2.

OBRANA OD TURAKA

1463. Turci su zauzeli Bosnu pa je Matijaš Korvin u vojnom pohodu porazio i protjerao Turke. Za
obranu protiv Turaka na prostoru Bosne organizirao je dvije banovine: Jajačku i Srebreničku. Te
banovine je napravio Matijaš Korvin kako Turci nebi prodrli u Ugarsku i Hrvatsku. Hrvatsko plemstvo
se nije bavilo prodorima Turaka u Liku i Gorski kotar jer su se međusobno borili. No 1493. plemići su
se odlučili na sukob sa Turcima. Nažalost, Hrvati su u bitki na Krbavskom polju doživjeli težak poraz.
Prema povijesnom izvoru Turci su glumeći povlačenje namamili hrvatsku pješadiju do šume u kojoj se
skrivala njihova konjica koja je teško porazila hrvatsku pješadiju. Ova bitka predstavlja početak
stogodišnjeg sukoba Hrvata i Osmanlija.

Godine 1527. se održao Hrvatski sabor na kojem Hrvati za hrvtatskog kralja biraju Ferdinanda
Habsburškog. Ferdinand je obećao Hrvatima obranu od Turaka. Vojne krajine su služile za učinkovitiju
obranu od Turaka na Hrvatskim granicama, a uspostavili su ih Habsburgovci u 16. stoljeću i tako su
odvojili taj teritorij od Hrvatske . Vojne krajine sastojale su se od dva djela na području Hrvatske tamo
gdje ona graniči sa teritorijem Turaka. Ona na području od Drave do Kupe je Slavonska krajina, a
Hrvatska krajina je bila od Kupe do mora. Sjedište slavonske krajine bio je Varaždin, a Hrvatske
Karlovac. Vojnom krajinom upravljali su Hasburgovci u Grazu dok hrvatski ban i Sabor nisu imali vlasti
nad njom. Kasnije je odlučeno da se podigne nova ratna utvrda – Karlovac čija gradnja započinje
1579. g. Karlovac je bio građen planski na sutoku rijeka Korane i Kupe, u blizini stare utvrde
Dubovac. Njegovo značenje je bilo što je postao središnjom utvrdom za obranu od Osmanlija
između Senja i Siska. U vojnim krajinama živjeli su Vlasi i oni su bili vojnici graničari. Zadaća im je
bila obrana hrvatske granice od Turaka. Njih su u ove krajeve naseljavali Habsburgovci pa su bili
oslobođeni od feudalnih obveza prema hrvatskom plemstvu. Iako je hrvatsko plemstvo bilo protiv,
Ferdinand II je 1630. izdao Vlaške statute. Tim dokumentima je Vlasima dana osobna sloboda te
pravo na samoupravu i slobodu trgovanja. Osnova organizacije Vojne krajine je sistem zadruga.
Kućna zadruga je životna, radna i proizvodna zajednica ljudi i to uglavnom srodnika koji žive u jednom
kućanstvu. Oni imaju zajedničko gospodarstvo i pod upravom su domaćina i gospodara. Često je,
zbog činjenice da sva imovina jedne zadruge skupljena u jednom dvorištu, jedna zadruga bila i jedno
selo. Na čelu svakog sela bio je čardak koji je služio kao svojevrsna promatračnica s
puškarnicama.Turski prodor je zaustavljen u bitci kod Siska. Bosanski paša Hasan Predojević je prema
povijesnom izvoru doveo vojsku od 10000 izabranih konjanika i pješaka. Sedmi dan bitke su
karlovački mušketiri zasuli kišom metaka Turke koji su se povukli pa je paša sa svoja četiri bega i
vojskom završio u Kupi. Tako su Hrvati zahvaljujući hrabrosti bana Tome erdodya koji je došao u
pomoć poraziti Turke. Time je završen stogodišnji rat i podjela hrvatskih zemalja.

Uskoci su starosjedioci raseljeni pred osmanskom opasnošću te prognanici i prebjezi iz krajeva pod
osmanskom vlašću koji su »uskočili« k posadama hrvatskih graničnih utvrda te s njima nastavili borbu
protiv Osmanlija. Nakon 1537. kada su Turci osvojili Klis, uskoci se sele u Senj. Tako postaju
habsburški vojnici. Uskoci su pljačkali Turce i borili se protiv njih. No, oni nisu samo napadali Turke,
već su njihovim pljačkaškim pohodima, zbog neredovitosti plaće, bili izloženi i brodovi koji su plovili
Jadranom. Uskoci su počeli napadati mletačke brodove što je završilo Uskočkim ratom (1615. –
1618.). No kada su Venecij i Hasburgovci potpisali mirovni ugovor 1618. Uskoci su bili preseljeni u
Otočac i Brinje. Na glave onih koji su namjeravali i dalje sudjelovati u prepadima bile su raspisane
nagrade. Klisom u to vrijeme zapovijeda Petar Kružić. Kružić je bio kapetan i knez Klisa i Senja, druge
uskočke utvrde na Jadranu. Iako nije bio pripadnik visokog plemstva, naslov kneza dobiva zbog
iznimnih zasluga u borbi protiv Osmanlija. U pokušaju da Klisu pomogne pogiba. Najveća posljedica
turskih osvajanja je bila iseljavanje hrvatskog stanovništva. Kako se može saznati iz povjesnih izvora,
raja kršćani su bili u lošijem položaju od muslimanske raje jer su im porezi bili veći a morali su davati
harač kao poseban porez. Zato su Hrvati pobjegli u zemlje nezahvaćene ratom. Većina je pobjegla u
Gradišće gdje i dan danas živi zajednica gradišćanskih Hrvata. Neki su otišli u talijansku pokrajinu
Molise. Jedno od tri današnja naselja zove se Montemitro i u njemu su potomci doseljenika sa
hrvatske obale. Naseljavanjem Vlaha koji su bili pravoslavne vjere se promjenila narodna i vjerska
struktura stanvoništva.