Navodnjavanje vonjaka

Navodnjavanje je melioracijska mjera kojom se nadopunjavaju prirodne padaline u onom trenutku kada nema dovoljno vode u tlu za pravilan i uspjean rast i razvoj voaka

 Voe ima veliki znaaj u ishrani, te se koristi u svjeem i preraenom stanju. Najee padaline ne zadovoljavaju potrebe stabala za vodom Navodnjavanje vonjaka potrebno - optimalnog osiguravanje voaka vodom te postizanje visokih prinosa plodova dobre kvalitete.

 U naoj zemlji navodnjavanje voaka trebalo bi biti obavezno, jer je sua redovita pojava u ljetnom periodu. Sua traje due ili krae vrijeme i esto ostavlja ozbiljne posljedice na smanjenje prinosa i kvalitetu plodova.

 Nedostatak vode u poetku perioda vegetacije negativno se odraava na opi porast biljaka, lo porast lia, cvjetanje je slabije jer opadaju cvjetni zameci. Nedostatak vode u drugom dijelu vegetacije utjee na prijevremeno (prisilno) sazrijevanje i opadanje plodova, loe formiranje cvjetnih zametaka, starenje i opadanje lia, to remeti fotosintezu i slabije nakupljanje hranjivih tvari pa voke loe prezimljavaju i stradavaju u veem obimu.

 U sunom periodu lie voaka moe oduzimati vodu iz plodova zbog razlike u osmotskom tlaku. Tako plodovi ostaju sitniji, loije su kvalitete. Mijenjaju se fizioloki i biokemijski procesi u biljkama, formiraju se spojevi koji pogoravaju kvalitetu plodova.

 Potrebno je opskrbiti biljke lako pristupanom vodom u zoni aktivne rizosfere tokom perioda vegetacije. Reim navodnjavanja odreuje se prema: vlanosti zemljita, prema stanju biljaka, najee prema kritinim periodima za vodu, vanjskim promjenama ili unutranjim fiziolokim pokazateljima.

 Pri izvoenju navodnjavanja vonjaka znaajno je pitanje doziranja vode. Optimalna vlanost u tlu moe se postii i odravati samo onda ako se struno gospodari vodom u zoni rizosfere. Ako se navodnjava ee nego to je potrebno, dolazi do veeg doziranja vode i do problema navodnjavanja. Ako se rjee navodnjava i time dodaje manja koliina vode od potrebne, ne moe se postii visoka i kvalitetna voarska proizvodnja.

 Za struno doziranje vode potrebno je pri svakom navodnjavanju pravilno odrediti:

obrok navodnjavanja trenutak poetka navodnjavanja

Obrok navodnjavanja(mm)
Ovisi o: uzgojenoj kulturi i tlu Dubina tla koju treba navlaiti ovisi o dubini korijenja, odnosno o vrsti kulture i fazi razvoja biljke. Obrokom navodnjavanja treba navlaiti tlo do poljskog vodnog kapaciteta. (Vlanost tla preostala nakon otjecanja gravitacijske vode naziva se poljski kapacitet vlanosti) Za laka (pjeskovita) tla potreban je manji obrok navodnjavanja nego za tea (glinasta) tla. Meutim, pjeskovita tla treba ee navodnjavati nego glinovita, jer biljke trebaju jednake koliine vode bez obzira na tlo na kojem se uzgajaju.

 Dubina vlaenja pri navodnjavanju (m) za jabuku, breskvu , kruku, marelicu iznosi 0.40-0.55 m.

 Trenutak poetka navodnjavanja odreuje se u praksi na nekoliko naina: vanjskim morfolokim promjenama na vokama procjenjivanjem vlanosti u tlu kritinim razdobljima voke za vodu odreenim turnusom navodnjavanja mjerenjem vlanosti tla unutarnjim fiziolokim promjenama voke

Preporua se odreivanje trenutka poetka navodnjavanja pomou: mjerenja vlanosti tla svakodnevnog utroka vode

Na terenu mjerenje vlanosti tla vri se tenziometrima, neutronima i gama zrakama, elektrometrijskim mjerenjem i vlagomjerom. Vlagomjeri u vonjacima predstavljaju nov nain mjerenja. Vlagomjeri mjere vlanost u svakom trenutku, pri uzgoju svih kultura i na svim tlima.

 Obraunavanje svakodnevnog utroka vode u stvari je bilanciranje vode u tlu, na temelju priljeva i utroka vode tijekom vegetacijskog razdoblja. Bilanciranje vode moe se obaviti na nekoliko naina, a jedan od njih je pomou koeficijenta navodnjavanja. Koeficijent navodnjavanja predstavlja koliinu vode u mm koja se troi po jednom stupnju srednje dnevne temperature zraka (mm/1 stupanj C)..

Tijekom vegetacije potrebno je odravati vlanost tla u optimalnom intervalu i mjeriti slijedee elemente: vlanost tla na poetku i na kraju suhog desetodnevnog razdoblja koliinu oborina koje eventualno padnu, tijekom svakih deset dana srednju dnevnu temperaturu zraka koliinu vode, koja se eventualno dodaje navodnjavanjem, u svakoj dekadi.

 U praksi se reim navodnjavanja najee koristi prema kritinim periodima u odnosu na vodu. Voke najvie troe vodu od zavretka cvjetanja do kraja intenzivnog porasta plodova. Kritine faze razvoja u odnosu na vodu su cvjetanje, porast lia i mladica formiranje zametaka i porast plodova.

 Prvo navodnjavanje trebalo bi obaviti deset dana poslije cvjetanja, ukoliko je proljee suno, a zima je bila oskudna sa padalinama. Drugo navodnjavanje se obavlja poetkom sedmog mjeseca, u periodu najveeg porasta vegetativnih organa, kada se formiraju cvjetni pupoljci za narednu godinu i rastu plodovi. Tada su i najvei evapotranspiracijski zahtjevi vanjske sredine, te stabla voaka najvie troe vodu, a period je relativno oskudan padalinama.

 Tree navodnjavanje se obavlja poetkom 8. mjeseca, za porast plodova, koji stiu za berbu krajem 8. mjeseca i tokom 9. mjeseca. etvrto navodnjavanje primjenjuje se samo kod sorata jabuka i kruaka za zimsku potronju, ali se obavlja 25-30 dana prije berbe.

Navodnjavanje minirasprskivaima
Ovim nainom navodnjavanja voda na povrinu tla pada u obliku malog mlaza ili maglice. Sustav radi pod manjim tlakom (od 1 do 2,5 bara) i navodnjava se samo dio vonjaka gdje se razvija glavna masa korijena.
Ovaj nain navodnjavanja primjenjuje se pri uzgoju kultura koje se sade na vei razmak, kao to su vonjaci ili vinogradi. Navodnjavanje minirasprskivaima je osjetljivo na vjetrovitim podrujima i u podrujima visoke evaporacije

 Trite danas nudi vie tipova minirasprskivaa razliitih konstrukcija, kao to su kontinuirani ili pulsirajui, s navodnjavanjem cijelog ili samo dijela kruga, razliitog dometa i intenziteta navodnjavanja.
Zbog veliine sadnice minirasprskivaa manja je potreba filtriranja vode u odnosu na navodnjavanje kapanjem.

Navodnjavanje kap po kap

Koristi se na plantanoj voarskoj proizvodnji. Podrazumijeva najracionalniji utroak vode u odnosu na druge naine navodnjavanja. Nema okiranja voke niti zbijanja tla.
Sastavni dijelovi metode navodnjavanja kapanjem su: usisni vod, predfiltar, pumpa, ventil, injektor za kemijska sredstva, filter, glavni cjevovod, razvodna mrea, lateralni cjevovod, a zavrava emiterima-kapaljkama.

 Temeljni princip metode kapanjem jest da voda iz sustava postavljenih plastinih cijevi izlazi kroz posebne kapaljke, koje su postavljene uzdu cijevi i kap po kap vlai tlo uz svaku uzgojenu sadnicu ili ve odraslu voku. Tom metodom moe se najpreciznije dodavati voda potrebna u tlu.
Navedeni nain navodnjavanja ima dva sustava: povrinsko i podpovrinsko navodnjavanje. Pri povrinskom navodnjavanju cijevi i kapaljke su postavljene iznad tla ili na povrini tla, a pri podpovrinskom navodnjavanju one su ukopane u tlo.

 Jedan od najznaajnijih problema navodnjavanja kapanjem je zaepljenje kapaljki, bilo mehaniko ili kemijsko. Zaepljenje kapaljki je izravno povezano s kakvoom vode za navodnjavanje te s njezinim fizikalnim, kemijskim i mikrobiolokim imbenicima. Filterima se moe sprijeiti mehaniko zaepljenje kapaljki.
Kemijsko zaepljenje se javlja kao posljedica stvaranja netopivih soli na samom otvoru ili unutar kapaljke.

 Jedna od najznaajnijih prednosti navodnjavanja kap po kap jest mogunost primjene tekuih gnojiva ( fertirigacija) istovremeno s navodnjavanjem. Kod viegodinjih nasada treba odabrati trajnija rjeenja za navodnjavanje-najbolje su polietilenske cijevi s integriranim kapaljkama. Pri tome treba obratiti pozornost i na nagib tla, jer ukoliko on prelazi 5%, nuno je koristiti kapaljke kompenzirajueg pritiska, kako bi se osigurala ujednaena distribucija vode kroz svaku kapaljku, kako na poetku, tako i na kraju reda u vonjaku.

maslina

Kap po kap

Navodnjavanje kienjem
Metodom navodnjavanja kienjem voda se raspodjeljuje po povrini tla u obliku prirodne kie. Metoda kienja ima mnoge prednosti: mogunost upotrebe u razliitim topografskim uvjetima, pripremni radovi na zemljitu su nepotrebni ili minimalni, ne zauzima obradivu povrinu, ne smanjuje koritenje mehanizacije, mogunost ekonominog koritenja raspoloive vode zbog tonog doziranja.

 Pri navodnjavanju kienjem ureaj sustava zahvaa vodu iz izvora, tlai je kroz cijevi i na kraju preko rasprskivaa, u obliku prirodne kie, rasporeuje po povrini koju navodnjava. Sustav navodnjavanja kienjem moe biti prenosiv, polustabilan i stabilan. U prenosivom sustavu svi dijelovi su prenosivi, a cijevi se spajaju brzoprikljunim spojkama. Stabilni sustav ima sve dijelove stabilne. Rasprskivai se prikljuuju na cijevnu mreu koja je najee postavljena u tlu.

 Svaki se sustav navodnjavanja kienjem sastoji od vodozahvata, mree cijevi, rasprskivaa i armature. Cijevna mrea slui provoenju vode od iz ora do rasprskivaa. Ta se mrea sastoji od usisne cijevi, glavnog cjevovoda i kinih krila. Rasprskivai imaju zavrnu ulogu u sustavu kienja. Mogu se razlikovati po vodnom tlaku, domeni bacanja vode, koliini izbacivanja vode, povrini kienja, intenzitetu kienja vrsti i broju mlaznica, nainu pogona i nainu kienja.

 Za navodnjavanje voarskih kultura najpovoljnije je lagano kienje, pa e najbolji biti rasprskivai malog intenzizeta i malog dometa. Jedna od najvanijih osobina rasprskivaa jest ravnomjernost kienja, zato rasprskivai moraju biti ravnomjerno rasporeeni po povrini koja se navodnjava. Pri navodnjavanju kienjem vrlo je vano poznavati trajanje kienja s jednog poloaja rasprskivaa. Obrok navodnjavanja e zavisiti od osobina tla, kulture i trenutanog stanja vlanosti tla.

Navodnjavanje jabuka
Kod navodnjavanja vonjaka jabuka preporuuje se navodnjavanje kapanjem jer tako biljka kontinuirano dobiva vodu i postiu se velike utede vode. Preporuuju se kratki razmaci izmeu obroka vode, s koliinski ogranienim obrocima vode kako bi se osiguralo da biljke lake uzimaju vodu. Preporuljivo je obaviti kemijsku i bakterioloku analizu vode svake tri godine da bi se utvrdili slijedei parametri: pH, elektrina vodljivost, bikarbonati, sulfati, nitrati.
Nedostatak vode kroz kritine stadije razvoja moe rezultirati opadanjem plodova, smanjenim prinosom te brim zavretkom sezone rasta i dozrijevanja.

Navodnjavanje bresaka i nektarina

Pri navodnjavanju vonjaka bresaka i nektarina preporua se metoda navodnjavanja kapanjem. Pri slanosti, koja se utvruje na temelju elektrine provodljivosti, u obzir treba uzeti slijedee: sadraj klora, natrija i nitrata koje tlo sadri, zbog mogue fitotoksinosti. Za veinu tala navodnjavanje sustavom kapanja je najracionalnije. Navodnjavanje se provodi u kritinim razdobljima, npr. tijekom rasta ploda, kod promjene boje ploda i dozrijevanja te nakon berbe, za rane sorte (kolovoz, rujan), za zavretak diferencijacije pupova.

Navodnjavanje ljiva
Kod navodnjavanja ljiva preporuuje se metoda navodnjavanja kapanjem jer biljka kontinuirano dobiva vodu i zbog velikih uteda navodi. Preporuljivi su kratki razmaci izmeu navodnjavanja u malim koliinama vode da bi se osiguralo da biljka lake uzima vodu.
Sustavi povrinskog navodnjavanja nisu preporuljivi. Potrebno je obaviti kemijsku i bakterioloku analizu vode svake 3 godine.

Navodnjavanje treanja
Kod navodnjavanja treanja preporuuje se metoda navodnjavanja kapanjem, jer je ono najracionalnije. Navodnjavanje se provodi u kretinim razdobljima npr. tijekom rasta ploda, kod promjene boje ploda i dozrijevanja te nakon berbe.

Navodnjavanje dinja
Kod navodnjavanja dinja treba napomenuti da su zahtjevi dinja za vodom vrlo visoki, a razliiti su u razliitim stadijima razvoja tijekom vegetacije. Ako biljka nema dovoljno vode na raspolaganju, plodovi e biti loe kvalitete i proizvodnja e biti manja. Da bi se zadovoljile potrbe dinje za vodom, navodnjavanje treba uskladiti s razvojnim stadijem biljaka i s koliinom oborina. Treba izbjegavati zalijevanje biljaka tijekom cvatnje i rasta ploda. Ukupne koliine vode potrebne za proizvodnju dinja ovise o koliini oborina, a kreu se izmeu 2000 i 3000 m3/ha.

Preporuuje se sustav navodnjavanja kapanjem: navodnjavanje je potrebno prekinuti oko 10 dana prije berbe, osobito za sorte koje su osjetljive na pucanje plodova.

Kakvoa vode za navodnjavanje vonjaka

Od fizikih znaajki treba spomenuti da navodnjavanje pretoplom ili prehladnom vodom moe izazvati temperaturne okove biljke. Najpovoljnija temperatura vode za navodnjavanje iznosi 25 stupnjeva celzijusa. Razlika izmeu temperature vode i temperature voke nikako ne bi smjela biti vea od 10 stupnjeva celzijusa. Od kemijskih znaajki vode za navodnjavanje trebalo bi napraviti kemijsku analizu vode za navodnjavanje, da bi se predvidjeli mogui problemi, a to su: zaslanjivanje, alkalitet i toksinost, tj djelovanje pojedinih iona iz tla i vode koji se akumuliraju u voki do koncentracije koja uzrokuje oteanje stabala ili plodova.

Zakljuak
moemo zakljuiti da je navodnjavanje vrlo vano za uspjean uzgoj poljoprivrednih kultura uz pravilno doziranje vanu ulogu ima obrok navodnjavanja i trenutak kad treba zapoeti s navodnjavanjem - dobili maksimalne prinose uz minimalni utroak vode

previsoka cijena i potrebna strunost za njeno izvoenje joj ograniavajui faktor za iru primjenu.

Hvala na panji!