90 Gledajui u cjelini, na podruju Poekog sandaka nalazilo se 1579. godine ukupno 727 gradova, gradia, sela i naselja s 9 950 kua i domainstava, od kojih je 2 463 pripadalo muslimanima. Vie od polovice svih muslimana ivjelo je u Poegi, Osijeku, Orahovici, Mikleuu, Brodu, Dubocu, akovu i Valpovu. Kako za nahiju Virovitica nedostaju podaci, broj naselja, kua i muslimanskih domainstava bio je svakako vei, pa je iste godine u Poekom sandaku moglo biti izmeu 110 i 120 tisua
90

Basbakanlik Arsivi, Istanbul, Tapu defter 672, Fol. 10/13-226

196

stanovnika svih uzrasta. Na toj podlozi broj stanovnika iz godine u godinu se poveavao, posebno u Osijeku, Poegi, Brodu, akovu i Valpovu, da bi potkraj osmanske vladavine dosegao oko 200 tisua. U prilog tome govori zabiljeka Evlije elebija da je u Poekom sandaku bilo 23 zeameta 296 timara, i da je poeki paa mogao dii 4 000 vojnika, 91 to je i vie ili manje odgovaralo broju muslimanskih domainstava. Bez uvida u osmanske popise o stanovnitvu Pakrakog, odnosno Cernikog sandaka, mogue je govoriti samo na temelju posrednih podataka. Budui da je taj sandak bio pogranini, sve gradske i tvravske posade inila je osmanska vojska, pa je u tim mjestima veinsko stanovnitvo bilo muslimansko. Ponajprije u Pakracu, Sirau, Podborju (Daruvaru), Lipovljanima, Kraljevoj Velikoj, Bijeloj Stijeni, Cerniku, Kobau i Luanima. Nakon to je potkraj 16. stoljea sjedite sandaka premjeteno iz Pakraca u Cernik, izrastao je Cernik u povee naselje s nekoliko stotina kua i domainstava i priblino 1 500 stanovnika. Za razliku od sjevernog i zapadnog dijela sandaka, njegov juni dio prema Savi nije toliko stradao u osvajakim pohodima, pa se na tom prostoru uspio donekle odrati starohrvatski ivalj. Nasuprot tome, izmeu rijeke Ilove i brdskih predjela Psunja, bilo je starosjedilako stanovnitvo gotovo iskorijenjeno, zbog ega su osmanske vlasti na opustjela selita sustavno naseljavale Vlahe iz Bosne. Zapravo od Okuana (Dijanovac) do Grublnog Polja (Grubemo polje) nizala su se vlaka sela. S obzirom na to i cijeli taj kraj bio je nazvan Mala Vlaka (Parva Valachia). Poput otoka u moru bilo je selo Badljevina, u kojem je ivjelo katoliko stanovnitvo. Prema komorskom popisu iz 1698. godine, uoi samog sloma osmanske vlasti, nalazilo se u Cernikom sandaku neto vie od 100 sela i naselja, od kojih je tek tridesetak bilo naseljeno katolikim ivljem. Istina nisu to bila vea naselja jer su u prosjeku imala prosjeku izmeu 10 i 15 kua i domainstava, iji stanovnici su straarili na granici, obavljali pomone vojne slube i u redovima osmanske vojske borili se protiv hrvatskih graniara. 92 Oslanjajui se na te podatke, na prostoru Cernikog sandaka jedva da je bilo od 25 do 28 tisua stanovnika, pri emu je udio katolikog ivlja bio vei nego to se to ini na temelju broja naselja. Piui o Ceniku, Evlija elebi kae da je to sandak s malim prihodima i velikim izdacima, u kojem se nalazi samo 3 zeameta i 103 timara. 93 O stanovnitvu u junom dijelu Klikog i Krko-likog sandaka, podaci su vrlo oskudni i nepouzdani. To vie to su Lika i Krbava bile toliko opustoene da su gotovo pola stoljea uglavnom ostale bez stanovnitva. U prilog tome govori podatak da se veina nahija na prostoru Like i Krbave spominje prvi put istom 1574. godine. Nekako u to doba poele su osmanske vlasti naseljavati Vlahe koji su u Lici zaposjeli oko dvadeset naputenih gradova i mjesta. Javljajui 3. lipnja 1577. o tome kralju Rudolfu, predlagao je nadvojvoda Ernest da se zbog obrane granice Vlasi odatle silom protjeraju. Prihvativi taj prijedlog, kralj je dao nalog Komori neka namakne potreban novac za plaanje vojske i njezinu opremu i prehranu. O toj odluci obavijestio je nadvojvoda kranjske stalee i krajike zapovjednike i pozvao ih neka smjesta uine sve to je potrebno i potiho provedu pripreme radi istjerivanja Vlaha. Ali kako je nedostajalo novca i odlunosti od te namjere nije bilo nita. 94 Slinih prijedloga bilo je i poslije, ali su takoer zavrili bez ikakva uinka. Zajedno s Vlasima pristizale su u Liku i Krbavu turske spahije i muslimansko stanovnitvo, te nastanjuju sva vojna uporita i vanija naselja u kojima odmah ine veinu ukupnog stanovnitva. Prije svega Graac, Udbinu, Lapac, Korenicu, Bilaj, Buni, Novi i Perui. Osim Udbine, ta su mjesta imala izmeu 40 i 50 kua i svega nekoliko stotina stanovnika.

91 92

Evlija, elebi, Putopis, p. 238. Mauran, Popis naselja..., p. 434-555. 93 Evlija, elebi, o.c., p. 232. 94 Lopoi, Spomenici..., I., p. 32.

197

Jugoistoni dio Krko-likog sandaka bio je znatno bolje naseljen, o emu svjedoi opirni popis Bosanskog sandaka iz 1528., kao i popisi Klikog sandaka iz 1550., 1574. i 1604. godine. Tako su u nahiji Petrovo Polje 1528. bile 232 kue, od kojih samo 4 muslimanske. Nahija Zminje Polje imala je 289 kranskih i 8 muslimanskih kua. Prema popisu Klikog sandaka 1550. ista nahija sastojala se od 24 sela s 335 vlakih kua i domainstava, iako je zapravo rije o katolikom ivlju koji se bavio stoarstvom. Nahija Petrovo Polje obuhvaala je 18 sela s 295 kua katolika, dok se posada u Drniu sastojala od 11 muslimana mustahfiza. 95 Kakvo je stvarno stanje bilo u nahijama Sinj i Vrlika, govori popis Klikog sandaka iz 1604. godine. Na temelju tog popisa, u kasabi Sinju nalazile su se 54 kue muslimana koji su posjedovali i uivali zemljite i vinograde u njegovoj okolici. Sama nahija Sinj obuhvaala je 38 sela i naselja s 805 kua i domainstava, od kojih je 188 pripadalo muslimanima. Poput Sinja i Vrlika je bila kasaba s 59 kua muslimana, kojima su pripadala okolna zemljita i vinogradi. U sklopu nahije Vrlika nalazilo se 17 sela s 277 kua i domainstava, od kojih 55 muslimanskih. 96 Najvei grad, tvrava i sjedite Krko-likog sandaka bio je Knin, u kojem se nalazilo oko 300 kua i priblino 2 000 stanovnika. Ostala vea mjesta i tvrave bili su Skradin, Ostrovica, Vrana, Zemunik, Islam, Karin i Obrovac. 97 O stanovnitvu tih mjesta podaci su uopeni i stoga nepouzdani, pogotovo ako se usporede s djelominim uvidom u sadraj osmanskih popisa Bosanskog i Klikog sandaka. Naime, dok se ti popisi ne objave i uine pristupanim, u tom e pogledu izvoenje zakljuaka ostati na razini uopavanja i stvaranja demografske slike u raskoraku sa stvarnim stanjem. Ipak, u nedostatku prvorazrednih izvora za sva podruja Hrvatske pod osmanskom vlau, nema sumnje da je kranska raja ivjela u selima i tek manjim dijelom u gradovima. Muslimansko stanovnitvo smjestilo se u gradovima i veim naseljima, inei pritom dosta tanak vladajui sloj koji se oslanjao na osmanske vojne snage i tvravske posade. Vjerski ivot U osvajakim pohodima osmanske vojske i provalama akindija, bila je na osvojenom prostoru Hrvatske unitena katolika crkvena organizacija. Nestale su brojne crkve i samostani i prestalo je vjersko bogosluje. Ouvanih crkava bilo je malo, a u njima nije imao tko ' voditi vjerske obrede. Dijelei sudbinu stanovnitva, sveenstvo je uglavnom stradalo ili se razbjealo, traei spas u sigurnijim krajevima. Uspostavljanjem osmanske vlasti bila je u gradovima i tvravama s vojnim posadama istodobno uvedena islamska vjeroispovijed. Radi vjerskih u tom su razdoblju neke crkve odmah pretvorene u carske ili Sulejmanhanove damije. Tako je franjevaka crkva u Iloku postala Sulejman-hanova damija, kao i upna crkva sv. Trojstva i obiteljska grobnica ' baruna Koroga u Osijeku. Carske damije bile su takoer u Poegi, Kaptolu, Orahovici, Valpovu, Brodu, Dubocu, Jasenovcu i Kninu. Jaanjem muslimanskih zajednica (demata) ubrzo su iz temelja graene nove damije, ili su podizane manje mahalske damije (mesdidi) koje nisu imale minber (propovjedaonicu) a esto ni minaret. Njihovi graditelji bili su istaknute vojskovoe i dobrotvori koji su ih gradili kao svoje zadubine. U muslimanskim selima s manjim brojem kua postojale su, meutim, ureene prostorije u kojima su obavljane zajednike molitve petkom. Meu prvima, svoje
95

Spaho, Splitsko zalede u prvim turskim popisima, Acla historico occonomica lugoslaviac, 1986., VoI. 13, p. 50-82. 96 Idem, o.c., Acta VoI. 12., p. 32, 34,92,93. 97 Batini, Mijo Venceslav, Njckoliko priloga k bosanskoj crkvenoj povijesti, Starine JAZU 17, p. 143, 144.

198

damije podigli su u Iloku vjerojatno Mehmed-beg Jahjaoglu i Arslan-beg, sin Bali-bega Malkooglua, o kojima govori Evlija elebi opisujui Ilok. Dobro opremljenu i veliku damiju dao je 1558. podii Kasim-paa u Osijeku, a pet godina kasnije bila je u osjekoj palanci izgraena i damija poekog sandakbega Filibeli Mustafa-pae. Po sultanovu nalogu sagradio je Ferhad-beg Sokolovi takoer damije u Zemuniku i Hrvacama kod Sinja. Osim spomenutih islamskih bogomolja, potkraj 16. stoljea postojale su damije i mesdidi u arengradu (Voinu), Sotinu, Vukovaru, Nijemcima, Erdutu, Dalju, Bijelom Brdu (Trnovcu), Sarvau, Nemetinu, Dardi, akovu, Podgorau, Donjoj Pitani kod Orahovice, Mikleuu, Slatini, Brezovici, Moslavini, Voinu, Virovitici, Kamengradu (Kamensko) , Kutjevu, Doljanovcima, Grabarju, Graditu, Vukojevcima, Radovancima, Knecima, Vidovcima, Brodskim Zdencima, Luanima, Kobau, Cerniku, Granici (Gradcu) , Sirau, Podborju, Pakracu, Kretelovcu, Bijeloj Stijeni, Kraljevoj Velikoj i Lipovljanima. Na jugu Hrvatske u Klisu, Sinju, Vrlici, Drniu, Skrad inu, Ostrovici, Vrani, Nadinu, Islamu, Obrovcu, Karinu, Udbini i Graacu, i potom svakako u Bilaju, Novom i Peruiu. Koliko je bilo damija u pojedinim gradovima i mjestima, podaci su vrlo manjkavi, a obavijesti putopisaca, naroito Evlije elebija, esto daleko od stvarnosti. Prema popisu iz 1574. u Iloku su postojale etiri damije, od kojih jedan mahalski mesdid, i u Vukovaru svakako dvije i Nijemcima vjerojatno tri mahalska mesdida. Osim toga u Vukovaru i Nijemcima nalazili su se derviki samostani (zaviye). U Poegi je 1579. pored Sulejman-hanove bila i Jahja-begova damija. Zajedno s bratom Ahmedom bio je Jahja-beg, sin Arslan-bega, nekadanjeg poekog sandakbega i sina Mehmed-bega Jahjaoglua. Isto tako tu se nalazilo i est mahalskih damija i to Hadi Darerov mesdid, Katiba (pisard) Muslihuddina, Hadi Alije, vojvode ejvana, Bali-age i Hadi-age mesdid. Takoer i derviki samostan s brojnim posjed ima dobivenim kao zadubine, koji je za svoga sandakbegovanja osnovao Ulama-paa. Unutar gradskih zidova u Osijeku je uz Sulejman-hanovu i Kasim-painu damiju bio i Kapudan-begov mesdid, a u palanci nedaleko od Mustara-paine damije nalazila se i damija u muslimanskoj mahali. Premda zilatno manje brojem stanovnika, u akovu se nalazilo pet damija, od kojih Benluage mesdid, Muslihuddin hode, Dervi-age, Sari (utog)-age i arijski, odnosno mesdid na trnici. Odmah nakon osvajanja 1543., tvravska crkvica sv. Ladislava i grobnica mavanskih banova Morovia u Valpovu, bila ja pretvorena u Sulejman-hanovu damiju. Naseljavanjem muslimanskog stanovnitva, ubrzo su u Valpovu kao zadubine podigli svoje mahalske mesdide Mustafa ehaja i Sulejman-aga. Tri su damije takoer bile 1579. u Brodu, od kojih jedna Sulejman-hana i mahalski mesdidi Tuzdu Balije i Mehmeda elebije. Uz carsku damiju u Orahovici se nalazio i mesdid u Hurrem-painoj mahali, a u Mikleuu mesdid Bali-age. Derviki samostani postojali su jo u Kaptolu, Osijeku i Dalju, od kojih je samostan u Dalju svakako bio vei, jer se 1579. u njemu nalazilo est dervia, koji su vjerojatno zaposjeli stari pavlinski samostan u mjestu zvanom Irig, blizu Dalja. U mjestima gdje su bile damije postojale su i osnovne kole (mektebi) u kojima su vjerski slubenici poduavali djecu vjeri i pismenosti. Vie kole (medrese) nalazile su se u veim gradovima poput Iloka, Osijeka, Valpova, Poege i Cernika. Seoske i mnoge druge damije bile su grade ne od drveta, zbog ega su u ratnom vihoru netragom nestale. Do kraja osmanske vladavine broj damija se u gradovima svakako poveao, osobito u Poegi, Osijeku, Iloku, Brodu i Cerniku, dok se pouzdano zna da su u Vukovaru bile etiri. 199

U blizini damija podizana su kao zadubine svratita za trgovce i smjetaj robe i teglee stoke (karavan-saraji), skladita za robu (hanovi) i prenoita (musafirhane), kao i javne kuhinje (imareti) za putnike i namjernike i kupalita (hamami). 98 Navedeni podaci govore da je potkraj 17. stoljea na osvojenom prostoru Hrvatske bilo oko 100 damija, od kojih su dvije treine bile smjetene u gradovima i veim naseljima, to se u cijelosti podudaralo s razmjetajem muslimanskog stanovnitva. Osnivanjem budimske eparhije 1541. i obnovom Peke patrijarije 1557. godine, bili su stvoreni uvjeti i za uspostavu vjerske organizacije doseljenoga vlakog i pravoslavnog stanovnitva izmeu Dunava, Drave i Save, to se uskoro odrazilo i na ivotne prilike starosjedilakog ivlja katolike vjere. Vjerojatno poslije 1560. bila je osnovana pravoslavna eparhija u Poegi, I koja svakako prije 1579. postaje mitropolija. Pomou osmanske vlasti mitropolija se eljela nametnuti i katolicima na tom prostoru, od kojih trai plaanje posebnog doprinosa. O takvom doprinosu svjedoi popis Poekog sandaka iz 1579. godine, u kojem se kae da se raja sela Odvoraca, Frkljevaca, Pleternice, Kadanovaca i Vrin Dola, izmeu ostalog, oslobaa plaanja poreza mitropoliti radi odravanja mosta na rijeci Orljavi. Ista odredba vezana za javne radove i slube odnosila se i na raju sela aglin, enkovo i Tulnik u nahiji Kutjevo, kao i nekih sela u nahijama Levanjska Varo, Valpovo, Karaevo i Orahovica. 99 Plaanje tog poreza izazivalo je otre nesporazume s katolikim ivljem, koji su ponekad prerastali u otvorene sukobe. Meutim, preputeno u pojedinim selima samo sebi, katoliko stanovnitvo se raseljavalo, ili je pod pritiskom ivotne stvarnosti prelazilo na pravoslavlje. Duhovno sredite pravoslavaca nije bilo u Poegi, nego u manastiru Duzluku kod Orahovice, gdje je 1594. bila izgraena nova manastirska crkva. Za dugog rata s Osmanskim Carstvom, preao je poetkom 1595. poeki mitropolit u HlVatsku kao episkop svega pravoslavlja u Slavoniji, a njega su potom slijedile mnoge vlake obitelji. 100 Zahvaljujui pravu vjerskog djelovanja bosanskih franjevaca na temelju povelje (ahdname) sultana Mehmeda Fatiha iz 1463., kao i stvaranja provincije Bosne Srebrene 1517. godine, koja se protezala na Dalmaciju, Slavoniju, Srijem i Ugarsku, uspjeli su neko vrijeme odrati se franjevaki samostani u arengradu, Lukovu i akovu. 101 Postojanje tih samostana nije, meutim, bilo dovoljno da se obnovi i organizira vjerski ivot katolika. U novoj politikoj i drutvenoj stvarnosti prvi su se ipak snali kalvini, koji su ve 1551. godine odrali svoj crkveni sabor u Tordincima., 102 vjerskim prilikama i stanju katolika na tom prostoru, neto se vie doznalo kada je 1571. stonski biskup Bonifacije Drakoli izvrio kanonski obilazak Slavonije i Srijema. 103 Svjetovnih sveenika ostalo je malo, uglavnom u selima i manjim mjestima udaljenijim od glavnih putova. Unato neizvjesnoj svakodnevici, neki od sveenika zadrali su se takoer u Poegi, Kaptolu i Cerniku. Odjeveni poput ostale raje, nisu na sebe svraali pozornost, lake su se kretali iz mjesta u mjesto i po kuama davali vjersku poduku. Oko 1575., ili najkasnije 1579. godine, poluili su franjevci znaajan uspjeh osnivanjem samostana u Velikoj nedaleko od Poege, koji je uskoro postao duhovno sredite katolika i
98

McGowan, o.c., 7-36, 69-l34, 404-409; Basbakanlik Arsivi, Istanbul, Tapu defter 672; Eylija, elebi, Putopis; Vakufnaffie iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Sarajevo 1985., p. 201, 209, 210, 220, 22l, 222. 99 Basbakanlik Arsivi, Istanbul, Tapu defter 672,Fol.10/38,53, 127, 150, 182,205. 100 Lopaii, o,c., Starine JAZU 19, p. 67, 68.
101

Femlendin, Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae ordinis s. Francisci Seraphici, Starine JAZU 22, p. 27,28. 102 Idem, o.c., Starine JAZU 22, p. 28. 103 Idem, Acta Bosnae, p. 310.

200

Poekog sandaka. Koju godinu kasnije, tonije 1581., odrali su katoliki sveenici Slavonije i Srijema svoj sinod u crkvi sv. Marije u Bajincima, meu kojima su bili upnici ili njihovi , kapelani iz Ivankova, Gorjana, Dragotina, Vrin Dola, Tompojevaca, Bapske i Morovia. 104 Nisu to, dakako, bile sve upe na tom prostoru, ve su tada postojale upe u Straemanu, Vetovu, Kaptolu i drugim mjestima poeke okolice. Poslije spomenutog sinoda, ipak nije bila provedena crkvena organizacija u Posavini, pa je 1586. papa Siksto V. poslao franjevca Jurja iz Soli (Tuzle) da zajedno sa svojim suradnicima pridonese obnovi vjerskog ivota u tom kraju. 105 S istim ciljem bio je 1595. poslan i franjevac Luka Jurii u akovo i Cernu. 106 Nekad templarski i potom franjevaki samostan u Naicama, ostao je zaudo poteen ratnih razaranja 1536., da bi potom 1596. godine iz njega bili redovnici protjerani, a samostan zaposjela osmanska vojska. U izvjetaju biskupa Franje Balievia iz 1600. godine, kae se da je tada i crkva ostala bez krova. 107 Znatno gora sudbina zadesila je 1599. franjevaki samostan u arengradu. Naime, bjeei pred Tatarima, neki od ustanika iz okolice Poege sklonili su se u samostan, zbog ega je gvardijan bio optuen kao njihov jatak i nabijen na kolac. Crkva i samostan bili su opljakani i opustoeni, a redovnici protjerani. 108 Po zavretku iscrpljujueg ratovanja 1606. i guenja ustanka potlaene raje 1607. godine, nastupilo je razdoblje mirnijeg ivota i donekle slobodnijeg iskazivanja vjerskih osjeaja i odravanje obreda, ukljuujui i popravak crkvenih zdanja. U sklopu misionarskog djelovanja, od 1612. do 1618., obiao je Bartol Kai upe Morovi, Nijemce, IIau i Ljubu, a u okolici Valpova Karaevo, Sgregorijance (nestalo), Kri, Kuzmince, Marijance i Viljevo.109 Do kraja Kaieva boravka u Srijemu i Slavoniji, osmanska je vojska napustila naiki samostan, pa su franjevci 1621. obnovili samostan i crkvu i posvetili je sv. Anti Padovanskom. 110 Na taj nain, uz samostan u Velikoj, vraeno je privremeno izgubljeno duhovno arite katolika u sredinjem dijelu Slavonije. Potpunije podatke o stanju katolikih upa i vjernika zabiljeio je barski nadbiskup Petar Masarechi, koji je kao apostolski vizitator obiao 1623. i 1624. Bugarsku, Srbiju, Slavoniju i Bosnu. Putujui od Zemuna, Masarechi je pregledao upe: Bapska, Morovi, Ilaa, Nijemci, Otok, Cerna, Ivankovo, Tompojevci, Karaevo, Kuzminci, Kri i Viljevo, te franjevake samostane u Naicama i Velikoj. Te su upe brinule o katolicima u 140 naseljenih mjesta s priblino dvadeset tisua stanovnika. to se tie Vukovara, Masarechi kae da ima izmeu 15 i 20 dua katolika, a u Osijeku svega sedam obitelji. Veina stanovnika u okolici Valpova prihvatila je protestantsku vjeroispovijed, ija su crkvena sredita u Sv. Jurju, Sgregorijancima i Marijancima. Meutim, o broju kalvinskih sela i stanovnitva Masarechi oito grijei, jer cijela Valpovtina i znatan dio Slavonije nije tada imao pedeset tisua
104 105

Idem, Chronicon..., Starine JAZU 22, p. 30. Idem, Acta Bosnae, p. 340. 106 Idem, o.c., p. 340. 107 Horvat, Karlo, Noviji spomenici za povijest Bosne i susjednih zemalja, Glasnik Zemaljskog muzeja, XXI., Sarajevo 1909., p. 69, 70. 108 Fermendin, Chronicon..., Starine JAZU 22, p. 28. 109 Idem, Acta Bosnae, p. 342-366. 110 Horvat, Noviji spomenici..., Glasnik Zemaljskoj muzeja, Sarajevo 1909., p. 69, 70; Smiiklasi, Dvijestagodinjica..., II., p. 10, II; Draganovi, Ktunoslav, Izvje~e apostolskog vizitalora Petra Masarechija o prilikama katol. naroda u Bugarskoj, Srbiji, Srijemu, Slavoniji i Bosni 1623. i 1624., Starine JAZU 39, p. 40.

201

stanovnika. Samostan u Naicama imao je est i u Velikoj deset redovnika, od kojih je u Velikoj jedan poduavao mlade fratre logici. Na elu upa bili su uglavnom svjetovni sveenici, o kojima se Masarechi nije uvijek povoljno izraavao. Na kraju apostolske vizitacije obiao je Masarechi Bosnu, pod ijim imenom podrazumijeva Bosanski paaluk, koji se protee od Novog Pazara do granice s Hrvatskom. Procjenjujui da tri dijela stanovnitva ine muslimani i priblino jednu etvrtinu katolici i pravoslavci, kojih moe biti i do 150 tisua uz desnu obalu Save i juno odatle prema Jadranskom moru, Masarechi kae da nema crkvenih upa nego bosanski franjevci obilaze mjesta i sela, odravaju po kuama mise i obavljaju vjerske obrede. 111 Drukije reeno, to znai da na junom dijelu Klikog kao i cijelom Krko-likom sandaku nisu postojale crkvene upe niti je tada, osim islama, bila uspostavljena neka druga vjerska organizacija. U izvjetaju o stanju franjevake provincije Bosne Srebrene iz 1629. stoji, meutim, zabiljeeno da franjevakom samostanu u Naicama pripada est upa i to: Zoljan, Motiina, Gazije, Gorjani, Selci akovaki i navodno Osijek. U samostanu boravi 13 redovnika, dok je samostanska crkva posveena Pres. Trojstvu. 112 Opisujui alosne prilike u Slavoniji i Srijemu, anonimni pisac izmeu 1629. i 1630. kae da su crkve uglavnom bez krova i posve opustoene iznutra. Da nevolja bude vea, fratri i svjetovni sveenici se meusobno ne podnose, a nepoudne vizitatore ak i tuakaju Turcima da su papine uhode, zbog ega ih oni prate s nepovjerenjem i proganjaju. 113 Kad je 1631. Petar Masarechi bio postavljen za apostolskog upravitelja (administratora) Ugarske, Slavonije i Srbije, on zateen o stanje ne mijenja, jer uza sva svoja nastojanja nije mogao dobiti dovoljan broj svjetovnih sveenika. Kao pripomo Masarechiju, doao je Petar Sabbatini kao misionar po vlastitoj elji u Nijemce 1632., gdje je postao duobrinik. Iz Nijemaca je Sabbatini, zajedno s drugim sveenicima, predloio Kongregaciji za irenje vjere da to prije imenuje smederevskog biskupa koji bi svoje sjedite imao u Nijemcima, odakle bi kao srijemski vikar upravljao i ugarskim biskupijama pod osmanskom vlau. Idue 1633. godine osnovao je on kole kako bi sebi i drugim sveenicima olakao irenje vjerske poduke I meu neukim svijetom. 114 Pozivajui se na dobivene povlastice, bosanski su franjevci mislili da oni jedini imaju pravo duobrinitva u zemljama pod osmanskom vladavinom, pa u skladu s tim, u istonoj Slavoniji i Srijemu. Protivei se spomenutom tumaenju, traio je Masarechi od Kongregacije da se povlastice bosanskih fratara tono odrede i provede razgranienje izmeu uprave Bosanske biskupije na elu s naslovnim skradinskim biskupom Tomom Ivkoviem i uprave Smedereyske biskupije izmeu Dunava, Drave i Save. Isto tako pokuao je on ishoditi od osmanskih vlasti slobodu vjerskog djelovanja poput fratara, ali u lome nije uspio. 115 Da se pitanje biskupijskih podruja napokon rijei, pozvala je Kongregacija Masarechija uRim, kamo je bio stigao i opunomoenik biskupa Ivkovia fra Ivan. Pod predsjedanjem i kardinala Anlonija Barberinija, Kongregacija je II. svibnja 1633. donijela odluku da granica izmeu apostolskog vikara Bosanske biskupije Tome Ivkovia i upravitelja Smederevske biskupije Pelra Masarechija ima biti rijeka Drava i trgovite Osijek. Na temelju te odluke istona Slavonija i cijeli Srijem bili su izuzeli ispod uprave skradinskog biskupa i ostali su u sastavu uprave Smederevske biskupije. Takva podjela vrijedila je i za njihove nasljednike

111 112

Draganovi, O.c. Starine, JAZU 39, P. 43,44. Buturac, o.c., p. 42. 113 Fermendin, Acta Bosnae, p. 390, 391. 114 Buturac,o.c.,p.81. 221 115 Idem, o.c., p. 82.

202

dokle Turci budu vladali tim prostorom. Istom odlukom bila je opozvana i ponitena odluka Kongregacije donesena 20. studenoga 1626. godine. 116 Spomenuto razgranienje bilo je manjkavo, zbog ega su trvenja izmeu fratara i svjetovnog sveenstva nastavljena. Po nagovoru fratara, katolici iz Iloka, Ljube, Sata, Berkasova, Bainaca, Gibarca, Ilae i drugih sela, pisali su 30. lipnja 1634. Sv. Stolici da im odobri franjevce iz samostana u Olovu kao duobrinike. Svoju predstavku obrazlagali su time da ih svjetovni sveenici slabo obilaze, zbog ega ljudi u Velikim Remetama, uljamu, Dobrincima, Kraljev- cima, Golubincima, Rumi, Vognju, Mandelosu i velikim dijelom u Mitrovici, prelaze na pravoslavlje. 117 Slinu predstavku uputili su 20. kolovoza iste godine i katolici iz Vukovara, Jankovaca i Laza, traei od Sv. Stolice da im za duobrinike odobri franjevce, koji ve u proljee 1635. dre u svojim rukama upe Laz i Jankovce. 118 Takav razvoj dogaaja pokuavao je Masarechi sprijeiti, ali ga je 27. studenoga 1637. u Skopju snala smrt. Na skupu svjetovnih sveenika i fratara odranom 15. travnja 1635. u Nijemcima, bio je kao Masarechijev nasljednik za vikara Smederevske biskupije izabran Petar Sabbatini. Obraajui se Sv. Stolici, okupljeni fratri i popovi opisali su tom prigodom kakvim je sve progonima i nasiljima izloen katoliki ivalj i njihovo sveenstvo, otkako je istanbulski patrijarh Kirilo uspio nagovoriti budimskog pau da na svome podruju uniti katoliki vjerski ivot, a katolike podvrgne Pravoslavnoj crkvi. U sklopu progona i nasilja, franjevaki gvardijan u Naicama i dva redovnika baeni su u okove, a pop imun Matkovi i jo dva sveenika zvjerski su zlostavljani i na razne naine mueni. 119 Piui i sam 14. svibnja 1635. iz Sarajeva Sv. Stolici, pop imun kae da je vie puta namjeravao pisati, ali zbog silnih progona, muka i straha od patrijarha Kirila, nije to mogao uiniti. Potraju li progoni jo koju godinu, nee se u Bosni, Slavoniji i Ugarskoj katolik moi odrati. Njega i jo dvojicu sveenika uhvatili su Turci, okovali ih oko vrata i ruku i oko dva mjeseca ostavili na ledu i snijegu da su im otpali nokti s prstiju na nogama. Kako bi im utjerali strah u kosti, drali su ih gdi nabijaju na kolje ljude, druge pod palicama more, a tree sieku... Vie smo bili mrtvi nego li ivi i dadosmo ono to itu: dvije tisue i petnaest kudi. I sada u Sarajevu od Turaka uzimamo na kamatu zalaemo bracu i rodake; a popovi i fratri iz Srijema pobjegoe. Nas trojicu popova navlae Turci kao vuci Ovce. 120 Slinih progona i nasilnog utjerivanja poreza istanbulskom patrijarhu i pojedinim pravoslavnim episkopima, bilo je i prije, od kojih su neki zavrili krvavim obraunima. Katoliki ivalj nije se elio odrei svoje vjere, bez obzira na progone osmanskih vlasti potaknutih nasrtljivou pravoslavnih episkopa. 121 Poput svoga prethodnika, nastavio je Petar Sabbatini borbu protiv bosanskih fratara koji se nisu pridravali odluke Kongregacije o razgranienju, ve su zaposjeli jo nekoliko upa u Srijemu. tovie, fratri su 15. kolovoza 1643. iz Olova podnijeli Kongregaciji tubu protiv Sabbatinijaih je prognao iz Vukovara i Laza, i radi na tome da ih protjera iz ostalih upa. 122 Kako je ta borba zauzimala sve vie maha, sastalo se 7. oujka 1650. svjetovno sveenstvo u kui vikara Sabbalinija u Niiemcima i zakljuilo da vikar osobno pode u Rim i podnese izvjetaj Kongregaciji o sporovima s fralrima. 123 Premda je potkraj iste godine Kongregacija

116 117

Idem, o.c., p. 82, 83. Fermendin, Acta Bosnae,p.417,418. 118 Idem,o.c.,p.419. 119 Idem, o.c., p. 423. 120 Idem, o.c., p. 422, 423. 121 Vanino, Miroslav, Kaievo izvjee o don imunu Malkoviu, Vrela i prinosi I, Sarajevo 1932., p. 85-87. 122 Fermendin, Acta Bosnae, p. 445. 123 Idem, o.c., p. 468.

203

zakljuila da beogradskom biskupu Maliji Benliu pripada upa Dragotin kod akova, 124 sukobi s fratrima nisu prestajali. Isto lako nisu prestajali i progoni katolika, pa je stanovnitvo naputalo svoje kue i bjealo u druge krajeve. Takvo slanje nije odgovaralo ni spahijama ni sredinjoj vlasti, zbog ega je sultan Mehmed IV. uzeo 1657. katolike u Nijemcima i Mitrovici u zatitu i naredio naibu u Nijemcima da revno pazi kako bi katolici po ustaljenim obiajima mogli slobodno obavljati svoje vjerske obrede, i da ih se zato ne progoni i globi. 125 U ivotnoj stvarnosti ta je zatita bila od male koristi, iako je na tom prostoru, ovisno o razvoju politikih prilika, donekle pridonosila stvaranju povoljnijeg ozraja. Bosanski fratri nisu odustajali od nakane da proire svoj utjecaj, pa su 1658. traili od Kongergacije da se franjevake ure u Lazu, Nijemcima i Bapskoj obnove i silom pripoje franjevakom samostanu u Olovu. 126 Kao svojevrstan odgovor na taj zahtjev, sastali su se 1. kolovoza 1658. upnici i svjetovni sveenici u Poegi, odakle su zamolili zagrebakog biskupa Petra Petretia za podrku apostolskom vikaru Matiji Benliu protiv nasrtaja bosanskog biskupa Marijana Maravia. 127 Njihovoj molbi pridruili su se 14. kolovoza i redovnici franjevakih samostana u Velikoj i Naicama, traei od biskupa Petretia da ne dopusti bosanskom biskupu zaposjedanje prostora izmeu Drave i Save, na koji nema nikakva prava.128 Potaknut tim molbama, poslao je biskup Petreti 1660. svoga generalnog vikara Petra Nikolia u Slavoniju na obilazak upa, za koje se dralo da pripadaju Zagrebakoj biskupiji. Opisujui vieno i to je na putovanju mogao saznati, Nikoli zapoinje svoj izvjetaj od 28: svibnja 1660. konstatacijom da su izmeu Save i Drave dva franjevaka samostana, jedan, sv. Augustina u Velikoj kod Poege i drugi, sv. Ante Padovanskog u Naicama. Fratri iz tih samostana duobrinici su izmeu spomenutih rijeka, koji poslije tree godine mijenjaju upu. Nedaleko od Velike, u selu Poljanska ruevna je crkva i samostan, vjerojatno franjevakog reda. Stara i obnovljena crkva sv. Nikole je u Pleternici, dok su mnoge u okolici razorene i unitene. U selu Kaptolu, nekad Kaptolu sv. Petra Zagrebake biskupije, unutar turske tvrave je velika zidana crkva sv. Petra s visokim tornjem. Izvan tvrave u selu je drvena crkva, dosta lijepa i dobro opremljena. Toj upi pripada i stara zidana crkva posveena sv. Katarini. U selu Straemanu nalazila se zidana i poruena crkva sv. Mihajla, gdje se svaki mjesec na njezinim ruevinama itala sv. misa, posebno i sveano na dan sveca zatitnika. Tu su takoer bile i ruevine neke kapele, iji oltar je ostao ouvan, ali bez krova. Dvije razorene crkve posveene sv. Marku i sv. Pavlu bile su takoer u Velikoj, kao i stara zidana i ruevna crkva sv. Kuzme i Damjana u Vetovu.. U Kutjevu su ostaci velike opatije i samostana, Nikoliu nepoznata reda, iznad koje su veliki fratri podigli drvenu crkvicu i uredili prikladno boravite. Prema ostacima zidova i vanjskog izgleda, Poega je morala biti dosta velik grad, gdje se nalazi jaka tvrava. Prastari franjevaki samostan razoren je do temelja, osim crkve koju su I Turci pretvorili u damiju. I druga crkva ispod tvrave, ije ime nije poznato, bila je takoer pretvorena u damiju. Od upne, velike i vrlo lijepe crkve kod gradskih vrata nije ostalo nita. U Poegi je inae dosta lijepa i prostrana drvena crkva sv. Duha s tri oltara, koju je izuzetnim marom i zalaganjem iz temelja podigao fra Toma Poeanin. Na prostoru cijele upe Cernik nalazila se samo jedna zida na crkva, sv. Nikole, dobro ureena i opremljena za bogosluje.
124 125

Idem, o.c., p. 469. Idem,o.c.,p.481. 126 Idem, Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentine, Starine JAZU 22, p. 42. 127 Fermlendin, Acta Bosnae, p. 482. 128 Idem, o.c., p. 483. 484.

204

Sve ostale crkve su razorene, od kojih se na ruevinama crkve sv. Ivana i Martina povremeno svetkuje, dok je u Cerniku mala kapela i noite za dva fratra. Stara zidana crkva u Brodu, posveena sv. Marku, pretvorena je u damiju, a izvan mjesta nalazi se dobro ouvana zidana crkva sv. Ante, ureena i opremljena svim potreptinama. upa Gradpotok, danas Zagrae, imala je dosta vjernika koji su se zbog ratne opasnosti i drugih nevolja razbjeali na sve strane kao to. su to uinili vjernici ostalih upa. U toj su upi bile etiri zidane i dobro opremljene crkve i to: Blaene Dj. Manje u Dubovcu, sv. Luke u Orioviu, sv. Jurja u Vrbovi i sv. Mihajla u Gradpotoku. I u upi Luani nalazila se samo jedna crkva, posveena Velikoj Gospi, dok su u upi Drenovac Ibile tri crkve, obnovljena sv. Martina, sv. Demetrija i sv. Jurja, kojoj je nedavno izgorio krov. U upi sv. Benedikta, danas Podcrkavlje, bile su tri dobro opremljene crkve, jedna posveena sv. Benediktu, druga sv. Stjepanu i trea sv. Andriji, a etvrta posveena sv. Petru nije imala itav krov. Osim upne crkve sv. Mihajla u Vrhovini, na podruju upe nalazila se i zida na crkva sv. Jurja. Susjedna upa u Garinu imala je dvije dobro ureene zida ne crkve, jednu posveenu sv. Nikoli i drugu sv. Petru apostolu. Podalje od glavnih putova bila je upa Vrindol, u kojoj su bile dvije crkve; jedna drvena, sv. Martina i druga zidana, posveena Gospi Snjenoj. upu Dragotin dala je Kongregacija na uivanje biskupu Matiji Benliu, u kojoj su bile drvene crkve sv. Marka i Blaa te zidana-sv. Ivana. Blizu samostana u Naicama stajala je stara crkva sv. Trojstva, vjerojatno nekad upna crkva. Obnovljena, dosta velika i lijepa crkva Sviju Svetih nalazila se u selu Motiini. U selu Zoljan bio je neki samostan i stara crkva sv. Martina, a pokraj njih i crkva sv. Katarine. Takoer u njihovoj blizini stajale su ruevine crkve zvane Petkovica. O kojem je samostanu rije i gdje se on tono nalazio, Nikoli ne kae nita odreeno. U selu i upi Poljana drvene su crkve sv. Fabijana i Sebastija i sv. Nikole u Podgorau, te zida na crkva sv. Ivana Krstitelja. Idui iz Naica prema zapadu u selu Martinuje stara, dobro ouvana zidana crkvica sv. Martina. U Dugom Selu Lukakom bila je zidana crkva sv. Luke, a u upi Suha Mlaka Uznesenja Gospina i drvena crkva sv. Katarine. Selo Buanci (nestalo) imalo je drvenu crkvu sv. Jelene, dok je druga zidana, sv. Lovre, bila poruena. Na podruju upe Selci kod akova nalazile su se dvije crkve: zida na sv. Franje i drvena sv. Katarine. I u upi Gorjani bile su dvije crkve, jedna posveena sv. Petru i druga sv. Martinu. Dobro ouvane zidane crkve stajale su u selu Koki i upi Broanci, gdje su bile crkve sv. Kria, sv. Ivana Krstitelja i sv. Jurja. Putujui prema istoku uz rijeku Dravu, zapazio je Nikoli velik broj ruevina crkava i drugih graevina. U dobrom stanju bile su zidane crkve sv. Petra u aavici i sv. Andrije u Viljevu. Ruevine nekog samostana i oteena crkva sv. Jurja nalazili su se u selu Sv. Juraj (ura), gdje je stanovnitvo prihvatilo kalvinsku vjeroispovijed. Sline tome bile su i ruevine dvaju samostana u Voinu, od kojih je jedan vjerojatno bio franjevaki, a drugi reda sv. Klare. upa Kuzminci, nazvana po crkvi sv. Kuzme i Damjana u Ladimirevcima, imala je na svome podruju jo i crkve Bl. Dj. Marije i sv. Kria. Samo selo Kuzminci nalazilo se neto junije od Ladimirevaca i netragom je nestalo. Posljednja upa blizu Osijeka bila je Karaevo, gdje se nalazila crkva sv. Nikole. Toj su upi ~1 pripadali Osijek i sela Petrijevci i Samatovci. Nedaleko od Save, u selu Mikanovcima, stajala je zidana i velika crkva sv. Bartola. Tu su bila i tri mjesta s vidljivim ostacima crkava. Kao najudaljenija upa, za koju je Nikoli smatrao da je moda pripadala Zagrebakoj biskupiji, bila je upa Ivankovo. U samom Ivankovu bili su ostaci nekog samostana, a u

205

njegovoj okolici stajale su zidane, opustoene i bez krova, crkve sv. Ivana i sv. Ilije. Toj je upi bila pripojena nekad samostalna upa Cerna. 129 Obiljem podataka Nikoliev izvjetaj je najpotpuniji i nezaobilazan izvor koji dosta vjerno odslikava vjerski ivot katolika u Slavoniji posljednjih desetljea osmanske vladavine. Istina, sva mjesta koja on u izvjetaju spominje nije osobno obiao, ve je zabiljeio neke podatke to ih je saznao od pojedinih upnika. Broj crkava u kojima je u to doba obavljano bogosluje bio je ipak neto vei nego to Nikoli kazuje. Tako jo moemo dodati crkve: sv. Ante u Podvinju, sv. Jurja i sv. Margarete u Odvorcima, sv. Ivana Krstitelja u Vrhovcima Gradskim kod Poege, sv. Luke u Orljavici (danas Pavlovci), sv. Juraja u Vrblju, sv. Magdalena u Siu, sv. Nikole u Adamovcima, Svih Svetih u Sesvetama Poekim, sv. Katarine u Podgorju i Orahovici, sv. Lovre u Joavi, sv., Jurja u Slobodnoj Vlasti, sv. Nikole u Dubravniku, sv. Tiburcija u Tiborjancima, sv. Grgura u Sgregorijancima (nestalo) i sv. Mihajla u Donjem Miholjcu. Osim ve spomenutih, ruevine crkava i njihovi ostaci bili su tada u Berku, Borovu, Korogu, Dalju, Paetinu, Bradinu, Erdutu, Antinu, Koprivni, Dopsinu, Ivanovcu, Laslovu, epinu, Klakaru, Bebrini, Grabarju, Donjim Andrijevcima, Oriovcu, Buju Brodskom, Koprivnici, Prvi, Starom Petrovom Selu, Kuzmici, Buku, Bilau, Ruevu, Djedinoj Rijeci, Pavlovcima blizu Komorice, SviIni, Saijama, Mrtovlasima, Zveevu, Tornju Poekom, Golobrdcima, titnjaku, Podsreu, Slobotini, Mitrovici (Trenkovo) , Kokoaku, Pakracu, Batinjanima, Dragoviu, Donjoj umetlici, unjevcima, Sirau, Badljevini, Podborju, Bijeloj, Bijeloj Stijeni, Goleima, Dragaliu, Donjem Rajiu, Novskoj, Sreanirna, Borovcu, Rodaniku, Voarici, Laevcu, Bujavici, Sub'ockoj i Kraljevoj Velikoj. Isto tako u Naicama, Mrincima (nestalo), akancima (nestalo), Novoj Skeli (nestala), Janevcima (nestalo), Poreu kod Valpova, Novom Selu, Turnaici, Buetini, Baevcu, Novakima, Kapincima, Slatini, Slatinskom Drenovcu, Bukovici, Cabuni, Bakiima, Gornjem Miholjcu, Peliu, Voinu, Kuzmi, Humu, Podgorju, Drenju i Levanjskoj Varoi. Ostaci samostana bili su u Nutru, Naicama, Zoljanu, Podgorau, Voinu, Virovitici, Kutjevu, Rudini kod eavca, Poljanskoj, Podborju, Bijeloj, Dobroj Kui, Ivankovu i Sv. Jurju (ura). Neke crkve razorili su Turci do temelja, a kamen i ostali graevni materijal iskoristili za gradnju damija. Takvu sudbinu imala je crkva sv. Kuzme i Damjana u Drenju, odakle je bio kamen odvezen u akovo. Poslije ruenja crkve sv. Martina u unjevcima .jrevezli su Turci kamen u Brod, a na isti nain iz Ivanovaca u Valpovo i Antina u Vukovar. 130 Niz ovih imena mjesta, nisu ujedno i sva mjesta u kojima su bile razorene crkve, nego samo ona za koja se sigurno zna gdje su crkve postojale. Njihov broj svakako je vei, pogotovo kada je rije o prostoru izmeu rijeka Une i Kupe i cijelom jugu Hrvatske u sastavu Osmanskoga Carstva, za koji nema pouzdanih obavijesti. Ali unato tome, navedeni podaci dovoljno sami za sebe govore i svjedoe o vjerskim prilikama stanovnitva u osvojenim dijelovima Hrvatske, uoi sudbonosnih dogaaja koji e potres ti ondanji svijet i oznaiti kraj osmanske prevlasti u jugoistonom dijelu Europe.

129 130

Idem, o.c., p. 492-497; Smiiklas, Dvijestagodinjica..., II., p. 7-13. I Mauran, Popis naselja, p, 89-554; Idem, Popis srednje i zapadne Slavonije, p, 20-23, 32, 37,47,48, 5t, 61, 62, 64-66,69,72,74,76,79,81,84-86,

206

MANJE BITKE I OKRAJI NA GRANICI POSLIJE 1606. GODINE

Sklapanje mira 1606. na dvadeset godina, nije znailo i kraj opasnosti za opstanak ostataka Hrvatske. Valjalo je i dalje biti na oprezu od iznenadih provala pljakakih upada osmanske vojske. Usporedo s tim, zaprijetila je Hrvatskoj iznutra nova opasnost, koja postaje nita manje razorna i vremenski duga poput ratova s Osmanskim Carstvom. Udaljavajui se od onoga zbog ega je osnovana, Vojna granica se postupno pretvara u mono orue Bekog dvora u krenju prava i suavanju samostalnosti Hrvatske, te stvaranju svojevrsne vojnike drave na njezinu prostoru, izuzete ispod banske vlasti i Hrvatskog sabora. Vojni zapovjednici iz austrijskih pokrajina Koruke, Kranjske i tajerske potiskivali su Hrvate s vojnih poloaja i preuzimali vodeu ulogu u svim pitanjima ivota na krajikom prostoru. Radi lakeg ostvarivanje te zamisli, oni naseljavaju Vlahe koji iskljuivo priznaju vlast Vojne granice i zaklinju se na vjernost caru. Hrvatska vlastela, na ije su posjede Vlasi naseljavani, estoko se opirala tome i branila svoja prava u Hrvatskom saboru i zajednikim saborima u Pounu. Carska i kraljevska vlast malo je uvaavala takve istupe, ve je koristila svaku povoljniju priliku kako bi ograniila bansku vlast i potkopala dravno-pravnu posebnost i samostalnost Hrvatske. U izravni sukob s krupnim velikaima, poput Zrinskih i Frankapana, nije se Beki dvor ipak uputao, premda je nadvojvoda Ferdinand elio, kao budui prijestolonasljednik, dokopati se Bakra i Vinodola i prikljuiti ih Vojnoj granici kako bi odvojio Hrvatsku od Jadranskog mora. Do ostvarenja te zamisli trebalo je samo strpljivosti, pri emu je izbor povijesnog trenutka bio od presudne vanosti s unaprijed predvidivim ishodom. Za opstojnost Hrvatske takav razvoj dogaaja bio je poguban, a njegove su posljedice bile dalekosene i odreivale su povijesnu sudbinu hrvatskog naroda u buduim zbivanjima. Slojevi- tost problema i priznavanje posebnih prava doseljenim Vlasima, bilo je ujedno i kljuno razdoblje u razuivanju Hrvatske i potiranju politike samosvijesti, svodei je na regionalna obiljeja. Ovisno o povremenim napetostima na granici s Osmanskim Carstvom i Republikom Venecijom, izbijanjem rata s uskocima, kao i zaotravanjem politikih i vjerskih prilika u ekoj i njemakim pokrajinama, Beki dvor bio je pripravan na poputanje i ublaavanje ponaanja prema Hrvatskoj, njezinim staleima i banskoj vlasti. Ratno iskustvo Hrvata i njihovih vojskovoa u borbi s osmanskom vojskom bilo je dobro dolo i valjalo gaje vojno i politiki iskoristiti u jaanju carske vlasti. Iskazivanjem naklonosti u dodjeli raznih asti i visokih zvanja pojedinim velikaima, stvarao se privid o blagonaklonosti carskog dvora i potivanju ustavnih prava Hrvatske. Takvi postupci i otezanja u donoenju vanih odluka zavaravali su javnost, koja, unato svemu, vjeruje svojim kraljevima i pripravna je rtvovati se za njih, iako se nisu drali obeanja izreenih prilikom potvrde njihova izbora na kraljevski poloaj. Nalazei se stijenjena u procjepu izmeu monih sila, politika javnost Hrvatske jedva da je u to vrijeme mogla uiniti ita vie do uporne borbe za ouvanje samostalnosti Hrvatskog sabora i dostojanstva banske asti i vlasti u iskazivanju politike opstojnosti Hrvatske, bez obzira na prostornu veliinu i brojnost stanovnitva. Mir na granici s Bosanskim i Kanikim paalukom trajao je vrlo kratko, a rat u malom nastavljen je s obje strane granice. Uskoci upadaju u Liku i Krbavu, otimaju hranu i stoku i hvataju ljude, za ije osloboenje trae otkupninu. Ve 1611. inilo se da bi opet moglo doi do rata, pa je general Sigismund Trautmansdorf zamolio zagrebakog biskupa Domitrovia

207

neka mu pomogne svojim kmetovima li utvrivanju sela Kria kod Ivania. 1 Oekujui takav razvoj dogaaja, Hrvatski sa- bor .je 1612. zakljuio da se obnove utvrde i tvravice uz Kupu, medu kojima Blatnica, iljavi, Jamilica, Zavrje i Kupina. 2 Izbijanjem rata s Venecijom, vie nije bilo sumnje da e osmanska vojska krenuti u na- pad, zbog ega je hitno poelo utvrivanje Koprivnice, Siska, Zelina, Novigrada, Pokupskog i Petrinje. Dok su jo trajali radovi, upali su 1615. Turci iz Bosne do Krianieva Turnja blizu utoka Mrenice u Koranu i spalili kue. 3 Poslije toga znalo se da e ubrzo uslijediti napad s veim snagama, pa je Sabor 18. travnja 1616. zakljuio da se jo bolje utvrde Petrinja, Sisak, Brikievina, Pokupsko, Zelil1, Novigrad i Koprivnica. 4 Uskoro zatim napala je osmanska vojska s jakim snagama tvravu u Sredikom i osvojila je, zarobivi pritom 40 vojnika. Upitani zato ratuju i kre mir, Turci su odgovorili da mira vie nema. 5 Potkraj proljea 1616. obnovio je kralj Matija II. mir sa sultanom Ahmedom I., ali se krajiki sandakbegovi i serhatski zapovjednici nisu uope pridravali mirovnog sporazuma. Provale i pljake na granici su nastavljene i Srediko je ponovno bilo napadnuto. 6 Iste godine, 8. studenoga, umro je ban Benko Turoc i na njegovo mjesto kralj Matija imenovao je 5. travnja 1617. kneza Nikolu Frankapana Trakog. Zbog nune potpore hrvatskih stalea izboru kraljeva neaka nadvojvode Ferdinanda za kralja, dobio je ban Nikola potpunu bansku vlast sa svim pravima, a kralj se Matija ujedno obvezao da e na svoj troak uzdravati banski elu od 300 lakih konjanika i 200 pjeaka. 7 Premda je na Saboru u Pounu dolo do sukoba izmeu katolika i protestanata, bio je 15. svibnja 1618. nadvojvoda Ferdinand sveano proglaen kraljem. Poloivi prisegu, Ferdinand je tom prigodom potpisao i krunidbenu zavjernicu za Kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, u kojoj se kae da e u interesu Hrvatske i Slavonije provesti sve zakone koji jo nisu provedeni. Generalima i kapetanima u Vojnoj granici zabranit e uplitanje u sudbenost vlastele i slobodnih gradova, a polovicu svih asnikih mjesta u Granici dobit e Hrvati. Osnivanjem povjerenstva za predaju Vlaha vlasteli, pozvat e krajike generale i kapetane da se pokoravaju odredbama tog povjerenstva i okane prava sudovanja nad Vlasima. 8 Olako data obeanja bila su jo lake zaboravljena. Pogotovo to je stvaranjem katolike lige i protestantske unije bio na pomolu veliki europski rat, koji e s prekidima trajati punih trideset godina. Pratei budnim okom ta zbivanja, osmanska je diplomacija smiljala kako bi vojnom silom t pomakla dravne granice jo dalje na prostoru Hrvatske. Krajem ljeta 1618. upali su Turci iz Bosne opet do Sredikog, gdje su zauzeli neku straarnicu i zarobili 47 ljudi. Koji dan kasnije opustoili su. oni okolicu Sredikog i Jamnice, zapaliti 20 kua, pohvatali 50 ljudi i oteli nekoliko stotina konja i krupne stoke. Oekujui ponovni napad, pozvao je 9. listopada ban Nikola Frankapan plemstvo i narod pod oruje radi obrane od Turaka. 9 to uiniti za obranu od sve uestalijih napada, raspravljao je 4. sijenja 1619. Hrvatski sabor zakljuio da se pojaaju utvrde uz Kupu, posebno Petrinja. Dok radnici budu podizali utvrenja, na banov poziv titit e ih plemika vojska i braniti Turcima prijelaz preko Kupe.
1 2

Lopai. Spomenici II.. p. 9. HDA, Zagreb. Protocolla generalium regni congregationum, sv. II., p. 102, 103. 3 Vitezoyi. O.C., p. 183. 4 ii. Acta comitialia V., p. 133, 134. 5 ldem.o.c., V., p. 141. 6 HDA, Zagreb. Protocolla..., sv. II., p. 126.127. 7 ii,Acta comitialia V..p.173. 8 HDA, Zagreb, Privilegij 138. 9 Klai, Banovanje kneza Nikole Frankopana Trakog, Zagreb 1916., Rad JAZU 211, p. 52, 53.

208

Osim toga, bilo je zakljueno da se kralju Matiji poalje poslanstvo u Be i zatrai od njega neka provede zakon o predaji Vlaha hrvatskoj vlasteli. 10 Kao tuma elja stalea, otputovao je ban Nikola u Graz, gdje je umjesto s kraljem Ferdinandom pregovarao s njegovim Ratnim vijeem. Ban je traio da se ispranjena mjesta generala u Karlovcu i kapetana u Senju i Koprivnici dadu Hrvatima. to se tie Vlaha, nema bojazni da e se oni vratiti pod osmansku vlast ako ih kralj preda hrvatskoj vlasteli na ijim su posjedima. Vlastela nee od njih traiti nita vea davanja nego to ih daju krajikim kapetanija. Na Granici valja popraviti i dobro utvrditi. Petrinju, Srediko i Brikievinu, opskrbiti ih s dovoljno topova, oruja streljiva. O banovim prijedlozima eljama stalea, Ratno. vijee izvijestilo je 4. oujka 1619. kralja Ferdinanda, predloivi mu neka Hrvatima dade jednu kapetaniju i tako ih udobrovolji. Istodobno preporuilo je Dvorsko ratno .vijee kralju Matiji neka naredi Vlakom povjerenstvu da stavi Vlahe pod hrvatsku vlast uz neto manje obveze. Neovisno o tim prijedlozima, dva dana prije smrti, naredio je kralj Matija Dvorskoj komori da zapone pregovore sa Zagrebakim kaptolom kako bi Sisak postao bansko sjedite. 11 Smru kralja Matije II. 20. oujka 1619. preuzeo je kralj Ferdinand vlast u Hrvatskoj, Ugarskoj i Austriji. Meutim, protiv njegove vladavine ustali su protestanti u ekoj, Austriji i Ugarskoj, pa je voda ekog plemstva Matthias Thurn krenuo s vojskom na Be i opsjeo grad. Naavi se u opsjednutom gradu, Ferdinand je bio spreman na ustupke u vjerskim pitanjima, zbog ega je eka vojska odustala od dalje opsade i vratila se natrag u eku. Na Saboru u Pounu, umjesto smirivanja vjerskih napetosti, izbili su jo ei sukobi izmeu katolika i protestanata. Podravajui protestante, erdeljski vojvoda i turski vazal Gabor Bethlen nije elio propustiti priliku da se umijea u taj spor. Uz pomo osmanske i tatarske vojske upao je preko granice i poeo redom zaposjedati upanije na sjeveru Ugarske, da bi 8. sijenja 1620. na Saboru u Pounu bio izabran za kneza Ugarske sa svim pravima kraljevske vlasti, ukljuujui i predaju krune sv. Stjepana. Za to vrijeme, nakon opsade Bea, otputovao je kralj Ferdinand na zasjedanje knezova izbornika u Frankfurt, gdje je 28. kolovoza 1619. bio izabran za njemakog cara. Vrativi se u Graz, primio je saborsko izaslanstvo iz Hrvatske i obeao punu podrku banskoj vlasti, redovno plaanje banske vojske, izgradnju tvrave u Brikievini, premjetanje banskog sjedita u Sisak i nastavak rada povjerenstva u rjeavanju vlakih pitanja. S prijedlogom da se udalji njemaka vojska iz Varadina nije se sloio, zbog opasnosti od napada osmanske vojske i buntovnika iz Ugarske. 12 Pouzdavajui se u krajiku obranu u Hrvatskoj, glavna kraljeva briga. bila je u tom asu zaustaviti rat s Bethlenom i dobiti vojnu pomo radi guenja ustanka u ekoj i Ugarskoj. Vrlo ozbiljne tekoe u jaanju vlasti, s kojima se kralj Ferdinand morao nositi, iskoristila je tada osmanska vojska iz Bosne i 1. svibnja 1620. napala Petrinju, ali je zbog odlune obrane posade bila prisiljena na uzmak. 13 Pojaani pritisak osmanske vojske na granici Hrvatske, stalna uznemiravanja, upadi, pljake, otimaine i razbojstva nisu potom godinama prestaj ali prema izvjetajima krajikih zapovjednika, gotovo nije bilo dana da netko nije stradao. Manje turske ete i razbojnike druine iz Voina, Siraa, Pakraca, Cernika i drugih mjesta, krstare izmeu Drave i Save, upadaju u sela, otimaju djecu i stoku, hvataju i ubijaju ljude, odvode pastire zateene na poljima i postavljaju zasjede. 14 Ista nesigurnost i opa pogibeljnost vladala je i u cijelom
10 11

HDA, Zagreb, Protocol1a..., sv. II., p. 140, 141. ii, Acta comitialia..., V., p. 200-215. 12 Idem, o.c., V., p. 237-239. 13 Lopai, Spomenici Trakih Frankopana, Starine JAZU 25, Zagreb 1892., p. 226. 14 Lopai, Spomenici..., II., p. 107, 108.

209

Pokuplju, zbog ega je novoizabrani ban Juraj Zrinski 1624. poveo vojsku na Kostajnicu i potukao tamonje Turke. Vrativi se u Petrinju odakle je i poao, poslije nekoliko dana odmora krenuo je na Jasenovac, i u kraem boju zadao osmanskoj vojsci teak poraz. 15 Traei zadovoljtinu za pretrpljene poraze, bosanske serhatlije prele su poetkom listopada 1626. Kupu, ali su ih kod Male Gorice, pod vodstvom petrinjskog kapetana Vuka Erdody ja, doekali Hrvati iz Petrinje, Bresta, Siska, Duice i Male Gorice i u estokom okraju razbili i veinom ive pohvatali. 16 Iznenadna smrt bana Jurja Zrinskog 18. prosinca 1626. traila je od kralja Ferdinanda brzu odluku o imenovanju novoga bana. Na prijedlog poslanika iz Hrvatske, kralj je 20. svibnja 1627. imenovao Sigismunda Erdody ja, koji je dotad bio zamjenik banu Zrinskom. 17 Pred novim banom bila su i ostala temeljna pitanja njegova banovanja obrana Hrvatske i rjeavanje poloaja doseljenih Vlaha na posjedima hrvatske vlastele. tovie, u prvi mah inilo se da bi mogao i popustiti pritisak na granici s Osmanskim Carstvom kad je zbog rata s Perzijom 10. rujna 1627. sultan Murad IV. pristao na sklapanje mira s kraljem Ferdinandom. 18 Ali poput prethodnih ugovora i sporazuma, mira na granici i dalje nije bilo, iako su izostali vei sukobi. O prilikama i stanju na granici svjedoi zakljuak Sabora od 21. listopada 1632. u kojem se kae da u sluaju vee opasnosti ban smjesta objavi poziv plemstvu i narodu na opi ustanak, jer Turci svakodnevno provaljuju u Hrvatsku. 19 Pod izgovorom potivanja mira, osmanske su vlasti za to vrijeme postupno pomicale granicu Bosanskog paaluka na tetu Hrvatske zaposjedanjem Drenika, Trca, Mutnice, Brekovice, Sturlia, Cetina, Pei, Velike Kladue, Todorova, Male Kladue, Vranograa, Podzvizda, Pedlja i Gorike, te smjetanjem u njih svojih posada. Ista opasnost prijetila je pustim gradovima i tvravama: Topuskom, Pemi, Klokou, Otmiu, Vojkoviu i Hresnu, zatim Blagajskom Turnju i Hojsigradu izmeu Slunja i Karlovca, tvravi Kremen i Furjan kod Slunja, te Plakom, Jesenici i Dabru izmeu Ogulina i Otoca, to bi imalo pogubne posljedice za obranu Hrvatske. 20 Negdje krajem ljeta 1633. zaputila se osmanska vojska s jakim snagama iz Virovitice i okolnih mjesta u Podravinu kako bi iznenadni m napadom zadala hrvatskoj obrani to tei udarac. Ali mimo njihova oekivanja, o toj je provali bio obavijeten krajiki general Georg Ludwig Schwarzenberg, koji je kod Virja nasrnuo na Turke i natjerao ih u bijeg. 21 Primivi bogate darove, obeao je poetkom 1634. sultan Murad IV. da e zabraniti pograninim sandakbegovima provaljivanje u Hrvatsku i Ugarsku. 22 Kao i obino bila su to pusta obeanja, jer su neprestano stizale obavijesti o pripremama osmanske vojske. Vrlo zabrinut zbog toga, Saborje odluio 8. lipnja 1634. zatraiti od kralja pomo u oruju, barutu i streljivu, pa je do kraja iste godine stiglo u Hrvatsku vie od 50 tvravskih topova, nekoliko desetaka vitekih puaka i vee koliine raznog streljiva. 23 Iskusni u ratovanju s osmanskom vojskom nisu ni Hrvati mirovali, ve su uzvraali istom mjerom. Zakon "oko za oko, zub za zub", sve tee je pogaao osmansku vojsku i stanovnitvo tuz granicu. Prije nastupa zime 1634. upao je preko granice ogulinski kapetan Gapar Frankapan s dosta jakom etom, robei i pa lei sve do Izaia. Posada iz Bihaa i okolice
15 16

Rattkay,o.c.,p.196,197. Nadbiskupski arhiv, Zagreb, Epistolae 1626., vol.l. 17 ili, Acta comitialia..., V., p. 400, 402. 18 HDA, Zagreb, Protocolla..., sv. II., p. 246-252. 19 Ibidem, sv. II., p. 295-297 20 Lopai, Spomenici..., II., p. 186-188. 21 Vitezovi, o.c., p. 187. 22 Hammer, o.c., III., p. 133. 23 HDA, Zagreb, Protocolla..., sv. II., p. 306-309.

210

pokuala je zaustaviti smjelog kapetana, ali je kod Zavalja doivjela teak poraz. Takoer i 1635. potukao je Gapar Frankapan osmansku vojsku pod vodstvom nekog Turalije. 24 Jo vee nevolje pogaale su Turke na granici urdevake i Koprivnike kapelanije, o emu govore pritube budimskih beglerbegova o grubim povredama i krenju mira. Medu ostalim, beglerbegovi se ale palatinu Nikoli Esz terhazyju na provale, pljake i pustoenja, otimaine i odvoenje ljudi iz sela i naselja u okolici Virovitice, Brezovice i Novaka. 25 Na pritube istog sadraja s hrvatske strane, nisu se do tog vremena osmanski zapovjednici uope osvrtali, dok razorna snaga prihvaenog naina ratovanja i osvetnikog maa nisu postajali sve ubojitiji. Na izmaku ivota, car i kralj Ferdinand II. pozvao je u Regensburg radi dogovora njemake knezove izbornike, koji 9. prosinca 1636. izaberu njegova sina Ferdinanda III. za njemakog cara. Dva mjeseca iza toga, 15. veljae 1637. umro je kralj Ferdinand, za kojim nitko u , Hrvatskoj nije pokazivao znakove alosti. Zajedno s prijestoljem naslijedio je Ferdinand III. i u Njemakoj dugi i krvavi rat iji se kraj jo nije nazirao, a na granici Hrvatske s Osmanskim Carstvom stanje ni rata ni mira. Nosei se hrabro godinama s brojnim nevoljama koje su pogaale Hrvatsku, u naponu muevne dobi umro je 3. oujka 1639. ban Sigismund Erdody. Pitanje tko e biti njegov nasljednik otezalo se mjesecima, a 10. srpnja 1640. konano je izbor pao na grofa Ivana Drakovia, sina bivega bana. 26 Prije toga umro je sultan Murad IV. i na elo Osmanskog Carstva stao je njegov brat Ibrahim. Novom sultanu poslao je kralj Ferdinand svoga poslanika s darovima i ponudom produenja ugovora o miru. Veliki vezir Kara Mustafa nije bio osobito sklon pregovorima, postavljajui vrlo teke uvjete koje kralj Ferdinand nije mogao nikako ispuniti. U takvom ozraju pregovaranje je trajalo vie od godinu dana, da bi opunomoenici obiju strana napokon 9. oujka 1642. sklopili ugovor o produenju mira na 20 godina, iako je veliki vezir odbio staviti svoj potpis na taj ugovor. Krajike vlasti Bosanskog paaluka malo su pridavale vanosti pregovorima o miru i pljakaki upadi preko granice nisu prestajali, izazivajui svuda strah i opu nesigurnost. Poetkom 1641. Turci iz Kostajnice i okolice preli su zaleenu Kupu i u noi napali trgovite Sisak. Viui koliko ih je grlo nosilo da bi zaplai li bunovni svijet, poeli su paliti kue i hvatati ene, koje Isu s djecom izlazile iz zapaljen ih kua. Neki od njih razbili su crkvena vrata i opljakali u crkvi sve to su mogli. Mjesni upnik pucao je na njih iz upnog dvora dok nije bio ranjen. Ne ekajui pomo posade u sisakoj tvravi, odrasli mukarci pograbili su oruje i silovito nasrnuli na pljakae, koji su pod okriljem mraka pobjegli preko Kupe. 27 Ban Drakovi doznao je da e Turci, koji su se primirili nekoliko mjeseci, napasti njegovo imanje Reicu kod Karlovca. Da ih preduhitri, okupio je on 19. studenoga 1641. oko 400 konjanika i 600 pjeaka u Sredikom, odakle se idueg dana zaputio na Slatsko polje, gdje se blizu potoka Trepe utaborila osmanska vojska. im su Turci ugledali Drakovievu vojsku smjesta su digli tabor i poeli uzmicati prema Kladui. Ban ih je u stopu slijedio, sustigao kod Kladue i potukao. 28

Vitezovi, o.c., p. 187. Fekete, Ludwig,Turkische Schriften aus dem Arhive des Palatinus Nikolaus Esztcrhazi 1606-645. Budapest 1932., p. 320-323,325,342,353, 378, 379, 389, 458. 26 Raltkay, o.c., p. 210-212. 27 Idem, o.c., p. 223, 224. 28 Idem, o.c., p. 226, 227.
25

24

211

Potkraj iste godine, da bi uzvratio kostajnikim Turcima, napao je petrinjski kapetan Emerik Erdody Kostajnicu nou i oslobodio zarobljene Hrvate. 29 Kad su 1642. Turci obnovili staru tvravu Perui u Lici i u nju smjestili posadu, nadvila se opasnost nad Gackim poljem, Brinjem i Otocem. Upozoren . na tu opasnost, karlovaki general Vuk Frankapan poslao je vojsku pod vodstvom svoga sina Gapara, koji napadne i osvoji Perui. Nakon toga zaputi se on prema Bihau i opustoi cijelu okolicu Zavalja, odakle je poveo nekoliko stotina krana ispod osmanske vlasti. 30 Znatno vei okraj imala je krajika vojska i 1643. kod Perjasice, u kojem su pali mnogi hrvatski i osmanski ratnici. 31 S obje strane granice uslijedio je zatim krai predah, jer se Osmansko Carstvo pripremalo za rat s Republikom Venecijom. O prilikama uz granicu u to doba na sjeveru Hrvatske u Podravini, rjeito govori pismo sveenika Tome Natulja od 15. srpnja 1644. godine, u kojem moli zagrebakog biskupa Martina Bogdana da zatiti stanovnike Vake i okolice od progonstva i nasilja urevakoga kapetana i ostalih vojnih zapovjednika, jer se prema njima odnose gore nego Turci. 32 Naime, da se odri, to je stanovnitvo bilo prisiljeno davati i plaati, ne samo svojim spahijama, nego i vojnim zapovjednicima na slavonskom dijelu Granice. Izborom bana Drakovia za ugarskog palatina na Saboru u Pounu 1646. preuzeo je bansku dunost Nikola Zrinski Mladi, sin bana Jurja Zrinskog, koji je istom 14. sijenja 1649. u Varadinu sveano uveden u bansku dunost. 33 Kao izdanak najmonijeg velikakog roda u Hrvatskoj, Nikola je bio obrazovan, hrabar i odluan ovjek, kojeg su krasile vojne vrline i darovitost vojskovoe, od ijeg su imena ubrzo strepili osmanski i krajiki zapovjednici, poput jo uvijek ive uspomene njegova djeda, takoer hrvatskog bana i sigetskog junaka Nikole Zrinskog. Svoje vojne sposobnosti iskazao je on zajedno s bratom Petrom 27. svibnja 1647. kad su potukli osmansku vojsku kod Kanizse, odakle su "trkai i palikue" upadali u Medimurje. 34 Ope nezadovoljstvo stanjem u Carstvu, izazvano i neuspjesima u ratu s Venecijom, platio je ivotom sultan Ibrahim 18. kolovoza 1648. Odmah nakon smaknua bio je postavljen na prijestolje Ibrahimov sedmogodinji sin Mehmed IV., u ije ime je vladala valide-sultanija, odnosno suita nova majka Tarkhan. Na taj nain vlast u Carstvu bila je podijeljena izmeu dvora i buntovnih janiara i spahija, zbog ega su veliki veziri smjenjivani jedan za drugim. U jesen iste godine bio je napokon okonan tridesetogodinji rat, u kojem je palo nekoliko tisua Hrvata na raznim bojitima irom Europe. eka i Njemaka bile su strahovito opustoene, a ugled i mo carske vlasti bio je ozbiljno uzdrman. Promjenom na prijestolju pourio je car i kralj Ferdinand III. sa slanjem poslanstva u Istanbul s bogatim darovima i 1. srpnja 1649. bio je produljen mir s Osmanskim Carstvom na 22 godine. Objema stranama mir je bio nasuna potreba, pogotovo to je osmanska vojska trpjela poraz za porazom u ratu s Venecijom, izgubivi Klis, Skradin i druga mjesta u Dalmaciji. Ali, unato tome, krajiki zapovjednici u bosanskom serhatu nisu odustajali od provala i pljaki. Jednu takvu etu razbio je potkraj ljeta 1649. ban Nikola Zrinski. U silovitu okraju palo je oko 90 osmanskih vojnika, dok ih je priblino isto toliko zajedno s konjima bilo zarobljeno. 35 Kako bi odvratio bosanske Turke od napada i kaznio ih zbog provala, poslao je potkraj studenoga 1649. karlovaki general Vuk Frankapan svoga zeta Petra Zrinskog s 800 vojnika prema Bihau. Nastupajui u dubinu neprijateljskog prostora, opustoio je Zrinski okolicu
29 30

Idem, O.c., p. 227, 228. Idem, O.C., p. 215, 216. 31 Videzovi, O.C., p. 188. 32 Lopoi, O.C., Stari ne JAZU 30, p. 6, 7. 33 HDA, Zagreb, Protocolla..., sv. III. (1635-1690), p. 85. 34 Rattkay, O.C., p. 247-249. 35 Ortelius redivivus,II.,p.163.

212

Izaia, gdje su njegovi vojnici pohvatali vie od 2 000 glava stoke. Zadovoljan ugrabljenim plijenom, poeo se Zrinski vraati, ali ga je sustigla osmanska vojska iz Krupe u Rakovici. Blizu crkve zametnuo se kratak boj, u kojem su bosanske serhatlije bile strahovito potuene od kojih je oko 200 ostalo leati na bojnom polju vie od 100 palo u zarobljenitvo. Vodei zarobljenike i tjerajui ugrabljenu stoku, stigao je Zrinski u Slunj, odakle je nakon dana odmora produio u Karlovac. 36 Na drugoj strani doivjeli su hrvatski graniari potpun poraz, kad ih je 1650. ivaniki kapetan Johann Weikard Vetter poslao Savom i Unom pod Dubicu. Saznavi preko svojih dounika to se sprema, Turci su spremno doekali napad i u kraem okraju ubili 100 graniara i njihova zapovjednika. Postupajui razumnije i uvajui svoje snage i posjede, ponudio je ban Nikola kanikom beglerbegu Hasanu mir. Prihvaajui ponudu u Legrad je stiglo brojno poslanstvo krajikih aga i odabaa, gdje ih je Zrinski u odlinoj pratnji velikaa ugostio i sklopio ugovor o miru. Tim je mirom bilo dozvoljeno Turcima iz Kanizse dolaziti u Legrad radi trgovanja. Potkraj 1650. bio je ugovor o miru potvren u Tumiu, kamo je doao beglerbeg Hasan da bi osobno vidio i upoznao bana Nikolu Zrinskoga. 37 Osmanske posade u Kostajnici i okolnim mjestima i dalje nisu odustajale od provala i pljaki. Da ih kazni i zastrai, poveo je ban Nikola Zrinski u kolovozu 1651. vojsku na Kostajnicu. Njegovoj vojsci pridruio se Juraj Frankapan predvodei izabranu etu u kojoj su bili mnogi istaknuti ratnici. Taje vojska prela Kupu kod Siska i Petrinje i do Une nije naila ni na kakvu zapreku. Osmanska vojska poredana u bojni red ekala je Hrvate na lijevoj obali Une nasuprot kostajnike tvrave. Uz zaglunu buku i viku nasmuli su banovi pjeaci i konjanici na Turke koji nisu izdrali silovit nalet, ve su panino bjeali preko mosta u tvravu. Pucajui iz topova i traei pomo osmanskih posada iz okolnih mjesta, zastraen da e Zrinski preko mosta upasti u tvravu i osvojiti je, naredio je kostajniki dizdar Omer-aga da se digne most uz tvravu, prepustivi tako zloj sudbini preostale Turke, koji su na oigled posade u Kostajnici bili sasjeeni. Kako ne bi bio optuen za otvoreno krenje mira, obustavio je Zrinski napad i naredio vojsci povlaenje u Petrinju. Idui prema Petrinji namjerio se Zrinski na krajiku posadu iz Zrina koja je ila u pomo Kostajnici razbio je kad je doao blizu Petrinje sustigla je bana osmanska vojska okupljena s raznih strana, ali je i ona bila potuena. Vrativi se drugi dan u Petrinju, razdijelio je Zrinski po starom obiaju svojim vojnicima ratni plijen, koji se sastojao od 17 konja, 200 goveda i 38 zarobljenih Turaka. 38 Vojni pohod bana Nikole Zrinskog i poraz osmanske vojske kod Kostajnice, primili su na neko vrijeme bosanske serhatlije i veih izgreda na granici nije bilo. Istom 1654. zaputio se mjesni aga iz Todorova u pljaku i stigao do Popovia blizu Slunja, gdje ga je doekao i potukao Juraj Frankapan. Loije sree bio je, meutim, 1655. tvravski zapovjednik u Otocu Andrija Gusi. U estoku sukobu s osmanskom vojskom bio je Gusi teko poraen, izgubivi oko 200 vojnika. Pribravi se od poraza i prikupivi nove snage, iste godine udarili su Otoani jo dva puta na Turke i razbili ih. Pod vodstvom kneza Petra Zrinskog upali su takoer graniari iz Ogulina i Senja u Liku, opustoili Korenicu i vratili se s bogatim plijenom. Sve ee krenje mira poveavalo je opu napetost na granici, pogotovo kad su 5. rujna 1656. poeki sandakbeg lbrahim- paa Memibegovi i bihaki kapetan Mustaj-beg Kasumovi stigli s vojskom do Kriani Turnja blizu Karlovca. Za Mustaj- bega i ostale vojskovoe, koji su inae godinama dodijavali na granici, bio je to koban dan, jer ih je doekao knez Juraj Frankapan i jednostavno satro. Zajedno s veim brojem krajikih aga i
36 37 38

HDA, Zagreb, Protocolla..., sv. III., p. 104, 105. Rattkay, O.c., p. 260, 261.

Horvat, Rudolf, Povijest Hrvatske, Zagreb, 1924., p. 429; MOL, Budapest, Historia collegii societatis Jesu Zagrabiensis, sv. I., p. 166.

213

begova bio je Mustaj-beg uhvaen i predan generalu Her- bartu Auerspergu, odakle je dospio u tamnicu bana Nikole Zrinskog u akovcu i tamnovao gotovo etiri godine. 39 Teak poraz osmanske vojske neposredno je utjecao na smirivanje prilika uzdu granice, da bi samo koju godinu nakon toga izbio novi rat s Osmanskim Carstvom. Premda je Ferdinand IV. 1647. bio izabran i okrunjen za kralja, nije nadivio oca Ferdinanda III., ve je 9. srpnja 1654. umro. Prema nasljednom redu pravo na prijestolje imao je njegov mladi brat Leopold, zbog ega je Ferdinand III. pozvao hrvatske stalee na zajedniki Sabor u Pounu 24. sijenja 1655. godine. Prije odlaska na Sabor dobili su hrvatski poslanici upute neka glasuju za izbor kraljeva sina Leopolda, ali uz uvjet da kralj prije krunidbe svoga sina uvai hrvatske albe i tegobe (gravamina). Osim toga, u krunidbenoj diplomi novoga kralja treba, uz Kraljevinu Ugarsku i njoj pridruene strane, poimence navesti imena Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, kako je to na,vedeno u 1. lanku Ustava kralja Vladislava iz 1490. godine. Kraljevina Hrvatska i Slavonija imaju istu slobodu kao Kraljevina Ugarska, pa se u zakonima i kraljevskoj kancelariji trebaju naziva ti pravim imenom, a ne Ipridru~e~im stra~.a~a. Budu.i. da je ugarski pa!atin Pal Palf.fy umro jo ~ jesen. 1653. trebaju poslanIcI predlozltl da se pnJe poetka drugIh rasprava Izabere novI palatm. Ako bude predloen ban Nikola Zrinski neka glasuju za njega, ili svoje glasove dadu nekom katolikom Ikandidatu kojeg e im preporuiti ban Zrinski. 40 Umjesto u zakazano vrijeme, doao je kralj Ferdinand III. na Sabor u Poun I. oujka. Izbor novoga palatina elio je odgoditi do idueg saziva Sabora, emu su se velikai odluno usprotivili. Od predloenih kandidata veinom glasova bio je 15. oujka izabran Ferenc Wesselenyi. Novoizabranom ugarskom palatinu stiglo je tada nepotpisano pismo u kojem netko poziva Sabor da se odrekne prividnoga izbornog prava i dobrovoljno proglasi nasljedno pravo kraljevskog doma Habsburgovaca, koji e potom budno uvati sva prava i slobodu Ugarske. Sadraj pisma izazvao je ope neraspoloenje poslanika, pa se kralj nije usudio poi dalje u svojim namjerama. Naime, okupljenim poslanicima na Saboru bilo je posve jasno da iza toga stoji Beki dvor s kojim je kralj, dakako, suglasan. U takvu raspoloenju izabrali su poslanici kraljeva sina Leopolda za kralja, pod uvjetom prisege na krunidbenu diplomu kakvu su prije toga prihvatili i potpisali njegov otac i djed. Prihvaajui taj uvjet i dajui sveano obeanje bio je on 27. lipnja 1655. okrunjen kao budui vladar. 41 Nakon povratka iz Pouna vodei velikai Hrvatske dobro su razumjeli i prosuivali kamo smjera politika Bekog dvora, i kakvu je sudbinu ta politika namijenila Hrvatskoj u skoroj budunosti. To vie to od pustih obeanja i sveanih zakletvi nije Hrvatska imala nikada nita, niti su oba Ferdinanda izreeno smatrali svojom kraljevskom obvezom prema Hrvatskoj. Ni dvije godine od Leopoldove krunidbe, 2. travnja 1657., umro je u Beu car i kralj Ferdinand III. Odgajan za biskupa, njegov sin i nasljednik Leopold, po prirodi povuen, plaljiv, povodljiv, podmukao, bio je prava osoba li rukama Bekog dvora u stvaranju vlastite moi i ostvarivanja politikih ciljeva, ija e duga vladavina ispunjena spletkama, podvalama i praznim obeanjima, zadavali Hrvatskoj najtee udarce. Zahvaljujui jedino sposobnim vojskovoama i silnoj elji potlaenog naroda Hrvatske i Ugarske da se oslobodi osmanske vladavine, uzdignuta je Leopoldova vladavina do nesluene razine, iako je kralj osobno u tome imao najmanje zasluga i jo manje vladarskih sposobnosti.

39 40

Vitezovi, o.c., p. 192. HDA. Zagreb, Prolocol1a..., sv. III., p. 141-143. 41 Fessler, Ignaz Aurel, Die Geschichte von und ihrer Landsassen, Leipzing 1815-1825, IV., p. 261, 262.

214

ZIMSKA VOJNA BANA NIKOLE ZRINSKOG DO OSIJEKA 1664. GODINE

Kao to je prije navedeno, unato produavanju mira 1648. godine, uzdu granice s Osmanskim Carstvom nisu u Hrvatskoj i Ugarskoj prestajala obostrana trvenja i provale graniara. Stanje ni rata ni mira silno je optereivalo budimske, kanike i bosanske beglerbegove, koji od sultanove vlade (Porte) trae odlunije vojne i diplomatske istupe. Na njihova traenja Porta je bila suzdrana, kako zbog rata. s Republikom Venecijom, tako i zbog dubokih unutranjih kriza i sukoba koji su potresali Carstvo. Ali kada je 1661. ban Nikola Zrinski nasuprot Kanizse izgradio utvrdu Novi Zrin, bili su meusobni odnosi zaotreni do te mjere da je poetak rata irokih razmjera bio samo pitanje vremena. Premda neiskusan u voenju rata, zastupao je veliki vezir Fazil Ahmed-paa nepopustljiv stav u pregovorima o produenju mira, pa su uzaludna bila nastojanja poslanika cara Leopolda I. u Istanbulu, Simona von Renningera, da se spor rijei diplomatskim putem. Ve 20. svibnja 1662. javio je kardinalu Chigiju antwerpenski biskup i papinski poslanik Karlo iz Bea, da se u Osijek iz dana u dan dovoze hrana i ostale ratne potreptine, a pripreme se istodobno provode i u Budimu, oekujui skori dolazak temivarskog beglerbega Cengizade Ali-pae. 1 Nedugo zatim, 17. srpnja uputio je ka niki beglerbeg Ali-paa pismo Nikoli Zrinskom, u kojem ga je pozvao neka porui utvrdu Novi Zrin jer e u protivnom na njega udari ti osmanska vojska od Osijeka do Kanizse. U istom pismu pozvao ga je takoer neka se okani vojnih pohoda koje vodi na svoju ruku, to vie to carski poslanici koji se nalaze u Osijeku izjavljuju da o tome car Leopold nita ne zna niti eli znati.2 Opomene i pozivi Ali-paini nisu, meutim, pokolebale Nikolu Zrinskog, ve je on nastavio s utvrivanjem Novoga Zrina. Dobro upoznat s prilikama i stanjem na granici s Ugarskom, na izmaku zime napustio je Fazil Ahmed-paa Kbprtilti Istanbul i otputovao u Edirne, kamo je stigao 11. oujka 1663. godine. 3 Provodei dane u pripremama za vojni pohod i ekajui okupljanje vojske, 9. travnja krenuo je iz Edirnea prema Sofiji i Niu i odatle do Beograda. U Beogradu su Ahmed-pau doekali poslanici cara Leopolda, Johann barun von Goes i Johann Philip Beris, da bi uz pomo carskog poslanika u Istanbulu Simona von Renningera jo jednom pokuali pregovarati o miru. Suprotno oekivanju poslanika, Ahmed-paa nije uri o s poetkom pregovora, nego je pozvao baruna von Goesa da prije toga prisustvuje vojnoj smotri, ne bi li tako utjecao na raspoloenje poslanstva i u njemu stvorio to jai dojam o snazi i moi osmanske vojske. Dva dana kasnije pristao je na razgovor, ponavljajui prijanje uvjete da se Osmanskom Carstvu preda Szekelyhid, porui Novi Zrin, povue carska vojska iz Erdelja i plaa godinji danak u iznosu 30 000 zlatnika. Zbog neprihvatljivih uvjeta, razgovor je zavrio neuspjehom, pa je poslanstvo s Ahmed-painom vojskom nastavilo put do Osijeka. 4 Nakon dolaska u Osijek, potkraj lipnja 1663. stiglo je poslanstvu pismo predsjednika Ratnog savjeta Wenzela Eusebiusa vojvode Lobkowitza upueno Ahmed-pai s novom ponudom za
1 2

Theiner, Vetcra monumenta..., II., p. 163. ldem, O.C., II., p. 164. , 3 Krieg und Sieg in Ugam. Die Ungarnfcldziige des Grosswezirs Kopruluzade F.izil Ahmed Pascha 1663 und 1664 nach den "Kleinodicn der Historicn scines Siegelbewahrers Hasan Aga. Obersetzt, eingeleitct und erklart von Erich Prokosch. Graz-Wicn-Koln 1976., p. 23. 4 Fontes rerum Austriacarum, Ostcrreichischc Gcschichtsquellen, I. Abteilung, Scriptorcs, Wien 1855 ff. B.IV., Hft. II., Sicbenbiirgische Chronik, p. 333,334; Hanmler, O.C., III., p. 537, 538; Theiner, O.C., II., p. 169; Krieg und Sieg in Ungam, p. 25-32, 245, 246, nota 29-31,38

215

mir. Treeg dana boravka u Osijeku upoznalo je poslanstvo velikog vezira sa sadrajem Lobkowitzeva pisma, u kojem je posebno bilo naglaeno da barun Goes i Renninger imaju sva potrebna ovlatenja i punomo za sklapanje mira. Kad je pismo bilo prevedeno i proitano Ahmed- pai, zakljuio je on da pismo ne sadri nita novo to od prije nije poznato, ve mu je oito cilj odugovlaenje pregovora kako bi se dobilo na vremenu. Nezadovoljan ponudom vojvode Lobkowitza, uputio je on poslanike u ator dvorskog upravitelja neka s njim pregovaraju. U nastavku razgovora poslanici su iznijeli prijedlog da je car Leopold voljan prihvatiti rue- nje Novog Zrina, predaju Szekelyhida i povlaenje vojske Erdelja, ali o plaanju danka od 30 000 .zlatnika ne moe biti ni govora. uvi taj prijedlog, prekinuo je Ahmed-paa dalji razgovor kao suvian, i naredio da se poslanstvo s prvim vojnim odredom odmah uputi u Budim. 5 Jo uoi tih pregovora stigao je u Osijek glasnik kana krimskih Tatara Mehmeda Giraja, Habib-aga, s porukom da e umjesto njega Ahmed-pai doi s vojskom u pomo kanov sin, sultan Ahmed Giraj. 6 Poslije kraeg predaha i odmora u Osijeku, odrana je ispred zidova grada velika smotra osmanske vojske koja je bila pristigla u Ahmed-pain tabor. Medu istaknutim vojskovoama tu su bili beglerbeg iz Damaska Kibleli Mustafa-paa, halebski beglerbeg Gurcu Mehmedpaa, anadolski beglerbeg Jusuf-paa Cerkez, velikovaradinski beglerbeg Mehmed-paa Kucuk, rumelijski beglerbeg Buyuluk Mehmed-paa, bosanski beglerbeg Kose Ali-paa, vezir Kaplan Mustafa-paa, janiarski general Ismail-paa te mnogi sandakbegovi i poznati ratnici. Iduega dana iza vojne smotre zapoeo je prijelaz preko Drave i Sulejmanova mosta. Pod zatitom i nadzorom Jusuf-pae Cerkeza i odreda janiara najprvo su prevezeni topovi i hrana, 7 a za njima je potom iz Osijeka krenula ostala vojska na elu sa Ahmed-paom. U sastavu te vojske iao je i Evlija elebi, koji u svome Putopisu o tome kae: Sutradan je objavljen polazak Ispod Osijeka je p1Vi krenuo arkadija Ali-paa, 8 koji je bio izvidnica cijele vojske. Zatim sam ja, siromah, sa naim gospodarom Ibrahim-paom 9 za dva sata s mukom preao osjeki most i tako smo stigli u palanku Dardu, koja se nalazi na kraju mosta. Tu je predano muslimanskoj vojsci pedeset tovara transportnih laa hrane. Time se vojnika toliko obogatila da je jedan konjski obrok stajao samo dvije ake. 10 Nastupajui S vojskom od Osijeka do Budima vrlo sporo, sastao se Ahmed-paa 28. srpnja i trei put s poslanicima cara Leopolda ne bi li se, ipak, sklopio mir. Budui da nije bio raspoloen za razgovor, prepustio je pregovaranje serdaru Cengizade Ali-pai. Iznosei obostrano neprihvatljive prijedloge za sklapanje mira, pregovori su zavrili kao i prijanji, pa je veliki vezir usmjerio vojsku na Ujvar (Neuhausel, Nove Zamky). U tijeku opsade grada poginuo je rumelijski beglerbeg Biiyiiklti Mehmed-paa, a 24. rujna 1663. predala se posada Ujvara Ahmed-pai. Odmah iza toga opsjela je osmanska vojska Nograd i Levice i prisilila njihove posade na predaju. 11 Za to vrijeme pokuao je Cengizade Ali-paa osvojiti Novi Zrin, ali ga je Petar Zrinski doekao u zasjedi i potukao. Pod pritiskom skorog poetka zime, zadovoljan postignutim uspjesima na bojnom polju, poslao je Ahmed-paa vojsku u zimovnike i vratio se od Ujvara preko Budima u Osijek. Kad
5 6

Krieg und Sieg in Ungarn, p. 37. Ibidem,p.41. 7 Ibidem, p. 34. 8 Kose Ali-paa, bosanski beglerbeg. 9 Ibrahim-paa Memibegovi, sin Gazi Sarho Ibrahim-pae. odnosno unuk Arnaud Memi-bega. poeki sandakbeg i potom bosanski beglerbeg. 10 Evilija elebi, Putopis, p. 372. 11 Krieg und Siegin Ungam,p.85-88.131-133.

216

se nalazio blizu Szekszarda naredio je Kaplan Mustafa-pai da opustoi posjede Zrinskog, Batthyanyja i Nadasdyja i potom s vojskom zimuje u Kanizsi. Na putu do Osijeka vrijeme se neprestano pogoravalo, tako da je ve u drugoj polovici studenoga pao prvi snijeg. Osim glavni ne vojske koja ga je pratila, zajedno s Ahmed-paom ili su istaknute vojskovoe i sinovi tatarskog kana Ahmed i Muhamed Giraj, dok je halebskom beglerbegu Gurcu Mehmed-pai bilo nareeno da sa svojom vojskom ostane i zimuje u Osijeku. Budui da janiari i spahi!e nisu dobili plau od polaska na vojnu, tu im je isplaen odgovarajui iznos za pola godine. 12 Prije odlaska iz Osijeka na zimovanje u Beograd, stigao je 23. studenoga poslanik poljskog kralja Jana II. Kazimira i predao Ahmed-pai pismo njegova kancelara Stanislava Potockog, u kojem je traio pomo krimskih Tatara u borbi protiv Rusije. Na tu molbu odgovorio je Ahmed-paa poslaniku da su mu Tatari potrebni u ratu protiv carske Austrije. Umijea li se ipak poljski kralj u taj rat, poslat e onda tatarskog kana protiv Poljske. 13 Od Osijeka do Beograda putovao je Ahmed-paa bez veih tekoa. Kad je doao u selo Vojku, sustigao ga je Kaplan Mustafa-paa, koji se vratio iz neuspjele pljake i pustoenja dobara Zrinskog i ostalih velikaa, izgubivi vei broj ljudi i konja. 14 Povlaenje osmanske vojske u zimovnike i Ahmed-pain odlazak iz Ugarske u Beograd, pratili su ban Nikola Zrinski i carski generali s kratkotrajnim olakanjem, ali jo vie sa zabrinutou, jer su dobro znali da e idue godine Ahmed-paa mnogo ee i odlunije napasti. Premo osmanske vojske bila je oita, a brojani odnos snaga gotovo jedan prema pet. Razmiljajui to uiniti i kako iskoristiti Ahmed-paino vojno neiskustvo i strateke greke u povlaenju glavnine vojske iz Ugarske i slanju preostale u daleke zimovnike, doao je ban Nikola na smjelu zamisao koja u ondanjem nainu ratovanja nije uope bila izvedena. Naime, ta se zamisao sastojala od dubokog upada (reid) preko june Ugarske u neprijateljsku pozadinu usred zime do Sulejmanova mosta kod Osijeka i njegova paljenja, kako bi osmanskoj vojsci zadao to tei udarac i oteao Ahmed-pai povratak na bojite. Banovu zamisao zduno su prihvatili Julije grof Hohenlohe, Christophor Batthyany i Louis Ratuit grof de Souches te se pridruili sa svojim snagama. Poslije obavljenih priprema i vrlo pomno odabranih najboljih vojnika i jahaa, 21., odnosno 22. sijenja 1664. munjevito je Zrinski udario na Bab6csu i Berzence i uskoro prisilio osmanske posade na predaju, i potom utvrde razorio. Tri dana poslije opsjeo je Szigetvar to ga je branio Mehmed-aga, ali kako mu se urilo i nije imao dovoljno topova da slomi njegovu obranu, produio je do Peuha i 27. sijenja opkolio grad. Dok je vojska grofa Hohenlohea, Batthyanyja i grofa de Souchesa arila i palila peujskim podgraem, krenuo je 28. sijenja Zrinski sa svojim fanatino odanim vojnicima prema Siklosu, opustoio njegovu okolicu i, prolazei pokraj Mohacsa, 30. sijenja sruio se poput vihora na tursku palanku Dardu koja je branila prilaze Sulejmanovu mostu. Zaprepatena posada u Dardi bila je naprosto pregaena i rastjerana, a njeni su ostaci bezglavo bjeali preko mosta u Osijek. Hitajui za Turcima stigao je Zrinski u Osijek, zapalio osjeku palanku i na povratku s mnogo muke i truda pomou ulja, masti i loja spalio Sulejmanov most, a palanku Dardu ! razorio. Idui urno odatle do Peuha da se pridrui ostaloj vojsci koja je za to vrijeme opsjedala t grad, Zrinski se povlaio istom brzinom kao to je nastupao, pa je 6. veljae stigao do

Osmanska vojska ratovala je uglavnom samo ljeti, odnosno od Jurjeva do Mitrovdana (Kasuma). O Mitrovdanu prekidalo se ratovanje, vojska je dobivala kasumsku plau i odlazila u zimovnike. 13 Kriegc und Siegin Ungam. p. 134-137. 14 Ibidem,p.131-133, 137;Ev/ijaetebi,Putopis.p.375-377.

12

217

Szigetvara , i produio prema Bab6csi. Ve 1l. veljae pisao je on iz Bab6cse caru Leopoldu da je spalio j Dardu, Osijek i osjeki most, kao i mnoga druga mjesta. 15 Smjeteni u zimovnike i grijui se uz topla ognjita, osmanske vojskovoe nisu ni u snu mogle pomisliti da e usred zime biti napadnute. Ali kad je 25. sijenja Nikola Zrinski doao do Szigetvara, jaui mahnito odatle stigao je za dva dana glasnik u Beograd i o tome izvijestio Ahmed-pau. Neposredno zatim stigao je u Beograd i Murad-begov glasnik iz Peuha, molei Ahmed-pau za pomo. Silno iznenaen takvim razvojem dogaaja, istoga dana poslao je Ahmed-paa zapovijed beglerbegovima u zimovnicima, a tatarskom sultanu Ahmed Giraju u Somboru i okolnim sandakbegovima da smjesta krenu s vojskom prema Osijeku i Peuhu i stave se pod zapovjednitvo Gilrcil Mehmed-pae. Svladavi prvotno iznenaenje i ne gubei , na vremenu, okupio je Ahmed-paa vojsku iz zimovnika u Beogradu i 30. sijenja zaputio se u Osijek. Vjerujui da bi za etiri dana brza jahanja mogao doi u Osijek, zapovjedio je vojsci da ostavi svu prtljagu, atore i tegleu stoku. Ali kako je studen postajala sve ea, sporo je veliki vezir napredovao do Zemuna, a istom 4. veljae naao se u Srijemskoj Mitrovici, kad je Nikola Zrinski ve ostvario svoj ratni cilj i zapoeo s povlaenjem. 16 Uoi tih zbivanja zimovao je u Osijeku Gilrcil Mehmed-paa, odakle je, nakon dobivene obavijesti daje Zrinski napao Szigetvar, odmah krenuo s manjim odredom vojnika do Siklosa i zatvorio se u tvravu. Na drugoj strani, u Mohacsu se nalazio mohaki sandakbeg Murad, dokje Peuh branio peujski sandakbeg Murad, odnosno, Murteza-beg, 17 ije se malobrojne snage nisu na otvorenom ni suprotstavljale Zrinskom i ostalim vojskovoama. Zatvoreni tako svaki u svojoj utvrdi i strepei od daljeg razvoja dogaaja, ostavili su Mehmed-paa i Murteza-beg Zrinskom otvoren put prema Sulejmanovu mostu i Osijeku, to je on kao iskusan ratnik i vojskovoa znalaki iskoristio. Teak udarac to gaje Zrinski zadao Turcima nastojao je vezir Ahmed-paa to prije ublaiti, pa je 2. veljae 1664. izdao nalog da se osjeki most obnovi. Prema visini uinjene tete, glavni je inenjer zakljuio da e, ovisno o vremenskim prilikama, za obnovu mosta biti potrebna Najmanje dva mjeseca. 18 Budui da je zima bivala sve otrija, a led je pokrio Savu i Dunav, nije Ahmed-paa naputao Srijemsku Mitrovicu. Za to vrijeme, izvravajui vezirova nareenja, pohitali su Gurcu Mehmed-pai u pomo budimski ehaja s vojskom iz Budima, Mustafa-paa iz Szekesfehervara, sandakbegovi iz Csanada, Simontomya i Szekszarda, te zapovjednici palanaka na putu od Esztergoma do Osijeka. Tih dana stigao je takoer i Kaplan Mustafa-paa iz Bosne, kao i alajbeg smail s vojskom iz Bihaa i Zvornika. Kad su udrueni m snagama 7. veljae oni doli do Peuha, Zrinskog i kranske vojske, razumije se, vie nije bili pouen gorkim iskustvom, radi obrane i zatite granice pograninih palanaka, naredio je tada Ahmedpaa Gurcu Mehmed-pai da ode s vojskom u Szigetvar, Kaplan Mustafa-pai u Poegu, sandakbegu iz Bihaa, bosanskom alajbegu i budimskom ehaji u Koppany Kaposvar, temivarskom pai u Peuh, a pojedinim etama janiara da se pridrue vojsci u Peuhu, Koppanyu i Kaposvaru. Zadovoljan rasporedom vojske i siguran da slinih iznenaenja vie
15

Fontes rerum Austriacarum, Scriptores. IV., Siebenburgische Chronik, p. 381, 382; Theiner. o.c., II., p. 174; Zeiler; Marlin-Stubel, Andreas, Hungaria oder Neu-Bollstandige Beschreibung des ganzen Konigreich Ungarn, Frankfurt u. Leipzig 1690., p. 475; Gradelehmls, Johann, Hungarische-Siebenburgische, Moldau-Wallach- TurkTatar-Persi- an und Venetianischc Cronica, Franckfunt 1663., p. 470; Han, Paul Conrad Balthazar, Alt und Neu Pannonia, Nurnberg 1686., p. 449. 16 Kriegs und Sieg in Ungarn, p. 143-147. 17 Ibidem,p.149, 150. I 18 Ibidem, p. 151-152.

218

nee biti, vratio se 21. veljae Ahmed-paa u Beograd, 19 a nastupom proljea, obnovljenim je snagama nastavio zapoetu vojnu. Vijest o pothvatu bana Nikole Zrinskog munjevito se irila Europom. Antwerpenski biskup i papinski poslanik Karlo obavijestio je 12. veljae 1664. iz Regensburga kardinala Chigija da je Zrinski spalio i poruio osjeki most i lako onemoguio prelazak turske vojske preko Drave. 20 Desetak dana kasnije javio je car Leopold grofu Eusebiju Pottingu da je u ratu s Turcima postignut sjajan vojni uspjeh. Zajedno s grofom Hohenlohe, Zrinski je u Junoj Ugarskoj osvojio 4 ili 5 malih, ali dobro utvrenih mjesta, poharao oko tisuu sela, popalio Peuh i do temelja unitio glasovi li osjeki most. 21 U znak priznanja za postignute ratne uspjehe panjolski kralj Filip IV. dao je Zrinskom red "viteza zlatnog runa", francuski kralj Louis XIV. imenovao ga svojim "pairom" i darovao mu 10 000 talira, njemaki knezovi nazvali su ga svojim "bratom", a sam narod prozvao ga je novim Skenderbegom. Istodobno je u Augsburgu tiskan i prigodan letak na kojem je prikazano spaljivanje Sulejmanova mosta i ukratko opisan pothvat bana Nikole Zrinskog. 22 Takoer, u znak zahvalnosti i sjeanja na pobjedu nad Turcima kod Mogersdorfa 1664. godine podignut je u Grazu Marijin kip, na ijem je podnoju sa zapadne strane uklesan natpis: Ponte ad Ossecum Succenso tardantur Turcae. Nec deinde Proximi nocent 23 tovie, postavilo je Sveuilite u Wurzburgu u ast Nikole Zrinskog plou s ovim natpisom: Cum experti sunt Turcae in igno Samsonem Ad Quinque Ecclesias, et pontem Eszekianum Quae jlammis domavit. 24 U ast i slavu bana Nikole Zrinskog napisao je 1664. godine francuski isusovac Leonhardo F!izon panegirik u kojem velia njegove osobne ratnike zasluge, kao i ratnike zasluge njegova djeda Nikole, smjele borbe s Turcima i paljenje glasovi toga osjekog mosta. 25 O pothvatu Nikole Zrinskog i paljenju osjekog mosta pisali su mnogi suvremenici, povjesniari i pisci. Ukratko, to je tada prepriavala gotovo cijela Zapadna Europa. Ime

Ibidem, p. 152. Theiner, o.c., ll., p. 175 21 Fontes rerum Austriacarum, Diplomataria et acta, Wien 1849., VC. B., I. Theil, p. 45 22 Kriegsarchiv, Wien. 23 Marijin kip u Grazu. 24 Kukuljevi, Ivan, Nikola grof Zrinski, Arkiv za povjesnicu jugoslavensku, Zagreb 1869., X., p. 94. 25 Zrin}i Mikl6s, a torokok reme. Francziaorszagi emlekbeszed 1665-b6llatinul es magyarul. Latinb61 forditotta Molnar lmre, Szigetvari Varbarati Kor 1969., p. 10-56. .
20

19

219

Osijeka i Zrinskog pronosilo se nadaleko, a o mostu i njegovu izgledu nastajale su brojne prie i jo brojniji crtei. 26 Na povratku od Osijeka Zrinski je iza sebe ostavio pravu pusto, ije posljedice osmanske vlasti nisu mogle lako i brzo ukloniti. Dapae, jedna od njih nadivjela je glavne sudionike tih zbivanja i ostala u sjeanju ak i poslije sloma osmanske vladavine na tom prostoru. U popisu mohakog distrikta zavrenom 17. prosinca 1695., izjavili su stanovnici mnogih sela u Baranji i okolici Mohacsa da im je, osim turskog spahije, zemljini gospodar bio grof Zrinski kojem su plaali forint. 27 Pripremni radovi i obnova Sulejmanova mosta poeli su odmah im su vremenske prilike postale donekle povoljnije. Kako su napredovali ti radovi i to je uinjeno, o tome su krajiki zapovjednici u Hrvatskoj i Ugarskoj bili slabo obavijeteni, jer su izvjetaji stizali s velikim zakanjenjem i ubrzo zastarijevali. Tako je antwerpenski biskup i papinski poslanik Karlo 1. travnja iz Regensburga pisao kardinalu Chigiju da e sultan Mehmed IV., navodno, napustiti Edirne kako bi to blie bio vojsci koja ide obnoviti osjeki most. 28 Nasuprot toj obavijesti, u stvarnosti je bilo posve drukije, pa je do sredine travnja bilo izgraeno vie od polovice mosta. Nekako u isto doba stigla je veziru Ahmed-pai u logor kod Zemuna vijest da se kranska vojska uvelike okuplja i da e krenuti u dvije kolone: jedna prema Kaposvaru t druga prema Szlgetu, a njezin cilj je domoi se osjekog mosta prije nego to osmanska vojska izie na boj no polje. Strahujui da bi zaista mogao i drugi put biti razoren, naredio je 15. travnja Ahmed-paa bosanskom beglerbegu smail-pai, beglerbegu iz Damaska Kibleli Mustafa-pai i zapovjedniku 71. janiarske pukovnije da odmah s vojskom i pet eta janiara zatite most i njegove graditelje, a palanku Dardu dobro utvrde i u nju smjeste jaku posadu. 29 Obavljajui zatim diplomatske poslove i urei s pripremama, 7. svibnja naredio je Ahmedpaa pokret vojske iz logora kod Zemuna, odakle je istoga dana stigao u selo Vojku. Jo na putu do Vojke primio je od Gurcu Mehmed-pae izvjetaj da je carska vojska opkolila tvravu Kamzsu tue je topovima, ne preostajui dan i no. U tvravi ima hrane strjeljiva jedva za deset dana, a topovske granate koje neprestano padaju ine u njoj veliku tetu. Ako traena pomo uskoro ne stigne, Kanizsaje izgubljena, to prije to su Beka vrata u tvravi ve pala u ruke neprijateljske vojske. Primivi taj izvjetaj, pourio je Ahmed-paa pokret vojske i zapovjedio janiarskom agi neka pohita s odredima janiara to god bre moe do Osijeka. Nastupajui i sam s cjelokupnom I vojskom koliko je bre mogao, doao je Ahmed-paa 9. svibnja u Srijemsku Mitrovicu, etiri dana kasnije stigao je u Vukovar i 14. svibnja naao se konano u Osijeku. Do njegova dolaska, obnova Sulejmanova mosta, koja je trajala gotovo tri mjeseca bila je uglavnom zavrena, jer je preostalo jo samo nekoliko lakata koji su tijekom noi s mnogo muke i napora bili izgraeni. Meutim, kako se u osmanskom izvoru istie, iako se preko mosta moglo sigurno prelaziti, on ipak nije bio u cijelosti zavren. Nakon dana odmora u Osijeku, vojska je zapoela s prijelazom preko obnovljena mosta, a 16. svibnja stigao je Ahmed-paa u Dardu. Zadovoljan gradnjom mosta i obnovom palanke Darde, primio je uz visoke poasti beglerbega Ismail-pau i Kibleli Mustafa-pau i u znak priznanja zaogrnuo ih samurovim krznom. 30 Idui odatle preko Mohacsa, Siklosa, Szigetvara, Babocse, Berzence i
Gradelehnus, O.C., p. 710; Ortelu/s. Hieronimus, Ausfuhrliche Beschreibung der ungarischen und siebenburgischen Kriegs-Handel von Anno 1595. bis an 1665. Jahr, Nurnbrg 1666., p. 305; Brown Edward, A Brief Account of some travels, London 1671., p. 5; Han, Balthasar, O.C., p. 30; Zeiler-Stuibel, O.C., p. 449; Scala, Ercole, L'Vngheria compediata, In Modena 1686, p. 89, 90; Boethius, Christophor, Ruhm belorberten und Triumph leuchtenden Krlegs-Helms. Nurnberg 1686..ll., p. 162. 27 FHKA, Wien, Konskriptionen, Fasz, 47,No 235. 28 Theiner, o.c., II., p. 176. 29 Krieg und Sieg in Ungam, p. 162, 163. 30 Ibidem, p. 171-175, 179, 180.
26

220

Kanisze, urio je Ahmed-paa prema Novom Zrinu kako bi banu Nikoli Zrinskom zadao to tei udarac. Opkolivi 6. lipnja sa svih strana Novi Zrin, osmanska je vojska odmah zapoela silovitim napadima. Trei dan od poetka opsade vanjski opkopi bili su osvojeni obru se oko tvrave stezao. Premda obavijeten o stanju obrane, vrhovni zapovjednik carske vojske grof Raimund Monlecuccoli zbog osobne netrpeljivosti i zavisti prema Nikoli Zrinskom nije namjerno opsjednutom gradu priskoio u pomo. Preputena tako sama sebi, malobrojna posada Novog Zrina junaki je odbijala napade osmanske vojske sve do 30. lipnja, kad je bila prisiljena poloili oruje. Nakon osvajanja naredio je Ahmed-paa da se Novi Zrin sravni sa zemljom, a topovi odvezli u Kanizsu. Nastavljajui uspjeno zapoeto ratovanje, 17. srpnja Ahmed-paa osvojio je Kis Komar6m i odatle produio do Sv. Gotharda na rijeci Rabi, gdje je I. kolovoza kod Mogersdorfa doivio strahovit poraz.. Ali unato veliini pobjede i strahoti poraza u kojem je zaglavio i bosanski beglerbeg small-paa, pourio je Beki dvor s ponudom mira, to je vezir Ahmed-paa znalaki iskoristio i vojni poraz pretvorio u diplomatsku pobjedu. Naime, dok su jo s bojita uklanjani i pokapani poginuli, 10. kolovoza 1664. sklopljen je u Vasvaru mir na dvadeset godina, 31 po kojem je Osmanskom Carstvu ostalo ne samo ono to je u ratu osvojeno, nego je car Leopold pristao platiti i 200 tisua talira ratne tete. Brzina, uvjeti i nain sklapanja mira izazvali su ope nezadovoljstvo u Hrvatskoj i Ugarskoj koje su oekivale nastavak rata za osloboenje ugarskih i hrvatskih krajeva od osmanske vladavine. Zajedno s ugarski m palatinom Ferencom Wesselenyijem, dvorskim sucem Ferencom Nadasdyjem i tajerskim grofom Erasmomvon Tattenbachom, na elo nezadovoljnih velikaa i stalea stao je proslavljeni ratnik i ban Nikola Zrinski, ali je 18. studenoga. 1664. smrtno stradao u lovu na vepra. Iznenadna ban ova smrt shvaena je u javnosti kao smiljeno uklanjanje glavnog i najopasnijeg protivnika politici utiranja puta apsolutistikoj vladavini cara Leopolda i svemoi Bekog dvora. U spletu politikih interesa i ciljeva ondanjih velikih sila, sjena Nikoline smrti lebdjela je od tog vremena nad njegovim bratom Petrom sve do unitenja cijeloga roda Zrinskih i Frankapana 1671. godine, kao i pogubljenje grofova Nadasdyja i Tattenbacha, ije su osobne tragedije ostale duboko urezane u sjeanju hrvatskog naroda. Krvavim razraunavanjem s najuglednijim i najmonijim velikakim rodovima u Hrvatskoj, a nita manje i zastraivanjem hrvatskih stalea, Bekom dvoru nije vie nita stajalo na putu u ostvarivanju svojih ciljeva.

31

Ibidem, p. 236-239; Fontes rerum Austriacarum, Scriptores, Siebenburgische Chronik, p. 401.

221

RAT ZA OSLOBOENJE OD OSMANSKE VLADAVINE

Nepovoljnim mirom u Vasvaru od 10. kolovoza 1664. zvanim i sramotnim, stanje na granici s Osmanskim Carstvom uzdu Hrvatske ostalo je, uglavnom, isto. Manji upadi, provale i pljake nisu prestajali, pogotovo kad je 6. rujna 1669. bio zavren drugi rat s Republikom Venecijom zbog otoka Krete. Ve 1670. zaposjeli su Turci Sturli, Cetin, Podzvizd, Vranogra i Furjan, 1 odakle su bili stalna. prijetnja Slunju. Nakon to se otkupom izbavio tamnice, godinama je Mustaj-beg Kasumovi dodijavao na granici, dok se 6. sijenja 1676. nije sukobio s kapetanom iz Turnja Kristofom Delimaniem koji gaje strahovito potukao. Bjeei s bojita, naletio je nesretni beg na kapetanove vojnike, a Nikola Orikovi iz Ogulina oborio ga je s konja i odrubio mu glavu. aljui obavijest o pobjedi, Mustaf-begovo oruje i konje poslali su vojnici na dar karlovakom generalu Josephu Herbersteinu. 2 Kako je, meutim, vrijeme odmicalo, bliio se kraj miru sk1opljenom u Vasvaru 1664. godine, pa je valjalo povesti pregovore o njegovu produetku. Na dvoru cara Leopolda I. vjerovalo se da je mogue i dalje odrati mirne odnose s Osmanskim Carstvom, premda su izvjetaji carskih poslanika iz Istanbula govorili suprotno. Unato tome, 14. lipnja 1682. poslao je car Leopold u Istanbul poslanstvo na elu s grofom Alberton Caprarom da pregovara o miru. Preuzimajui poslaniku dunost, Caprara je krenuo na put bez novaca i darova, bez obeanja i odreenih ponuda za mir. Ve nakon dolaska u Budim bilo mu je jasno da od mira nee biti nita. To vie to je u voenju pregovora bio sapet i osjeao se vezanih ruku i zaepljenih usta. S obzirom na to, umjesto varavih nada o produenju mira, poruio je Caprara Bekom dvoru da se odmah zapone s pripremama za rat, jer veliki vezir Kara Mustafa-paa eli rat po svaku cijenu. 3 I prije Caprarina odlaska u Istanbul, na prostoru izmeu Save, Dunava i Drave znalo se da je dugo razdoblje ivota u miru na izmaku i da su na pomolu krupni dogaaji. Piui o prilikama u Slavoniji, 6. oujka 1682. obavijestio je Luka Ibriimovi zagrebakog biskupa Martina Borkovia da se Turci ozbiljno pripremaju za rat. Svuda se kupi hrana za vojsku i utvruju gradovi, a grade se i lae za mostove na Dunavu. U Istanbul je stigao carski poslanik radi pregovora o produenju mira, ali nema izgleda da e u tome uspjeti. 4 Sredinom svibnja izvijestio je Ibriimovi biskupa Borkovia da u Slavoniji Turci popisuju vojnike i neprestano dovoze velike topove u Osijek, dok su lae i ostale ratne potreptine uglavnom ve dogotovljene. 5 Nasuprot jasnoi Caprarinih izvjetaja i oitim pripremama za rat, gajila je carska diplomacije u Beu jo uvijek nadu da e moda spretnim voenjem pregovora i raznim pogaanjima i ustupcima izbjei ratnu opasnost. Ali kad je 6. kolovoza 1682. na ulaznim vratima Topkapi Saraya u Istanbulu bio izvjeen konjski rep (lug) usmjeren prema zapadu, vie nije bilo sumnje da e sultan Mehmed IV. poi na elu vojske u Edirne. Drugim rijeima, to je znailo da je veliki vezir dobio od sultana suglasnost za voenje rata golemih razmjera, pomou kojeg je trebalo vratiti nekadanju mo i slavu Osmanskog Carstva. Dva mjeseca kasnije, tonije 6. listopada, uz do tada nevienu rasko i pokazivanje vojne snage, napustio je sultan Mehmed
1 2

Valvasor, o.c., Lib. XII., p. 35. Lopai, Biha..., p. 88. 3 Klopp, Onno, Das Jahr 1683, Graz 1882., p. 105-140. 4 Lopai, o.c., Starine JAZU 30, p. 60. 5 Idem, o.c., Starine JAZU 30, p. 61.

222

IV. Istanbul i na elu vojske zaputio se u Edirne, pa o miru jedva da je i bilo mogue jo pregovarati. 6 Potkraj jeseni pisao je Ibriimovi opet Borkoviu da je Slavonija puna janiara koji e tu i prezimiti, a potom na proljee 1683. odatle navodno krenuti u osvajanje Gyora. 7 Nastupom proljea 1683. bili su Ibriimovievi izvjetaji sve ei, pa je, izmeu ostalog javio da je samo iz Bosne Slavonijom prolo 60 tisua konjanika i pjeaka, a ostale vojske i Tatara ima kao pijeska. Za vojne potrebe digli su Turci u Slavoniji i tisuu kola sa zapregom i poslali ih u Beograd da prevezu barut, topovska zrna i ostale ratne potreptine radi obrane i snabdijevanja Budima. Inae, oko Osijeka je ogromna osmanska vojska koja eka dolazak velikog vezira, a ima je toliko da joj krani bez pomoi vie sile nee moi odoljeti. 8 Sadraji Ibriimovievih pisama i obavijesti, ma koliko bili uopeni, a broj osmanskih vojnika preuvelian, rjeito govore i svjedoe da je Slavoniju sve vie zahvaala ratna groznica, posebno iru okolicu Osijeka. Budui da je Sulejmanov most bio glavni prijelaz preko Drave, u ratnim planovima osmanskih vojskovoa pripala je Osijeku uloga i glavnog opskrbnog sredita prije odlaska vojske u junu Ugarsku i dalje prema Beu, zbog ega je bilo nareeno da se iz Zvornikog sandaka dopremi u Osijek 20 tisua vagana jema, 3 tisue vagana brana i 4 tisue vagana ita u vrijednosti od I 080 000 aki. 9 Vie od godinu dana bujao je ivot u Osijeku kao nikad prije, i sve je bilo podreeno cilju osmanskog oruja. U neopisivoj vrevi vojske i zaprene stoke uli su se povici na vie jezika, odzvanjao je topot i odjekivala je njiska konja, mijeali su se konjanici i pjeaci, a tisue atora prekrili su okolicu grada, stvarajui neponovljivu sliku ratnog pohoda koji je trebao promijeniti povijesnu sudbinu Europe. A kako se vezir bliio Osijeku, pred licem grada i znatieljna oka, svakoga dana redali su se prizori kakvi nisu vieni jo od vremena Sulejmana Kanunija. Poetkom lipnja stigao je napokon u Osijek i veliki vezir Kara Mustafa-paa s glavninom osmanske vojske i mnogobrojnom pratnjom. Osim janiarskog age (generala), zapovjednika topnika, oruara i vezirovih tjelohranitelja, tu su vojsku predvodili anadolski beglerbeg Ahmed-paa, karamanskl beglerbeg Mehmed-paa lman, halebskl beglerbeg Beklr-paa Deli, maraki beglerbeg Ahmed-paa Sarho, sivaski beglerbeg Halil-paa Binamaz, amski (Damask) beglerbeg Husein-paa Abaza Sari, adanski beglerbeg Mehmed-paa Deli Emir, silistrijski beglerbeg Mustafa-paa, dijarbekirski beglerbeg Osman-paa Bonjak, rumelijski beglerbeg Hasanpaa Kii~iik, bosanski beglerbeg Hizir-paa, sandakbeg Icila (Idila) Abdulmumin-paa, sandakbeg Aydina Ahmed-paa, sandakbeg Saruhana Ahmed-paa Seikzade, sandakbeg Teke Ali-paa Arapin, sandakbeg Nikopolja Ali-paa Seikzade, sandakbeg Kaysaryiye Dilaver-paa Deli, sandakbeg Hamida Hasan-paa, sandakbeg Bolua Husein-paa Kadizade, sandakbeg Kangirija (Cankiri) Husein-beg, sandakbeg ustendila , Mehmed-paa Arslan, sandakbeg Mentese Mehmed-paa Harmus, sandakbeg Beg-Sehera i Mehmed-beg, sandakbeg Karahisara Omer-paa Deli, sandakbeg Tarsusa Recep-beg, sandakbeg Vize Velibeg i hercegovaki sandakbeg Mustafa-paa, kao i drugi vii i nii vojni zapovjednici kojima e se pridruiti sandakbegovi iz Ugarske. 10 Zajedno s velikim vezirom dolo je u Osijek i carsko poslanstvo pod vodstvom grofa Caprare. Sedmoga lipnja 1683. u 4 sata poslije podne primio je Kara Mustafa-paa Capraru u ,
Hammer, o.c., vr., p. 383-386. Lopai, o.c., Slarine JAZU 30, p. 61, 62. 8 Idem, o.c., Starine JAZU 30, p. 66, 67. 9 Fekete, Ludwig, Die Siyaqat-Schrift, Budapest 1955., I., p. 809. 10 Kara Mustafa von Wien. Das turkische Tagabuch der Belagerung Wiens 1683, verfest von Zeremonienmeister der Hohen Pforte. Ubersetzet, eingeleitet und erklart von Richard F. Kreutel. Osmanische Geschicht schreiber, Band I., 4. unveranderte Aunage, Graz-Wien-Koln, 1976., p. 13-116.
7 6

223

oprotajni posjet. Razgovarajui s njim bez uobiajenih diplomatskih formalnosti, upoznao i ga je sa sadrajem pisma koje alje kao odgovor na pismo ministra rata cara Leopolda, princa Hermana Badenskog. Nakon to je Caprara bio upoznat s glavnim dijelovima pisma, predano je ono njegovu tajniku Giovanniju Benagli. 11 Sadraj tog pisma u slobodnijem prijevodu glasi: Najjasnijem meu kranskim narodima, naem najpotovanijem i najljubljenijem prijatelju, prvom ministru njegova carskog velianstva cara rimskoga, markizu Badenskom; neka mu bude sretan svretak! Evo to se daje na znanje: Va list koji ste poslali bio je odmah preveden, i sve to je u njemu sad ano mi smo razmotrili i razumjeli vrlo dobro. Njegov sad ar pisan je rijeima koje se protive dogaajima. Naime, da ste vi eljeli mir ali da mi tome nismo skloni, zbog ega pozivate svoga poslanika neka se vrati. Vrlo dobro! Evo vam ga aljemo i neka ide slobodno shodno obiajima visoke Porte. Do ovoga vremena, kako to prilii asti i slavi naega carstva, svaki put kada je carsko velianstvo, na veliki prijatelj, pisalo i trailo mir, moj gospodar (sjenu njegova maa neka gospodin Bog rasprostre nad cijelim svijetom), najmoniji meu svim kraljevima koji se nalaze na licu zemaljskom, nije pokazivalo nimalo otpor i nerazumijevanja. Ali, budui da vi niste od iskona zapoeli ovaj korisni mir kako je trebalo, vae su rijei ostale protivne dogaajima i sami ste prouzrokovali takve ispade i nesporazume. Ve ima vie od dvije godine da ste poslali svoje poslanike traei produenje mira s Visokom Portom, ali protivno naim zahtjevima, na granicama radite mnoge stvari (koje se ne mogu porei) koje su pravi uzrok nesporazuma. Takoer inite i djela koja vode prolijevanju krvi i potpunom unitenju zemlje. Gradite nove utvrde i tvrave na granicama carstva njegova carskog velianstva sultana, harate i pljakate nae granice pomou konjanika i ostalih drznika. Ne pomiljate li da se takvim ispadima naruava mir? Zar se tako cijeni vrijednost prijateljstva ove Visoke Porte? Tri toke o kojima se raspravljalo s vaim poslanicima potrebno je izvrit4 kako to prilii Visokoj Porti. Jer, pokazati se zatitnikom i braniteljem tlaenih i zlostavljanih koji se utjeu Visokoj Porti, svojstvo je, vrlina i dobri su obiaji slavnih osmanskih careva. Da se s vae strane ozbiljno razmotre ta pitanja, uvidjeli biste da to nisu neumjesni zahtjevi. A koliko je samo prolo vremena da vai poslanici dolaze i odlaze a da nisu slali odgovor ta tako prihvatljivu ponudu, ve su govorili samo suvine rijei. Zato to su ta djela doprla do uiju sultana, on je osobno htio krenuti na put da svojim monim maem napokon sprijei izgrede i drskosti na granicama svoga carstva. Promatraju li se vai postupci s pravednou i razboritou, oni razumni, koji sagledavaju svretak stvari, nee ih smatrati dobrim djelom. Zgradu mira oteujete vlastitim rukama, a kue i obitelji vaih podanika sami potpaljujete. Za ovoga blagoslovljenog mira, koji se ve pribliio kraju, uinjeno je s vae strane nekoliko godina unatrag toliko ispada, a nita ni najmanje u korist mira. to se nas tie, mi smo se svojski zalagali za njegovo odravanje i produavanje. Osim mnotva beskorisnih rijei, za uzvrat s vae strane nije se pokazivao nikakav znak koji bi uvrivao prijateljstvo, iako vi tvrdite da ono postoji. Ne moe stoga postojati vea neiskrenost prema prijatelju i vea milost prema protivniku od ovoga to se ini. Budui da je pitanje tko je uzrok ratu, razaranju d1ave i propasti zemlje i od koga je potekao spor, svatko e, promatra li sa savrenom pravednou, moi rei: na postupak je opravdan. Ako se poslije svega ovoga bude trailo jo obnavljanje i potvrivanje mira, kako je shodno slavi li asti osmanskog velianstva sultana, nee miru ponovno prethoditi rat.
11

Archiv fur Kunde osterreichischer Geschichts-Quellen, III. B., Heft IV., Wien 1853., p. 496.

224

Budui da nije razborito zatvarati vrata prijateljstva i prijateljske naklonosti pred onima koji je trae, zato se svi kraljevi svijeta die i hvale prijateljstvom ovoga carstva koje je branjeno od svakoga zla i promjena i poznaju ga po dobrom ureenju i ukrasu drave kao oitim dokazima. A oni koji ga nisu upoznali, i nakon to unite svoje batinske zemlje, upoznat e ga po milosti Bojoj i na kraju e se nanovo sloiti u miru. Neka bude hvaljen gospodin Bog koji je svojom milosti u svakom ratu dopustio poveanje ove velike drave. Onima koji se utjeu ovoj Visokoj Porti nee se odbiti njihove molbe, kao i onima koji e znati i upoznati vrijednost njezina prijateljstva nee nedostajati carske milosti. I na kraju, stvoritelj neba i zemlje uinit e ono to je u njegovoj volji, bilo to dobro ili zlo. A mir e biti nad onima koji slijede pravi put. Dano u taboru u Osijeku. 12 Primivi na znanje odgovor na pismo Hermana Badenskog, Capraraje odmah napustio Osijek i sa lanovima poslanstva zaputio se prema Beu. Vezir Kara Mustafa-paa nije urio, ve je u Osijeku ostao jo nekoliko dana, kamo je na njegov poziv doao turski tienik ugarski knez lmre Thokoly zajedno sa svojom mnogobrojnom pratnjom. Na elu povorke koja se kretala prema atoru velikog vezira bilo je 120 dobrovoljaca, a ove je slijedilo 150 ugarskih husara s trubama, cimbalima, sviralama i plavim zastavama. Iza njih dola su etiri njemaka livrirana trubaa, vodena su etiri konja i noena je crvena zastava s Thoko1yjevim grbom. Zatim je ilo 50 niih ugarskih plemia na elu sa grofom Homonnayem, noena je mala zastava uz pratnju ugarskih plemia, koji su se ; izmijeali s Turcima i s njima se bratimili. Poslije njih, bogato i sveano odjeven jaio je na konju Thokoly, a est slugu idui pjeice nosili su plat koji mu je padao niz leda. Iza Thokolyja voena su njegova kola na kojima je stajalo est hajduka odjevenih u svilena odijela crvene boje. Na drugim, manjim kolima voena je velika zelena i poderana ugarska zastava, koja je simbolizirala raskomadanost Ugarske. Iza tih kola stupala je eta hajduka odjevenih u plave uniforme s velikom srebrnom dugmadi. Na glavi su imali perjanice, a bili su naoruani pukama i sabljama. I na kraju te vrlo arolike povorke jailo je jo 400 konjanika, naoruanih takoer pukama i sabljama. Veliki vezir Kara Mustafa-paa, sveano odjeven i zaogrnut u bogato izvezen plat, primio je Th6k61yja uz najvee poasti i imenovao ga "kurukim kraljem". Takvim prijemom i tom gestom htio je zapravo oponaati sultana Sulejmana Kanunija prilikom njegova susreta s Ivanom Zapoljom na Mohakom polju, kao i velikog vezira Muhamed-pau prilikom sastanka s Istvanom Bocskayem na Rakokom polju. 13 Za to vrijeme osmanska ordija (vojska) od gotovo 65 tisua vojnika i 300 topova polako je prelazila Sulejmanov most. 14 U sastavu te vojske bilo je i nekoliko tisua konjanika, pjeaka, martoloza i drugih pomonih jedinica iz Slavonije, Srijema, Bosne i Hercegovine, koje su uglavnom bile sastavljene od doseljenih Turaka i Vlaha. Kad su posljednji odredi vojnika
Babinget; .Franz, Qara Kustafa Paschas Essegger Sendschreiber and en Markgrafen Herman von Baden, Archiv Orlentalm, Praha 1932., VoI. IV., No I, p. 30-32. 13 Hammer, o.c., III., p. 731, 732. 14 O broju Kara Mustafinih vojnika povjesniari se uvelike razilaze. Pozivajui se na Alberta Capraru i njegovu procjenu, Ono Klop (Das Jahr 1683, p. 187, 188) navodi 160000, Johann Wilhelm Zinkeisen, Geschichte des Osmanischen Reiches in Europa, Gotha 1854-1863, VI. B., p. 99) 250000, a u Mittheilungen des Kriegsarchivs (Wien 1883., B. II-III., p. 53) stoji ak 400 000 vojnika. Nema sumnje da su te brojke vie nego pretjerane i daleko od stvarnosti. Pogotovo ako se zna da su pod Beom najistaknutije osmanske vojskovoe raspolagale s ukupno 38400 vojnika (Kara Mustafa vor Wien, p. 122), to je za to doba bila velika vojska. Dodaju li se tome jo pomone jedinice i ratna komora, blie istini bit e da je Kara Mustafa-paa imao oko 60 000 vojnika. Pretpostavi li se da je u sastavu te vojske bilo oko 15 tisua konjanika, samo za prehranu konja trebalo je dnevno osigurati izmeu 7 i 8 tona zobi ili jema, ne raunajui pritom, dakako, prehranu samih vojnika. Ima li se to na umu, nije teko zakljuiti to je materijalno znaila opsada grada u trajanju od dva mjeseca, da se uope ne govori o pitkoj vodi, higijenskim i zdravstvenim prilikama.
12

225

preli most, u drugoj polovici lipnja krenuo je iz Osijeka i veliki vezir Kara Mustafa-paa i zaputio se prema Beu. Jo u toku okupljanja osmanske vojske, u okolici Osijeka i Vukovara te gornjeg Pobosua i Povuja, naputalo je stanovnitvo svoja sela i selita i sklanjalo se u oblinje ume i movare ili je odlazilo preko Dunava i Drave. Znatan dio tog stanovnitva stradao je zatim u ratu i nikada se nije vratio na svoja stanita, tako da su ona dugi niz godina ostala pusta ili su posve nestala. Pored ostalih bila su to sela: Tompojevci, Kundrovac, Luac, Bradin, Nutar, Ceri, Marinci, Barfalva, Liget, Ljeskovo, Trnovac (Bijelo Brdo), Sarva, Vera, Klisa, Tenje, Moari, Tiina, Sankovo, Vere, Petre, Orosinj, Mikluevci, Lisovac, Hervenci, Kertuljanci i mnoga druga. 15 Golemu prednost s kojom je zapoeo vojni pohod veliki vezir Kara Mustafa-paa nije znao I iskoristiti. Istina, jo od provale bana Nikole Zrinskog 1664. Turci su strahovali za Sulejmanov most, plaei se da bi ih upravo tu mogao napasti neprijatelj i onemoguiti osli1anskoj vojsci prijelaz preko Drave. 16 Ali Zrinskog vie nije bilo, ni smjelih vojskovoa poput njega. Od silne osmanske vojske jednako je strahovao i car Leopold, unato sklapanju obrambenog i navalnog saveza s poljskim kraljem Janom Sobieskim 31. oujka 1683. godine, premda je, smjelo izvedenim pokretom vojske i prodorom do Sulejmanova mosta, mogao ak i onemoguiti velikog vezira da uope i doe do Bea. To vie to su osmanske vojskovoe, pouene iskustvom od vremena Nikole Zrinskog, takvu mogunost li razvoju dogaaja donekle i oekivale. Samouvjeren u ishod vojnog pohoda, umjesto da ubrza pokret vojske i munjevito opsjedne Be i osvoji ga prije nego to je Jan Sobieski mogao doi gradu u pomo, Kara Mustafa-paa je napredovao vrlo sporo, tako daje istom 14. srpnja stigao pod Be. Smatrajui se dovoljno snanim i vjerujui u brzi slom obrane Bea, uinio je i drugu pogreku. Prilaze gradu s Dunava ostavio je slobodne. Obrana Bea hrabro je odbijala osmanski juri za juriom, i kada se poslije gotovo dvomjesene opsade inilo da je sve izgubljeno, bila je 8. rujna poljska vojska na elu s kraljem Janom Sobieskim ve na vidiku, hitajui gradu u pomo. Budui da vie nije mogao sprijeiti dolazak Jana Sobieskog, upustio se Kara Mustafa-paa 12. rujna u otvorenu bitku u kojoj je doivio strahovit poraz. Progonei njegovu razbijenu vojsku, sustigao ju je Jan Sobieski kod Parkanya i 8. listopada 1683. ponovno potukao. Vijest o strahovitom porazu 6smanske vojske ispred zidova Bea i kod Parkanya munjevito se prenosila, izazivajui zaprepatenje turskog stanovnitva u osvojenim dijelovima Ugarske i Hrvatske. Strah od buduih dogaaja tih se dana nezadrivo uvlaio u ljudska srca i sve kutke varokih mahala i kasaba. Opa potitenost i mrane slutnje razjedale su Turke i muile ih poput najtee m6re.. Nitko nije znao kad e bezdan rata zahvatiti ne samo krajike prostore nego cijelu Ugarsku i Hrvatsku, ali da e do toga uskoro doi nije bilo sumnje. Strahujui od ratnih razaranja, a jo vie od posljedica osmanske vladavine, mnogi od njih pod okriljem jutarnjih izmaglica potajno su naputali svoje roake, kue i kuita i odlazili prema istoku i jugu, odnosno preko Dunava, Drave i Save u Erdelj, Bosnu i Srbiju. U prvi mah podjednako je strahovalo i kransko stanovnitvo, pa se dralo podalje od cesta i putova da ga za poraz pod Beom ne bi zaskoili odredi turskih konjanika i na njemu iskalili svoj bijes. Istodobno, pozorno je iz prikrajka praeno ponaanje osmanskih spahija i gradskih posada i to se meu njima dogaa, pa je u tom stanovnitvu jaalo uvjerenje da je, napokon, dolo vrijeme osloboenja osmanske vladavine. Naratajima priguivana mrnja prema

Smiiklas, o.c., II., p. 50, 53-62,66,68,91; Mauran, Popis naselja..., p. 46, 48, 49, 54, 55,59,66,67,69,70,7275. 16 Kara Mustafa vor Wien. p. 85.

15

226

osvajau postupno se rasplamsavala u neugasiv plamen koji e u ime slobode i budueg ivljenja progutati stotine sela i naselja. U sudaru stalekih, etnikih i vjerskih suprotnosti, sve ono to je osvaja za stotinu i vie godina nametnuo i stvorio, uskoro e zbrisati s lica zemlje ljute sablje i plameni jezici jo ljuih hrvatskih ratnika i osvetnika. Neumoljivo naplaivanje osvajau za beskraj nje patnje i stradanja, bezumna razaranja i prolijevanje krvi, pretvorit e posebno okolicu Osijeka i cijeli prostor izmeu Dunava, Drave i Save u apokaliptinu sliku strave i uasa. Pobjedu pod Beom doekali su car Leopold i njegova diplomacija posve nespremno, pa je Osmanskom Carstvu odmah ponuen mir. 17 Na tu ponudu nije, meutim, stigao nikakav odgovor, a nakon pobjede kod Parkanya nije se vie ni pomiljalo na pregovore o miru. Dapae, prevladalo je miljenje da se rat nastavi i zapone ope protjerivanje Turaka iz Ugarske i Hrvatske. lanovi Ratnog savjeta pristupili su odmah izradi ratnih planova za 1684. godinu, zastupajui u osnovi dva miljenja. Jedni su bili za to da se najprije potisnu Turci iz sjeverne Ugarske i osvoji Budim, a drugi da se najprije udari na Osijek, razori Sulejmanov most i tako presijeku veze Osmanskog Carstva s Ugarskom, a onda krene na Budim. Prijedlogu da se prvo krene na Osijek suprotstavljeno je miljenje da bi osmanska vojska mogla stizati na prostor Ugarske iz Vlake, Srbije i Bosne, ako zaobie Osijek, pa je Ratni savjet da bi nekako pomirio ta miljenja odluio da se rat istodobno vodi na dva ratita. Kao prvo, s glavninom vojske napasti osmanska uporita u zapadnoj i sjevernoj Ugarskoj, a pomou graniarske i banske vojske u Hrvatskoj sustavno razarati krajite Bosanskog paaluka i Poekog sandaka izmeu Drave i Jadranskog mora. Stanovnitvo na jugu Hrvatske pod vlau Venecije nije ekalo to e odluiti carska diplomacija i Ratni savjet u Beu, ve je, saznavi za poraz osmanske vojske, odmah pograbilo oruje i zapoelo borbu za osloboenje. Taj su trenutak oito eljno ekali i Senjani i smjesta se ukljuili u borbu. Obuzeti strahom od pobunjenog naroda i eta Senja na, Tur- ci su se povlaili u tvrde gradove Obrovac, Knin i Skradin. Do kraja listopada 1683. napustili su oni Ostrovicu, Benkovac i Perui, a koji dan kasnije bili su protjerani iz Skradina. Unato odbijenog napada na Obrovac, morala je turska posada ipak napustiti grad. Isto tako Kulu Atlagia, Karin i Vranu. 18 Ni karlovaki general Joseph Herberstein nije mirovao, ve je prvih dana prosinca 1683. napao Biha, spalio njegovo podgrae i opljakao cijelu okolicu. Dok se on nalazio u Bihau bio je zapaljen Drni, pa su Kotari u zaleu Zadra bili osloboeni osmanske vlasti. 19 Republika Venecija bila je suzdrana u tim sukobima i nije se otvoreno stavljala na stranu pobunjenog naroda, kako bi uvjerila osmanske vlasti u svoje prijateljstvo i dobrosusjedske odnose. tovie, pozivala je pobunjeni narod da se smiri, okrivljujui za takvo stanje pojedine odmetnike i prebjege, naroito Senjane koji su poetkom studenoga 1683. zapalili Perui u Lici i spremaju se napasti ostale like gradove. 20 Naavi se u procijepu, osmanske su vlasti jasno davale do znanja da im je stalo do mira s Venecijom koja istodobno vodi tajne pregovore o ulasku u rat, to je od nje pobunjeni narod na jugu Hrvatske, zapravo, i oekivao. Nakon poduih pregovora, posredovanjem pape Inocencija XI. bio je 5. oujka 1684. sklopljen savez ili tzv. Sveta liga izmeu cara Leopolda, poljskog kralja Jana Sobieskog i Republike Venecija u ratu protiv Osmanskog Carstva. Prema tom sporazumu svaki lan Lige

17 18

K1opp, O.C., p. 342. Desnica, Boko, lstorija kotarskih Uskoka, Beograd 1950., sv. I., 1646-1684, p. 280-282. 19 Idem,o.c., I.,p. 293. 20 Idem, o.c.,I., p. 272, 297-299.

227

samostalno je planirao i vodio rat protiv zajednikog neprijatelja, a sve to bi u ratu osvojio pripadalo je iskljuivo njemu. Na izmaku zime i u proljee 1684. pripremalo se i kransko stanovnitvo izmeu Drave i Save na ustanak. Sklanja10 se dublje u ume i poneseno vjerom i eljom da i samo pridonese vlastitom osloboenju ekalo prvu povoljniju priliku za bespotedan obraun s Turcima, domaim poturicama i njihovim suradnicima. Na serhatu Cernikog i Poekog sandaka bilo je naoko i dalje sve mirno. Prema izvjetajima osmanskih izvidnika inilo se da e tako i ostati, jer se rat estoko rasplamsavao na prostoru Ugarske, Venecijanske Dalmacije i Peloponezu, i vodio se na vrlo udaljenim ratitima. Obrambena, prometna i opskrbna vanost Osijeka za nastavak ratovanja irom Ugarske bila je izuzetno znaajna, zbog ega je bilo nareeno da se za potrebe vojske u toku 1684. i poetkom 1685. godine iz live (sandaka) Szeged, odnosno kadiluka Szeged, Baja, Sombor, Ba i Titel, dopremi u Osijek 30 000 vagana jema 6 000 vagana brana i 5 000 vagana ita u vrijednosti 1 660 000 aki. 21 Iskazano u suvremenim mjerama to je znailo oko 1 900 tona jema, 370 tona brana i 350 tona ita. Umirujue vijesti iz pograninih krajeva Hrvatske zavaravale su osmanske posade u Virovitici, Poegi, Cerniku i okolnim mjestima i pograninim utvrdama, pojaavajui u njima uvjerenje da e ih tada zaobii vea iskuenja. Graniarski zapovjednici u Hrvatskoj namjerno su podgrijavali takvo uvjerenje, irei na sve strane glasine da e glavnina graniarske vojske otii na bojita u Ugarskoj. Vjeto skrivajui prave namjere, na taj su nain ostvarivali dio svoga plana, jer je u meuvremenu bilo zakljueno da generali Jakob Lesle, Sigismund Trautman- sdorf, Johann Joseph Hcrberstein i ban Nikola Erdody udruenim snagama napadnu Turke u Slavoniji. Zapovjednitvo sa cjelokupnom vojskom bilo je povjereno generalu Lesleu, a neposredan cilj vojnog pohoda bio je osvajanje Virovitice. Prema ocjeni vojnih strunjaka, Virovitica je u tom asu bila najvanije, ali i najranjivije uporite u obrani Poekog sandaka, a njezino osvajanje znailo bi otvaranje puta za nesmetan prodor prema Valpovu i Osijeku. Potiskivanjem osmanskih snaga s tog prostora ostvarili bi se ne samo nuni strateki uvjeti da se cijela Slavonija to lake i to bre oslobodi osmanske vladavine, nego da ujedno i oslabi pritisak osmanske vojske na bojitima Ugarske. Prihvaanjem reene strateke zamisli, potkraj lipnja zapoelo je okupljanje vojske u logoru nedaleko od urdevca. Do 3. srpnja znatan dio vojske ve se nalazio u logoru, kamo je Lesle stigao prethodnoga dana. Pri dolasku on je u logoru zatekao generala Trautmansdorfa i njegovu vojsku iz Karlovca, odakle su doli I. srpnja. Preostali dio vojske pod vodstvom generala Herbersteina i grofa Adama Zrinskog i pomone ete graniara oekivao je Lesle iduih dana, a meu njima i bansku konjicu koju je umjesto bolesnog bana predvodio grof Ivan Drakovi. Drugi dan nakon dolaska u logor poslao je Lesle izvjetaj caru i Ratnom savjetu u kojem je izmeu ostalog javio da je na granici s Osmanskim Carstvom posve mirno i nema druge vojske osim graniara koji uvaju granicu. 22 Kad je vojska bila okupljena, zaputio se Lesle odmah prema Virovitici i sredinom srpnja napao je topovskom paljbom iz dvije baterije. Prvi dani opsade proli su, meutim, bez ikakva uspjeha, jer su topovske granate padale na zemljane opkope i bedeme, priinjavajui malo tete. Gradska posada uporno se branila junaki odbijala napade, a bombe i granate koje su padale na grad pokrivane su mokrim krpama i pokrivaima da bi umanjili njihovo razorno

21 22

Feketc, Die Siyatat.Schrifl, p. 811. Kricgsarchiv, Wicn, Turkenkrieg 1684, Fasz, 7, No 18.

228

djelovanje istiui vanost Sulejmanova mosta kao glavnog prijelaza iz Osijeka i baranjskih movara, odakle je prijetila opasnost cijelom Kranstvu. 23 24 25 Marsiglieva rasprava nije ostala nezapaena u vojnim krugovima i na carskom dvoru, ve je na odreen nain i utjecala na planiranje buduih vojni, ne samo u Slavoniji nego i Ugarskoj. Uspjeno zapoeto ratovanje u Slavoniji nastavljeno je i 1685. godine, pa je hrvatski ban Nikola Erdody provalio u Cerniki sandak i uz pomo ustanikih eta Ivana Sekule i Franje Ilia osvojio Kraljevu Veliku i Bijelu Stijenu. 26 Prije toga napao je on Dubicu i spalio sve to je mogao, odakle se morao povui zbog pomanjkanja topnitva. Vrativi se preko Une, nasrnula je na bana osmanska vojska, ali je u kraem okraju bila razbijena i natjerana u rijeku Unu. Sedam vojnih zastava zarobljenih tom prilikom poslao je Erdody na dar carskom dvoru u Be kao ratni plijen. Od Bijele Stijene i Kraljeve Velike krenuo je zatim Erdody prema Cazinu, a dijelovi njegove vojske arili su i palili sve do Mutnika i Trca.27 Vjerojatno dok se ban Erdody nalazio blizu Kraljeve Velike, zaputio se 9. kolovoza 1685. general Lesle iz Virovitice s krajikom i banskom vojskom prema Osijeku. Njegove snage sastojale su se od est pukovnija pjeaka i konjanika, kao i 2 000 Hrvata u sastavu banske vojske i 3 laka topa. Budui da su vladale ljetne vruine, vojska je teko napredovala pokraj popaljenih i naputenih sela i neprestano patila od ei. Dva dana kasnije, nastupajui kao prethodnica s 500 konjanika i pjeaka, napao je kapetan Gapar Balog Miholjac, ija se posada odmah predala na milost i nemilost. Zajedno sa enama i djecom, zarobljenu posadu od 81 vojnika dao je Balog zatvoriti u neki toranj, a unutar tvravice ostavio 200 vojnika slabijeg zdravlja i 100 hajduka ili narodnih vojnika da uvaju zarobljenike dok se vojska ne vrati od Osijeka. Idui dalje, 12. kolovoza utaborio se Lesle blizu Karaice, na pola puta od Valpova do Osijeka. Izmeu 10 i 11 sati javila je prethodnica da su osmanska konjica i pjeadija na vidiku i da vjerojatno idu Valpovu u pomo. Da bi zavarao osmanske vojskovoe naredio je Lesle da se odmah puca iz topova, a pojedini odjeli vojske stupaju i po nekoliko puta iz raznih smjerova kako bi se stvorio dojam o znatno veim njegovim snagama, te da moe imati i do 30 tisua vojnika. Izvodei tu predstavu, u meuvremenu doznao je Lesle od nekog seljaka da je prijanjeg dana neki paa iz Osijeka poao sa 150 konjanika i 200 pjeaka prema Valpovu, ali kada je vidio njegovu vojsku smjesta se povukao preko mosta na Karaici i sastao s drugim paom iz Osijeka. Plaei se da ne bi moda Turci poruili most na Karaici, ne ekajui pomo njemakih konjanika i oklopnika, hrvatska je prethodnica silovito udarila na njih. U vrlo krvavom okraju poginuli su ivaniki kapetan Stjepan Patai i 26 vojnika, poslije ega se osmansko konjanitvo povuklo u Osijek. Dan poslije 13. kolovoza, utaborio se Lesle blizu Osijeka. Sluei se ponovno ratnom varkom, podigao je logor u koji se moglo smjestiti i do 30 tisua vojnika. Vojsku je zatim postavio u bojni red: u sredini pjeake, njemake konjanike, komoru i tri topa, a na krilima brze hrvatske konjanike. Na pukomet udaljenosti stajali su takoer poredani i Turci. Korak po korak vojske
23 24 25

Kriegsarchiv, Wien, Turkenkrieg 1684, Fasz. 6, No 28... "II ponte d'Ossek daj Turchi considerato per il pitl importante passo the abbiano in Europa a danni della Cristianita ed a beneficio di portar i loro soccorsi ai proprii stati... II fiume Drava, qullche 15 miglia d'Italia incirca, esopra detto Ossek comincia ad uscire fuora dal proprio alveo et forma una pallude che al sito Ossek sara larga incirca un miglio e un quarto d'Italia, dove i Turchi gli hanno formato il predctto ponte di legname quadro posato sopra forti colonne pur di legno e di larghezza talle, the due grandi carri, possono, incontrandosi passare e di piu ancora un uomo legamente per parte." 26 Horvat, o.c., I., p. 134. 27 BoethuIs, o.c., I., p. 164-167; Mittheilungen des k.k. Kriegsarchiv, Wien 1885.. IV., p. 245.

229

su se pribliavale jedna drugoj. Kad su turski pjeaci i konjanici stigli vrlo blizu, gotovo na dohvat ruke, iznenada su ih s oba krila napali hrvatski konjanici. Napad je izveden tako i munjevito da su turski konjanici ubrzo nagnuli u panian bijeg. Hrvati su hitali za njima, obarali ih s konja i nemilice sjekli. Ne uputajui se u bitku, odstupali su turski pjeaci korak po korak i povlaili se u osjeku tvravu. Za sve vrijeme dok su se turski pjeaci povlai Ii prema osjekoj tvravi, nastupao je Lesle za njima u bojnom redu. Osjeka palanka bila je naputena, jer su Turci dan uoi Lesleova dolaska poslali svoje ene i djecu brodovima niz Dravu, a ostalo stanovnitvo sposobno za I oruje zatvorilo se u osjeku tvravu. Ulazei u naputenu palanku, Lesle je bio iznenaen izgledom i veliinom turskog Osijeka. Uz ostalo zapazio je da ima dosta damija, vie od 500 trgovina i golemu natkrivenu trnicu (bazar), gdje je naao gotovo nevjerojatne koliine jema, zobi, sijena, rie, brana, dvopeka, soli i drugih ivenim namirnica dopremljenih za opskrbu osmanske ordije. Izgled Sulejmanova mosta jo ga se vie dojmio, jer se takav most malo gdje tada u svijetu uope i mogao vidjeti. S osjeke strane duina mu je iznosila nekih 1 100 koraka, a s baranjske strane 8 000 koraka. Izgraen je bio sav od hrastovine, irine 12 veih koraka, tako da su preko njega istodobno mogla voziti troja turska kola, a s obje strane imao je most i lijepo tesanu ogradu. Na mjestu gdje je vodio preko rijeke Drava nije bila iroka, pa je pontonski most bio poloen na 16 laa, koje su Turci od straha dan prije razdvojili i pustili da ih voda odnese. Od zarobljenih Turaka doznao je Lesle da se unutar osjeke tvrave nalaze tri pae, a meu njima i poeki sandakbeg. Iako Lesle u izvjetaju ne kae tko je bio poeki sandakbeg, oito da je rije o Osman-pai Bonjaku koji se u to vrijeme nalazio na elu Poekog sandaka. 28 Rano ujutro 14. kolovoza odjahao je Lesle uz obalu Drave radi izvianja i tom prilikom naredio da se spali 13 vodenica na Dravi. Kako preko Drave nigdje nije vidio osmanske vojnike, odluio je spaliti makar dio Sulejmanova mosta na baranjskoj strani. Pitanje je bilo kako to izvesti, budui da nije bilo pontonskog mosta. Da bi ohrabrio vojnike ponudio je hrvatskim i njemakim vojnicima veu novanu nagradu. Meutim, njemaki vojnici nisu se usudili poi zajedno s hrvatskim vojnicima, a hrvatski vojnici nisu opet eljeli poi sami bez njemakih vojnika. Konano se dobrovoljno javilo 16 Francuza iz pukovnije Herbeville da e prijei Dravu i potpaliti most. Budui da je amac za toliko ljudi bio premalen, prevrnu se u vodu i jedva spase utapljanja. O paljenju Sulejmanova mosta na baranjskoj strani nije nakon toga vie moglo biti ni govora. S obzirom na to, naredio je Lesle da se u osjekoj palanci pokupe sve koliine loja, sala, smole, ulja i ostalog Iako zapaljivog materijala i potpali most s osjeke strane. Kad je vatra zahvatila hrastovu gradu premazanu salom, smolom i uljem, gorio je , most poput upaljene baklje na oigled Turaka u osjekoj tvravi. Za nekoliko sati u duini oko I 100 koraka most je bio pretvoren u pepeo. Istoga dana odluio se Lesle na povratak, jer osjeku tvravu nije mogao osvojiti. Osim toga, m plaio se da mu osmanska vojska ne presijee odstupnicu i poraz pretvori u pobjedu. Zadovoljan postignutim, opljakao je i zapalio Lesle osjeku palanku i rano ujutro 15. kolovoza poeo se ubrzano povlaiti prema Virovitici. 29 Uspjeh Lesleove provale do Osijeka bio je prvorazredan ratni dogaaj koji je u europskoj javnosti imao silan publicitet. Na vijest o Lesleovoj pobjedi odrao je 30. kolovoza posavski biskup Sebastijan misu zahvalnicu (Te Deum laudamus) i priredio primanje za visoke dostojanstvenike. 30 Jo bre nego u Passau, stigla je vijest o uspjehu Lesleove provale do

28 29

Desnica, o.c., II., p. 87. Kriegsarchiv, Wien, Tiirkenkricg 1685, Fasz. 8, No 31. 30 Jarov, Marko, Spisi tajnog Vatikanskog arhiva XVI-XVIII veka, Beograd 1983., p. 126, 127.

230

Osijeka generalu Herbersteinu u Karlovac, odakle je 27. kolovoza o tome obavijestio mletakog providura u Dalmaciji Pietra Valiera. 31 Isto kao nekad, ponovno su bile prepriane sve ve poznate zgode o gradnji Sulejmanova mosta i njegovu paljenju 1664. godine, a razigrana mata slikara i bakropisaca uvelike je pridonosila stvaranju legende o njemu. Iste godine tiskan je u Milanu i prigodan letak pod naslovom: Vero dissegno, e distintissima relazione della marchia, fazioni, attacco et expugnatione contanto memorabile al mondo del ponte, forse, a citta d Essek, del serenissimo dvca di Lorena dell armi cesaree sotto il comando valoroso dell eccellentissimo general Lesle. 32 Sadraj ovoga letka uglavnom se poklapa sa slubenim izvjetajima o Lesleovoj provali do Osijeka. Gubitak Virovitice, Kraljeve Velike, Bijele Stijene, Brezovice, Slatine, Mikleua i djelomino paljenje Sulejmanova mosta i osjeke palanke, zadali su osmanskoj obrani u Slavoniji teak udarac. Ali, unato tome, na osvajanje Osijeka i Slavonije nije se tada moglo ozbiljnije ni pomiljati dok su Turci drali kljune poloaje na prostoru Ugarske. Uostalom, ni smjela provala generala Leslea nije bila tako znaajna da bi najavila prevagu u ratu, to vie to je na baranjskoj strani Sulejmanov most ostao netaknut. Zbog opeg metea pobunjenog naroda na jugu Hrvalske pod venecijanskom upravom, istodobno se drobilo i kraj ile Krko-likog i Klikog sandaka i sve je vie zapadalo u krizu. Sredinom oujka 1685. poveo je providur Pietro Valier vojsku na Sinj, oslanjajui se na pomo narodne vojske koju su u slubi Venecije predvodili Ilija Smiljani i Stojan Jankovi. Raspo- reena po brdima i klancima ta je vojska trebala zaprijeiti Turcima dolazak u pomo Sinju. Meutim, pokolebani snagom osmanske vojske, narodni su borci napustili svoje poloaje, pa je zastraeni Valier pobjegao ispod Sinja. Poneseni takvim razvojem dogaaja, krenuli su tada Turci prema Klisu i upali u Splitsko polje. Kad se inilo da je prevaga na turskoj strani, optueni od Venecijanaca zbog maloduja i kukaviluka, Hrvati su prikupili svoje snage i razbili osmansku vojsku. 33 Taj je poraz iskoristio Stojan Jankovi, pa je arei i palei upao u Bosnu i Hercegovinu, odakle je preveo dosta ljudi pod venecijsku upravu. U svibnju iste godine krenuo je Jankovi u Liku i doveo ispod osmanske vlasti 70 obitelji koje su imale 900 dua. Uskoro zatim napao je bosanski paa Zadva~e kod Omia, ali je 19. lipnja turska vojska bila razbijena. 34 Ni karlovaki general Herberstein nije mirovao, ve je 14. srpnja 1685. obavijestio providura Valiera da e provaliti u Krbavu i pozvao ga neka istovremeno i on uputi svoju vojsku u Liku. U dogovoru s providurom Stojanom Jankoviem odgovorio je generalu zapovjednik venecijanske konjice Paolo Michieli da e 22. srpnja biti u Lici. Kao to je bilo javljeno, predvienog dana upali su Michieli i Jankovi u Liku pustoei i palei, ali generala nije bilo. Kad su ve poli natrag, sustigla ih je generalova obavijest da je s vojskom stigao u Krbavu, te se vrate i nastave s pljakom i paleom, vodei sa sobom na venecijansku stranu 300 obitelji s oko 700 ljudi sposobnih za oruje. Iako se u dogovoreno vrijeme nisu nali, tom su prilikom bile opustoene tvravice Ribnik, Vrebac, Medak i Lovinac, te opljakana i spaljena sela Pari, Tepin Dol, itluk i Pavlovac kod Vrebca. 35 Mjesec dana kasnije pisao je general Herberstein providuru Valieru da se opet sprema upasti u Liku, pa ga moli neka naredi Stojanu Jankoviu da mu se 14. rujna pridrui sa svojim ljudima. Na generalovo pismo odgovorio je Valier 1l. rujna, javljajui da jeprekratak jer su krajinici umorni od pohoda na Bilaj, ali e narediti Jankoviu da prikupi to vie ljudi im prije upadne
31 32

Desnica, o.c., II., p. 105. Muzej Slavonije, Osijek. Vidi Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek, p. 175. 33 Desnica, o.C., II., p. 68-81. 34 34 Idem, o.c., II., p. 84, 89. 35 Idem, o.c., II., p. 95-100, 102.

231

u Liku kako bi generalu olakao zamiljeni pothvat. Odgovarajui Valieru iz Peruia, 18. rujna javio je general da je njegovo pismo primio upravo na dan kad je zapoeo provalu, izraavajui pritom aljenje to nije dolo do zajednikog napada jer bi uspjeh bio mnogo vei. On je inae opustoio Liku, smaknuo i zarobio dosta neprijateljskih vojnika uz neznatne gubitke. Njegov upad vodio je preko Budaka, Novog, Ribnika, Bilaja i Peruia s obje strane rjeice Like. Turci su se estoko branili i radije ginuli nego se predavali. Ali kako nije imao topnitva da bi razorio njihove kule i gradove, morao se Herberstein zadovoljiti pljakom i paleoin. 36 Poetkom studenoga upali su venecijanski krajinici ponovno u Liku i provalili do Udbine, pustoei i pljakajui sela i pa lei kule aga i begova. Na povratku s provale napali su Graac, ali bez topova morali su odustati od napada. 37 Da bi iskoristila steenu prednost, carska se Austrija tijekom zime i veeg dijela proljea 1686. godine uurbano pripremala za odlunu vojnu kojoj je cilj bio osvajanje Budima i protjerivanje Turaka iz Ugarske. O tim pripremama i namjerama carske vojske bio je dobro obavijeten sultanov dvor, pa su osmanske vojskovoe napregnuli sve snage da to bolje opskrbe i utvrde Budim. U njihovim oima i mislima Budim je bio "kua svetog rata, krajnji bedem islama u Europi, klju i kljuanica Osmanskog Carstva''. 38 Jednako tako ubrzano se radilo na obnovi spaljenog dijela prilaza Sulejmanovu mostu, postavljanju pontonskog mosta na Dravi i uklanjanje teta i popravku osjeke palanke. Uz goleme napore, do kraja proljea iste godine most je bio popravljen, a Osijek opasan i utvren dvostrukim palisadama. 39 Na izmaku zime otputovao je ban Nikola Erdody u Be da bi upoznao carski dvor sa zakljucima Hrvatskog sabora o daljem voenju rata. Osim toga, obratio se on i papi Inocenciju, koji mu je dao novanu i materijalnu pomo kako bijedan toliko plemenit junaki narod mogao dobrom sreom vojevati protiv zajednikoga neprijatelja. 40 Prije odlaska u Be upao je 24. sijenja 1686. ban Erdody preko granice u Bosnu, gdje je opljakao i popalio vei broj sela. 41 Procjenjujui glavne pravce udara carske vojske, zakljuile su osmanske vojskovoe da se izvri protunapad u Slavoniji i osvoji Virovitica kako bi se uspostavila neposredna veza sa Szigetom i Kaposvarom i tako smanjio pritisak carske vojske na Budim. U skladu s tom zamisli, poetkom svibnja 1686. naredio je serasker Sulejman-paa zapovjedniku Osijeka Osman Ahmed-pai da neprestano bude u strogoj pripravnosti i budno pazi na Sulejmanov most. 42 Krae vrijeme kako je 21. lipnja poela opsada Budima, poveo je Mustafa-paa Funduk vojsku prema Virovitici, ali ga je preduhitrio pukovnik Ivan Makar i razbio kraj Orahovice. Poraz je bio tako teak da je prestraeni paa pobjegao u nonoj haljini na neosedlanu konju. Neposredno zatim opustoila je i popalila Makarova vojska Orahovicu, Sira i sva okolna mjesta, te sasjekla, kako sam u izvjetaju kae, 500 osoba oba spola. 43 Nekako u isto doba dok je Makar ario i palio oko Orahovice i Siraa, ratovao je u okolici Pakraca i ban Nikola Erdody, te uz pomo ustanike vojske opustoio aklovac, Pakrac, Cernik i Kamengrad. 44
36 37

Idem,o.c.,II.,p.105, 110, III. Idem,o.c.,II.,p.116. 38 Mittheilundgen des k.k. Kriegsarchivs, Wien 1886; Monumenta Yaticana Hungariae, 1886., II., p. 2. 39 Hammer, o.c., III., p. 781; Boethius, o.c., II., p. 164. 40 Monumenta Yaticana Hungarie, II., p. 47. 41 Desnica, o.c., II., p. 131 42 Hammer, o.c., VI., p. 469. 43 Lopai, o.c., Starine JAZU 30, P 64; Idem, Dva hrvatska junaka Marko Mesi i Luka Ibriimovi, Zagreb 1888., p. 44 Horvat, Rudolf, o.c., I., p. 134.

232

Daleko tei i sudbonosniji ratni ne uspjesi nego u Slavoniji, pratili su osmansku vojsku u junoj Ugarskoj, pa je ona morala napustiti Kanizsu i svoje snage razmjestiti u Szigetu, Kaposvaru i i Siklosu. Za to vrijeme opsada Budima nije malaksavala unato fanatinoj obrani osmanske posade, i obru oko grada sve se vie stezao. Konano, 2. rujna 1686. carska je vojska osvojila grad na juri poslije stotinu etrdeset pet godina osmanske vladavine. Odmah nakon pada Budima pohitao je pukovnik Ivan Makar sa hrvatskim etama i vojvodama Ivanoviem i Vojnoviem prema Peuhu i osvojio njegovu varo, olakavi tako pobjednikoj vojsci pod vodstvom Ludwiga (Louisa) Badenskog osvajanje grada. Visoko cijenei ratne podvige i zasluge hrvatske vojske, car je Leopold posebnim pismom zahvalio Hrvatskom saboru, koji je to pismo uvrstio u saborski zapisnik. 45 Zaposjedanjem Peuha i osvajanjem Siklosa, poetkom listopada poveo je Ludwig Badenski vojsku prema palanci Dardi, koja je branila prilaze Sulejmanovu mostu i sluila kao njegov mostobran. Palanka je bila dobro utvrena, a na njezinim tornjevima i bastionima nalazila su se 24 topa. Meutim, pred dolaskom carske vojske zastraena posada sama je napustila Dardu i preko Sulejmanova mosta nagrnula u bijeg prema Osijeku. Ulazei u naputenu Dardu, Badenski je naredio konjanicima neka smjesta krenu u potjeru za Turcima ne bi li ih moda sustigli do kraja Sulejmanova mosta. Ali kada su oni izbili na obalu Drave, Turci su ve hitali preko pontonskog mosta na Dravi i ruili ga iza sebe. titei njihovo povlaenje, osmanska je posada iz Osijeka neprestano pucala iz puaka i topova i zasipala vatrom carsku vojsku preko Drave. Nakon uspjela bijega osmanske posade iz Darde u Osijek i ruenja pontonskog mosta na Dravi, naredio je Ludwig Badenski da se Sulejmanov most zapali. Cijelu no od 3. na 4. listopada 1686. gorio je most poput goleme vatrene zmi.iurine, tako da od njega nije ostala ouvana ni jedna jedina greda. Na taj nain zauvijek je nestala ta jedinstvena I velianstvena graevina, koja je vie od jednog stoljea neodoljivom snagom privlaila pozornost cjelokupne europske javnosti.46 Na odlasku iz Baranje naredio je Badenski da se Darda razori, a 12. listopada osvojio je Kaposvar. Koji dan kasnije razbioje osmansku vojsku kod Szigeta i prisilio gradsku posadu na predaju. Prema vlastitom izvjetaju, u svim vojnim operacijama te godine izgubio je Badenski oko 700 vojnika. 47 Pad Budima, Pecsi (Peuha), Siklosa, Kaposvara i Szigeta, unitenje Sulejmanova mosta i potiskivanje Osmanskog Carstva iz Ugarske, prenerazili su osmanske vlasti i stanovnitvo od Dunava i Drave do Jadranskog mora, a na sultanovu dvoru u Istanbulu izazvali duboku potitenost i beznae. Na drugoj strani hrvatsko je stanovnitvo postajalo sve sigurnije da je osloboenje od tuinske vlasti samo pitanje vremena, i da se ona na prostoru Hrvatske uvelike sunovrauje u ponor. Uvijek pozorno pratei zbivanja na bojitima Ugarske, iskoristila je Venecija raspoloenje Hrvata i dijela Vlaha pod vodstvom Stojana Jankovia i 17. rujna 1686. napala Sinj i dvanaest dana kasnije ga osvojila. 48 Bio je to znaajan uspjeh venecijanskog oruja, jer je tako obrana
45

HDA, Zagreb, Protocollum Regni 1687, p. 451, 461.

Abelinus, Johann Philipp, Theatrum Europaeum oder ausfiihrliche und wahrhafftige Beschreibung alle und jede denckwrdiger Geschichten, so sich bin und wieder in der Welt, furneblich aber in Europa und Teutschalnd so wol In Rellglon oder Prophan-Wesen, Franckfurt a/M, M DCXCVI, T.XII., p. 1027, 1028; Miuheilungen des k.k. Kriegsarchivs, Wien 1886., p. 108; Contarini, Giovanni, Storia dalla guerra di Leopoldo I., Venetia 1710., I., p. 614; Szita, Laszlo, Budatol-Belgraidig, Vailogatott dokumentumreszletek az 1686-1688. evi torokellenes hadjaratok tortenetehez, Pecs 1987., p. 19-22. 47 Kriegsarchiv, Wien, Tiirkenkrieg 1686, Fasz. 13, No 25. 48 Abelinus, o.c., T.XIII.,p.12, 123;Szita,o.c., p. 84-91.

46

233

Klisa postala mnogo sigurnija, a nita manje i cijele Zagore. Osim manjih pljakakih upada nisu osmanski krajinici zatim na tom prostoru bili u stanju uiniti ita znaajnije. Kad je na sultanovu dvoru bila prevladana malodunost izazvana tolikim gubitkom koji Osmansko Carstvo nije nikada doivjelo, odlueno je da se krene u vojni pohod radi vraanja izgubljenih poloaja preko Drave i otvaranja puta do Budima. Kljuno mjesto u pripremanju za tu vojnu imao je Osijek kao polazite i opskrbno sredite, odakle je vodio put do eljenog cilja. Za veliku vojnu spremala se i carska Austrija, pa su se u proljee 1687. nedaleko od Peuha okupile 54 pjeake i konjanike pukovnije s oko 40 do 45 tisua vojnika. Od pjeakih jedinica bile su to pukovnije Ernest Rtidiger Starhemberg, Lesle, Kayserstein, Charles de Croy, Baden, Salm, Mansfeld, Maximilian Starhemberg, Johann Sereni, Karl Ludwig Souches, Neuburg, Scharffenberg, Stadel, DiepenthaI, Thtingen, Philipp Metternich, Leopold Beck, Georg Wallis, Aspremont, Nigrelli, Heussler, princ Lotaringijski, Paul Houchin, Fiirstenberg, Strasser i Guido Starhemberg, a od konjanikih kirasirske pukovnije Sachsen-U1uenburg, Caprara, Dtinnewald, Palffy, Caraffa, Gondola (Gunduli), Taff, Neuburg, Montecuccoli, Veterani, Piccolom ini, Heussler, Commercy, Gotz, Hannover, St. Croix, Ftirstenberg i Truchsess von Wetz- hausen, kao i dragonske pukovnije Ladron, Styrum, Castel1, Serau, Herbeville, Savoia, Dettwin, Magni i Ktissel. Na elu tih pukovnija bili su brojni generali i pukovnici, a vrhovni zapovjednik te vojske bio je vojvoda Karlo Lotaringijski (Herzog Karl Leopold von Lothringen und Bar). 49 Osmanska vojska okupljala se u Beogradu i Osijeku, a glavninu snaga inile su vojne jedinice iz Sirije i Male Azije. Poslije zavrenih priprema, u drugoj polovici svibnja, krenuo je veliki vezir Sulejman-paa iz Beograda i prvih dana lipnja doao u Osijek. Ispred palanke i zidova grada osmanska se vojska utaborila, utvrdila dvostrukim palisadama i dubokim jarcima, a na podignute opkope postavila ezdesetak topova. Da ojaa svoje desno krilo bio je zapadno od palanke pokraj obale Drave iskopan vei opkop i utvren poput bastiona. ator velikog vezira zauzimao je sredinje mjesto ispred osjeke palanke, okruen gustim redovima vojske s nekoliko topnikih baterija. Cjelokupna Sulejman- paina vojska imala oko 50 000 vojnika, 70 topova, 400 kola sa streljivom i vie tisua deva koje su sluile za jahanje i nosile razne potreptine, a zajedno s pomonim jedinicama i Tatarima mogla je imati i do 60 tisua vojnika. 50 Dok se osmanska vojska utvrivala u Osijeku i gradila nasip preko Drave pokraj spaljenog Sulejmanova mosta, pribliavala se gradu carska vojska pod vodstvom Karla Lotaringijskog. Dio te vojske iao je od Darde do obale Drave, a vei dio snaga, preavi Dravu blizu Valpova, nastupao je pokraj Petrijevaca prema Osijeku. Pred carskom vojskom koja je ila od Darde do dravske obale, osmanska se vojska povukla u Osijek, ruei za sobom pontonski most. Izbijanjem te vojske na lijevu obalu Drave, naredio je vojvoda Karlo da se nasuprot Osijeku iskopa i utvrdi vei opkop, odakle se pucnjavom mogla uznemirivati gradska posada i plaiti osjeko stanovnitvo. Stigavi nadomak Osijeku, carska je vojska odmah zauzela poloaje i postavila se suelice Sulejman-pai u bojni red. Generali Guido Starhemberg i grof Karl Souches izvrili su 18. lipnja s oko 2 000 vojnika juri na osmanske poloaje, ali su bili zasuti topovskom paljbom i suzbijeni. Zapravo, bilo je to ispitivanje snaga i svjesno izazivanje Sulejman-pae, kako bi poveao svoje samopouzdanje i bio namamljen u bitku na otvorenu polju. To vie to su izgledi za ishod bitke ispred zidova Osijeka bili vrlo upitni, jer se veliki vezir oslanjao na dobro opskrbljenu osjeku tvravu s jakim topnitvom. Poslije spomenutog okraja vojvoda Karlo odmah je zapoeo s povlaenjem vojske istim putem preko Drave. Istodobno povlaila se i vojska iz opkopa na lijevoj obali Drave prema Dardi, upala kolje i ruila nasip da otea
49 50

Desnica, o.c., II., p. 149-153. 255 Hammer.o.c.. 111..p. 790;Abelinuso.c..T.XIII.,p. 13. I

234

kretanje Sulejman-painoj vojsci. Za to vrijeme ostao je general Aenea Caprara blizu Osijeka s jaim odredom vojske da brani odstupnicu. Kad se povukao i njegov odred, napregnuo je veliki vezir sve snage da to prije osposobi pontonski most i prijelaze preko baranjskih movara i povede vojsku za vojvodom Karlom. Dok se Sulejman-paa bavio tim poslovima, vojvoda Karlo nije urio, ve je pomno birao mjesto gdje e se utaboriti. Prema ocjeni vojskovoa bilo je zakljueno da se tabor podigne blizu Nagy Harsanya i zauzmu vrlo povoljni poloaji. Pratei kretali je osmanske vojske, obje strane nale su se 12. rujna 1687. suelice. Noena zanosom pobjeda, carska je vojska nezadrivo pojurila i naprosto satrla osmansku vojsku. Poraz je bio tako teak da je Sulejmanpaa napustio bojno polje i panino pobjegao preko Darde u Osijek. Stigavi izbezumljen u Osijek, ostavio je u gradu vei broj vojnika iz osobne pratnje pod zapovjednitvom Hasanpae, podrijetlom iz Bosne, a sam okruen konjanicima bjeao je dalje u smjeru Petrovaradina. Preputena vlastitoj sudbini, njegova razbijena i potuena vojska pogibala je u baranjskim movarama i bespuima, dok su janiari jednostavno bili sasjeeni. 51 Vijest o katastrofalnom porazu velikog vezira Suleiman- pae munjevito se irila izazivajui svuda meu osmanskim stanovnitvom zaprepatenje, duboku potitenost i vrlo kobne slutnje. Kransko stanovnitvo, posebno Slavonije, doekalo je tu vijest s golemim oduevljenjem, postajui jo odlunije u borbi protiv tuinske vlasti. I ne ekajui dalje rasplet dogaaja, slavonski Turci i ostali sljedbenici islama sami su palili vlastite kue, razarali sela, unitavali dobra i u strahu bjeali preko Save u Bosnu, uvjereni da e carska vojska udari ti na Osijek i zapoeti osvajanje Slavonije. Ali, posve suprotno njihovu oekivanju, vojvoda je Karlo uputio glavninu vojske u drugom smjeru. Naime, on je dobro znao da je veliko pitanje hoe li osvojiti Osijek ako Turci pojaaju njegovu obranu, dok se istodobno velikom veziru pruala mogunost da preko Petrovaradina provali u Erdelj, a Tatari napadnu Gornju Ugarsku. Upravo zbog toga, da bi prisilio velikog vezira na povlaenje vojske iz Slavonije, zaputio se on u Erdelj, a generalu Hansu Dunnewaldu naredio neka s priblino 10000 vojnika krene preko Drave u Slavoniju. Izvravajui dobiveno nareenje, prvih dana rujna preveo je Di1nnewald vojsku kod Turanovca na desnu obalu Drave. Nekako u isto doba izdao je 6. rujna car Leopold proglas i pozvao kransko stanovnitvo pod osmanskom vlasti da se digne na oruje i zajedno s carskom vojskom udari na Turke. U istom proglasu obeao je car svim kranima svoju zatitu i priznavanje starih sloboda. 52 Nastupajui od Turanovca pokraj Virovitice, napao je general Dunnewald 11. rujna Voin, gdje mu se pridruila banska vojska pod zapovjednitvom grofa Ivana Drakovia. Pruajui dosta estok otpor, tri dana kasnije predala se posada Voina na milost, pa je Dunnewald smjestio u tvravicu stotinjak vojnika. Zarobljene Turke zatvorio je u gradsku kulu, a Vlahe razdijelio vojnicima da im slue i nose teu opremu. Tijekom opsade lake su bili ranjeni generali Herberstein i Souches i jo deset drugih asnika, a dvadesetak vojnika snala je smrt. Zajedno s Drakoviem krenuo je potom Di1nnewald od Voina u smjeru naputenih Naica. Kao svoju izvidi1icu poslao je pukovnika Lorenza Hofkirchena sa 600 konjanika prema Osijeku da ga moda ne bi zaskoila osmanska vojska iz Osijeka. Na povratku od Osijeka Hofkirchen je izvijestio da nigdje nije vidio utaborenu vojsku, a u Osijeku su navodno dvojica paa s nekoliko tisua vojnika.
51

Szita, o.c., p. 109-125; Csany, Janos, Magyar kronikaja 1670-1704, k6zli Paur Ivan, Pest 1858., p. 131; Boethius, o.c., III., p. 99-110; Zeiler-SuibeJ, O.C., p. 477; Beregani, Nicola, Historia delle guerre d'Europa dala comparsa dcl1'armi Ottomanc nel'Hungharia L'anno 1663, Venctia 1698., Pars I., Lib. Vt., p. 242-266; Contarini, o.c., I., p. 670-679; Hammer, o.c., III., p. 790. 52 Lopai, O.C., Stari ne JAZU 30, p. 72, 73.

235

Siguran da mu odatle ne prijeti nikakva opasanost, Dunnewald je tada odluio prvo osvojiti Valpovo i onda svim snagama udariti na Osijek. Rasporeujui vojsku ispred Valpova pozvao je on valpovakog dizdara na predaju. Odbijajui taj poziv, dizdar je naredio da se puca iz topova kako bi obavijestio okolne Turke da je neprijateljska vojska napala grad. Privueni pucnjavom topova u Valpovu, poslali su osmanski zapovjednici izvidnicu iz Osijeka, ali im je ona ugledala Dunnewaldovu vojsku, smjesta se povukla. Vijest daje carska vojska u blizini i da e napasti Osijek izazvala je meu osjekim stanovnitvom sveopu paniku i bezglavo bjeanje. Da sprijei bijeg i donekle smiri prestravljene graane, naredio je osjeki dizdar, navodno Dafer-beg, da se sva gradska vrata zatvore. Meutim, poneseni strahom i oajem, Turci su svoje ene, djecu i stvari sputali konopima preko gradskih zidova i sami bjeali. Napokon, u sveopem meteu i paninom strahu, u ranu zoru 26. rujna pobjegao je i dizdaraga s ostacima vojske i posade. Bjeanje je bilo tako naglo i sumanuto daje osmanska vojska zaboravila upaliti sedam po tko pa koji su bili iskopani ispod gradskih zidova i napunjeni barutom. Dva dana poslije tih vie nego zastraujuih prizora, ostao je Osijek bez ikakve obrane i gotovo posve naputen. Saznavi od nekog seljaka pod Valpovom to se dogodilo u Osijeku, naredio je 29. rujna 1687. general Dunnewald pukovniku Nikoli Ladronu da pohita to god bre moe s 2 000 konjanika u Osijek i zaposjedne grad. Istoga dana uao je Ladron u Osijek, gdje je zatekao 55 raznih vrsta topova, mnogo streljiva i manje koliine hrane, te odmah dao izvaditi barut iz potkopa ispod gradskih zidova. Jo dok je vojska vadila barut iz potkopa pojavio se ispred Osijeka odred osmanskih konjanika koji su poli upaliti barut u potkopima. Meutim, im su ugledali carsku vojsku smjesta su okrenuli konje i brzo odjahali odakle su i doli. U poslijepodnevnim satima istoga dana primio je general Dunnewald obavijest da je Osijek zaposjednut. Sutradan 30. rujna napao je on Valpovo sa svih strana. Saznavi da je carska vojska u Osijeku, izvjesio je valpovaki dizdar bijelu zastavu i predao se uz uvjet da slobodno moe s vojskom bez oruja i stanovnitvom napustiti grad. Prihvativi uvjete predaje, zaposjeo je Dunnewald Valpovo, smjestio u njega posadu od 150 konjanika i pjeaka, i bez ikakve urbe 5. listopada 1687. s grofom Ivanom Drakoviem sveano ujahao u Osijek. 53 Saznanjem da je Osijek osvojen, carski je dvor u Beu obuzela velika radost i pretvorila se u pravo slavlje. Uostalom, bilo je to i razumljivo jer je osvajanje izvreno bez ikakvih vojnih " napora, a strateki poloaj Osijeka imao je za nastavak rata s Osmanskim Carstvom izmeu Drave i Save izuzetnu vanost. Javljajui tu radosnu vijest Veneciji, njezin poslanik Andrea Comaro je napisao: Tako pade mjesto toliko znamenito koje je bilo cilj posljednje vojne, a nisu ga bile u stanju osvojiti velike vojske, sada to postie lagano jedan mali vojni odred. 54 Slino njemu pisao je i Martin Zeiler da je taj prevaan prijelaz preko Drave osvojen bez prolijevanja krvi, a ostala je poteena i cijela osjeka tvrava u kojoj je naeno mnogo oruja, streljiva i hrane. 55 Osvajanjem Voina, Valpova i Osijeka ostvarila je carska vojska vrlo krupan uspjeh, pa je istom tada moglo zapoeti osloboenje Slavonije od osmanske vladavine. To prije to u njezinu sredinjem dijelu nije bilo veih i vanijih vojnih uporita, i to su brojni i vrlo teki porazi potpuno rastoili borbenu snagu slavonskih Turaka. Osim toga, neprestano djelovanje ustanikih odreda pobunjenog naroda zadavalo im je iz godine u godinu udarac za udarcem, tako da izvan veih upravnih sredita i ponekih varoica nisu gotovo ni imali nikakve vlasti.
Abelinus, o.c.,T.XIII., p. 34-36; Boethuls, O.c., III., p. 211-215; Contarini, O.C., Tl., p. 399-410; Beregani, O.C., Pars I., Lib. VII., p. 357-359 54 Contarini, O.C., I., p. 690. 55 Zeiler-Stubel, o.c., p. 478, 479.
53

236

Dapae, u tim su se mjestima osjeali opkoljeni i ugroeni sa svih strana, neznajui odakle e ih stii metak ili iznenada sijevnuti sablja. S obzirom na to, uputanje u okraje bez jae potpore iz drugih krajeva Osmanskog Carstva, nije imalo nikakva izgleda za uspjeh, ve je unaprijed bilo osueno na poraz. Koristei tako steenu prednost i vrlo povoljne uvjete za nastavak ratovanja, podijelila se carska vojska u Osijeku u dvije skupine. General Ferdinand Gobert grof AspremontReckheim preuzeo je zapovjednitvo u Osijeku i voenje rata u istonoj Slavoniji i Srijemu, a general Dunnewald krenuo je s vojskom 6. listopada prema Orahovici i Poekoj kotlini. Idui vrlo urno iz Osijeka stigao je Dunnewald 9. listopada do Orahovice i osvojio je nakon kraeg okraja s Turcima. U orahoviku tvravu smjestio je 100 vojnika i odatle preao preko Krndije i njezinim obroncima poeo se 12. listopada sputati u Poeko polje. Njemu ususret iao je poeki sandakbeg Ibrahim-paa s oko 1 000 vojnika, ali ugledavi Dunnewaldovu vojsku smjesta se povukao u Poegu i u znak ope uzbune dao pucati iz topova. Kad su saznali za pribliavanje carske vojske, obuzeo je poeke i okolne Turke takav strah da su odmah poeli sklanjati se po okolnim brdima i bjeati prema Savi. U opem meteu i bezglavoj jurnjavi u spaavanju golih ivota, Poega i njezina okolica izgledali su kao da se iz dubokog sna gnjevno probudio vulkan. Na sve strane plameni jezici gutali su kue, bogomolje i ostala dobra. Cestama i putovima urile su povorke izbjeglica na kolima, konjima i pjeice, mijeali se ljudi, ene, djeca istoka,odjekivao pla, povici, krikovi i njisak konja. Od sve svoje imovine nosili su to se ponijeti moglo, ili samo ono to su na sebi imali. Dok su tako ili obuzeti strahom, vrebali su ih skriveni pogled i onih koji su ostajali na pradjedovskim ognjitima i zalijetali se meu njih na pogodnim mjestima poput jastrebova, da bi poravnali neke, samo njima znane, stare raune. Strahovali su takoer i oni koje su poveli sa sobom kao taoce i roblje da bi na njima iskaljivali svoj bijes. Sve je podsjealo na neko davno vrijeme kad su osvajai tutnjali tim prostorom, kad su gorjela sela, razlijegali se krikovi ubijanih i odzvanjajui onih koji bijahu preputeni zloj sudbini, i kad su Hrvati proivljavali paklene muke i stradanja. Bjeguncima su odstupnicu titile spahije i sandakbegova vojska, o emu svjedoi podatak da je general Hans Karl Thungen imao jak okraj blizu Poege, u kojem je palo 160 Turaka. Tom prilikom oslobodio je general 50 zarobljenih seljaka i zaplijenio mnogo konja i ratne opreme. 56 U potjeru za bjeguncima poslao je Dunnewald konjanike bez ikakve prtljage, ne bi li ih moda su stigli do Save. Meutim, kad su izbili na obalu Save, osim praznih kola i ponekog grla stoke, nisu vie zatekli nikoga. Nastupajui prema Poegi pridruio se Dunnewaldu franjevac iz Poege fra Luka Ibriimovi na elu narodne vojske, iji su dijelovi s okolnih brda malo pomalo prilazili carskoj vojsci. Ta je vojska predvoena Ibriimoviem znatno olakala posao Dunnewaldu i uvelike sama pridonijela osloboenju od osmanskog jarma, o emu govori njegov izvjetaj. Kojeg dana je s Ibriimoviem uao u Poegu, Dunnewald u svome izvjetaju ne kae nita odreeno, iako nema sumnje da je to bilo najkasnije 18. ili 19. listopada. Poslije smjetaja i vojske u Poegi i prikupljanja hrane, produio je on u Cernik, kamo je stigao i utaborio se 28. listopada. Prije toga banska i krajika vojska potpomognu ta ustanikim odredima preotela je Turcima Pakrac, Sira, Kamengrad, Cernik i sva okolna mjesta i potisnula ih do Save. Ubrzo od dolaska u Cernik poao je Dunnewald do Gradike, ali je zbog visoka vodostaja i pomanjkanja veih brodova morao odustati od napada i vratio se opet u Poegu. 57 Mnogo laki zadatak imao je general Aspremont, jer pravih okraja s osmanskom vojskom nije ni imao. Njegove snage sastojale su se od 18 pjeakih i 16 konjanikih kompanija s 3

56 57

Boethius, o.c..III., p. 397. Kriegsarchiv, Wien, Turkenkrieg 1687, Fasz. 10, No 2, 3; Fasz 11, No 3; Smiiklas, o.c.,II., p. 14-20.

237

026 vojnika, 16 topnika i 18 asnika vojnoj zapovjednitva i komesarijata, to je tada inilo vie od 90% svega stanovnitva u Osijeku.58 Pod silnim dojmom gubitka Osijeka, osmansko je stanovnitvo napustilo i popalilo akovo, Erdut, Dalj (Palanku), Vukovar, Sotin,. arengrad, Ilok i Nijemce, pa je Aspremont, ulazei u naputena mjesta, samo postavljao vojne posade. Ve 9. listopada doao je on do Vukovara, gdje se zadrao cijeli dan radi popravka mosta preko rijeke Vuke. Kad je most bio popravljen, smjestio je u vukovarsku tvravu, koja je bila samo djelomino oteena i popaljena, posadu od stotinu pjeaka i manjeg broja hajduka s kapetanom na elu. Iduega dana rano ujutro zaputio se preko Sotina i Sarengrada u Ilok. Kao prethodnicu poslao je kapetana Disnowskog sa 60 konjanika koji su naletjeli na Turke blizu gradskih vrata, razbili ih i nekolicinu zarobili. Ulazei u grad, Aspremont se iznenadio izgledom i poloajem Iloka, pa ga u izvjetaju Ratnom savjetu usporeuje s Budimom. Budui da nije imao dovoljno vojnika s kojima bi zaposjeo ; Ilok, a jo manje mogunosti da osigura opskrbu za njih, Aspremont se istim putom vratio u Vukovar i Osijek. 59 Osim Broda i Gradike, bio je tako cijeli prostor izmeu Drave, dijela Dunava i Save osloboen osmanske vladavine. Za Osmanskg Carstvo bila je to katastrofalna ratna godina ije su : posljedice davale malo nade u povoljan ishod rata. U isto vrijeme, na jugu Hrvatske pod upravom Venecije nije bilo veih sukoba na granici. Cesti pljakaki upadi venecijanske konjice pod zapovjednitvom Antonija Zena, pretvorili su Liku i Krbavu u pravu pusto. Provale Stojana Jankovia utjerivale su stanovnitvu toliki strah da se ono zaklanjalo u utvrena mjesta i tvravice, zbog ega je Jankovi vjerovao da e Turci sami napustiti Liku. Potkraj kolovoza 1687. napao je Zeno s Jankoviem Duvno, gdje je i proslavljenog vojvodu Janka snala smrt. 60 Zasjede i prepadi od tog su vremena glavna obiljeja ratnog djelovanja na tom prostoru, koji sustavno rastau obrambenu i napadaku i snagu osmanskih ratnika i nanose im ozbiljne gubitke. Usporedo s tim, venecijanska uprava i stalno dri na oku Knin i budno prati to se oko njega zbiva. Drei i dalje Brod i Gradiku, prijetila je opasnost da e osmanske vojskovoe iskoristiti prvu povoljnu priliku da se opet domognu Poege i njezine okolice. Pogotovo kad je general Dunnewald 20. studenoga 1687. izveo vojsku iz Slavonije i prepustio njezinu obranu posadama u Kraljevoj Velikoj, Bijeloj Stijeni, Pakracu, Sirau, Cerniku, Poegi i drugim manjim mjestima. 61 Samo petnaestak dana od njegova povlaenja, izvrili su Turci 6. prosinca provalu do Poege, ali su bili suzbijeni. 62 Po izmaku zime ta je opasnost postajala jo vea, pa je 24. veljae 1688. Luka Ibriimovi pisao zagrebakom biskupu Aleksandru Mikuliu: Nalazimo se u krajnjoj ivotnoj opasnosti, jer kako se uje, neprijatelj se okuplja u Gradiki u sve veem broju i svim silama radi na tome da odavde protjera carsku vojsku. Ako doe, protjerat e je doista, jer ta vojska ne radi da sauva ove krajeve nego da rastjera jadni kranski svijet, koji je toliko rastjeran da mu, ostane li ovdje, ne preostaje drugo, nemajui nikakvih sredstava za ivot, ili da se preda Turcima ili skapa od gladi. Inae, toga nije trebalo da bude jer je hrane prikupljene od seljaka i zaplijenjene od Turaka ostalo obilna. Zbog nemarnosti vojnika ami u turskom ropstvu do dvije tisue bijednih krana obaju spola... 63 Ibriimovievo nezadovoljstvo i ogorenje postojeim stanjem odnosilo se na generala Thungena, iji su bezobzirni i surovi postupci tjerali narod u oaj. Sukladno tome, njegova je
58 59

FHKA, Wien, Hoffinanz, Ungarn, Fasz. 317, Fo1461, 462. Kriegsarchiv, Wien, Turkenkrieg 1687, Fasz. 10, ad No 3. 60 Desnica, o.c., II., p. 186, 189-192. 61 Smiiklas, o.c., II., p. 23-31. 62 Idem,o.c.,I.,p.130. 63 Lopai, o.c., Starine JAZU 30, p. 73, 75.

238

vojska otimala hranu, vino, stoku i sve to je mogla ugrabiti, i ponaala se prema narodu jo gore nego osvaja. Pismo slina sadraja poslao je Ibriimovi biskupu Mikuliu i 11. oujka, u kojemu mu javlja da Turci slobodno i neprestano provaljuju u Poeku kotlinu, ubijaju ljude i odvode ih u roblje. Ako uskoro ne stigne kakva pomo, propast e taj svijet jer je ionako malobrojan. 64 Ibriimovieva strahovanja uskoro su postala kruta stvarnost, jer su 22. oujka Turci napali Poegu i doivjeli poraz. 65 Taj ih poraz nije obeshrabrio, ve su 12. svibnja opet doli do Poege. Prije toga razbili su narodnu vojsku kraj Kaptola i ugrabili dosta stoke. Meutim, na povratku s pljakakog upada saekao ih je krievaki potkapetan Patai s graniarskom vojskom, oteo im sav plijen i strahovito ih potukao. 66 Nekako u isto doba, da bi navodno zaprijeio Turcima nove provale i upade, odluio je general Aenea Caprara poruiti sve utvrde u Slavoniji, osim Osijeka, Virovitice, Poege i Kraljeve Velike. Svoju zamisao poeo je odmah provoditi, pa je 14. svibnja razorio Cernik i Bijelu Stijenu, a cerniko stanovnitvo silom preselio u Poegu. 67 Opisujui bijedno stanje tog stanovnitva, Girolamo Bonini pie: Mnoina natovarenih kola mijeaju se amo tamo, jedni se penju na brda, a drugi kreu po stazama. Ovdje vidi enu na natovarenim kolima, drugu gdje na pleima nosi dvoje djece, tamo dolje opet vidi ovjeka gdje nosi bolesna oca, a drugi opet majku slabu i svu izvan sebe od tuge. Njena i mala djeca plau, a malo vei hodajui po kamenu razbie si slabe noice. 68 Nerazuman postupak generala Caprare izazvao je krajnje negodovanje naroda i graniarskih zapovjednika, pa je 28. svibnja ban Nikola Erdody s ogorenjem pisao biskupu Mikuliu da ruenje tvrava ne znai zapreku, nego naprotiv, olakanje Turcima da nesmetano mogu harati bijednim selima i odvodi ti narod u robije. U istom pismu ban napominje da mu je pisao zapovjednik Velike da su Turci odmah spalili Cernik nakon to je bila razorena cernika tvrava. 69 Kad je Caprara htio razoriti i Kaptol nedaleko od Poege, tamonje stanovnitvo i franjevci odluno su se oduprli, molei i preklinjui da e sami Kaptol braniti sa 400 hajduka do posljednje kapi krvi. 70 Tako je, zahvaljujui njihovoj upornosti i odlunosti, Kaptol ostao poteen. Prema ratnom planu za 1688. godinu bio je Osijek opet pretvoren u vojni logor, gdje se do kraja lipnja pod vodstvom generala Caprare okupilo 11 700 vojnika, od kojih 7 000 pjeaka i 4700 konjanika. 71 U sklopu tih priprema, Dvorski ratni savjet ak se zanosio i milju da se obnovi stari Sulejmanov most do Darde, i to je mogue bre dovede u prijanje stanje. 72 Poetkom srpnja stigao je na elu vojske u Osijek i vojvoda Ludwig Badenski. Iz Osijeka je ta vojska pod zapovjednitvom Maksimilijana Bavarskog krenula preko Vukovara do Iloka i 12. srpnja ga osvojila. Kao to je planom bilo predvieno, u Iloku se Badenski s oko 5 000 vojnika i 15 topova odvojio od glavni ne carske vojske kako bi se sastao s vojskom bana Nikole Erdody ja radi nastavka ratovanja u Slavoniji. Nastavljajui put od Iloka, osvojio je
ldem, o.c., Starine JAZU 30, p. 75, 76. Bonini, Girolamo, Dell'operazioni dell' arrni Caesaree rat:! della Schiavonia della Servia sotto I'anno 1688, Venetia 1691., p. 22, 23. 66 Lopai, Dva hrvatska junaka, p. 154. 67 Idem, o.c., Starine JAZU 30, p. 80; Bonini, o.c., p. 35. 68 Bonini, o.c., p. 44. 69 Lopai, o.c., Stari ne JAZU 30, p. 81. 70 Bonini, o.c., p. 49. 71 Badisches Generallandes Archiv, Karlsruhe, Grohsherzogliches Haus-u. Staatarchiv, Baden-Baden, I. Personalien, II. Kriegsache 1688, No 3710 72 FHKA, Wien, ibidem, Fasz. 323, Fo1424.
65 64

239

Maksimilijan Bavarski Petrovaradin i potom udario na Beograd. Na povratku iz Iloka obavijestio je Badenski Luku Ibriimovia 15. srpnja iz Erduta o svom dolasku u Poegu, molei ga da mu doe u susret i najavi narodu nastupa nje njegove vojske. 73 Posljednjih dana srpnja stigao je Badenski preko Osijeka, akova i Naica u Poegu, gdje se sastao s vojskom pukovnika Hofkirchena, Adama Zrinskog i naslovnog upana Virovitike upanije grofa Franje Ivanovia. Udruenim snagama poli su oni prema Savi, gdje su prije toga Zrinski i Hofkirchen razbili osmansku vojsku i osvojili Brod. 74 Stigavi do Save napao je Badenski Gradiku, ija se posada predala. 75 urei odatle uz desnu obalu Save s pukovnikom Adamom Zrinskim Lorenzom Hofkirchenom zaputio se Badenski u Sisak, gdje su ga s vojskom ekali ban Nikola Erdody i generali Friedrich Castell-Remlingen i Johann Norbert Piccolomini te pukovnik Georg Schlick. Zajedno s tom vojskom napustio je on 10. kolovoza Sisak i dva dana kasnije stigao do Kostajnice. Na suprotnoj obali Une stajala je vojska bosanskog beglerbega Husein Topal-pae da bi zaprijeila Badenskom prijelaz preko rijeke. Meutim, na oigled te vojske, spretno izvedenim manevrom, uzvodno od Kostajnice gdje je Una bila vrlo plitka, prvi je na drugu stranu preao ban Nikola Erdody i potom ostale vojskovoe. Dobro postavljenim topnitvom zametnula se krvava bitka u kojoj je osmanska vojska bila razbijena i natjerana u bijeg. Odmah nakon izgubljene bitke predala se posada Kostajnice i 16. kolovoza ula je carska vojska u grad. 76 Koji dan iza bitke krenuli su vojvoda Badenski i ban Erdody prema Brodu i usput osvojili Jasenovac i sva ostala mjesta pored Save. Prije povlaenja ta su mjesta Turci opljakali i popalili, a stanovnitvo, koje se nije uspjelo na vrijeme skloniti u ume ili izbjei u druge krajeve, sasjekli. 77 Jedva to je stigao u Brod, morao se ban Erdody urno vratiti s vojskom na obale Une radi obrane oranice od nasrtaja osmanskih etovoa. Dok se on ubrzano kretao pored Save, uspio je Husein Topal-paa okupiti novu vojsku i poveo je prema Brodu. Obavijeten o dolasku paine vojske i njezinoj brojanoj snazi, odluio je vojvoda Badenski ipak poi joj u susret i upustiti se u bitku. Blizu Svinjara (Davora) obje vojske krenule su 5. rujna jedna na drugu i zapoele bitku u kojoj je paina vojska bila potuena do nogu. Nekoliko tisua osmanskih vojnika ostalo je leati na bojnom polju, dok ih je mnotvo bilo zarobljeno. Pobjednikoj vojsci i vojvodi Badenskom pao je u ruke bogat plijen i vie od 40 ratnih zastava.78 Na drugoj strani postigla je 6. rujna 1688. carska vojska krupan uspjeh osvajanjem Beograda. Njegovim osvajanjem domogla se carska vojska kljua koji je otvarao put na Balkanski poluotok. Svoje snage usmjerava tada vojvoda Badenski prema istoku, osvaja Brko i sva mjesta uz Savu, zakljuno sa apcom i potom Zvornik. 79 Poslije tolikih poraza i prostornih gubitaka, nije se iz Bosne neko vrijeme osmanska vojska vie zaletavala preko Save, pa je cijela Slavonija doista bila' osloboena osmanske vlasti, a granica Hrvatske pomakla se i ustalila na rijeci Uni. Zahvaljujui obilnoj potpori hrvatskih ratnika, i na jugu Hrvatske ratna je srea pratila venecijansko oruje. Kao odgovor na upad Mehmed-pae Atlagia u Kotare i poinjenu tetu, predvodei jaku etu konjanika i pjeaka, napao je sredinom travnja 1688. Antonije Zeno Klisu na Uni i opustoio cijelu okolicu. 80 Vrlo uspjean prepad izvrio je potkraj lipnja Zavia Jankovi, kad je iznenadio kninske Turke dok

73

Kempf, Julije, Poega, zemljopisne biljeke iz okoline i prilozi za povijest slob. i kr. grada Poege i Poeke upanije , Poega 1910., p. 730. 74 Cantarini, o.c., II., p. 65; Lopai, Dva hrvatska junaka, p. 155. 75 Desnica, o.c., II., p. 234. 76 Kriegsarchiv, Wien, Tiirkenkrieg 1688, Fasz. 8, No I, 10; Desnica, o.c., II., p. 234, 236. 77 Cantarini, o.c., II., p. 66. 78 Lapai, o.c., Starine JAZU 30, p. 83. 79 Cantarini, o.c., II., p. 79. 80 Desnica, o.c.,II., p. 221.

240

su bili zabavljeni radom u polju, smaknuo ih ; 15, oteo im 40 konja i spalio veu koliinu sijena. 81 Stalno obavjetavan o napredovanju i uspjesima carske vojske i ohrabren takvim razvojem dogaaja, prikupio je upravitelj Dalmacije Girolamo Cornaro sve raspoloive snage i 29. d kolovoza poeo opsadu Knina. Kninsku tvravu branio je bivi bosanski beglerbeg Mehmed-paa Atlagi s dosta jakom posadom. Meutim, dobro usmjerena topovska paljba razarala je tvravske zidove i kosila branitelje. Izgubivi svaku nadu u mogunost obrane, predao se Mehmed-paa 11. rujna 1688. na milost. Zajedno s njima bili su zarobljeni njegov sin Mehmed-beg i neak Ali-beg, krkoliki sandakbeg Muhamed-beg Crni, kninski kapetan Ali-beg Firduzovi i dizdaraga Muhmud-beg. Uoi pada Knina bila je osvojena i Vrlika, 82 pa je tako bio zadan odluan udarac osmanskoj vladavini na tom prostoru. Sve odlinije zarobljene Turke poslao je Cornaro u Veneciju, a preostalo rasporedio na venecijanske galije koje plove na istoku, jer da su okorjeli pljakai i bolje je da se poalju to dalje od krajeva iz kojih su potekli. 83 Do kraja 1688. utvrivani su steeni posjedi i pripremalo se za iduu ratnu godinu. Osvajanjem Knina stekla je Venecija veliku prednost, odakle se mogla domoi Krbave i Like i proiriti svoju vlast na cijelo zalee Velebitskog kanala te zavladati obalnim pojasom do Senja. Takav razvoj dogaaja bio je u otroj suprotnosti s interesima Bekog dvora, zbog ega je Veneciju trebalo onemoguiti da ostvari zamiljeni cilj. Ve potkraj travnja 1689. bilo je zakljueno da general Herberstein povede vojsku iz Karlovca i Senja i osvoji Liku i Krbavu. Oekujui generalov vojni pohod, pozvao je 24. svibnja vojvoda Badenski iz Bea bana Nikolu Erdody ja da sa svojim etama to prije zaposjedne Jasenovac, Dubicu i Kostajnicu. 84 urei iz Bea u Srbiju, stigao je Badenski 7. lipnja u Nijemce na Bosutu i odatle ponovno pisao ban u Erdodyju i pourivao ga neka zaposjedne Kostajnicu, Dubicu i Jasenovac. 85 Uvijek dobro obavijeten o stanju na bojitima i rasporedu snaga, kao iskusan vojskovoa i ratnik vojvoda je Badenski procijenio da e upravo , na tom prostoru bosanski beglerbeg krenuti u protunapad. Njegova procjena uskoro se I obistinila i osmanska je vojska podijeljena u manje skupine prela Unu da opustoi cijeli kraj izmeu Une i Kupe, ali je svuda nailazila na estok otpor i bila suzbijena. Vrativi se, ta je vojska udruenim snagama opet prela Unu i doprla do Zrina, gdje ju je saekao grof Ivan Drakovi i strahovito potukao. Vie stotina osmanskih vojnika prekrilo je boj no polje, a dvadeset zarobljenih ratnih zastava dao je grof Drakovi svome sinu da ih odnese na poklon caru Leopoldu. 86 U isto doba krenuo je i general Herberstein s krajikom vojskom iz Senja i Karlobaga u Liku, kojoj su se takoer pridruili graniari iz Otoca i Brinja, te narodne vojvode sa svojim etama. Duhovnu potporu narodu u borbi za osloboenje davao je pop Marko Mesi, koji se nalazio u prvim borbenim redovima, hrabrei vojsku i narod. Hodajui ubrzano iz Karlobaga, vojska je prela prijevoj na Velebitu na mjestu dananjih Otarija i u poslijepodnevnim satima 15. lipnja stigla do Novog, ija se posada odmah predala. Iduega dana napustilo je osmansko stanovnitvo Novi i zaputilo se prema Udbini. Saznavi od izbjeglica o predaji Novoga, posade u okolnim tvravicama i gradiima bile su pokolebane, procjenjujui da e bolje proi ako se predaju i slobodno povuku kamo ele. Prvi se predao Ribnik, gdje je hrvatska vojska zatekla etu Kotarana koju su, u slubi Venecije, predvodili franjevaki upnik iz Vinjerca
81 82

Idem, o.c., II., p. 228. Idem, o.c., II., p. 237-246. 83 Idem, O.C., II., p. 247,248. 84 Lopai, Spomenici..., II., p. 393, 394. 85 Idem, O.C., II., p. 394. 86 HDA. Zagreb,Protocollum Regni 1689, p. 483

241

Zavia Jankovi. Na putu iz Ribnika za Udbinu te su Turke opljakali i nekolicinu ubili Kotarani, jer se Jankovi nije drao dogovora o slobodnom prolazu. Ista sudbina zadesila je i posadu tvravice Vrebac, kamo je hrvatska vojska stigla 22. lipnja. Sutradan bio je na udaru dobro utvreni Bilaj. Pouzdajui se u jai nu tvrave i brojnost posade, odbili su Turci predaju, vjerujui da e Bilaj moi obraniti. Ali nakon dva dana topovske paljbe s neke uzvisine, klonula je obrana i 26. lipnja predala se uz jamstvo slobodnog odlaska u iroku Kulu. Neposredno zatim predao se i Budak, u kojem je ostalo desetak turskih obitelji koje su odluile prijei na katoliku vjeru. Iz Budaka je general Herberstein poveo vojsku na Perui i 28. lipnja ponudio dizdaragi na dar dva konja ako tvravu preda bez borbe. Tu je ponudu dizdaraga odbio, smatrajui da je ona oito neprimjerena. Odmah zatim opkolila je vojska tvravu i poela pucati iz topova. Shvativi daje uzaludan otpor, predala se 30. lipnja posada Peruia pod uvjetom da svi koji to ele mogu slobodno otii u Udbinu. Istoga dana otpjevao je u Peruiu na otvorenom Marko Mesi misu zahvalnicu i pokrstio one koji nisu eljeli napustiti svoju vjekovnu postojbinu. Svega nekoliko sati kasnije predala se i iroka Kula. Osvajanjem Like produila je krajika vojska za Krbavu, u kojoj su bili gradovi Buni i Udbina. Ne ekajui dolazak te vojske, Turci su sami zapalili Buni i povukli se u Udbinu, odluni da je brane dokle bude mogue. Opkolivi Udbinu sa svih strana zapoeo je 3. srpnja general Herberstein opsadu, pazei da svoju vojsku ne izlae uzaludnim juriima i nepotrebnim gubicima. Pogotovo kad je idueg dana od nekog prebjega doznao kako u gradu ima dovoljno hrane ali nema vode, odluio je general ekati da se obrana izbezumljena od ei sama preda. To vie to su svi izvori bili izvan grada, pa je vojska svaki pokuaj da se doe do vode nemilosrdno sprjeavala, bez obzira tko se odluio na taj oajniki korak. Iz dana u dan nestaica vode bila je ve tolika da su ene mijesile kruh i pogae ivotinjskom krvlju. Punih 18 dana trajala je agonija Udbine, dok se nije istopila i posljednja nada da e gradu moda stii pomo iz Bihaa. Konano, 21. srpnja 1689. predala se Udbina uz uzet da sve stanovnitvo i vojska bez oruja mogu slobodno napustiti grad i otii kamo ele. 87 Ulaskom krajike vojske u Udbinu i postavljanjem posade od stotinu vojnika zavrio je general Herberstein vojni pohod. Uz vrlo male gubitke i bez prolijevanja krvi, za neto vie od mjesec dana bile su tako Lika i Krbava zauvijek osloboene osmanske vladavine. Pod zapovjednitvom vojvode Badenskog carska je vojska uspjeno ratovala i u Srbiji. Kod Batoine potukao je on 30. kolovoza vojsku Redep-pae i potom 24. rujna 1689. izvojevao sjajnu pobjedu kod Nia. Nastupajui odatle prema Vidinu, osvojio je Badenski Vidm i prisilio vlakog vojvou Brankovana da uzdrava carsku vojsku i prizna cara Leopolda za svoga gospodara. S dijelom vojske prodirao je general Piccolomini prema jugu i preko Makedonije stigao do Albanije. Carsku je vojsku po tlaeni narod svuda doekivao kao svoje osloboditelje, ali je uskoro mijenjao miljenje, jer se vojska bez stalne opskrbe i novca pokazala gora od bivih tlaitelja, ne prezajui od nasilja, pljake i otimaine. Teke poraze osmanske vojske platio je Redeppaa ivotom, a umjesto velikog vezira Mustafa-pae bio je 7. studenoga 1689. postavljen Mustafa-paa Koprulu, mladi brat slavnog vezira Ahmed-pae. Odlunim mjerama novi je vezi uspostavio red i mir u dravi, napunio novcem carsku blagajnu, popunio vojsku i vratio joj samopouzdanje, te pozvao u pomo tatarskog kana. Za neto vie od mjesec dana tatarska je vojska preplavila Makedoniju i junu Srbiju i 1. sijenja 1690. blizu Kaanika satrla vojsku pukovnika Strassera. Ratna srea okrenula je carskoj vojsci lea i ona se uz goleme gubitke morala vraati. Upitan za savjet to mu je initi, odgovorio je vojvoda Badenski caru
87

Lopai, Spomenici..., III., p. 449-458.

242

Leopoldu neka povue vojsku preko Dunava i Save, dobro utvrditi Beograd i osvoji Banat, a obranu Save i Une prepusti Hrvatima koji su to uvijek zduno i uiniti. 88 Meutim, povodljivi car Leopold prihvatio je miljenje generala Veteranija da e se Makedonci , i Albanci dii na oruje i njihovom pomou on e stii do Istanbula i baci ti Turke u Aziju. Podravajui to miljenje, nagovorili su ministri cara Leopolda da 6. travnja 1690. izda proglas narodu Albanije, Srbije, Mezije, Bugarske, Silistrije, Ilirije, Makedonije i Rake da se pridrui carskoj vojsci kako bi udruenim snagama protjerali Turke. Do onih kojima je taj proglas bio upuen vjerojatno nikad nije ni stigao, a cijela zamisao bila je posljedica krivih procjena daleko od stvarnosti. Uostalom, bio je to za carsku Austriju prevelik zalogaj, jer nije imala vojnih ni materijalnih mogunosti da bi zadrala taj prostor. Suprotno oekivanom razvoju dogaaja, sa istoka i juga nezadrivo je nastupala osmanska vojska i redom zaposjedala gradove i sela. Pokuavajui spasiti to se jo moglo, nevoljko se opet prihvatio vrhovnog zapovjednitva vojvoda Ludwig Badenski. Znajui dobro to mu je initi, preveo je vojvoda vie nego desetkovanu vojsku preko Dunava, a obranu Beograda povjerio prvo generalu Aspremontu i onda vojvodi Charlesu de Croyu. Zajedno s carskom vojskom povlailo se na desetke i desetke tisua Srba na elu s patrijarhom Arsenijem Crnojeviem, kojima je car Leopold obeao vjersku slobodu i opu zatitu. Preokret u ratu meu prvima je osjetilo stanovnitvo sjeverno od Save. Tako je 12. oujka 1690. upao u Poeku kotlinu jai odred osmanske vojske pod vodstvom Murtezan-pae i napao Veliku. Izvjetavajui o tom napadu, javila se narodna vojska vojskovoa i vrhovni zapovjednik carske vojske u ratu protiv iz Velike pukovniku Makaru daje smaknula Osmanskog Carstva 20 painih vojnika, odsjekla im glave i natakla na kolje, a vie od 50 ranila i preotela im dvije ratne zastave. Inae, to se tie dalje obrane, oni e morati napustiti Veliku i Kaptol ako ubrzo ne dobiju kakvu pomo. 89 Cijelo proljee i prvih mjeseci ljeta bila je Poeka kotlina jo vie izloena napadima osmanske vojske, pa su poetkom kolovoza bili osvojeni Velika i Kaptol. Saznavi za to i za brojne nevolje koje trpi kransko stanovnitvo od Turaka u tom kraju, zaputio se 22. kolovoza iz Virovitice pukovnik Makar s 300 vojnika i manjim brojem hajduka prema Velikoj. Sutradan naveer stigao je blizu Velike i od uhode doznao da su Turci iz okolnih sela pokupili kransko stanovnitvo, dotjerali ga i zatvorili u Velikoj, odakle e ga iduega dana odvesti preko Save. Cijelu no prikradao se Makar Velikoj i nezapaen je opkolio. U samo svanue 24. kolovoza napao je Turke u opkopu utvrenom palisadama oko franjevakog samostana i potisnuo iz kua i zaklona odakle su neprestano pucali. Odgovarajui na njihovu pucnjavu, Makar ih je pozvao neka puste krane i slobodno odu, na to su oni odgovorili da e se boriti do posljednjeg ovjeka. Da ih zavara, naredio je tada Makar da se ispred samostana zapali vatra kako bi dim stvorio privid da e zapaliti samostan, ne bi li tako prisilio Turke na predaju. Kako se ta mjera nije pokazala djelotvornom, naredio je Makar da se naselje zapali. Kada se vatra razbuktala poeli su Turci s golim sabljama u rukama iskakati s namjerom da se probiju iz vatrenog obrua, ali kako je koji istravao padao je u zarobljenitvo ili je bio sasjeen. Oko dva sata poslije podne prestao je svaki otpor. Od 200 osmanskih vojnika nitko nije umakao. Zarobljeni krani bili su oslobode ni, a smrti od vatre i sablje spasila su se 72 Turina. Meu zarobljenima bili su cerniki sandakbeg i vie odlunijih Turaka. Makarevi gubici iznosili su est mrtvih i devet ranjenih vojnika. Neposredno zatim naredio je Makar da se sravni sa zemljom opkop s palisadama i 25. kolovoza produio prema Orljavcu koji su Turci napustili. U okolici Orljavca pohvatao je
Roeder, v. Diersbutg, Philip. Des markgrnfen Ludwig Wilhelm v. Baden Feldzugen wieder die Turken, grosstentheils nach bis jetzt unbenutzten Handschriften, Carlsruhe 1839 -1842, B. II., p. 204. 89 Lopai, o.c., Starine JAZU 30, p. 90, 91.
88

243

usput 30 sakrivenih turskih ena i djece i prepustio ih na milost i nemilost vojsci. Saznavi kakva je sudbina zadesila Turke u Velikoj, osmanska je posada smjesta napustila Kaptol.90 Pad Beograda 18. rujna 1690. bio je osmanskim vojskovoama znak za opi napad uzdu Save. Na carskom dvoru u Beu nije se u tim prilikama na obranu Slavonije ozbiljnije ni pomiljalo, osim da se brane Osijek i Virovitica. Poetkom listopada napustila je carska posada Brod, a uoi povlaenja naredio je zapovjednik brodske tvrave da se u Savu bane 43 topa, tvrava razori, opkopi zatrpaju i uniti sva hrana i streljivo. 91 Na taj nain bio je osmanskoj vojsci irom otvoren put u Slavoniju, pa je bosanski beglerbeg Husein-paa odmah s vojskom preao Savu. i 29.listopada napao Osijek. Grad je branio iskusni vojskovoa Charles de Croy s oko 2 000 pjeaka i konjanika. Husem-pama vojska bila je nekoliko puta brojnija, a imala je i deset veih i manjih topova. Zapoinjui opsadu, poslao je Husein-paa vojvodi Croyu svoga opunomoenika s pismom traei od njega i posade predaju Osijeka. Sadraj tog pisma u cijelosti glasi: Vama, koji ste u palanci Osijek, koja je bojom milou carska (turska) palanka, vrhovni zapovjednie i ostali koji ste ve otprije njemaki i ugarski ratnici, daje se ovim na znanje, da smo providnou svemogueg Boga, u koga se jedino pouzdajemo, na putu s pobjedonosnom osmanskom vojskom da oslobodimo Osijek. Zato, ako ovu carsku palanku preda te prije nego to se carski asker (vojnik) zarije u rovove, bit e vam doputeno da slobodno otiete. A vi, koji ste podanici osmanskog sultana, trebate primiti svoje ranije podanitvo i pokoriti se, pa ete dobiti milost da na zadanu vjeru takoer izaete. Zloupotrijebite li nau ponuenu milost i sa eka te napad, znajte da ni jedan .va ljudski ivot (ni u majinoj utrobi) nee biti poteen. I nemojte si utvarati da ete sauvati ovo mjesto ili da vam moe pritei pomo. Uostalom, spas onomu koji ide pravim putom vjere. Husein.92 Husein-painu izaslaniku usmeno je odgovorio i poruio vojvoda de Croy da se ne boji rijei i neka paa po volji navali. U Osijeku nema ni ena ni djece, nego samo hrabrih junaka koji e Husein-pau rado pozdraviti na juriu. Istoga dana iskopala je paina vojska ispred palisada uzdune i poprene rovove, ukopala se i zapoela s napadom. Pucajui neprestano iz topova i puaka napredovali su Turci korak po korak i pribliavali se gradu. Poloaj obrane postajao je sve tei i pitanje je bilo kako uope odoljeti nadmonom neprijatelju. S obzirom na to, 3. studenoga izvrio je vojvoda de Croy s jaim odredom konjanika i pjeaka iznenadnu provalu iz grada do turskih opkopa, u kraem okraju preoteo Turcima pet ratnih zastava i onesposobi o oko 200 vojnika za dalju borbu. Izazvan tim ispadom navalio je Husein-paa jo ee i njegovi su vojnici doprli na nekih petnaestak koraka od palisada, zasipajui osjeke kue bombama i puanom paljbom. Svakog asa oekivao je vojvoda de Croy da e paa krenuti u opi juri, ali mu nije bilo jasno zbog ega on tako uri s napadom. Dok se bavio tom milju, u meuvremenu je od nekog zarobljenog Turina doznao kako se u Husein-painu taboru pronio glas da carskoj vojsci u Osijeku samo to nije stigla pomo. Da podri tu glasinu i da bi ona bila to uvjerljivija, odluio je vojvoda de Croy posluiti se ratnom varkom. U noi i prije svanua 5. studenoga poslao je odred konjanika i pjeaka, kao i sve bubnjare i trubae preko pontonskog mosta na drugu stranu Drave da u odreenim vremenskim razmacima neprestano stupaju, trube i to glasnije bubnjaju kako bi se doista stekao dojam o dolasku vojske koja stie Osijeku u pomo. Varka je toliko bila uvjerljiva da je Husein-paina vojska poslije veernje molitve (akama) tiho napustila rovove, odvukla topove u tabor i lakim dijelom komore zapoela povratak. Ne slutei to se zapravo dogaa, javile su none strae da iz turskih rovova ne dopiru nikakvi glasovi. Primivi tu obavijest, obratio se vojvoda de Croy vojnicima traei dobrovoljca koji e uz nagradu od pedeset zlatnika poi u izvianje.
90 91

Idem, o.c., Starine JAZU 30, p. 93-95. Idem, O.C., Starine JAZU 30, p. 95. 92 Der Neu-eroffneten Ottom:lnischen Pforten Fotsetzung. Augspurg 1700., T. V., p. 551.

244

Napeto oekujui i strepei za ivot izvidnika, priblino za jedan sat on se vratio i javio da u rovovima vie nema nikoga. U jutarnjim satima 6. studenoga 1690. poslao je vojvoda de Croy i jai odred vojske prema Husein-painu taboru, ali im su ga Turci iz daljine ugledali ubrzali i su povlaenje prema akovu, idui prema Savi i Bosni. Strahujui od napada carske vojske, iza sebe su ostavili etiri topa i dva muara, manje koliine streljiva i hrane, kao i razna orua za rad u rovovima. 93 Vie spretnom varkom nego vojnom snagom, minula je lako za Osijek zauvijek osmanska opasnost. Po zavretku opsade i povlaenju Husein-paine vojske, obavijestio je 6. studenoga vojvoda de Croy u kraem pismu vojvodu Ludwiga Badensko da su Osijek napala dvojica paa iz Bosne sa 6 000 konjanika, 2 000 janiara i 14 topova. 94 Istoga dana u popodnevnim sali ma predao je Charles de Croy zapovjednitvo u Osijeku generalu Guidu von Slarhembergu i hitno se zaputio u Be. 95 Kad je rije o broju osmanskih vojnika, razlikuju se izvjetaji vojnih zapovjednika, pa je 7. sudenoga 1690. general Gabriel de Vecchi iz Szigela pisao vojvodi Badenskom da su Turci napali Osijek sa 4 000 konjanika i pjeaka,96 to je svakako blie istini nego to to vojvoda de Croy navodi u svom pismu. Zajedno s Husein-painom vojskom vraale su se u Posavinu, u okolicu Poege i akova, u Povuje i Pobosue, turske age i spahije. U zapadnoj Slavoniji osmanska je vojska osvojila Koba, Gradiku, Cernik, Podborje, Pakrac, Bijelu Stijenu, Sira i primakla se Poegi. Krae vrijeme bila je izgubljena i Orahovica, ali je narodna vojska razbila Turke i uspjela ih protjerati. 97 Pred osvajakim nastupima osmanske vojske bjeao je zastraeni svijet u Slavoniji kamo su ga oi vodile i noge nosile, a u vladavini ognja i maa pretvorena su opet mnoga sela i naselja u zgarita. Potkraj listopada stigli su Turci i do Poege, odakle je pobjeglo gotovo sve stanovnitvo, a zajedno s njima Luka Ibriimovi i ostali franjevci. S preostalim dijelom Poeana, kao i onima koji su' u Poegu pristigli, napustio je vojvoda Marin Hunali s narodnom vojskom grad i meu posljednjima povukao se u Veliku, gdje se utvrdio u franjevakom samostanu i velikoj tvravi. U naputen u Poegu uli su Turci 1. studenoga 1690. i u gradsku tvravu smjestili posadu od 200 vojnika. Plaei se povratka carske i narodne vojske, zapalili su i sve zgrade izvan tvrave i gotovo nijedna nije ostala poteena. 98 Osim Kaptola i Velike, nala se tako cijela Poeka kotlina ponovno u sastavu Osmanskog Carstva. Husein-pain neuspjeh pod Osijekom zaustavio je osmansku vojsku od novih napada i irenja osmanske vlasti, pa se ona ograniila na utvrivanje steenih poloaja u Slavoniji i Srijemu. Nasuprot Turcima, carska, krajika i narodna vojska drale su i dalje kljuna uporita, i odnosno svu Podravinu od Virovitice i Osijeka, zatim Vukovar, akovo, Naice i Orahovicu, u Poekoj kotlini Kaptol i Veliku, a nedaleko Pakraca i Gradike, Jasenovac i Kraljevu Veliku. U prvi mah inilo se da su osmanske vojskovoe ostvarile odlunu prednost, koju bi predstojea vojna vezira Mustafa-pae Kopruluja mogla okruniti sjajnom pobjedom. Tom bi pobjedom Osmansko Carstvo opet dobilo sav prostor izmeu Save, Dunava i Drave i osiguralo put prema Budimu. U protivnom, ako bude osmanska vojska poraena, bit e izgubljeni Slavonija i Srijem, to bi carskoj Austriji omoguilo uvrivanje na tom prostoru.
Abelinus, O.C., T.XIII., p. 1029; Redlich, Oswald, Osterreichs Grossmachtbildung in der Zeit Kaiser Leopold I., . 1Goth:l 1921., p. 566, 567. 94 Kriegsarchiv, Wien, Turkcnkricg 1690. Fasz. 11, No 6. 95 Abelinus, O.C., T.XIII., p.1029. 96 Kriegsarchiv, Wien, Turkcnkricg 1690. Fasz. 11, No 8. 97 Lopai, o.c., Starine JAZU 30, p. 98.. 98 Idem, O.C., Starine JAZU 30, p. 97, 98.
93

245

Zlokobnog zatija pred novu oluju nije za to vrijeme bilo u donjem toku rijeke Une. Prvih dana sijenja 1691. napao je Husein-paa iz Bosne Novi, u kojem se nalazila malobrojna posada. Iza dvodnevnih juria bio je Novi osvojen, a od cijele posade uspjelo je samo trojici hrvatskih vojnika spasiti se bijegom. Obavijeten o traginoj sudbini posade u Novom, urno je okupio ban Erdody vojsku, napao Novi i natjerao Turke da se zatvore u tvravi. Da bi olakali obraniti i spasili Novi, smjesta su Turci krenuli u pomo, ali ih je 5. veljae ban Erdody s glavninom svoje vojske razbio i natjerao u bijeg. 99 Drei potom stalno na oku pokrete osmanske vojske blizu Une, uspio je ban sauvati svoje poloaje, ekajui prvu povoljniju priliku da se opet domogne Novog. Zauzet obranom granice na Uni, na drugoj strani nije Erdody mogao spasiti Veliku u Poekoj kotlini, koju su branili narodna vojska i franjevci s fra Lukom Ibriimoviem na elu. Odbijajui nekoliko turskih napada, pred naletom vojske novog bosanskog beglerberga Mustafa-pae bili su franjevci i narod prisiljeni napustiti Veliku 100 i povui se u ume i brda Krndije i Papuka. Vojska velikog vezira Mustafa-pae Kopruluja okupljala se oko Beograda, a vojska vojvode Ludwiga Badenskog kao i prijanjih godina u Osijeku. Obje vojske popunjavane su dosta sporo. Velikom veziru pristigli su u pomo francuski inenjeri radi gradnje pontonskog mosta kako bi sigurno i Iako preveo vojsku preko Save. Do poetka lipnja nale su se u Osijeku konjanike pukovnije Rabutin, Herbeville, Hofkirchen i Saurau (Serau), te pjeake Salm, Beck, Arginto, Kaunitz, Gizola i Herberstein. Da nevolja bude vea, zahvatila je vojnike pukovnije Kaunitz neka bolest, a graani Osijeka su ih njegovali i pomagali koliko su znali i umjeli. 101 Zbog kanjenja pojedinih pukovnija i broja vojnika i njihove opreme, Badenski se nije elio prihvatiti vrhovnog zapovjednitva, ali je nagovaran od cara Leopolda i Ratnog savjeta napokon pristao. Kad su pristigle i ostale pukovnije, istom 19. srpnja napustio je Badenski Osijek i krenuo s vojskom prema Vukovaru. 102 Do tog vremena narodna je vojska olakala njezino napredovanje jer su zaplaene turske posade napustile Ilok, Petrovaradin, cijelo Pobosue i Mitrovicu, a Srbi preoteli abac. 103 Stigavi u Petrovaradin poveo je Badenski vojsku prema Zemunu da bi ispitao mogunost napada na Beograd. Obavijeten, meutim, o snazi vezirove vojske koja je ve prela Savu, smjesta je naredio povratak u Petrovaradin. Veliki vezir pratio gaje u stopu i blizu Slankamena posve neoekivano pojavio se 17. kolovoza Badenskom iza leda. Strahujui od opkoljavanja morao se vojvoda iduega dana upustiti u bitku. Oko tri sata iza podne 18. kolovoza 1691. jurnule su obje vojske jedna na drugu i do veernjih sati izvojevao je Badenski sjajnu pobjedu. U strahovitu srazu s carskom vojskom poginuo je veliki vezir Mustafa-paa Koprtilti, a zajedno s njim palo je 18 paa i nekoliko stotina viih i niih vojnih zapovjednika i desetak tisua osmanskih vojnika. Carskoj vojsci pripao je bogat ratni plijen koji se sastojao od 154 topa i cijelog vezirova tabora sa desetak tisua atora. Gubici carske vojske bili su takoer vrlo veliki: 3 122 mrtvih i 4 129 ranjenih vojnika i asnika. 104 Piui o tome caru Leopoldu, vojvoda Badenski kae daje bitka bila najkrvavija ne samo u ovom ratu s Osmanskim Carstvom, nego i u cijelom stoljeu. 105 Naprezanje obiju zaraenih strana doseglo je bitkom kod Slankamena svoj vrhunac. Carska je vojska obranila osvojeno, a poraeno Osmansko Carstvo vie nije imalo snage da uini ita znaajnije na bojnom polju. Vjerojatno dok se Badenski pribliavao s vojskom Slankamenu,
99

Smiiklasi, Dvijestagodinjica,I.,p.158. Abelinus, O.C., T.XIII., p.17-19 101 Badisches Generallandes Archiv, Karlsruhe, Handbuch auf die Feldzuge pro Anno 1691 u. 1692 des Turkenkrigs, No 3726, p. 5-22. 102 lbidem, o.c., p. 28. 103 Smiiklas, Dvijestagodinjica...I., p. 159. 104 Badisches Generallandes Archiv, Karlsruhe, Handbuch..., p. 103, 104. 105 Roeder, o.c.ll., p. 390.
100

246

osvojila je banska i hrvatska "vojska Novi na Uni, 106 to je banu Erdody ju otvorilo put u Slavoniju pored Save. Nakon odmora od bitke, pokapanja mrtvih i davanja pomoi ranjenima, odran je 30. kolovoza 1691. ratni savjet u Petrovaradinu. Na prijedlog vojvode Badenskog bilo je zakljueno da vojvoda Charles de Croy i generali Serau i Hofkirchen s konjanikim i pjeakim pukovnijama Serau, Rabutin, Hofkirchen, Darmstadt, Beck, Kaunitz, Nigrelli, Pallfy, Bielke, Bayem i Budiani 1. rujna krenu za Osijek, dok e s preostalim snagama Badenski otii u Ugarsku i nastaviti ratova ti u Erdelju. 107 Slankamenski poraz toliko je zastraio Turke da su redom naputali svoje poloaje u Slavoniji i okupljali se u Brodu, Gradiki i Pakracu. Prema neprovjerenim vijestima, u prvi mah inilo se da su u tim mjestima njihove snage vrlo jake, pa se na Bekom dvoru pomiljalo da se zbog toga u Slavoniji i ne pokree vei vojni pohod. U opem meteu koji je tih dana vladao u Posavini i Poekoj kotlini, potajno je uao u Poegu narodni vojvoda Marin Hunali sa svojom obitelji, gdje su ga Turci iznenada u noi napali i opljakali a obitelj zarobili. Piui o svojoj nevolji pukovniku Makaru u Virovitici, Hunali je 24. rujna iz Poege javio: Ja dajem na znanje vaemu prisvitlomu gospodstvu, Turci otioe i podigoe noas svikoliki. Neima u gradu nikoga, doli mene i jo dva-tri ovika. Zato, moj gospodine, skoite friko z dobri konici i po dnevu i po noi, jeda biste dospili, dok se nisu Turci povratili i ovo ovuda oko Poege karstjanske siromai pojagmili. Dohode Vlasi na vrata, ali ih ja nepuam u grad, nikoga do vaega prisvitloga gospodstva, zato poteite se koliko pri morete,. a mene u noi pritisnue i svega porobie i eljad mi svu odvedoe. U mraku utekoh i na varhu grada se uspeo sam, i svuda me iskae i nemogae me najti. 108 Kad je Makar doznao to se dogodilo u Poegi, smjesta je pohitao s vojskom i tri dana kasnije zaposjeo naputen grad. Takav, posve neoekivan razvoj dogaaja, ubrzao je odluku Bekog dvora da se odluno nastavi s voenjem rata u Slavoniji. Vojvodi de Croyu i generalu Hofkirchenu bilo je nareeno da napadnu i osvoje Brod, a banu Nikoli Erdody ju i karlovakim graniarima neka krenu pored Save prema Gradiki. Nastupajui dosta ubrzano od Osijeka, stigli su de Croy i Hofkirchen do Broda II. listopada i sljedei dan na juri ga osvojili. Oko 7 sati naveer poslao je de Croy kapetana Perinliju iz Brkog s 300 hajduka na drugu stranu Save, gdje se utvrdilo oko tisuu osmanskih vojnika. Prije njihova polaska bilo je nareeno bubnjaru neka bubnja opi pokret vojske, kako bi Turci stekli dojam da carska vojska sa svim raspoloivim snagama prelazi Savu. Zaplaeni turski vojnici odmah su napustili rovove i poeli bjeati u okolno bunje, gdje su ih u zasjedi ekali seljaci naoruani pukama i veinu pohvatali. 109 Dio vojske na elu s generalom Hofkirchenom uputio je de Croy zatim na Gradiku, koju su Turci 15. listopada napustili.110 Dva dana kasnije Hofkirchenova i graniarska vojska bana Erdody ja topovskom paljbom i juriom prisilila je osmansku posadu i u Pakracu na predaju. 111 Osvajanjem Broda, Gradike i Pakraca bila je Slavonija 1691. godine konano i zauvijek osloboena od osmanske vladavine. Od nekadanje moi i vidljivih znakova te vladavine nije preostalo gotovo nita, osim nekoliko javnih graevina koje su se mogle izbrojiti na prste jedne ruke. Cijena tog osloboenja stajala je neizrecive ljudske muke i stradanja, desetke i desetke tisua ivota i potoke prolivene ljudske krvi. Kao nijemi svjedoci prohujalog vremena i ratnog vihora, svuda su samo stajala zgarita i ruevine. Idui tada Slavonijom moglo se danima putovati od mjesta do mjesta da se ne vidi drugaija slika i ne susretne ljudski stvor.
106 107

Smiiklas, Dvijestagodinjica...,l., p. 160. Badisches Generallandes Archiv, Karlsruhe, Handbuch..., p. 103, 104. 108 Lopai. o.c., Starine JAZU 30, p. 104. 109 Kriegsarchiv, Wien. Turkenkrieg 1691, Fasz.. 10, No 4. 110 Ibidem, Fasz.. 10, No 5. 111 Abelinus, o.c., T.XIII., p.19-21.; Contarini,o.c., II.,p.297,298.

247

Zemlja je godinama leala pusta i neobraena, jer nikoga nije bilo, a niti je imao s im da je obraduje. Plamen rata progutao je ljude i unitio radnu stoku, a glad i sveopa bijeda postaju stalni I pratioci malobrojnog stanovnitva. Jo turobniji izgled imale su Lika i Krbava, donje Pounje i Pokuplje, nekad ivotna snaga stare Hrvatske. Ni sela ni gradova, svuda samo razvaline i pusto. Niega na tom prostoru lijepa ni znaajnijega, osim ljepote prirode. Posljedice dugotrajnog ratovanja za osloboenje dijelova Hrvatske od osmanske vladavine imale su razmjere najtee katastrofe. Za to vrijeme izgubila je Slavonija gotovo 80%, a Lika i Krbava oko 95% svoga stanovnitva, to nigdje nije zabiljeeno u Europi ni u doba velike epidemije kuge 1348. godine. Kad je u jesen 1691. godine zamukao zveket oruja i kad je osmanska opasnost u Slavoniji, Lici i Krbavi otila u nepovrat, ivot se sporo vraao u opustoene gradove i gradie, naputena sela i selita. Poueno iskustvom iz prijanjih godina, malobrojno stanovnitvo dralo se i dalje uma i svojih skrovita. To vie to se carska vojska nije bitni je razlikovala od bivih tlaitelja, pa je zbog neredovite ili nikakve opskrbe otimala sve do ega je mogla doi. Meutim, po izmaku zime i nastupom proljea 1692. godine zapoeo je opi pokret stanovnitva koje se polako vraa u svoja nekadanja sela i selita i obnavlja kue i kuita. Usporedo s tim, manje grupe katolika i Vlaha potajno naputaju osmansku Bosnu i prelaze Savu, naseljavaju u posavskim selima ili osnivaju posve nova. Neki od njih sele prema akovu, Osijeku, Vukovaru, Iloku, Valpovu, Naicama, Poegi, Cerniku, Pakracu i Podborju i tamo se nastanjuju. U isto doba, da bi izbjegli osmansku vladavinu, sele u Slavoniju i mnogi stanovnici iz okolice Szigeta, Kaposvara, Mohacsa i Pecsi u junoj Ugarskoj, zatim iz Bake i Baranje, posebno iz istonih dijelova Srijema. Zapadne dijelove Slavonije naseljava i stanovnitvo iz okolice urevca, Koprivnice, Ivania i Kria, ponajvie oko Virovitice, Kraljeve Velike Novske. Slino tome naseljavalo je stanovnitvo iz okolice Senja, Brinja i Otoca liku I Krbavu, kao i vei broj Vlaha iz Bosne koji su zaposjedali naputena zemljita. Bjeei iz Bosne preko Une selili su takoer Hrvati i skupine Vlaha u Pounje i Pokuplje. Iscrpljene ratovanjem, obje zaraene strane nisu imale snage za pokretanje novih vojni. Glavnina carske vojske ratovala je u Italiji i na Rajni, pa je 1692. godina uglavnom protjecala mirno.. Bitno je bilo ouvati dostignuto stanje i ne izlagati vojsku nepotrebnim gubicima. Rijeka Sava je dobro uvana granica osmanska je vojska vie ne prelazi. Mira nije bilo jedino uz rijeku Unu, gdje Hrvati vode svoj mali rat. Zapovjednik Novog Mihajlo Vidakovi upada u Bosnu, osvaja i pali Majdan-grad i pustoi njegovu okolicu. Kao odgovor na tu provalu napao je bosanski paa Dubicu, koju je junaki branio zagrebaki kanonik Nikola Skrlec. Obavijeten o dolasku hrvatske vojske, smjesta se paa povukao ispod Dubice. Hrvatska je vojska tada spalila Krupu, osvojila Otoku i opustoila svu okolicu do Bihaa. Zbog uzastopnih poraza bio je Mustafa-paa smijenjen, na mjesto bosanskog beglerbega opet postavljen Husein-paa Topal. Meutim, ni njega nije pratila ratna srea jer je hrvatska vojska prodrla do Ljube u Bosni i poinila mnogo tete. 112 Obnaajui punih dvadeset godina bansku dunost, umoran od ivota i ratovanja s Turcima, umroje sredinom lipnja 1693. NIkola Edody. Na njegovo mjesto bio je imenovan 26. kolovoza sveano uveden u bansko dostojanstvo, grof Adam Batthyany. Novoga bana krasile su odlunost i borbeni duh. Ve 19. rujna upao je on u Bosnu do Bronzanog Majdana, topovima razorio dio gradskih zidova i najuri osvojio grad, a njegovu posadu sasjekao. Prije
112

Contarini, o.c., 11., p. 33 1-333; Abelinus, o.C., T.XIV., p. 246; Mittheilungen des k.k. Kriegsarchivs, Wien 1889., IV., p.148.

248

povlaenja razvalio je talionice eljeza, opljakao i zapalio grad. Stigavi s vojskom do Majdana mogao je bosanski paa samo promatrati razvaline i nagorene grede koje se jo pue. 113 Ratna srea nije htjela ni vojvodu Charlesa de Croya, koji je od vojvode Badenskog preuzeo vrhovno zapovjednitvo carske vojske u Ugarskoj. Treeg kolovoza 1693. utaborio se on na Adi Ciganliji i zapoeo opsadu Beograda, ekajui dolazak tekog topnitva i streljiva. 114 Kad su 26. kolovoza topovi napokon bili dopremljeni, izveo je Croy u noi izmeu 7. i 8. rujna odluan napad na Beograd, ali ga je obrana grada odbila i nanijela mu velike gubitke. Obavijeten o pribliavanju osmanske vojske Beogradu, naredio je 10. rujna Croy urno povlaenje. Neuspjela opsada Beograda stajala je vojvodu Croya vrhovnog zapovjednitva, koje preuzima maral Alberto Caprara. U proljee 1694. pokuali su Turci osvojiti Titel, gdje su bili odbijeni i prisiljeni na povlaenje. Potkraj lipnja stigao je novi veliki vezir Surmeli Alipaa s vrlo jakim snagama do Petrovaradina i zapoeo opsadu. Stalnim djelovanjem topnitva poloaj obrane Petrovaradina svakim danom se pogoravao, kad je 23. rujna nastupilo takvo nevrijeme da se vezir morao hitno povui. 115 Do kraja iste godine predala se carskoj vojsci opsjednuta Gyula, pa Osmansko Carstvo na podruju Ugarske vie nije imalo niti jedno uporite osim Temivara. 116 Na granici Hrvatske s Osmanskim Carstvom cijela 1694. godina protjecala je uglavnom mirno. Osim sukoba s razbojnikim i pljakakim druinama, pokreta osmanske vojske gotovo da i nije bilo. estoga veljae 1695. godine umro je sultan Ahmed II., a njegov nasljednik Mustafa II. objavio je da e poput Sulejmana Kanunija ubudue osobno predvoditi vojsku i strpljivo podnositi sve ratne tegobe. Ta je odluka imala irok odjek u osmanskoj javnosti i znaila je rasplamsavanje rata i udaljavanje od pregovora o miru. Svjestan posljedica takve odluke, naao se Beki dvor u ozbiljnim tekoama, jer se veina carske vojske i najboljih vojskovoa nalazilo na Rajni ratujui protiv Francuza. Svoje usluge i vei broj vojnika ponudio je tada caru Leopoldu saksonski vojvoda Friedricll August, uz uvjet da mu povjeri vrhovno zapovjednitvo. Po prirodi vrlo tat ovjek koji je precjenjivao svoje sposobnosti, nije vojvoda bio dorastao zapovijedanju velikom vojskom niti je imao ratnog iskustva. Unato tome, Beki je dvor iz nude prihvatio njegovu poliudu i saveznitvo i prepustio mu zapovjednitvo. Ohrabrena nazonou sultana Mustafe II., osmanska je vojska 1695. osvojila Lippu, Lugos i Karansebes, nanijevi generalu Friedrichu Veteraniju osjetljiv gubitak. Nakon slanja streljiva i opskrbe u Temivar, vratio se kao obnovitelj moi Osmanskog Carstva sultan Mustafa II. slavodobitno u Istanbul. Kako je odluno provodio svoju vanjsku politiku, znalo se da e sultan Mustafa II. i 1696. izai na bojno polje. Isto tako znalo se da carska vojska ima nesposobna zapovjednika, koji se ponudom jo veeg broja vojnika opet nametnuo Bekom dvoru. Predvodei carsku vojsku, u kojoj se nalazilo i nekoliko vrsnih generala, napao je Friedrich August Temivar i 28. kolovoza 1696. upustio se u veliku i krvavu bitku na rijeci Begeju, koja je zavrila bez izrazitog pobjednika. Zadovoljan ishodom bitke i jaanjem samopouzdanja osmanske vojske,

113 114

Contarini, o.c., II., p. 386.

Badisches Generallandes Archiv, Karlsuhe, Grohsherzogliches haus-u Staatarchiv, II. Kriegssache, No 3747. 8a. Vell Lager rey der Ziggeiner Insel ein halbe Stundt von Helgrad. 3. August 1693, Carl Herzog von Croy; Uzuncarsili farsil Ismail Hakki, Osmanli Taruihi,I-IV.Ankara 1948-1956,III/I, p. 565, 566. 115 Redlich, o.c., p. 580; Uzu1Ifarsili o.c., III/I, p. 567. 116 Uzuncarsili, o.c., III/I, p. 568.

249

vratio se sultan Mustafa II. u Edirne na zimovanje, opskrbivi prije toga jo bolje Temivar za obranu. 117 Dok je carska vojska jo nastupala prema Temivaru, okupio je ban Batthyany vojsku i napao Vranogra, ija se posada odluno branila i odbijala napade. Uvidjevi da juriima nee slomiti otpor odluio se ban na opsadu, znajui da je u gradu nestaica vode. Istom kad su topovi probili gradske zidove predala se posada na milost, izjavivi pritom da e svi prijei na katoliku vjeru. Ulaskom u Vranogra bila je osloboena nekolicina zarobljenih krana i odmah smjetena hrvatska posada. U znak radosti to je Vranogra osvojen sluena je misa zahvalnica na otvorenom uz pucnjavu puaka i topova. Drei pod straom zarobljene Vranograane, uputio se ban s vojskom i petoricom odlinijih Turaka do Todorova, koje se predalo bez borbe. Prema zakljuku hrvatskih stalea bilo je odlueno da se Todorovo razori, Vranogra opskrbi iveom i uzdrava stalna posada, a zarobljeni Vranograani upute u Kirin i u tamonjoj crkvi pokrste i tu se nastane. 118 Postupak graniarskih zapovjednika i samih graniara prema pokrtenicima bio je, meutim, vrlo surov i neljudski, to je oito utjecalo na dranje zapovjednika posade, pa je do kraja 1696. osmanska vojska opet zaposjela Vranogra. 119 I prije nego to je nastupilo proljee 1697. godine, obje zaraene strane zapoele su pripreme za veliku vojnu, vjerujui da e ona s jedne strane biti prijelomna, a s druge strane odluna za okonanje rata. Neovisno o tim pripremama, na prijedlog karlovakog generala Karla Auersperga i bana Batthyanyja, prihvatio je carski dvor da se napadne i osvoji Biha. Tu je zamisao zduno podrava o princ Eugen Savojski, smatrajui da bi osvajanje Bihaa moglo imati dalekosene posljedice. Prema ratnom planu, poetkom lipnja krenula je krajika vojska iz Slunja i stigla do Drenika. Na oigled turske posade u Dreniku pridruila se generalu Auerspergu eta Liana i Krbavaca pod vodstvom popa Marka Mesia. Branei se junaki, izloeni stalnoj vatri topova, predaju se Turci na milost generalu, koji Drenik odmah popravi i u njega smjesti t posadu od 40 Hrvata. Idui dalje stigao je Auersperg 9. lipnja do Bihaa i poeo s rasporedom vojske i topnitva. Dva dana kasnije bio je Biha opkoljen sa svih strana. Istodobno bile su poslane izvidnice preko Une da budno paze dolazi li kakva pomo Bihau. Banska vojska nastupala je dosta oteano jer se morala boriti s turskim posadama u Pounju. Posada Bile Stine estoko se odupirala, zbog ega je grad osvojen najuri i spaljen. Kad je napad na Biha ve zapoeo, stigao je kao banova prethodnica pukovnik Makar, a 20. lipnja doao je osobno i ban. Dosta brzopleto procjenjujui da je topnitvo dovoljno oslabilo i razorilo gradske zidove, poeo je 24. lipnja opi juri, koji je odbijen uz velike gubitke. Osokoljena posada Bihaa izvela je 28. lipnja protunapad, u kojem je poubijala i ranila mnoge krajike vojnike. Idueg dana, oito razoaran, otiao je zbog bolesti ispod Bihaa ban Batthyany, a za njim i varadinski general Heister. Treeg srpnja prestala je opsada grada i zapoelo je povlaenje vojske, koja je na povratku razorila Izai i Ripa. 120 Zahvaljujui meusobnom sukobljavanju, neusklaenosti i nesnalaenju vojnih zapovjednika, propao je tako vrlo skup vojni pohod, u kojem je sudjelovalo vie od deset tisua vojnika.

117

Hammer, O.c., VI., p. 623; Zinkeisen, Johann Wilhellz, Geschichte des Osmanischen Reiches in Europa, IVII, Hamburg 1859-1863., V., p. 1 53; Jorga, Nicolaus, Geschichtedes Osmanischen Reiches, I-V, Gotha 19081913., IV., p. 260, 261; Uzuncarsili, O.c., III/I, p. 576. 118 Lopai, Biha..., p. 208, 209. 119 Idem,o.c., p. 209. 120 Idem, o.c., 92, 93.

250

Neuspjela opsada Bihaa nije poremetila pripreme za glavnu vojnu, premda je teko pogodila I bansku i graniarsku vojsku. To vie to ta vojska viestruko brojnija i s 32 topa nije bila u stanju savladati samo nekoliko stotina branitelja Bihaa. Naputajui opsadu Bihaa, redovna carska i graniarska vojska otila je u Petrovaradin, gdje se 13. kolovoza pridruila glavnim snagama uoi sukoba s osmanskom vojskom. Za Beki dvor nije to, dakako, bila nikakva utjeha, iako se upravo tada rjeavao brige kako se osloboditi usluga monog saveznika vojvode Friedricha Augusta da bi vrhovno zapovjednitvo povjerio sposobnom vojskovoi. Naime, izborom za poljskog kralja i pobjedom carske diplomacije nad kandidatom francuskog kralja Louisa XIV., morao je Friedrich August predati vrhovno zapovjednitvo, pa je 5. srpnja 1697., na prijedlog grofa Rudigera Starhemberga, na taj poloaj imenovan princ Eugen Savojski kao najsposobniji vojskovoa carske armije, to je bilo od presudne vanosti. Preuzevi spomenutu dunost stigao je princ Eugen 12. srpnja na zborno mjesto u Kolutu, i gdje je zatekao dvadesetak tisua vojnika, praznu blagajnu i male koliine hrane. Odlunim mjerama on pouruje okupljanje vojske, pribavlja hranu i pet dana kasnije kree prema Petrovaradinu, odakle se sputa do Kovilja (Kobila) na Dunavu i 5. kolovoza podie tabor. Priblino u isto doba stigli su u Beograd sultan Mustafa II. i veliki vezir Elmas Mehmed-paa na elu dvostruko veeg broja vojnika princa Eugena. Tu je odmah odrano ratno savjetovanje, na kojem je bilo odlueno da se krene prema Temivaru. Sukladno donesenoj odluci, preao je 19. kolovoza sultan Mustafa II. Dunav kod Paneva, aljui istodobno brodovlje , Dunavom prema Slankamenu kako bi privukao panju carske vojske na tu stranu i tako olakao prodor glavni ne svojih snaga u jugoistonu Ugarsku Erdelj. Stalno obavjetavan o pokretima i namjeri osmanske vojske, nije se princ Eugen dao zavarati, ve se. 11 rujna 1697. pribliio pontonskom mostu kod Sente, preko kojeg je osmanska vojska prelazila Tisu. Unato kasnim poslijepodnevnim satima, zakljuio je princ Eugen da mu se prua upravo idealna , prilika za napad koji nipoto ne smije propustiti. Brzim rasporedom vojske i ubrzanim hodom krenuo je u silovit napad, potisnuo prve crte obrane i potom opkolio osmansku vojsku na desnoj strani Tise. Lijevim krilom vojske zapovijedao je general Guido von Starhemberg, sredinjim osobno princ Eugen, a lijevim krilom general Heister. Svi pokuaji osmanske vojske da se odupre napadu bili su bez uspjeha. Nije pomoglo ni osobno junatvo velikog vezira Elmas Mehmed-pae, kao ni slanje u pomo spahija koji su stvarali jo vei mete na mostu. Osmansku vojsku zahvatila je opa panika i bitka se pretvorila u pravi masakr. Nitko od onih od koji su se nali na desnoj strani Tise nije preivio. Ako nisu stradali od puke, sablje, koplja i noa, snala ih je smrt u dubokoj Tisi. Gledajui taj masakr, vojsku na lijevoj strani Tise zahvatila je panika od koje nije bio poteen ni sultan Mustafa II. Meu tisuama poginulih bio je veliki vezir Elmas Mehmed-paa i mnotvo viih i niih vojnih zapovjednika. Gubici carske vojske iznosili su svega 40 poginulih, pa je rijetko kada i u kraem vremenu izvojevana tako briljantna i dalekosena pobjeda, koja je oznaila kraj jedne i poetak nove epohe u europskoj povijesti. Teinom svojih posljedica bila je to prava katastrofa s kojom se sultan Mustafa II. morao suoiti i vratiti u stvarnost.121 U svakom pogledu, bilo je to vrlo bolno saznanje i nestanak jednog cijelog svijeta, koji je nepovratno tonuo u prolost. Pobjedom kod Sente postalo je napokon jasno, da se dugi, iscrpljujui i oslobodilaki rat blii kraju i da Osmansko Carstvo vie nema snage vratiti izgubljeni prostor izmeu Save, Dunava i Drave, a jo manje pokrenuti kota povijesti unatrag. A da je doista tako, uvjerila je sultana Mustafu II. i provala princa Eugena do Sarajeva od 11.listopada do 5. studenoga iste godine,
121

Angeli Moriz Edlen von, Fe1dzugegegen Turken 1697-1698. und der Karlowitzer Friede 1699. Feldzugedes Prinzen Eugen von Savoyen. Nach den .Feld Acten und anderen authentischen Quellen herausgegeben von der Abtheilung fur Kriegsgeschlchte des k.k. Krlegs-Archlves, Wlen 1876,1 Serl, II Band, p. 145; Redlich, o.c., p.

251

koju e kranski ivalj iskoristiti da se pod okriljem carske vojske oslobodi osmanske vlasti, prebaci preko Save i nastani u Slavoniji.122 Nita manje ta je provala ujedno i razbila iluzije Bekog dvora da e proiriti vlast i nad Bosnom. Bitkom kod Sen te bilo je zavreno tri stoljea dugo ratovanje Hrvata s Osmanskim Carstvom. Velik dio prostora Hrvatske bio je osloboen osmanske vladavine. Hrvati su nadljudskim naporima u neravnopravnoj borbi preivjeli i ouvali svoju politiku, etniku i kulturnu opstojnost. Kolika je bila stvarna materijalna, ljudska i duhovna cijena njihova opstanka, mogue je samo priblino odrediti. To vie to nema tako staroga europskoga naroda, koji je u stalnom procjepu izmeu velikih i monih, stoljeima podnosio tolike rtve da bi opstao i ivio na vlastitom prostoru. Gospodarsko, kulturno i demografsko naslijee iz vremena osmanske vladavine i prvih godina nakon toga, bilo je pogubno za Hrvatsku, ije e posljedice neposredno utjecati i odreivati povijesnu sudbinu hrvatskog naroda u idua tri stoljea. Drukije reeno, nova politika i gospodarska stvarnost koja je nastupila prestankom ratovanja s Osmanskim Carstvom, temeljno je polazite i klju poimanja hrvatske povijesne zbilje kao ishodita buduih pad ova i kriza, koje su vodile politikoj smrti i nestajanju hrvatskog naroda. U politikoj i upravnoj razuenosti hrvatskih prostora, zanemarivanje tih polazita navode na stranputicu i bavljenje pojavnim oblicima posljedica, koje, izdvojene iz cjeline, stvaraju privid i udaljavanje od stvarnosti uzroka. Suoen s tekim porazom shvatio je sultan Mustafa II. svoje zablude kad je odbijao posredovanje engleskog i nizozemskog poslanika za okonanjem rata i sklapanjem mira. Pogotovo to je tvrdoglavo ustrajavao u svojim planovima i nije bio u stanju procijeniti posljedice sklopljenog mira s Francuskom 20. svibnja 1697. u Rijswijku, to je oslobodilo carsku vojsku voenja rata na dva bojita i omoguilo postavljanje na njezino elo najsposobnijih vojskovoa. Okupljajui razbijenu i zaplaenu vojsku kod Temivara, sjetio se sultan Mustafa II. beogradskog zapovjednika i krajinika Husein-pae Kopruluja, ije savjete nije posluao uoi vojnog pohoda. Ne premiljajui se dugo, hitno ga je pozvao i postavio za velikog vezira. Preuzimajui tu visoku dunost novi je vezir vrlo odmjerenim i promiljenim postupcima uklanjao ljude iz sultanove okoline, koji su svojim utjecajem i mijeanjem u dravne poslove nanosili veliku tetu. Bez imalo uljepavanja poeo je takoer upoznavati sultana sa stvarnim stanjem u Carstvu, duboko uvjeren da je okonanje rata jedini izlaz. U poetku se sultan opirao takvu razmiljanju i nije pristajao na mirovne pregovore prije nego to vrati makar dio izgubljenog prostora. Ustrajno branei svoje miljenje i dokazujui da je dravna blagajna prazna, zbog ega nema vie mogunosti nabave ratne opreme i prikupljanja vojska, a Venecija, Poljska i Rusija ele rat, uvjerio je Husein-paa sultana Mustafu II. o nunosti , mijenjanja politike i prihvaanja mirovnih pregovora uz posredovanje Engleske i Nizozemske. Ve u travnju 1698. poelo je utvrivanje naela o buduim pregovorima, pa je ubrzo osmanskoj strani priopeno da se pregovarati moe samo pod uvjetom prihvaanja naela utipossidetis, odnosno tko to posjeduje neka mu i ostane. To su naelo podrali princ Eugen Savojski, Ludwig Badenski, Guido von Starhemberg i druge vojskovoe, smatrajui da se u postojeem rasporedu snaga ne moe vie postii. Potvrdivi sveano 22. lipnja prihvaanje istog naela, Porta je izrazila elju da se mirovni sastanak odri u Srijemskim Karlovcima, to je bilo prihvaeno. Ipak, da bi izvrio pritisak na osmansku stranu, poveo je princ Eugen vojsku i utaborio se u Kovilju. 123 Krajem listopada nali su se opunomoenici svih zaraenih
122

Kriegsarchiv, Wien, Tiirkenkrieg 1697, Diarium uebcr die Kriegs Operationen der Kay. Armee gegen die Tiirken von Jahr 1697, Fasl. 13, No 7. 123 Badisches Generallandes Arcmv, Karlsruhe, Grohsgerzogliches Haus-u. Staatarchiv, II. Kriegssache, No 46/3813.

252

strana na okupu. U ime carske Austrije pregovarali su o miru grof Wolfgang Ottingen, general grof i Leopold Schlick i savjetnik za budue razgranienje pukovnik grof Ferdinando Marsigli. Republiku Veneciju zastupao je Carlo Ruccini, Poljsku grof Stanislav Malahowski, a Rusiju Prokopije Bogdanovi Voznicin. Posrednike drave u pregovorima, Englesku i Nizozemsku, zastupali su lord Wiliam Paget i Jakob Kolijer. Pregovori o miru zapoeli su prvih dana studenoga 1698. i zbog neprihvatljivih zahtjeva osmanskih poslanika zapadali u vie navrata u ozbiljnu krizu da budu prekinuti. Oslanjajui se na politiko iskustvo i razboritost, obratio se lord Paget Rami Mehmed-pai i upozorio: Oni desnom rukom nude mir, lijevom rat, vi odaberite! Konano, kad su bili usklaeni stavovi i uklonjene nesuglasice, potpisan je 26. sijenja 1699. godine ugovor o miru s carskom Austrijom i Poljskom na 25 godina, dok je s Rusijom bilo zakljueno trogodinje primirje. Ugovor o miru s Republikom Venecijom bio je potpisan odvojeno 7. veljae. 124 Mirom u Srijemskim Karlovcima izgubilo je Osmansko Carstvo ogromna prostranstva cijelu Ugarsku i gotovo sve osvojene dijelove Hrvatske. U esnaest godina ratovanja nestali su budimski i kaniki beglerbegluci i njima pripadajui sandaci, na prostoru Hrvatske zapadni dio Srijemskog i Bihakog, odnosno, Bosanskog sandaka, cijeli Poeki, Cerniki i Krkliki sandak, te juni dijelovi Klikog i Hercegovakog sandaka koji su pri pali Republici Veneciji. U stoljetnom irenju svojih granica prvi put je Osmansko Carstvo doivjelo tako velike gubitke, koji su ga iz temelja uzdrmali i podredili europskoj politici u novom rasporedu sila. Od tog udarca nije vie bilo oporavka, a umjesto osvajakih moralo je Osmansko Carstvo ubudue voditi obrambene ratove, koji e ga pretvoriti u neizljeivog "bolesnika na Bosporu". Ostvarivi krupne pobjede na bojnom polju, carska je Austrija prostorno i materijalno silno ojaala. Nova granica s Osmanskim Carstvom nije bila samo politika, nego i granica dvaju svjetova dokle su dopirali europski duh i civilizacija.

124

Angeli, o.c., II., p. 321; Lopai, Spomenici..., III., p. 144-149; Kovaevi, Esfer, Granice Bosanskog paaluka prema Austriji i Mletakoj Republici po odredbama karlovakog mira, Sarajevo 1973., p. 84

253

RAZGRANIENJE S OSMANSKIM CARSTVOM 1699. GODINE

Mirovnim ugovorom od 26. sijenja i 7. veljae 1699. godine bile su dogovorene nove granice izmeu carske Austrije, Republike Venecije i Osmanskog Carstva. Za provedbu razgranienja imenovana su opunomoena povjerenstva, iji je zadatak bio utvrditi sve pojedinosti, rijeiti sporna pitanja i postaviti granine oznake. Na elu povjerenstva carske Austrije bio je grof Luigi Marsigli. Ostali njegovi lanovi bili su potpredsjednik ratnog vijea u Grazu grof Johann Friedrich Herberstein, ratni savjetnik grof Joseph Rabata, grof Johann Joseph Wildenstein, grof Guidobald Max Sauer i nadinenjer Johann Friedrich Holstein. I Republiku Veneciju zastupao je Giovanni Grimani, a Osmansko Carstvo Portin kapidibaa Eli hadi-Ibrahim-paa i silahdar-aga Osman. Za granice s Republikom Venecijom najugu Hrvatske bili su ukljueni i drugi osmanski predstavnici, meu kojima bosanski defterdar Mehmed-efendija, miralem Murad-efendija, timardefterdar Ali-efendija, miralaj (pukovnik) Hasan-beg, kIiki miralaj Ahmed-beg, zvorniki miralaj Ahmed-beg, kao i age pograninih gradova i tvrava, te istaknuti prvaci i ugledni ljudi na bosanskom serhatu. Iako je uspostava novih granica bila na prostoru Hrvatske, nitko u ime Hrvatskog sabora ili banske vlasti nije bio lan povjerenstva za razgranienje. O hrvatskim prostorima za koje se ginulo stoljeima, raspravljalo se, dakle, i odluivalo bez Hrvata, unato njihovu udjelu u ratu i pobjedama. Takav postupak jasno je govorio o poloaju Hrvatske u sklopu carske Austrije i to su zapravo znaila sveana obeanja cara Leopolda I. davana u jeku ratovanja, da e i osloboeni krajevi od osmanske vlasti biti prikljueni Hrvatskoj i stavljeni pod bansku upravu. U tom ozraju, nestajanjem osmanske opasnosti, nadvile se nad ostacima Hrvatske nita manja opasnost koja je vodila potpunom satiranju zatiranju povijesnog bia hrvatskoga naroda, i njegovu pretvaranju u etnike zajednice s naglaenim pokrajinskim obiljejima. Suprotstavljanje takvom razvoju dogaaja duhovnom i kulturnom obnovom te upornom politikom borbom u granicama mogueg, postaju od tog vremena bitne odrednice povijesne zbilje hrvatskog naroda do njegova izrastanja u suvremenu europsku naciju. etvrtim lanom mirovnog sporazuma bilo je zakljueno da se granica u Srijemu povue ravnom crtom od ua Tise u Dunav do Morovia, ija je utvrda trebala i dalje ostati poruena, i odatle koritom rijeke Bosuta do utoka u Savu. Sve to se od te crte nalazilo prema istoku pripadalo je Osmanskom Carstvu, a sa druge strane carskoj Austriji. Od ua Bosuta granica je vodila Savom do utoka Une u Savu kod Jasenovca, koja je dijelila podruje dviju drava. Rijeni otoci u Savi, Raanska, upanjska, Rastovaka i Brodska ada, pripadali su objema stranama. Na Brodskoj adi nalazila se, meutim, carska vojska s topnitvom, ukopana u rovove i smjetena u vojnim zgradama. Osmanska strana nije na to nipoto pristajala, nego je traila dosljedno potivanje mirovnog ugovora. Porta se zbog toga obratila Bekom dvoru, pa je Marsigliju bilo nareeno da se s otoka uklone topovi, povue vojska, porue rovovi i svi objekti od vojne vanosti, i da se u dokument o razgranienju otok unese kao zajedniko dobro i ostane nenastanjen. Od Brodske ade do ua Une u Savu nije bilo rijenih otoka, niti je bilo nesporazuma o razgranienju. Ali kako je desna obala Une na bosanskoj strani nia od lijeve s hrvatske strane, to je podruje za visoka vodostaja Une i Save plavljeno i nastajali su otoci i jezera sve do starog Jasenovca juno od Save, carsko je povjerenstvo smatralo da bi i ti otoci trebali biti

254

zajedniki. Osmanska strana nije pristajala na takvo tumaenje jer su otoci nastajali samo u vrijeme poplava, pa su opet obavijeteni Beki dvor i Porta neka rijee taj spor. Odlukom cara Leopolda bilo je nareeno grofu Marsigliju da sporno podruje izmeu Jasenovca i Dubice ostane u sastavu Osmanskog Carstva, to je on bez ikakva odugovlaenja izvrio. Od Dubice do Kostajnice postojale su naputena kula Slabinje i poruena kula Drenovac, dok se u kuli Soko nalazila carska vojska, odakle je nadzirala okolicu. Potivajui ugovor o miru, carska je vojska istom 26. srpnja 1700. napustila kulu Soko i predala je Turcima. Od Kostajnice do Novog granicu je inila rijeka Una, zbog ega nije bilo potrebno postavljati granine oznake. to se tie granice kod Novog, oba su povjerenstva mislila da je to pitanje vrlo sloeno i njegovo rjeavanje valja prepustiti Porti i Bekom dvoru. Da se ne bi gubilo na vremenu dok ne stigne traeno rjeenje, povjerenstva su izala na brdo Klepalo sjeverno od sela Ivanjska gdje zavrava podruje Novog i tu postavili graninu oznaku. Odatle je granica vodila dolinom sjeverno od brda Gaj do gornjega toka potoka Graanice i Ljubine i sputala se na potok irovac. Od potoka irovac prelazila je brdo Gage i produavala Gaeinim klancem izmeu sela Gage i Vrhpolja do potoka Dabrovnica, zatim preko potoka Grabovice i brda Metla (Pavkovac) te potoka Mutnice (Tisovac) izbijala na rjeicu Divuu. Kod brda Klepalo dodirivala se granica podruja tvrave Gvozdansko koje se prostiralo s desne strane od granine crte turske tvrave Buim. Granica je odatle vodila prema sjeverozapadu u smjeru brda Radovi kroz podruje sela Kotarani (Gornja Jamnica) do sela Dabrnje, odakle se uspinjala na vrh brda Jamnik (Javnik) i produavala do brda ulumak i Jelovac sjeverno od Dobrog Sela, zatim prelazila potok Radenicu i vodila do sela Ravnice. Nastavljajui u tom smjeru preko brda Kremenac, granica je izmeu Hrvatske i Bosanske Bojne skretala prema Podzvizdu do utoka potoka Rabinje u rjeicu Glinu. Od izvora Rabinje preko Cetinskog bila vodila je dalje preko Razbojita i potoka Grabovca i Kmjadue do utoka Gnojnice u Koranu. Od utoka Gnojnice granica je ila rijekom Koranom do mjesta sjeveroistono od Furjana i potom prelazila na lijevu stranu Korane, gdje je izmeu sela Sklop i turli postavljena granina oznaka. Prije postavljanja te oznake traila je carska strana da se porue Furjan, Drenik, kula iftluka Lapac i Borievac, to je izazvalo prekid rada na razgranienju. Shvativi da carska strana nee odustati od svoga zahtjeva, osmansko je povjerenstvo pristalo na takvo rjeenje, s tim da ruevine Furjana ostanu na osmanskoj strani. Od granine oznake izmeu Sklopa i turlia, granica je dalje vodila preko Koranskog i Furjanskog luga, Brezovog polja i polja sela Lipovac koje razdvaja planine Mavinu i Bliznicu, zatim silazila niz Bliznicu i zalazila u Rakoviko polje, odakle je izbijala iznad izvora potoka Grabovca i produavala preko arodola do Mlinskog prijelaza na Korani blizu sela Drenike atrnje. Odatle je preko brda Pogledalo nastavljala ravnom crtom do eljavskog puta i bilom Pljeevice sputala se do puta za selo Farkai, na mjestu gdje put prelazi bilo Pljeevice. Nastavljajui dalje preko Mazinske planine do Brezovakog Lisca, izlazila je na planinu emernicu iznad sela Dabanice i produavala vrhom Kupirova brda i vrhom Strabenice do vrha planine Potak prema Maloj Popini. Preostali dio granice do tromee s Republikom Venecijom oznaen je u osmanskom izvoru kao "granica prema Hrvatskoj". Na tom dijelu od planine Potak granica se sputala do Vilinog klanca, jugoistono od Male Popine, i odatle preko Crnog vrha, ujinog polja, upkovia kite i zaseoka Paii vodila do Otonskog bila (danas Crkveno brdo), prelazila zatim potok Kusac i uspinjala se Debelim brdom do vrha Medvedak sjeverozapadno od

255

Knina. Povjerenici triju drava zajedniki su zakljuili da to mjesto predstavlja stvarnu tromeu, pa su postavljeni posebni znakovi na tri strane, koji su upozoravali na graninu crtu izmeu carske Austrije i Osmanskog Carstva, kao i carske Austrije i Republike Venecije i Republike Venecije i Osmanskog Carstva. Od vrha Medvedaka uzdu Dinare iznad Golubia, Vrlike, Koljana, Sinja i Ruda, zatim iznad Arana, Studenaca, Slivna, Vrgorca i Komina, do Kleka kod Neuma, vodila je granica izmeu Republike Venecije i Osmanskog Carstva. Nakon dobivenih uputa iz svojih prijestolnica, carsko i osmansko povjerenstvo postavilo je granine oznake i u okolici Novog na Uni, 1 pa je 12. kolovoza 1699. razgranienje bilo zavreno. 2 Nova granica s Osmanskim Carstvom bila je najveim dijelom zapravo granica s Bosanskim paalukom, koja se potom neznatno mijenjala do kraja osmanske vladavine. Provedenim razgranienjem znatan dio nekad hrvatskog prostora, ne samo izmeu Vrbasa i Une nego i preko Une, ostao je i dalje pod osmanskom vlau i uklopio se u Bosnu, iako taj prostor prije osmanske najezde nikada nije bio u sastavu Bosne niti je tako nazivan. Budui da se nalazio u sklopu Bosanskog paaluka, ime Bosne proirilo se i na taj prostor. Isto tako i na cijelu Posavinu uz desnu stranu toka rijeke Save, koja takoer nije pripadala Bosni. Polazei u razgranienju od naela tko to posjeduje neka mu i ostane, nije, dapae, bilo mogue uspostaviti ni prirodnu granicu prema Hrvatskoj na rijeci Uni, ve je na njezinu prostoru ostao dubok usjek u sklopu Osmanskog Carstva, koji je kidao prirodne veze sjevera od juga Hrvatske. U daljem razvoju dogaaja taj je prostor za Hrvatsku bio izgubljen, unato tome to su na njemu Hrvati ivjeli gotovo tisuu godina. Uz manje promjene, i granica Republike Venecije na jugu Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom postala je stalna granica izmeu dvaju svjetova i svjetonazora, ime je nekad vrlo iva i razvijena prostorna, politika, prometna, gospodarska, kulturna i vjerska povezanost hrvatskog sjevera i juga, nasilno prekinuta i pretvorena u ondanju i buduu povijesnu zbilju. Unato znatnom udjelu Hrvata u ratu za osloboenje od osmanske vladavine, cjelovitost Hrvatske i na tako suenom prostoru bila je upitna i ovisna o moi i politikoj volji carske i kraljevske vlasti, iji su interesi bili potpuno opreni jaanju opstojnosti Hrvatske i povezivanju njezinih razuenih dijelova.

1 2

Lopai, Spomenici..., III., p. 157, 158, 164-168. Kovaevi. o.c., p. 64-151. 279

256

RAZGRANIENJE S OSMANSKIM CARSTVOM 1741.

Teki porazi na bojnom polju i gubitak osvojenih prostora u Srbiji, Vlakoj i Bosni, snano I su uzdrmali poloaj Austrije u meunarodnim odnosima, pa su Turci nastojali pomaknuti svoje granice to vie prema zapadu. Nasuprot tome, Austrija je odugovlaila s povlaenjem svojih snaga iz Beograda, ekajui zapravo ishod mirovnih pregovora Rusije i Osmanskog . Carstva. Budui da je to bila jedna od kljunih toaka mirovnog ugovora, nisu Turci s Austrijom zato ni zapoinjali pregovore o novim granicama. Kad je to pitanje 7. srpnja 1740. bilo u cijelosti rijeeno povlaenjem austrijske vojske iz Beograda, inilo se carskom poslaniku u Istanbulu grofu Ullefeldu da e pregovori ipak krenuti s mrtve toke. Njegova nadanja bila su, meutim , preuranjena, jer su osmanski pregovarai i dalje ostali vrlo neodreeni u svojim traenjima, pogotovo kad je smru cara Karla VI. i stupanjem na prijestolje njegove keri Marije Terezije, Prusija zapoela ratne pripreme protiv Austrije. Ali kako je u diplomatskim nadmetanjima vrijeme odmicalo, sve se vie produbljivala i kriza izmeu Irana i Osmanskog Carstva, tako da je rat s Nadir-ahom bio neizbjean. S obzirom na to, pourivao je veliki vezir Ahmed-paa svoje diplomate neka pitanje granice s Austrijom i Rusijom napokon rijee, to prije to je beogradski mir sam po sebi znaio blistav uspjeh osmanske diplomacije.

Posredovanjem francuskog poslanika Villeneuvea, 2. oujka 1741. postignut je konano sporazum o novim granicama. Obostranom potvrdom tog sporazuma, uzjamstvo Francuske, , osnovane su posebne komisije za razgranienje od utoka Save u Dunav do Novog na Uni. Zadatak tih komisija bio je da u roku od 45 dana uspostave granicu izmeu Osmanskog Carstva i Austrije uzdu toka Save i Une do Novog na Uni, i da obiu granine oznake do granice s Republikom Venecijom.Austrijsku komisiju predvodio je vrhovni zapovjednik u Slavoniji i predsjednik Zemaljske uprave general Ascanio Antonio markiz de Guadagni, a osmansku vrhovni sudac Rumelijskog beglerbegluka Mehmed Seid Efendija. Svoje u redova nje zapoele su komisije 6. travnja i u predvienom roku obavile povjereni im zadatak. Zajedno s lanovima svoje pratnje krenuo je general Guadagni ladama Savom iz Zemuna, a Mehmed Seid Efendija od beogradskih Novih vrata, da bi se sastali na Adi Ciganliji. Prema sporazumu o razgranienju, uski pojas zemljita u Bosni izmedu Une i Drine i juno od Save, nazvan Uskoka zemlja (Uskoken Land) , pripao je Osmanskom Carstvu. Nova granica vodila je Savom do utoka Une, zatim Unom do Novoga, a od Novoga potokom irovcem do sela Bojne i dalje do granice s Republikom Venecijom. Od utoka Bosuta u Savu granica je bila postavljena jo 1699., pa komisije na tom prostoru nisu imale teak zadatak. U prvih sedam dana uredovanja, general Guadagni i Mehmed Seid Efendija prevalili su put : od Beograda do Rae i obili sve rijene otoke u Savi. Na toj dionici puta prenoili su na uu Kolubare u Savu, zatim kod Drenovakog mlina, 1 Kupinova, Klenka, odnosno apca, Jarka i Laarka.

Stari Drenovci, rudi na istono od sela Kupinovo u Srijemu. I

257

Sukladno sporazumu, rijeni otoci Ada Ciganlija, Ostrunika, 2 Zidinska, 3 Podgorika 4 i Karakuka ada 5 te Vitojevako Ostrvo 6 pri pali su Osmanskom Carstvu, a dvije manje Kupinovake ade, Krstac Adu, 7 Vrbovaku, 8 Vrti 9 i Raansku adu zadrala je Austrija. Od Rae do Broda bila su samo tri rijena otoka, od kojih Donjotitarska ada prijee u osmanski posjed, a titarska i Brodska ada ostanu Austriji. Donjotitarska ada zapravo i nije bila otok nego zemljite na desnoj strani Save, koje se u vrijeme visokog vodostaja pretvaralo u otok. Nastavljajui putovanje od Broda do ua Une u Savu, nisu komisije vie naile ni na kakav rijeni otok. Poslije noenja i kraeg zadravanja u Svinjaru (Davoru), Mehmed Seid Efendija zaostao je na putu, ekajui da mu se pridrue banjaluki paa i vei broj predstavnika osmanske vlasti u Bosni. Razlog njihova dolaska bio je da visokog sultanova dunosnika iscrpno izvijeste o prilikama i sporovima na tom dijelu granice, te da se s njim dogovore to valja poduzeti da se ti sporovi okonaju. Dan kasnije, praeni glazbom banjalukog pae, stigli su oni oko podne u (Staru) Gradiku, kamo je general Guadagni doao ve 21. travnja. Odmah po dolasku uputio je odatle Mehmed Seid Efendija svoga slubenika (ohadara) u Beograd radi odgovarajuih uputa, kako u tim poslovima ne bi ostao preputen sam sebi i vlastitom nahoenju. To isto uinio je i general Guadagni traei od carskih poslanika da mu u sluaju kakvih promjena u tom pogledu izdaju, shodno tome, naredbe i pravodobno ih upute bilo u Osijek, Petrovaradin ili Zemun. Plovei dalje uzvodno Savom doputovali su oni 24. travnja u Jasenovac gdje je u cijelosti bila zavrena predaja takozvane Uskoke zemlje Osmanskom Carstvu. Obje strane znale su da je tu ujedno i kraj mirnog uredovanja, i da e uspostava granice od Jasenovca biti mnogo sloenija i tea, to vie to su Turci pozivom na odredbe mira iz 1699. traili da im se predaju Dubica i Kostajnica i cijela desna obala Une, kao i uski pojas zemljita nasuprot Starog (Bosanskog) Novog na lijevoj strani Une. Za austrijsku stranu ti su zahtjevi bili pretjerani i veim dijelom neprihvatljivi, pa je general Guadagni o tome obavijestio pogranine zapovjednike u Dubici, Kostajnici i Novome 10 na lijevoj strani Une. Znajui unaprijed da e druga strana zauzeti takav stav, obratio se Mehmed Seid Efendija za miljenje bosanskom veziru, koji mu je posredstvom Abdulah-pae iz Janjine umjesto odgovora poruio neka o tim pitanjima mimo i trezveno raspravi na zajednikoj sjednici obiju komisija. Smatrajui taj prijedlog korisnim, zakazan je sastanak u prijepodnevnim satima za 27. travnja na desnoj strani Une nedaleko Kostajnice. Pored generala Guadagnija i Mehmed Seid Efendije, sastanku su bili nazoni podban i krievaki upan Baltazar Bedekovi kao
Ostrunika ada sjeveroistono od sela Ostrunice u Srijemu. Zidinske ade vie nema. Njezino ime ouvalo se u nazivu zemljita i ume Zidina na lijevoj strani Save blizu sela Boljevci. 4 Podgorika ili Kamnika ada sjeverno od sela Kamiak na desnoj strani Save. 5 Izmeu Kupinova i Klenka Sava je esto mijenjala svoje korito. Pod imenom Karakuka ada u Savi nema rijenog otoka. Na postojanje te ade upuuje naziv ume i zemljita Karakua istono od sela K1enka. 6 Promjenom toka Save, Vitojevaka ada postala je sastavni dio njezine lijeve obale. Ime te nekadanje ade ouvalo se u nazivu Vitojevako ostrvo uz lijevu savsku obalu. 7 Krstac ada vie ne postoji. O toj adi i njezinu postojanju govore nazivi ume i zemljita Ada i Krstac uz lijevu savsku obalu blizu sela K1enka. 8 Nekadanja Ada Vrbovaka blizu Krstac-ade sastavni je dio lijeve savske obale. 9 Poloaj Vrti ade valja traiti istono od Srijemske Rae izmeu Horvat-Pustare i Radan-Bare na mjestu movare zvane Vrti. 10 Stari Novi odnosno Bosanski Novi uz desnu obalu Une. U osmanskim izvorima krajem 17. st. Novi-i atik za razliku od utvrde koju su krajike vlasti podigle 1691. na lijevoj strani Une.
3 2

258

opunomoenik hrvatskoga bana, prije spomenuti Abdulah-paa, krajiki sudac Muhlisi Mustafa Efendija Mufti, bosanski timardefterdar Hadi Mehmed Efendija, bosanski sandakbeg Hasan-aga, ohader bosanskog vezira Husein-aga i tuma De Sain. Poslije iznoenja dokaza i protudokaza, kao i podue rasprave o njima, bilo je zakljueno da se u prvom redu ispita to posada i stanovnitvo u Novome trae, odnosno, o kojem se tu zemljitu radi i o tome izvijesti carski dvor u Beu, pa shodno njegovoj odluci i postupi. Ali im su stanovnici i graniari saznali koje zemljite bi trebalo predati Turcima, odluili su orujem suprotstaviti se Mehmed Seid Efendiji. Iako general Guadagni u svome izvjetaju o tome nita ne kae, oito da je on bio u dosluhu s krajikim zapovjednicima koji su neposredno utjecali na ope raspoloenje vojske i stanovnitva. Naime, kada je 28. travnja Mehmed Seid Efendija preao s pratnjom na lijevu stranu Une i stigao do potoka irovca, doekali su ga graniari i odredi banske vojske s uperenim orujem. Uz silnu viku igraju nasrtali su na njega i njegovu pratnju, silazi li s konja i ponovno uzjahivali, potezali pitolje i sablje, prijetili mu ako pode dalje da e ga sasjei, a na silu odgovoriti silom. Iznenaen i zaplaen prijetnjama i odlunou vojske i stanovnitva, Mehmed Seid Efendija se povukao i zamolio generala Guadagnija neka smiri razjareni narod, istiui usput da je besmisleno zbog komadia zemljita zapoinjati novi rat. Kako se taj spor nije mogao nikako drukije rijeiti, bilo je zakljueno da se o tome hitno izvijeste prijestolnice i njima prepusti donoenje odluke o tom zemljitu. to se tie obilaska graninih oznaka, postavljenih 1699. sve do granice s Republikom Venecijom, nije general Guadagni elio poi dalje. Svoj nepristanak pravdao je pogoranim zdravstvenim stanjem, kao i teki pristupanim mjestima na kojima su bile postavljene te oznake. Osim toga, za takav obilazak nisu bile povoljne ni vremenske prilike, jer je u meuvremenu pao snijeg. Zbog ograniena vremena u provoenju razgranienja, dogovorili su tada general Guadagni i Mehmed Seid Efendija da umjesto njih obilazak graninih oznaka obave njihovi opunomoenici, a oni e ih do povratka ekati u Gvozdanskom, odnosno Buimu. Tjedan dana poslije, kada je obilazak graninih oznaka bio zavren, sastali su se oni 7. svibnja pokraj granine humke kod sela Bojne i u roku od etiri dana dogotovili tekst ugovora o razgranienju. . U dogovoreno vrijeme, izmeu 3 i 4 sata poslijepodne, nali su se oni 1l. svibnja na istom mjestu i sveano razmijenili tekstove ugovora. Zadovoljni to su taj posao sretno priveli kraju, na rastanku se srdano pozdrave, zagrle i poljube. Neposredno zatim, vratio se general Guadagni u Brod, gdje je 16. svibnja 1741. dovrio pisanje izvjetaja o razgranienju s Osmanskim Carstvom. 11 Postavljanje granice izmeu Austrije i Osmanskog Carstva 1741., uzdu Save i donjeg toka rijeke Une, postavljena je i granica izmeu Hrvatske i Bosne, koja se potom gotovo nije vie ni mijenjala. Dijelei dva carstva i svijeta, ta je granica ujedno potvrdila gubitak vjekovnog prostora Hrvatske izmeu rijeke Une i Vrbasa, ili takozvane Turske Hrvatske, kao i cijele I Bosanske Posavine. Na taj nain okupacijska granica postavljena osvajakim pohodima osmanske vojske postala je trajna, a Hrvati koji su i dalje ivjeli istono od Une juno od Save ostali su i duhovno otrgnuti od Hrvatske. Promjenom vjerskog i narodnog sastava stanovnitva, u daljem raspletu dogaaja postupno su tonula povijesna prava Hrvatske na tom prostoru i nestajala sve dublje u prolost.

Kriegsarchiv, Wien, Kartenabteilung, K VII I 2; Mauran. Razgranienje izmeu carske Austrije i Osmanskog Carstva od utoka Save u Dunav do Novog na Uni 17410 godine, Anali Zavoda za znanstveni rad JAZU u Osijeku, Osijek 1984., 3.p.173-191

11

259

POSLJEDNJI RAT S OSMANSKIM CARSTVOM I RAZGRANIENJE 1795.

U savezu s Rusijom poveo je 8. veljae 1788. car Josip II. trei po redu rat protiv Osmanskog Carstva. Njegov cilj bio je osvajanje Srbije i Bosne i potom, zajedno s Rusima, potiskivanje Turaka posve iz Europe. Osobnim carevim zalaganjem bile su izvrene opsene ratne pripreme i prikupljena je dosta brojna i dobro naoruana vojska. Na elu te vojske nalazio se ostarjeli maral Franz Moriz Lacy koji nije bio dorastao voenju rata. Naime, umjesto da iskoristi vojnu premo i brzim udarima osvoji sjevernu Srbiju kako bi prisilio Beograd na predaju, Lacy se pouzdavao u dobrovoljake odrede i ustanak Srba, dajui tako Turcima dovoljno vremena u prikupljanju njihovih snaga i organiziranju obrane. Dok je maral Lacy oklijevao i slao iz Banata dobrovoljake odrede preko Dunava, graniarska vojska iz Like i Banske granice prela je odmah granicu i glavninu snaga usmjerila na gubicu. Iako brojano premona, ta je vojska svuda nailazila na estok otpor bosanskih muslimana, ' pa je u prva dva mjeseca ratovanja bio osvojen samo Drenik. Istom kad je zapovjednitvo preuzeo general Gideon Laudon, slomljena je 26. kolovoza obrana Dubice, a 3. listopada 1788. i Bosanskog Novog. Napredujui vrlo sporo, osvojila je. krajika vojska u proljee 1789. ! i Bosansku Gradiku. U meuvremenu bio je general Laudon upuen u Banat, gdje je od marala Lacyja preuzeo vrhovno zapovjednitvo nad vojskom i nakon Smedereva 8. listopada 1789. na juri zauzeo Beograd. Osvajanje Beograda nije znailo i prevagu u ratu, jer su prorijeenoj i bolestima iscrpljenoj carskoj vojsci trebale svjee snage. Za njihovo prikupljanje nije, meutim, bilo vremena ni novca. Svjestan toga, znao je i car Josip da od postavljenih ratnih ciljeva nema nita, i da je izlaz jedino u sklapanju mira. Uostalom, na to gaje prisiljavao savez izmeu Engleske, Prusije i Nizozemske uperen protiv Austrije. Osim toga, njegova je apsolutistika vladavina izazvala i ope nezadovoljstvo u zemlji i otpor stalea u Hrvatskoj i Ugarskoj, koji su traili saziv Sabora i vraanje zemaljskog ustava. Pod pritiskom stanja u zemlji, a pogotovo naglog pribliavanja diplomacije sultana Selima III. Prusiji, obeao je car saziv Sabora 18. prosinca 1789., a deset dana kasnije posebnom naredbom vratio Ugarskoj i Hrvatskoj i ustav. Razdiran neuspjehom i boleu, iznenada je 20. veljae 1790. umro car Josip, a njegov nasljednik Leopold II. preuzeo je vladavinu optereenu nedovrenim ratom i unutarnjim , krizama u dravi. Navalni savez izmeu Osmanskog Carstva i Prusije, primorao je novoga cara na brzo djelovanje njegove diplomacije, kako bi to prije dolo do mira prihvatljivog za obje zaraene strane. Tim prije to je Prusija ve u proljee 1790. rasporedila svoju vojsku blizu austrijske granice. Izbjegavajui dalje zaotravanje odnosa s Prusijom, prihvatio je car Leopold sporazum o hitnom sklapanju primirja s Osmanskim Carstvom i otkazivanju saveza s Rusijom, postignut mjeseca srpnja iste godine u Reichenbachu na poticaj pruskog kralja Friedricha Wilhelma II., koji se ujedno obvezao da e posredovati u sklapanju mirovnog ugovora. Okonanje rata bilo je u interesu ne samo Prusije nego i Engleske, zbog pristupanja carske Austrije savezu protiv revolucionarne Francuske i pokuaju spaavanja kralja Louisa XVI. i monarhije. I prije postizanja sporazuma u Reichenbachu nastupilo je zatije na bojitima s Osmanskim Carstvom, osim to je 1790. graniarska vojska u Hrvatskoj preotela Turcima Cetin.

260

Nastavljajui vrlo ive pregovore o uvjetima mira i to povoljnijeg izlaska iz rata, napokon je, 4. kolovoza 1791. u Svitovu na Dunavu, zakljuen mirovni sporazum izmeu Austrije i Osmanskog Carstva, na temelju kojeg je Austrija po drugi put izgubila rat. Prema odredbama sporazuma morala je ona napustiti osvojeno u Srbiji i vratiti se u granice iz 1741. godine. Isto tako prepustiti Turcima Bosansku Gradiku, Dubicu i Bosanski Novi. S druge strane, pri pali su Austriji u Hrvatskoj Dvor na Uni, Drenik, Cetin, Petrovo Selo, Lapac i Srb s okolnim naseljima. Novo razgranienje zavreno je istom 23. prosinca 1795. postavljanjem graninih oznaka prema Bosni, koje e ostati kao trajna razdjelnica svjetova i kultura. Ni Austrija nije takoer urila s povlaenjem iz Bosanske Gradike i s desne strane rijeke Une. Neznatnim pomicanjem granice, sav prostor dobiven u ratu, povrine priblino 900 kilometara kvadratnih, prikljuen je Vojnoj granici. Mirom u Svitovu konano i stvarno je zavreno etiri stoljea dugo ratovanje Hrvata s Osmanskim Carstvom. Pljakaki upadi preko granice i okraji na tom prostoru koju godinu kasnije i poetkom 19. stoljea, bili su tek posljednji trzaji umirueg Carstva, koje vie ni samo nije imalo nadzora nad svojom vrlo udaljenom pokrajinom. Usprkos stravinim ljudskim, prostornim, materijalnim i kulturnim gubicima, kao i dovoenju do ruba istrebljenja, upravo mitskom snagom uspjeli su Hrvati za to vrijeme obraniti opstanak, ouvati svijest o sebi i postojanje Hrvatske, ma koliko ona bila upravno i politiki razuena. Neunitivim nagonom samoodranja i nikad ugasloj vjeri i nadi o povratku i obnovi samo- stalnosti, predstojala je zatim Hrvatskoj i hrvatskom narodu nita manje naporna i stoljeima duga borba u prikupljanju svojih rastrganih dijelova. U toj borbi, teko breme naslijea iz vremena osmanske vladavine i ratova za osloboenje od osmanske vlasti, stajalo je uvijek kao kamen spoticanja na cesti, koji je neprestano dovodio u pitanje ostvarivanje povijesnih prava hrvatskoga naroda. Tih se prava Hrvatska i hrvatski narod nikada nisu odricali, niti su prihvaali da im netko drugi unutar nje same i u tuem interesu, na temelju osmanske i vojno-krajike ostavtine, odreuje povijesnu sudbinu, u kojoj bi zauvijek nestali. Zaeto u zlim vremenima, propau carske Austrije to je naslijee razdiralo Hrvatsku, da bi zakanjelim djelovanjem povijesnih zakonitosti na isti nain razornom snagom nestajalo, i na kraju se pretvorilo u povijesnu leinu.

261