1

ejh Muhammed El Gazali

OBNOVI SVOJ IVOT

Konjic, Maj 2000. 2

Naziv originala: Deddid hajateke Autor: Muhammed El Gazali Naziv prevoda: Obnovi svoj ivot Prevod: Mr Mesud Daji i Numan osi Lektor i korektor: Esad Baji Izdava: Medlis IZ-e Konjic Za izdavaa: Ahmed Daji Tehnika priprema: M&N tampa: "SABAH-PRINT" Ilida Tira: 1000
CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 297.1 al-GHAZZALI, Muhamed, Obnovi svoj ivot/Muhamed el Gazali; (prevod Mesud Daji, Numan osi). - Konjic; Medlis IZ-e, 2000. -230 str,; 21 cm. Nas. org. na arapskom jeziku I.El-Gazali, Muhammed vidi al Ghazzali, Muhamed COIBISS / BiH-ID 7763206 Na osnovu miljenja FM obrazovanja, nauke kulture i sporta, Broj 02-15-2125/00 da je knjiga "Obnovi svoj ivot" oslobodena poreza na promet proizvoda i usluga.

SADRAJ

SADRAJ ......................................................................................................... 4 UVOD ............................................................................................................... 6 OBNOVI SVOJ IVOT.................................................................................. 10 IVI U GRANICAMA JEDNOG DANA ...................................................... 18 POSTOJANOST, USTRAJNOST I PRONICLJIVOST ................................ 24 BRIGE I TEKOE ....................................................................................... 33 KAKO OTKLONITI UZROKE UZNEMIRENOSTI .................................... 45 ZNANJE JE PLOD RADA ............................................................................. 52 MAHANE BESPOSLENOSTI ....................................................................... 58 NE DOZVOLI DA TE SITNE STVARI NADVLADAJU ............................ 63 KADA I KADER ............................................................................................ 68 MI KUR'AN PUN MUDROSTI OBJAVLJUJEMO ...................................... 82 NE PLAI ZBOG ONOGA TO JE PROLO.............................................. 89 TVOJ IVOT JE PLOD TVOG RAZMILJANJA ....................................... 94 OGROMNA CIJENA ODMAZDE .............................................................. 103 NI OD KOGA NE OEKUJ ZAHVALU .................................................... 113 DA LI BI ZAMIJENIO ONO TO IMA ZA MILION FUNTI? ............... 122 TI SI TKANJE SAM PO SEBI ..................................................................... 129 OD KISELOG LIMUNA NAPRAVI SLATKI NAPITAK ......................... 140 DJELOVANJE IZMEU SEBINOSTI I NESEBINOSTI ..................... 145 ISTOA I TAJNOGA I JAVNOGA.......................................................... 158 IZMEU VJEROVANJA I NEVJEROVANJA .......................................... 165

POSLANIKOVA PRODUHOVLJENOST .................................................. 186 SHODNO TVOJOJ VRIJEDNOSTI BIE TI UPUENA I KRITIKA ...... 195 BUDI IMUN NA KRITIKU ......................................................................... 201 SVEDI SAM SVOJ RAUN ........................................................................ 206 ZAKLJUAK ............................................................................................... 211 EJH MUHAMMED EL-GAZALl .............................................................. 213

UVOD
Volio bih da upoznam sve one koji ne poznaju islam, ili ga poznaju samo povrno, sa prvom istinom o ovoj vjeri, a to je prirodnost islama. Njegova razliita uenja, o svim ivotnim pojedinostima glas su zdrave naravi i ispravnog miljenja, a njegova usmjeravanja, proeta kroz njegove osnove, oduak su za ono emu tee due i u emu nalaze smiraj. Ve dugo vremena obuzet sam idejom da objasnim slinost izmeu zapostavljene islamske tradicije i izmeu dostignua do kojih su doli slobodni mislioci u veini duhovnih, drutvenih i politikih oblasti. Pronaao sam mnogo slinosti koje ukazuju na podudarnost izmeu ivotnog iskustva i nebeske objave. Kao to se slau odgovori dva ovjeka kada im se postavi isto pitanje, tako se slau logika ispravne ljudske prirode, dok trai put ka dobru, sa logikom ajeta s neba, a oni upuuju sve ljude pravom putu. Moda se i moje potovanje vjere i moje ustrajavanje u njoj temelji na onome to sam lino osjetio u njegovoj skladnosti sa izvornom prirodom, pa kada ne bi bilo vjere od strane onoga koji zna vieno i nevieno, niti ja niti bilo ko drugi ne bi mogao izmisliti neto bolje za uspostavljanje veza sa Bogom i ljudima. Ti moe da sumnja u ovu tvrdnju i da je smatra ekstremizmom krutog ovjeka, ali ja imam pravo da pred tebe postavim razliite usporedbe, da ih pogleda i da nakon toga prosudi onako kako ti eli.

Izraz "ljudska priroda" ima iroko znaenje. Ponekad se moj i tvoj sud razlikuju o jednoj te istoj stvari do te mjere da e ti neto hvaliti, a ja to isto kuditi. Pa da li postoji neto to e sprijeiti ovu kontradiktornost? Odgovor lei u injenici da pod rijeju "ljudska priroda" podrazumijevamo samo zdravu ljudsku prirodu. Uzmi za primjer novoroene... Prirodno je da se rodi tjelesno i psihiki prirodno zdravo pa ako se dogodi da se iz nekog razloga rodi sa mahanama, onda je to neprirodno. Isto to pravilo vrijedi i za biljni svijet. Prirodno je da plodovi budu zdravi od nedostataka koje prouzrokuju razni insekti. Svako izobliavanje koje naruava prirodu i njenu ljepotu je nepravilno i ono mora da se odstrani. Ljudska zajednica mora da se kree u ovom smjeru, pa oni koji posjeduju psihike i fizike sposobnosti, umjeren temperament, izgraen karakter jesu oni od kojih se slua i uzima neto. A to se tie bolesnih, onih koji su odstupili od pravog puta, onih koji su neispravnog razmiljanja i onih koji svoje strasti ne kontroliu, oni su poput pokvarenih plodova u biljnom ili deformisanog mladuneta u ivotinjskom svijetu i njih ne moemo uzeti za primjer zdrave prirode. Ne smijemo se sloiti s njihovim miljenjem pa makar to oni smatrali glasom ili zovom zdrave ljudske prirode. Zaista Poslanik islama kada kae ovjeku koji ga je pitao o dobroinstvu: "Priupitaj svoje srce!", nije ponudio ovaj odgovor zloincu koji prolijeva krv i kri tue pravo, a mnogo je onih ija savjest prihvata injenje velikih grijeha. On je ponudio ovaj plemeniti odgovor ovjeku zdrave prirode koji voli dobro, pa ga je Poslanik oslobodio tegobe stalnog zapitkivanja i traenja odgovora i vratio ga svome srcu kad god mu stvari postanu manje jasne. Ovaj ovjek i slini njemu, od velikodunih, su mjerilo stvari i putokazi koji usmjeravaju.

Zaista je ivot bez takvih ljudi besmislen, umjesto da se biljei i pie o ovakvim ljudima, svijet je pisao o politiarima i voama koji su prolijevali krv i tlaili narod. Ako smo pojasnili ulogu zdrave ljudske prirode u spoznaji istine, neophodno je da ukaemo i na ovu stvar, a to je da brojni tekstovi objave nee koristiti ovjeku ukoliko je njegova priroda bolesna. Koju vrijednost ima dvogled koji sve pribliava i uveliava ako je u rukama slijepog ovjeka?! Zaista gubitak zdravog rasuivanja jeste zastor koji skriva razumjevanje istine a samim tim i njeno prenoenje. Rijeenje za navedeni problem je da svi oni koji imaju zdravu prirodu odluno izvre svoju obavezu, jer se u tome kriju dvije velike koristi. Prva od njih je da se okoriste ti plemeniti ljudi onim to je Allah d.. propisao svojim robovima, jer razum ma koliko se uzdigao uvijek e trebati Objavu, kao to je otroumnost u potrebi za raznim metodama spoznaje. Druga od njih je da se vjerske istine okoriste onim ko ih lijepo razumijeva i izlae, bez umanjivanja njihove vrijednosti, jer razumijevanje vjere je mudrost koja se ne da je svakom ovjeku, pa neka to ine oni koji za to posjeduju sposobnost. Lijepo razumijevanje vjerskih istina, koje smo naveli, mora da prati iskren rad u skladu s njima, jer rijeiti probleme ljudi i njihove uzroke nije u stanju niko drugi, osim onog ko je u stanju da rijei svoje line probleme tim vjerskim istinama, koje i drugima preporuuje. Moda e se suprostaviti ovome i rei: "Moda nosilac fikha (razumijevanja) nije i fakih... moda e nosilac fikha prenijeti to na nekog ko je znaniji od njega!" A ja kaem, zaista ima na ovom svijetu onih koji nose lijekove i njima druge lijee a sami se njima ne okoriste. S tim da, izuzeci od pravila ne opravdavaju postojanje neznalica koji prenose znanje i bestidnih koji prenose uputu. O ovakvima Kur'an govori u slijedeem ajetu: "Oni kojima je nareeno da prema 8

Tevratu postupaju, pa ne postupaju slini su magarcu koji knjige nosi. Ruan li je primjer naroda koji smatra lanim Boije mu'dize, a Allah nee ukazati na pravi put narodu koji nee da vjeruje." (El-Dum'a, 5) ovjek na osnovu svoje nepomuene prirode ponekad spozna istinu, jer su halal i haram jasni, ali ova spoznaja nema vrijednosti ukoliko ne zabranimo haram i ne dozvolimo halal i ukoliko se ne zaustavimo na granicama izmeu vrlina i pokuenosti, pravde i nepravde. Kae se: "Ljudi se dijele na dvije vrste: na ljude koji spavaju na svjetlu i ljude koji su se probudili u tami." Zaista su brojne skupine ljudi jo uvijek daleko od islama zato to (jo uvijek) ne poznaju njegovo uenje, i zbog toga ne trae put do njega, i ne uzimaju iz njegovog svijetla, a islam je zdrava ljudska priroda od koje su se ljudi udaljili, pa je doao Poslanik Muhammed ibn Abdullah da ih vrati njoj. Proitao sam knjigu "Ostavi uznemirenost i poni ivot", velikog uenjaka Dila Karindija pa sam, odmah po zavretku itanja odluio da vratim ovu knjigu islamskim osnovama. Ne stoga to je pisac prenio neto iz nae vjere, nego zato to se zakljuci, do kojih je doao, slau sa Kur'anskim ajetima i tekstovima Poslanikovih a.s. hadisa. Ovaj pisac ne poznaje islam, a da ga je spoznao iz njega bi citirao vie nego iz bilo kojeg drugog izvora. Ovo pisanje nije samo iz elje da bi zadovoljio svoju potrebu za pisanjem, nego da bi ispravio kriva shvatanja koja su tako rairena. Ako izgubi povjerenje u ljude ili se osjeti usamljenim, nai e utoite kod Gospodara ljudi. "Gospodaru moj, podari mi znanje, i uvrsti me meu one koji su dobri, i uini da me po lijepom spominju oni to e poslije mene doi, i uini me jednim od onih kojima e dennetske blagodati darovati." (E-u'ara, 83-85)

OBNOVI SVOJ IVOT

ovjek esto zaeli da zapone novu stranicu u svom ivotu, ali on taj eljeni poetak vee za nepoznato, kao kada se popravi njegovo stanje ili kada promjeni svoje mjesto boravka. Ponekad ga uporeuje sa vanim dogaajem ili posebnim povodom, kao to je roendan ili Nova godina, na primjer. On u ovom odgaanju ima osjeaj da e s ovim ekanim dogaajem doi specijalna snaga koja e ga angaovati nakon velike uspavanosti i motivisati nakon beznadenosti. Naravno, ovo je ista zabluda. Prava pokretaka snaga za novi ivot izvire iz unutranjosti ovjeka. ovjeka koji odluno kroi u ivot nee pokolebati teki uslovi koji ga okruuju, ma koliko bili loi, niti e on pasti pod njihov uticaj. Naprotiv, on e se njima okoristiti uspjevajui da sauva svoje osobenosti pred njima, poput sjemenki rue koje se zakopaju pod tlo pa probijaju sebi put u pravcu suneve svjetlosti, irei ugodan miris! One pretvaraju otri mulj i mutnu vodu u zadivljujuu boju i divan miris... Takoer, ovjek koji kontrolie sebe i svoje vrijeme zadrava slobodu akcije u susretu sa svim nemilim dogaajima, je u mogunosti da uini mnogo toga, ne oekujui pomo od vanjskih faktora radi ostvarivanja onoga to eli. Pomou njegove skrivene snage, nadarenosti, koju posjeduje, i ogranienih ansi, koje mu se pruaju, on moe da gradi ivot iznova. Nema mjesta oklijevanju. Ponekad vrijeme daruje energiju koja uvruje ile pregalaca na putu istine, a oekivati da nepokretnom podari mo hodanja i tranja je nerealno. Ne temelji gradnju svoga ivota na elji koja je produkt nerealnog. Ovakvo odlaganje sigurno ti nee dobro donijjeti. Bliska stvarnost, koja je pred tobom, ti, lino, i sve povoljne i nepovoljne okolnosti, koje te okruuju, jedino su prave osnove na 10

kojima se gradi tvoja budunost. Zato nema mjesta zastajkivanju i ekanju. Boiji Poslanik ree: "Allah prua svoju milost nou da oprosti onome koji je grijeio danju, a prua Svoju milost danju da oprosti onome koje grijeio nou."1 I zaista, svako odlaganje u realizovanju projekta kojim obnavlja svoj ivot i kojim popravlja svoja djela, ne znai nita drugo do produavanje tamnog perioda, kojega se eli otarasiti i prihvatanje da ostane pregaen pred nasrtajima tenji i nemara. ak, to bude vrlo esto i razlogom veeg oaja i samounitenja, a to znai propast. U tom smislu Poslanik a.s. kae: "Pokajnik od Allaha oekuje milost, a umiljeni oekuje prijekor. O ljudi, znajte da e svako doi svojim djelima, i niko nee napustiti ovaj svijet a da ne vidi svoja dobra i loa djela. Znajte, da se djela cijene po svom zavretku. No i dan su dva dara koji vam slue kao jahalice zato lijepo putujte na njima do Ahireta. uvajte se odgaanja, jer smrt dolazi iznenada. Neka se niko od vas ne oslanja samo na Boiju milost, zaista su i dennet i vatra vama blii od sveze na obui. Onda je prouio: "Ko uradi dobra koliko trun vidjee ga, a ko uradi zla koliko trun vidjee ga." (Ez-Zilzal, 7-8) Kako je lijepo da ovjek s vremena na vrijeme obnovi lini raspored, aljui kritike poglede u tom pravcu, da bi spoznao svoje mahane i nedostatke, i da razvije kratkoronu i dugoronu strategiju, radi oslobaanja od greaka u koje pada. Uvijek poslije nekoliko dana pogledam u latice moga stola, radi sreivanja nereda napravljenog zbog razbacanih listova i papiria koji vie nemaju funkcije. Sve moram postaviti na odgovarajue mjesto tako da ono to vie nije potrebno nae svoje mjesto u korpi za otpatke.

Muslim, Kitabu al-tewbe, br. 4954. Vidi takoer: Ahmed, br. 18708.

11

Nakon svakodnevnih poslova, stvari u kui su razbacane i neuredne, sve dok se ne oisti praina sa predmeta, odvoji ono to je za otpada i sve postavi na njegovo mjesto vraajui kui potrebni red i urednost. Ne zasluuje li i ovjekov ivot ovakav trud? Ne zasluuje li tvoja linost da se ponekad pobrine o njenim stvarima, da li je obuzima kakav nemir pa da ga otkloni, ili je moda pala u grijeh pa da ga ukloni od nje kao to uklanja otpatke iz istog prostora!? Zar ne zasluuje naa linost da poslije izvjesnog perioda vratimo pogled na nju, radi uvida u to ta ju je snalo od dobiti ili tete? Da joj vratimo ispravnost i harmoniju kad god je poljuljaju krize u ovom nemirnom svijetu? Od svih stvorenja ovjek je u najveoj potrebi za analiziranjem stanja svoje linosti i brige za svojim ivotom kroz osiguravanje svega to e ga sauvati od slabosti i nepovezanosti. To je zbog toga to ovjekova sentimentalna i umna postojanost teko moe ostati itava u sudaru sa raznim oblicima strasti i izazova. Pa ako bude preputen faktorima razgradnje a oni e zasigurno doi, u tom sluaju naprsne emocionalna i umna svijest kao to se razlete zrna erdana kad konac pukne. Ovo je stanje "...onoga ije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i iji su postupci daleko od razboritosti." (El-Kehf, 28) Malo emo zastati kod rijei FURUT. Opadanje boba groa ili nedozrelih hurmi, ljudi nazivaju FURUT. Isto tako linost ovjeka kada joj se prekinu veze i odnosi, a uz to nema nita to bi joj dovelo u red njene poslove i prikupilo njene snage, njena osjeanja i misli postaju razbacane, nesreene kao ova zrna i u njoj nema dobrog, niti konstruktivnog. Zato smatramo nunim postojanje stalne aktivnosti, radi dotjerivanja linosti i sistema njene kontrole. Allah d.. podstie ljude da obnove svoj ivot pred zoru svakog novog dana.

12

Jer kad se ljudi odmore od napora prethodnog dana, i kada se pripremaju za aktivnosti novog dana, u tim posebnim momentima moe se upitati: Koliko je svijet posrnuo u svom hodu? Koliko zastranjuje u sebinosti? Koliko je pao u niske prijestupe? Koliko ga je zavela njegova zbunjenost i u kolikoj je potrebi za ljubavi i njenou? U ovom trenutku svaki ovjek moe da obnovi svoj ivot i da povrati izgradnju svoje linosti na bazi zraka nade, uspjeha i samosvijesti. Glas istine dopire do svakog mjesta, da bi uzeli uputu zbunjeni i da bi poeli iznova oni koji to ele. Boiji Poslanik kae: "Kada proe polovina noi ili njene dvije treine, Allah d.. silazi na najnie nebo i rekne: Ima li neko da trai neto da mu se dadne? Da li neko moli, da mu se udovolji? Trai li neko oprosta da mu se oprosti?- sve do zore."2 A opet, u drugoj predaji stoji: "Gospodar je najblii svome robu u srcu noi."3 Pa ako moe biti od onih koji se sjete Allaha u tom vremenu budi! To je momenat odlaska noi i nadolaska dana, pa na ostacima blie i dalje prolosti moe ustati i graditi svoju budunost. I nemoj oajavati zbog mnotva grijeha, pa makar ih bilo koliko pjene na moru - Allah e ih oprostiti ako se ti iskreno okrene Njemu. Stara nezahvalnost ne smije biti prepreka pred iskrenim povratkom: "Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijeili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah e, zasigurno, sve grijehe oprostiti. On doista mnogo prata i On je milostiv, i povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se..." (Ez-Zumer, 53-54) A u jednom hadisi kudsiji se prenosi da je rekao Uzvieni Allah: "O ovjee, dok me bude molio i elio Ja u ti oprostiti ma koliko imao grijeha. O ovjee, kada bi tvoji grijesi dostigli visinu neba, a zatim zatrai oprosta, Ja u ti oprostiti. O ovjee, kada bi mi doao sa

2 3

Muslim; Kitabu Salatu al-musafirine wa kasriha, br. 1263. Tirmizi; Kitabu al-da'wat, br. 30503.

13

grijesima kolika je zemlja, a zatim se sa mnom susretne, a nisi Mi druga pripisao, Ja u ti doi sa isto toliko oprosta."4 Ovaj hadis i njemu slini su stimulativni napitak, koji budi nadu u oajnoj elji, i preporouje stidljivu i uspavanu odlunost da nastavi put ka Allahu, i da obnovi svoj ivot nakon pasivne i uspavane prolosti. Nikako ne mogu da shvatim, zato ljudi ne lete Allahu na krilima enje, umjesto da budu gurani do Njega bievima straha? Zaista je neznanje o Bogu i Njegovoj vjeri uzrok ovako hladnog osjeaja, ili bolje reeno, odbojnog osjeaja iako ovjeanstvo nee nai nikoga, da je bolji i milostiviji prema njemu, od Allaha d.. Njegova dobrota i samilost su bez ikakvog interesa, oni su rezultat Njegove velianstvene uzvienosti. Pria o ovjeku ukazuje na to da ga je Allah stvorio da mu da poasti, a ne da ga ponizi, da mu da vodeu ulogu meu stvorenjima, a ne da ga podredi: "Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve to je za ivot potrebno dali - A kako vi malo zahvaljujete! A mi smo vas stvorili a onda vam oblik dali a poslije melekima rekli: "Poklonite se Ademu!" (El-Ea'raf, 1011) Uloga vjere meu ljudima jeste da uredi njihovo ponaanje i meusobne odnose na principima istine i pravde, da bi ivjeli na ovom svijetu bez nasilja i neznanja. Vjera je za ovjeka ono to je hrana njegovu tijelu - potreba za njegovu postojanost i uitak za njegova ula. Allah d.. je sa Svojim zakonom uz roditelja protiv neposlunosti djeteta, uz obespravljenog protiv napasti nasilnika, uz svakog ovjeka protiv toga da ga ita snae u njegovoj asti, imetku i ivotu. Pa jesu li ova naela nasilje i kazna za ljude? Nije li to samo milost i dobro?!

Tirmizi; Kitabu al-da'wat, br. 3463.

14

I kada Allah zadui ljude, nakon toga, nekim lahkim obavezama, da bi Mu zahvalili na blagodatima i da bi priznali Njegov Hakk, pa da li obavljanje tih propisanih ibadeta treba biti razlogom njihove mrzovolje i odbojnosti? Istina je da Allah, sa svim ovim, nije htio ljudima nita osim lahkoe, dobrote i poasti, ali su ljudi odbili da ive u skladu s onim kako je Allah odredio, jer su ih njihove strasti odvratile od istine te su nepravda i nasilje zavladali u svim podrujima. I pored ove zablude, u koju su ljudi upali, poziv imana je stalan da se vrate svome Gospodaru. Njegova radost zbog vaeg povratka Njemu je iznad svakog opisa. Boiji Poslanik a.s. ree u jednom hadisu: "Allah se vie obraduje pokajanju Svoga roba, koji se pokaje, od ovjeka koji putuje pustinjom na devi, a na njoj mu sva hrana i voda. Legne i zaspe, a kada se probudio deva je ve bila otila. Traio ju je dok ga e i vruina nisu savladali. Onda je rekao: "Vratiu se na mjesto gdje sam bio pa u zaspati dok ne umrem". Stavio je glavu na ruku i zaspao da umre, a kad se probudio vidio je pored sebe devu sa vodom i hranom. Allah je vie obradovan pokajanjem Svog roba od ovog ovjeka kada je ugledao devu."5 Zar nisi zadivljen ovom toplom dobrodolicom? Je si li vidio radost ravnu ovom iskrenom ushienju? Najplemenitiji i najasniji ovjek rijetko e nai srce koje s ovakvom enjom prieljkuje susret s njim. Pa kako ne onaj koji se ogrijeio prema sebi i prema drugome? Ako bi naiao na ovakav doek, koji prelazi preko onoga to je prolo, to bi mu dalo sigurnost da odahne i da bude zahvalan. Sama injenica da bude iznenaen ovakvom radosnom vijeu, je neto to izaziva divljenje. A Uzvieni Allah je bolji prema ljudima i radosniji zbog njihovog vraanja Njemu, vie nego misle nemarni! A prirodno je da

Buhari; Kitabu al-da'wat, br. 5833.

15

teoba bude prekretnica iz ivota u ivot, i graninik izmeu dva razliita perioda, kao to zora razdvaja mrak i svjetlost. Ovakav povratak ne smije biti samo varka nakon koje bi se ovjek vratio u naviknuti nered i moralno padanje. To nije pusti pokuaj kome nedostaju iskrena odlunost i snaga podnoenja, koja obiluje praznom diskusijom. Taj trijumfalni povratak, kome se Allah raduje, jeste pobjeda ovjeka nad razlozima slabosti i pospanosti, unitenje klica niskosti i prijestupa i izbavljenje iz kandi strasti i poricanja, a zatim njegovo konano skraavanje u drugoj atmosferi punoj imana, dobroinstva, zrelosti i ispravnosti. To je povratak gdje Allah hvali takvog aktera: "A Ja zaista opratam onome ko se pokaje i povjeruje, ko radi dobra djela i koji zatim na pravom putu ustraje." (Ta-ha, 82) Takav in predstavlja obnovu ivota nakon potroenosti i odlunu transformaciju, koja mijenja osobine linosti kao to se mijenja mrtva zemlja nakon velike i obilne kie. Obnova ivota ne znai mijenjanje dobrih dijela i lijepih namjera usred ogromne koliine pokuenih obiaja i loeg morala. To je greka na kojoj ovjek ne moe zasnovati finu budunost i ispravan hod. Naprotiv, takav gest ne ukazuje na potpunost i pravo prihvatanje, jer i kamena srca ponekad polue dobro i skupljeni prsti katkad se pomaknu da bi neto dali. Opisujui one koji su odbaeni, Uzvieni kae: "Reci ti Meni o onome koji istinu izbjegava i malo udjeljuje i posve prestane udjeljivati..." (En-Nedm, 33-34) A o onima koji negiraju Njegovu Knjigu kae: "...A on (Kur'an) nije govor nikakva pjesnika - kako vi nikako ne vjerujete, i nisu rijei nikakva proroka, kako vi malo razmiljate! Objava je on od Gospodara svjetova." (El-Hakkah, 41-43) I loi ljudi imaju rijetke trenutke vedrine, koji prou kroz njihovu svijest, a onda se opet vrate u svoje stare navike. To se ne moe nazvati povratkom pravom putu. Zaista, taj povratak mora biti posljednja etapa za iskreno pokajanje. 16

Zaista e udaljenost od Allaha uroditi gorinom, a darovi otroumnosti, snage, ljepote i spoznaje pretvaraju se u patnju i nedau kada se lie Boije upute i kada im se uskrati Njegov bereket. Zato Allah upozorava ljude na posljedice ove otuenosti i smetenosti. Nekada se nae u situaciji da hoda putem a prema tebi dolazi auto velikom brzinom, i ima osjeaj da e te udariti i unititi tvoj ivot. Tada ne preostaje nita drugo nego da spas trai u brzom bjeanju... Allah eli da upozori Svoje robove na opasnost izlaganja situacijama, kao to je ova, svojim okretanjem od Njega, i savjetuje im da hitno trae spas jedino kod Njega: "Zato pourite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim; ne prihvatajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas javno opomenem." (Ez-Zarijat, 50-51) A ovakav povratak trai, kao to si vidio, da ovjek obnovi sebe i da iznova uredi svoj ivot na novim osnovama, da nastavi sa boljom vezom sa svojim Gospodarom, potpunim djelom i vjernou, gdje e njegovim usnama tei rijei dove: "Boe moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, Ti si me stvorio, a ja sam Tvoj rob i ja sam na Tvojoj obavezi i obeanju koliko mogu, utjeem se Tebi od zla kojeg uinim, priznajem Tvoju blagodat na mene i priznajem moj grijeh, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprata niko osim Tebe."6

Buhari, Kitabu al-da'wat, br. 5831.

17

IVI U GRANICAMA JEDNOG DANA

Jedna od ovjekovih greaka jeste i to to u svojoj sadanjosti podnosi terete svoje duge budunosti. Kada ovjek mnogo oekuje, njegovo razmiljanje se otisne do granice kojoj se ne zna kraj. Brzo ga snau uzrujanosti i predrasude koje se isprijee pred ovim dugim razmiljanjem a onda se pretvore u neizbjene brige. Zato te spopada sumnja i proima uznemirenost! tebe. ivi u granicama svoga dana, jer je to vrijednije i korisnije za

Dr. Karindi navodi nekoliko pokusa u kojima su uestvovali uspjeni ljudi, ljudi koji se nisu optereivali oekivanim sutranjim danom, nego su se dali u rjeavanje problema i potreba njihovog sadanjeg trenutka, pa su tim pravilnim postupkom osigurali svoj dananji i sutranji dan zajedno; a zatim su nama ponudili rezultate njihovih pokusa ovim rijeima: "Na nama nije da stremimo cilju koji nam se iz daleka pokazuje nejasnim, nego, na nama je da realizujemo jasna djela koja su pred nama." A to je i savjet engleskog knjievnika Tomasa Karlajla. A doktor Osler, uz ovaj savjet, nareuje svojim studentima, na univerzitetu "Dill", da zaponu svoj dan poznatom dovom Isa'a a.s.: "I daj nam na hljeb svagdanji." Podsjeao ih je da je ova dova bila samo zbog hljeba za jedan dan. Nije se alostio zbog tanke kore koju je imao juer, i nije govorio: "O Boe, sua je zavladala i bojimo se da neemo nai zalogaja naredne jeseni!!" Ili: Kako u nahraniti sebe i svoju porodicu oka ostanem bez posla?! On se nije znao zbuniti zbog unaprijed oekivanih nedaa, on trai hljeb za samo jedan dan jer hljeb za samo jedan dan omoguava ti da ga jede u tom danu. 18

ivljenje u granicama jednog dana, shodno ovim savjetima, u punoj je podudarnosti sa rijeima Boijeg Poslanika: "Ko od vas osvane siguran i bezbjedan u svom narodu, zdravog tijela i ima hrane za itav dan, tome kao da je sve dunjaluko bogatstvo dato."7 Ti e zaista posjedovati cijeli svijet onoga dana kada objedini sve ove elemente, pa pazi da ih ne omalovai. Sigurnost, zdravlje i dnevna dostatnost pruaju zdravom razumu priliku da mirno i ispravno razmilja, takvim razmiljanjem koje moe izmijeniti tok itave istorije, pa kako da ne moe ivot jednog pojedinca? I zaista ove darovane blagodati su velika garancija onome ko ih ima da provede jedan period u stvaralakom zanosu, kontinuirano bez zapreka i smetnji. Uistinu, predskazivati kritika stanja i oskudice prije nego one nastupe, je velika glupost, jer to esto postaje otjelovljenje perioda koji izaziva pesimizam; pa ak ako ovjek i pogodi ono to je on oekivao da se desi, opet je to naruavanje sadanjosti stvarima budunosti, a to je potpuno pogreno. Obaveza ovjeka je da zapone svoj dan kao da je taj dan zaseban svijet, po onome to on sadri od vremena i prostora. Ibrahim a.s. je svakog novog jutra molio: "Boe moj, ovo je novo stvaranje pa daj da ga otponem sa pokornou prema Tebi, pa mi ga zavri Tvojim oprostom, zadovoljstvom i opskrbi me u njemu dobrim djelom koje e primiti od mene i oisti ga i uveaj mi ga, a ono to uinim od loih djela oprosti mi ih jer Ti si Onaj koji prata i Koji je milostiv, Koji voli i Koji je plemenit." I govorio je: "Ko moli ovom dovom kad osvane obavio, je zahvalu toga dana." A ivotopis Boijeg Poslanika a.s. potvruje nam ispravnost ovoga metoda u raspodjeli ivota i prihvatanje svakog pojedinog njegovog djela sa istom spremnou i novom odlunou.
7

Tirmizi, Kitabu al-zuhd, br. 2268

19

Kad bi osvanuo govorio bi: "Osvanuli smo i osvanula je vlast (koja pripada) Allahu, Hvala Allahu On nema druga, nema boga osim Njega."8 A kada bi omrknuo rekao bi slino tome, a ponekad bi molio: "Boe, zaista sam ja osvanuo u blagodatima od Tebe, zdravlju i zatiti pa upotpuni Tvoju blagodat na mene, zdravlje i zatitu na dunjaluku i na ahiretu." Neki ljudi potcjenjuju ono to im je darovano od Allaha, kroz sigurnost i smirenost u njemu samom i njegovoj porodici, na taj nain da ne potuju i negiraju te znaajne blagodati a u isto vrijeme preuveliavaju tragove uskraenosti bogastva i moi. Ovakvo nipodatavanje jeste nijekanje stvarnosti i upropatavanje i vjere i dunjaluka. Prenosi se da je ovjek upitao Abdullah ibn Amra el 'Asa: "Zar ja ne pripadam siromanim muhadirima? " A Abdullah mu odgovara: "Ima li enu kojoj se pridruuje?" - "Imam", ree ovjek. - "A ima li stan?" - "Imam!", ree ovjek. - "Ti pripada bogatima!", ree Abdullah. - "Imam ak i slugu". - "Pa ti si jedan od vladara"? uzvrati mu Abdullah.9 Posjedovanje koje zadovoljava osnovne potrebe, pravilno koritenje onoga to ima i odbacivanje oslanjanja na elje jeste jezgro duevne veliine i tajna pobjede u tekim uslovima. Oni koji se ne ale na uskraenost - jer im je dato mnogo ukoliko izgube duhovnu snagu pri koritenju onog ime su obdareni (bogastvo i sl.), vrlo rijetko se okoriste onako kako treba onim to im je
8 9

Vidi: Tirmizi, Kitabu al-da'wat, br. 3339. Muslim, Kitabu al-zuhd wa al-rekaik, br. 5290

20

dato. Ovu injenicu potvruje Boiji Poslanik a.s. koji je svakog jutra izgovarao: "Nikada se sunce nije pojavilo, a da sa njegove dvije strane nisu poslana dva meleka koji dozivaju stanovnike Zemlje, a uju ih svi osim ljudi i dina: "O ljudi, pourite vaem Gospodaru, zaista, ono to je malo, a dovoljno, bolje je od onog to je mnogo, a zabavi (navodi na zaborav. Niti zae sunce, a da sa njegove dvije strane ne pozovu dva meleka: "Boe, namiri onome ko udjeljuje brzo a krtici ubrzaj propast". Kraj ovoga hadisa obeava plemenitima naknadu, a krticama prezir. Prvi dio hadisa predstavlja poreenje gdje moe pomisliti da je bolje imati malo nego puno. A istina je u tome da je prednost u onome to je malo ali dovoljno, nad onim to je puno ali odvodi (od istine). to se tie mnotva koje, uz to to zadovolji potrebe ovjeka, ostavlja mogunost da preostalim vikom obuhvati potrebe i prava drugih, ono je u ovom sluaju bolje od male i ograniene koliine. Ovo nije tema navedenog hadisa, nego hadis eli da podstakne vjernike na plemenitost, te smjelost u dareljivosti bez straha od neimatine ili potitenosti zbog onoga to ima. Ovakav pristup u rjeavanju ivotnih potreba naoruava vjernike velikom hrabrou. Posluaj rijei Ibn Hazima: Izmeu mene i kraljeva samo je jedan dan, jueranja slast ne znai nita, a za sutra i ja i oni bojimo se isto. Pitanje je dana a moda je ve i nastupio!? Ovaj dobri siromah izaziva kraljeve. Uistinu, naslade prolosti nestaju sa jueranjim danom i niko ne moe da zadri dio toga. A u iekivanju nepoznatog sutra, jednaki su i velikodostojnici i najsiromaniji. Pa prema tome, ne ostaje nita osim dananjice za pametne koji ive u njenim granicama. U okviru toga jednoga dana prerasta se u kralja koji posjeduje sebe i zna svoj cilj. ta je onda ponienost? I gdje je mjesto razliitosti?

21

To ne znai da ivot u granicama jednoga dana treba da zapostavi budunost ili pripremu za nju, jer briga ovjeka za svoju sutranjicu i razmiljanje o njoj predstavlja pravu razboritost i umovanje. Postoji razlika izmeu brige za budunost i zabrinutosti za nju. Izmeu pripremanja za nju i pretjeranog ronjenja u nju i izmeu spremnosti koritenja sadanjasti i strahovanja koje zbunjuje ono ta moe donijjeti sutranji dan. I sama vjera, kada upozorava na pretjerano troenje i kada razvija ljubav prema umjerenom troenju, osigurava, ovjeku njegovu budunost na nain da uzme od svog zdravlja za svoju bolest, od mladosti za starost i od sigurnosti za rat. Sufjan Es-Sevri je pripadao generaciji tabiina i imao je veliko-bogatstvo. Pokazivao je svome sinu na njega i govorio bi mu: "Da nije ovoga, ovi bi nas zameli," - misli na Benu Umejje. Hoe ovim da kae da ga je njegov imetak zatitio od prvaka njegovog vremena i da nije imao potrebe da im se ulaguje i da im laska. injenica je da takav postupak pomae u postizanju ljepote ivljenja u granicama jednoga dana. Jer solidna sadanjica je osnov uspjenoj budunosti i zbog toga je neophodno odstraniti uznemirenost. Pjesnik veli: Bdjele su oi dok su druge spavale u onome to e biti ili nee biti, juer ti je bio dovoljan Gospodar, I sutra e ti isto tako biti. Da li zna kako se krade ovjeku njegov ivot od njega samog? Zanemaruje svoj sadanji dan u iekivanju sutranjega, i ostaje tako dok mu ne proe ivot, a njegova ruka ostala je prazna od svakog dobra. Stiven Lejkuk je napisao: "udan li je ivot!/ Dijete kae: "Kad porastem i postanem mladi! / Kae mladi: "Kad stasam i postanem momak", a momak kae: "Kada se oenim." A kada se oeni kae:. "Kad postanem samostalan ovjek." A kada postane starac pogleda na 22

periode koje je preivio i vidi ih kao da ih je hladan vjetar zameo... Mi zaista kasno nauimo, nakon prolaska vremena, da je vrijednost ivota u tome da ga ivimo, da ivimo svaki dan od njega i svaki sat." O onima koji su potroili svoje ivote besciljno i koji su upropastili dane, pustivi da im izmaknu, Uzvieni Allah kae: "A na dan kada nastupi as oivljen ja zloinci e se zaklinjati da su na Zemlji samo asak jedan ostali." (Er-Rum, 55) I kae: "A njima priinie se na dan kada ga vide da nisu ostali vie osim jednu veer ili jedno jutro njezino." (En-Nazijat, 46).

23

POSTOJANOST, USTRAJNOST I PRONICLJIVOST

Kada te zadesi tekoa od koje se plai za svoj opstanak - ta e uiniti? Prepustiti da ti strah obuzme srce da te estoke oluje bace u beznadeno mjesto? Ili e mirno stati i pokuati da izmeu tekih situacija pronae izlaz do kojeg te moe dovesti jedino ispravno razmiljanje? Karindi kae: 1. Upitaj sebe: "to je najgore to mi se moe desiti?" 2. Pripremi se, zatim, da primi najgore mogunosti; 3. Zatim pristupi spaavanju onoga to se moe spasiti; Ovakav plan preporuili su i vjera i razum. Arapska knjievnost puna je primjera hrabrog doekivanja ivotnih nedaa i tenji za traenjem izlaza iz tekoa, na nain da isti izlazak ne vrijea ljudsko dostojanstvo i ast. U stihovima Sabita ibn Zuhejra se veli: Kada ovjek ne pristupi smjelo i ne iskoristi svoju sposobnost, izgubie ono to eli i doivjeti tekoe A ako vidi svoj cilj on u vremenu koraa dok je iv kad se jedna vrata zakljuaju on pronae druga. Pjesnik u ovim stihovima objanjava ono to kae ameriki ininjer Vejlis Karjer: "Od posljedica uznemirenosti i nepostojanosti, najpogubnije je rasipanje snage na umnu koncentraciju, jer dok smo uznemireni nae ideje i misli se raspre i nemoni smo da ih zaustavimo kako bismo o problemu donijeli jasne odluke. Kada bi se usredotoili na suoavanje sa najgorim varijantama i spremili se za podnoenje posljedica, mogli bi da se vratimo u stvarnost i pronaemo najbolje rjeenje." 24

Nema sumnje da e ovjek koji moe da kontrolie svoje ivce pred krizama, nadvladati probleme i izai na kraju kao pobjednik. Pogledajmo rijei Katarijja: Govorim joj, a ve je letjela na krilima odvanosti "Teko tebi!" Nee biti uvijek uvaavana, jer da zatrai mimo edela jedan dan, nee ti se uvaiti. Ovi stihovi su prava slika ispravnog dranja spram tekih situacija. Kakvu korist ima u tome da izgubi svoju razboritost kada ti prijeti ili te snae kriza i nevolja? Ovaj pjesnik kad je osjetio pribliavanje smrti aktivirao je svoj razum: Da li se predati vjetru u traenju spasa? Ne. Sigurno bjeanje nee odgoditi edel. Ono moe donijjeti samo sramotu; pa nek ostane, dakle, u svom mjestu, jer ostajanje, ako bude ubijen, je lake za duu, a ako bi ostao iv, u prijetnji koja se bila nadvila nad njim, onda e mu in ostajanja pribaviti ast hrabroga. Kada ljudski razum ostane budan pred navalama opasnosti. Kada ovjek ostane nepokolebljiv u traenju ispravnog miljenja sred problema; pa sigurno ni uspjeh nee izostati. Zato Poslanik a.s. kae: "Zaista je strpljivost kod prvog udarca!" ovjek ponekad oekuje zastraujue dogaaje. Obuzme ga uznemirenost kao da eka smrt. Nekad ni hranu nee da uzme, a sa usana mu, zbog misli koje su ga obuzele, nestane osmjeha. Ljudi su od straha od neimatine siromani, a od straha da ne budu ponieni ve su ponieni. Ovo je velika greka. Razborit vjernik pretpostavlja da se najgore od onog to ga uznemirava ve desilo, a zatim prihvati - nakon ove pretpostavke - ono to je ostalo da mu zadri ivot kao to kae

25

Muhammed a.s.: "Nek muslimani nau utjehu za svoje nedae u mojoj nedai, a njih nee zadesiti ono to je mene zadesilo." Svakako! Njegov ivot bio im je bereket koji se ne nadoknauje, a zatim Boijom odredbom je otiao pa svaka nedaa nakon toga je laka. ovjek se pribojava da izgubi ono to je navikao, ili da se dogodi neto to e biti teko nositi; a obje spomenute stvari - nakon to se dogode - prihvata bez velike tekoe. Poznajem ovjeka kojem je amputirana noga pa sam mu otiao da ga ohrabrim. Bio je pametan i uen. Pripremio sam rijei koje u mu rei: "Od tebe ljudi ne oekuju da bude dobar atletiar, niti uspjean hrva, nego od tebe oekuju zdravo miljenje i ispravne ideje, a to je kod tebe ostalo, hvala Bogu!" A kad sam ga posjetio on mi je rekao: "Hvala Bogu, moja noga me pratila desetine godina i lijepo me sluila, a u ispravnosti i kompletnosti vjere srce nalazi zadovoljstvo." Psiholog nam savjetuje: "Pripremite se da prihvatite injenice, jer prihvatanje realnosti je prvi korak u prevazilaenju nedaa." Ovaj savjet je od Vilijama Dejmsa a komentarisao ga je kineski filozof Lin Bu Tang rijeima: "Smirenost razuma donosi samo prihvatanje najloijih varijanti - a to se sa psiholokog aspekta zasniva na tome - da prihvatatanje oslobaa aktivnost od zapreka. I pored toga na hiljade ljudi unitava svoj ivot u estini srdbe, jer odbijaju prihvatiti gorku realnost i odbacuju da spase ono to se moe spasiti, te umjesto da pokuaju graditi iznova nadu, oni se uputaju u gorku borbu sa prolou i nastavljaju dalji ivot u uznemirenosti, koja se ne moe kontrolisati." alost za neuspjenom prolosti i plakanje nad bolovima koji su se u njoj dogodili, sa islamskog aspekta predstavlja neke vidove nevjerstva i ljutnje na Njegovo odreenje. Logika imana nalae zaboravljanje ovakvih nastavljanje ivota sa vie nade uz rad i odlunost. tekoa i

26

Allah d.. kae: "O vjernici, ne budite kao nevjernici koji govore o brai svojoj kad odu na daleke pute ili kad biju boj: "Da su s nama ostali ne bi umrli i nebi poginuli." - da to Allah uini tugom u njihovim srcima. Bog oivljuje i usmruje. On vidi ono to radite." (Alu Imran, 156) U svjetlu ovog ajeta mogu se razumjeti i slijedee rijei: "Iako se dani smjenjuju s nama i s njima tekoe i blagostanja nije nam omekalo kruto koplje i nije nas ukrotilo ono to je htjelo biti nepodnoljivo Mi smo svoje plemenite due pripremili pa nose i ono to je teko nositi sauvali smo se lijepim strpljenjem, odbranili svoju ast kad su drugi posustajali zbog lijenosti.." Izvor iz kojeg teku svojstva zrele linosti jeste onaj izvor iz koga izbijaju znaenja ivog ubjeenja. Pa kad vidi strpljenje izjednaeno sa apatijom kod nekih ljudi, nemoj izjednaiti bolesnu narav s jainom onog to ih je snalo. Prvi znak potpune slobode jeste da ovjek ne trai ono to je nepovratno izgubljeno i da ovjek ponizno ne moli za potrebom koja je prola. Jer kad ovjek postane rob elje koja mu nije ostvarena to je manjkavost njegove linosti, a u isti mah i krnjavost u njegovom imanu. Istiniti iman ovjeka ini vrstim. Ne okree ga svaki povjetarac i ne poginje glavu u oskudici. Ako bi prebrojali ljude koje ne obuzima zbunjenost pred iznenaenjima, saznali bi da oni imaju takve linosti koje im ublaavaju svaki gubitak i ono to su propustili. Oni s takvim osjeanjem mogu da prevale svaku tjeskobu koju donose tamne noi.

27

Zlog ovjeka koji trai slasti ivota, silom ili milom, moda dok ih trai, snae kakva tegoba, ali on je prima ravnoduno, slino onome to kae El Kajs: "Danas uivanje, a sutra potraivanje". Neki ljudi, u ivotu, pribjegavaju omalovaavanju i ismijavanju svega, pa ih onda dogaaji pogode samo jednom strijelom, kao to komadi granate pogaaju i onoga koji je bio okupljen svojim poslom, ne mislei o njoj. Ponaanje ovakvih ljudi se ne uzima za primjer koga treba slijediti u podnoenju tegoba. Sve ukazuje na to da se osjetljivost na bolove kod ljudi dosta razlikuje, a da zaokupljenost nekim stanjem, dobrim ili loim, ublaava otrinu osjeaja za neprijatnim. Otuda oni koji trae potpunost i ljudskost moraju da se osiguraju visokim vrlinama i utjehu potrae u hladu tih vrlina. U tome e oni nai sreu, veu nego nevaljalci u ispunjenju svojih niskih interesa. Pripovjeda nam Karindi priu jednog ovjeka koji je imao ir. Bolest je bila dostigla takav stepen da su mu doktori odredili vrijeme smrti. Preporuili su mu da pripremi smrtnu odjeu. I taj ovjek donosi udnu odluku. Poeo je da razmilja: "Ako mi nije ostalo od ivota osim ovo malo koliko mi kau zato da ne uivam u njemu na najbolji nain. Dugo sam elio da putujem oko svijeta prije nego umrem! Ovo je vrijeme da ostvarim svoju elju." I zaista, uzeo je kartu i doao da se oprosti s ljekarima koji su mu rekli: "Mi te upozoravamo, ako krene na taj put bit e sahranjen na dnu mora." On im je odgovorio: "Ne, nita se od toga nee dogoditi, preporuio sam mojim roacima da me ne sahranjuju nigdje nego u porodinoj grobnici." Ukrcao se na brod, pokazujui ono o emu je pjevao Hajjam: "Uivaj to vie moe u onom to ima prije nego se mezar primakne tad sem zemlje oko tebe 28

niti prie niti pjesme niti kraja biti nee..." ovjek je zapoeo putovanje puno zabave i bezbrinosti. Poslao je pismo svojoj eni u kome kae: "Pio sam vino na palubi broda, puio sam cigarete, jeo sam sve vrste hrane pa ak i masnoe na koje su me upozoravali i uivao sam za ovo vrijeme vie nego za itav ivot". Ali, ta zatim? Karindi smatra da je ovjek ozdravio od uzroka te bolesti i da je metod po kojem je ivio bio razlog njegovog ozdravljenja. Ovaj ovjek je bio ubjeen da je njegovo ivotno doba prolo ali ga smrt nije uplaila. ivjevi raspoloeno uspio je svojim odnosom spram stvari, da izlijei svoju bolest koja je i bila prouzrokovana velikom sekiracijom. Mi ne negiramo utjecaje psihikog osvjeenja u nadvladavanju tekoa i priznajemo znaaj jaanja psihike snage u umanjivanju tekoa, izdizanju iznad problema i pobjedi u veini ivotnih bitaka. Ali, mi samo skreemo panju na veliku greku u razumijevanju pojma smrti, da je to konani kraj, a navoenje prethodnih stihova od Hajjama; primjerom za koritenje strasti u borbi za poboljanje ivota naveli smo samo u kontekstu prethodne prie. Ovo je najvea la koju ire oni koji negiraju istinu u svim djelovima svijeta. A istina oko koje se treba objediniti i uz nju vrsto stati, jeste da je smrt samo jedna faza iza koje slijedi bogatiji ivot od ovog ivota i dublji po osjeanjima i irih horizonata. ivot naspram kojeg se ovaj ivot smatra igrom i zabavom pa zato Kur'an o njemu i govori velikim rijeima: "ivot na ovom svijetu nije nita drugo do li zabava i igra, a samo onaj svijet je ivot, kada bi samo oni znali." (El-Ankebut, 64) Zaista osjeaj da je smrt poetak apsolutnog nestanka zabluda je koja se, naalost, iri meu mnogima i to je ono to vara samoubice kada donose odluku da sebi oduzmu ivot.

29

Oni su kanjeni osjeajem koji postoji u njihovim ivcima da nose brigu i tekou, pa ta je to to e ih osloboditi tog osjeaja? Smrt koja im je privid prekida, rastanka i osloboenja od svakog osjeaja te vrste?! Pa kako e im biti kada spoznaju gorku istinu i shvate da dua koju su htjeli unititi, i dalje ostaje i nita se ne mijenja osim omota u kom je ona privremeno boravila, a zatim ga se oslobodila bez gubljenja svijesti i bez umanjenja njenog osjeaja? Ono to dolazi poslije smrti je dugo razdoblje koje se odlikuje poveanjem svijesti i otrinom osjeaja. Kae se da je Ebu Hamid El-Gazali, kada je osjetio blizinu smrti rekao svojim prijateljima da mu donesu novo odijelo. Jedan od prijatelja mu na to ree: "ta eli s njim"? A Ebu Hamid mu odgovori: "U njemu u doekati meleka!" Donijeli su mu odijelo i on je krenuo svojoj kui, gdje se puno zadrao. Kako ga nije bilo, prijatelji su otili kod njega da vide ta je s njim. Nali su ga mrtvoga, kod glave mu je bio papir na kome su bili ovi stihovi: "Reci brai koja me vidjee mrtvoga pa su iz alosti zaplakali, smatrate li da sam ja va mrtvac? Nisam, ja sam u berzahu a ovo je moje tijelo, bilo je moja odjea i kua, ja sam vrabac a ovo je bio moj kavez, odletio sam a ono je ostalo kao zalog, bio sam biser iz koljke, bio sam radi ispita, pa sam se oslobodio. Hvala Allahu koji me je toga oslobodio, i na asnom mjestu mi kuu sagradio 30

Do danas sam bio mrtvac meu vama, a sad sam iv i skino sam efine. Ja danas govorim sa melekima, a moja dua gleda Gospodara. Otiao sam i ostavio vas, nisam zadovoljan da vaa kua bude moj dom. Ne smatrajte smrtni as smru, ona je kao ivot i prieljkivani cilj, zato neka vas ne strai njen napad, ona nije nita do li prelazak iz ivota u ivot." Ovi stihovi, svejedno da li je tano njihovo pripisivanje Gazaliji, tana su predstava vjerske misli o onome ta je iza smrti. itao sam jednog materijalistu koji je gledao dohara kako umire, pa je budunost itavog ovjeanstva vidio u beznaajnom, jer svakog na kraju eka ista tama nepostojanja i zaborava. Koji god ovjek gradi svoj ivot na ovakvom uvjerenju, gradi ga na praznovjerju. Mi ne smijemo dozvoliti da budemo zavarani ovom lanom predstavom. Najbolji put je da izvor nae materijalne i duhovne snage bude samo istina. Kada bi bolesnik vidio smrt kao prelazak iz jednog grada u drugi, ne bi mu to izgledalo previe strano. "ivot me nauio da je samo dugi ispit njegov tok nakon kojeg slijedi blagostanje neogranieno, il' kazna teka. Obuzetost moja od obrauna moj je zatitnik, uz oprost na dan kada budem traio zatitnika, Zaokupljenost mojim strahom odvela me od stvari iji su cilj i put bili loi Allah obeava predanim i bogobojaznim umjesto kazne milost i oprost lijep, 31

a meni je to obeanje dovoljno, jer ono je istina." Ovo su stihovi Muhammeda Mustafe, koji su mnogo blie istini od Hajamovih stihova. Jer, u stvarnosti, uzrujanost, kukaviluk, tugovanje i mnoga osjeanja, koja obuzimaju ljude u pogledu smrti, poivaju na razumijevanju da je smrt prelazak iz postojanosti u nepostojanost, iz svjetla u tamu i iz druenja u samou. Da li oni znaju da e ovaj ivot sa svim to je u njemu, biti samo velika i bogata sjeanja i sigurno e doi dan u kome e se susresti dobroinitelji i rei e jedni drugima: "Prije je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sauvao, mi smo Mu se prije klanjali. On je doista dobroinitelj i milostivi." (Et-Tur, 26-28) A Njegove rijei o onima koji su poricali i nisu vjerovali: "I oni e jedan s drugim razgovarati. Jedan od njih e rei: "Imao sam, druga jednog koji je govorio: - Zar i ti vjeruje da emo kad umremo i zemlja i kosti postanemo doista raun polagati?" Hoete li da pogledate? I oni e pogledati i toga usred dehennema ugledati. "Allaha mi" - rei e - "zamalo me nisi upropastio." (EsSaffat, 50-56)

32

BRIGE I TEKOE
Oni koji bolje poznaju ivot na Zapadu ale se na gorinu stalne borbe radi sticanja imetka i njegovog uveanja. I pojedinci i zajednice su preokupirani stranom utrkom za sticanje to vieg udjela u dunjalukom blagu. I psihika i fizika snaga im je angaovana, poput revnosnog stroja, radi ovog cilja i u tome su mobilisane sve ljudske osobenosti, bilo pozitivne bilo negativne, s tim to se strojevi podmazuju uljem koje ublaava jainu trenja i mogue varnienje u toku rada, a ljudski ivci u borbi s krutom materijom dosta gube, bez ikakva ublaavajueg faktora, radei u stanju uzrujanosti, uzrokuje uznemirenost i tjeskobu iz kojih prizilaze loe posljedice po sve drugo. Karindi pie, opisujui prizore ovog materijalnog bjesnila: "ivio sam u Nju Jorku trideset i sedam godina, i nije se dogodilo da je neko pokucao na moja vrata, da bi me upozorio na bolest koja se zove uznemirenost, a to je bolest koja je u proteklih trideset i sedam godina prouzrokovala vie tete od bolesti kozice za deset hiljada puta. Niko nije pokucao na moja vrata da bi me upozorio da je svaki deseti stanovnik Amerike pogoen ivanim slomom u ijoj se pozadini, kao uzrok, krije uznemirenost. Ljekari procjenjuju da e svaki dvadeseti Amerikanac provesti dio ivota u bolnici za umno poremeene. Gorak je podatak da je svaki esti mladi koji je regrutovan u Drugom svjetskom ratu odbijen zbog umnih ili fizikih nedostataka. Doktor Harlodson Habin kae: "Prouavao sam sto sedamdeset est sluajeva poslovnih ljudi u starosnoj dobi oko 44 godine i pokazalo se da vie od jedne treine boluje jednu od tri bolesti nastale od ivane uznemirenosti a one su: aritmija srca, ir na elucu i krvni pritisak. Sve to prije nego su napunili 45 godina! Je li ovo cijena uspjeha? Da li se smatra uspjenim ostvariti neki cilj boleu srca ili irom na elucu? ta e ti uspjeh kad stekne dunjaluk, a izgubi zdravlje? Kada bi neko posjedovao i cijeli dunjaluk, opet ne bi mogao da spava osim na jednom krevetu i ne bi mogao da jede osim koliko inae jede. Kakva je onda 33

razlika izmeu njega i onog koji radi obian fiziki posao? Moda je ivot ovog drugog sa lakim snom i sa vie uitka od ivota bogataa i vladara. Doktor Vilijams Faris veli: "Pokazalo se da kod etvorice od petorice, bolesnika razlog bolesti nije oboljeli organ, nego je bolest prouzrokovana strahom, uznemirenou, silnom mrnjom, velikom sebinou i ljudskom nemoi da napravi skladan odnos izmeu sebe i ivota." U svjetlu ovih alosnih poziva elim da spomenem nekoliko hadisa Muhammeda a.s. koji govore o pokuenosti ovih osobina i njihovom izbjegavanju: "Ko uini svu svoju brigu jednom brigom, Allah e ga zatiti dunjaluke brige, a ije se brige razdijele, Allahu e biti svejedno na kojem e dijelu zemlje propasti". (El Hakim) Ovaj oblik poslanikog usmjeravanja sa kojim se eli usaditi smirenost u srce i iskorijeniti klica pohlepe i patnje koje pomau ovjekovu iscrpljenost u trci za dunjalukom i koje ga ine alosnim za onim to mu je prolo od dunjaluka, pa o tome kae: "Kome onaj svijet bude briga Allah e uiniti njegovo srce bogatim, njegove poslove olakati, dunjaluk e mu sam dolaziti. A kome dunjaluk bude prva briga pred njegovim oima, Allah e mu dati siromatvo, oteae mu njegove poslove, a od dunjaluka mu nee doi nita osim ono to mu je odreeno."10 I kae: "Oslobodite se dunjalukih briga koliko moete, jer onaj ija glavna briga bude dunjaluk, Allah e olakati njegovu propast i uinite da pred njegovim oima bude siromatvo. A kome budui svijet bude glavna briga, Allah e mu objediniti njegove poslove i uinie ga bogatim u srcu. I ne pristupi nijedan rob Allahu, sa svojim srcem, a da Allah nee dati da srca vjernika pohrle njemu s ljubavlju i milou, i Allah e mu dati svako dobro." (El Bejheki) U Poslanikovim a.s. hadisima mnogo se govori o ovoj vrsti zadovoljstva, a to su velike mudrosti ako se upotrijebe na pravom
10

Tirmizi, Kitabu al-sifatu al-qiyame wa rekayik wa al-wer'a. br. 2389.

34

mjestu i u odgovarajuim okolnostima. One ne znae nita do li kontrolisanje napora u borbi za nafaku i preziranje ljudskih nagona u ivotnim potrebama tj. da njihovo utrkivanje i urba ne budu put za usaivanje potajne zlobe, zaboravljanje vrlina i unitavanje prijateljstava, i da ne bude razlog vraanja plemenitog i krhkog ovjeka na stepen ivotinje, ogranienog dobitka i koristi, pretvarajui podruja zemlje u divljinu. Neki poboni ljudi razumjeli su prethodne hadise pogreno i uzeli ih kao opravdanje za obezvrijeivanje ivotnih poslova umjesto da ih poboljaju, a to je dovelo do loih posljedica kako za vjeru tako i za ivot na dunjaluku. Pravo koje ovaj svijet ima kod nas, jeste da radimo i da postignemo sve ono to nam je potrebno da nas uini sretnim. Ovakav posao trai od nas veliki trud, koji esto iziskiva znoj i neprijatnost, ali ovo odreeno pravo i ovaj utroeni trud za njegovo postizanje ne bi trebalo da nas odvede od ispravnosti i pravog puta. Pa bogastvo, kada ga traimo, neka bude da bi ga troili, a ne da bi ga gomilali. I kada ga zavolimo i steknemo utroimo ga u ono to e ostvariti nae interese i sauvati na ivot. Glupo je i neprihvatljivo da se imetak pretvori u cilj sam po sebi i da se u njegovom sakupljanju istopi ljudsko srce, obezvrijedi zdravlje, povea briga i navue bolest. Rumi kae: elja je pribliila lau nesretniku, a elja laa nesretnika. Zadovoljstvo s onim to je dosta osigurava kraj tekoama, gubitak ovjeka navodi na gomilanje za ivot, a istom se ivotu nazire kraj. Uporno skuplja blago nasljedniku svome, a njegov ivot ide nestanku. Kamo sree da mnotvo riznica bude za vlasnika riznica postojanja. 35

Takav smatra da sreu u rukama dri, a ona je, doista, daleko od njega, jer u buduim blagodatima on udjela nema, a uz to nije okusio ni ove prolazne blagodati. On je, zaista, nesretnik, iako se vidi meu sretnima. Dovoljno je pametnom i umnom da oko njegovo bez zanosa vidi Ispravnost vjere, udova i asti, bolje je onome ko spozna od onog to gomilaju ljudi. Tome streme ljudi od karaktera, koji strasti ne slijede svoje. Pohlepni sakuplja nema ivota, jer ivot pripada onome ko ga provede u zadovoljstvu. Islam ima lijepa uenja o odnosu ovjeka spram dunjaluka. On u startu usmjerava srce i usauje u njega neporonost i dostojanstvo, a omraava mu pohlepu, lakomost i poudu. Ljubav za bogastvom ima tako jaku pohlepu koja razvaljuje i svijest i tijelo. Ona nuno donosi i ponienje i prezrenost. Pogledajmo do ta dovodi velika ljubav prema imetku, i kolika je uznimirenost zbog njegovog nestanka, kroz rijei poznatog psihologa: "Poznate su injenice da kada na berzama padnu cijene dionica, kod dioniara dolazi do eera u krvi i urinu!" Koji je lijek, za ovo stanje, bolji od Poslanikovih rijei: "Zaista je ovaj imetak lijep i sladak, ko ga stie velikoduno i dareljive ruke, bie mu berietan, a ko ga uzme radi linog uzdizanja, nee mu biti berietan i bie kao onaj koji jede, a ne zasiuje se."11 Imetak je poput jabuke lijepa izgleda i okusa, ljudska priroda udi da koristi ovo lijepo voe, ali neki ljudi ga uzimaju u toj mjeri da ih zadesi neki od probavnih neugodnosti i bolesti. Opet se neki ljudi
11

Buhari, Kitabu al-masaya, br. 2545.

36

usteu i tede, do te mjere da su gladni, dok neke, od straha zbog mogueg nestanka, obuzima uznemirenost, a koga uznemirava mogunost nestanka, on trai dodatni dio. Svakako su najbolji oni koji ga uzimaju s mjerom i poteno, a kada neto i ne posjeduju oni se ne uznemiravaju, niti o tome mnogo priaju, jer njihova linost poiva na mjerilima koja su daleko od grabeilivosti mnotva i od sklonosti prodrljivca. Poslanik kae: "O ljudi, zaista, bogastvo ne dolazi od mnotva imetka, ve je bogastvo u bogastvu due. Zaista Allah daje svome robu ono to mu je propisano od nafake, pa je lijepo traite. Uzmite ono to je halal, a ostavite ono to je haram." (Ebu Ja'la) Kada se kae da lijepo trae nafaku, kao to se vidi, to ne znai samo sjedenje nego sticanje onoga to je halal, a odbacivanje onoga to je haram, na odluan i dostojanstven nain. Poslije ovoga dolazi ostatak islamskih principa koji su zasnovani na vjerovanju u Allaha i susret s Njim. To je davanje prednosti onome to je kod Allaha i spoznaja vrijednosti dunjaluka u odnosu na ahiret. Zatim slijedi spoznaja Allahove veliine u odnosu na sve ostalo. Zaista, takva spoznaja uklanja tugu od ovjeka i ostavlja u njegovom srcu takvo povjerenje koje mu osigurava dananjicu i sutranjicu, mirnom i zadovoljnom: "One koji vjeruju i ija se srca, kad se Allah pomene smiruju - a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju! Onima koji vjeruju i ine dobra djela - blago njima, njih eka divno prebivalite." (Er-R'ad, 28-29) Svakako! Blago njima, oni su sretnici zbog njihovog vrstog ubjeenja, njihove iskrenosti i njihove ustrajnosti na putu koji im je zacrtao islam. "Blago onome ija je zarada lijepa, ija je tajnost ispravna, a javnost plemenita. Blago onome ko potedi ljude svoga zla, radi po svome znanju i dijeli najbolje od svoga imetka, a za sebe ostavlja najbolje od svoga govora." (Et Tergib ve Et Terhib) Zaista je velikom broju ljudi, koji ive u okrilju zapadne civilizacije, uskraena smirenost. 37

Karindi kae: "Statistike su potvrdile da je uznemirenost ubica broj jedan u Americi. Za dvije godine u posljednjem ratu ubijeno je oko treine miliona naih boraca a za isto ovo vrijeme srani udar je odnio dva miliona ivota. Od onih posljednjih jedan je milion bio obolio od bolesti iji je uzrok nemir i slom ivaca. Bolest srca je glavni razlog koji je ponukao doktora K. Aleksisa da izjavi: "Zaista poslovni ljudi koji ne znaju kako da se bore sa uznemirenou, umiru dosta rano." Rijetko se deava da Indijanci u Americi ili, recimo, Kinezi, obole od bolesti srca, jer je njihov ivot lahak i prilagodljiv. Vidimo da je broj ljekara koji umiru od infarkta, vei za dvadeset puta od broja seljaka, jer ljekari ive nemirnim i napornim ivotom, plaajui za to skupu cijenu." I zaista uznemirenost i briga obaraju i najjae ljude, i iscrpljuju lica umorna od ivota., Pjesnik kae: "Briga troi tijelo do mravosti obijeli kosu mladia i u starca ga pretvori." udio sam se seljaku, kad ga snae teka nevolja, to mu ubrzo ponu padati zubi, pa sam nakon mnogih otkria shvatio da psihike krize imaju teke posljedice po tijelo, i da se eluani sok pretvara u otrov, pa elucu ne pomae ni najbogatija hrana, a taj otrov mrvi zube i postaju klimavi, nakon to su bili vrsti. itali smo da je Jakubov pla za sinom, uinio da izgubi vid, te kako je tuga dostigla takav stepen kod hazreti Aie, kada su protiv nje ustali laljivci, da je rekla: "Mislila sam da mi je tuga pocijepala utrobu." Strunjaci su otkrili da je opasnost od brige pogubna za egzistenciju naroda i njihovu produktivnost u radu. U Njemakoj je prije mnogo godina formirano udruenje ija je parola glasila: "Snaga je u radosti!" Po ljude je mnogo bolje da ivot prihvataju sa vedrinom i nadom. Njihovi pretpostavljeni, treba da ih lie oaja, pesimizma, i 38

pasivnosti jer hladna osjeanja umotavaju ljude u efine prije nego to i umru. Nije smrtnik onaj ko umre otiavi sa dunjaluka, nego onaj ko je jo na njemu, al' je potiten, tuan bez nade. Ne mislim da iko razuman izbjegava srdanost, ili da ijedan vjernik doputa da ga obuzme pesimizam i oaj. Ako ovjeka nadvladaju vanredne okolnosti, pa mu oduzmu mir i zadovoljstvo, u tom sluaju on mora da se prikloni veoj sili, koja e ga izbaviti iz onog to ga je snalo, jer predavanje struji potitenosti predstavlja poetak sloma volje, to e dati peat svim poslovima, muhurom nemoi i manjkavosti. Zbog toga je Muhammed a.s. pouavao ashabe da trae pomoi od Allaha, za spas od ovih mahana: Ebu Seid el Hudri kae: "Jednog dana Poslanik je uao u damiju, gdje je naao Ebu Umama, pa mu ree: "O Ebu Umama. Vidim te gdje sjedi u damiji van namaskog vremena? Ree mu Ebu Umama: "Prate me brige i dugovi Boiji poslanie." Ree mu Poslanik: "Hoe li da te pouim rijeima kojima e ti, kad ih izgovori, Allah otkloniti brige i oduiti tvoj dug?" Rekao je: "Da, Boiji Poslanie!" Poslanik mu ree: "Kad osvane i kad omrkne kai: "Boe zatiti me od brige i alosti, zatiti me od nemoi i lijenosti, zatiti me od kukaviluka i krtosti i zatiti me od tekoa, duga i zlostavljanja ljudi."12 Ebu Umama je kasnije rekao: "To sam uradio i Allah mi je otklonio moju brigu i moj dug." Poznato je da ponavljanje odreenih rijei nije nita drugo do klju za nova psihika stanja kojima se mijenja ivot ovjeka, te nakon toga njegovi koraci postaju stabilniji, a uz to ga prati panja Stvoritelja.

12

Abu Dawud, Kitabu al-salat, br. 1330.

39

Vidjeli smo kako se Poslanik zaudio sjedenju ovjeka u damiji van namaskog vremena, pa ga je vratio na ivotnu pozornicu, opskrbljujui ga dovom kojom e zapoinjati dan, i poslove u njemu, daleko od stega psihike tjeskobe i idejne manjkavosti, a time se obezbjeuje zatita od duga i zlostavljanja. Prenosi se od eddada ibn Evsa: "Bio je Boiji Poslanik s nama i pouavao nas da izgovaramo: "Boe moj podari mi postojanost u mom poslu, podari mi odlunu ispravnost, podari mi zahvalnost za Tvoje blagodati i da lijepo Tebi ibadet inimo, podari mi iskren jezik i zdravo srce. Utjeem se Tebi od zla koje ti zna i traim dobro koje Ti zna. Traim oprost od onoga to Ti zna, jer si Ti onaj koji zna skriveno."13 Od Ibn Omera se prenosi: "Vrlo rijetko bi Poslanik ustajao izmeu nas dok ne bi prouio ove dove svojim ashabima: "Boe! Udijeli nam toliko bojazni prema Tebi koliko e nas sprijeiti da prema Tebi pogrijeimo. Udijeli nam toliko pokornosti koliko e nas dovesti do Tvog Denneta. Udijeli nam toliko vrstog uvjerenja koliko e nam olakati nevolje ovog i budueg svijeta! Snabdij nas naim sluhom, naim vidom, naom snagom, sve dok nam ivot traje i daj nam da s tim blagodatima i snagom umremo! Ti se osveti onima koji nam nepravdu ine i pomozi nas protiv onih koji su s nama u neprijateljstvu. Nemoj nam dati nesreu u naoj vjeri! Nemoj uiniti ovaj svijet naom najveom brigom, niti vrhuncem naeg znanja i ne dopusti da s nama vlada onaj ko nee biti milostiv prema nama!"14 Zaista su ove dove sline borbenim pjesmama koje pobuuju moral boraca. One svakako nisu prizivanje besposliara, niti elje nepominih, nego su one opskrba koja proistie iz istine, svjetla i ubjeenja, uz iju pomo ljudi pobjeuju ivotne probleme i tjeskobe dana. Zatim, one predstvaljaju odreivanje znaenja za koja se moe vezati i kretati se u takvoj njihovoj atmosferi. A osnova tih znaenja je vrsta odlunost za rad i aktivnost u svjetlu imana, ispravnost i pravda, a u okrilju dostojanstva nad dunjalukim obavezama i svim njegovim tekoama.
13 14

Tirmizi, Kitabu al-da'wat, br. 3329. Ibid 13, br. 3424.

40

Ovom metodom ovjek postaje zadovoljan kako duhovno tako i tjelesno i upotpunjuje se i vjerski i ivotno. Neki ljudi smatraju da je dova negativan stav spram ivota; zar to nije izlaganje potreba pa ekanje odgovora!? Ako dova dobije ovakav smisao, onda ona ne prelazi puko ponavljanje elja i iekivanje izlaza iz nepoznate sutranjice. Takva dova je, besmislena i kod Allaha nema nikakve vrijednosti. Dova je na prvom mjestu, odreivanje pravca i ucrtavanje najveeg uzora. Zato Ibrahim a.s. kae: "Gospodaru, daj mi da redovno obavljam namaz, Ja i moje potomstvo! Gospodaru na usliaj nau dovu!" On je ovom dovom uinio namaz metodom ivota i ovjekovom obavezom. Gdje su u odnosu na njega oni koji u obavljanju namaza osjeaju tjeskobu ili ga obavljaju nevoljno? A Boiji robovi kada kau: "Gospodaru na! Podari nam u enama naim i djeci naoj radost i uini da se estiti na nas ugledaju." (El Furkan, 74) Oni su ovim pozivom eljeli da u ljudskoj zajednici usade stabilnu porodicu i sretan dom. Kao to su za sebe eljeli da budu prvi u pobonosti i u svakom dobru. I svakako je normalno da se tome doda sve to e ostvariti taj zacrtani ideal, od posla i koraka koji e dovesti do njega. Ima i takvih sljedbenika vjere koji su nepravedni prema sutini vjerovanja u Allaha i Sudnji dan, pa smatraju da je ovakvo uvjerenje u suprotnosti sa ispravnim ivotom. Uloga imana (vjerovanja) kod njih je da doe ugodnom ivotu i da sve njegove strane pokriju tamom i samoom. Takvi govore da je zahtjev imana da privue neugodnost, nesreu, optereenje, tekoe, kako popjedincima tako i zajednici. Ovo je velika greka i velika nepravda vjeri. Poslanik islama, a on je najasniji koji je oboavao Allaha, nije razumio ivot na ovaj 41

nain. Islam nije naloio ovakav teret. Kako e biti tako kad Poslanik a.s. kae: "Boe, popravi mi moju vjeru koja je glavnica moja, popravi mi moj dunjaluk, jer ja na njemu ivim. Popravi mi moj budui svijet, jer njemu idem. Daj da moj ivot bude poveanje u svakom dobru, a moja smrt mir i spas od svakog zla!"15 Pa zato se bol, ponienje i uznemirenost shvataju kao zahtjevi ubjeenja, ili zato se shvataju kao naini sticanja Boijeg zadovoljstva i pored toga to ih je Poslanik islama mrzio i traio kod Allaha zatitu od njih. Od Ebu Hurejre se prenosi: "Boiji Poslanik je traio utoite kod Allaha od teke nesree, nesretnosti, runa udarca sudbine i od osvete neprijatelja!" Neki od Poslanikovih ashaba su pali u ovu greku smatrajui da je namjerno izlaganje tekoama otkup od grijeha, pa im je Poslanik objasnio da je stvar jednostavnija i laka. Prenosi se da je Boiji Poslanik posjetio jednog muslimana, koji je ve klonuo i postao jako mrav, pa mu je rekao: "Da li si molio Allahu neto ili si to traio od Njega?" Ovaj mu ree: "Da, molio sam rijeima: "Boe, ono ime e me kazniti na ahiretu, ubrzaj mi to na dunjaluku." Poslanik mu je rekao: "Subhannallah! Ne moe ti to izdrati, zato nisi rekao: "Boe daj nam na dunjaluku dobro i na ahiretu dobro i sauvaj nas Dehennemske vatre."16 I kae da je molio Allaha tom dovoni i da ga je Allah izlijeio. uo je Boiji Poslanik ovjeka kako moli: "Boe, traim od Tebe da mi podari sabur!" Pa mu je rekao: "Molio si Allaha da ti da belaj, pa Ga moli da ti da sreu!"17 Kae Ibn Abdullah: "Da budem sretan, pa da zahvaljujem drae mi je nego da budem stavljen na iskuenje i da saburim, jer su pozicije
Muslim; Kitabu al-zikr wa du'a wa al-tawba wa al-istiqfar, br. 4897. Ibid; l5,br. 4853. 17 Tirmizi; Kitabu al-da'vvat, br. 3450.
15 16

42

sree i dobra blie spasu, zato biram zahvalu nad strpljenjem jer je strpljenje stanje onih koji su na iskuenju." Doktor Zekki Mubarek kae: "Ibn Abdullah smatra da je srea i dobro dio spasa, to jeste, spas dua, jer belaj izlae duu uzrujanosti i uznemirenosti, a izlaganje due iskuenju ne daje sigurnost u dobar zavretak. A to se tie sree, ona uva ravnoteu due i ini ovjeka sposobnim za dobro djelo. Isitna je da se ovjek prkosno odupire kada izraava dobrodolicu nevoljama, jer je on zarobljenik nervnog sistema u veini sluajeva. A bolje mu je da moli od Allaha sreu i da izbjegava izlaganje iskuenjima, jer nekada nee biti spreman da se suprostavi tekoama, koje eli i shvatie nakon pada u provaliju nezgoda, da vrsta odlunost ponekad oslabi ili iznevjeri. Ako dublje razmisli vidjee da blagodati i blagostanja jaaju duhovnu vezu izmeu ovjeka i njegovog Gospodara, a razlika je velika izmeu dva stanja; stanja smirenosti i stanja oekivanja nagrade kroz iskuenja. ovjek prvog stanja gleda na svog Gospodara pogledom dunika, a to je pogled skruenosti i milosti, a ovjek drugog stanja lahko moe biti izloen time da se uzoholi u onome u emu treba da pokae svoju strpljivost, jer je oholost jedna od najveih mahana due." Ovaj govor je ispravan. Mi volimo da budemo robovi dobroinstva, a ne robovi ispita. Ali, da li dani donose ono to mi volimo? Puno li je vjetrova koji udaraju u nas i pune nae horizonte stranim brigama, i koliko toga ovjek doivi to ne podnosi, a uskraeno mu je ono emu tei! Ovdje dolazi do izraaja uloga sabura koji uznemirenost, kao i uloga zadovoljstva koja odgoni gnjev. progoni

O ovom doktor Zekki kae: "Od vrlina due je i to, da se preda Allahu. To je vrlina koja odagnava razne sklonosti koja stvara razmiljanje o ostvarenom udjelu u dunjalukoj srei." Jasno je da ova pozicija trai veliku vjebu, jer zadovoljstvo ne biva osim nakon 43

ienja srca od unutranjih nagona. To je zasigurno, jedan od razloga smirenosti, a smirenost je najvei plijen u moralnom ivotu. Poneko kae da apsolutno zadovoljstvo uzrokuje ravnodunost i podstie duu na prihvatanje neaktivnosti." Mi odgovoramo da nema kontradiktornosti izmeu zadovoljstva sa postojeim i elje za upotpunjavanjem due i njenog snadbjevanja onim to trai od dunjaluke, umne i duhovne hrane. Kae Boiji Poslanik: "Budi zadovoljan s onim to ti je Allah udjelio bie najbogatiji ovjek."18 Ne dozvoli da zadovoljstvo bude tvoj izgovor za nemar i besposlicu, ve budi zadovoljan s tvojim danom i mnogo se nadaj onome to e te sutra razveseliti.

18

Ahmed; Kitab ba'ki musned al-mukessirin, br. 7748.

44

KAKO OTKLONITI UZROKE UZNEMIRENOSTI

Niemu kao istini nije uinjena nepravda, a da su to ljudi dopustili, skrtenih ruku, bez protivljenja. Vrlo je malo onih koji je poznaju, a jo manje onih koji je cijene i ive po njoj. Zaista su pretpostvake i iluzije ono to vlada svijetom. Ako pokua nai istinu, kroz vei dio onoga to vidi i uje, smorie te to traenje. Na hiljade je asopisa i radio stranica koje preplavljuju svijet ujutro i naveer, a ako bolje osmotri ili pogleda u ono to piu i to govore, nee nai nita osim lai u kojima je smjeteno malo istine. Istina je poput zvijezde, koja skoro da se ugasi u nonoj tami. Koliko je vjera na polju akaida, nastalo na lanom govoru i praznovjerju. Koliko je udnji, u oblasti politike, pravdu uinilo nepravdom i snage koja je dobro pretvorila u zlo. Zato Allah d.. svome Poslaniku i svakom iskrenom kae: "Ako bi se ti pokoravao veini onih koji ive na zemlji oni bi te od Allahovog puta odvratili, oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore." (El-En'am, 116) I kae: "Pa ako oni posvjedoe ti im nemoj povjerovati i ne povodi se za eljama onih koji nae dokaze dre lanim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju." (El-En'am, 150) I kae: "Veina njih slijedi samo pretpostvake; ali pretpostavke nimalo nisu od koristi Istini, Allah uistinu dobro zna ono to oni rade!" (Junus, 36) Najbolje za ovjeka je, u svijetu u kojem je istina zapostavljena na ovaj nain, da se zalae da je otkrije i da je prihvati i da se na nju vraa kad god ga neke struje udalje od nje. Moda je ovo tajna toga da Allah trai od svakog vjernika da ga moli za uputu i obavezuje ga da ustraje u tome. 45

U svakom obaveznom i dobrovoljnom namazu stoji ovjek pred svojim Gospodarom i govori: "Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne naput onih koji su protiv sebe srdbu izazvali, niti onih koji su zalutali." (El-Fatiha, 6-7) A ta je to "pravi put"? To nisu tranice postavljene po nekoj zemlji, niti most napravljen ondje ili ovdje, to je sistem ivljenja kojeg uspostavlja ovjek za sebe kroz ivotne probleme i linija kojom se trai ispravnost kroz brojna miljenja. Ovakvo traenje pravog puta zahtjeva trud i napor, te molbu za Boijom podrkom, jer Boiji Poslanik je, kada bi ga obuzela neka stvar, pribjegavao namazu i dodavao svojoj odlunosti i snazi Boiju mo i snagu. Ponekad ovjek luta po ovoj Zemlji zbunjeno, a nekada loe procijeni situaciju u kojoj se nalazi. Pod pojmom loe procjene stvari, misli se kad ovjek prelazi iz zablude u jo veu zabludu i ne zna se ponaati pred obavezama koje stoje pred njim i pred krizama s kojima se suoava. Uzvieni Allah je zabranio ovjeku da slijedi pretpostavke rijeima: "Ne povodi se za onim to ne zna; i sluh, i vid, i razum, za sve e se to zaista odgovarati." (El-Isra', 36) Pa neka ovjek koristi svoj razum i svoja ula u spoznaji onoga to ga okruuje i neka sebi zacrta put kojim e ii daleko od pretpostavki i izmiljotina. Kae Karindi: "Ostalo je da nauimo tri koraka koja se moraju poduzeti da bi se rijeio neki problem, a ta tri koraka su: 1. izvuci injenice, 2. razmotri te injenice, 3. vrsto zauzmi stav, a potom radi po njemu.

46

I kae: "Ako elimo da rijeimo nae probleme koji pretvaraju nae dane i nae noi u neizdrivi pakao, onda moramo poduzeti ova tri navedena koraka!" Da, zaista u tome nema izbora. A prvi korak namee nam promatranje svega oko nas da bi sakupili jasne injenice, da bi temeljili nae ponaanje na njihovim osnovama. Skupljanje ovih injenica je obaveza, iako je to teko za ovjeka. A zato je to ovjeku teko? Zato to ga ljubav prema neemu ini slijepim ili gluhim, a isto tako i mrnja. Stoga se kae: Oko zadovoljstva mahani svakoj je veo, a oko mrnje i vrlinu mahanom vidi. Kao to ljubav i mrnja, tako i druga psihika stanja utjeu na ovjekovo razmiljanje i ine ga da daje svom ivotu boju njegovih linih osjeanja i ne moe da ih vidi u njihovom pravom obliku. Ponekad ovjek odluta od realnosti zbog slijeenja nekog obiaja ili nekog ranije formiranog miljenja, koje nema nikakve osnove. Ako ovjek odluta od realnosti, pa kako onda da uspije ispravno rijeiti ivotne probleme sa kojima se suoava!? Zaista su brojni ljudi, u neznanju iako to oni ne primjeuju. Zbog te injenice vidim brojne ajete kako zavravaju rijeima: "Eto tako vam Allah objanjava propise da biste razmislili." (El-Bekare, 219) "Zato ne razmislite?" (Junus, 3) "Eto tako vam Allah propise svoje jasnim ini da bi ste vi rasuivali!" (El-Bekare, 242) Karindi kao da pojanjava ove ajete kada govori: "Zaista, mi vrlo malo vodimo rauna o injenicama, pa ako se i dogodi da neko od nas pokua iskristalisati injenice, zaista, on prihvati od njih samo ono to odgovara njegovom razmiljanju i ne obraa panju na ono to se sa

47

njegovim miljenjem sukobljava, tj. on traga samo za injenicama kojima potvruje svoje djelovanje ili miljenje." Endrih Morov kae: "Sve ono to se slae sa naim tenjama, linim eljama je logino u naim oima. A sve ono to je suprotno naim eljama raspaljuje u nama srdbu. Pa zato je onda zauujue da nam je teko stii do rjeenja nekog problema? A to bi bilo kao da neko pokua rijeiti jednostavan zadatak sa pretpostavkom da su dva i dva pet. A ta je lijek tome? Lijek je u tome da razdvojimo naa osjeanja i naa razmiljanja i da iskristaliemo injenice posmatrajui ih neutralno... " Naredni korak u sakupljanju injenica, je pokazati potpunu smirenost u susretu sa njima, zato to strah od dogaaja nevodi ka njihovom rijeenju nego vodi potpunom utapanju u njih. ivot velikog broja prvaka i heroja je pun tekih momenata iz kojih nisu izlazili, osim uz ograniavanje straha i preputanja razumu. Kada je skoro dolo do sukoba izmeu muslimana i murika u haremu Mekke i kada su sve vrste provokacija Poslanika i ashaba dosegle svoj vrhunac, Boiji Poslanik je tugu, koju je osjetio, priguio i naredio svojim drugovima da odbace od sebe brige, te da prihvate ugovor kojim e se sprijeiti prolijevanje krvi i proiriti sigurnost. Povodom tog dogaaja objavljen je i ajet: "Kada su nevjernici - srca svoja punili arom, arom paganskim, Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju ono zbog ega e postati pravi vjernici a oni i jesu najprei i najdostojniji za to, a Allah sve zna." (El-Feth, 26) Rije "smirenost" je spomenuta na mnogo mjesta i ona gdje god se nala, ukazuje na ono to iman uvruje u duama od smirenosti, ija je osnova bliskost sa Allahom, prihvatanje Njegovih odredbi i manifestovanje i ispoljavanje Njegove pomoi u svim tekim uvjetima. Ponekad se ovjek nae pred dugim nizom mogunosti izlaska iz nastalih potekoa i kada ih sve razmotri, uvidi da je i najbolja od njih gorka. Nekad se okrene oko sebe, pa ne nae nikoga iskrenog ili do krajnosti odanog. Ovakva razmiljanja se gomilaju kada oslabi vjera u 48

Boga i sigurnost u sebe. A to se lie vjernika, on bira mogunost koja je najblia smirenosti i iskrenosti, a potom ne razmilja o onome to e se kasnije desiti: "Reci: "Dogodie se samo ono to nam Allah odredi, On je Gospodar na i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju." (Et-Tevbe, 51) Zaista ovjek biva iskuan ovim iluzijama vie nego je iskuan injenicama i biva poraen prije nego ga poraze dogaaji ivota. "Onima kojima su ljudi rekli: "Svijet se skupio radi vas, pa ga se bojte!" To im je povealo vjeru i rekli su: "Dovoljan je nama Allah i divan li je On zatitnik!" Oni su se vratili (s Bedra) s blagodatima od Allaha i obiljem, nikakvo ih zlo nije srelo i postigli su da Allah bude s njima zadovoljan. Allah je najvei dobroinitelj. (Ali Imran, 173-174) Na ovo ukazuje i stih El Mutenebijja: Strah je ono od ega se mladi plai, a sigurnost je ono to njemu djeluje bezbjedno! Pa, ako ovjek spozna injenice, koje su s njim povezane, sakupi ih bez uenja i divljenja, ostaje pred njim jo jedan korak, a to je da postupi razborito i odluno i da ispotuje odluke do kojih je doao. Poznajem mnoge ljude kojima nedostaje ispravno miljenje, iako posjeduju otroumnost kojom mogu otkriti ono to izaziva strah. Oni nemaju koristi od svoje razboritosti, jer su neodluni, pa ostaju na svom mjestu ogranieni osjeanjima zbunjenosti i straha. Ova osobina je pokuena kod onih koji su razumom obdareni. Ako ima svoje miljenje, budi odluan, jer neispravnost miljenja u tvojoj je neodlunosti. Da, zaista, nakon to se stvari objelodane, ne ostaje mjesta niemu osim brzom djelovanju, shodno tom formiranom miljenju.

49

Kae Uzvieni Allah: "I dogovaraj se sa njima, a kad se odlui onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Alu Imran, 159) Zaista period dogovaranja, po nekom pitanju, ne smije dugo da potraje, nego je to samo jedna etapa koja prethodi obaveznom djelovanju. A kada pone sa djelovanjem, onda koraaj smjelo ka njegovom svretku i porazi uzroke zastajanja i straha. Oslonimo se na Allaha i ostanimo na tome sve dok u potpunosti ne zavrimo taj posao. Kae Karindi: "Pitao sam Filipsa Vajta, poznatog biznismena, kako je izvravao svoje odluke pa je odgovorio: "Naao sam da konstantno razmiljanje o nekom problemu, kada pree odreenu granicu, izaziva uznemirenost i prouzrokuje nestabilnost, i zaista ponekad konstantno razmiljanje donosi tetu koju treba izbjei, zato kada donese odluku, budi odluan u njenoj sprovedbi bez okretanja unazad." Kae Vilijam Dejms: "Kada donese neku odluku i pone sa njenim provoenjem, stavi pred svoje oi samo stizanje do rezultata, i nemoj da misli na neto drugo, nemoj biti neodluan i nemoj stvarati sebi sumnje i iluzije i nemoj da se okree unazad, nego odluan budi u njenom provoenju." A istina je da se velika ovjenost ne poznaje i ne prepoznaje osim na polju smjelosti i hrabrosti i da slava, uspjeh i stvaralatvo ostaju samo slatki snovi u duama ljudi, ukoliko ih ljudi svojom aktivnou ne pretvore u stvarnost. Pa kao to je neodlunost povreda mukosti, ona je isto tako obezvreivanje imana, i u tom kontekstu vidimo Poslanika a.s. kako prezire odgaanje borbe nakon to su njegovi ashabi krenuli prema njoj. Njegovo miljenje kada su murici doli na brdo Uhud bilo je da ih pusti da uu u grad, a potom da otponu s njima borbu. Veina mladia smatrali su da treba izai pa se boriti van grada, svojim arom i brojnou pridobili su ljude za svoje miljenje, pa je i sam Poslanik pristao na ovo (borbu s neprijateljem van grada). Osjetili su ti mladii da su moda primorali Poslanika na neto to nije mislio, pa su 50

predloili da se borba ipak vodi u gradu, ali Poslanik nije prihvatio ovo odstupanje od prvobitne odluke, i tako je izbjegao neodlunost rijeima: "Ne prilii Poslaniku, kad ve uzme oruje da ga odloi prije nego stupi u borbu!" Zato svoje ivotne odluke, donosimo mudro zacrtavajui sebi jasan put u budunost, a zatim naprijed kroimo bez zaustavljanja na preprekama i bez obaziranja na prigovore veine ostalih. I budimo ubjeeni da Allah d.. voli kod nas ovakvo ponaanje, jer on mrzi kukavice i pomae one koji se na Njega oslanjaju.

51

ZNANJE JE PLOD RADA

U ranoj mladosti uili su nas da definicija znanja ('ilm) oznaava: potpuno shvatanje, pravila i intuiciju. Pod potpunim shvatanjem podrazumijevaju jasnu predodbu o stvarima. Pod pravilima se podrazumijeva skup principa, zakona i termina, koje su postavili eksperti razliitih naunih disciplina. Pod intuicijom podrazumijevaju steeno iskustvo kroz ovjekovo bavljenje odreenim znanostima, te kroz ono to je praktikovao od metoda u svojoj disciplini ili u drugim disciplinama. To iskustvo se formira od mnotva saznanja i pripravljanja pravila: ono je plod onoga predhodnoga, nakon to dostigne svoju upotpunjenost. I oni koji posjeduju te sjajne nadarenosti u oblastima iroke naobrazbe su orginalni znanstvenici i na njih se poziva u ocjeni ispravnosti shvatanja i mudrosti, obrazovanja i interpretacije. Prepustimo nauno teoretisanje oblasti morala i ophoenja, imana i djela i kaimo: vjera je potpuni program za uzdizanje i dotjerivanje, ali korist od nje nee biti u praznim razmjenjivanjima informacija, izmeu jezika i uiju, niti u pukom pamenju njenih propisa, niti u formalnom obavljanju odreenih ibadeta. Ovakvo poimanje je malo korisno, pa ak i bez ikakve koristi. U predaji stoji: Znanje ine dva znanja: znanje u srcu, i to je korisno znanje, i znanje na jeziku a to je Boiji dokaz protiv ovjeka. Bernard o je rekao: "Kada ovjeku diktira neto, on to uistinu nikad nee nauiti". On smatra da ovaj vid pouavanja nee formirati od uenika nita znaajno. Karindi obrazlae ovaj zakljuak rijeima: "Uenje je afirmativan, a ne pasivan in. Mi uimo dok radimo, pa ako eli da se okoristi ponuenim savjetima u sadrajima ove knjige - ili bilo koje druge - probaj ih ili radi po njima i primjeni ih u svakoj ukazanoj prilici. 52

A ako to ne uradi sigurno e brzo zaboraviti ono to ti je sugerisano. I svaka spoznaja kojom se mi koristimo jeste jedina koja se urezuje u nae umove. I ovo je tano, od jednog tabiina se biljei ovo: "U pamenju Poslanikovih hadisa traili smo pomoi u radu po njima (njihovoj praktinoj primjeni)". Rad oivljava srca aktivnom i budnom spoznajom. Znanje koje poiva na radu jeste empirijsko znanje kojim ovjek osvjetljava put i pomou njega poznaje svoje pozicije u razliitim oblastima ivota. O ovome Uzvieni kae: "O pravovjerni, bojte se Boga i vjerujte Njegovog Poslanika! On e vam dati dvostruku nagradu od svoje milosti, dae vam svjetlo uz pomo koga e te ii i oprostit e vam. Allah je onaj koji prata i milostiv je." (El-Hadid, 28) Zahtjev vjerovanja u Poslanika, iza bogobojaznosti, jeste slijeenje njegovog ivota, jer je on praktini ivi primjer onoga to je u Plemenitoj Knjizi od uputa i savjeta. Vjernik koji je ustrajao u uvanju od sramotnih i runih djela i u izvravanju naredbi, ovom predanou stie otroumnost i precizno ulo kojim razlikuje loe od lijepoga. Rijetko se deava da se neke stvari pomute u njegovoj (otroumnosti), inteligenciji, pa makar i ne bilo odreenog teksta o njima: "O pravovjerni ako se budete bojali Boga, On e vam dati mo rasuivanja (izmeu dobra i zla, izmeu istine i ne istine), odstranit e od vas Vae grijehe." (El-Enfal, 29) "O pravovjerni, bojte se Boga i govorite istinitu rije da bi vam popravio Vae poslove." (El-Ahzab, 70-71) Zaista teoretski podaci koje djelo nije pretoilo iz kruga intelekta u stvarni ivot, lie hrani koja nije preraena i pretvorena u akciju, energiju i osjeaj. Svi ti podaci poinju zbrkano i nezrelo, ma kako vjeto ih predoili.

53

I zbog toga vidimo vojnike i pitomce gdje sluaju programirane asove, a onda prolaze fazu vjebi (manevri) koje predstavljaju jednu stranu svakodnevnog ivota. I pored toga iskustvo ovih i nauena ratna vjetina u njima je ispod nivoa onih koji su uestvovali u bitkama i okusili strahote ratovanja. Slino tome je i uenje namaza: stvar poinje lekcijama koje se nude ueniku. Zatim uenik pokuava da samostalno obavi propisane namaze, onako kako ih je nauio. A to se tie toga da on kroz svoj namaz naui skruenost, iskrenost i izdizanje, to je ono to dolazi nakon pribliavanja klanjaa svome Gospodaru i nakon njegovog potpunog zadovoljavanja svih pravila forme i sutine namaza. Znanje proisteklo iz rada jeste rezime duge vjebe i iskustva. U oblasti odgoja i preporoda neophodno je da saznanja uznapreduju do linog i drutvenog upotpunjenja, i ni od koga se ne prihvata da stane kod granica govora, ma koliko bio rijeit, niti kod granica objanjenja, ma koliko to vjeto radio. Kada ti se naredi dobro prvo ga uradi, a kada ti se zabrani zlo preduhitri ga udaljavanjem od njega, zatim se potrudi da se tvoja naredba i zabrana pretvori u ive injenice u drutvu, tako da uklanjanje zla i pomaganje dobra budu jasni ciljevi koji se ele ostvariti svim sredstvima i u to kraem vremenu. enja za kemalijetom (savrenstvo) vrlo esto zavrava samo lijepim govorom o njemu, a ponekad se njegovi zaljubljenici zadovolje navoenjem sitnih detalja o pitanjima i problemima vezanim za njega. A zatim se itava stvar zatvori bez ikakvog konkretnijeg rezultata. Kao to slatke elje umiru u duama ljenina. Uzvieni Allah mrzi ovaj manjkavi vid ponaanja, zato to je on blii paroli i zbog toga to sljedbenici ovakvog ponaanja prave propuste, iako su upueniji od drugih o izvorima upute: "O vjernici, zato govorite ono to ne inite? Mrsko je Allahu da govorite ono to ne inite." (Es-Saff, 2-3) 54

Zastajanje, sa eljenim preporodom, kod granice dugog govora i odlunih prijedloga otvara vrata dugoj raspravi i beskorisnoj diskusiji u kojoj se troi i trud i vrijeme. I kada bi se svaki ovjek, koji gaji ljubav prema dobru, uzdigao sa svojom emocionalnou na takav stepen, gdje se pretae dobro iz okvira teoretisanja u djelo koje e ugledati svijetlo dana skratili bi kako ree Karindi - polovinu naih tegoba i rijeili bi i najkomplikovanije nae probleme... Posluaj priu koja se prenosi od Lion iemen, biznismena, kad kae: "Postavio sam pravilo koje zahtjeva od svakog mog pomonika, kada eli da mi iznese neki od problema, da mi prvo ponudi podsjetnik koji sadrava odgovor na ova etiri pitanja: 1. ta je problem? U dosadanjem radu smo navikli da troimo sat ili dva sata u otroj raspravi a da ne znamo ta je konkretni problem, kao to smo navikli da problem obavijemo sa nejasnoama i dvosmislenostima bez nastojanja, bilo koga od nas, da jasno izloi temu problema. 2. ta je izvor problema? Ako svoje sjeanje vratim unazad, uplai me koliko smo sati potroili bez pokuaja da zastanemo na uzrocima koji su proizveli problem. 3. Koja su mogua rjeenja za taj problem? Do sada bi svaki od nas predlagao rjeenje o kome bi njegov kolega raspravljao, onda bi se probudile razliite ideje koje bi nam usporile donoenje rjeenja, i na kraju samog okupljanja niko se ne bi sjetio da zabiljei predloena rjeenja za vrijeme diskusije. 4. Koje je najbolje rjeenje? Naa stalna praksa je bila kada uemo u salu za sastanke, sa mojim pomonicima, koje bi uznemirenost primoravala na kruenje oko problema, ne dajui im da dou do pravog rjeenja. Rezultat ovakvog rada bio je, da se znatno smanjilo pribjegavanje mojih saradnika tome da svoje probleme izlau meni... Zato? 55

Jer, da bi oni odgovorili na ova etiri pitanja, morali su imati sve injenice vezane za taj problem; pa ako imaju sve injenice na raspolaganju time rijee tri etvrtine problema. A ostatak dijela problema nije imao potrebe za mojom pomoi: a ako bi okolnosti i traile moje uee, naa rasprava ne bi trajala vie od jedne treine vremena koje je prije bilo potrebno, jer je sada rasprava tekla zacrtanim tokom. Zahvaljujui ovom planu, mi danas troimo vrlo malo vremena u zabrinutosti i raspravi o grekama, a puno vremena troimo u radu na njihovom otklanjanju." A postoji i druga stvar na koju bi volio da ukaem; zaista razgovor sa poslovnim ljudima, ljudima od propagande i s onima koji dre kljune poloaje, je esto obiman i irok bez opravdanog razloga. A moda jedina korist u tome je to ljudi nalaze slasti u tome da nadugo i nairoko razgovaraju sa svojim predstavnicima. Ponekad je njihov razgovor povezan sa nekim zajednikim pitanjem i poslom u kome se meusobno pomau da bi se on realizovao. Ali ovi razgovori u veini sluajeva daju malo koristi. Meutim, kada bi se svaki od njih okrenuo sebi i svom linom poslu, da ga uradi dobro to vie moe i svojim obavezama, da ih upotpuni otkrivajui puteve za njihovo usavravanje, to bi bilo mnogo korisnije i asnije kod Allaha. Moda je ovo tajna naredbe ashabima da umanje svoje razgovore sa asnim Poslanikom i da njihovom govoru sa i pred njim prethodi udjeljena sadaka! Dobroinstvo siromanima je dobro djelo koje pribliava Gospodaru u svakom trenutku. Pa kada eli neko da postigne blagonaklonost kod Allaha i Njegovog Poslanika neka podjeli sadaku, jer je to plodno podruje za postizanje tog cilja. To je bolje od sjedenja kod Poslanika, ako je cilj sjedenja samo sjedenje kod njega. 56

"O vjernici kada se sa Poslanikom savjetujete onda pred Vae savjetovanje milostinju podjelite! To vam je bolje i istije je! A ako nita ne naete, pa Allah grijehe prata i samilostan je." (ElMudadele, 12) S tim da ovo upustvo ne znai odreivanje kaznene mjere za svakoga ko eli razgovarati sa nosiocem poslanstva; prianje s njim je dozvoljeno, ak je obavezno u mnogim stvarima. Cilj ovoga je upozoriti vjernike na pravi postupak kojim se zasluuje nagrada od Allaha i osigurava vrijeme Poslaniku, kako ga ne bi bez potrebe zaokupili oni koji ele da sjede sa velikanima samo radi toga da budu s njima, osim, naravno, u nudi. U tom smislu Uzvieni veli: "Zar to vi strahujete da prije vaeg savjetovanja milostinju podjelite?! A ako ne podjelite, a Allah vam oprosti, onda namaz klanjajte, i zekat dajte, i Allahu i Poslaniku pokorni budite! Allah je obavjeten o svemu to vi radite." (El-Mudadele, 13) Sjedenje sa velikanima, kako nas ui iskustvo, jeste sredstvo za dodvoravanje i ugled, ali je i gubljenje vremena i zapostavljanje brojnih obaveza. Zato ne bi bilo udo da se za to odrede ogranienja i da se upozori na ono to je korisnije od toga.

57

MAHANE BESPOSLENOSTI
U okrilju besposlenosti raaju se mnoge mahane i poroci, te uzavru virusi propasti i nestajanja. Ako je aktivnost zadaa ivih, onda su besposliari mrtvi. Ako je ovaj na svijet sadnja radi boljeg ivota koji slijedi, onda su dokoliari svakako najprei da budu proivljeni gubitnici, bez usjeva, koji e imati samo gubitak i propast. Poslanik a.s. je upozorio na nemarnost mnogih prema onome to im je podareno od blagodati zdravlja i vremena, kad kae: "Mnogi ljudi su obmanuti u dvjema blagodatima: zdravlju i besposlenosti." Da... Koliko ima zdravih ljudi koji imaju puno slobodnog vremena, uznemirenih u ovom ivotu bez nade u bolje, bez posla koji e ih zabaviti, bez misije kojoj bi se iskreno predali i uloili svoj ivot za njen uspjeh. Da li su ljudi stvoreni radi ovoga? Ne, nikako! Uzvieni Allah veli: "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da nam se neete vratiti? Neka je uzvien Istiniti Vladar." (El-Mu'minun, 115-116) Ovaj ivot stvoren je s istinom; i Zemlja i nebesa i ono to je izmeu njih. ovjek je duan na ovom svijetu spoznati ovu istinu i po njoj ivjeti. A to se tie toga da se ovjek zaahuri u svoje tijesne strasti i da se zatvori u njihove granice, nezainteresovan za bilo ta! Lo je to put za sadanjost i budunost! Tano je ono to prenosi E-afi o principima odgoja u reenici: "Ako sebe ne zabavi istinom, bie zabavljen neistinom." Ovo je tano, jer ljudski nefs ne miruje. Ako se ne ukljui u brze projekte dobra, rada, organizovane proizvodnje, zaokupie te bezvrijedne misli, koje e stalno biti optereene besposlicama i beskorisnim stvarima. A najbolje ime se uva ljudski ivot, jeste da mu postavi program koji e popunjavati njegovo vrijeme, ne ostavljajui ejtanu prilike da dopre do njega zavoenjem i spletkarenjem. U islamu 58

se posebno vodi rauna o rasporedu eriatskih obaveza, ne ostavljajui prostora ljudskom nefsu da se ispuni neistinom. Karindi ovo objanjava rijeima: "Mi ne osjeamo tragove uznemirenosti u vrijeme dok radimo, ali sati nezaposlenosti koji slijede su najopasniji za ovjeka." Kad god imamo slobodnog vremena, ejtan nee propustiti priliku da nas napadne. Mi se esto pitamo: da li moemo postii u ivotu ono to elimo? Nai umovi su u prilici da budu pusti nakon rada. Uenici na asovima biologije znaju da priroda ne podnosi nezaposlenost. eli li se uvjeriti u to? Napravi rupicu na sijalici, iz koje je izvuen zrak, i primjetie da priroda nagoni zrak u sijalicu da bi popunio ono to je ispranjeno. Isto tako priroda brzo popunjava praznine due. ime? Osjeanjima i naklonostima, uglavnom. Zato? Jer osjeanje uznemirenosti, straha, mrnje, ljubomore i zavisti navaljuju snano, primitivnom i grubom snagom, nasljeenom iz vremena neznanja. Ta osjeanja su jaka, tako da raspre mir iz naih dua i naih umova. Dunost odgajatelja je da upozore na mahane besposlice. Najbolje sredstvo u ovakvim prilikama je postavljanje pravih metoda za stalno obrazovanje i stalnu nadgradnju. Ispunjavanje slobodnog vremena obavezama i zamjena jednog posla drugim, uva nas od uzroka ljenarenja i od slabosti besposlice. Smatram da se drutvo moe osloboditi mnogih tetnosti ako uspije regulisati slobodno vrijeme, ne na nain da se njime koristi poto ono ve postoji, nego kroz ulaganje truda koji e iscrpiti svu snagu i usmjeravati pojedince onome to im koristi u ovome i onome ivotu. Tako ne ostaje prostor u kome ovjek ima osjeaj da on nema ta raditi. A jo od davnina su reformatori definisali da je besposlenost bogatoga put u nemoral i grijeenje: Mladost, slobodno vrijeme i zbunjenost zaista su uzrok pokvarenosti ovjeka! Ovome pridodajem i to da je besposlenost siromanih zaputanje ogromne ljudske snage i poniavajue rasipanje onoga to je podareno

59

od Allaha u miiima, nervima i srcima, od snage; ako bi se ona pravilno aktivirala promjenila bi svijet. Nau podrku i ohrabrenje dobiva sistem koji uva ovu injenicu i na njoj temelji svoja uenja. Islam trai od ovjeka da ovlada sobom i veina njegovih propisa vee se za borbu sa samim sobom i odnose sa ljudima. Borba protiv sebe znai prekinuti udovoljavanje strastima, a odnos prema ljudima znai tititi ih od njihovih loih djela poput ruenja ivota i slabljenja vjerovanja. Oba ova nastojanja traju cijeli ivot, ne ostavljajui prilike za poigravanje, smetenost i nemar. Boiji Poslanik a.s. je molio Allaha da ga uvrsti u vjeri, sa svakim otkucajem srca rijeima: "O Ti koji okree srca, uvrsti moje srce u Tvojoj vjeri."19 I esto je molio: "Gospodaru moj, Tvoju milost elim, i ni jednog trenutka ne preputaj me meni samome, popravi sve moje poslove. Nema boga osim Tebe."20 Ova stalna budnost je osnov svake duhovne upotpunjenosti. A to se tie koritenja vremena, u punoj aktivnosti, to je ono to nam je svima poznato, jer se nije odmorio od suprostavljanja nevjerstvu u jednom mjestu na poluostrvu, a ve je preao u drugo mjesto, s ciljem da ga ispuni imanom i bogobojaznou. Nakon njega dvojica njegovih ashaba Ebu Bekr i Omer takoer nisu ostavili muslimanima prostora za sjedenje, nego su slali vojske na uporita nasilja na Zemlji, pa nije prolo nekoliko godina, a svjetlo imana ispunilo je mnoge oblasti svijeta. I ta se dogodilo nakon to su muslimani ostavili ovu obavezu, koja im je ispunjavala vrijeme? Posvetili su se jedni drugima i meu njima je zavladala smutnja i iskuenje!!
19 20

Tirmizi; Kitabu al-qader, br. 2066. Abu Dawud; Kitab al-adab, br. 4426.

60

Njih su naslijedile generacije koje su svoje slobodno vrijeme troile na tumaenje nejasnih ajeta iz Boije Knjige! Na taj nain su loe postupili kako prema jasnim, tako i prema manje jasnim ajetima. Kada istina iscrpi svu kreativnu snagu kod ovjeka onda neistini nita ne preostaje od te snage. I kada istina zavlada ljudskim srcem i njegovim umom onda neistini ne ostaje nimalo mjesta niti za igru i sumnju. Karindi se pita: "ta je razlog tome da tako jednostavna stvar poput marljivog posla, otklanja uznemirenost? Razlog tome je jedan od osnovnih zakona koje je otkrila psihologija, a on glasi: "Nemogue je bilo kojem ljudskom umu, ma koliko bio nadaren, da se zanima sa vie od jedne stvari u isto vrijeme." Ovo je tano i blizu je znaenju rijei Uzvienog Allaha: "Allah ni jednom ovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao." (ElAhzab. 4) Kako je ovjeku nemogue da sebi predoi dvije stvari u isto vrijeme, on takoer ne moe da spoji dva suprotna osjeanja. Mi zaista nismo u stanju da s ushienjem radimo neki posao i da u isto vrijeme osjeamo uznemirenost, jer jedno od dva spomenuta osjeanja potiskuje ono drugo. Ovaj prosti zakon je omoguio psiholozima, koji su radili za vojsku, da ine nesvakidanja uda u toku rata; naime, kada bi im dolazili vojnici koji su zbog rata bili rastresenih ivaca, oni bi reagovali rijeima; dajte im bilo kakav posao. Slobodno vrijeme i besposlica rue mnoge nadarenosti i sposobnosti na istoku, krijui ih iza ogromne mase pasivnosti i omalovaavanja, kao to se ruda zlata i eljeza krije u nepoznatim rudnicima. Ovakvo obezvrjeivanje vrijednosti rada i vremena proizvodi mnoge nedae u psihikom, drutvenom i politikom stanju. Prenosi se od Omera ibn Hattaba da je rekao: "Vidim ovjeka koji me oduevi, pa kad pitam za njega i kau mi da je bez zanimanja, tad padne u mojim oima." 61

U hadisu se kae: "Zaista Allah voli ovjeka koji ima zanimanje." Pa nije udo da itavi narodi gube vrijednost kod Allaha kao to gube u oima marljivih, jer oni nemaju svoga zanimanja i besposlica ih je unitila i predala nestanku. Smatram da je prvi razlog zaostalosti Arapa i muslimana uopte besposlenost, omalovaavanje i neodlunost, koji su prevladali njihovim psihikim i drutvenim stanjima. I nemogue je da ove generacije polue neki znaajniji uspjeh u ovom ivotu ili spas na Ahiretu, osim da izmjene stil ivljenja i izbriu iz svoje svijesti tragove besposlenosti i praznine.

62

NE DOZVOLI DA TE SITNE STVARI NADVLADAJU

ovjekova uplaenost od krupnih stvari ga udaljava od sueljavanja s njima. Svaki ovjek se boji, da uzme veliki zalogaj otrova, zbog jasne opasnosti, ali vrlo esto zanemaruje uzimanje njegovih malih koliina, skrivenih u hrani ili prljavom posuu, neopranim rukama i slino tome. Otuda zadesi njegovo tijelo isto ono to ga zadesi od smrtonosnog metka i uboda. Upozoravajui vjernike na injenje malih grijeha iz straha za njihovu psihiku i drutvenu postojanost od njihovog gomilanja, Poslanik a.s. podstie svoj umet na oprez, da se uvaju od njihovog injenja i da se s vremena na vrijeme iste od njihovih tragova. Prvi cilj njegovog poslanstva je suprostavljanje irku i otklanjanje zabluda irka iz misli i svijesti. U toku svog ivota on je uspio da srui dravu idola i da uspostavi umet koji oboava jedino Allaha. On je upozorio ljude na stvari zbog kojih je ejtan, ako ih ine, zadovoljan kao to je zadovoljan njihovim padanjem u blato irka, rijeima: "ejtan je izgubio svaku nadu da e kipovi biti oboavani u zemlji Arapa, ali e biti zadovoljan kod vas sitnim stvarima koje e na Ahiretu biti uzrok propasti." (Et Taberani) U vrijeme oprosnog hada dok je postavljao moralna pravila, Poslanik a.s. je rekao: "O ljudi, ejtan je izgubio nadu da e biti oboavan u ovoj vaoj zemlji, ali ako mu se pokorite u onome to je van toga, to vi neznatnim smatrate od vaih dijela onda budite oprezni od njega za vau vjeru." Karindi veli: "Mi se obino suoavamo sa ivotnim nedaama i dogaajima sa rijetkom hrabrou i lijepim strpljenjem, a nakon toga dopustimo sitnim stvarima da nas nadvladaju. Kao primjer moemo navesti rijei Samuela Pijera koji u svom dnevniku o Sir Hary Fanu, dok je privoen na izvrenje smrtne kazne odsjecanjem glave, veli da nije traio ni oprosta ni milosti, nego je molio delata da ga ne udari 63

sabljom po mjestu na vratu u kom je nekada ranije osjeao bol. Za primjer moemo uzeti i pisane rijei admirala Beerda u njegovom dnevniku o noima mraka i studeni koje je proveo na junom polu. On spominje da su se njegovi ljudi zanimali nevanim sitnim stvarima, umjesto prijeteim opasnostima koje ih okruuju, a sve to dok je temperatura zraka bila osamdeset stepeni ispod nule. Beerd kae: "Moji su se ljudi prepirali u sluaju da neko od njih zakorai u prostor odreen za spavanje njegovom kolegi. Jedan od mojih ljudi izazivao bi gaenje prema hrani zbog kolege koji je navikao da jedan zalogaj vae dvadeset osam puta prije nego ga proguta. Ne udim se tome kad tako sitne stvari kao ove u logoru na polu, mogu da okupiraju pamet najprivrenijih i najodanijih ljudi." Karindi prenosi priu o velikom stablu starom etiri stotine godina koje je u svom ivotu bilo izloeno udaru groma etrnaest puta i odolijevalo olujama etiri vijeka a zatim se dogodilo da ga je napalo jato insekata i sitni gmizavci koji su ga nagrizali i glodali, sve dok ga nisu poravnali s povrinom zemlje. Sa lica zemlje je nestao umski div kojeg nisu pokosili gromovi i oluje; nestao je iz svijeta dejstvom insekata koji su tako sitni da ih ovjek moe zgnjeiti nogom. Zar ne vidi da smo i mi poput ovog stabla? Zar i mi ne uspijevamo da se spasimo od oluja ivota, a zatim se predamo sitnicama koje unite na ivot. Koliko je boraca hrabro prolo kroz rat, a ubilo se radi malog problema? Poslanik a.s. je primjerima iz ivota sredine u kojoj su ivjeli Arapi objanjavao ove stvari, tako se u hadisu kojeg prenosi Abdullah ibn Mesud kae: "uvajte se sitnih grijeha, zaista se oni gomilaju kod ovjeka sve dok ga ne unite. Za njih Poslanik daje primjer naroda koji odsjedne u pustinji i kad doe vrijeme jela, jedan ovjek krene da trai drvo, drugi uine to isto sve dok se ne sakupi gomila pa onda potpale vatru i skuhaju ono to su imali."21

21

Ahmed; Musnad al-mukessirine min al-sahabe, br. 3627.

64

Prenosi se od Sa'd ibn Denadeta: "Kad se Poslanik vraao sa Hunejna, nali smo se u jednom podruju gdje nije bilo nita, pa je Poslanik rekao: "Sakupite..., ko nae neto, neka donese, ko nae kost ili granicu neka donese." Nije prolo vie od sahat vremena a iskupili smo gomilu i Poslanik je rekao: "Vidite li ovo? Ovako se iskupljaju grijesi u ovjeku, kao to ste vi sakupili ovo, pa se bojte Boga i ne inite mali niti veliki grijeh, jer se svi oni biljee." Pametni ljudi su, na osnovu svoga iskustva, znali da se neke sitne stvari pojavljuju iz ovjeka, a da on za njih ne mari, dok ih drugi vide i primjeuju i na temelju toga donose sud o njima ili vide iz njih neobine namjere. Kao rezultat toga dolaze loe posljedice, kao to se kae: Od malog plamena veliki poar nastaje! Svaki razuman ovjek treba da razmilja o djelima koja ini. Ponekad se ne obazire na njih, zbog malenkosti njihove, ali one mogu dovesti do velikog zla. I kao to je gomilanje malih grijeha pogubno za budunost ovjeka, isto tako je pogubno za njega to jedan mali grijeh zaklanja dobro koje ga nekad prati. alosno je da ljudi primjeuju kod ovjeka samo lou osobinu pa zbog toga dignu prainu a zatim budu slijepi ili se takvi prave prema svim njegovim dobrim djelima koja ini u ivotu. Miljenje koje se formira samo na osnovu sitnih grijeha ne i na osnovu dobre strane ovjeka, je neispravno miljenje i takvo miljenje rijetko vodi miru i skladu. Uzvieni Allah oprata sitne stvari svakom vjerniku koji tei potpunosti i tu tenju dokazuje svojim djelima, shodno svojim mogunostima. Uzvieni kae: "Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni Mi emo prei preko manjih ispada vaih i uveemo vas u divno mjesto." (En-Nisa, 31) Lijepo je da Allah d.., kod nagraivanja ljudi ne uzima njihove omake i posrtaje, a lijepo je i od ljudi da se jedni prema drugima

65

ophode u skladu sa ovim pravilom o toleranciji. U tom smislu kae jedan pjesnik: Ako u svim stvarima bude grdio svoga prijatelja nee nai takva da ga nee grdit, pa ivi sam il' se drui s bratom koji e ponekad pogrijeit, al' ponekad e se i sauvat. Ako ti ne pije ve koliko je trun bie edan, pa ko od ljudi ima isto pie i ko je taj ko je do u sitnicu ist, a, znaj, dovoljno je ovjeku plemenitosti da svoje nedostatke izbroji. Ovo pravilo, ako se pravilno primjeni meu ljudima u prijateljskim vezama i u nesuglasicama koje se isprijee u njihovim odnosima, pree je da se primjeni meu branim drugovima, to bi bilo jako mudro i dobro za ureenje ivota. Jer, ako je ovjek neraspoloen zbog greke njegove ene, neka se sjeti da i ona moe biti u pravu i da ako ini greke ini i dobro. A ako je alostan zbog nekih njenih osobina neka pogleda u druge osobine koje e ga uveseliti. Na ovo ukazuju Poslanikove rijei: "Nek vjernik ne mrzi vjernicu, ako prezire kod nje neke njene osobine bie zadovoljan kod nje drugim osobinama."22 Naalost brojne sitnice su razlog iskrivljene svijesti kod velikog broja ljudi; one potkopavaju njihove porodine veze i rue njihova prijateljstva, ostavljajui ih u ovom ivotu zbunjene i nesretne.

22

Muslim; Kitabu al-Rada'a, br. 2672.

66

ivot, u duhu ovih sitnica ostavlja posljedice kako ih opisuje ve spominjani Karindi: "Zaista sitnice u branom ivotu mogu liiti razuma brane drugove i prouzrokovati polovicu potekoa srca od kojih pati svijet." To je ono to potvruju eksperti poput suca Jozefa Sabata iz ikaga, koji je nakon etrdeset hiljada brakorazvodnih presuda rekao: "Nai e uvijek da su sitne stvari iza svake nevolje koja pogaa brak." Frank Hajan, javni tuilac u Nju Jorku, kae: "Polovina prekraja, koja se predaje krivinom sudu, poiva na sitnim razlozima kao to su: prepirka meu lanovima porodice, uvrijedljiva rije, rijei ponienja ili prijetei znak. Ove sitne stvari dovode do ubistva i drugih zloina. Manji broj ljudi je s grubom prirodom, ali nizanje uzastopnih udaraca upravljenih na linost, ponos i ast uzrokuju polovicu problema od kojih pati svijet." Ove rijei, kojima se opisuju razlozi zloina u gradovima Amerike, mogu se u cijelosti prenijjeti u opisu razloga zloina koji se dogaaju i u drugim gradovima i selima. U stvarnosti, samo loe poimanje stvari, jak osjeaj line asti i hitro uputanje u raspravu i shvatanje da je svaki postupak u stvari poniavanje, koje se ne da izbrisati osim sa krvlju, plus brojne predrasude kojima se uveliavaju sitnice - pravi su uzrok onoga to vidimo i itamo o stranim dogaajima. A lijek? Oistiti ogledalo uma tako da uzima stvarne i realne predstave o onome to se dogaa; slike koje ne muti pretjeranost i ne iskrivljava strast. A zatim suditi na osnovu takvih slika sa irokim pogledom. Pogledom koji e postaviti i slinosti i manjkavosti u jednu stranu i nee zaboraviti dobro ako ga i poprati zlo. Na taj nain bie izbjegnuta nesrea koju osjea ovjek i greke koje se nau pri njemu.

67

KADA I KADER
Osjeaj vjernika da upravljanje svijetom ne izmie Boijoj ruci, ulijeva ogromnu koliinu smirenosti u njegovo srce. Koliko god dogaaji uzavriju, a stanja se mijenjaju, u njima se nita nee desiti osim Uzvienoga volja: "A Allah ini to hoe, ali veina ljudi ne zna." (Jusuf, 21) Ovo objanjava pribjegavanje muslimana svom Gospodaru nakon izvrenja svojih obaveza. On se oslanja na Njega i nije optereen sa rezultatima koje mu donosi budunost, nakon to uloi svoj trud u poslovima koji su mu povjereni, u njihovoj pripremi i preventivnim mjerama. injenica je da nema mjesta za nemir ivaca i poveanje uznemirenosti spram stvari koje izlaze iz okvira nae volje. ovjek se ponekad kaje zbog svoje nemarnosti, a ponekad zasluuje krajnju pogrdu zbog svog propusta. A to se tie onoga to mu kader otkrije a u emu on nema nikakva udjela, pa to je ono u emu nema kajanja ili prijekora te stoga nema mjesta uznemirenosti i sumnji. Dunjaluk treba prihvatiti vrsto, odluno i hrabro. Oduevljen sam rijeima hazreti Alije: "Od kojeg, od moja dva dana smrti da bjeim? Od dana koji nije predodreen ili dana za to odreenog? Od dana koji nije odreen, nisam oprezan, a od dana predodreenog ne spaava oprez!" S ovom logikom smjeli ovjek sueljava se smjelo sa povredama. A to se tie onoga koji se udaljio od Allaha i gleda na dogaaje kao da su oni talas koji nadolazi, nekad jae a nekad slabije, u njemu se neko utopi, a neko se spasi, on ivi praznog srca i s njim se poigravaju i dogaaji i pretpostavke.

68

Pribjegavanje kaderu (sudbini) i oslobaanju od sile i snage ulijeva smjelost u suoavanju s dananjicom i sutranjicom, te daje dogaajima takvu boju koja uljepava ono to je mrsko i ini da ovjek prihvata lini i materijalni gubitak sa osmjehom. O tome govore asni ajeti: "Reci: "Dogodie nam se samo ono to Allah odredi. On je Gospodar na. I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!" Reci: "Oekujete li za nas ta drugo osim dva dobra?" (Et-Tevbe, 51-52) Ajeti podrazumjevaju pobjedu u bitci ili smrt bez pobjede a i to je pobjeda jer ono toje kod Allaha, od nagrade, je uvano i sigurno. A to se tie nevjernika, pa oni kad pobjede ili budu poraeni, oni su meu dvije kazne: odgoenoj ili brzoj! "A mi oekujemo da vas Allah sam ili rukama naim kazni. Pa isekujte i mi emo s vama ekati." (Et-Tevbe, 52) Ovo je pozicija vjernika, u pogledu sudbine koji se odlikuje snagom i dranjem, bez primjesa sumnje i neodlunosti. Mnogi ljudi ne poznaju ovu injenicu ili je negiraju pa oni rade svoje poslove nosei na svojim tijelima brige i negativna osjeanja. Oni ne strijepe samo od alosti koje ih snau nego strijepe i od onih alosti, koje oekuju i pretpostavljaju da e im se u budunosti desiti. Koliko ih pogaa privienje koje popunjava njihove ivote prilozima smrti i ruenja, i daje im privid da su oni s vama na vrijeme izloeni napadu, s jedne, a obmani s druge strane. Karindi kae: "Mnogi zreli ljudi ive a strah im nije nimalo manji od straha djece. Svi bi se mi mogli osloboditi devet desetina naeg straha izravno, ako bi uspjeli da odbacimo nae sklonosti, traei u tom cilju pomo u injenicama koje su potvrene statistikom. Najpoznatija firma za osiguranje u svijetu, firma "Levid" iz Londona, profitirala je na milione funti iskoritavajui naklonost ljudi slutnjama da e se dogoditi stvari i sa najmanjom vjerojatnoom da se dogode. Ta firma uzima zalog od ljudi za krize kojih se oni boje i zbog kojih ih prati uznemirenost, a koje se u stvari teko mogu ikad dogoditi. 69

Ova firma ne naziva svoj posao zalogom, ve ga naziva osiguranjem. Ova firma uspjeno radi ve dvjesta godina i ako se ne promjeni priroda i razmiljanje ljudi, moi e da uspjeno posluje i narednih pedeset vjekova, primajui od ljudi osiguranje za obuu, brodove i drugo zato to se nezgode koje ljudi oekuju rijetko deavaju." Strepnja od nepoznate budunosti, oekivanje tekih gubitaka i osjeaj nemoi, u podnoenju tih umiljanja, jeste tajna postojanja firmi za osiguranja i tajna njihovog brzog irenja. Na osnovu razlike - onog to se stvarno dogodi i onog to se dogaa u prividu - ove firme su stekle veliko bogatstvo iskoritavajui strah ljudi za svoje ivote i imetke. Karindi je pokuao da izlijei bolesnika od bolesnih privida na nain da mu je navodio statistike o nesreama koje se deavaju ljudima na kopnu i na moru. To je lijek koji po naem miljenju lijei problem u potpunosti koji se nuno iri, zato to srca ostaju prazna bez imana. Savremena civilizacija ima loe miljenje o Allahu i zbog toga je njeno povjerenje u Njega poljuljano. Zato ona bolesti poput ove lijei loim lijekovima; davanjem zaloga, koje nazivaju osiguranjem i statistikama kojima objanjavaju, zastraenim ljudima, da je procenat katastrofa manji od onoga to predviaju. Mi odobravamo preventivu za budunost, u pruanju nadoknade, svakom ko je pogoen, ali negiramo trgovanje strahom proisteklom iz manjkavosti ubjeenja, kao to to ine osiguravajua preduzea. Negiramo bojazan, koja obuzima straljivce kada ih sumnja pritisne u iekivanju smrti skrivene na svim horizontima! Posluaj priu jednog trgovca koji je uobiajio da sebe kanjava ovakvim razmiljanjima: "ta e se dogoditi ako se sudari voz koji prevozi robu? ta e biti ako most pukne u momentu dok voz prelazi preko njega...?" Da, njegova roba je osigurana, ali on se boji toga ta ako ne stigne u odreeno vrijeme, on e izgubiti muterije. Opteretio je sebe velikom uznemirenou do te mjere, da je pomislio d aje ve obolio od ira na eludcu. Otiao je Ljekaru i on mu je potvrdio da je zdrav, osim 70

to je uzbuenih ivaca. Pa kae dotini: "Kad mi je to rekao doktor osjetio sam se kao da sam izveden iz tame na svjetlo, pa sam upitao sebe koliko vozila robe sam iskoristio u proloj godini?" Odgovor je bio: 25.000 vozila. Onda sam upitao sebe: "Koliko ovih vozila se unitilo iz nekog razloga?" Odgovor je bio: Pet vozila. Tada sam sam sebi rekao: Pet od dvadeset i pet hiljada vozila! Zna li ta to znai! To znai da je prosjek gubitka jedno vozilo na pet hiljada! Pa zbog ega biti uznemiren!? A ja kaem: Ulijevanje smirenosti u due ljudi, uz pravilno objanjenje injenica na spomenuti nain je dobra stvar. Ali to ne moe da zatiti one s crnom prirodom i one s nejasnim predstavama. Zaista e pesimista ustuknuti pred predvianjima, jer se njegovi crni oblaci formiraju od njega samoga. Sve dotle, dok slabost imana njime vlada, on e pretpostavljati nesreu. I nee se smiriti due takvih, osim sa istom vjerom u Allaha, predavanjem Njemu i zadovoljstvom onim to je On odredio. To je ono to preporuuje Islam. Poslanik kae: "ovjek ne vjeruje dok ne povjeruje u kadr: da sve to se dogaa biva Boijom voljom i odreenjem, kako od dobra tako i od zla, tako da zna da ono to ga je snalo nije ga moglo zaobii, a ono to ga je zaobilO nije ga moglo snai."23 Ovakav osjeaj oslabaa ovjeka mnogih tegoba i otklanja teke brige, zato Boiji Poslanik kae: "Srea ovjeka je u tome da bude zadovoljan sa onim to mu Allah odreuje, a nesrea ovjeka je da
23

Tirmizi; Kitabu al-qader, br. 2070.

71

ostavlja traenje dobra od Allaha, a nesrea mu je i u tome, da je nezadovoljan onim to mu je Allah odredio."24 Moramo da predstavimo po drugi put, da okvir predanja poinje s onim to nadvladava obinu volju i s onim to izlazi iz kruga slobodne volje. Nema pravdanja kaderom, i nema mjesta govoru o kaderu tamo gdje ima mogunost da ini ili da ostavi. A nakon to tvoja volja dostigne krajnji domet, tada bez plahovitosti i uznemirenosti prepusti stvari Uzvienom Upravljau njihovom, koji e ih urediti kako hoe. udno je da neki vjernici pravilno ne shvataju i pribjegavaju mirovanju i izoliranosti, ili pribjegavaju sjedenju i prave se nemonim, u ime oslanjanja na Allaha i predaje vodstva Njemu. Ovo je suludost i bogohulnost, a ne razum i iman. Njih najbolje oslikavaju rijei pjesnika: "A zalaganje za nafaku je grijeh, jer je nafaka rasporeena, a grijeh e ovjeka oboriti." Ovo je prazan govor! Odnos ljudi spram Allaha je zaista udan! Ovog amerikog trgovca mori nesanica zato to se on iz straha za svoju nafaku, boji ruenja mosta pod njegovom robom, a ovaj arapski pjesnik eli da utone u duboki san i da se ne umara radi nafake jer je ona raspodIjeljena! A istina je izmeu ove dvije krajnosti, pa mi radimo posao koji se trai i odbacujemo sumnju iz naih srca, nakon to obavimo ono to je bilo na nama, uz potpuno zadovoljstvo s onim to e Allah uiniti s nama, a on nee uiniti nita osim dobro. Hadisi o kaderu su lijek za pesimizam i uzrujanost, a nisu isprika za lijenost i nemarnost. Promatranje sudbine, izvan okvira nae slobodne volje, i promatranje Boijeg djela u svemu to se deava od slatkoga i gorkoga,
24

Ibid 28, br. 2077.

72

dobroga i loega kontrolie naklonjenosti, oslobaa ih otrine i pretjeranosti. Zbog toga pametne ljude i ljude od iskustva vidi da su umjereni u svojoj radosti i alosti, srei i tuzi. Ponekad ova umjerenost dostie granicu hladnoe i pomanjkanja interesa, prihvatanje naslada i nelagodnosti sa osjeajem neutralnosti, a o tome Ebu-l-'Ala kae: U mojoj vjeri i uvjerenju, bez koristi su naricanje onoga ko plae i lijep glas pjevaa, slini su glasu o smrti, kad se mjeri glasom o radosnoj vijesti, Plakala vam ta golubica ili pjevala, ona se ljulja na grani. A El-Mutenebbi kae: "Ne pokazujem sudbinu niti pohvalom niti kuenjem, njen udarac nije iz neznanja niti se odbija blagou." A cilj, do kojega ovi ele doi iako se razlikuju njihove predstave o njemu, jeste onaj isti cilj o kojem govori Kur'anski ajet: "Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego to je damo, zapisana u Knjizi, To je Allahu zaista lahko da ne biste tugovali za onim to vam je promaklo, a i da se ne bi previe radovali onome to vam On da. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce." (El-Hadid, 22-23) Ovim se ne eli istisnuti prirodan osjeaj ovjeka za bolom i radou. Cilj je spreavanje potpunog utapanja; jer i nekontrolisana radost ima opojnu mo koja izlazi van okvira ispravnosti, a i pretjerana alost ima mo da unitava volju. Pa vjernik, koji vidi Boije djelo u svemu to ga snalazi, ne tumara izmeu ovih utjecaja i emocija, pa da ga to izdie na vrhunac ili srozava do niskosti. On pribjegava umjerenosti i kontrolie svoje nerve, a to su samo neki plodovi vjerovanja u kader. 73

ovjeka slabia zastrauje tekoa i razvodnjava mu misli, umjesto da smanji svoje nesree suoavanjem sa stvarnou i njenim prihvatanjem on se preputa tugi koja samo uveava njegovu nesreu i nita ne mijenja. Pogledaj Rumija kako je postupio, kada je izgubio svog sina: A djeca naa su kao organi nai, bilo koje da izgubi tragedija je oigledna! Da li sluh nakon oka moe nadomjestiti mjesto njegovo? Ili oko nakon sluha da ga nadoknadi! Zatim uzrujanost pritjesni ranjenog ovjeka, rui njegove nerve i on alje sulude pozive za pomo: Nisam radostan da ga prodam po cijeni njegovoj, pa makar cijena bila boravak u dennetu vjenom. Koja je vrijednost ovog jadikovanja i prkosa? Koji je njegov utjecaj na dunjaluku i ahiretu? Nita osim alosti. A to se tie stava onih sa zdravim ubjeenjem i dostojanstvenog predanja, moemo ga vidjeti u ivotopisu Jakuba kada su mu doli njegovi sinovi pretvarajui se da plau zbog toga to su izgubili Jusufa, jer ga je vuk pojeo, kao to su rekli. U toj prilici Jakub, koji je izgubio sina, govori: "Ja se neu jadati, od Allaha ja traim pomo protiv ovoga to vi iznosite." (Jusuf, 18) Pogledaj ovjeka dok oekuje odsutnog za koga nije siguran da li je iv ili mrtav, a njegovo ekanje je trajalo bez koristi. Pored starca koji ivi u nadi u budunost prolaze godine, a onda umjesto da mu se vrati sin koga oekuje, on gubi i drugog sina, i tako staru ranu pojaava nova! ta on ini? Da li on trai utjehu za svoju tugu u vapajima i uzrujanosti? Ne, on po drugi put govori: "Ja se neu jadati, nadam se da e mi ih Allah sve vratiti; uistinu On sve zna i mudar je!" (Jusuf, 83) Njega oaj nije slomio, pa nije jecao, kao toje to pjesnik uinio: 74

Optereen sam uzdisajima jutra i podnio sam ih, al' za uzdahe veeri, ni dvije ruke mi pomogle nisu. Da, Jakub je podnio drugu tragediju sa istom jainom emocija, sa kakvom je podnio i prvu, i ostao je odan milosti Boijoj, oekujui sutranji dan sa zrakama nade u svom srcu. On kae svojim sinovima: "Idite i raspitajte se o Jusufu i bratu njegovu i ne gubite nadu u milost Allahovu, samo nevjernici gube nadu u Boiju milost." (Jusuf, 87) Iz ovako uzvienog ponaanja moemo uzeti sebi uzor i nauiti postojanost naspram estokih oluja. ta ti moe uraditi ako te pogodi kakva nesrea? Ako si u stanju da izmjeni problem onda strpljivost postaje glupa, a zadovoljstvo time je blesavo. A ako ono to te snalo prelazi tvoje mogunosti, da li ima boljeg izlaza od postojanosti i kontrole uznemirenosti? I da li postoji bolji postupak od priznanja stvarnosti i iekivanja njene promjene od Uzviene Volje i Onoga koji daruje mnoga dobra? Zaista ubodi dogaaja ponekad budu razlog buenja pospanog imana i razlogom povratka ovjeka Allahu. Ovakav rezultat ini da bolest bude lijek, a nevolja nagrada. A to je bez sumnje najslai plod ubjeenja i zadovoljstva onim to ini Gospodar svjetova. To je plod koji je slai od onoga to spominje Karindi koji umjesto vjerovanja u kada i kader trai od ovjeka, kojeg su zadesile tekoe, da ostane ravnoduan pred njima poput stada bivola ili panja kakva debelog drveta. On ima opravdanje za ono to kae jer on nije doao do lijeka koji mi imamo, pa ujmo ta on kae: "Odbio sam jednom da prihvatim stvar koja se preda mnom isprijeila, bio sam uporan, pa sam se suprotstavio, sekirao i ljutio, a noi pretvorio u nesanicu. Nakon godinu dana, teke psihike kazne, prihvatio sam ovu neizbjenu stvar za koju 75

sam od samog poetka znao da se ne moe izmjeniti. To je ono to me navelo da ponavljam rijei pjesnika Volta Hajtmana: Lijepo li je suoit se s mrakom, tekoom i glau, nesreama i tragedijama. Prijekorom i grenjem puput ivotinje ili kakva panja! Proveo sam dvanaest godina svoga ivota sa stokom, a nisam vidio nijednu kravu da se sekira zbog toga to trava gori ili zbog toga to se sui u nedostatku kie, ili zbog toga to njen vo bude s drugom kravom. Zaista se stoka suprotstavlja nezgodama, pa i gladi, s punim mirom, i zbog toga je malo onog to dovodi do loma ivaca ili ira na elucu neku ivotinju!" To je ivotinjski lijek koji on predlae za suprotstavljanje nesreama! To su rezultati koje on oekuje! A mi muslimani ne vidimo, u ovoj namjernoj gluposti, najvei uzor za lijeenje ovjeka od alosti. Zaista je predanost Allahu bolja od ove njegove gluposti! A gdje je vrijednost rijei pjesnika Hajtmana u odnosu na rijei Uzvienog Allaha d..: "Mi emo vas dovoditi u iskuenje, malo sa strahom i gladovanjem i time to ete gubiti imanja i ivote i ljetinu. A ti obraduj izdrljive, one koji kad ih kakva nevolja zadesi samo kau: "Mi smo Allahovi i mi se Njemu vraamo". Njih eka oprost od Gospodara njihova i milost, oni su na pravom putu!" (El-Bekare, 155-157) A okretnost u suoavanju sa tekoama samo je jedan od rezultata imana i upuenosti. A lijepo je, od ovjeka da - tekoi koja je u prolaznoj fazi - u pobjedi nad njom postupa lijepo nakon to je njena estina oslabljena. Ovakva okretnost je znak odgajanja u okrilju Allahove milosti i smirenosti pri susretu s Njegovom odredbom (kaderom).

76

Zatim je u komuniciranju s ljudima ona najuspjenije sredstvo za suzbijanje njihove svojeglavosti, ak i za to da ih pridobije. U predaji stoji: "Probao sam blagost i sablju - pa sam blagost naao otrijom. " Okretan vjernik prati dogaaje, ne kao slabi ili licemjer, on ih doekuje kao hrva na pozornici, pazei poteno da svoju slabu stranu ne otkrije oekivanom protivniku. O ovome poznati psiholog kae: "Nikome od nas nije podarena snaga koja ga ini sposobnim da se suprotstavi onome to e se sigurno dogoditi, a zatim mu ostane toliko snage da moe ostvariti ivot pun sree." Na tebi je da bira jedno od ovo dvoje: da se pogne dok ne proe oluja u sigurnosti, ili da se isprijei pred njom izlaui se time propasti. Iskustvo ove vrste doivio sam na mom imanju kad je zapuhao na njemu jak vjetar, ali stabla se nisu povila sa olujom ve su ostala uspravna prkosei jaini vjetra i uskoro su bila polomljena s komadima koje je vjetar nosio. Moja stabla nisu imala "mudrosti" kao mlada stabla u Kanadi. Vidio sam da su stalno zelena i povijaju se pod olujama koje prolaze iznad njih." Mislim da su ove rijei lijep komentar Poslanikovog a.s. hadisa: "Primjer vjernika je kao primjer usjeva, vjetar ga stalno povija, kao to vjernika stalno pogaaju tekoe. A primjer nevjernika je kao primjer stabla pirina koji se ne povija dok se ne poenje."25 A u drugoj predaji se kae: "Primjer vjernika je kao primjer njene stabljike od usjeva, vjetar je jednom povije, a onda je uspravi, sve dok ne ojaa i ne sazrije. A primjer nevjernika je kao primjer stabljike pirina, vrsto povezane sa svojim korijenom - ne povija se s vjetrom, zbog svoje vrstine, sve dok ne bude odjedanput slomljena."26

Vidi: Buhari, Kitab al-merda, br. 5212; Muslim, Kitab al-Sisatu al-qiyame wa aldenne wa al-nar, br. 5024. 26 Vidi: Muslim, Kitab al-sifatu al-qiyame wa al-denne wa al-nar, br. 5025.
25

77

Ovakva okretnost u suoavanju sa tekom stvarnou ponekad od tebe trai osmjeh i da se optereti time da je lijepo primi, ne zbog toga to voli da ona potraje, nego radi ublaavanja jaine tjeskobe u njoj, ba onako kako kae pjesnik: Kad vidjeh sjede vlasti na tjemenu ta da kaem osim: Dobro dole! Ovaj savjet je onaj savjet koji nam preporuuje Karindi rijeima: "Zaista brzina kojom mi primamo stvarnost, ako nema drugog izlaza, daje zauujue rezultate, ne proe dugo, a mi sebe privolimo na zadovoljstvo ovom stvarnou, a zatim je preputamo potpunom zaboravu." Vilijem Dejms veli: "Budi spreman da prihvati ono to se mora dogoditi, jer je to prihvatanje prvi korak ka nadvladavanju svih tekoa koje prate jednu stvar." Ovo zadovoljstvo je jedna vrsta lijepe utjehe i lijepa rije umirenja, i razuman ovjek ne moe shvatiti kako su ivotne tekoe pohvalni ciljevi za kojima bi trebalo eljno tragati. Ima li iko da voli biti slijep? Boiji Poslanik je to mrzio za sebe i molio Allaha d.. da mu da zadovoljstvo u svim ulima, i svaki vjernik, a i svaki ovjek eli da ivi do odreenog edela sa zdravim osjetilima. No, neki ljudi iskuani su gubitkom vida, pa hoe li se prepustiti bolu, da ih para sve dok se od alosti ne istope? Ne nikako! U onome to Poslanik prenosi od Allaha d.., u hadisi kudsiji, se kae: "Kad uzmem ovjeku njegov vid (dva oka) pa u tome osjeti nedostatak nee imati druge nagrade osim denneta, ako mi bude zahvalan."27

27

Vidi: Ahmed, Kitab ba'ki musned al-mufessirin, br. 13510.

78

Ovo je plemenita utjeha i radost, u kojoj oaloeni nalazi lijek koji e ublaiti njegovu tugu i otkloniti njegovu alost. Da li se iz ovog govora treba razumiti da je slijepost cilj za kojim treba tragati i da su dunjaluki bolovi visoke pozicije kojima se izlau oni koji trae nagradu i oni koji vole dennet? Razmiljanja sufija upala su u provaliju i povukla za sobom veliki broj muslimana, pa su oni obmanuti u ovom ivotu kroz svoj trud, to je oslabilo njihovu snagu, a njihova najvea vrijednost sastoji se od toga da tumaraju po tamnim horizontima nedaa i tekoa! Tajna je u mjeanju izmeu dvije sasvim razliite oblasti. Oblast "Ono to mora biti" i oblast "Ono to ne mora biti." Uzrog pogreke lei u poistovjeivanju puteva i osjeanja, koja se rasplinjuju naspram svake od ovih oblasti. Istina je u tome da svaka od ove dvije oblasti ima svoj prostor, i otkrovenje. Pa tako, ovjek kada mu se uini nepravda koju moe odbiti, i ima snagu odbiti je mora da je odbije, jer inu je strpljenje zloin u takvoj situaciji, a zadovoljstvo nepravdom njemu je grijeh. A to se tie situacije kada mu se uini nepravda koju nije u stanju otkloniti, ili ako ga zadesi nesrea koja nadilazi mogunosti njegovog suprotstavljanja, onda je duan da to podnese i da se strpi. Zadovoljstvo sudbinom je postalo sramota u islamskom miljenju, jer oni koji zastupaju to miljenje su ovo pitanje postavili na pogreno mjesto te su njime pravdali siromatvo, lijenost i besposlicu, umjesto da ublae posrtaje ozbiljnog napora i rada, te neuspjehe vrijednih radnika i tegobe onih kojima je uinjena nepravda u njihovoj struci, kada ovi nisu u stanju da nau adekvatno rjeenje. Zaista rijei Boijeg Poslanika: "uvaj se harama, bie najpoboniji ovjek i budi zadovoljan s onim to ti je Allah odredio, bie najbogatiji ovjek", su sline onome to objanjava Karindi u rezimeu: "U zadnjih osam godina proitao sam sve knjige, sve asopise i sve lanke koji govore o problemu uznemirenosti; eli li da zna najmudriji savjet, do koga sam doao kroz ova duga iitavanja? Ovo je 79

odgovor i savjetujem ti da ga registruje na papiru i da ga nalijepi na svoje ogledalo, kako bi ga itao svaki dan. Ovaj savjet napisao je doktor Reinold Tajber: Podari mi Boe strpljenje i snagu, da budem zadovoljan onim to mora biti i podari mi Boe moj, hrabrost i snagu da izmjenim ono to ruka izmjeniti moe, podari mi Boe ispravnost i mudrost, da razluim jedno od drugog. A zatim kae: "Da bi savladao uznemirenost, prije nego te savlada, budi zadovoljan s onim to se mora desiti." Ili kao to kae Poslanik: "Budi zadovoljan s onim to ti je Allah odredio bie najbogatiji ovjek." Zadivljuje me da se ovjek sueljava sa problemima ivota, a na njegovim je usnama osmjeh koji odraava njegovu irokogrudnost, njenost njegove udi i irinu njegove izdrljivosti; osmjeh koji kod Allaha vidi nadoknadu za sve to ga je prolo, i u oekivanom susretu s Njim, utjehu za sve izgubljeno. Navodim ovdje kasidu Muhammeda Mustafe Himama koja obiluje istananm emocijama i osjeanjima zadovoljstva i smirenosti: ivot me je nauio da sve njegove oblike u zadovoljstvu primam, vidio sam kako zadovoljstvo ublaava moje terete i na tegobe zavjesu baca, a onaj ko je zadovoljstvom inspirisan, nikad zavidnik nije, niti kori mnogo, ja sam zadovoljan s onim to mi je Bog propisao i zahvalu veliku izraavam moju, ja sam sa svakom kategorijom ljudi zadovoljan opak ili plemenit bio, zla opakog se ne bojim 80

a od plemenita ne traim nita, Allah m ije srce rairio pa za ljubav i dobrotu ne traim zamjenu, u mom srcu svaki gost ima mjesta, pa bio on prijatan ili teak.

81

MI KUR'AN PUN MUDROSTI OBJAVLJUJEMO

Islam je put za ureivanje ideja na tano odreen nain, kao to ureuje sve to prethodi ostvarivanju ispravnosti, i to e potvrditi istinu. To u oblasti intelekta, a to se tie psihike i drutvene oblasti, on je sredstvo za ureivanje osjeanja na nain koji budi vrijednosti, podrava bratstvo, ili na nain da odbija negativnosti i potiskuje sebinost. Islam, sa svojim uenjima, trasira ljudima put upute, koji vodi njihov razum i njihova srca ka istini i potpunosti. Zbog ovoga je dola Objava, te opominjai i donosioci radosnih vijesti: "To vam Allah objanjava, da ne zalutate. A Allah zna sve." (En-Nisa, 176) "Tako vam Allah objanjava svoje dokaze, da bi ste na pravom putu istrajali." (Alu Imran, 103) A ovo je uputa u oblastima pogleda i miljenja, u oblastima morala i poslovanja je traeni rezultat uz propisane ibadete. Cilj ibadeta nije puko izvravanje zacrtane forme. Ne, nikako, nego je cilj ibadeta da povea otrinu razuma u spoznaji istine i da pronae najblii put, do nje, da omogui ovjeku da suzbije svoje strasti i da uljepa svoj ivotni put daleko od niskosti i nepravde. Razmisli o rijeima Uzvienog Allaha: "Allahove damije odravaju oni koji u Allaha i onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikog osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu." (Et-Tevbe, 18) Zaista su vjerovanje u Allaha i Sudnji dan, obaveznost namaza i zekata, svjetlost koja se akumulira u ivotu ovjeka da bi ispravila njegov hod, inspirisala ga pozitivnim i da bi ga uinile u univerzumu povezanim sa istinom, kojoj se nee opirati i od koje se nee otuiti.

82

A oni koji ne crpe koristi iz ovog vidljivog svjetla, kroz svoju vezu sa Allahom i ovu plemenitu uputu, onda u njihovom ibadetu nema dobra, niti ima utjecaja njihov namaz i zekat. Ovo je tajna ovakvog izraza kojim se zavrava prethodni ajet: "Oni su, nadati se je, na pravom putu." Kao da initi ova dobra dijela nije dovoljno osim uz uslove koji zahtjevaju mnogo budnosti i napora. A negativnosti, koje je Allah zabranio, zaista su one pokuene ljudima jer prekrivaju ljudski razum, obaraju njihovu savjest i to se meu njima iri nepravda; i zato to se te negativnosti. u njihovim mislima i osjeanjima, pretvaraju u ispraznost i tamu, ili u haos i zbunjenost. "Onaj ko bude slijedio uputu moju nee zalutati i nee nesrean biti. A onaj ko okrene glavu od knjige moje, taj e tekim ivotom ivjeti." (Taha, 123-124) Pa ovjek koji daje prednost pretvaranju i putu lai pred iskrenou, nai e se u neprilikama slinim ovjeku koji se u mjestu u krug okree, a eli da stigne iz Kaira u Aleksandriju. On e se stalno okretati u svome mjestu sve dok ga umor ne prekine, a da nee postii cilj. A ovjeka, koji daje prioritet bludu nad ednosti stii e u ivotu toliko nezgoda koliko stigne psa lutalicu koji se prikriva da bi ugrabio neto hrane, pa zadobije vie udaraca nego to nae zalogaja hrane. Ovi grijesi nisu nesrea samo onima koji ih ine, nego su oni kazna koja puni sve pore drutva nevoljama i sramotom. A irenje zloina ima takve posljedice po moralne vrijednosti naroda kao to je irenje kuge opasno po njihovu postojanost. Zahtjev imana je da ovjek zna za sebe, granice kod kojih e zastati i znakove do kojih trebaju doi, a ivot bez ogranienja kojeg prati neobuzdanost, pa to nije ponaanje koje je prikladno muslimanu niti ono to se od njega oekuje.

83

Zaista iman nudi ispravne propise i odline kriterije za sve u emu se razilazimo u ovom ivotu, od gubitka do dobiti, od poraza do pobjede, od uspjeha do neuspjeha, od prijateljstva i prepirke... On vodi vjernika onome to treba da radi u svim oblastima ivota. Pored te prirode imana, Uzvieni Allah je ljudima postavio druge znakove po kojima e se ravnati, s vremena na vrijeme, da ne bi skrenuli sa pravog puta. U to ulazi veina naredbi, zabrana i savjeta kojih je prepuna Njegova Knjiga i kojima nas je pouio Njegov Poslanik. To su uenja koja usmjeravaju ponaanje ovjeka u tano odreeni smjer, i brane mu da luta ovuda - onuda, kao to utvrena obala brani morskoj vodi da tee kamo ona eli. Ljudska priroda ima takve hirove koji je odvraaju od pravog puta. to je najgore ovjek se prepusti tim sklonostima koje ga bacaju u mjesta iz kojih se ne vraa zdrav, zbog toga Ibn El Mukfia kae: "Vjernik je stalno na dobru dok ne posrne, a kad posrne, zaokupi ga ta greka." Ova zaokupljenost je slabost u volji i ona olakava propadanje, umanjuje vrstinu tako, a ovjek zbog uzrujanosti, postaje peruka na vjetrometini. Karindi smatra nunim postavljanje krajne granice za uzrujanost koja obuzima ovjeka nakon ovih neugodnih posrtaja. ovjek neizbjeno grijei, pa nepogreivost nije njegova nada, niti je on prirodno takav. I on pati zbog posljedica padanja u emotivne greke. Najbolje to moe nauiti jeste da povue svoje ruke iz onoga to se desilo i da ne dopusti da ga ta zaokupljenost vodi iz loeg u gore i iz hlada u tamu. Nastoj da ne slijedi put zablude, pa ako ga mora slijediti iz bilo kakvog pritiska i primamljivanja, nastoj da se ne udubi u to i vrati se tamo odakle si i doao, prvom prilikom i u to brem vremenu.

84

Ponekad bude pogoen udarcem, ili to sebi umisli, i to te poljulja... Neka bude... S tim da zna da je ispravan postupak onaj koji vraa stabilnost i smirenost, pri tome treba smanjiti tegobe, koje se sigurno poveavaju kroz ustrajavanje u tjeskobi i nezadovoljstvu. Neke ljude nakon to ih zadesi gubitak pogodi oduzetost u glavi, ili bijes koji ga uzrujava; Da li je to znak vjere ili znak dobroinstva? Ne! Nikako, pa ak ni znak velike hrabrosti. Karindi kae: "Dogodilo se za vrijeme graanskog rata u Americi, kada su prijatelji Linkolna nasumice napadali na neprijatelja, da je Linkoln, umirujui svoje sljedbenike, rekao: "Kod vas je osjeaj srdbe i uzbuenosti vii nego to je kod mene, moda sam takvim stvoren, ali ja ne vidim srdbu da koristi. ovjek ne treba da upropatava polovinu ivota u svai i prepirkama. I kada bi jedan od mojih neprijatelja prestao da me napada, ne bih ni trenutka razmiljao o njegovom starom neprijateljstvu prema meni." Ovdje nemamo toliko prostora da navodimo tekstove kojima se zabranjuje svaa i srdba i druge kojima se nareuje tolerancija i oprost, traei nagradu od Boga i uvajui istou ivota. ta koristi drati se osjeanja bijesa i zlobe? Nai gubici su mnogo vei od nae dobiti. A da smo mi odgovorili uputi vjere, ona bi nas vrstim vjerovanjem oslobodila mnogih tekoa, onda kada elimo postii Boije zadovoljstvo i izvriti njegove poruke. Nije na odmet da spomenemo priu velikog ruskog filozofa Tolstoja i njegovu prepirku sa svojom enom. O ovome velikom knjievniku Britanska enciklopedija kae: "On je u posljednjih dvadeset godina bio u cijelom svijetu najdostojniji potovanja." Mnogi ljudi su njime bili oduevljeni. Posjeivali su njegovu kuu da bi osjetili zadovoljstvo njegovog gledanja i da bi uli njegov glas, pa ak da bi sebi priutili i to da ga dirnu prstima. Svaka rije koja bi izila iz njegovih usta brino je biljeena u novinama, kao da je bila 85

rije Poslanika. Ovakav je bio njegov javni ivot. A to se tie njegovog privatnog ivota. Njegovi postupci, kad je bio u dobi od 70 godina, bili su gluplji od postupaka dijeteta u sedmoj godini. Tolstoj je oenio djevojku koju je volio. U poetku braka oboje su bili sretni, meutim, njegova ena je, po prirodi, bila ljubomorna, te je zbog toga ponekad oblaila odjeu seljanki da bi uhodila svoga mua. Prolaskom vremena je njena ljubomora porasla i dostigla stepen da je ak postala ljubomorna na svoje kerke! Jedne prilike je uzela puku i metkom napravila rupu na slici svoje keri zbog silne ljubomore! A kakva je bila reakcija njenog mua na to? Poeo je pisati u svome dnevniku i koriti svoju enu i pripisivati joj uzroke nastalih problema u porodici. Ovim je elio da u oima buduih generacija ostane ist i neporaen a da sav prijekor prebaci na svoju enu te je zbog toga odluio da pie protiv nje. A ta je uradila njegova ena, reagujui na to? Pocijepala je vei dio dnevnika i spalila ga, a zatim poela pisati drugi dnevnik u kom uzvraa, svome muu, dvostruko. Pa ak je napisala priu pod naslovom "ija je greka?" Karindi kae: "Koji su razlozi ovoga? Zato su njih dvoje svoju kuu pretvorili u bolnicu za umno poremeene? Tu ima jedan osnovni uzrok ovoj nesrei. Taj razlog je elja branih drugova da utjeu na nas, naredne generacije. I jedno i drugo su eljeli da ih mi smatramo pravednim, a da preziremo drugo. Da li misli da iko od nas vodi brigu: ko je od njih dvoje bio u pravu, a ko je pogrijeio? Ne, jer i ja i ti smo zauzeti naim linim poslovima i nemamo vremena da se bavimo cijenjenom porodicom Tolstoj. Veliku cijenu su platili njih dvoje, provodei pedeset godina u paklu, a da ni jedno od njih nije reklo: - Dosta! I da se ni jedno ne dosjeti da su duni da stvari cijene po njihovoj istinskoj vrijednosti, i da kae svom drugu: "Daj da ovo ostavimo ovog momenta! Jer mi trujemo na ivot zbog sitnica koje nita ne vrijede."

86

Zaista prvi dar pretvaranja, onima koji su licemjerni, je lienost blagodati, sigurnosti i mira! I da oni rtvuju svoja lina dobra i svoje potrebe na putu zadovoljstva njihovih posmatraa i pratilaca. Moda glumci u pozoritima uzimaju velike nagrade za uloge koje igraju, i smjene i tragine prie koje oni izvode! A to se tie licemjera, oni su glumci i van pozorita, oni daju dio svog imetka, svoje sree kao cijenu za zadovoljavanje ljudi i za postizanje njihovog divljenja. Ljudi ponekad vide ta djela, a ponekad ih prokomentariu sa nekoliko rijei i s kraja usana, ali su oni u sebi duboko zauzeti svojim potrebama i eljama. One obuzimaju svu njihovu panju i ne preostaje im puno da bi se mogli radovati. A da se ovjek okrene svome Gospodaru traei jedino od Njega pomo jer e ga On uputiti onome to e ga smiriti, njegove ivce i njegove bolove. Ono to eliminie ljudske tegobe jeste to da uporedi dobra koje on ima i ono to osjea hiljade ljudi, a to im je uskraeno. A ako doboro pogleda, uvijek e biti onih nad kojima si ti u prednosti, bilo u zdravlju ili imetku, i nad onima koji pate u teretima, koji su tei od onoga ime si ti iskuan. U ovom znaenju Poslanik kae: "Gledajte u one koji su ispod vas, a ne gledajte u one koji su iznad vas, a to je mnogo bolje da ne biste prezirali Boiju blagodat nad vama." Ovdje moramo skrenuti panju na neto, a to je da se ovjek vrlo malo sjea kraja svog ivota. Jer on ako je obradovan neim, ili je oaloen, pretjeruje u naviranju osjeanja i proirenju njihova kruga, ne razmiljajui o tome da e ih jednog dana napustiti, ako ona njega ne napuste! Teio sam lanom miljenju o smrti, da je ona neto to nas ne treba zanimati i teio sam tome da se veem za ovaj ivot, da ga nee snai nestanak. Ali, koji je izlaz ako je smrt istina? I ako je njen dolazak siguran i jasan? Ona rastavlja sastavljeno, pa makar mi to mrzili. Zar ne 87

treba spominjati ovu injenicu? Jer sjeanje na nju postavlja vrste granice za mnoga stanja gluposti, samoobmane i uobraenosti koji optereuju razum. Upitan je Poslanik: "Koji vjernik je najotroumniji? Ree: "Koji se najvie smrti sjea i koji se najljepe priprema za ono to dolazi iza nje." (Et-Taberani) A od Enesa r.a. se prenosi da je Poslanik prolazio kraj skupine ljudi koja se smijeila, pa je rekao: "Sjeajte se onoga to prekida nasladu", i mislim da je rekao: "I niko je ne spomene u tjeskobi, a da mu se ne olaka, niti u izobilju, a da ga to ne ustukne." (El-Bezzar) Sjeanjem na smrt ne eli se obezvrijediti ivot i rad u njemu, nego se eli ublaiti pretjerivanje prema njemu i osloboditi se njegove obmane. Pa kada se razmiljanje usmjeri u pravom pravcu i kada je ono umjereno, onda se izobilje nee pretvoriti u nered niti tjeskoba u zatvor.

88

NE PLAI ZBOG ONOGA TO JE PROLO

Kae se: "Nema novoga pod suncem". Ova rije oslikava tok ljudskog ivota, kroz njegovu dugu istoriju, u smislu naravi i elja, nereda i sporova, nepravde i pravde, mira i rata, uspona i padova naroda, procvata i nestanka civilizacija. Zbog ove stalne slinosti, u toku razvoja ljudskog roda, na zemljinoj kugli i nasljeenih osobenosti izmeu prethodnih i potonjih, naredio je Allah svojim robovima da razmotre dogaaje prolosti kako bi se okoristili onim to oni sadre. Jer ono to se ticalo prethodnih, tie se i potonjih. Ono to mi doivljavamo, iznenaeni njegovom ozbiljnou, ve se nekada dogodilo i o njemu je donesen sud. Za nas je bolje da prihvatimo ono to je bilo, a da rijeavamo ono to e biti. Uzvieni Allah kae: "Uzmite pouku o vi razumom obdareni." (El-Har, 2) Razumom koji pronie duboko u prolost, prouava njene dogaaje i upoznaje njihove pouke, osiguravajui nam iskustva prethodnika, takvim blagom koje nas titi od padova. To je razboriti razum vjernika. O ovome Uzvieni Allah kae: "Zar oni nisu putovali po zemlji pa da imaju srca kojima e shvatiti, i ui kojima e sluati. Zaista nisu slijepe oi, nego su slijepa srca koja su u grudima." (ElHadd, 46) U asnom Kur'anu se nalaze mnoge prie u kojima je Allah ovjekovjeio stanja minulih pokoljenja, ishod pobonih i grijenih, sukob dobra i zla, i sve to stavio nam je na raspolaganje da posmatramo i razmiljamo: "U priama o njima ima pouke pametnima, to nije dogaaj koji se izmilja nego je to potvrda objave od prije i objanjenje za sve, on je uputa i milost narodu koji vjeruje." (Jusuf, 111) 89

U ovim jasnim granicama moramo prouavati prolost. Jedino traei pouku, ispravno je da se okreemo unazad. to se tie vraanja u blisku ili dalju prolost, da bi obnovili tugu ili otvorili staru ranu ili da kruimo oko tragedije koja je povrijedila nae due, da bi rekli: "Kamo sree da...", ili "da je bilo..." To je ono to mrzi Islam i trai da se udaljimo od toga; to je navika zbunjenih i kolebljivih meu munaficima i onih bolesnih srca: "A oni u sebi skrivaju ono to ti ne pokazuju, zborei: "A da smo mi ita u svemu ovome imali ne bismo ovdje izginuli!" Ti reci: "Sve da ste bili u stanitima vaim opet bi se oni kojima je propisano da poginu pojavili na mjestima svoje pogibije." (Alu Imran, 154) "A onima koji su, dok su kod kue sjedili, za svoju brau rekli: "Da nas slijedili ne bi izginuli!" Ti reci: "Hajde vi smrti umaknite ako istinu govorite." (Alu Imran, 168) Ovi isprekidani jecaji i bolno tugovanje je nadvladalo one slabijeg imana, nakon bitke na Uhudu, te su gubici, koji su snali stanovnike Medine, nakon napada murika na njih, ostavili duboke tragove i otvorile su se upljine pakosnicima Islama za zluradost i podrugivanje. Ali Uzvieni Allah je objavio jasne ajete za saniranje ovih rana i sjedinjenje snage muslimana nakon to ih je pogodila nesrea; i nauio ih je da okreu svoje poglede ka budunosti, da svoje pamenje ne veu za prolost i zabranio im je da plaui zastaju na ruevinama jueranjega dana. Ne, ovo nije osobina mukosti, niti logika vjerovanja, moramo spoznati tajnu greke da bi je izbjegavali u budunosti, i neemo gledati u ono to se dogodilo osim u mjeri u kojoj emo izvui pouku iz nje, to isto nam Kur'an garantuje, kada ukazuje na uzrok poraza, u kratkim crtama: "Ali kada ste duhom klonuli i o svom poloaju se poeli raspravljati, kada niste posluali a On vam je ve bio ukazao na ono to vam je drago." (Alu Imran, 152)

90

"One meu vama koji su uzmakli na dan kada su se dvije vojske sukobile uistnu je ejtan naveo da posrnu, zbog onoga to su prije poinili." (Alu Imran, 155) Zatim ih tjei onim to e im umanjiti nanesenu bol, jer bol kada stegne ljudske grudi tekim okovima, vee ih u vremenu koje stalno tee i zbog toga ne mogu dati lijepog doprinosa niti zaraditi kakva dobra. Kakva je vrijednost u udaranju amara (samom sebi) i naricanju za moguim uspjehom, koji nas je mimoiao ili gubitkom koji nas je snaao? Kakav znaaj ima u tome da prizivamo nae misli i osjeanja o dogaaju koga je zamelo vrijeme, osim da poveamo jainu bola i alost srca? Kada bi nae ruke mogle dokuiti minule dogaaje, pa da izmjene, ono to mrzimo i da ih pretoe u ono to volimo, onda bi vraanje u prolost bilo vadib (stroga obaveza), te bi mi pohrlili ka njoj, kako bi izbrisali ono to smo uinili, a nismo trebali i kako bi umnogostruili ono to nismo inili, a trebali smo uiniti. Budui da je to nemogue, onda nam je bolje da na trud uloimo da bi smo nastavili nove dane i noi, jer je jedino tako mogue postii nadoknadu i ispravku. Ni u kom sluaju ovjek ne moe biti optuen zbog svoje elje za dobrobiti, pa ako iz bilo kojeg razloga ta dobrobit ne bude ostvarena, a pogotovo ona koja se tie edela i nafake, nau vjeru u Allaha i kader - sudbinu - uinimo da bude zapreka vezana za pretpostavke i obmane. Na ovo upozorava Kur'an, nakon bitke na Uhudu, kada kae onima koji su plakali za poginulima i koji su se kajali zbog svoga izlaska na bojite: "Ti reci: "Sve da ste bili u stanitima vaim, opet bi se oni kojima je propisano da poginu pojavili na mjestima njihove pogibije." (Alu Imran, 154) Pa zbog ega ovo glasno dizanje glasa?!

91

Jer nekad se avion srui, sa svim onim to je u njemu (od ljudi i stvari), i nau se potpuno ugljenisana tjela, a neki ljudi i djeca ostanu pored njih, bez teih povreda. Pa zato onda ne priznati sudbinu, kader, u svemu to se dogaa i prepustiti joj ono to nas je nadvladalo, u naim stvarima, da nam u tome bude zadovoljstvo. Karindi pribjegava razumu da bi nas doveo do ovoga cilja, kad kae: "Mogue je da pokua ispraviti rezultate koji su doli kao posljedica nekog dogaaja, koji se dogodio prije 180 sekundi, a to se tie toga da pokua promjeniti itav dogaaj, pa to je neto to je neshvatljivo. A postoji i samo jedan mogui nain na koji proli dogaaji mogu biti korisni, a to je da analiziramo greke iz prolosti i da se njima okoristimo, a potom sve da potpuno zaboravimo." Ja vjerujem u ovo, ali da li ja imam toliko hrabrosti da inim ono u ta vjerujem?! Zatim kae: "Priao mi je Sonders da ga je gospodin Brandwin, profesor medicine na univerzitetu Dord Vaington, pouio jednoj lekciji koju nikad nee zaboravit, a evo te lekcije: "Nisam tada imao punih dvadeset godina, ali sam bio vrlo zabrinut, i u tom ranom periodu moga ivota. Ve sam bio navikao da ponavljam moje greke i da o njima dosta brinem. Kada bih zavrio ispit i pregledao listove sa odgovorima, vratio bih se i legao u postelju grizeii nokte. Naao bih se u tekom stanju uznemirenosti, bojei se neuspjeha, ivio sam tako u prolosti sa onim to sam uinio u njoj. Volio bih da sam uradio drugaije nego sam radio, razmiljajui o onome to sam rekao u vremenu koje je prolo i volio bih da sam rekao neto drugo. Jednog dana dok smo bili u kabinetu, uao je profesor Brandwin, nosei au punu mlijeka. Stavio ju je na katedru. Nai pogledi bili su upravljeni prema ai, a nae misli su razmiljale: koja je veza izmeu mlijeka i lekcije? I iznenada je skoio profesor i udario au rukom, nakon ega je ona pala na pod, a prosulo se ono to je u njoj. Ovdje je gospodin Brandwin povikao: "Neka niko od vas ne plae za prosutim mlijekom."

92

Onda je jednog po jednog izvodio traei da razmilja o rasprenim komadiima i proljevenoj tenosti po podu. Zatim je svakome od nas rekao: "Pogledaj dobro. Ja zaista elim da se prisjea ovog asa tokom itavog tvoga ivota. Mlijeko se prosulo i pokupio ga je odvod, pa koliko god da ti upao svoju kosu i doputao brigama da ti steu grlo, nee moi povratiti niti jednu kap. Uz oprez i preventivu, moda smo mogli izbjei ovaj gubitak, ali ve je prolo vrijeme, i sve to moemo uiniti jeste da izbriemo i zaboravimo njegov trag, a zatim da se vratimo poslu odluno i aktivno." To je istina i na nju ukazuje hadis: "Trai pomo od Allaha i ne kloni, a ako te neto zadesi ne reci: "Da sam radio to i to bilo bi tako i tako", nego reci: "Tako je Allah predodredio i to je htio uinio je, jer "da sam" otvara vrata ejtanovom djelovanju." nadi. Na taj nain briemo tragove prolosti i nastavljamo put u radu i

93

TVOJ IVOT JE PLOD TVOG RAZMILJANJA

ovjekova srea ili nesrea, njegova uznemirenost ili njegova smirenost izviru iz njega samoga. On daje svome ivotu svijetlu ili tamnu boju, kao to tenost poprimi boju posude u kojoj se nalazi: "Pa ko prihvati nai e zadovoljstvo, a ko se ljuti pripada mu (srdba) grijeh."28 Posjetio je Poslanik bolesnog Arapa, koji se pre savijao od estine groznice pa mu je, tjeei ga i bodrei, rekao: "ist (od grijeha)." A ovjek odgovori Poslaniku: "To je groznica koja plamti na starom ovjeku dok ga ne dovede do mezara." "Dakle, to je ona!", ree Poslanik na njegove rijei.29 Znai, da stvar potpada pod lino shvatanje; ako hoe ti je uini oienjem i bie zadovoljan, a ako hoe uini je propau i bie srdit. Ocjena jednog ina mijenja se u velikoj mjeri s onim to ga prati od psihikog stanja. Pogledaj u ova dva ajeta koja istiu osobine ljudi: "Ima i takvih beduina koji ono to dijele kaznom smatraju, jedva takvi ekaju da vas nesree stignu, da Bog da njih zlo stiglo! A Allah sve uje i sve zna. Ima i onih beduina koji vjeruju u Allaha i vjeruju u onaj svijet i koji smatraju da ih ono to dijele Allahu pribliava i blagoslovima Poslanika, a to je njima dobro dijelo, doista!" (Et Tewbe, 98-99) I jedni i drugi daju traeni dio imetka, s tim da ga prvi smatraju nametom, te prieljkuju nesreu onima koji ga uzimaju, dok ga drugi smatraju poeljnim zekatom u ijem davanju dua nalazi ugodnost i nakon toga upuuje lijepu dovu.
28 29

Tirmizi, Kitabu al-zuhd, br. 2320. Buhari, Kitab al-merda, br. 5230.

94

Sve ivotne stvari mogu se svrstati u ove okvire. Vrijednost djela, pa ak i onoga ko ini to djelo, usko je povezano sa njegovim stvarnim razmiljanjem koje se deava u mozgu i osjeanjima njegove due. Karindi kae: "Naa razmiljanja nas formiraju, naa umna orijentacija je prvi faktor u kreiranju naeg hoda". Zato se insan pita: "Kai mi ta krui u glavi ovjeka rei u ti ko je on." Da, svakako, pa kako bi i bio ovjek neto drugo osim ono na to upuuje njegovo razmiljanje? Ja sam ubijeen da problem s kojim se susreemo jeste: Kako emo odabrati pozitivne i ispravne misli? Kada se rijei ovaj problem rijeie se iza njega i drugi sami po sebi, jedan za drugim. Rimski imperator Markos Orlius kae: "Na ivot je rezultat naeg razmiljanja. Pa ako nas prate lijepe misli, biemo sretni, a ako nas opsjednu loe misli, biemo nesretni. A ako nas obuzmu neprijatne misli, postaemo plaljivi i kukavice, a ako nas nadvladaju misli, o bolesti i bolu, postajemo istinski bolesnici..." Niko ne moe negirati koliko veliki uticaj kod pojedinaca i drutava, ima moralna snaga. Vojske, koje imaju veliki uspjeh, crpe tokom borbe i tokom itavog vremena pruanja otpora, iz dubine ubjeenje i snage strpljenja, vie nego iz mnotva oruja i opreme. Zaliha vrstog morala i visokog ponosa je korisnija ljudima i znaajnija za pobjedu od bilo ega drugoga. ovjeku, koji ima vrstu vjeru u sebe tjelesni nedostatak ili loi ivotni uslovi nee umanjiti njegov odvani pristup ivotu, ak e to biti podsticaj aktivnosti i jaoj odlunosti. Ako me to to sam mali prijei da dosegnem visinu, pa ja u to vrlinama dosegnuti... Istina je da ponekad kompleks manje vrijednosti biva dobar i pozitivan kada podstie na usavravanje i ast. On je zapravo pokuen i nepoeljan ukoliko ovlada ovjekom i uini ga da pribjegava

95

pretvaranju, lanoj formi i prikrivanju svojih nedostataka tvrdnjama i varkama. Zaista, iva psihika stanja ine da malo postane veliko, a pojedinac da postane zajednica. Na ova stanja, kvalitetom i kvantitetom, vraa se budunost ovjeka, a njegov ivot uzima svoj tok. Psiha je jedini izvor ponaanja i usmjerenja, shodno mislima koje njome preovladavaju i osjeanjima koja njome dominiraju. Kada se ovjek uzdigne izrad povrine zemlje mijenjaju se oblici i obimi u njegovim oim i njegov pogled, na ono to je ispod njega, postaje mnogo irih granica i daljeg horizonta. A on!? On je ostao isti! Isto je takvo ovjekovo uzdizanje na stepenicama kulturnoga napredovanja i moralnog oplemenjivanja. On mnogo mijenja svoja razmiljanja i osjeanja. I mijenja svoje sudove o mnogim linostima i stvarima. ovjek u dobi djeatva nije ista osoba kao u dobi zrelosti, kao to u periodu mladosti nije ono to je u periodu starosti. Mi moemo da od sebe nainimo dobre uzore ako to elimo. Na put do toga je obnavljanje naih misli i naih osjeanja, kao to se obnavlja dio pustinje kada joj se doda velika koliina vode i gnojiva. Mi se mijenjamo u druge linosti kao to se mijenja gola pustinja u bogatu bau. Karindi nam prenosi priu jednog mladia, koga je smorila bolest pa je napustio svoju zemlju traei ozdravljenje u putovanju i obilasku udaljenih krajeva. Njegov otac je znao prirodu njegove bolesti, koja je bila rezultat plahovite naravi i jakih predrasuda, pa mu je napisao pismo: "Dijete moje, ti si sada udaljen hiljadu i petsto milja od svoje kue, i pored toga ne osjea nikakvu razliku izmeu dva stanja ovdje i tamo. Zar nije tako? Da, zato to si ti preko ove itave ogromne udaljenosti zadrao jednu jedinu stvar koja je uzrok svega od ega ti pati. To je tvoja psiha. Nema nikakve mahane u tvome tijelu niti u 96

tvome razumu, niti u bilo emu od iskustava koja su te survala u ovu duboku provaliju punu nedaa, nego je ono to te do toga dovelo neispravnost tvoga razmiljanja s kojim si stekao ta iskustva. Onako kako razmilja ovjek - tako i biva, pa kada to, sine, shvati, vrati se svojoj kui i svojoj familiji, jer e ti u tom sluaju biti zdrav!" Mladi je rekao: "Ovo pismo me jako uznemirilo a moja srdba je dostigla tu mjeru da sam odluio da se ne vratim kui i porodici." Dodao je: "etao sam jedne noi ulicom i naiao na crkvu u kojoj je sluena molitva. A poto nisam imao odreen pravac uao sam u nju da posluam vjersku poruku, koja je bila u toku odravanja. Tema je bila: "Onaj koji savlada sebe vei je od onoga koji osvoji grad". Kao da je ovo moje sjedenje u bogomolji i moje sluanje poruka, koje je sadravao govor moga oca, reeno drugim rijeima. Bilo je to neto slino brisau koji je izbrisao uznemirenost koja je muila moju pamet. Taj momenat mi je omoguio da trezveno razmislim o mome ivotu, i to me dovelo do toga da sebe vidim u realnoj slici. Vidio sam sebe gdje elim da izmjenim svijet i ono to je u njemu, u trenutku kada je jedina stvar bila u velikoj potrebi za promjenom - a to je moje razmiljanje i usmjeravanje mojih misli - to je, shvatio sam, u stvari moje pravo JA." Slino ovome napisao sam u knjizi "Moral muslimana" i ukazao na ovu injenicu: "Islam, kao i ostale nebeske religije, u preporodu se openito oslanja, prije svega, na izgraivanje ljudske due i ulae veliki trud da bi pronikao u njene dubine i usadio svoja uenja u nju sve dok ne izmjeni dio nje. Misije Poslanika nisu ovjekovijeene i nisu mase vjernika okupljane oko njih ni zbog ega, osim to je ovjekova dua bila predmet njihovog rada i osa njihovih aktivnosti. Njihova uenja nisu bila kula od karata koja e pasti u sudaru sa aktivnim ivotom, niti upadljive boje koje blijede s prolaskom dana. Ne! Oni su pomjeali njihove postulate sa eljama nefsa pa su ovi postulati postali snagom koja e ovladati nagonima ljudske prirode i uzeti glavnu ulogu u njenom kreiranju.

97

Moda su nebeske objave govorile o drutvu i njegovim stanjima, o vlasti i njenim oblicima, i ponudile recepte za bolesti koje snau ove oblasti ali i pored toga vjere nisu izale iz svoje prakse da dobru duu smatraju pravim projektom za svaki preporod, a jaki moral stalnom garancijom za svaku civilizaciju. U ovome nema potcjenjivanja niti precjenjivanja rada onih koji izgrauju drutvo i dravu. Ovo je ukazivanje na vrijednost duhovnog preporoda u ouvanju ivota i usreenju ljudi. U najureenijim drutvima, pokvarena dua izaziva nered, kako bi zadovoljila svoje niske ciljeve, a plemenita dua ispravlja pukotine. Njena plemenitost izvire iz nje same, pa lijepo postupa kroz burna i bremenita vremena. estiti sudija svojom pravednou nadopunjuje nedostatke zakona po kome sudi, a neasni sudija je u stanju da tei nekoj strani, iako radi po slovu zakona. Takoer, ljudska dua kada se susree sa razliitim idejama; pokretima, eljama i interesima. Zato je duhovni preporod prva poluga da bi dobro pobjedilo u ivotu. Pa ako on bude zapostavljen horizonti e pasti u mrak, a nered e zavladati u sadanjosti i budunosti ljudi, i zato Uzvieni Allah kae: "Allah ne mijenja ono na emu jedan narod jeste sve dok taj narod ne izmjeni sebe! A kada Allah hoe da neki narod nesrea pogodi nema toga ko e mu to sprijeiti!" (Er-Rad, 11) Govorei o razlozima propasti grijenih naroda, Allah kae: "A tako bi i sa udesom Faraonovog naroda i onih naroda prije njih, oni su Allahove ajete poricali i Allah ih je kaznio zbog grijeha njihovih! A, uistinu, Allah je moan i On estoko kanjava. Tako Allah ne bi mjenjao nekom narodu blagodati (stanje) to mu ih On podari, sve dok taj narod ne izmjeni sam sebe." (El-Enfal, 52-53) Allah eli da nam pojasni vrstu vezu izmeu istoe due i nepomuenosti ivota, i izmeu ljepote morala i ljepote ivota a potvrdio nam je da Njegov iroki beriet silazi kao zatita vjernicima i dobroinstvo i nagrada bogobojaznima i dobroiniteljima, kada kae:

98

"A da su stanovnici gradova vjerovali i Allaha se bojali, mi bismo im blagodati s neba i iz zemlje podarili." (El-Ea'raf, 96) I spominje da je spustio poraz i ponienje na one koji su ustali kao napadai: "Ne budite kao oni koji su iz stanita svojih izali oholo i da bi se svijetu pokazali, i da bi od Allahovog puta odvraali." (El-Enfal, 47) Zatim im je Allah, nakon to je na njih sputena kazna, otvorio prozore nade u bolju budunost, ali Njegovoj milosti zalog je promjena njihovih srca, i njihova promjena iz stanja objesti i oholosti u stanje skromnosti, milosti i pravde. Allah kae: "O Vjerovjesnie, reci robovima, sunjima koji su u vaim rukama: "Ako Allah zna da u srcima vaim ima dobra ikakva, bolje e vam dati od onoga to je uzeto od vas, i oprostie vam!" A Allah prata i samilostan je." (ElEnfal, 70) Islamski odgoj duboko je zaao u prouavanju due, njenih stanja i srca i njegovih kategorija. A cilj islamskog odgoja jeste postizanje sree koja izvire iz njegove nutrine, a ne iz vanjtine, podstiui ovjeka da oekuje jedino u horizontima svoje due izvore blagodati, sree i zadovoljstva. Pa kada se nakon dugog vjebanja i izdvajanja od loih utjecaja islamski odgoj uzdigne, teko da njegovo svjetlo doivi zalazak. I kada poboni postignu ovaj stepen, rei e: "Mi smo u slasti, kada bi za nju znali visokodostojnici borili bi se protiv nas sabljama (da nam je otmu)!" S tim da je ove duhovne vjebe, i ono to se trai od njih snaao ekstremizam i nered to je dovelo da se njihov rezultat uinio bezvrijednim. Kada su se prve sufije meu muslimanima ukoriile u okvire svojih shvatanja i precjenili line rezultate koje su postigli, pokuali su da kroz njih (svoja shvatanja) posmatraju bit kosmosa i prirodu ivota, te su mnogi tako zalutali i druge zaveli. Razlika izmeu islamskog sufizma i amerikog mistizicma je vidljiva iz prie koja se prenosi od gospoe Meri Bejker, koja je osniva onoga to zovu "Kransko znanje". Od svih ivotnih stvari ova 99

gospoa nije poznavala nita osim siromatva, gladi i bolesti. Njen mu je umro ubrzo nakon njihovog vjenanja. Drugi mu ju je napustio i otiao s drugom enom, da bi nakon toga bio pronaen mrtav u jednoj skromnoj kui. Imala je jedno dijete i bila je primorana, siromatvom i boleu, da ga se odrekne kada je navrilo etiri godine ivota. Onda je izgubila svaki trag o njemu i nije ga vidjela za trideset i jednu godinu. Njena hronina bolest navela ju je na razmiljanje o ideji "Lijeenje snagom uma". Zaokret u njenom ivotu desio se u gradu Leen. Dok je etala ulicama, jednog dana, okliznula joj se noga i pala je na trotoar pokriven ledom, i tom prilikom izgubila svijest. Posljedica takvog pada bila je teka povreda kime, zbog koje su ljekari oekivali ili blisku smrt ili potpunu paralizu do kraja ivota... I dok je ona tako leala u bolesnikoj postelji, otvorila je svetu knjigu i bila je inspirisana Boijom brigom, kao to je ona kasnije rekla, itajui rijei iz Evanelja po Mateju: "I kada mu paraliziranog ovjeka, koji je leao u postelji, donesoe (Isau a.s.). Tada ree paralisanome: "Ustani, ponesi svoju postelju i idi svojoj kui. ovjek je ustao i napustio svoje mjesto." Meri Bejker je rekla: "Ove rijei su mi dale snagu, vjeru i unutranju motivaciju, do te mjere, da sam ustala iz postelje i hodala po sobi!" Ova vjeba je pripremila put paralisanoj gospoi da se izlijei i da pokae put drugima da se izlijee. Na osnovu ovoga Karindi kae: "To iskustvo je omoguilo Meri Bejker da postane prorokom nove vjere i moda, jedine vjere koju nagovjetava ena!" Mi smo skloni prihvatanju istinitosti ove lijepe prie, ak smo skloni prihvatanju neobinih dogaaja koje prenose novine o siromanim Indijcima koji meditiraju, jer duhovna snaga ini uda. Onaj koji ovo smatra bezazlenim i nevanim, neka samo udari dlan o dlan, jer se za prihvatanje ovih predaja ne vee niti vjerovanje 100

niti nevjerovanje (tj. ako neko ne vjeruje u ovo nee time postati nevjernik, niti e ako vjeruje postati vjernik). Jedini cilj ovih pria jeste da skrenemo panju da se ovi i ovakvi dogaaji trebaju svesti u line okvire pojedinca, i da niko ne pokuava da ih pretvara u opti materijalizirani zakon. (Kao to je uinila spomenuta gospoa, pravei od svog sluaja novu vjeru). Amerikanci meu kojima se dogodio ovaj sluaj nisu preli spomenutu granicu, i nisu ni pokuali da je prenesu u labaratorije, niti u proizvodne pogone. A to se tie onoga to se dogodilo u naoj zemlji, prije nekoliko stoljea, bilo je u potpunoj suprotnosti s ovim. Tada su se ovakve duhovne pojave pretvorile u epidemiju koja je zahvatila i sela i gradove. Skoro da ne proe dan, a da se ne uje neka nesvakidanja pria o nesvakidanjem dogaaju, koja je vezana za nekog uglavnom bestidnog ovjeka, kao i prie o kerametima pobonog evlije ili prepredenog pokvarenjaka. Krug ovakvih legendarnih pria se proirio do te mjere da je zahvatio oblasti trgovine, proizvodnje i nauke. Pa ak prelaze i na polja rata i politike. Kada je Ismail El-Hadjevi ratovao protiv Habeije i osjetio to su doivjeli njegovi pohodi od beznaa, naredio je ulemi ElEzhera da se sakupe na njegovom dvorcu i da prouavaju "Sahihu-lBuhari". Kao da itanje sunneta ili itavog Kur'ana, vraa poraze poraene vojske zbog loeg plana ili slabe pripreme! Vidimo enu gdje itajui retke Evanelja po Mateju - kako kau Amerikanci - ozdravi, pa nije dozvoljeno da njen sluaj preraste u grajanje oko zakona Boijih u Kosmosu, kao to se desilo kod nas, gdje su se ove nesvakidanje duhovne, line pojave pretvorile u opti atak na istine Kosmosa i ivota! Znamo da se pogledi i sudovi u oblastima linih shvatanja, mogu potpuno razlikovati to moe da povea tvoju snagu ili da je smanji, shodno onome to je u tebi od interesovanja, aktivnosti i pristupa. Zakoni postojane materije nisu podloni eljama i naklonostima. 101

U ovim granicama shvatamo rijei Dejmsa Alena: "Pusti ovjeka da promjeni smjer svojih misli, i obuzee ga iznenaenje, zbog brzine preokreta koju izaziva ova promjena u razliitim oblastima njegovog ivota. Boija mo je ta koja nas usmjerava, ona je u nama, odnosno ona, to smo sami mi! I sve to ini ovjeka je direktni rezultat onoga to krui u njegovoj misli, kao to ovjek ustane na svoje noge pa radi i proizvodi na poticaj svojih misli isto tako on oboli i ozdravi na poticaj svojih misli."

102

OGROMNA CIJENA ODMAZDE

Osjeaj ovjeka za linim dostojanstvom, za stabilnou njegovog hoda, za zatitom njegove asti od izmiljotina i njegov osjeaj za bezvrijednost njegovih protivnika i njihove nemoi da ga otete, te njegov osjeaj da je moan, da ih porazi, ini ga smirenim kad je uvrijeen i daje mu snage da se sporo ljuti ako mu se uini nepravda. ovjek se obino mijenja, rasrdi se i pobjesni kada se nasrne na njegovu ast, onako kako neprijatelj nasrne na osvojeni grad. A ako je ovjek siguran da njegov protivnik svojim provokacijama pokuava nemogue, i da koliko god nastojao ne moe da ga rani, on u svojoj stabilnosti doekuje udarce smireno, s osmjehom ili s podcjenjivanjem. Podupirui ovu injenicu navodimo dva argumenta: Prvi koji navodi Karindi i drugi koji sam naveo u mome djelu "Moral muslimana", a svaki od njih potvruje i jaa drugog. Karindi kae: "Postavili smo jedne noi ator naspram guste ume i iznenada se pojavila divlja, crni medvjed. Privukao se u sjenu naeg logora i poeo jesti ostatke hrane. U to vrijeme jedan od smjelih ljubitelja ume eui svoga konja priao nam je udnu priu o medvjedima, izmeu ostalog rekavi: "Crni medvjed je u stanju da pobjedi svaku drugu ivotinju koja ivi na zapadnom dijelu svijeta izuzimajui bika u nekim pozicijama." A ja sam te noi primjetio malu i slabu ivotinju koja je bila u stanju izai iz svog skrovita i suprotstaviti se medvjedu bez straha i bojazni, i ne samo to, nego i da jede zajedno s njim njegovu hranu. Bila je to kuna. Nema sumnje u to da je medvjed bio svjestan da jedan udarac njegovom jakom kandom znai za kunu nestanak iz svijeta postojanja. Pa zato to nije odmah uinio? 103

Jer je na osnovu iskustva nauio, da provociranje ove male ivotinje donosi samo neprijateljstvo, koje mu moe nauditi pa je prihvatljivije i bolje za njegov ponos, da se ne obazire na nju. Ovo sam takoer i ja nauio. Stezanje ome ljudima koji su poput ove kune pribavlja neprijateljstvo koje niemu ne koristi. Ovo je napisao Karindi u knjizi "Ostavi uznemirenost" i o ovome sam se sloio s njim u mojoj knjizi "Moral muslimana", gdje sam rekao: "S tim da ljudska originalna priroda ima velikog udjela u ljudskim osobinama kao to su otrina i blagost, brzopletost i izdrljivost, pomuenost i istoa - s tim da postoji sigurno povezanost izmeu sigurnosti ovjeka u sebe i izmeu njegove tolerancije prema drugima, te prelaenje preko njihovih greaka. to se velik ovjek vie uzdie ka savrenstvu sve se vie ire njegove grudi i njegova dobroudnost, te nalazi pravdanje za greke ljudi. Kada neiskusni elei ga raniti, napadnu na njega, on gleda na njih s visine kao to filozof gleda na djecu koja se igraju na ulici, pa ponekad i njega pogode kamenom. Vidjeli smo da neke ljude srdba kada ih nadvlada moe odvesti do granice ludila, pa oni smatraju da su ponieni takvim ponienjem koje moe izlijeiti samo prolijevanje krvi. A zar bi ovjek, koji ivi iza visokih zidina svojih vrlina, reagovao na ovako estok nain? Ne, nikako, jer ponienja padaju na onoga ko ih alje prije nego stignu do onoga kome se alju. Ovo znaenje nam tumai dobroudnost Huda a.s. dok je sluao odgovor svoga naroda, na njegov poziv na vjeru: "Mi smatramo da si ti doista neznalica, i mi mislimo da si doista laac. Ree: "O narode moj" - govorio je on -"nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova Poslanik, dostavljam poslanice Gospodara svog, ja sam vam iskren savjetnik." (El-Ea'raf, 66-68) Zaista pogrde ovih neznalica nisu poremetile dobroudnost Huda a.s. jer je velika razlika izmeu ovjeka kojeg je Bog izabrao za 104

Poslanika i izmeu naroda koji je sam sebe obmanuo i ustrajao na oboavanju kamenja smatrajui iz svoje gluposti da ono teti i koristi. Pa kako e osjeati tjeskobu veliki ovjek zbog rijei ovih neznalica?" Naveemo nekoliko uzornih primjera koje nije uzdrmala zloba niti ih isprovociralo neznanje, jer uvreda bestidnika nestaje u njihovoj irokogrudnosti kao to kamenje nestaje u dubinama Tihog okeana. Ako dijete baci kamen u more, ne kodi mu dok je puno. Prenosi se da je neki ovjek vrijeao Ibn Kajsa, dok je s njim etao, i poto se pribliio svome stanu, stao je Ibn Kajs i rekao: "ovjee, ako je ostalo jo neto kod tebe reci to ovdje, jer se bojim ako te uju mladii ovog kvarta da e te uznemiriti." Ebu Zerru je rekao neki ovjek: "Ti si onaj kojeg je Muavija protjerao iz Sirije? Da si bio dobar ne bi te protjerao!" Ebu Zerr mu je odgovorio: "Iza mene je velika prepreka ako se izbavim, iz nje nee mi koditi ono to govori, a ako se ne izbavim ja sam gori od onoga to ti kae." A Ebu Bekru je takoer, rekao neki ovjek: "Bogami u te izgrditi tako estoko, da e te to pratiti i u grobu." Na to mu Ebu Bekr odgovori: "Tebe e pratiti a ne mene." Amru Ibn El Asu je rekao neki ovjek: "Bogami u ti se sav posvetiti." Pa je odgovorio: "Onda si pao u posao." Ovaj upita: "Kao da mi prijeti, tako mi Boga, ako mi kae jednu rije, ja u tebi deset!" Ree Amr: "Ti kada bi mi rekao deset, ja tebi ne bih uzvratio ni sa jednom." Grdio je ovjek E-abija pa mu je odgovorio: "Ako istinu govori, Allah e meni oprostiti, a ako lae neka Bog oprosti tebi." Ebu Zerra su grdili pa je odgovorio: "Ne budi uporan u tome da me grdi ve ostavi mjesta pomirenju. Mi neemo nagraditi onoga ko prema nama grijei niim osim da smo pokorni Allahu u odnosu prema njemu."

105

Proao je Isa a.s. pored jedne grupe sunarodnjaka koji su mu govorili rune rijei, a on im je uzvratio lijepim rijeima, pa mu je reeno: "Oni tebe grde a ti uzvraa lijepim?" A on ree: "Svako dijeli od onoga to ima." Reeno je Kajsu ibn Asimu: "ta je to dobroudnost?" Odgovorio je: "Da se vee sa onim ko te izbjegava, da da onom ko tebi uskrauje i da oprosti onome ko ti nepravdu nanese." Nisu se uporedile dvije ljepe stvari od dobroudnosti i znanja, oprosta i moi. A Hasan kae: "Vjernik je dobroudan, nee zanemariti kada bude zanemaren", a potom je prouio Kur'anski ajet: "A kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!" (El-Furkan, 63) Jezid ibn Habib kae: "Moja srdba je u mojoj nanuli... pa kada ujem ono to mrzim uzmem je i krenem." A hazreti Alija kae: "Ko je blage rijei mora ga voljeti i tvoja blagost prema bestidniku uveava tvoje pomagae protiv njega." Rekao je ovjek Omer ibn Abdulazizu neto to on mrzi, pa mu je odgovorio: "Ne brini, samo si elio da me isprovocira ejtan, ali u danas od tebe dobiti ono to e ti od mene sutra, pa idi ako eli!" Srdba je napad koji tee kroz duu kao to struja tee kroz tijelo. Ponekad ona proizvede potpunu strepnju i veliku uzrujanost, a ponekad se toliko pojaa da shrve i dokraji onoga koga snae. Zbog toga, Karindi smatra da je dobroudnost, prema protivnicima, milost koja zahvata duu prije nego to protivnika stigne njeno dobroinstvo. On nam prenosi izvadak jedne policijske uprave u Americi, koji zasluuje panju: "Kada ljudi naume da ti nakode, ti izbrii sjeanje na njih i ne pokuavaj da im uzvrati, jer ako ti naumi da im se osveti, to e ti donijjeti vie neprijateljstva nego njima." A zatim se pita: "Kako e ti nauditi pokuaj osvete?"

106

Ona moe da uniti tvoje zdravlje, kao to spominje asopis "ivot": "Najoitije po emu se poznaju oni koji pate od visokog krvnog pritiska jeste brza uzrujanost i odgovaranje na pozive bijesa i mrnje." Dalje kae Karindi: "Jedna od mojih poznanica obolila je od srane bolesti i ljekari su joj najvie savjetovali da se ne ljuti bez obzira na sve jer je sranom bolesniku dovoljna jedna srdba za kopanje groba. Radi zatite ovjeka od napada srdbe i od njenih posljedica po tijelo i psihu, Boiji Poslanik kae: "Pri kome se nau tri stvari Allah e ga staviti pod svoju zatitu, zaklonie ga svojom milou i zavoljee ga. Ko zahvali kada mu se udjeli, ko oprosti kada je u poziciji da uzvrati i kada se rasrdi on popusti." (El-Hakim) Od njega se prenosi i hadis: "Ko savlada svoju srdbu Allah e otkloniti kaznu od njega, a ko sauva svoj jezik Allah e sakriti njegovu sramotu." (Et-Taberani) Od Ibn Omera se prenosi hadis: "Nema zalogaja sa veom nagradom kod Allaha od zalogaja srdbe koja se prigui elei time zadobiti Boije zadovoljstvo."30 Sasvim je jasno da ovjek sa poveanjem srdbe gubi svoju svijest a ejtan preuzima rukovoenje nad njim, kao to i uzrujanost odnosi njegova osjeanja i odstranjuje njegov um pa nije svjestan savjeta koji mu se upuuju pa makar to bio i govor Boiji ili mudrost Poslanikova. U sahihu se kae: "Dva ovjeka su se grdili kod Poslanika pa je jedan od njih poeo da se srdi, da se crveni u obrazima i da mu se napinju vratne ile. Poslanik je pogledao u njega i rekao: "Zaista ja znam jednu rije kojom bi se kad bi je izgovorio rijeio ovoga... "Euzu billahi mine-ejtanir-radim!" Pa je je jedan, od onih koji su uli Poslanika, priao ovjeku i rekao: "Zna li ta je rekao Poslanik?" "Ne", odgovori on.
30

Ibn Made, Kitabu al-zuhd, br. 4179.

107

Rekao je: "Ja znam jednu rije, ako bi je rekao od njega bi otilo ovo... Euzu billahi mine-ejtanir-radim." Pa ree ovjek: "Vidi li ti mene ludog?"31 Srdba kod ovog ovjeka je dostigla takvu granicu da on nije pridavao vanost ni Poslanikovom savjetu. Tajna uenja "Euze" je ta, to srdba priprema duu ovjeka za prihvatanje raznih spletki i zlih misli, pa kad se ovjek oslobodi neobuzdanosti, uenjem "Euze", poinje da se kaje zbog svog nekontrolisanja. Karindi dalje kae: "Ti vidi Isa'a, kad kae: "Volite Vae neprijatelje!" On ovim nije elio samo ojaati moral, nego je elio ojaati i tijelo, shodno principima savremene medicine. Kada savjetuje da ovjek oprosti sedamdeset puta po sedam puta, ovim nas pouava kako da izbjegnemo bolesti srca, ira i drugih." A pria o oprostu greaka vie od sedamdeset puta zabiljeena je u Jevanelju po Mateju. Prenosi se i u sunnetu Poslanika a.s., od Abdullaha ibn Omera, da je ovjek doao Poslaniku i rekao: "O Boiji poslanie koliko da opratam slugi? " - "Svakog dana sedamdeset puta." - odgovori mu Poslanik.32 A u drugoj predaji se kae da je ovjek rekao: "Moj sluga se loe odnosi i nepravedan je, da li da ga udarim?" - "Oprataj mu svakog dana i noi sedamdeset puta." - ree mu Poslanik.33 A to se tie ljubavi prema neprijatelju, moda ona znai podsticanje na oprost i ienje srca od prikrivene mrnje prema njima, ne baviti se onim zlom to su ga prije inili jer to ne daje ploda osim nastavljanje alosti, stalne pritube i privlaenje onoga u to upada kruta ljudska priroda od zla i nepravde. A to se tie toga da ljudska
Vidi: Buhari, Kitabu al-adab, br. 5650. Vidi: Tirmizi, Kitabu al-birr wa al-sille, br. 1872. 33 Ibid 32.
31 32

108

osjeanja budu ista i prema onome ko mu dobro i zlo ini, to je nemogue. Zaista ovjek zahvaljuje dobroiniteljima na dobru i njihovoj plemenitosti, elei da je s njima u drutvu, dok bjei od niskosti zlobnika i izbjegava njegovu blizinu, nastojei da se ne izloi njihovim loim djelima - pa kako da ih voli? Dobri sin Ademov (Habil) bio je prirodan u svojim osjeanjima, i postupio je logino kada je zamrzio svoga brata, ubicu. Iekujui neizbjenu odmazdu, govorio je: "Ja elim da ti ponese i moj i tvoj grijeh i da bude stanovnik u vatri, a ona je kazna za sve nasilnike." (El-Maide, 29) S tim da je vjernik, i pored toga, velikog srca, a veliko srce nije plodno tlo za klice zlobe. Ne, nikako! Zaista je mrnja neto to je njemu strano i ako pored njega proe talas mrnje ona se smanjuje i nestaje. Vjernik je obuzet ahiretom i pripremama za njega na dunjaluku. Baviti se prepiranjem je posao onih koji su se opredjelili za svau. Takvi su bili Arapi u periodu do silaska Kur'ana koji ih poziva: "O vjernici, ivite svi u miru i ne idite stopama ejtanovim, on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni." (El-Bekare, 208) Kur'an ih je okupio oko istine i istinom ih obuzeo, umjesto da se bave jedni drugima. Ovaj obiaj se ponovo vratio u muslimanski ummet pa je veini glavni posao zavaanje i hukanje, kojem se ne nazire kraj, jer ovakvi nisu nosioci poslanice za koju bi ivjeli i za iju bi istinu radili. Zaista slinost je postojana u prirodama velikih iako su im razliite boje i jezici zbog toga to se sjeme uzdignutosti usauje u njih jo dok su djeca a zatim jaa kako i oni jaaju. To su osobenosti koje Allah daruje onome kome hoe od Njegovih stvorenja da u svome ivotu urade veliko djelo ili veliku misiju. A oni kojima su podarene psihike i intelektualne nadarenosti, vrst su oslonac za narode koje vode i za breme koje nose. U vrijeme 109

kada su pristalice islama bile malobrojne Poslanik je molio da bude pomognut sa jednim od dvojice: Omer ibn El Hattabom ili Amr ibn Hiamom. I prvi od njih bio je najsretniji i najpovlateniji kod Allaha. Kada je stigla u Medinu delegacija plemena Abdul Kajs Poslanik je rekao njihovom prvaku: "Ti ima dvije vrline koje voli Allah i Njegov Poslanik: dobroudnost i blagost."34 Prenosi se da je ovaj ovjek upitao Poslanika: "Dvije osobine! Je li ih Allah dao u mojoj prirodi ili su i one nastale u meni?" Odgovorio mu je Poslanik: "One su tebi od Allaha podarene od roenja." Pa se ovjek obradovao ovom lijepom daru. I u vrijeme dahilijjeta njegova dua je iskrila vrlinama koje je Allah volio. itao sam neke manje odlomke koje navodi Karindi, o ivotu Linkolna, velikog Amerikog voe, pa sam na tim stranicama vidio veliinu kojom Allah odlikuje neke due da bi bile svjetlo u svojoj sredini. Karindi kae: "Moda niko od onih koji su roeni u Americi, u njenoj istoriji nije imao toliko neprilika koliko je imao Linkoln." Ovaj ovjek se i pored svojih vrlina nije spasio od zavjera usmjerenih protiv njega. On nije mjerio ljude vagom ljubavi ili mrnje prema njima. Kada bi mu neko neto rekao loe, a bio prikladan za neku funkciju, Linkoln bi ga postavio na nju, bez obzira na rijei koje mu je ovaj rekao. Nije smijenio nikoga s njegovog posla, zato to bi taj neko bio njegov protivnik ili to ga je mrzio. Linkoln smatra, kao to pie pisac njegove biografije Hendron, da ovjeka ne treba hvaliti ili kuditi za posao koji obavlja, jer smo mi podreeni uslovima, sudbini, sredini i nivou obrazovanja, steenim obiajima te nasljednim osobinama koje prate ovjeka i on se ne moe od njih odvojiti.

34

Muslim, Kitabu al-iman, br. 24

110

Vrlo je mogue da je Linkoln u pravu, i da smo mi naslijedili fizike, intelektualne i emocionalne odlike koje su naslijedili i nai neprijatelji, i vjerovatno bi, u nekim situacijama bili kao i oni. Klarens Vard je obiavao rei: "Umjesto da preziremo nae neprijatelje, treba da ih saaljevamo, i da zahvaljujemo Bogu to nas nije stvorio sline njima." Umjesto da izlijemo nau srdbu i optube na nae neprijatelje bolje je da traimo za njih milost, pomo i oprost. Ove rijei, kojima su napojena velika srca, podsjeaju nas na stav ovjeka, jednog od imama iz oblasti erijatskog prava. Kada je vlada, u njegovo vrijeme, pokuala da nametne odreena vjerska miljenja, pa je on odbio da prihvati ono to je pogreno. Vlada je u ubjeivanju, ovog imama, koristila bievanje i zatvor, ali i pored toga on je osaburio u svim nezgodama i odbio da proda svoje ubjeenje za miljenje novatora i elje nasilnika. A kada su izgubili nadu da e ga ubjediti i pomislili da mu se pribliio edel vratili su ga kui. Ibn Kesir kae: "Doli su lijenici kod izmuenog imama, pa su odstranili dio mrtvog miia od njegovog tijela i lijeili ga dok se nije vratio u ivot, i poto ga je Allah izlijeio, jo dugo vremena, nakon toga osjeao je hladnou u dva prsta. Da li te interesuje kakav je bio njegov stav nakon toga? Oprostio je svakom ko mu je nanio nepravdu, osim onima koji su unosili novotarije u vjeru, i citirao je rijei Uzvienog Allaha: "Neka im oproste i ne zamjere, zar vama ne bi bilo drago da vam Allah oprosti?" (En-Nur, 22) I govorio bi: "Kakve koristi ti ima u tome da se kazni tvoj brat musliman tvojim uzrokom a Allah Uzvieni kae: "A onoga koji oprosti i izmiri se Allah e nagraditi." (E-ura, 40) I pozvae se na Sudnjem danu: "Neka ustane onaj koji ima kod Allaha nagradu, i nee ustati niko osim onaj koji je oprostio!"

111

A prenosi se od Poslanika: "Kada Allah skupi stvorenja (Na Sudnjem danu), pozvae glasnik: "Gdje su dobroinitelji?" Pa e ustati ljudi, a bie ih malo i krenue brzo u Dennet. Pa e ih doekati, melek govorei: "Zbog ega ste odabranici?" -"Kada bi nam se nepravda uinila, mi bi se strpjeli, kada bi doivjeli neprijatnost mi bi to podnijeli", odgovorie a onda e im se rei: -"Uite u Dennet, lijepa lije nagrada dobroinitelja!" To su osobine oprosta i tolerancije, kao to potvruje istorija sa plemenitim nosiocima ovih osobina, i na Istoku i na Zapadu. A njih je tako malo u odnosu na brojnost ljudi.

112

NI OD KOGA NE OEKUJ ZAHVALU

I pored toga, to nas Boije blagodati prate pri svakom uzdahu, kojim zrakom ispunjavamo naa plua, i pri svakom otkucaju koji pogoni nau krv u vene; mi rijetko kad osjetimo tu veliku blagodat, da bi smo cijenili njihovog Uzvienog i Plemenitog Darovaoca! Mi zaista zamiljamo da je sve, automatski, nama podinjeno i da svi elementi postojanja odgovaraju na na znak i nau elju, ne zbog nekog jasnog uzroka, nego zbog toga to to mi hoemo, i to itav kosmos treba da izvrava!!! Tano onako kako ive razmaena djeca! Ponekad osjetimo neko blagostanje, zbog pogodnih uslova ili zbog prijatne i lijepe sredine, i da u tom osjeaju ima manjkavosti, zbog udaljenosti od Stvoritelja i zbog loeg poimanja Njegovih blagodati. A ta misli koliko ljudi ima kojima vlada ovakav osjeaj? Manjina, koja nije vrijedna spomena! A to se tie veine ljudskog roda, oni zanemaruju blagodati kojima su okrueni. ovjek je okruen Boijim blagodatima, a nije svjestan njihova mnotva i nije zahvalan Onome koji mu ih je darovao. Uzvieni Allah je htio da upozori ljude na Njegovo dobroinstvo oko njih, i na ono to ih okruuje od tragova Njegove moi i milosti, pa kae - kao da hoe stvorenjima Sebe da predstavi preko njih: "Allah vam je dao no da se u njoj odmarate a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali veina ljudi nee da zahvaljuje. To vam je, eto, Allah, Gospodar va, Stvoritelj svega, drugog boga osim Njega nema - pa kuda se onda okreete? Tako su se odmetali i oni koji su Allahove dokaze poricali. Allah vam je uinio Zemlju prebivalitem, a nebo zdanjem i On vam oblije daje i likove Vae ini lijepim i jelima vas opskrbljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar va i neka je Uzvien Allah, Gospodar svjetova!" (Gafir, 61-64) Pa da li smo, nakon ovog objanjenja i upozorenja, izvrili dunost prema Bogu?! 113

Vidljivo je da je zahvala, Darovaocu blagodati, teka obaveza i da mi, u mjeri u kojoj neto uzimamo, ne uzvraamo jednakom zahvalom, a esto i zaboravljamo. Pa ak, dosta ljudi uzima Boije blagodati kao da je to njegovo oteto pravo ili njegov privatni posjed, i zbog toga oni ne vide niiju dobrotu prema njima. Ovo nezahvalno razmiljanje ne daje nikakav koristan rezultat, niti donosi zahvalu. Ti prui nekim ljudima dobroinstvo i u njega uloi trud, i oni ti zahvaljuju sve dok, ono to im ini, ne postane sigurno, njihovo do kraja, a onda te samo kruto pogledaju ili te isprate hladnim rijeima, okrenuvi se od tebe! Da li te ljuti ovakvo ponaanje? Tako su inili ljudi i prije, kako prema ljudima, tako i prema svome Gospodaru, i zato On kae: "I malo mojih robova je zahvalno!" (Sebe',13) Karindi nam daje nekoliko primjera rairenosti poricanja, meu ljudima, pa kae: "Kada bi ti nekome spasio ivot, da li bi od njega za to oekivao zahvalu? Vjerovatno bi! Meutim Samuel Leibiz, koji je radio kao advokat, a zatim kao sudija, spasio je sedamdeset osam ljudi od pogubljenja na elektrinoj stolici, pa koliko njih je dolo radi zahvale? Nijedan!!!" Isa a.s. je u jednom danu izlijeio deset paraliziranih osoba i koliko njih je zahvalilo Boijem Poslaniku a.s. ? Samo jedan! Priao mije Karls vab, da je on spasio jednog inovnika banke, koji je na berzi izgubio mnogo novca koji pripada banci. Vratio mu je sav izgubljeni novac, i tako ga spasio zatvora, sauvavi mu ugled i posao. I ta mislite da li mu je slubenik zahvalio? Da, zahvalio mu se jednom rijeju, a potom se okomio na njega pogrdama i psovkama! Zatim kae Karindi (kao da pojanjava rijei Uzvienog: "Zbilja, ovjek je nezahvalan spram svog Gospodara!"): "Zaista poricanje je prirodna odlika. Ono raste, na zemlji poput trave koja raste, a da je niko ne sije, a to se tie zahvale - ona je kao rua koja ne raste osim uz zalijevanje i njegovanje." I na drugom mjestu dodaje: "Ljudska 114

priroda zauvijek ostaje ljudskom prirodom, i najvjerovatnije da se nikada nee promjeniti! Zato je prihvatimo sa njenim nedostacima. Zato da se alostimo zbog nestanka zahvaljivanja i rairenosti poricanja iste? To je prirodna stvar, da ljudi zaborave dunost zahvale. Pa ako budemo oekivali od njih da uredno izvre svoju dunost, mi emo biti u poziciji da na sebe navuemo terete kojih smo se mogli osloboditi." Ove rijei treba paljivo prouiti i pojasniti. Zaista praznina ljudskih dua, od toplih rijei zahvale, rairenost osornosti ili grubosti, predstavlja pokueno dijelo i treba da ga se ljudi oslobode i da se naue ljubaznosti, za lijepo djelo koje im se uini, cijenei sve to je u njemu od dobroinstva i milosti. Islam ui, onoga kome je neto dato, da se sjeti blagodati koja mu je pruena, da pohvali onoga ko ju je omoguio i da uzvrati na nju na bilo koji nain. Ako nije u stanju da uzvrati materijalnom protuvrijednou, za ono to mu je uinjeno, pa neka onda zahvali biranim rijeima, i neka uputi dovu Uzvienom Allahu da nagradi dobroinitelja, takvom nagradom koja e zadovoljiti osjeaje zahvalnosti u naim srcima, i da mu upotpuni ono to su mu uskratile nae ruke. Boiji Poslanik a.s. je rekao: "Ko vam uini dobro neka ga nagradi, a ako nije u mogunosti neka moli za njega do te mjere dok ne osjeti da je ispunio zahvalu. Allah zahvaljuje i voli zahvalne." (EtTaberani) U drugom hadisu se kae: "Kome se neto dadne neka uzvrati davanjem, a ako ne moe neka ga pohvali, jer, ko spomene ve je zahvalio, a ko preuti zanijekao je."35 Kao to se kae u drugom hadisu: "Uistinu je najzahvalniji ovjek prema Allahu, onaj koji je najzahvalniji ljudima." - u drugoj predaji stoji: "Nije zahvalan Allahu ko nije zahvalan ljudima."36
35 36

Tirmizi, Kitabu al-birr wa al-sille, br. 1957. Ahmed, Kitab musnad al-an'sar, br. 20884

115

Poslanik a.s. takoer kae: "Ko nije zahvalan za malo nije zahvalan ni za puno - ko nije zahvalan ljudima, ne zahvaljuje Allahu, a govor o Boijim blagodatima je zahvalnost, a preutiti ih znai negirati ih. Demat je milost, a razjedinjenost je kazna."37 Spominjanje demata, sa onim to on sadri od milosti, povezano je sa onim to je prije navedeno, jer loi meuljudski odnosi su obino posljedica nijekanja blagodati i poricanja dobroinstva. Nita ne uva veze zajednice kao to to biva kroz dobroinstvo i kroz cijenjenje dobroinitelja, kao to nita ne slabi zajednicu, i ne slabi veze bliskosti, kao negiranje prava, njihovo zapostavljanje i zaboravljanje uinjenog dobra. Uz to to islam potvruje dunost zahvale i to prezire postupke poricatelja - on trai od dobroinitelja da svoje djelo uini iskreno u ime Allaha te da odstrani od svojih namjera sve mimo toga. Neiskren nijjet kvari djelo i uskrauje nagradu a dobroinstvo koje se prima i potuje, jeste ono koje je uinjeno iz dobrih pobuda, ne traei za nj spomena niti zahvale od ljudi. Njime se ovjek pokorava naredbi Allaha, traei Njegovo zadovoljstvo i oprost. Pored toga to trai iskrenost u djelu islam eli da oslobodi srca od okova linih interesa i da ih vee za Apsolutno Savrenstvo. Na taj nain ona ine dobro iz istih pobuda, odnosno iz velike ljubavi prema samom dobru i iz jake elje za njegovim ostvarenjem, ne gledajui, pri tome hoe li mu ljudi zahvaliti, ili da time izgradi sebi bolju poziciju meu ljudima. Ova estita uzvienost je osnov istinskog dobroinstva i najasniji uzor svakoj plemenitoj vrlini. Prenosi se da se neki ovjek usprotivio Abdullah ibn Abbasu, i da mu je rekao: "Ti me grdi, a pri meni su tri osobine: Ja ujem za nekog muslimanskog sudiju, koji pravedno sudi, i ja ga volim, iako moda, nikad neu voditi parnicu pred njim!

37

Ahmed, Musnad al-kufayni, br. 17721.

116

Kada ujem da je u nekom podruju, gdje ive muslimani, pala obilna kia, ja se obradujem, iako tamo nemam ni deva ni obana! Doem do nekog ajeta u Boijoj knjizi i zaelim da svi muslimani razume u njemu ono to ja razumijem."

ta je ovo? Ovo je ovjek koji voli irenje istine, dobra i znanja i veseli se iz sveg srca da svi ljudi uivaju u njihovim blagodatima, mada od toga on lino, nee imati veliku korist. Zaista, ovakva enja ljudi za apsolutnom savrenou i doboroinstvom, jeste ono najvanije to islam trai od tebe. Kada uini nekome dobro, uradi to iz enje za dobroinstvom i elje za nagradom kod Uzvienog Allaha. Ne oslanjaj se na zahvalnost ili neije priznanje. Budi onakav kako je Allah opisao svoje iskrene robove: "I hranu su davali mada su je i sami eljeli - siromahu i siroetu i zarobljeniku: "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas priznanje i zahvalnost ne traimo!" (El-Insan, 8-9) Ovim se ne eli rei da to oni izgovaraju svojim jezicima, to se ne trai, jer to esto uznemirava one kojima pomo pruamo, nego je to odraz onoga to je u njihovim srcima, njihovih iskrenih namjera i istih osjeanja. Postavlja se pitanje: "Da li je enja za Boijim zadovoljstvom teka za ljude?" Na alost, veinu ljudi podstiu na rad prljavi poticaji kojima trae razliite ciljeve, a samo je manjina aktivna iz istih pobuda i namjera, i ova manjina se sa svojim namjerama uzdie iznad interesa ovozemaljskih. Pogledaj stihove pjesnika: Radi koga ovakva smjelost, radi ljepote ljepotice!? ta je tajna ovakve hrabrosti? Sticanje njenog oduevljenja i poloaja kod nje i njoj slinih. Ovo je osobina hiljada ljudi!

117

Drugi pjesnik navodi da je on uinio dobro kojim je spasio od propasti jednog ovjeka kojeg nije volio, i da je mogao da ga ostavi samoga, da se suoi sa smru, da se nije pobojao prie drugih o njemu. Sjetio sam se pravdanja mladia jednog dana i pripisivanja prijekora onome koji rui. Udaljavanje od pokuenog djela da bi se sauvao od ukora ljudi, ne predstavlja potpuno dobroinstvo; a stvarno stanje ovog krivotvorenog dobra vidi se pri osamljivanju ljudi, tj. po tome ta ini ovjek kada se osami i kad je siguran da ljudi nee otkriti ta radi, a ta ne radi. Ko trai pohvalu i priznanje, ne vodi rauna o tome da li e poiniti veliki grijeh... Pa zato nije ni udo to islam pojaava proienje srca i iskrenost tajnosti, uslovljavanjem elje za Boijim zadovoljstvom, u svim ljudskim poslovima i oslobaanje djela od svih primjesa koje kvare iskren nijjet. U hadisu stoji: "Uzvieni Allah kae: "Ja sam najbolji drug, pa ko pored Mene uzme druga on mu i pripada." - "O ljudi, budite iskreni u vaim djelima jer Allah prima samo ona djela koja su iskrena. I ne recite da je ovo Boije i mojih blinjih, jer je ono za rodbinu, a nita od toga nije za Allaha. I ne recite ovo je radi Allaha i radi vas, jer ono je radi vas a radi Allaha nita nije od toga." (El-Bejheki) Ovo je tano, i ti ako kae: "inim ovo radi Allaha i radi neijeg hatura", to uglavnom biva radi hatura a radi Allaha pored toga hatura nita nije uinjeno. A da On i ima u tome udjela On to djelo ne bi primio, jer Uzvieni Allah ne prima djelo ako nije iskreno radi Njega samog uraeno. Zato moramo da upravimo nae aktivnosti, aktivnosti naih srca i naih ruku ka Allahu, Gospodaru svjetova, ne oekujui pohvale niti divljenje, isticanje niti priznanje ni od koga osim od Njega Uzvienog.

118

Iz iskustva s ljudima, primoran sam da kaem: "ini djelo radi Allaha i trai nagradu samo od Njega, i ne oekuj da ti iko od ljudi zahvali, ve oekuj da te ljudi spreavaju. Da te zbog toga to radi zamrze! Da ti prieljkuju nemir, a zaboravljaju zasluge. Kao to kae pjesnik: ini se da je neprijateljstvo stalno od praiskona izmeu znamenitih i prezrenih, izmeu nadarenih i glupih izmeu dobrotvora i krtica i konano izmeu onih kojima inimo dobro i onih koji od nas trae da budemo moni kako bi smo im dobro mogli initi. Greka koju smo napravili, i koja je uinila srca takvih, da se udalje od nas, jeste u tome da smo im pomogli kada su bili u potrebi, i da onda kada smo bili u mogunosti, da to uinimo, (da im pomognemo) nismo krtarili. Ova greka je ista kao i "greka" dobrog Ademovog sina, kada je Allah primio njegovo djelo, a nije primio djelo njegovog brata. Oni koji ne ine dobroinstvo, jednostavno, preziru one koji ga ine, pa makar ga i njima inili. U prirodi nekih ljudi je da su nezahvalni, i oni tome ne nalaze lijeka, i ne znam je li veina ljudi obolila od ove bolesti, ili je manjina zaprljala istou ivota, kao to malo soli pokvari pitkost vode. Bilo kako bilo, ljudi su se alili na ovaj problem kako prije tako i danas. Malik ibn Enes se alio u svoje vrijeme na pomanjkanje pravinosti, a to je bilo vrijeme druge generacije muslimana (tabiina). Jedan pjesnik stotine godina kasnije veli: Povjerenja nestade 119

varanje preplavi kopno i proiri se granica, granica izmeu rijei i djela. Okreem se lijevo i desno, i upirem pogled u nagradu koju sam dobio od ljudi, pa osjetim guenje! Na svom u linom primjeru da vam pojasnim ovu temu: Od svoje osamnaeste godine piem i vazim o islamu i dematu. Moji vazovi nisu bili samo beskorisna izlaganja jezikom, niti je moje pisanje napadanje i kritika perom, nego je to bilo pretakanje osjeanja, koja su plamtjela iskrenou, i misli koje su otkrivale sutinu istine sa eljom da je objelodanim. Moj nain objanjavanja islama, i moj nain borbe protiv ekonomskog, drutvenog i politikog nereda bio je jedinstven, i jedan dui period niko ga nije koristio. A zatim su buknula slijepa iskuenja i smutnje, koje su za posljedicu imale to, da su me odvojile od demata. Ovo odvajanje, vidim kao posljedicu linih pakosti, dok to drugi vide loginim postupkom vlasti prema onome ko ih kritizira. Ponekad ovjek odstupi od ispravnosti u svom gledanju na privatne stvari. Ko zna? Moda moji protivnici imaju opravdanje za lo odnos prema meni. Prihvatam ono to se desilo i zatvaram oi pred onim to sam preivio, iako je u tome bilo pokuaja da mi se naudi, pa ak i da se eliminiem. Bili su to napadi i na mene i na moja knjievna ostvarenja. Bilo je tu krae mojih rukopisa i potpisivanje drugih imena ispod njih, da bi se pokazalo kako sam ja u stvari uzeo svoja djela od drugih. Ovdje ne pristajem na primirje i diem svoj glas. Ali zato je bila ovolika jaina mrnje u meni? Ovo pitanje mora da se zaboravi. Rekao sam sebi: "Zar nisi nauio o iskrenosti prema Allahu, iz ponaanja imami afije, koji je zemlju ispunio znanjem, pa je rekao: "Volio sam da se ova nauka proirila, a da se ne zna od koga je." Pretpostavimo da je zaborav prekrio moje ime i da ljudi ne znaju ni o meni, ni o mojim djelima nita - pa da li to kodi mojoj iskrenoj namjeri da piem u ime Allaha? Ne, ak ta vie, to moe biti jo jai podsticaj istoi moga nijjeta.

120

Moj nefs me potom upita: Zato bi ja to inio kad oni koji se meusobno pomau u tvom uklanjanju, sluaju tvoje hutbe i itaju tvoje knjige, pa ih onda drugim imenom potpisuju, a tebe prikazuju loim u oima ljudi!? Rekao sam sebi: "Jo uvijek se vee za stvorenja, a zaboravlja Stvoritelja." Na kraju sam odluio da zatvorim ovu stranicu, molei Allaha da mi oprosti, i meni i onima koji su mi nepravdu uinili, i ponizili me.

121

DA LI BI ZAMIJENIO ONO TO IMA ZA MILION FUNTI?

Koliko li je blagodati koje imamo, a koje zanemarujemo! Zar je malo da ovjek izae iz svoje kue, i da pokree svoje ruke kako eli, da ide po zemlji stabilnim koracima, da svoja plua puni vazduhom, da baci svoj pogled svemirskim horizontima, da se otvore njegove oi na blijesak svjetlosti i da njegove ui registruju sve ono to se deava u svijetu? Zaista ovo izobilje, u kojem se slobodno uiva, nije malo niti neto zanemarljivo! Ako si zaboravio ono to ti je dato od zdravlja u tvom tijelu i tvojim organima, savrenstvom u tvojim ulima, pa probudi se... odmah! Probudi se i okusi ivot koji ti se nudi, zatim zahvali Allahu, Onome koji upravlja svim stvarima i blagodatima koje ti je podario. Zar ne zna da ima stvorenja koja su iskuavana nedostatkom ovih blagodati i niko osim Allaha ne zna koliku bol osjeaju? Neko od njih je obolio od konih bolesti, pa mu to ograniava kretanje, a drugi, diui, povrijedi svoje bolesne grudi i zrak, koji udahne, ne daje mu nita osim bolni uzdah pun krvi! A neki opet provedu ivot bez nekih organa i osjeaja. Kada si zdrav, od ovih bolesti, da li smatra da je to to ima neto neznatno? Ili smatra da ti je podareno neto za to nee odgovarati? Ne, nikako. Zaista te Allah zaduuje u onoj mjeri u kojoj ti daje. Pogreno je smatrati da je glavnica tvog imetka ono to si iskupio od srebra i zlata. Prava glavnica tvog imetka su svi darovi koje ti je sudbina podarila: otoumnost, mo, sloboda... a na elu darova koji se smatraju temeljnim elementima tvoga bogastva je zdravlje kojim te je Allah obdario i koje koristi kako eli.

122

udno je da veina ljudi omalovaava ovo bogastvo koje posjeduje, u kom nemaju ortaka i za koje se ne moraju preotimati. To omalovaavanje jeste poricanje koje zasluuje prijetnju i kaznu. Karindi kae: "Bi li ti prodao svoje oi za milion dolara? Koja cijena bi po tvome miljenju bila dovoljna u zamjenu za tvoje noge, tvoj sluh i tvoju djecu i tvoju porodicu? Pobroj svoje bogastvo ovim skupocjenim darovima, a onda to saberi, pa e vidjeti da se ono ne moe mjeriti zlatom koje je sakupila porodica Rokfelerovih. No, i pored toga ljudi ovo ne cijene. "Mi", kako kae openhauer, "malo razmiljamo o onome to je kod nas, a mnogo razmiljamo o onome to nam nedostaje." Pria se da je Reid rekao Ibn Semmaku: "Posavjetuj me!" a on je drao vodu koju je htio popiti, pa je rekao: "Vladaru pravovjernih, kada bi ti bila uzeta ova voda, da li bi je otkupio svojim imetkom? "Da", rekao je. "A kada bi bio sprijeen njen izlazak iz tvog tijela bi li to otkupio svojim imetkom?" "Da", ree. "Koje je onda dobro u imetku koji ne vrijedi ni koliko pijenje vode ili njeno mokrenje." Ako je ovaj savjetnik elio da umanji vrijednost vlasti i imetka vladara i da pred njim predstavi darovanu blagodat vanijom od onoga to vladar ima od imetka mi moemo da vidimo u ovom savjetu da ono to kraljevi otkupljuju svojim krunama mi posjedujemo bez velikog truda! Da li smo svjesni ovog dobra i da li cijenimo ovu blagodat i da li smo zahvalni na njoj? Veina nas je naviknuta na zdravlje koje imamo i ne zna njegovu ljepotu i veliinu osim kad mu se uskrati... Pa duina tog uitka dovodi nas do potcjenjivanja, ali Allah ne dokida neku injenicu zbog 123

toga to njegovi robovi se okreu od nje. On e od njih traiti odgovornost u mjeri u kojoj im je data. Poslanik kae: "Tako mi Onoga u ijoj ruci je moja dua, ovjek e doi na Sudnjem danu sa dobrim djelom koje bi preteglo jedno brdo ako bi se stavilo (naspram njega) a onda e se pokazati (teina vrijednosti) jedna od Boijih blagodati i za malo da sve to prevagne da Allah ne pokae svoju milost." (El-Munziri) A to znai da oni kojima je data blagodat su zadueni da pokau vie truda i angaovanosti shodno onome to im je od dobra dato. Islam itav ivot vidi kao blagodat i trai od nas da zahvaljujemo Allahu na onome to nam je podario; duu i osjeanja, i to nam je potinio no i dan i dao nam na raspolaganje sve to je izmeu neba i Zemlje. Zaista je ovaj ivot posebna poast kojom treba da se ponosimo i da uoavamo Boije pravo u njemu: "Kako moete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili nita, pa vam je On ivot dao: On e zatim uiniti i da umrete i poslije e vas oivjeti a onda ete se Njemu vratiti." (El-Bekare, 28) Allah nam je podario poznata ula da bi bili u harmoniji sa stvarnou, da bi upoznali ono to je u njoj i da bi okusili i nae i moralne i materijalne osobenosti - njihovu ljepotu i snagu. Pa kada nas obuzme ovaj sjaj naa se osjeanja pokrenu na zahvalu Onome ko nam je podario ivot i poasti: "Allah vas iz trbuha majki vaih izvodi, vi nita ne znate i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni." (En-Nahl, 78) ovjek esto nije svjestan irokog opsega iz kojeg crpi ono to ima od dobra. Kada bi bolje pogledao, vidio bi da je njegova sofra, koja je pred njim; puna razliitih oblika hrane iz svih djelova svijeta: Moda je ito, koje jede, iz Rusije, meso iz Afrike, voe iz Evrope, a aj iz Azije, dok je neto iz Amerike. A kada bi drugi put paljivo pogledao, vidio bi zemlju i nebo da su mu stavljeni u slubu da olakaju njegov ivot i tako razumio govor Uzvienog: "O ljudi! Klanjajte se Gospodaru svom koji vas je stvorio i one prije vas, da bi ste se 124

kazne sauvali; koji vam je Zemlju uinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba sputa kiu i ini da s njom rastu plodovi, hrana za vas." (El-Bekare, 21-22) Istina je da tekoe dolaze zbog nepromiljenosti, zbog nekontrolisanja nagona te zbog neodlunosti vie nego od ivota samoga. Zamisli ovjeka koji je svoje troje djece ostavio u kuu koja je dovoljna za ivot tristo lanova, a djeca su se posvaala i istjerala jedno drugo. Da li je problem ovdje u kui ili u uskraenosti njihovih roditelja ili pak u njegovoj djeci??? Takav je i dunjaluki ivot; njega nee upropastiti, njegovo svjetlo zakloniti, niti okrnjiti njegovu dra, nita osim ljudske utrke u svim njegovim sferama, utrke koja se ne potinjava Boijim zakonima, niti propisima. Nije kua tijesna gdje eljad nisu bijesna! A da smo se poveli za putokazima koje nam je objavio Allah, i spoznali dobro koje nam je dao, i mi i na ivot bili bi mnogo drugaiji. No, veina nas potcjenjuje ivotno bogastvo i zdravlje koje posjeduje, pa je kao posljedica toga i ovjekova nemo da se adekvatno njime koristi, umjesto to plae za neostvarenim eljama. Prenosi nam Karindi priu o ovjeku koga je smorilo uzaludno nastojanje i poljuljalo mu njegovu linost pod pritiscima kriza kroz koje je prolazio; s tim da je on kroz ivot shvatio lekciju koja e ga dovesti do uspjenog kraja. ujmo njegovu priu: "Dvije godine, prije ovog dogaaja, vodio sam prodavnicu u gradu Vab i moja trgovina je krenula loe zbog slabe prodaje. U njoj sam izgubio sve to sam utedio prije i jo se povrh toga zaduio. Vraanje mojih dugova trajalo je sedam godina. Zatvorio sam svoj duan prije na sedmicu nego sam vratio sav dug. Na taj dan, uputio sam se u banku da pozajmim neto novaca, kako bih mogao otii u Kanzas gdje sam mislio traiti posao. Dok sam zbunjen iao putem obuzeo me oaj i skoro me napustila vjera. Ugledao sam ovjeka amputiranih noga kako hoe da 125

pree put. Sjedio je u kolicima za ije je pokretanje koristio svoje ruke. Kad je preao ulicu sreo sam se s njim i on mi se nasmijao vedrim osmjehom rekavi: "Sretan sam ovog jutra! Ovo je zaista lijep dan! Zar nije tako prijatelju?" Stajao sam na svom mjestu i posmatrao ovog ovjeka spoznavi koliko imam bogastvo. Imam dvije noge na kojim mogu da odem gdje hou! Postidio sam se onoga to sam prije osjeao i rekao: "Ako moe da bude sretan i raspoloen ovaj ovjek koji nema nogu mogu i ja sa svoje dvije noge." Namjeravao sam da posudim sto dolara ali u tom trenutku mi je dola hrabrost i zatraio sam dvjesta dolara. Mislio sam da kaem slubeniku u banci: "Ja idem u Kanzas da pokuam nai posao", a rekao sam: "Ja idem da naem posao!", nakon toga sam dobio kredit a naao i posao. Koliko li je vrijedna snaga koja tee u naim miiima? Koliko li je vrijedna snaga kojom nas je Allah opskrbio? Slatki bi bili plodovi, koje mi ubiremo, kada bi ih pravilno koristili i ne bi umanjivali njihovu pravu vrijednost. Islam eli da snano skrene nae poglede ka dragocjenostima svih bogastava koje nas okruuju i ka nunosti njihovog koritenja. Prenosi se od Dabira r.a., da je Poslanik a.s. rekao: "Bio je kod mene moj prijatelj Dibril i pri odlasku mi je rekao: "O Muhammede... Tako mi Onoga koji te je s Istinom poslao, jedan od Boijih robova inio je ibadet Allahu pet stotina godina, na vrhu jednog rta. Njegova irina i duina iznosila je 30x30 podlaktica, a more koje ga je okruivalo, bilo je 4000 ferseha sa svake strane. Dao mu je izvor vode, irine jednog prsta iz kojeg je tekla slatka voda, a slijevala se u podnoje rta i tu pravila lokvu i stablo ipka koje mu je davalo svake noi jedan plod. itav dan bi inio ibadet, a potom bi silazio i uzimao abdest. pojeo plod a potom obavio namaz. Molio je svoga Gospodara da mu uzme duu dok je na seddi i da ne dozvoli ni Zemlji niti bilo emu drugom da mu izmjeni stanje stalne sedde. Pa mu je udovoljio. Mi 126

prolazimo pored njega dok silazimo i uzlazimo i saznajemo da e on biti na Sudnjem danu proivljen pred Allaha, pa e mu Gospodar rei: "Uvedite ga u dennet Mojom milou!" A on e rei: "Moj Gospodaru, mojim djelom!" Pa e Allah rei: "Izvagajte Moje blagodati date ovom robu i njegova djela!" Pa e se pokazati da je blagodat vida obuhvatila ibadet od pet stotina godina. Zatim e Allah rei: "Uvedite Moga roba u vatru!" I bie uguran u vatru pa e dozivati: "Gospodaru moj - Tvojom milou uvedi Me u dennet." Pa e Allah rei: "Vratite ga!" I bie postavljen pred Uzvienog Allaha On e mu rei: "Moj robe! Ko te stvorio iz nita?" Odgovorie: "Ti, Gospodaru moj!" - "Ko ti je dao snagu da ini ibadet pet stotina godina?" Odgovorie: "Ti, Gospodaru moj!" - "Ko te je spustio na brdo usred mora i dao ti pitku vodu iz slane vode, i dao ti svake noi po jedan plod iako on zrije jednom u godini i koga si molio da ti uzme duu dok si ti na seddi, pa ti je udovoljio? Odgovorie: "Ti, Gospodaru moj!" Rei e mu Allah: "Sve to Mojom milou i Mojom milou te uvodim u dennet, pa uvedite Moga roba u dennet i divan si rob bio ovjee!" Pa je uao u dennet. A Dibril mi je jo rekao: "Sve ivo je s Boijom milou, Muhammede!" (El-Munziri) Navodimo ovu priu kojom Poslanik eli da nas upozori na veliinu blagodati kojima se veina nas koristi ali se na to ne obaziremo. Neki neodgovorni ljudi plasiraju rijei: "Zaista su stvari po milosti Boijoj!", da bi obraun izjednaili sa neradom i da naprave 127

obmanu po kojoj djelo ne utjee na to ko e u dennet ili dehennem, nego stvar potpada pod milost Boiju, pa ue u dehennem neko ko je bio pokoran a u dennet neko ko je bio nepokoran. Ovakve besmislice su se rairile meu posljednjim generacijama muslimana, pa su zavele njihovu misao i omalovaile njihov trud, kod Allaha im to nije uvealo nita osim udaljenosti, a u vjeri nita osim neznanja. Kako e ui u dennet onaj kojeg njegov trud nije pripremio za to, a Allah kae: "Njih eka kua blagostanja u Gospodara njihova, On e biti zatitnik njihov zbog onoga to su inili." (El-En'am, 127) "Daemo da takav dennet naslijedi onaj od robova Naih koji se bude grijeha klonio." (Merjem, 63) "Eto to je dennet koji vam je darovan kao nagrada za ono to ste radili." (Ez-Zuhruf, 72) Grijeenjem prema Allahu, sigurno se ne stie Njegova milost i zadovoljstvo a dobro djelo je razlog pribliavanja njegovoj naklonosti i oprostu. A u samom vrhu dobrih djela jeste i to da shvati obimnost blagodati koje su ti date i da ih cijeni pravom vrijednou, jer ako Allah bude traio da poloi raun za njih i da pokrije cijenu postae nemoan.

128

TI SI TKANJE SAM PO SEBI

Bio sam njime zadivljen. Njegove rijei su me zanijele, a njegova upustva su me inila ushienim. inilo me sretnim da budem uspjean, kao on, u ljepoti izlaganja i snazi utjecaja. Ali ja nisam ni pokuao da se poistovjetim s njim ili da slijedim njegov metod i mislim, da sam i pokuao, da ne bih uspio, jer me moja narav nadvladava. Ja, zaista, idem shodno svojim psihikim osobenostima kao to voz ide svojim tranicama i ako izaem van njih odmah zastanem. Poznajem vei dio mojih prijatelja koji oponaaju ovjeka i u sitnim i u krupnim stvarima, elei, u svom pribliavanju odreenom ovjeku, da budu sline slike njegovih djela i stanja. A ovjek o kom govorim je radio kao uitelj u osnovnoj koli, u periodu od dvadeset godina. Od estog ponavljanja, stalno je izgovarao rije "tano", a u ponaanju mu je posebno upadljivo, bilo stalno tapanje po ramenima, kojim bi izraavao svoju njenost prema djeci nieg uzrasta. udno je da su ga oni najbolji oponaali u ovim rijeima i pokretima, kao to su ga slijedili u pamenju njegovih savjeta. Ja sam prezirao ovako nepristojan nain gubljenja vlastite linosti i oekivao sam od tog lo zavretak, i po uitelja i po njegove oponaatelje, jer istinoljubivost, iskrenost, stvaralatvo, uzajamno savjetovanje i sama istina nestaju u ovakvoj krivotvorenoj atmosferi loeg ili dobrog kopiranja. Zato ljudi ne odrastaju u svojoj prirodi u kojoj ih je Allah stvorio kao to i biljke rastu u svojim nasadima, pa se palma ne pretvara u lozu, niti im se plodovi pretvraju u druge. Najlaka stvar za onog ko oponaa jeste da obezvrijedi svoju linost pred onima u kojima on iezava kopirajui ih.

129

Kad oni iznesu miljenje, on ih podri, a kada zatrae savjet, on pohita da pokae ono to je najblie njihovim eljama! Jednog dana rekao sam ovim imitatorima: "Ashabi Muhammedovi a.s. nisu ovako postupali sa Muhammedom a.s., a on je najljepi primjer za stvorenja. Kada je traio miljenje svojih ashaba o zarobljenicima Bedra, svako od njih je iznio svoje vlastito miljenje onako kako je on shvatao da treba. Pa blagi Ebu Bekr daje prednost oprostu, a strogi Omer trai kaznu. Na prijedloge svoja dva druga, Poslanik je postupio tako to je uporedio prvoga sa Ibrahimom, koji kae svome narodu: "Onaj ko bude mene slijedio, moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa uistinu Ti prata i samilostan si." (Ibrahim, 36) Drugoga je uporedio sa Nuhom koji kae: "I Nuh ree: "Gospodaru moj ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika, jer ako ih ostavi oni e robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo e grijenika i nevjernika raati." (Nuh, 26-27) Jasno je da su obojica ashaba traili istinu na osnovu samostalnog razmiljanja i njihove line naravi. Ovakav ist i slobodan pristup bez laskanja i poltronstva vodi islamu: "Boijoj prirodi na kojoj je on stvorio ljude." (Er-Rum, 30) S ovakvim istim karakterom i osobinama, oko Poslanika su se okupili ljudi od kojih nijedan ne vidi smetnju u tome da trai od njega promjenu svog poloaja na bojnom polju, jer je tako bolje, te i Poslanik vidi ispravnost u tom savjetu i prihvata ga. Kamo sree da nai prvaci i predstavnici shvate ovu injenicu. Oni daju prioritet onima koji svoju linost utapaju u njih, i pored slabe sposobnosti ili pored potpune nesposobnosti, a odstranjuju sposobne i one sa slobodnim temperamentom, iako bi oni sa svojim djelima i misijama krenuli naprijed.

130

Ovo je katastrofa! Saznao sam da je Staljin povukao jednog slubenika, s njegovog poloaja zato to mu je kad god bi ga neto pitao iznosio miljenje za koje je smatrao da e se Staljinu svidjeti. Od ovakvog slubenika se ne oekuje pomo i na njega se ne moe osloniti u poslovima opteg interesa. Od takvog se oslobodio ruski voa a da je bio na podruju islamskih zemalja, naalost, taj ovjek bi ostao na poloaju sve do svoje do smrti. Utiranje linosti, oponaanje i kopiranje prvaka su bolesti koje nisu pokuene ni u jednoj oblasti kao to su pokuene u oblasti vjere, gdje niko ne moe postii stepen bogobojaznosti, osim sa ispravnom prirodom i karakterom. Svako pretvaranje, uz nedostatak ovog osnova, ne poveava ovjeku nita osim unakaenost ili deformisanost. Prije nekoliko godina sluao sam mladia na pravnom fakultetu, koji je poslije radio u novinarstvu. Kada se obratio jednom velikom skupu ljudi govorio je o temi koja je najvie sliila temi panteizam ili utonue u Boiju veliinu, ili ni sam tano ne znam. To su teme o kojima su govorile sufije nakon studiranja i gorkog samouenja, a u tome nisu zastali na granici koju odreuje islam. uo sam tog mladia, govornika koji se predstavio kao sufijski pjesnik u razgovoru sa Allahom: A kada bi mi sinula ideja, osim o Tebi, u mom umu, bilo kada - presudio bih o mom otpadnitvu! Ovaj sud je neispravan. Moemo ga uti od njegovih velikih uitelja na polju islamskog misionarstva i ne primamo ga osim kao prelazak granice i svjesno zatvaranje oiju. Pa kako emo to primiti od mladia kada je izmeu njega i napora tih uitelja ogromna razdaljina.

131

Sjeanje mi se vraa na dane kada smo bili u niim razredima. Uili smo napamet odlomke pjesama i proze da bi smo ih recitovali. Moj kolega je nauio napamet hutbu Tarika ibn Zijada kojom je podsticao svoje ljude u borbu protiv neprijatelja. Mi smo sebi predoili zapaljene lae iza nas a pansku vojsku ispred nas. Hol kole smo pretvorili u bojno poprite. A to bi se desilo da je vjeti uenik zamislio da je on lino Tarik Ibn Zijad? Sama ova pretpostavka te nasmijava, a ona je ta koja se deava u oblasti vjere. Vidio sam omladinu koja je u velikoj potrebi za dugim etapama odgoja i obrazovanja, a preskau ga penjui se na stupanj legende poput stihova Ibn Farida: A kada bi mi sinula ideja osim o Tebi u mom umu jednoga dana, presudio bih sebi da sam otpadnik. Zbog toga je njihovo oponaanje nekih velikih uitelja pretvorilo u velikane, ali samo u njihovim oima i u oima neznalica. Zaista je odvajanje ovjeka od njegovih odlika i zastranjivanje od njegove intelektualne i psihike prirode, u kojoj nema iskrivljenosti, stvar koja remeti njegov ivot i izaziva nemir u njegovom ponaanju. uo si priu o gavranu koji je pokuao da oponaa golubicu u njenom hodu pa niti je hodao kao golubica a niti je letio kao gavran. Teko je ovjeku koji pokua biti neko drugi osim sam on. Karindi kae: "Pitao sam jednog poslovou o najveoj greci koju prave poetnici u njegovoj firmi, pa mi je odgovorio: "Najvea im je greka to ne startaju na osnovu svojih sposobnosti, pa umjesto da ti kau svoja stvarna razmiljanja, oni pokuaju da ti daju onaj odgovor za koji misle da e ti se vie svidjeti. Ovaj njihov potez ne donosi ploda, jer pravi ovjek vrlo brzo otkrije ovakve ljude." Psiholog Viliam Dejms veli: "Kad bi sebe mjerili po onome kakvi bi trebali biti bilo bi nam jasno da smo mi poluivi a to zato to koristimo samo manji dio naih fizikih i intelektualnih sposobnosti ili 132

drugim rijeima; svako od nas ivi u uskim granicama koje on ini unutar stvarnih granica. On posjeduje vrlo razliite i mnogobrojne snage ali ih on obino ne primjeti i tako ih ne iskoristi." Karindi kae: "Ti si neto jedinstveno u ovom svijetu. Zaista si ti jedinka sam po sebi. Zemlja, od svog stvaranja nije vidjela osobu koja je potpuno ista kao ti, niti e u iduim vremenima vidjeti nekoga poput tebe." Genetika nam kazuje da si ti stvoren kao embrion - kao rezultat spoja dvadeset tri para kromozoma a svaki od roditelja uestvuje s polovinom od tog broja; ova dvadeset tri para kromozoma uestuju u poprimanju osobina kojima se ti odlikuje. U knjizi "Ti i genetika", kae Emran ajnfeled: "Svaki hormon nosi na stotine gena, a samo jedan gen moe u nekim sluajevima da promjeni ivot ovjeka. Mi smo zaista stvoreni takvom preciznou koja izaziva strahopotovanje i oduevljenje, i ak nakon susreta tvojih roditelja jednog s drugim stepen vjerovatnoe tvoga izlaska u svijet postojanja jeste kao jedan na prema tristo hiljada biliona, ili drugim rijeima, da ti ima tri stotine hiljada biliona brae i sestara, svi bi se razlikovali od tebe. Ti si zaista jedinstven na ovom svijetu pa ini sebe sretnim u ovome i radi na poveanju onoga to ti je priroda dala od osobina i nadarenosti". Kae Imerson: "Svaki ovjek e dospjeti do nivoa u kome e saznati da je zavist neznanje i da je imitiranje samoubistvo; da svako treba da se okrene svojim osobenostima i da bude zadovoljan njima onakvim kakvim mu ih je Allah d.., dao i da zna da Zemlja, iako puna blagodati, nee pokloniti ni zrno penice sve dok se ne uloi trud u njeno obraivanje. Isto tako snaga, koju je Allah d.. u njega pohranio, je jedinstvena po svojoj vrsti i niko osim njega ne zna njen obim, pa ni on sam ne zna njene domete sve dok je ne isproba."

133

Na ovim naunim osnovama, koje smo naveli i objasnili, komentarisao je magazin Minberul-Islam rijei Allaha d..:"Svako ima neku stranu kojoj se okree, pa se natjeite u dobrim djelima gdje god se budete nalazili, sve e vas Allah sakupiti, zaista je Bog svemogu." (El-Bekare, 148) Naveemo ovdje komentar navedenog ajeta, koji je rezime onoga to je govorio Karindi, rukovodei se argumentima koji su navedeni u njemu a uz to u njemu, nema izvjetaenosti i samovolje. Komentator kae: "Ovaj ajeti-kerim naveden je u kontekstu izlaganja koje obuhvata govor o kibli, i njenoj promjeni iz Kudsa u Mekku... Otuda su mufesiri morali da uoe spoj izmeu njega i teme o kibli, i da pojasne znaenja koja on nosi u sebi, pa kau: 1. Strana jest jednako kibla, a od znaenja ajeta na ovo: Svaki sljedbenik vjere ili sekte ima svoju kiblu kojoj se okree, bio on murik, paganin ili sljedbenik knjige. 2. Ona je specifinost sljedbenika nebeskih knjiga a oni su pripadnici judaizma, krani i muslimani. Pa svi oni imaju svoju posebnu kiblu. 3. Ona je specifinost muslimana, a eli se rei da svaki narod od muslimana ima smjer prema Kabi, u ijem pravcu se okreu u namazu, juni ili sjeverni - istoni ili zapadni. Razlika osobenosti svake linosti Ovaj ajeti kerim obuhvata i drugo znaenje koje se ogleda u tome da svaki ovjek ima put u ivotu, ili poseban pravac prema kom se upravlja, shodno onome to u sebi nalazi od prirodnih sklonosti ili prilagoavajui se svojim linim osobenostima. Ovdje, pod imenom put, ne mislimo na to da ovjek u ivotu ima jasan i poseban princip u politici ili ekonomiji, filozofiji ili slinom, nego podrazumijevamo iroki krug koji obuhvata cijelo ovjeanstvo, pripadnike istaknutih i manje istaknutih pravaca. Ljudi nisu kopije jednog slinog, stalno ponavljajueg primjerka, niti u psihikim, niti u tjelesnim osobinama. Oni su razliiti u 134

fizikom obliku; po visini, debljini - po snazi i zdravlju, po vidljivim svojstvima nosa, oka, usta, ela i ostalih crta lica... To jeste, njihova tijela i njihova lica nisu ukalupljena u iste kalupe, niti su uraena po jednom primjerku... ak njihova razliitost, u tim osjetilnim oblastima, obuhvata tako precizne stvari na koje se ovjek skoro i ne obazire, poput razlike u jagodicama prstiju miliona ljudi. Ovakva zadivljujua i zauujua razliitost koja ukazuje na Boiju mo protee se i na drugu razliku u psihikim karakteristikama, udima, nagonima, idejama i sentimentalnosti. Kao to se ljudi razlikuju u vidljivim crtama oni se razlikuju i po psihikim nevidljivim karakteristikama. Kako svaki ovjek ima svoj fiziki izgled koji ne djeli ni s kim tako ima i unutarnji nevidljivi koji ga odvaja od bilo koga i po kojem se on razlikuje od svih drugih. Razliitost opredjeljenja srca Poznato je da vidljiva forma nije nita drugo do posuda i omot za osobenosti duhovnog bia, i da su unutar njih razliiti faktori koji upravljaju tijelom u pravcu koji ele, i oni mu nameu razliite oblike ponaanja onako kako oni ele, pa priroda ima svoj sud, nagoni svoje zahtjeve, osjeanja svoje naklonosti i elje, a takoer misao svoju logiku, kritiki pristup i svoj nain razluivanja. Sve to ne moe da se manifestuje u vanjskom ivotu osim preko tijela; ne moe da ispolji neto o sebi i otkrije skrivenu istinu, osim putem razliitih aparata i organa od kojih je sastavljeno tijelo; jer ovjek dok govori ili pie, ili pokazuje svojom rukom, ili koraa svojom nogom, ili prodaje i kupuje ili kontaktira s ljudima ili kada se mjenja u razlitim, postupcima on se samoodaziva prikrivenim pozivima i diktatu nevidljivih faktora, tako da pokreti tijela nisu nita drugo do prirodni izraz elja tih poziva i faktora. Sutina ovjeka nije njegovo tijelo kojem se nareuje i koje prima naredbe, koje biva pokrenuto pa stupa u akciju, biva potinjeno pa ini ono to mu se diktira i zacrtava, ono je zapravo duhovni spoj koji sakuplja opredjeljenja naravi, nagona, osjeanja i misli u jedan 135

sklad, ili duhovno bie koje karakterie ponaanje pojedinaca posebnim karakteristikama, i zacrtava mu u umovima ljudi specifinost u odnosu na druge. Ovaj duhovni spoj ili ovo duhovno bie jeste sutina ovjeka i ona mu poklanja njegovo neovisno postojanje, i odlikuje ga posebnostima razliitim od drugih. Poto je ponaanje ovjeka odraz onoga to mu nareuje njegova narav, njegove sklonosti, njegovi nagoni i njegov razum, zato nije ni udo to svaki ovjek ima svoj poseban put u kojem niko nema udjela, i svoje opredljenje po kojem se razlikuje od drugih. Sve ovo je sadrano u rijeima Allaha d..: "Svako ima neku stranu kojoj se okree!", tj. svi ljudi imaju svoju kiblu, stranu, kako navodi Imam Kurtubi u svom tefsiru. Potovanje linosti ovjeka Allah d.., u ovome asnom govoru, ne eli samo potvrdu, vijest i navoenje znaenja, nego eli da potvrdi trajnu zakonitost i izvorno pravilo od pravila kojima se postie ispravnost pojedinca i drutva. 1. Hoe potvrdu da svaki ovjek ima svoju samostalnu linost, pa ako on bude odrao tu samostalnost, podupirao njene osnove, uvao njene ogranke i ivio u okvirima svoje posebne osobenosti, u tom sluaju on postupa po Boijem zakonu jer je On elio da ovjek bude sam za sebe cjelina i sistem koji po sebi opstoji... Ako on ne bude znao pravo svoje linosti pa se bude licemjerno odnosio prema prvacima i njima bliskima ili bude oponaao nekoga od onih koji uivaju veliki ugled u njegovim pokretima, njegovom glasu, njegovom izgledu i nainu obavljanja odreenih poslova, ili bude radio van svoje naravi on u tom sluaju stvari ini izvjetaenim i pretvara se ljudima u svojim postupcima. On time kri Boiji zakon, unitava svoju linost i mijenja prirodu Boijeg stvorenja, koju mu je Allah odredio, a ta promjena je obiaj ejtanov, koji nije prekinut od kada se on zakleo pred Allahom d..: "I zatim u im nareivati pa e oni mjenjati prirodu Boijeg stvorenja!" (En-Nisa, 119) 2. eli (Allah d..) potvrdu da svaki ovjek ima pravo biranja pravca, koji eli, za sluenje njemu samom i njegovom narodu, tj. ima pravo da ivi slobodno u krugu dobrog i solidarnog drutva. Njegovo 136

upravljanje mora proisticati iz njegovog srca i njegove savjesti, pa Allah kae: "kojoj se okreete", a to znai da svaki ovjek ima pravac u kome se on usmjerava, a to opet znai da on u tom pravcu okree svoje lice i sebe samoga. Ako ga prisilimo na drugu prirodu, mi smo ga naveli na nasilje, a u njegove psihike faktore unijeli smo pometnju, to, opet, ulazi u mjenjanje prirode stvorenja. Allah eli da potvrdi slobodu miljenja svakog ovjeka, jer svaki ovjek ima pogled na ivot, njemu svojstven, i niko ne zna u kom se kutu krije istina i dobro. Mnoge mudrosti, koje ponavljaju mudri ljudi u svojim intelektualnim horizontima, iz njihovih linih pogleda, ne ostavljaju nikakvog traga u ovjeku, jer su one skrivene u uglu nepoznatog, sve dok ih neko ne objasni jednostavnim primjerima... Pogled na ivot, sa njegovih razliitih aspekata, garantuje nam da e obuhvatiti najiri dio tanosti i dobra, ili je on neka vrsta intelektualnog pomaganja, radi otkrivanja onoga to je u svemiru od vidljivih i nevidljivih koristi, kako za pojedinca tako i za zajednicu. Zbog toga nas je Allah d.. stvorio razliitima u prirodi razmiljanja i zbog toga je svakome od nas dao posebno stajalite iz kojeg promatramo ovaj ivot. Sloboda razmiljanja ne znai da je on slobodan u angaovanju ili neangaovanju svojih intelektualnih sposobnosti, pa da ako hoe, moe razmiljati i aktivirati svoj um, a ako nee, moe ga zapostaviti. Ne, zaista svaka sposobnost, koja nam je darovana od Uzvienog, ima pravo kod nas, a to pravo je njeno aktiviranje i njeno koritenje u onome za to je ona i stvorena, a to je bit zahvale Allahu d.... A to se tie njegova zapostavljanja i zanemarivanja to je nezahvalnost i negiranje Boijih blagodati. A uz to je uskraenost i nesrea... A koja je vrijednost ovjeka kada ivi sa zapostavljenim i neangaovanim razumom?! A koja je vrijednost naroda kada milioni njegovih ljudi ive daleko od istraivanja i spoznaje istine u stvarima?

137

Pokuaj da shvati obim koristi koja prolazi pored njih, te ukoenosti i zaostalosti koja ih snalazi jer su zapostavili traenje istine i dobra, ili im ne pridaju dovoljnu panju. Konaan stav o slobodi miljenja jeste da je to prirodno pravo ovjeka, ali to pravo poprima svojstvo nunog zaduenja i misije, koja se mora izvriti. Sloboda miljenja jeste uvar pravednosti u narodu i branik koji prijei vlastodrcima da zloupotrijebi pravo ljudi samovoljom. Tiranska vlast ne moe se uspostaviti, osim nad satranim umovima i nad neangaovanim razmiljanjima, te ograniavanjem razuma da posmatraju stvari samo iz onog ugla kojeg im doputa tiranija. Tu istinu davno je shvatio faraon Egipta pa je objelodanio ukidanje slobode miljenja, rijeima: "Savjetujem vam samo ono to mislim, a na pravi put u vas samo ja izvesti." (El-Mu'min, 29) On je odluio da zaustavi sposobnost razmiljanja, pa nije dozvolio da njegov narod ima svoje miljenje, mimo onog to on misli. A to je brisanje sposobnosti i promjena Boijeg stvorenja - to je sutina ejtanovog djelovanja. Mogunost nereda i podjele ta bi se desilo da svako od nas postane slobodan u svom razmiljanju i tenjama, u svojoj osobenosti te svom pogledu na ivot? Da li je dozvoljeno da nas to dovede do metea i razjedinjenosti, suprotnosti i da budemo time iskuani krtou i strau samodopadanja? Zaista ovi principi mogu biti sauvani ako je ljudska priroda stvorena od istog dobra kojeg ne obuzima misao o zlu ili priprema za nj... Meutim, poto ovjek u svojoj prirodi nosi odlike prljavtine zaista bi oslobaanje tih principa bez ikakvih ogranienja bilo oslobaanje snaga zla koje bi prouzrokovale nered na Zemlji. Poveao bi se broj bestidnika i bezvrijednih, saradnja bi se smanjila a proirila bi se pokuenost, otealo bi se objedinjenje lanova ummeta u javno miljenje i sluaju bi se prepustilo njegovo jedinstvo i interes. Garancija ispravnosti i jedinstva 138

Zbog ovoga vidimo da asni ajet postavlja uslove i odreuje ogranienja koja uklanjaju od nas lou stranu tih principa i garantuju njihovo dobro kako kae Uzvieni: "A vi se potrudite da druge inei dobra djela preteknete ma gdje bili Allah e vas sve sabrati, Allah zaista, sve moe." (El-Bekare, 148) Pa kada svaki ovjek ima svoj poseban pogled nuno je da taj ovjek ima tano definisani cilj koji e ga ureivati i initi ga uspjenim. Ne moemo da sagledamo pravac ovjeka koji nema definisan cilj osim da on bude glup ili lud. I niko ne spori da cilj jednog ovjeka treba da bude dobro, a to je neto to je usaeno u svakoj prirodi i svakoj vjeri. Zbog toga nam Uzvieni Allah nareuje: "Pa se natjeite u dobrim djelima!", tj."dobro" uinite vaim ciljem u svakom pravcu u kom se usmjerite. Ako je cilj jasan postii se jedinstvo umeta. A kada je cilj dobro, onda e ispravnost biti postignuta.

139

OD KISELOG LIMUNA NAPRAVI SLATKI NAPITAK

Strpljivost je, kako je definiu naunici, vrsto podnoenje neugodnosti. Ovo objanjenje je tano ako se pod njim misli na sueljavanje sa tekim nezgodama u kojima treba ostati postojan i razuman, uvjeren i nepristrasan. S tim da je podnoenje neugodnosti, ako pod tim podrazumjevamo stalan osjeaj gorine stvarnosti te zla i neprijatnosti u njoj, put koji dovodi ovjeka do nepodnoljivog stanja potitenosti i tuge. Vrlo lahko ovakva strpljivost moe biti poraena prilikom poreenja koja ovjek ini izmeu zla to ga je snalo, zbog takve strpljivosti, i izmeu onoga to on voli i to oekuje, poput rijei pjesnika: Kaem sebi kad sam sam, korei se: "Teko tebi, to e ti ovakva strpljivost i izdrljivost"! Ovo je krajnost i lutanje u tami bez traenja svjetlosti koja bi ga izvela ili utjehe koja bi ga izbavila iz njegovih patnji. Islam trai da se strpljivost preusmjeri u zadovoljstvo, u onim oblastima u kojim je to preusmjeravanje ispravno. Dua nee okusiti svjeinu zadovoljstva ako joj izdajemo samo krute naredbe. Ne, itava stvar trai blagost kada je dua u pitanju te postepeno vraanje skrivenih osjeanja jer u suprotnom nema vrijednosti u tome da kae: "Ja sam zadovoljan", a u isto vrijeme je tvoja dua puna tjeskobe i munine! Prvo to islam trai od tebe jeste da optui svoj osjeaj spram onoga to te zadesilo. Pa ko zna? Moda u toj teti ima i koristi a uz savladavanje iskuenja esto se zaradi i nekakva nagrada. Ko zna? Moda su tegobe koje podnosi vrata u nepoznato dobro, pa ukoliko pravilno postupimo, u njima, biemo u mogunosti da obezbjedimo sebi ljepu budunost. "Ne volite neto, a ono moe

140

biti dobro za vas. Neto volite a ono ispadne zlo po vas. Allah zna a vi ne znate!" (El-Bekare, 216) Veina nas je uznemirena zbog okolnosti koje nas okruuju, ponekad se u njima uveaju nedostaci i brige s tim da su potekoe i bolovi plodno tle u kojem niu klice ovjenosti. Sposobnosti velikana nisu dole do izraaja osim u uslovima velikih tekoa i napora. O ovome Karindi govori: "to sam god vie pronicao u izuavanje velikih djela, koja su ostavili neki genijalci sve sam vie ubjeen da ta djela nisu ostvarena bez osjeaja manjkavosti. Ovaj osjeaj je bio taj koji ih je uinio da ustraju u tim djelima i da poenju plodove toga. Da, vrlo je mogue, da pjesnik Milton ne bi spjevao tako dobru poeziju da nije bio slijep, i da Betoven ne bi napravio tako uspjenu muziku da nije bio gluh. Zaista ovi ljudi, sa vidljivim tjelesnim nedostacima, nisu otjelovili svoje nezgode a potom svu brigu usmjerili samo na to, niti su svojim jezicima prepustili da priaju samo o svojoj gorkoj stvarnosti. Ne nikako. Oni su prihvatili stvarnost onakvom kakva je, a svoju panju usmjerili svojim nadarenostima, i tako svoju nesreu usmjerili u sreu. Na taj nain su ono to je u njima od tekoa pretvorilo u rue i mirise. To su poticaji na veliinu ili pretvaranje ljutog limuna u slatku limunadu. Kao to kae Karindi, ili kako je prenio od Imersona, iz njegove knjige "Mo realizovanja", gdje se on pita odkud nam dolazi misao da lagodni, stabilni i ugodni ivot ist od potekoa i nezgoda stvara sretne i velike ljude? Stvar je upravo obrnuta. Oni koji su navikli da se ale oni e se aliti pa makar spavali na svili i sjedili na svilenoj tkanini. Istorija svjedoi da su veliina i srea predate ljudima iz razliitih sredina; sredina u kojima ima i lijepog i runog i onih koji ne razlikuju lijepo od runog. Iz ovakvih sredina su ponikli ljudi koji su na svojim pleima ponijeli odgovornosti i nisu ih bacili sebi za lea. 141

Svaki ovjek nije u mogunosti da svoju lou sudbinu preokrene u eljenu sreu, zaista oni koji negoduju i koji se mnogo ale su najneuspjeniji ljudi, po pitanju sopstvenog usreivanja, kad im je srea uskraena. to se tie odlunih i onih sa vrstim uvjerenjem oni ivot doekuju irokogrudno prije nego ih on i sretne sa svojim potekoama. Kao to tijelo lui odreenu tenost za suzbijanje bakterija isto tako ovi lue posebne vrijednosti koje pomjeane sa ivotnim stanjima i promjenama daju ivotu novi naslov i temu. Posluaj ta kae Ibn Tejmije omalovaavajui zlostavljanje kojem su ga izloili njegovi protivnici: "Moj boravak u zatvoru samo je osamljivanje, moje protjerivanje je moje putovanje a moje ubistvo je ehadet." Nisu li ove muke najtee to ine nasilnici? One se kod velikih ljudi pretvaraju u blagodati koje on prima s osmjehom a ne s potitenou a slino ovom snano postupku je ono to biljei i Karindi od gospoe koja je prebaena sa svojim muem oficirom u divlju pustinju. Ona je bila oajna i htjela je da ostavi svog ovjeka samoga u toj pustinji i da se vrati svojoj kui. Ona kae: "Ali pismo koje mi je dolo od moga oca od svega dva reda, dva reda kojih u se uvijek sjeati dok sam iva, promjenuli su tok moga ivota: "Iza zatvorskih zidova gledali su dvoje zatvorenih prema horizontu pa je jedan od njih usmjerilo pogled prema blatu na putu a drugi prema zvjezdama", bile su rijei koje mi je napisao pa sam se itajui ih postidjela i poeljela da gledam u pravcu zvijezda na nebu." Od davnina su poznate razlike u ambicijama sa razlikama u sposobnosti da se neko okoristi potekoama i sticanjem u tekim okolnostima ili kako kae Vilijam Bolisov: "Nije najvanija stvar u ivotu da investira svoj imetak jer to moe bilo ko, bitnija je stvar da svoj gubitak pretvori u dobit jer ova stvar zahtjeva otroumnost i snalaljivost i u tome se moe nai razlika izmeu dosjetljivoga i bezvrijednoga". 142

Ovo je tano. Pogledaj u ove primjere pretvaranja gubitka u dobit. Kada je Abdullah ibn Abbas izgubio vid, i kada je saznao da e ostatak svoga ivota provesti u tami nije se povukao u sebe kako bi oplakivao svoju izgubljenu sreu. Nego je prihvatio sudbinu a zatim inio ono to ublaava njegovu nevolju, a podstie njegovo zadovoljstvo. Ako mije Allah svjetlost onu uzeo u jezik i sluh moj nur je Njegov uao Moje srce pametno je a moj razum beskoriostan nije u ustima mojim je sablja otra koja zna nainiti traga. slijep: Kae Bear ibn Berd, onima koji su ga vrijeali zato to je Grdili su me moji neprijatelji, a sramota je u njima. Nema mahane u tome da se nekom kae da je slijep. Ako ovjek vidi ljudskost pobonost pa zaista slijepost oiju takvom ovjeku ne kodi. Vidio sam sljepou nagradom, zalihom i zatitom a ja sam u potrazi bio upravo za te tri stvari. Nema sumnje da je prihvatanje nezgoda i tekoa, s ovakvim optimistikim duhom, i nastavljanje ivota s ovakvom snagom, te pobjede nad tekoama, bolje i korisnije od osjeaja povlaenja i skrhanosti, koji obuzimaju neke ljude i savladavaju ih. Pogledaj kontrast izmeu rijei ibn Abbasa i Beara i izmeu onoga to kae Salih ibn Al Quddus kada je oslijepio: Nek je spas ovome dunjaluku, slijepi starac u njemu nema udjela. Umire ovjek a jo ga smatraju ivim iako njegovu misao slijedi lana nada. Gaji mi nadu doktor u ozdravljenje 143

a osim Allaha nema mi ljekara. Pa kada umre dio tebe neka ti plae drugi dio jer dio od dijela je blizu. Mi osjeamo njenost ovog ranjenog srca ali bi bilo bolje ovom ovjeku da je ustao i krenuo, i da je poveao produktivnost kroz svoje druge nadarenosti kao to su uinila ova dva ovjeka prije njega.

144

DJELOVANJE IZMEU SEBINOSTI I NESEBINOSTI

Instikt samoljubivosti je izvorni instikt u ovjeku, on se mora priznati, a zatim okarakterisati kako ovjek ne bi otiao od pravog puta. Ovaj instikt nije pravo zlo, kako se ini na prvi pogled, jer se zaista aktivnost gradnje na povrini ove Zemlje vraa prije svega, na njega. Drevni psihiki zakon, uspostavljen na ljubavi za uitkom i mrnji prema bolu, zatim na traenju line koristi i izbjegavanju tete, je tajna stalne spone ivota i stalne aktivnosti u njemu. ak je, moda, on tajna brzog naunog napretka i otkria koja izvode svijet iz faze u fazu. Samoljubivost, ako je ona u prirodi ljudi na ovom svijetu, na nju se, takoer, oslanja i sticanje ahireta, spaavanje od vatre i ulazak u dennet. Nije sramota za ovjeka kako neki misle da oboava Allaha elei Njegov dennet ili bojei se Njegove vatre, to je znak velike zrelosti i plemenitog hoda, i neka te u tome ne zavaraju miljenja sufija i njihove iluzije: "Reci: Ja se bojim patnje na velikom Danu ako Gospodaru svome budem neposluan." (Ez-Zumer, 13) Od toga nagona treba biti oprezan i uvati se njegovih posljedica onda kada on oboli i onda kada se povea i onda kada ovjek od njega postane progonjen, a ljudi ponu trpiti nepravdu i zulum. Osjeaj ovjeka za samim sobom kada pree normalnu granicu zakloni ga od drugih i omei ga u njemu posebnom svijetu. Pa tako nastavlja da preuveliava sam sebe, a omalovaava druge. On se i dalje divi samo sebi i tako plete oko svoje misli debeli omot obmanom i pohlepom. U njemu stalno raste JA postajui vei i obimniji do te mjere da kae: "Ja sam Gospodar va najvei!" (EnNazijat, 24)

145

Zaista samoljublje i ivot u ambijentu koji ono proizvodi nuno zavraju neuspjehom. A to je moralni neuspjeh, pa makar, ovjek preko njega dostigao vrhunac slave i moi. JA je uvijek znak moralnog nedostatka i niskog ivotinjskog postupka. Egoisti su, u svakom drutvu, estoka kazna, u ijoj estini izgaraju vrijednosti i interesi a u tom cilju nestaju kako pojedinci tako i zajednice. Nee nauditi, ako ovde navedemo, da rije JA biva znakom podnoenja tekih posljedica. Ponekad se njome eli spominjanje injenice, koje treba da se ustali u umovima. A ona u ovim oblastima je blia nesebinosti nego sebinosti. ak ona nema veze sa uskim znaenjima po kojima je poznata, to emo nai u asnom ajetu: "Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajui jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi." (Jusuf, 108) To emo, takoer, nai i u rijeima Muhammeda a.s.: "Ja sam Poslanik, nije la, ja sam sin Abdullah ibn Muttaliba." Rije JA, ovim povodima, predstavlja uzvik snage, radi pomaganja Istine i poetak akcije, radi jaanja imana, radi preuzimanja obaveze, uzvienja naredbi ma koliko to iziskivalo truda i optereenja, i radi otroga osjeaja da je ovjek prije drugih obavezan da ini ono ime je on zaduen. U hadisu takoer stoji: "Zaista koji se najvie boji i koji je najznaniji o Allahu sam ja." Ovo JA nije ovdje u znaenju obmane i oholosti i ne moe nikako da ukazuje na ta osjeanja nego je omeivanje izvora iz kojeg se uzima istina i lijep izvor. A na drugo, mimo toga, gleda se kao da je odstupanje. JA, koje izgovori ovjek iz pohlepe nije JA koje izgovori ovjek u situacijama jeze i straha. A izmeu ove dvije pozicije je udaljenost koliko izmeu istoka i zapada.

146

Sebinost se u stvari mora lijeiti od ranog djetinjstva tako da se razvija linost koja gleda na sebe i na ostale pogledom u kom nema samovolje i uskraivanja. U naim drugim knjigama smo rekli da je islam opte bratstvo uinio pravednim sistemom pomou kojeg se uvaju prava i obaveze i u kom se vri razmjena osjeanja na naine da ovjeka uzdie i da objedini ono to on za sebe prieljkuje i ono to je obavezan prema drugima. Moda je najbolje to je reeno o adabima bratstva ono to je reeno u djelu "Kut al qulub": "Nek ti bude prijatelj onaj koji kada mu uini uslugu sauva te, kada te snae oskudica opskrbi te, ako prui ruku radi dobra i on je prui, ako vidi od tebe dobroinstvo on ga ne zaboravlja, a ako vidi kod tebe loe sprijei ga, a ako ti zatrai neto dadne ti, a ako zauti on te otkrije a ako te nevolja snae utjei te, kada neto kae vjeruje ti, ako se prerijeite da ti prednost. Pravi prijatelj ti je onaj koji nadoknauje tvoje nedostatke, prikriva tvoje spoticanje i prima tvoje opravdanje. Pravo tvog prijatelja jeste da mu oprosti u tri sluaja: "Nepravdu u srdbi, nenamjernu greku i greku poznanstva." U svojoj knjizi Karindi nam pripovjeda mnoge prie, kojima eli odstraniti sebinost iz ovjeka i njegovo uvoenje u krug potpune ljubavi i opteg bratstva i treniranje ovjeka da bude aktivan u dobru, da se okree ljudima sa dobroinstvom, milou i dareljivou, a zatim kae: "Pretpostavljam da e mnogi koji e itati ovo poglavlje sebi rei: "Ovaj govor o brizi za druge i njihovo usreivanje nije nita do apsurd, to nije nita drugo osim maskirani vjerski govor. Ne ovjee, prvo JA a ostali neka idu u pakao!" Ako je to tvoje miljenje, pa neka bude... Ali ako ti smatra da si u pravu, pa onda bi izgledalo da su svi poslanici i filozofi, koji su kroz vijekove dolazili, pogrijeili. U svakom sluaju ako izbjegava uenje Poslanika i vjerskih reformatora pa doi da zatraimo savjet od dvojice ateista, ponimo od profesora Husmana sa univerziteta Kembrid. Godine 1936. odrao je predavanje na istom univerzitetu pa je rekao: "Od najveih istina koje su potekle jezikom ovjeka je ona koju je 147

izgovorio Isa od svoga Gospodara: "Ko nae ivot izgubie ga, a ko radi mene izgubi ivot nai e ga!" Da, uli smo mnoge govornike koji su izgovorili sline rijei, ali Husman nije vjerski propovjednik, nego ateista, pesimista. Razmiljao je o samoubistvu vie puta, ali usprkos svega toga osjetio je da ovjek koji ograniava svoje razmiljanje samo na sebe nee ostaviti od ivota nita vrijedno spomena. Takvom je bolje da ostane nesretan, odbaen, a to se tie ovjeka koji zaboravlja sebe u pomaganju drugog osjetie dra ivota. Ako rijei Husmana ne ostavljaju na tebi traga pa upitajmo najveeg Amerikog ateistu dvadesetog stoljea, a to je Teodor Drizer koji je ismijavao sve vjere i opisao ih kao mitove prethodnika i rezultat iluzija, pa o ivotu kae: "To je pria koju pripovjeda naivni bez cilja i smisla! Ali Drizer i pored ovog kae: "Ako ovjek eli da u ivotu postigne uitak na njemu je da uestvuje na osiguravanju uitka drugima, jer uitak pojedinca se temelji na uitku drugih a uitak drugih se temelji na njegovom uitku." alosno je da je ugled vjerskog govora pao na ovako nizak stepen, ak, do te mjere, da su njeni protagonisti da bi uvjerili druge u ispravnost svojih savjeta, primorani da argumentuju svoj govor rijeima velikih ateista. A zato? Da bi ljudi shvatili da to nije mrea za hvatanje ahiretske nagrade niti pridobijanje pokornosti Boijim naredbama. Ne... Stvar poiva na naunoj injenici gdje moraju biti jednaki i vjernici i nevjernici u njenom potivanju. Dakle, volimo druge i uloimo napor da bi smo ih usreili jer je to najbolji put za mir i garanciju nae sree a to opet nije odgovor na vjerski govor i uputu. Mi znamo da je sebinost kazna za ovjeka a i po ljude, i znamo da je Allah d.. propisao takva uenja kojima emo izbjei njene posljedice i postii ono to ovjeanstvo ini solidarnom zajednicom koja se potpomae u dobru i koja preporuuje milosre.

148

Posluajmo, po ovom pitanju, upute Allaha d.., koje nas napajaju svojom ljepotom i uzvienou, te nas oslobaaju od potrebe za argumentima ateista. Zaista je pravi musliman koristan lan u svojoj zajednici. On ini samo dobro, a od njega se ne oekuje nita osim onog to je vrijedno i estito. On je u svom kretanju i svom mirovanju zraka od svjetla istine i podrka nosiocima hajra i berieta i pomo za pribliavanje dalekog i ublaavanju tekog. Trudi se u svom ivotu a njegovo srce je ispunjeno ljubavlju, jezik mu nudi naklonost i pomirenje, njegova ispruena ruka nudi blagodat onome koga sretne - bez optereenosti. To je priroda islama i misija muslimana u ovom ivotu. Poslanik kae: "Na svakom muslimanu je sadaka!" Pa je reeno: "A onaj koji nema?" Kae: "Radi svojom rukom pa tako koristi sebi i ini sadaku!" Rekoe: ta ako i to ne moe? Ree: "Pomai onoga koje u velikoj nudi!" A ako ne nae? Ree: "Neka radi dobro i neka se suzdri od loeg, jer je to (ova osobina) njegova sadaka!"38 Ovaj asni hadis dijeli ljude na kategorije shodno njihovim sposobnostima i poloajima pa snanom i izdrljivom zekat na njegovu snagu i izdrljivost jeste da da doprinos u poveanju proizvodnje u svom drutvu i da uestvuje u njegovom optem preporodu, i da svoju aktivnost povee sa aktivnou drugih lanova pa da svi zajedno uestvuju u dobru i bogobojaznosti a ne u grijehu i neprijateljstvu. On ovim inom koristi sebi te ispunjava obavezu prema drutvu u kojem ivi. Ta obaveza je ono o emu govori hadis u rijeima: "Na svakog muslimana je sadaka", pa ko nije u mogunosti da uestvuje u ovom pozitivnom djelu u mogunosti je da bude od pomoi drugima i da podrva one koji to mogu. Pa ako nije milostiv prema sebi pomae milostivima.

38

Buhari, Kitabu al-zekat, br. 1353.

149

Ako on lino ne koristi svoju snagu treba da podrava one koji to ine a to je ono to je Poslanik rekao rijeima: "Pomae onoga ko je u velikoj nudi!". Musliman ponekada, nije ni na prvom ni na drugom stepenu, nema poticaja potpunosti, niti sredstava koja bi ga uinila snanim da koristi i da pomae. Na njemu je u tom sluaju da se dri sebe, te da ini dobro, a kloni se zla, i da se dri ostalih vrlina od ogranaka imana. Moda e to biti nain da se spasi kao to na to ukazuje kraj hadisa: "Pa nek radi dobro i nek se kloni zla jer je to njegova sadaka!" To su putokazi lijepog postupka kao to ih pojanjava Poslanik koji kae da je vjernik dobro svim svojim biem, njegovim elom sija ast, a u njegovom hodu se vidi dostojanstvo. Jednako mu prilaze i oni koji ga poznaju i oni koji ga ne poznaju, oni imaju povjerenje u njegove vrline i plemenitost. Zaista su najloiji ljudi oni od kojih se ne oekuje dobro a nije se sigurno ni od njihova zla. A vjernik nikada nee biti takav, njegova ga veza sa Allahom ini takvim, da se od njega oekuje dobro, i da se moe biti sigurnim od njegovog zla, a njegovo poslovanje u ivotu ne ini ga indifirentnim lanom niti destruktivnim, nego lanom koji ostvaruje opte dobro i u tom svjetlu od njega se ne oekuje osim sigurnost i lijepa namjera. Poslanik navodi primjer vjernika u palmi. Sve njeno je korisno, kao vjernik uprkos razlikama situacija. On nee biti osim koristan. Iako se ta korist razliito manifestuje a njeni rezultati bivaju razliiti. Moda je to pojanjenje asnog ajeta: "Zar ne vidi kako Allah navodi primjer: lijepa rije kao lijepo drvo, korijen mu je vrsto u Zemlji a grane prema nebu, ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi." (Ibrahim, 24-25) Ovaj ajet objanjava prirodu vjernika i plodove iskrenog ubjeenja u njegovom ponaanju. Njegovo srce je izvor dobroinstva, njegov ivot je niz povezanih halki u injenju dobra i podrke visokim vrijednostima. 150

Vjernika zajednica treba da bude slika onoga to sadri islam u svojim uenjima kroz isticanje dobra, te negiranje zla, slika koja e uiniti sve stanovnike Zemlje da gledaju na na ummet i da ih oduevi njegovo stanje i djela. Zaista ljude ne privlae rijei, u onoj mjeri, koliko ih privlae istaknuta djela i moralne vrline. Prenosi se da je jedan ashab pao u ruke murika koji su ga pritvorili radi ubistva. Jedno dijete iz tog kvarta mu se prikralo i sjelo pored njega a on je u rukama imao britvu za brijanje. Majka dijeteta je bila zastraena vidjevi svoje dijete pored njega a kroz um joj je prolo mnogo misli te mu je u strahu prila. Pogledao je u nju blago i rekao joj: "Je si li mislila da u ti ubiti sina? To neu, ako Bog da, uraditi!" (ElBuhari) To je pravi musliman. Prenosi se da je Ebu Zerr rekao Poslaniku nakon to je uo da govori: "Na svakom ovjeku u svakom danu u kom izae sunce je da d sadaku!" "O Boiji Poslanie, kako da dam sadaku kad nemam imetka." Ree mu: "U sadaku ulaze: tekbir, subhannallah, elhamdulillah, la ilahe ilallah, estagfirullah i da nareuje dobro a odvraa od zla, da odstrani trn sa puta kojim prolaze ljudi ili kamen, da pomogne slijepom, da objasni gluhom ili nijemom kako bi razumio, da uputi onoga ko trai od tebe pomo a ti zna gdje je moe nai, da se zalae za nesretnika koji trai pomo i da prui ruke slabiu. Sve je to tvoja sadaka!"39 Pogledaj irinu kruga u kom se proiruje aktivnost jednoga pojedinca u pomoi i pruanju utjehe drugima. Kada zdravlje ispuni tijelo jednog ovjeka isto tako ispuni ga i obavezama, a naloi za svaku kost i mii i obavezu prema slabima i na taj nain e oni koji su nesretni nai pomo.

39

Ahmed, Kitab musnad al-ansar, br. 20510.

151

Nema sumnje da je zdravlje ogromni kapital ali mnogi ljudi ga zloupotrebljavaju i potcjenjuju njegovu vrijednost. Pa ako je ovo uloga jednog muslimana u njegovoj sredini pa kakva e biti uloga islamskog ummeta meu ostalim narodima u svijetu? Zaista je izvravanje Boijeg prava u ovom pozitivnom smislu temelj uspjeha na dunjaluku i temelj pobjede na ahiretu. Kae Muhammed a.s.: "initelji dobra bie sauvani od udaraca zla, sadaka gasi srdbu Gospodara, dobroinitelji na dunjaluku bie dobroinitelji i na ahiretu a nevaljalci na dunjaluku bie nevaljalci i na ahiretu. Dobroinitelji e prvi ui u Dennet." ivot u tijelu ima obiljeja koja ukazuju na njega poput osjeanja, otkucaja srca i temperature. A iman u srcu ima obiljeja koja ukazuju na njega. Ona ukazuju na ivot u njegovom postojanju kad izvrava svoju obavezu i priprema se za ono to mu je naloeno. Poslanik je skrenuo panju na veliki znak imana kada kae: "Kada te obraduje tvoje dobro djelo i kada te raalosti tvoje loe djelo ti si vjernik." I zaista se grudi proire kada se uini dobro i skupe zbog zla, to je znak da tu poto je odreena svojstva koja vladaju tobom, i posebno su mjerilo na osnovu kojim ti kontrolie ono to voli ili mrzi od osobina ili ponaanja. A to se tie ovjeka koji ini prijestupe ne obraajui na to panju pa on je mrtve savjesti a mrtva savjest je kao mrtvo tjelo koje se ne pomie zbog uboda. Islam polazi od postavke da je dobro u vjerniku duboko usaeno kao slojevi plodne zemlje kad god korjenje prodre u nju nae obilne sastojke za ivot i rast. Zato vjernik ini dobro iz ljubavi a uz to je postojan i vrst. A to se tie drugih koji dobro ine izvjetaeno i to u nunim momentima, njihova srca su gruba i skamenjena, ona ponekad budu prekrivena slojem praine, s tim da u toj praini - koliko je god bilo - ne niu sjemenke niti je pogodna za obradu.

152

Tako nam Allah navodi primjer onih koji se pretvaraju da rade dobro i onih koji zaista dobro ine kad kae: "Ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao to ine oni koji troe svoj imetak da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet. Oni su slini litici sa oskudnom zemljom kada se na nju srui pljusak, pa je ogoli. Oni nee dobiti nikakvu nagradu za ono to su radili. A onima koji nee da vjeruju Allah nee ukazati na pravi put. Oni koji troe imetke svoje u elji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika lie vrtu na visoravni na koji se izliva obilna kia pa daje dvostruk plod. Ako ne bude obilne kie, bude kie rosulje. A Allah dobro vidi ono to vi radite." (El-Bekare, 264-265) Kao to kia padne na mermernu plou i spere sve to je na njoj otkrivajui njenu pravu prirodu, isto tako doi e konani obraun i sprat e prainu sa okamenjenih srca koja se porede s plodnom zemljom, i time e se pokazati da su ona suha i pusta od dobroinstva i vrijednosti. A to se tie drugih srca tajne bereketa koje je usaeno u njima, dobro i dobroinstvo koje se oekuje od njih konani obraun im dolazi kao plodna kia. Pa radimo dobro iz ljubavi i oistimo ga od pogovaranja i isticanja i oslobodimo se od niskih ciljeva koji ine ovjeka da ne daje osim s ciljem da stekne zatitnika ili da stekne prijatelje. itava stvar je u potrebi za dugom vjebom kako bi se oslobodilo manjkavosti koje ga mogu ukaljati. Lijepljenje egoizma za strast je stalno, a traenje brze nadoknade za uinjeno dobro je proireno meu ljudima iako su njihove elje u vrsti nadoknade i njihovoj koliini razliite. Ako posmatra ponaanje ljudi sigurno e primjetiti dosta samookrutnosti - nesamoljublja - prikrivene iza mnogih djela i stanja iako ljudi nastoje da se u slikama prikau daleko od sumnje i nasilja. Drutvena nestabilnost, od koje patimo, potjee iz ovog mutnog izvora jer nedostatatak saradnje i brige za zajednike poslove i zemljom 153

u kojoj ivimo te umetom za koji smo vezani i poslanjem kojem pripadamo - sve je to znak slabosti uvjerenja i prisutnosti licemjerja. Uzvieni Allah opisao je one koji su se povukli iz bitke na Uhudu opisom koji otkriva bolest egoizma koji je prodro u njihove due: "A drugi su se mislili samo o sebi, mislei o Allahu ono to nije istina, kao to pagani misle govorei: "Gdje je pobjeda koja nam je obeana?" Reci: "O svemu odluuje samo Allah!" (Alu Imran, 154) Ti ljudi su bili oduevljeni sobom i svojim miljenjima pa ako im se ne udovolji i ne postupi po njihovom miljenju bie srditi i spremni na osudu. U takve spadaju i oni koji svoje miljenje veu za stepen korisnosti koja e im se vratiti pa ako im se ruke napune puno zahvaljuju a ako budu zapostavljeni onda protestuju i optuuju. "Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata. Ako im se iz njega da zadovolje se, a ako im se ne da, odjednom se razljute." (Et-Tevbe, 58) I ogroman broj ljudi ivi u granicama njihovih linih potreba, pa onda kada imaju neku potrebu, pojaa se njihov osjeaj za njom, i pojaa se njihova upornost za njeno rjeavanje i tako tragaju za onim to je za njihovu korist - ili bolje reeno: Oni to ine sve dok u potpunosti to ne ostvare a vrlo esto i pretjeruju u tome. A kada se neto trai od njih, oni to zapostave, i toga se ne sjeaju osim kada se to od njih trai i stalno napominje, a ako to i ispune, onda to biva manjkavo. Ovaj oblik krute sebinosti spominje Kur'an navodei neke primjere rijeima: "Teko onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kad od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar zakidaju. Kako ne pomisle da e oivljeni biti na Veliki dan, na Dan kada e se ljudi zbog Gospodara svjetova dii." (El-Mutaffifun, 1-6)

154

Ova sebinost se pokazuje u slabosti vjerovanja u istinu i nagradu koja se javlja kod umanjivanja na vagi i mjeri kao i u stvarima veim od ovoga. Kur'an navodi i drugu sliku toga kroz primjer ovjeka koji prima presudu koja je u njegovu korist a odbija presudu u kojoj on gubi, ne gledajui na pravdu i opti interes: "Kada budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovom da im on presudi, neki od njih odmah lea okrenu; samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani dolaze mu posluno. Da li su im srca bolesna ili sumnjaju ili strahuju da e Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Nijedno - nego ele da drugima nepravdu uine!" (En-Nur, 48-50) Zaista ovakav oblik ponaanja teti islamskom drutvu, jer ovjek kojeg ne zanima nita osim lini interes i koji ne brine o optem dobru je linost zbog koje pati i drutvo i ljudi. Koliko teti dravi slubenik ija je sva panja usmjerena na razgovor o plati i njenom poveanju, a ne vodi rauna ni najmanje o poslu i obavezi. On ne osjea nita, osim ono to smatra svojim pravom, a to se tie onoga to se vee za njegove obaveze i poslove, on to i ne zna. Na ovakvome se ne gradi ummet, niti napreduje drutvo. Ispravno drutvo poiva na ljudima koji poznaju pravo Boga i pravo zajednice kod njih pa kada se objedini ovo dvoje sa onim to su oni duni, zaista oekivani plod u ovom drutvu e biti da svaki pojedinac dobije svoje pravo bez prepirke i svae. Egoisti kada nametnu svoje uske ideje vjerskom uenju briu orginalan tekst ili mjenjaju rijei sa njihovih mjesta, pa ih shvataju, nagrada bez dijela, plod bez sijanja ili kazna koja stie samo druge, i daleko je po njima da e ih kazna ak i zapahnuti. Da, oni koji su se zatvorili u svoje granice i sebinost i svoje line koristi u njihovim mislima se kur'anske poruke reflektuju izoblieno pa od njh ne razumiju nita, osim u obliku u kojem oni ele. Neki od njih pitali su me; Nije li na, nas muslimana, konani kraj dennet, shodno rijeima Poslanika: "Ko izgovori rijei la ilahe

155

ilallah, ui e u dennet!"40 Pa sam pogledao u njih i procjenio razdaljinu izmeu njihovih djela i njihove nade. Pa sam naao da je ta razlika vrlo velika i da oni ne shvataju od islama nita osim ono to smatraju da e im pomoi protiv njihove lijenosti. Kao prosjaci od ijeg uma su daleko svi kur'anski ajeti pa ne razumiju, osim jednog ajeta: "Ko uradi dobro djelo bie desetorostruko nagraen." (El-En'am, 160) On ita ajet da bi doao do izobilja i skupio dosta imetka. Rekao sam: "Zar ne zna od sunneta Boijeg Poslanika nita osim ovog hadisa? Zaista Poslanik uz ono to si naveo kae: - "U dennet nee ui klevetnik!"41 - "U dennet nee ui ko kida rodbineske veze!"42 - "Nee ui u dennet u ijem srcu bude i koliko trun oholosti!"43 - "Ko nas vara nije od nas!"44 - "Ne pripada nama onaj ko se udara po obrazu, dere odjeu i narie kao u dahilijjetu."45 - "Ne pripada nama ko omraava enu kod njenog mua." (ElMunziri) - "Ne pripada nama onaj ko ne potuje starijeg, nije milostiv prema mlaem i ne potuje alima."46 Zar si zaboravio sve ove hadise zato to te oni upuuju na tvoje obaveze i nisi zapamtio osim ono to smatra da je tvoje pravo a to je dennet, pa zar ga trai bez cijene!

Muslim, Kitab al-iman, br. 38. Buhari, Kitab al-adab. hr. 5596. 42 Muslim, Kitab al-birr wa al-sille wa al-adab, br. 4637. 43 Tirmizi, Kitab al-birr wa al-sille, br. 1922. 44 Muslim, Kitab al-iman, br. 146. 45 Tirmizi, Kitab al-denaiz br. 920. 46 Tirmizi, Kitab al-birr wa al-sille. br. 1844.
40 41

156

Ova kategorija ljudi je slabog osjeaja za svoje greke pa kada se primora da osjeti svoj grijeh, koji je poinio, on je ubi-jeen da e sve svoje grijehe otkupiti bezvrijednim pravdanjem ili malim dobroinstvom. Zaista oni koji su razumom obdareni kada su molili Allaha da im oprosti grijehe dobili su odgovor u rijeima: "Onima koji se isele i koji budu iz zaviaja svoga prognani i koji budu na putu mome mueni i koji se budu borili i poginuli, sigurno u preko hravih djela njihovih prei i sigurno u u dennetske bae kroz koje e rijeke tei njih uvesti." (Alu Imran, 195) A glupi umiljaju da e se njihovi veliki grijesi istopiti sami od sebe bez stalnog ienja i onoga to to ienje zahtjeva od truda i nemonog bdijenja. Kroz moje veliko iitavanje znam da ima djela koja uporeuju opti oprost sa djelom koje na prvi pogled izgleda vrlo lahkim, kao padanje grijeha sa kapima vode abdesta na primjer, pa se ne poljulja tvoje razumjevanje ovih vanjskih radnji. Budi uvjeren da pravu nagradu Allah d.. nee dati za djela poput abdesta osim ako je popraen sa dubokim vjerovanjem, potpunom skruenou i lijepom nadom u nagradu to ovjeka ini pripravnim da uloi sebe i svoje vrijednosti na putu Allah d.. Doista je vjera satkana od prava i obaveza a i ovaj svijet takoer i svaki ugovor iole vrijedan izmeu dvije strane sadri prava i obaveze pa izvri svoju obavezu i osjeti njegov teret na svojim pleima i ne trai da to izbjegava. trai. Pa ako ispuni ono to se od tebe trai oekuj svoje pravo ili ga

A to se tie toga da ovjek u ivotu poe vodei se parolom "ima li jo" bez granice i bez zasluge onda je to tragedija. Sa ovakvim ponaanjem se ne osigurava ovaj svijet niti je vjera ispravna.

157

ISTOA I TAJNOGA I JAVNOGA

Lijeenje stvari prikrivanjem nedostataka i uljepavanjem vanjtine, je beskorisno i u tome nema dobra, sve to se postie ovim lanim lijekom kroz lano predstavljanje i pogrenu procjenu, nee izmjeniti lou stvarnost. Zbog toga islam ne pridaje vanost formama, ako su one plat iza kojeg se kriju manjkavosti i nedostaci, jer kakva je vrijednost slatke forme ako ona iza sebe krije gorku realnost? Od davnina su Arapi pretjerivali u uljepavanju stvarnosti i nisu doputali naslovu, i kad ne bi bio odgovarajui, da umanji njenu vrijednost. Kae jedan od njih: "Ako ovjek ne uprlja svoju ast prijekorom pa svaka odjea koju oblai je lijepa!" U isto vrijeme podcjenjivali su ljepotu izgleda ako je dua uprljana a moral nizak, tako pjesnik kae: Na licu vidljiva je ljepota a ispod odjee kad bi se vidjelo sramota bi se ukazala. Zar ne vidi da je ukus vode gorak iako je njena boja bistra? Zbog toga islam ne cijeni uljepavanje i upotpunjavanje ovjeka osim ako se to ne zasniva na plemenitoj linosti, istoj dui, i neokaljanom srcu i svijesti koja je prosvjetljena iz unutrine tijela, pa takav ima vodilju koja ga upuuje na pravi put. Ljepota je stvarni in u biti due, isti njenu unutrinu i odstranjuje njenu prljavtinu a uzdie njene odlike i titi je od posrtaja u zlu. Spaava je od njegovih opasnosti a zatim je alje u ivot kao to fina svjeina prodire kroz ljetnu vruinu, ili tople zrake u zimskoj hladnoi. Kada dua dostigne svoj stepen ejtanske spletke se odbiju od njega jer one u njoj ne mogu nai utoite, ak ne mogu ni doi do njih. 158

ovjek se uklapa sa znaenjima dobra koja sa vana do njega dolaze, kao to se uklapa prijemni aparat sa dugim ili kratkim talasima koji mu se alju. Pa shodno njegovoj poziciji i kontroli njegovih ureaja prema odreenom smjeru bie i priroda emitovanja koja od njega potjee. Takav je ovjek kada je njegova dua dobra ili loa. U prvom sluaju on ivi u atmosferi dobra. Odbijaju se od njega talasi grijeha i neposlunosti, a to je ono na to ukazuje Kur'an kada govori o ejtanu: "On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se Gospodara svoga pouzdaju; njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zatitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju." (En-Nahl, 99-100) A u drugom sluaju ovjek se odaziva poticajima prijestupa koji se nameu i vode ga u tragian svretak to vidimo u rijeima Allaha d..: "Zar ne vidi da mi nevjenike ejtanima preputamo da ih to vie na zlo navraaju? Zato ne trai da to prije stradaju. Mi im polahko dane odbrajamo." (Merjem, 83-84) Uzvieni Allah trai od svojih robova da svoje tajne proiste od svake prevare i da ih sauvaju od svake prljavtine i da se zatite od ejtanske varke sa pojaanom budnou i iskrenim djelom i iskrenim usmjerenjem ka njemu, Onome koji je objavio itavu jednu suru koja poziva zatiti od niskih spletki i zlih namjera i koja uva ovjeku istou njegove due i njegove biti. Evo te sure u cjelosti: "Reci: "Traim zatitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla ejtana - napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi - od dina i ljudi!" (En-Nas, 1-6) Ova sura oslikava pribjeite vjernika ka Allahu, da se zatiti Njegovom snagom i uzvienou, da mu sauva ljepotu due neuprljanu od ejtanskih spletki i da ga sauva od zla ljudi. Ovakva zatita mora biti popraena djelom.

159

Kada seljak kae: "Utjeem se Allahu od nerodne godine!" Nee se od njega primiti osim ako on to izgovori nakon to je uzorao zemlju, zalio usjev i stalno ulagao napor sve dok plod nije prispio. Kada uenik kae: "Zatiti me Boe od neuspjeha!", to mu nee koristiti osim ako ponavlja svoje lekcije, redovno ui sve dok ne postigne svoj cilj. Kada musliman kae utjeem se Allahu od prokletog ejtana to mu nee koristiti osim ako se bude suprotstavio izazovima zla i loim djelima koja mu se nude, stalnim bdjenjem kroz propisane ibadete. A to se tie toga da kae; Utjeem se Allahu! A ostane odan svojim strastima to je oita kontradiktornost i nesuglasnost koja ne prolazi kod onog koji poznaje vidljivo i nevidljivo. U svijetu due islam je ljepota koja odbacuje runo i sistem koji negira nered. Stvarna veliina jeste da ovjek u svojoj dui bude postojan u stanju smirenosti i vrstog ubjeenja tako da ejtan izgubi nadu da e u njegovo srce ubaciti pokuenu misao. Pogledaj olujni vjetar kada kroz pustinju puui uzdigne prainu. Kada puhne po vodi nabora joj lice i uzburka povrinu. Kada dodirne brda nae ih stabilnim. Kada ovjekove stvari postanu nevrijednim i nestabilnim tada ejtanske spletke pobuuju unutar ovjeka vijavicu iji kraj se ne nazire. A onoga dana kada odluno uzme svoju stvar i kada vjera uredi njegove poslove on nee potpasti pod napade ejtana. A ienje due nee uspjeti zanemarivanjem njenih mahana, ili bacanjem zastora na njih. A njeno uljepavanje, nije u lanom predstavljanju, iza koga stoje velike strasti i nagoni. Najljepe svojstvo je da se kod ovjeka izjednai ono to ini tajno i javno: "Ne grijeite ni javno ni tajno. Oni koji grijee sigurno e biti kanjeni za ono to su zgrijeili!" (El-En'am, 120)

160

Moramo znati da se upotpunjavanje dobrih odlika ne postie jednim potezom niti samo jednom odlikom nego je to rezultat stalnog truda i osmiljenih programa i precizne kontrole. U ovjeku se skrivaju velike vrline, kao to se ljepota i slast skrivaju u sjemenkama i pupoljcima. Kao to se potpomau toplota i voda, i razliiti oblici panje za postizanje odreenog ploda iz neznatnih sitnih sjemenki isto tako potpomau se segmenti dobrog drutva i ispravnog odgoja na otkrivanju visokih vrlina u ovjeku i da razvija u ovjeku ono to se urodi nerazvijeno u vremenu djetinjstva i u periodu rane mladosti sve dok ne dostigne svoj stepen. esto plodovi budu uniteni i etva bude slaba zbog utjecaja loeg vremena i itave generacije esto budu upropatene i njihova mladalaka svjeina unitena zbog nesposobnosti odgajatelja i uitelja da pripreme odgovarajui atmosferu u kojoj e da odraste generacija iste prirode. A uz to Allah d.. ne poklanja znanje i mudrost osim ovjeku naviknutom na dobroinstvo u svim svojim poslovima i koji je u stanju da se kontrolie - da svoj posao obavlja to bolje i da uvrsti svoje korake i da ide ispravnim putem na kome ga nee nadvladati nagoni zla a od njegovog cilja ga nemogu odvratiti ejtanove spletke. O svom dobrom robu Jusufu Allah d.. kae: "I kada on stasa mi ga mudrou i znanjem obdarismo, tako Mi nagraujemo one koji dobra dijela ine!" (Jusuf, 22) To jest, Ono to je dato Jusufu od dobra, kao nagrada upotpunjenosti njegove linosti, iskrenog nijjeta i asnog ivota isto tako daje se svakome ko ga bude slijedio lijepim djelom i ponaanjem. Prvi odgajatelji od islamske uleme imali su ogromne zasluge u usmjerenju ljudi ka istini i njihovom oslobaanju od nagona zla koji vode u propast. Njihov osjeaj u ovim asnim poslovima je dostigao krajnju taku u preciznosti da im ne znamo slinog primjera. 161

Oni pozivaju ovjeka da se uzdigne i trae od njega iskreno i strastveno odupiranje uzrocima pada i podsjeaju ga da on posjeduje u svojoj izvornoj prirodi ono ime se moe uzdii. A od lijepih osobina koje su spominjali vidimo da oni ne poznaju pobonost bez stalne umne budnosti, velikodunosti u emocijama i dostojanstvo koje ne prati niskost i polet koji ne rui moralni pad. Oni su postavili metode za duhovne vjebe koje se smatraju najuspjenijim zakonima u oblasti morala, oni preporuuju sljedbenicima strasti da se pridravaju sljedeih stvari a one su garancija za oslobaanje roba od strasti iz ejtanovih kandi kad ga nagovara na grijeh: 1. Odlunost slobodnoga da se zatiti od drugih i od sebe. 2. Gutljaj strpljenja kojim sebe nosi u vrijeme zavoenja uprkos njegovoj gorini. 3. Snaga duha koja ga ohrabruje da popije taj gutljaj a sva hrabrost jeste strpljenje u tom momentu, najbolje ivljenje je ono koje stekne ovjek svojim strpljenjem. 4. Uoavanje ljepote mjesta ishoda i lijeenje tim gutljajem. 5. Njegovo uoavanje da je bol koji proizilazi iz strasti jai od slasti koju ovjek osjea. 6. Zadrati se na poloaju koji ima kod Allaha i u srcima ljudi a to mu je bolje i korisnije od slasti slijeenja strasti. 7. Davanje prednosti slasti i ednosti i njihovoj ljepoti nad slasti grijeha. 8. Da se raduje pobjedi nad svojim neprijateljem, njegovom slamanju i da ga odbije svojom nakanom tako da neprijatelj ne postigne svoj cilj. 9. Razmiljanje o tome da on nije stvoren radi strasti nego da je pripremljen za veliku stvar koju e dobiti neposlunou strastima. 10. Da mrzi za sebe da ivotinja bude ljepeg stanja od njega, jer ona svojim instinktom pravi razliku izmeu onoga to joj teti i onoga 162

to joj koristi pa odabire ono to joj koristi. A ovjeku je razum dat zbog ovoga. 11. Da razmilja o posljedicama strasti i o tome koliko e ga dobra proi ako ih slijedi a koliko e ga uvesti u pokue-nost. Koliko je neka vrsta hrane sprijeila druge vrste i koliko puta je jedna naslada uskratila druge naslade i koliko puta strast slome ugled i pognu glave, pokvari osjeanje i ostavi pogrde, nanese sramotu koju ni voda ne moe da sapere, zato to je oko strasti oravo. 12. Razuman neka zamisli zavretak onoga to je elio a zatim svoje stanje nakon to je obavio tu potrebu - ta je izgubio a ta dobio? 13. Da to istinski zamisli kod nekog drugog a zatim prenese sebe u tu poziciju, jer odluka o neemu, je odluka slina njemu. 14. Neka razmilja o tome ta mu njegov nefs u tome trai a onda da upita svoj razum, vjeru, kako bi ga obavjestili da to nije vrijedno. 15. Da odbije od sebe ponienje slijeenja slasti jer niko nije bio pokoran svojoj strasti a da nije osjetio ponienje i da ne bude zavaran moi sljedbenika strasti i njihovom oholou. Oni su najponieniji ljudi jer su spojili oholost i ponienost. 16. Da napravi ravnoteu izmeu ispravnosti vjere, asti, imetka i ugleda i izmeu postizanja eljene strasti. Zaista on nee moi nai u tome poreenja. I neka zna da je on najpokueniji ovjek prodajom ovoga za to. 17. Da ne dozvoli sebi da bude potinjen neprijatelju jer ejtan kada vidi pri ovjeku neodlunost i nevoljnost, naklonost svojoj strasti on se njemu okrene, shrve ga, okuje ga okovima strasti i vodi ga gdje hoe. A kada pri njemu osjeti snanu odlunost zatim dostojanstvo i jaku volju on njemu ne prilazi osim prikradajui se. 18. Da zna da se strast nije ni sa im pomjeala a da ga nije pokvarila pa ako se pomjea sa naukom odvede je u novotariju i zabludu i tako on postane od skupine sljedbenika strasti. Ako se pomjea sa zuhdom - odricanjem, odvede ga u pretvaranje i 163

proturijenost sa sunnetom. Ako se pomjea sa vlau odvede ga u nasilje i odvrati ga od istine. Ako se pomjea sa suenjem odvede ga iz pravedne u nepravednu presudu. Ako se pomjea u odluke imenovanja i smjenjivanja odvede ga u izdaju prema Allahu i muslimanima jer e davati vlast na temelju svoje strasti i smjenjivati na osnovu nje. Ako se pomjea sa ibadetom on vie nee biti pokornost i pribliavanje. Ni sa im se strast ne pomjea a da ga ne pokvari. 19. Da zna, da ejtan nema vrata, kod ovjeka, osim vrata njegove strasti, pa on krui oko njega da sazna odakle da mu prie kako bi pokvario njegovo srce i njegova djela i ne nalazi ulaza osim na vrata strasti i krui po njemu poput otrova u organima. 20. Da mu je stalno na umu da suprotstavljanje strasti daje ovjeku snagu u njegovom tijelu i snagu u njegovom jeziku i da je najbolji onaj ovjek koji se najbolje suprotstavi strastima i da nema ni jednoga dana a da se u njemu ne bore razum i strast. Pa ko od njih pobjedi otjera drugoga i on zavlada. I da je Allah d.. uinio; greku i slijeenje strasti neodvojivima i da je uinio suprotstavljanje strastima i ispravno djelo neodvojivim. 21. Da zna da je strast bunilo te suprotstavljanje njoj jeste zatita i da se boji za onoga ko je pretjerao u bunilu i nije se zatitio da ga svlada njegova bolest. I da je strast trn u njegovom srcu, okov na vratu, halka na nozi i njen sljedbenik zarobljenik, a ko joj se suprotstavi oslobodi se toga i postane slobodan. A skidanje okova s vrata i halke s noge dovodi ga u stanje dobrih.

164

IZMEU VJEROVANJA I NEVJEROVANJA

Sreo sam nekoliko mladia ateista, a oni su u ovo vrijeme, naalost, postali tako brojni, poput korova na zemlji neobraenoj. Razgovarao sam sa nekim od njih, elei dosegnuti ta je to u njima. Pa sam shvatio da je njihovo razmiljanje o Bogu kao razmiljanje nahoeta47 o svom ocu, ne poznaje ga niti mu slui - i naao sam veinu njih da ne razmiljaju o Bogu, te da im je ivot slijepo oponaanje i glupa obmana. Oni smatraju da su vjerovanje i nauka dvije suprotnosti! Da kulturno uzdizanje mora biti popraeno uklanjanjem vjere s puta. Zatim, oni vide sebe, iako nisu puno nauili o materiji, na pozicijama naunika koji su pocijepali atom. Oni formiraju svoje miljenje o ivotu i Stvoritelju onako kako im se prenosi a ne onako kako jeste. Pa tako oni slijede bezvrijedne, zbog njihove ogranienosti u nauci. Poznajem jednog od njih koji nikada nije pogledao u teleskop niti je kada uao u hemijsku labaratoriju, niti se kad okuao u opasnim svemirskim istraivanjima. Uz sve to on je ateista jer je uenjak, a uenjaci ne vjeruju po njemu ni u ta osim u materiju. Toj obmanutoj skupini moe pridruiti i skupinu priuenih, a oni su oni koji su spoznali dio istine, a drugi im je ostao nepoznat. I nisu ekali da upotpune svoju spoznaju nego su donijeli svoj konani sud na osnovu onoga to su saznali. Moe li zamisliti kakav bi nered bio u sudstvu, kada bi sudije donosile presudu nakon to bi sasluale samo polovinu optube, ili polovinu odbrane! Tako su postupali ti ateisiti. Objelodanili su svoje nevjerstvo nakon to su stekli ogranien dio znanja, nauke, koja im je otkrila neka
47

Dijete koje ne zna ko mu je otac.

165

bitisanja, prenijela im neka poglavlja prie. Ova vrsta nevjerstva tea je od prethodne jer je ona ogrezla u obmani i oponaanju. Kae Fransis Becon: "Zaista povrno poznavanje filozofije vodi razum u nevjerstvo, ali pronicanje u ovu znanost obino ovjeka vraa vjeri." Kae Karindi: "Ja se sjeam dana, kada razgovor meu ljudima nije bio osim o suprotnosti nauke i vjere, ali ove rasprave su zauvijek zavrene..." Prisiljen sam da potvrdim injenicu, koja je daleko od razuma mnogih, a ona je da postoji razlika u vjerovanju u Boga kod znanstvenika i mislilaca s jedne strane i pripadnika nekoj od poznatih vjera s druge strane, to je posebno izraeno na Zapadu. Zaista je prava znanost uputila na hiljade naunika ka Bogu i ostavila ih zapanjenima pred Njegovom Uzvienom moi. To isto uinilo je zdravo razmiljanje kod mnogih voa i prvaka. S tim, da su ti koje je zaokupio jak osjeaj da svjet ima Gospodara zastali na ovom nivou vjerovanja i nisu se trudili da upotpune svoju duhovnu stranu vjerskim znanjem. Oni imaju opravdanje do neke granice, ali kojim putem trebaju ii da bi poveali spoznaju o Bogu? Oni, bili krani ili idovi, nee nai u svojim bogomoljama niti u stranicama njihovih knjiga ono to e ih motivisati da poveaju svoje vjersko znanje. Njihov razum im je otkrio dio veliine Boga koji je stvorio svijet pa zato sebe da uvode u problem koji njihov razum nee nikada moi spoznati? A to je da je boanstvo sastavljeno od tri boanske osobe. Otac, Sin i Sveti duh!? Dakle, neka zastanu kod onoga to su spoznali i neka svoje postupke i ponaanje utemelje i formiraju na bazi onog iju ispravnost potvruju iskustvo i misao, daleko od onoga to govore njihovi svetenici.

166

Sjeam se da je svetenik koji je bio zaduen za posjetu Marala Deorenda u njegovim posljednjim danima nakon to su ga saveznici zatvorili i u pripremi za njegovo konano pogubljenje poeo da izvrava svoju vjersku obavezu u tjeenju svladanog njemakog oficira. A ta moe rei kranski svetenik koji vjeruje da je Isa razapet da bi iskupio ovjeanstvo i njegove grijehe!? U svakom sluaju poeo je govoriti dok ga Maral nije prekinuo rijeima: "Oe moj! Ja vjerujem u Boga, i ubjeen sam da je Isus plemenit ovjek." To je ubjeenje ovjeka. Zaista on i na hiljade prvaka, voa, naunika, velikana vjeruju u Boga, a ovo je istina i vjeruju da je Isa plemenit ovjek to je takoer istina. A sve, mimo toga, je neprihvatljivo, kao to ovjek ne prihvata hranu koju ne podnosi. Veina naunika i mislilaca u kranskom svijetu je na ovom putu. A to se tie jevrejskih naunika, njihova spoznaja Boga propraena je loim osjeajem da je njihova nacija potlaena. Kod njih ima ostataka Jednoe Stvoritelja koje nije pomutilo trojstvo koje su prihvatili krani. Njihovi uenjaci smatraju da kranska crkva poiva na oboavanju ovjeka koji je roen nezakonitim putem, donijela ga je majka iz nezakonite veze! A veina od njih nosi prikrivenu mrnju i la koju prenose na ljude. Manjina su oni koje je nauka popravila, i odstranila ono to je u njima od mrnje i osornosti. Ono to je bitno jeste da je vjera u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje jo u njihovim duama, i da je ona visoki glas prirode, iako ga ponekad gue zablude onoga to ga okruuje. Ovo vjerovanje je dio istine koja je upotpunjena u islamu. A ljudi ija se osjeanja njime probude u tim blistavim trenucima blii su islamu od bilo koje druge vjere. Uzvieni Allah takvima prigovara da oni u trenucima tekoe lijepo misle o Allahu, a zaboravljaju Ga kada su u izobilju: "On vam omoguava da kopnom i morem putujete. Pa kada ste u laama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju 167

tome, naie silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana i oni se uvjere da e nastradati iskreno se mole Allahu: "Ako nas iz ovoga izbavi sigurno emo biti zahvalni!" A kada ih on izbavi oni odjednom bez ikakva osnova ine nered na Zemlji!" (Junus, 22-23) injenica je da sam i ja istraivao stanja mnogih Zapadnih naunika i mislilaca i uvjerio se da je u njima lijepo vjerovanje, i da njihova spoznaja o Allahu tee daleko od ogranienosti Jevreja i komplikovanosti krana a blie je toleranciji islama. Ali i pored toga oni preziru islam i muslimane! Oni u tome do odreene mjere imaju opravdanje jer su pripadnici islama debeli zastor za islamsko uenje. Njihovo veliko zaostajanje u svim oblastima spreava veliki broj ljudi da lijepo misle o islamu. I samo poslanstvo Muhammeda a.s. sa isto naunog aspekta nije predstavljeno tako da ljudima pokae sutinu njegova poslanstva onako kako je dolo od Allaha d..! Jer da je ono predstavljeno kako treba nailo bi na veliku suglasnost kod ljudi a posebno onih koji grade svoju vjeru na logici razuma i oslobaaju ga od nasljednih izmiljotina i takoer bi nalo prijem kod ireg sloja ljudi koji su eljni ovih izbora, iz kojih bi crpili upute i savjete. A sve to mogu nai u asnom Kur'anu i sunnetu Muhammeda a.s. Zaista hiljade ljudi ija je veza sa vjerom oslabljena u mnogim krajevima Zapada koji se okupljaju u sinagogama i crkvama nisu oni koji negiraju boga niti su izali iz zakona prirode sve dok se okreu njemu, shodno njihovom prostom shvatanju. Oni iz dubine srca ele da se njihova veza sa Allahom ojaa na ispravan nain u kom bi osjeali mir i sreu. Zaista zubi kljua koji se okree u njima nisu napravljeni tako da odgovaraju prirodi zakljuane brave. A da su ova srca koja su edna za sigurnou i smirenou nala svoj originalan klju zakljuana vrata bi se otvorila pa ova srca kojima je uskraen plod istog imana bi se napunila i utolila svoju e.

168

Oni koji imaju velika srca nisu ostali skrtnih ruku pred krizom istine koja vlada pred njihovom sredinom. Pa su tragali samo za Bogom a sve osim Njega smatrali su samo ljudima pa makar se radilo o Isa a.s. Na tome je utemeljen ispravan iman, iako je bio ogranien, daleko od svetenstva, njihovih obreda, njihove zatite i kipova. Ovo vjerovanje se ne naziva ateizmom iako se ne vee za Tevrat, Indil i Kur'an jer ono ne poznaje ovo posljednje ili ga manjkavo poznaje i zato to se ovo prvo dvoje ne slau sa njegovim psihikom i intelektualnom snagom. Na ovoj osnovi koju smo uinili uvodom navodimo Karindija, koji kae: "Sreo sam Henrija Forda, prije njegove smrti, pa sam oekivao da na njemu vidim ovjeka izmorena pretjeranim ulaganjem truda u formiranju jedne od najveih svjetskih kompanija. Bio sam iznenaen kada sam ga naao staloenog i smirenoga kao da je simbol smirenosti i stabilnosti i pored toga to je bio u 78 godini ivota. Pa kada sam ga upitao da li je ikad patio od uznemirenosti odgovorio je: "Ne, nikad! Ja sam ubjeen da Bog moe upravljati stvarima i da On nije u potrebi za mojim savjetom, zbog toga sam prepustio Njemu da svojom mudrou upravlja mojim stvarima. Pa zbog ega onda da se uznemiravam?" Da li je Ford bio istomiljenik sa Ibn Ataullahom Iskenderijem u onom to donosi sudbina? Ako gospodin Ford nije poznavao Ibn Ataullaha i nije nita uzeo od njega, navodimo ti rezime govora Iskenderija, kojim se pokazuje velika slinost izmeu dvije logike koje se nisu srele. Podstiui na predanost Allahu i podsjeajui nas ega da se klonimo, Ibn Ataullah kae: 1. Znaj da je Allah d.. dao raspored u tebi a to je da zna da je Allah razmiljao o tebi a ne ti sam, pa kao to si ti imao onoga koji je o tebi razmiljao prije nego si postao, a nita tome nisi doprinio. On je takoer Onaj, koji tvoje stvari ureuje i nakon to si postao. Pa budi Njegov kao to si i bio. On e tebi biti kao to ti je i bio. 169

2. 3.

4.

Znaj da je tvoje planiranje za tebe tvoje neznanje o boljem za tebe. Znaj da sudbina ne tee shodno tvome planiranju, nego puno toga bude, a da ga ti nisi isplanirao a najmanje bude onoga to si ti planirao. Znaj da je Allah d.. onaj koji preuzima upravljanje svojim carstvom, krupnijim i sitnijim stvarima, skrivenim i pojavnim. Pa kao to si prepustio njemu upravljanje na Njegovom Prijestolju, nebesima i Zemlji, pa prepusti Mu upravljanje u tvom bitisanju meu ovim svjetovima!

Nuno je da e se u razumu nakon sluanja ovih savjeta pojaviti misao da se ovjek, da bi upotpunio svoje ubjeenje, mora osloboditi svoje snage i moi i da zanemari uzroke i da onda oekuje od Boijeg rasporeda da izvri ono to on eli. A ovo je prava greka, i to nije bio cilj Ibn Ataullaha niti je po tome radio gospodin Ford. Osjeaj ovjeka za svojom snagom je nuno a njegovo angaovanje na uobiajenim uzrocima je obaveza zato dopunjava Ibn Attaallah svoj govor rijeima: "Zaista angaovanje na uzrocima ne negira tevekkul - oslanjanje na Allaha. Pogledajte rijei Muhammeda a.s.: "Kada biste se vi oslonili na Allaha istinskim tevekkulom opskrbio bi vas kao to pticama daje opskrbu. Odlazi gladna a vraa se sita." Ove rijei upuuju ne na negiranje uzroka, nego na traenje tih uzroka rijeima: "Odlazi i vraa se!" To je uzrok njenog ivota i opstanka. Mi kaemo: islam odbacuje svaku sumnju u slobodu volje i uzvraa snano na svako potcjenjivanje snage koja je podarena ovjeku da se trudi u ovom ivotu i da oekuje rezultate svoga truda. Osim to emo mi kada se osvrnemo na nae poslove u svjetlu stvarnosti primjetiti da je krug naeg djelovanja u koristimo nau snagu i volju vrlo uzak u poreenju sa irokim i neogranienim krugom djelovanja Uzviene snage i Uzviene volje.

170

Uzroci za koje se mi veemo odnose se na iroke oblasti u kojima mi nemamo nikakve moi u veini sluajeva. Ograniimo zbog toga se na utjecaj to ga imamo i ne pokuavajmo da puhanjem iz usta nadvladamo oluju. To je ono to zagovaraju pobornici srednjeg puta: izvriti uzroke i onda biti zadovoljan Boijom odlukom! Mi smo prisiljeni da na ove savjete skrenemo malo panje, jer rije: "Smanji brzinu!", koja se ponekad kae vozau kada brzo vozi je u redu, a ako se te rijei upute nekom ko se sjedei igra ili ko pjeice ide to bi bila runa ala. Amerikanci nezasieni prolaznim dobrima ovog svijeta koje neuspjeh baca u oaj a uspjeh ini objesnim, su u velikoj potrebi za rijeima Forda i Ataullaha kao i drugih. to se tie klonulih i nemarnih stanovnika istoka oni imaju drugu priu ljepeg konteksta i veeg utjecaja. Krajevi islamskog istoka trenutno su spoj dvije oprene skupine. Meu njima ima onih za koje vae rijei: "Radi da ivi!", onih kojima se kae: "Primiri se da bi ivio!", i onih koji plau za onim to je prolo, zbunjeni eljom da ostvare nemogue. Kruei oko sebe oni se bore sa svojim eljama a one ih shrvaju i tako u beskraj. Takvima upuujemo rije Vilijama Dejmsa: "Izmeu nas i izmeu Boga postoji neraskidiva spona, pa ako se mi potinimo njegovom vostvu ostvarie se nae elje i nadanja. A to se tie onih koji sjede u hladovima pribjegavanja sudbini, takvi se udaraju - u ime Boga - da bi ustali i prihvatili se posla. Ima ljudi koji cijene vjerovanje i nastoje da ga proire u drutvima, ne zato to je vjerovanje istina nego zbog toga to su njegovi utjecaji u pojedincima i zajednicama poeljni. Zato je reeno: "Da nije Boga, trebalo bi ga izmisliti ljudima da trae njegovo zadovoljstvo i da se boje Njegove kazne!" 171

Kod tih je vjerovanje drutvena potreba za odravanje bezbjednosti i sigurnosti. Oni zbog toga ne vode rauna o sutini vjerovanja i onoga to se vee za nj. Neka bude ono to e biti sve dotle dok daje vidljive rezultate. Ovo je nitavno razmiljanje i izigravanje sa sutinom i temeljnom vrijednou vjere. To je ak omalovaavanje i same sutine i prave vrijednosti onih koji je poznaju, jer se priznavanje Boije egzistencije mora manifestovati kroz potinjavanje razuma i srca argumentima ija se ispravnost objelodanila. A u sluaju da se pojave tvrdnje o nepostojanju boanstva, vezivanje irokih masa kao i sloja inteligencije sa velikom samoobmanom smatra se odvratnom prevarom. Mi smatramo da je ivot i ivljenje daleko iznad ove vrste varke i elimo da ljudi otvore svoja srca i oi samo istini. Vjera u Boga nije politika igra, niti iznimni zakon. Ne nikako! To je istina koju su zapostvaili nemarni i iskorisitili zlonamjerni. To je svjetlo pred kojim su zatvorene oi. A to se tie ljudi koji su obdareni istom prirodom i istim umom, oni nee sa Allahova puta skrenuti. Zaista ovakav vrst iman je izvor bez kog vrlo rijetko ostaju velike due. On je uz razliite stepene njegove siguran duhovni oslonac kome se pohrli u neprilikama, i na njega se oslanja u podnoenju tereta i sueljavanju sa neprilikama. Moda se ve formirala pretpostavka da veina velikih imena ima malo zaliha od ovog elementa. Ovoj izmiljotini doprinose i novinari bez vjere. A to je neistina. Ogromna veina velikih ljudi ima vjerovanje u Boga iako njihovu vrstinu proima prosta predodba ili poznata greka koju smo prethodno objasnili. Kae Karindi: "Poznajem ljude koji na vjeru gledaju kao na neto to pripada enama, djeci i vaizima. Hvaliu se da su oni "ljudi" sposobni da se uputaju u bitke bez oslonca i pomagaa pa kada spoznaju da veina velikih ljudi (mislim na poznata imena) ponizno mole Boga da im pomogne obuzme ih veliko uenje."

172

Uzmi za primjer junaka Deka Dimebsija koji kae da ne legne u postelju prije nego obavi molitvu, niti uzima hranu dok ne zahvali Bogu, koji mu je darovao i da on neprestano ponavlja molitve i dove u vrijeme dok trenira boks i prije svake borbe. Priao mi je Edvard Istinius, generalni direktor firme "General motors" i bivi ameriki ministar vanjskih poslova da on obavlja molitvu i obraa se Bogu danonono da mu podari mudrost i ispravnost. I kada je junak Ajzenhauer bio na svom putu za Evropu, radi preuzimanja rukovoenja saveznikom vojskom u posljednjem ratu, jedina stvar koju je ponio sa sobom bila je sveta knjiga. Kae mi general Mark Klark da je on itao svetu knjigu za vrijeme ratnih godina svakog dana a potom bi na koljenima molio Boga. Ovi velikani su shvatili da oni nisu jedini u ovom ivotu i da su u velikoj potrebi za Svemoguim i Milostivim Bogom, da bi bio uz njih u ivotu sa Njegovim blagoslovom i uvanjem onako kako je On njima ukazao ast dok su jo bili u svijetu nevienog s blagodatima njihova stvaranja. Istina je da mnogi ljudi trae utoite kod Allaha kad god ih zadesi tegoba ili kriza. Ko osim Njega i moe da zaustavi njihove nedae, da zadovolji njihove potrebe i da im smiraj vrati? Svi oni trae a Ti im udovoljava! To su Tvoje neiscrpne blagodati. Tako od istine je i da ne treba zaboraviti to traimo i da Mu se ne pribliavamo na nain koji On prezire. I da Mu ne pripiemo namjerno ili grekom ono od ega je On ist. Ranije su pagani izraavali svoja osjeanja prema Allahu ovim rijeima: "Odazivam Ti se Boe, odazivam Ti se. Ti nema ortaka osim ortaka koji Tebi pripada. Ti ga posjeduje a on ne posjeduje!" Doao je islam da ispravi ove rijei i da izmjeni shvatanje koje ih je proizvelo. Zadrao je orginalni osjeaj koji vee ljude s njihovim Stvoriteljem i vodi ih Njemu iz elje i straha i izmjenio rijei na slijedei nain: "Odazivam ti se Boe, odazivam. Odazivam Ti se - Ti 173

ortaka nema! Odazivam Ti se. Zaista zahvala blagodat i vlast Tebi pripadaju. Ti nema ortaka!" Zaista je ispravljanje uvjerenja i obredoslovlja prvi cilj islama. Prijanji narodi su Boga poznavali spoznajom koja je bila protkana nedostacima i pogrekama: "Veina ovih ne vjeruje u Allaha nego druge Njemu smatra ravnim!" (Jusuf, 106) I nije bilo naina osim da se ovo neznanje odstrani i otklone ove nejasnoe. alosno je da se krani okreu Allahu kao to si vidio, a pored njega uzimaju drugo boanstvo ili druga dva boanstva. Zato je njihov pogled nestabilan, a njihove dove neispravne. Mole Allaha a aludiraju na Isaa a.s. i mole Isaa a.s. a aludiraju na Allaha. A Isa, Muhammed i drugi poslanici a.s. nisu nita do slabani ljudi koji su u potrebi za Boijom dobrotom, trae od njega nagradu i boje se Njegove kazne. Mi mrzimo ateizam jer je uinio sadanje generacije stadima koja ive na ovom svijetu negirajui Boga Gospodara svjetova. Mi samo elimo da mjesto nevjerstva bude ispravno vjerovanje i da zasja svjetlo istine. Tevhid koji islam eli uvrstiti i podstaknuti ljude na njegovo razumjevanje i vladanje po njemu, nije novost s kojom je doao Poslanik Muhammed a.s. Nikako! To je samo potvrda prvog poziva kojeg su uputili svi prethodni poslanici i isticanje osnove na kojoj su nastale sve religije prije njega. Knjige i poslanice koje su jo u rukama krana do dananjeg dana ukazuju na ovu injenicu jer se one slau o ovom pitanju s onim to je u Kur'anskim ajetima. U knjizi Pohvala, glava 5, broj 36 stoji: "I znaj da je Gospodar, Bog i da nema drugog osim Njega." A to je poput rijei Allah d.. u Kur'anu: "Znaj da nema boga osim Allaha!" (Muhammed, 19) U istom poglavlju se kae: "Ponavljaj u svom srcu da Gospodar je Bog na nebu iznad i na Zemlji ispod." A ovo je poput rijei Allaha d..: "On je Bog i na nebi i na Zemlji, On je Mudri i Sveznajui! I 174

neka je Uzvien Onaj ija je vlast na nebesima i na Zemlji i izmeu njih." (Ez-Zuhruf, 84-85) U istoj knjizi navodi se: "Sluaj o Izraele, Gospodar na Bog je jedan Gospodar!" A Izrael je Jakub a.s., koji je okupio svoju djecu na smrtnom asu da bi se uvjerio da e oni ostati u tevhidu: "Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni as doao i kada je sinove svoje upitao: "Kome ete se poslije mene klanjati?" "Klanjaemo se" odgovorili su - "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka. Bogu Jednome." (El-Bekare, 133) U Tevratu Glava 5, broj 45 stoji: "Ja sam Gospodar a nije niko drugi, nema boga sem Mene." I takoer se navodi: "Ja sam prvi, i ja sam posljednji, i nema drugog boga osim Mene!" Ovo je poput rijei Allah d..: "Allaha hvali sve to je na nebesima i to je na Zemlji, On je Silni i ;udri. Njegova je vlast na nebesima i Na Zemlji; On ivot i smrt daje, i On sve moe. On je prvi i posljednji, vidljivi i nevidljivi, On zna sve." (El-Hadid, 1-3) U istoj knjizi se navodi: "I zaista sam Ja Bog i niko nije slian Meni." Ovo je poput rijei Allah d..: "Niko nije kao On!" (E-ura, 11) U Novom zavjetu takoer ima ostataka istine koji veu ljude za njihovog Stvoritelja i podstiu ih na oboavanje samo Njega bez obzira na razliitost njihovih boja i jezika. I nema prednosti neko nad nekim osim sa stepenom iskrenosti koju uva u svom srcu i kojom se on pribliava Allahu d.. Zbog nedostatka lijepog miljenja i rairenog neznanja o Bogu, osjeanja ispunjena tevhidom i oiena od svake vrste irka je neto to je Allahu d.. najdrae. Kad god se u dovi pojave znaci velianja Allaha d.. i priznanja Njegove uzvie-nosti ona je blia tome da bude primljena. Prenosi se da je Poslanik uo nekog ovjeka da govori: "Boe ja traim od Tebe da ja svjedoim da si Ti Bog, nema drugog boga osim Tebe, Jednoga, koji je utoite svakome, koji nije rodio i nije roen i kome niko ravan nije." Poslanik mu je rekao: "Molio si Allaha njegovim 175

najveim imenom, kada se tim imenom trai od Njega on da, a kada se njime moli on udovolji." (El-Munziri) Zar, ne vidi kako se u ovjeku rasplamsalo ubjeenje od kojeg je odstupilo na hiljade ljudi! Gdje je isto miljenje o Bogu koje puni njegovo srce u odnosu na irk irih narodnih masa koji vjeruju da je Bog sin i vjeruju da ima enu!? Zato Boiji Poslanik u svakoj dovi istie ono s ime trebamo veliati Allaha d.. i ono to On zasluuje od pohvale i zahvale i ono to ukazuje na manjkavost svijeta u odnosu na Njega i njegove potrebe za Njim. Od dova u kojima se istie velianje i iskrenost jeste i ono to se prenosi u ovoj dovi: "Boe traim od Tebe Tvojim lijepim, istim, blagoslovljenim i Tebi najdraim imenom, onim imenom kojim kada se zamoli Ti udovolji, a kada se njime od Tebe neto zatrai Ti dadne, kada se njime za milost zamoli smiluje se i kada se od Tebe njime utjeha trai Ti je da... " Hoemo li ostaviti ljudske due da same srljaju na ivotnim putevima i da se upletu u njegove lavirinte bez pomagaa koji ih titi i podrava? ovjek je, ma koliko se jakim smatrao, zaista slab a tako je puno putova kojima ovjek hodi i raskra na kojima zastane ne znajui koji put da odabere!? I ako promai samo jednom on luta itavog ivota. Jer on u startu polazi bez upute! Mi smo u velikoj potrebi za onim ko e nam ukazati na ispravnost i uputiti nas na istinu kad god nam stvari postanu nejasne. ovjek je izloen bolovima sa svih strana. On je poput nezatienog grada koji moe biti napadnut svakog momenta i sa svake strane. Svaki atom ovjekova tijela je potencijalni prostor za neku hroninu bolest i svaka stvar na naem tijelu kad se bolje sagleda moe vrlo lahko da se okrene protiv nas i donese nam nevolje. Mi smo u stalnoj potrebi da traimo blagodati, bereket i mir! 176

A sve ovo ovjeku osigurava namaz! Islam je uredio lijepe trenutke u kojima ovjek razgovara sa svojim Gospodarom nekoliko puta u jednom danu. U tom razgovoru ovjek priznaje zahvalu i veliinu Allahu d.., zatim trai od Njega uputu te da odstrani srdbu i da blagodati. U ovim dnevnim stankama ovjek staje pred Gospodara i trai Njegovo zadovoljstvo i pomo. ovjek moli pred Onim koji ima apsolutno znanje i moli da mu upotpuni njegovu spoznaju i stoji pred Onim koji ima ogromnu mo da mu pomogne da uini neto to nije mogao svojom snagom uiniti. U hadisu kudsiji kae Uzvieni: "Podjelio sam fatihu (namaz) izmeu mene i moga roba. Mome robu pripada ono to zatrai. Kada Moj rob kae: "El-hamdulillahi rabbi-l-alemin!" -Allah d.. odgovara: "Moj rob Mi Zahvalu istie! Kada rob kae: "Er-rahmani-r-Rahim" - Allah d.. odgovara: "Pohvalu Mi istie Moj rob! Kada kae: "Maliki jevmid-din!" - Allah d.. odgovara: "Velia Me Moj rob!" Kada kae: "Ijjake na'budu ve ijjake nestein!" - Allah d.. odgovara: "Ovo je izmeu mene i moga roba, a robu pripada ono to bude traio." Kada rob kae: "Ihdine sirata-l-mustekim...veleddalin"! Allah d.. kae: "Ovo pripada mome robu i Ja u mu dati ono to bude traio!48 Koliko god tranje u razliitim oblastima ivota prekrije tijelo ovjeka prainom toliko isto tranje prekrije i duu brigom i tugom. ovjek, veoma esto, treba i kod sebe samog da sredi ono to je nesreeno, a namaz je upravo ono to vraa izgubljenu upotpunjenost.

48

Ahmed, Kitabu al-salla, br. 699.

177

Od Ebu Seida se prenosi da je on uo Boijeg Poslanika da je rekao: "Pet dnevnih namaza su iskup za ono to je izmeu njih. ta misli kada bi ovjek radio a izmeu njegove kue i radnog mjesta tee pet rijeka, pa kada radi na radnom mjestu i zaprai se i pri povratku se okupa u svakoj od onih pet rijeka, da li bi na njemu bilo prljavtine?" Teko ljudima od estine materije koja pri njihova lica u borbi za hljeb! Zaista ljudi upadaju u tu estoku borbu a nagoni sebinosti su najbudniji u njihovoj krvi. Oni zaista za vrijeme ove duge borbe vide samo svoje potrebe i potrebe svojih blinjih. A to se tie meusobne samilosti, nesebinosti i dobroinstva pa vrlo rijetko se pokazuju plemenite slike pred njihovim oima. Ako ovjek dopusti da ga ova raspaljena osjeanja shrvaju, onda e to biti poraz za sve njegove vrijednosti. Pa nije udo to je Allah d.. propisao namaz koji e ih s vremena na vrijeme spasiti estine. Od Enesa ibn Malika se prenosi da je rekao Boiji Poslanik s.a.v.s.: "Allah d.. ima meleka koji doziva na svaki namaz: "O sinovi Ademovi, ustanite vatri koju ste zapalili pa je ugasite!" (Et-Taberani) U drugoj predaji stoji: "Gorite, pa kada klanjate sabah ugasim je; zatim gorite, pa kada klanjate podne ugasim je; zatim gorite, pa kada klanjate ikindiju ugasim je; zatim gorite, pa kada klanjate akam ugasim je; zatim gorite, pa klanjate jaciju ugasim je; a zatim legnete da spavate i nita vam se ne pie dok ne ustanete." (Et-Taberani) Ovaj hadis oslikava manje grijehe s kojima se ljudi svakodnevno susreu u svom brzom i isprepletenom ivotu i ono to namazi ublaavaju i osvjeavaju od nedaa koje dolaze. Namaz je uzdizanje ovjeka ka nebu. Uvijek kad ga obuzme nemar i aljkavost, ponovo ga povezuje sa Allahom. Navedimo ovdje ono to navodi Karindi od Aleksisa Karajla pisca knjige: "ovjek - ta nepoznanica!" i jednog od dobitnika Nobelove nagrade kada kae: "Moda je namaz najjaa snaga poznata do dananjeg dana koja proizvodi aktivnost!"

178

Vidio sam - poto sam lijenik - mnoge bolesti kod kojih lijekovi nisu postigli eljeni cilj i kada je medicina zbog nemoi podigla ruke od njih, namaz je svojom intervencijom oslobodio ljude od njihove bolesti... Namaz je zaista poput elementa radiuma koji zrai druge i sebi stvara aktivnost. Namazom ljudi pokuavaju da poveaju svoju ogranienu aktivnost obraajui se "sili" koja nema ogranienosti. Mi kada klanjamo veemo sebe za uzvienu snagu koja upravlja svemirom, i skrueno od nje molimo da nam podari malo od te snage koja e nam pomoi u ivotnim tegobama. Pa ak nam i sama skruenost u namazu obezbjeuje dodatnu snagu i aktivnost i nee nai nikoga ko se skrueno obratio Allahu a da mu se na tu skruenost nije uzvratilo sa najboljim rezultatima. Ovakav govor je za mene najbolji tefsir za rijei Uzvienog: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu. Odazivam Se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu." (El-Bekare, 186) Onaj koji nakon sna prvu pomisao ima da stupi pred svog Gospodara stie garanciju da e provesti vrijeme tog dana u zatienoj tvravi! Da! Ustao je i zadovoljio svoga Gospodara, pribjegao Mu i zatraio zatitu! A Allah daje sigurnost i bliskost onome ko ih trai. U hadisu stoji: "Ko klanja sabah on je u Boijoj zatiti a On za svoju pruenu zatitu od vas nita ne trai."49 Ovo je oglas Allahov ljudima da ukazu poast ovjeku koji je zapoeo dan namazom a onda je krenuo za svojim poslom gdje ga je pratila Boija zatita i panja. Prenosi se od Ibn Omera da je Poslanik a.s. rekao: "Ko klanja sabah on je u Boijoj zatiti, pa ne varajte Allaha d.. u zatiti
49

Muslim, Kitabu al-mesadid wa mavadia al-salat, br. 1050.

179

njegovoj, jer onaj ko pronevjeri Njegovu zatitu Allah trai njegovu odgovornost sve dok ga ne obori na lice." Kae se da je Hadad naredio Salim bin Abdullahu da ubije jednog ovjeka pa mu je Salim rekao: "Jesi li klanjao sabah? - Da! - odgovorio je ovjek. - Odlazi! - rekao mu je Salim. Poslije ga je Hadad pitao: "ta te je sprijeilo da ga ubije?" - Priao mi je moj otac da je uo Poslanika Boijeg kad kae: "Ko klanja sabah bit e u Boijoj zatiti tog dana!" pa sam prezirao da budem ubica ovjeka kojem je Allah d.. dao zatitu."50 Onaj ko razmilja vidjee da je Allah svoje robove iskrene stavio u svoju zatitu i postavio na takav poloaj na kojem svako ko ih uznemirava i napada, uznemirava i napada Allaha d.. I zbog toga On kae u hadisi kudsiji: "Ko napadne meni odanog, Ja mu objavljujem rat!"51 Odanost Allahu znai dodatno vezivanje za Njega pribjegavanje Njemu sa namazom i drugim farzovima i nafilama. i

Ovakvu poast mogu dobiti oni koji se veu za Allaha u svom ivotu i svojim poslovima. Allah ih pribliava Sebi, dovodi u vezu sa Njime i poistovjeuje postupak prema njima kao postupak prema Njemu. Kae Boiji Poslanik a.s.: "Zaista e Allah d.. rei na Kijametskom danu: "O ovjee, bolovao sam pa me nisi obilazio!" ovjek e tada rei: "Gospodaru, kako u ja Tebe obilaziti kad si ti Gospodar svjetova ?" Allah e rei: "Zar nisi znao da je Moj rob bio bolestan, pa ga nisi obiao? Zar ne zna da si ga obiao da bi Mene zasigurno naao kod njega?! O ovjee, traio sam od tebe hrane, pa mi je nisi dao!"
50 51

Ahmed, Kitabu musnad al-mukassirine min al-sahabe, br. 5632. Buhari: Kitabu al-rekaik, br. 6021.

180

ovjek e rei: "Gospodaru kako u ja Tebi dati hrane, kada si ti Gospodar svjetova?" Allah e mu rei: "Zar nisi znao da je Moj rob traio od tebe hrane, pa mu je ti nisi dao? Zar, ne zna da si mu donio hrane da bi Mene naao kod Njega? ovjee, Ja sam traio od tebe da Me napoji, pa Me ti nisi napojio! ?" ovjek e rei: "Gospodaru, kako u ja Tebe napojiti kad si Ti Gospodar svjetova ?" Allah e mu rei: "Traio je Moj rob vode od tebe da se napije pa mu je ti nisi dao. Da si ti njega napojio, Mene bi naao kod njega!"52 Ovaj neobian razgovor jasno ukazuje na stepen Allahove panje ljudima ija je veza sa Allahom stalna i vrsta do te mjere da Allah njima datu poast smatra svojom poasti a njihovo mjesto svojim mjestom. No, bez obzira kolika je neija dereda kod Allaha, nijedan ovjek nije osloboen napora i ivotnih tegoba ispunjenih nepravdom i poricanjem. Zar ne vidi Omera bin Hattaba, najpravednijeg vladara kojeg je upoznao svijet kako je ubijen pod optubom da je nasilnik? Ako je tako velikog ovjeka snalo ovako neto, onda je posjeta njemu u vrijeme smrtnog asa posjeta Uzvienom Allahu. Takoer, ono to je snalo prve muslimane u tekim iskuenjima bojkota kojeg su im odredili murici izloivi ih u tom bojkotu raznim oblicima iskuenja: glau, ei, prisiljavajui ih da jedu lie drvea to je izazvalo oboljenja u njihovim ustima. To nije bila, kako neki shvataju, prosjaka glad nego glad portvovanosti i otpora. Moda e rei koja je korist od veze sa Allahom i zatite koju On prua svojim voljenim robovima i Njegovim bliskim odabranicima ako ne bivaju poteeni od kandi nepravde i prevare i gdje je zid

52

Muslim, Kitabu al-birr wa al-sille wa al-a'dabu, br. 4661.

181

zatite oko Omera, Osmana i Alije koji su ubijeni na tako podmukao nain? Ovakvo zapitkivanje ne umanjuje ono to smo ranije tvrdili! Sve to nam je naloeno jeste da korigujemo osnovne principe ivota u umovima ljudi kako ne bi zalutali u razumijevanju njegove forme. Kakva bi bila reakcija onih koji ovo pitaju kada bi znali da je Omer nekoliko dana prije svoje smrti molio Allaha da mu podari ehadet?! I ne samo to, nego da je molio da njegov ehadet ne bude na istonim frontovima gdje su se vodile borbe s Perzijancima, niti na drugim frontovima sa Rimljanima nego u gradu hidre, u samoj Medini? Kao da je ovjek planirao put koji najvie voli da mu njime doe njegova smrt! Zaista Omer i njemu slini velikani dobro poznaju prirodu ovog dunjaluka i znaju teku ulogu koju obavljaju oni odluni u usaivanju imana, morala i pravde i u iskorjenjivanju otrovnog bilja i korova koje se iri po zemlji punei je nepravdom i tamom. Zaista ovi ljudi poznaju svoj zadatak i podnose njegove terete u miru i srei. I njih ne uznemirava ono to im je uskraeno u ivotu. ak ih ne uznemirava ni to to im ivot zavrava kako mi mislimo, tragino. ak ta vie! To njima biva elja ba kao to je bila Omer ibn Hattabu ili slino onome to se desilo sa Sokratom nakon osude trovanjem. Sokratu bi data aa otrova a njegove usne prema njoj bjehoe puput usana onog koji voli i ezne za njenim poljubcem! Moramo pojasniti neke aspekte ove sudbine koja izgleda tekom i stranom i potvrditi da to ne ukazuje ni na jedan znak srdbe ili grubosti i da Allah kad tako neto dopusti - u skladu sa zakonima kosmosa na kojima je postavljen ivot - izvrava to a On moe biti najzadovoljniji svojim robovima i najvie im eli uiniti dobroinstvo.

182

Razmisli o rijeima Uzvienog Allaha u ovom hadisi kudsijji: "Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj Mome prijatelju i nizato se ne dvoumim koliko se dvoumim za vjernikovu duu. On ne eli smrt a Ja ne elim da ga oalostim."53 Smrt je istina koja se ne moe izbjei, a Allah eli da izvri svoju odredbu. Allah ne voli da Njegov rob pomisli da neprijatnost dolazi od njegovog Gospodara. Prvaci primaju Boije odredbe u potpunom predanju i smirenosti. Dovoljno je da oni uoe da one dolaze od Allaha pa da njihove tekoe promjene u lahkoe, a gorine u slast. One pod obinim pogledima izgledaju kao nepodnoljive nesree a one su za onoga kome su upuene lahki i blagi prolazni problemi. Kada bi smjeli gledati na smrt pogledom kukavica ne bi niko od njih bio vrst i stabilan. Ali oni podcjenjuju ono to su kukavice uveliale pa su prvi odluni a drugi kukavice. Tako da, nosioci imana na velike dogaaje gledaju u svjetlu njihove veze sa Allahom, pa ih ne uzima strah niti se njihova misao uznemiri. A kad ih i obuzme strah od opasnosti koja nadilazi njihovu mo oni trae utoite kod Allaha kao to dijete pribjegava naruju svoga oca traei zatitu od opasnosti. U hadisu stoji: "Poslanik bi, kada ga snae neto, potraio utoite u namazu." (El-Buhari) Karindi kae: "Zato li vjera u Boga i oslanjanje na Njega pribavlja sigurnost, mir i smirenost?" Prepustiti emo Dejmsu Vilijamsu da mu odgovori: "Zaista uzburkani valovi okeana ne mogu zamutiti dno okeana, ovjek koji je uvrstio svoje vjerovanje u Boga sposoban je da privremene promjene ne poljuljaju njegovu smirenost." Zaista ovjek koji je istinski vjernik ne podlijee uznemirenosti. On u svemu odrava ravnoteu i uvijek je spreman da se suoi sa promjenama koje donose dani. Pa zato se ne bi okrenuli Allahu ako nas

53

Vidi: Buhari, Kitabu al-rekaik, br. 6021.

183

snae nemir? Zato se ne veemo za Uzvienu snagu koja vlada ovim svemirom? Niko te ne sprjeava od namaza, skruenosti i dove! Namaz u islamu ima konkretno i opte znaenje. Konkretno, on oznaava duhovnu hranu rasporeenu tokom dana i noi a koja sadri razliita uenja, tesbihe, skruenost, ienja due, ruknove, sedde, stajanja, sjedenja,... shodno onome to je od sutine i forme Zakonodavac propisao. Namaz je stub islama i vjernik se ne moe osloboditi te obaveze. On je za njegovo srce kao hrana za njegovo tijelo. Ko odrava namaz ispravna mu je vjera, poveava mu se iman i priprema se za Boije zadovoljstvo i oprost! Ko ga zanemari a svjestan je te obaveze i koristi izlae se propasti. Kae Muhammed a.s.: "Allah je propisao pet namaza. Ko se lijepo abdesti i klanja ih u njihovom vremenu i upotpuni njihove ruku' e, sedde i traenu skruenost, Allah uzima obavezu na sebe da e mu oprostiti. A ko to ne uini Allah ne preuzima obavezu da e mu oprostiti. Ako hoe oprosti mu, a ako hoe kazni ga!"54 Ko namaz zanemari zbog nijekanja i poricanja on ne zavrijeuje da bude vjernik. Namaz ponekad znai dovu. Kad god ovjeka obuzme kakva potreba ili ga uznemiri briga, ili mu zaprijeti bolest, ili ga uznemiri kriza on pohrli Allahu traei spas od njega molei ga za milost i spas. Ova dova je pri ruci svakom vjerniku koji eli da se obrati Allahu kad god za tim osjeti potrebu u svom srcu. Allah voli kada ga rob moli i trai od Njegova dobra! ak Allah upozorava ovjeka da se ne zadovoljava samo svojom snagom. Jer to liava ovjeka blagodati uzviene panje i zatvara ga u granice njegove slabosti i neznanja.

54

Abu Davud: Kitabu al-salat, br. 361.

184

"Robovi moji, svi ste vi zalutali osim onoga koga ja uputim, pa traite da vas uputim i Ja u vas uputiti. Robovi moji svi ste vi gladni osim onoga koga ja nahranim, pa traite da vas nahranim i Ja u vas nahraniti. Robovi moji, svi ste vi neodjeveni osim onoga koga je odjenem, pa traite da vas odjenem i Ja u vas odjenuti. Robovi moji, vi grijeite i nou i danju, a Ja sve grijehe opratam, pa traite oprost i Ja u vam oprostiti."55 Ovog velikog dobra liava se samo onaj ko je nesretan i jadan. Zato Boiji Poslanik kae: "Ne oklijevajte u dovi jer sa dovom niko ne propada!"56 I kae: "Dova je oruje vjernika, stub vjere i svjetlost nebesa i zemlje." (El-Hakim) I kae: "Zaista se Allah, ivi i Plemeniti, stidi da - ako ovjek podigne ruke ka njemu - iste vrati prazne i razoarane." (Ebu Je'ala) I kae: "Iz Allahova dobra traite, jer Allah voli da se od Njega trai, a najbolji ibadet je iekivanje olakanja."57

Muslim. Kitabu al-birr wa al-sille wa al-a'dab, br. 4674. Muslim, Kitab al-birr wa al-sileru wa al-a'dabu, br. 4674. 57 Tirmizi, Kitabu al-da'wat, br. 3494.
55 56

185

POSLANIKOVA PRODUHOVLJENOST
Obine due imaju trenutke u kojima su potpuno slobodne od sujete i grubosti i uzdiu se na vii nivo u kom sa svojim mislima i osjeanjima ive u istoj i neporonoj atmosferi. U takvom stanju one se ne zadravaju dugo, nego padaju na nii nivo i tu ive vei dio vremena da bi iz te pozicije posmatrale upotpunjenost koja ih je bila obuzele poput trenutnog bljeska. Uzviene due imaju ulogu ireg znaaja i dalekosenijeg uticaja, kroz nju upravljaju ivotom i imaju najbolje znanje i najjaa osjeanja. njemu. Takvi su na visokom nivou ponaanja i vrlo rijetko pokliznu u

Takve due su poput ptica koje su naviknute na visove i ne sputaju se osim povremeno. A kada se i spusti ne ostaje osim onoliko koliko joj je potrebno da zamahne krilima i odleti otkud je i dola. Allah je tako stvorio ljudske due i tako su se ponaale jo od Ezela. Due su meu obinim ljudima sputane u okove njihovih linih zahtjeva i tek se ponekad toga oslobode. Meu uglednicima im je omogueno oslobaanje od veine ovih okova mada se neki od njih pripije uz njihove noge pa ih optereti. Ako je pozicija obinih ljudi nia od pozicije uglednika onda meu ovim prvacima ima razlike u dobru i vrijednostima poput razlike u udaljenosti meu zvjezdama. Ljudi razmiljaju o odlasku na neke zvijezde jer su one relativno blizu dok stizanje do nekih od njih i u mislima zastane jer prodor do njih ne moe napraviti nita do lutajue mate. Boija mudrost je zahtjevala izbor nosilaca Objave iz najodabranijih od velikana, a oni su istaknuti odabranici u svim stvarima. 186

Kada bi se organizovalo opte takmienje izmeu nosilaca sposobnosti i velike nadarenosti sigurno je da bi Boiji poslanici bili prvaci u njemu. Oni su osobe s kojima se niko ne moe ravnati u otroumnosti i odlunosti, u dalekosenosti ciljeva i mudrosti, te u njihovom sveobuhvatnom shvatanju stanja due i prirode drutva. Velika je greka da smatra te Poslanike u nekoj mjeri dobrim i jednostavnim zbog njihovog voenja ljudi u vijekovnoj zaostalosti i jednostavnosti. Ne, nikako. Jer voenje naroda kako u dalekoj prolosti tako i u sadanjosti ne povjerava se osim ljudima kojima je podarena duhovna snaga koja im osigurava zatitu i okuplja oko njih velike mase ljudi. Na tu istinu skree panju i ovaj Kur'anski ajet: "I sjeti se robova naih Ibrahima, i Ishaka i Ja'kuba, svih u vjeri vrstih i dalekovidih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom - da im je uvijek bio na umu onaj svijet, i oni su, zaista, u Nas od dobrih odabranih ljudi." (Sad, 45-47) Pa jesi li razumio tajnu njihove veliine u svjetlu ovog kratkog opisa: "vrstih i dalekovidnih"? Oni posjeduju veliku snagu i otroumnost! Oni su smjeli koje ne snalazi nemo i otroumni koje nee ocrniti neznanje. Oni su izabrani iz generacije kao to se drag poklon izabire iz raznovrsnih vrsta mirisnog cvijea gdje se ostavlja lijepo da bi se odabralo najljepe. U prolom, sadanjem i buduem ivotu Objava je bila - i jo uvijek je - zatitnik koji uva Zemlju od nestanka i civilizacije kako se u njima nebi izmijealo ispravno sa zabludom. Nee pogrijeiti - dok gleda uzvienu Objavu kao uvara - ako ti se pokae kao svijetla kruna koju ukraava veliina i moral i koju uljepava vrsta ubijeenost i iskrenost koja se jasno pokazuje izmeu nebeskih upuivaa tako jasno da skoro zatre sve mimo toga. Ko su ti asni upuivai? Koji je taj podignuti putokaz?

187

Oni su poslanici kojima je naloeno da upuuju ljude tokom prvih vijekova. Posljednji Boiji Poslanik bio je obavezan da upuuje ljude sve preostalo vrijeme. Poslan je s Knjigom koja ostaje meu ljudima sve dok dana i noi bude. Meu tim estitim i ispravnim uoava - u skruenosti i miru Muhammeda ibn Abdullaha nosioca posljednje Objave, stjecita akaida i vrlina za koje sudbina vee ispravnost i prethodnih i potonjih. On je olienje uzvienih vrijednosti u jednoj cjelini od mesa i krvi, moe ga prepoznati vrlo lahko iz knjige s kojom je i doao i iz mudrosti koja izvire iz njegove logike. Ali ti nee moi stupiti u vezu s njim osim ako za sebe odabere visoke vrline po kojima je on ivio. A to se tie onih koji se zadravaju od poetka samo na sebi, oni sigurno nikada s njim nee stupiti u vezu. Grijenici koji ele pokajanje, neznalice koje trae znanje, zbunjeni koji trae opredjeljenje, neodgovorni koji tragaju za savrenstvom. Svi oni u svom nastojanju da dou do cilja saznae mnogo o Muhammedu jer e doi do upute uz pomo njegovih znamenja i okoristiti e se njegovim savjetima. Onaj koji potcjenjuje samoga sebe, svoj um i svoje srce nikada nee upoznati Muhammeda. Zaista, od odlika velikih duhovnih voa jeste da one u ovjeku podstiu aktivnost kad im se priblii i aktivira njegovu skrivenu snagu da bi sluila najveoj istini u mjeri u kojoj su joj date. Pa ako se nacionalnim voama pruaju velike prilike za sluenje domovini, na primjer, radei na njenom preporodu i uzdizanju njenog ugleda, onda duhovne voe svojim pomagaima i sljedbenicima pruaju vee mogunosti za stjecanje savrenstva a zatim za njegovo prenoenje u ljudsku svakodnevnicu da bi ovaj ivot na taj nain bio bolji i sretniji. Otuda je naa tvrdnja: "Ne poznaje Muhammeda a.s. onaj koje zatvoren u tamnicu niskih elja ili izbjegava pomo istine i dobra."

188

Izvori inetelektualnog i sentimentalnog ivota u Muhammedu a.s. izviru iz njegove spoznaje Allaha d.. i njegovog stalnog sjeanja na njega i uzimanja velikog udjela iz samih znaenja Boijih lijepih imena. To zato to je Allah d.. stvorio ovjeka po njegovoj prilici, postavio ga upraviteljem na Zemlji da bi bio njegov namjesnik, opskrbio ga iz nje... I ne samo to nego mu je naredio da iskoritava njena dobra i upravlja njome, te mu poruio da potuje svoje boansko porijeklo i da se od toga ne sputa na nivo praine i ejtanovih spletki. Treba da bude znan, ponosan, moan, plemenit, milostiv, dareljiv i sve drugo na to upuuju lijepa Boija imena od osobina savrenstva i znakova ljepote i uzvienosti. I svijet - od postanka pa do svoga konanog kraja - ne poznaje niti e poznavati ovjeka koji je bio zaokupljen visokim promatranjem i da je hodao po zemlji sa srcem i bio na nebu kao to je bio Muhammed a.s. Zaista je on najbolji koji je ostvario u sebi i u onima oko sebe ivot upotpunjenog ovjeka. Produhovljeni ovjek kojem je data uloga Allahovog namjesnika da prenese dijelove stvarnog znaenja ove velike zadae. U intelektualnom i sentimentalnom nasljedstvu koje je ostavio Muhammed a.s. nai e sve elemente uz pomo kojih svaki ovjek moe ispravno da obnovi svoju ulogu u ovom ivotu. Pogledaj ovu snagu osjeajnosti i njihovu toplinu u dovama: Prenosi imam Ahmed, Ebu Davud i En Nesai od Zejid ibn Erkama da je Poslanik po zavretku namaza govorio: "Gospodaru, Boe na, i Gospodaru svega postojeeg! Ja sam svjedok da si Ti Gospodar Jedini i da nema druga!" Gospodaru, Boe na, i Gospodaru svega postojeeg! Ja sam svjedok da je Muhammed Tvoj rob i Tvoj Poslanik!

189

Gospodaru, Boe na, i Gospodaru svega postojeeg! Ja sam svjedok da su svi ljudi braa. Gospodaru, Boe na, i Gospodaru svega postojeeg! Uini mene i moju porodicu iskreno odanim Tebi u svakom satu ovog i onog ivota. Velianstveni i plemeniti, uj i uslii moju dovu! Allah je najvei, najvei! Svjetlo nebesa i zemlje! Allah je najvei, najvei! Allah mi je dovoljan i divan je On zatitnik. Allah je najvei, najvei." Zaista jeziki termini nisu u stanju da prate ovaj nabujali izliv u svakoj dovi u kojoj se Poslanik pobono obraa Allahu d.., pribjegavajui ponavljanju u jednoj reenici da bi otkrio ono to se krije u njegovim grudima od ljepote, ljubavi i slavljenja. U vanjskoj formi to je ponavljanje jedne rijei, a u sutini to je odraz obnovljenih formi znaenja odanosti i enje. U ovoj dovi sredinju poziciju, izmeu tevhida i potvrde da su svi ljudi braa, zauzima svjedoenje Poslanika o njemu samome (da je on Poslanik). ta znai kad Poslanik kae svom Gospodaru: "Svjedoim da je Muhammed Tvoj rob i Poslanik"? To je primjer upornosti u prenoenju poslanstva i emaneta svim ljudima ma koliko to poricali i njega negirali. Zaista, ovjek koji osjea da se itav svijet udi njegovom poslanstvu, i da snage zla ele da ga u tome poljujaju i da one ponekad uspiju u svojim zavjerama prema njemu i ine da osjeti slabost i usamljenost. Zaista, ovaj ovjek vidi sasvim prirodnim da za sebe posvjedoi istinu da bi to ponovljeno svjedoenje bilo pravi odgovor onima koji ga poriu i negiraju. Ono dolazi nakon to je Dibril postavio u njegovo srce drugo svjedoenje od Allaha i od meleka koje potvruje ovu istinu: "Allah svjedoi da je istina ono to ti objavljuje, objavljuje ono to jedini

190

On zna, a i meleki svjedoe, a dovoljan je Allah kao svijedok." (EnNisa, 116) I ti e uti odjek Objave kako alje ovo svjedoenje po drugi put, pa osjea u njenoj intonaciji glas nosioca istine kako prkosi laljivcima i sramoti ih u njihovoj lai i nastavlja u spominjanju jasne istine koja je kod njega vrstih argumenata. "Reci: "Ko je svjedok najpouzdaniji?" - I odgovori: "Allah, On e izmeu mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih dopre opominjem. Zar vi zaista tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne tvrdim!" Reci: "Samo je On Bog i ja nemam nita s tim ta vi smatrate druge Njemu ravnim." (El-En'am, 19) Ko promatra ivotopis Muhammeda a.s. vidjee da otrina intelektualne panje dominira njegovim ivotom. Panja nama slinih ljudi javi se zbog iznenadnih razloga da bi se osjeanja primirila po njihovom nestanku. Muhammed a.s. je bio cijeloga dana skoncentrisanih misli, vrlo rijetko bi ga snalazila odsutnost. Pa kada bi spavao ova jaka osjetljivost pretoila bi se na njegovu duhovnost pa bi i u tom stanju bio budnog srca. Dnevna panja i nona budnost poivae na stalnom usmjeravanju ka Allahu d.. i nesvakidanjoj privrenosti Njegovom spominjanju. Kada bi legao u postelju rekao bi: "Moj Gospodaru, predajem svoje lice pred Tobom, svoje stanje preputam Tebi, svoja lea utjeem Tebi iz straha i nade. Ti si utoite i spas. Vjerujem u Tvoju knjigu koju si objavio i Tvog Poslanika kojeg si poslao."58 Pogledaj u ovu potpunu predanost Allahovom zadovoljstvu, zatim ovaj zavretak u kojem Poslanik oglaava svoje vjerovanje o sebi i u Knjigu koju je primio.
58

Buhari, Kitab al-da'wat, br. 5838.

191

Zaista je to - kao to sam naveo - velika odlunost i upornost. To je takoer potvrda od strane onoga koji poziva u vjeru da je on prvi koji se odaziva dunostima svog poziva, zahtjevima svoje misije, naredbi Boijoj, Njegovom propisu, Njegovoj sankciji i Njegovim obredima. Prenosi se od Ibn Abbasa r.a. da je Poslanik u toku none molitve govorio: "Boe, zahvala Tebi pripada, Ti si uvar nebesa i Zemlje i onoga to je na njima! Tebi hvala. Tebi pripada vlast na nebesima. Zemlji i onome to je izmeu njih! njih! Tebi hvala. Ti si svjetlo nebesa i Zemlje i onoga to je izmeu

Tebi hvala. Ti si Istina, Tvoje obeanje je istina, susret s Tobom je istina, Tvoje rijei su istina, dennet je istina, dehennem je istina, poslanici su istina, Muhammed je istina, i kraj ovog svijeta je istina. Boe moj, Tebi se predajem, u Tebe vjerujem, na Tebe se oslanjam, u Tebe se pouzdajem, sa Tvojom pomoi i radi Tebe se parniim i Tebi se obraam za rjeenja, pa, oprosti mi to sam ranije uinio i to sam otehirio, to sam objelodanio i to sam zatajio, Ti si onaj koji je i prije i poslije iskljuivi Gospodar. Nema drugog boga osim Tebe. Nema nikakve akcije niti snage osim s Allahom."59 Mi iz iskustva znamo da isto promiljanje i razgovor sa Allahom d.. nee biti iskren osim daleko od ljudi, daleko od njihovih besmislica i beznaajnih stvari. Pa otuda takvo stanje jeste poznato samo onima koji ive izolovano. Oni koji se bave prouavanjem Poslanikova ivota vide u njegovom vladanju ono to je opreno ovom to sam naveo. On je rjeavao probleme kako pojedinaca tako i zajednice i pitanja prijatelja i protivnika, odredbe o ratu i miru, probleme vezane za stanje due i osjeanja te razliitih miljenja vie od bilo kog drugog u ljudskom
59

Buhari, Kitabu al-da'wat, br. 5842.

192

rodu. A uz sve to njegova duhovna istoa i intelektualna snaga niim nisu oskrnavljene. Ostavljao je dubok trag na druge a nije potpadao pod niiji uticaj. On je aktivni usmjeriva a ne onaj koga drugi usmjerva. Unapreivanje njegovih moralnih, kulturnih, duhovnih vrijednosti jeste dio njega. Taj dio ga uvijek prati i njegova vrijednost je jednako postojana i bez pripreme. A ta je sa drugim istaknutim linostima? Njihovo moralno uzdizanje je rezultat njihovog napora steeno posebnim sredstvima i specijalnim samokontrolama. Oni su u pravu kada se boje njegovog gubitka ili umanjenja njegovog inteziteta kroz dodir sa neznalicama. Ti vidi ovog plemenitog Poslanika meu skupinom Arapa u razliitim, bunim zajednicama kako upuuje svoje odmjerene rijei da ne zna kojoj bi se vie divio, finoi due koja prati njegove rijei ili ljepoti sklada kojim povezuje svoj iskaz!? I ni jednoj od ove dvije stvari ne pribliava se niko do li ovjek vian peru koji za sebe trai istou, mir svojim mislima, a potom pie s razumijevanjem smirenou i dostojanstvom. Nema sumnje da je izvor ovog stalnog uzdizanja i snage koja ga prati od veze njegovog srca sa Gospodarom Zemlje i neba te kretanja njegovih misli u sistemu kojeg nemogu razumjeti ni velikani a kamoli neznalice. Prirodno je da nosilac ovog poslanstva ivi tokom svog ivota ist od svake mahane i ist od svakog prijekora. I ne poznaje se u njegovoj tajnosti i javnosti, zadovoljstvu i srdbi, nita osim ono to tei ka viem cilju. Nema velikana niti uglednog koji ne posrne i uini grijeh do te mjere da meu ljudima vlada spontana saglasnost na meusobno opratanje greaka i sitnica koje u svakodnevnom ivotu ne mogu izbjei. Meutim, postoje ljudi sa ijeg se nenatrunjenog izvora smije bez bojazni piti.

193

Oni su najbolji izabranici meu Boijim robovima. U svijetloj prethodnici ove iste skupine jeste istaknuti voa, milost koja daje uputu, zatieni Poslanik, Muhammed sin Abdullahov. Salavat na njega i njegove od prethodnika i potonjih!

194

SHODNO TVOJOJ VRIJEDNOSTI BIE TI UPUENA I KRITIKA

Zavist, kao loe svojstvo, stara je koliko je star i ovjek. im se upotpune vrline due ili se umnoe Boije blagodati kod ovjeka, do te mjere da sve ogranieno i manjkavo u njemu uzrokuje tegobu, u grudima nosi skriveni gnjev i srdbu, ivi tekim ivotom koji ne moe nita olakati osim ieznue blagostanja, nestanak sjaja i moi i neuspjeh. Smatrao sam da je ponaanje velikih i monih, i maniri umiljenog ivota, koji su osobenost njihovog razmiljanja i osjeanja, razlog njihovog preziranja bijednih i slabih. Zatim sam shvatio greku takvog miljenja, jer koliko je nadarenih kojima njihova slava ne uveava nita osim bliskosti s ljudima i naklonosti njima. Ali i pored toga, gorke posljedice ih prate, namjerno izobliavanje njihovih lijepih djela, te pretjerano uveavanje njihovih sitnih pogreki. U emu je tajna? Tajna je u tome da ruan u ljepoti vidi izazov, glup u otroumnosti vidi neprijatelja, nesupjeni u uspjehu vidi svoje omalovaavanje i slino. A ta ine genijalci i istaknuti da bi primirili ove pokuene naravi? Ako moje vrline vidite k'o grijeh ta je onda po vama dobro i u emu da ga naem? Jedan istaknuti alim pokuao je da iznae psiholoko rjeenje za ovaj sukob izmeu nosioca nadarenosti i onih koji to nisu rijeima: Ako mi zavide ja ih ne korim i prije mene se zavidjelo nadarenim 195

pa je ostalo ono to je u meni i ono to je u njima a veina je pomrla zbog srdbe koju je nosila u sebi. Kamo sree da se stvar zavri usliavanjem ove elje. Zaista je ivotna stvarnost drskija od onog to mi elimo. Skrivena mrnja zlobnika i njihove spletke i zavjere nisu jo ni zavrile a druge su poele. Oni vrlo esto i uspiju u onome to od zla prieljkuju. Velike su genije u blato zatrpali mali mnogobrojni sporovi. Takvo stanje u svakom vremenu zahtjeva brzu pomo a ponekad i utjehu da nadarenima vrati povjerenje u sebe i da ih ohrabri na novo koraanje na njihovom putu bez oajavanja ili zastajanja. To stoga to ih mnogi zbog mrnje ele demoralisati i razoarati. Takvi su u potrebi da im se kae: "Ne oajavajte, jer doista ono to vam zamjeraju i prigovaraju samo se podudara sa onim to vam je dato od snage i talenta." Kae Karindi: "Mnogi ljudi nalaze lijek u tome da optuuju ljude koji ih kulturno ili po poloaju i uspjehu nadmauju, a kao primjer toga je i pismo koje sam primio od gospoe koja je korila generala "Oslobodilake vojske" kojeg sam ja prije toga hvalio i podrao na radiju. Ova gospoa mi je napisala slijedee: "General Bjuis je prisvojio osam miliona dolara koje je sakupio na ime siromanih i bijednih." injenica je da je ova optuba apsurdna i da ova ena nije ciljala da dokae stvarne injenice, nego je eljela da dostigne tog velikog ovjeka, ovjeka koji je bio na veem nivou od nje. Bacio sam pismo u korpu za otpatke i zahvalio Bogu to nisam mu te ene. Ovo pismo nije povealo moje znanje o generalu Bjuisu nego je povealo moje znanje o toj eni, pa kao to openhauer kae: "Niske due nalaze uitak u istraivanju greki velikog ovjeka." 196

On dalje navodi: "Teko ovjek moe povjerovati da dekan fakulteta moe slijediti gnjev niskih dua. Ali prethodni dekan fakulteta "Dill" Teejmuni David je naao veliki uitak u ciljanim laima protiv dekana Tomasa Defersona autora Deklaracije o samostalnosti". Dekan fakulteta je visoki nauni poloaj, pa je nuno da oni koji vre tu dunost budu simboli u vrlinama, a ne voe koje predvode lai i izmiljanja. No, veze izmeu visine poloaja i veliine due su iskidane... Koliko je sebinosti meu ljudima na visokim poloajima! Njima je jedini podsticaj uspon, pridobijanje koristi, borba protiv onih na viem poloaju i zadovoljenje njegovih sljedbenika. No, najtei oblici zavisti koji potiru istinu, ubijaju savjest prisutni su meu ljudima na visokim poloajima koji uivaju visoko potovanje. Predstavnici vjerskih skupina u doba Muhammeda a.s. su osjetili njegov dolazak pa su pokuali da se uvjere u istinitost njegove misije i ispravnost njegova poslanstva. To nije trailo mnogo vremena pa su se ljudi ubrzo uvjerili da se nalaze pred Poslanikom od Gospodara svjetova te da treba da ga vjeruju i da mu priu. No oni su se svjesno okrenuli od ove istine i prezreli da je spomenu, a kamo li da je zagovaraju! "Oni kojima smo dali knjigu znaju Poslanika kao to sinove svoje znaju ali neki od njih svjesno istinu prikrivaju." (El-Bekare, 146) Zato toliko prikrivanje? Zatita sitnih dua kada primijete znakove dostojanstva i veliine koju je sudbina dodijelila ovjeku jeste zavidnost! Ne poznajem runiju niti pokvareniju sliku od svetenika koji svojim jezikom govori o Bogu a iza njegove sjajne odore i poloaja krije se dua puna bakcila egoizma i bijednog isticanja. "Mnogi sljedbenici knjige jedva bi doekali da vas, nakon to ste postali vjernici, vrate u nevjernike iz svoje line zlobe, iako im je istina poznata." (El-Bekare, 109) 197

"... Ili bi ljudima na onome to im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeli. A Mi smo Ibrahimovim potomcima knjigu i mudrost dali, i carstvo im veliko darovali." (En-Nisa, 54) "Jadno je to zato su se prodali: da ne vjeruju u ono to Allah objavljuje, samo iz zlobe to Allah, od dobrote svoje, alje Objavu onome kome On hoe od robova svojih." (El-Bekare, 90) udno je da su svetenici i propovjednici nastavili umjesto bitke za Istinu bitku mrnje protiv nje. Hukali su svoje obmanute vjernike protiv nove vjere (islama) i njenog Poslanika govorei o njemu sve najloije. Izazvali su surove ratove koji su se mogli izbjei da su se njihove due oistile od ljubomore. Smatram da je Allah d.. odabrao svog posljednjeg Poslanika od povjerljivih da bi smanjio tegobe koje bi se javile u sluaju da bi on bio od predstavnika crkve. Ove rijei izgovaram nakon to sam u vjerskim sredinama proveo nekoliko desetina godina. Jer da je "Muhammed" bio jedan od crkvenih slubenika pa da ga je sudbina odabrala da izvri izmeu njih misiju reforme i preporoda, stari kardinal bi rekao: "Ja sam stariji od njega!!!" Drugi bi rekao: "Stariji sam u slubi od njega." Trei bi rekao: "Ako je on znan nije dobar organizator, a ako je dobar organizator nije znaniji od mene! etvrti bi rekao: "On grijei u vrenju obreda!" Peti bi ga optuio zajedno a esti opet za neto drugo. A zatim bi se svi oni sloili da sprijee njegovu misiju i da obezvrijede njegovo poslanstvo! Allah je mogao da uini Isa'a jednim od jevrejskih alima ali je ostavio njihovu sredinu da kljua u svojoj mrnji i nadmetanju za vostvom i dominacijom, a zatim je prenio svoj govor na usta djeteta, 198

da izgovara Objavu dok je jo u kolijevci, ne bi li se svetenstvo opomenulo. Karindi nam otkriva neke skrivene stvari line ljubomore rijeima: "Godine 1862., general Grant u amerikom graanskom ratu je dobio odluujuu bitku sa vojskom Sjevera, zato je pridobio naklonost irokih narodnih masa, a odjeci ove bitke odrazili su se i u samoj Evropi i nije prolo ni est sedmica od ove pobjede a general Grant je uhapen i degradiran. Plakao je vojskovoa zbog tog ponienja kao to plae dijete. A zato je uhapen? Jer je izazivao zavidnost svojih pretpostavljnih i pobudio njihovu ljubomoru." Postii spas od ivotnih tama, ljudskih nepravdi i mrnje nije jednostavna stvar. Zato je neophodno svjetlo koje alje Gospodar zore, a on jedini je u stanju da pobrie znakove noi, znakovima dana! Allah nam je naredio da od njega traimo zatitu od zla zavidnika kao to mu se utjeemo od zla mrkle noi i od svih oblika zla i neprijatnosti, svejedno dolazilo to od ivotinja ili od ljudi. "Reci: "Utjeem se Gospodaru svitanja od zla onoga to On stvara, i od zla mrkle noi kad razastre tmine i od zla smutljivca kad smutnje sije i od zavidnika kad zavist ne krije!" (El-Felek, 1-5) Ovakvo traenje zatite je nuno, pa oni kojima su date materijalne ili moralne blagodati koje navode druge da ih umanje i da zatvore puteve ivota i napretka pred njima, su u najveoj potrebi za Boijom pomoi, kako bi oni mogli izvriti svoju misiju i pokazati svoje sposobnosti. Iako su Boiji poslanici jai od toga da izgube povjerenje sami u sebe pred najezdom lai i optube kojima ih obasipaju zavidnici i oni koji negiraju istinu, oni su u potrebi svakog trenutka za podrkom Uzvienog Allaha kako ne bi omalovaavanje ili potcjenjivanje u njima ostavili traga. "A ti budi strpljiv! Allahovo obeanje je, zaista istina i neka te nikako ne obmanu oni koji vrsto ne vjeruju." (Er-Rum, 60) "I kad god bi pored njega prolazile glaveine naroda njegova, rugale bi mu se. "Ako se vi rugate nama," govorio je on, 199

"rugaemo se i mi vama, onako kako se vi rugate, i saznat e te zaista, koga e snai sramna kazna i ko e u vjenoj muci biti." (Hud, 38-39)

200

BUDI IMUN NA KRITIKU

U mojoj knjizi "Moral muslimana", nakon to sam ukazao na vrijednost snage, napisao sam: to je priroda imana kada nae mjesto u srcu, on tada daje ovjeku snagu koja se odraava na njegovo ukupno ponaanje, pa kada govori, on govori ubjedljivo; kada radi, radi savjesno i marljivo; kada krene, njegov cilj mu je jasan, i sve dotle dok je on siguran u ideju koja puni njegov um i osjeaje koji mu puni srce, u njemu dvoumljenje nee nai mjesta, i vrlo rijetko e ga estoke oluje pokrenuti iz njegovog stajalita. ak mu nee biti teko da kae onima oko njega: "Reci: "O narode moj, ti postupaj onako kako postupa, a i ja u postupati, pa e te znati koga e stii patnja koja e ga poniziti i koga e vjena patnja snai." (Ez-Zumer, 39-40) Ovaj izraz, koji je naveden uporedo sa izazovom, i ovaj samostalni duh u djelovanju, i to samopouzdanje u ono to vidi da je istina, ini ga ovjekom specifinog principa pa on komunicira s ljudima sa jasnim ciljem. Ako vidi da djeluju ispravno, podri ih, a ako vidi da djeluju pogreno, okrene se slijedei svoju savjest. Kae Poslanik a.s.: "Neka niko od vas ne bude povodljiv pa da kae: "Ja sam sa ostalim ljudima, ako oni lijepo postupaju postupam i ja, a ako oni loe postupaju to isto inim i ja!" Nego vi budite postojani. Ako ljudi lijepo postupaju postupajte i vi, a ako oni loe postupe vi se klonite njihovih loih postupaka."60 injenica je da jak ovjek treba tue stvari da ostavi po strani i da ivi oslanjajui se na svoje sopstvene snage, imajui na umu da su ljudi protiv njega a ne za njega, da su oni teret a ne oslonci i kada ga zadesi neugodnost neka prikrije svoju bol i neka ne oekuje dobro od toga to e im ispoljiti svoju tugu.

60

Tirmizi, Al-birr wa al-siletu, br. 1930.

201

Malo zanimanje za ljude, njihovo miljenje ili osjeanja koja prikrivaju, kod nekih jakih linosti pretvara se u osjeaj pun prezira i osornosti ba onako kako kae El Mutenebbi: Ko poznaje dane i ljude onako kako ih ja poznajem baca svoje koplje bez milosti. Mi ne potvrujemo ovakvu nastranost u obaranju vrijednosti. Mi savjetujemo da se irim masama ne daje vie nego im pripada po moralnim i inelektualnim zaslugama, jer stepen irih masa nije presudan u odreivanju zasluga ili vrijednosti nego se one uzimaju iz njihovih originalnih izvora ne obraajui panju na one koji ih ne poznaju ili u njima prelaze granice pa makar se radilo o hiljadama takvih. Na velikim ljudima je da svoje ponaanje grade iznad ovih osnova, i da se ne uzrujavaju zbog kritike upuene prema njima ili zbog mnotva onih koji ih napadaju i kore. Kae Karindi: "Jednog dana sreo sam Generala Smejdli Bitlera koji je nosio nadimak "Sotona pakla" i bio poznat kao najodluniji voa meu onim koji su bili na poloaju glavnokomandujueg amerike mornarice, pa mi je rekao da je u svojoj mladosti bio veoma ambiciozan elei da stekne veliku slavu i ugled te postane velika linost. Zbog toga se osjeao vrlo neugodno i kod najmanje kritike ljutei se na sve to bi moglo povrijediti njegovu ast i dostojanstvo. Meutim, trideset godina provedenih u mornarici promijenilo je njegovu prirodu, tako da mu kritike vie nita ne znae. Rekao mi je: "Mnogo puta sam okusio razliite oblike ponienja. Nazivan sam grdnim imenima kao stari pas, ogavna zmija ili lisica. Kleli su me vjeti u kletvi i nisu ostavili ni jednu pogrdu da me njome nisu grdili. Pa ta misli da li sam na to obraao panju? Ne nikada. Da danas ujem nekog od njih kako me psuje ne bih se okreno da vidim koje to." Ova posljednja istina slina je rijeima arapskog pjesnika u pogledu zanemarivanja bestidnih: 202

Kada bih na svakog psa koji na mene laje bacio kamen stijena bi bila dinara vrijedna. Zaista oni na koje mnogo utie ono to ljudi kau, oni koji se raduju kada ih neko hvali a aloste kada ih neko kudi; oni su u velikoj potrebi da se oslobode od ove samobmane i da svoje nerve ojaaju velikim koliinama smirenosti i ravnodunosti i da se ne zavaravaju zbog rijei pohvale ili pogrde; jer kada bi znali kakvi su poticaji i motivi tih rijei i kada bi se izmjerila njihova stvarna vrijednost vidijeli bi da one ne znae nita. Ako i pretpostavimo da one neto znae, pa zato bi se ovjek time ponosio ili alostio zbog ovih prolaznih komentara iz usta onih koji nalaze radost u poslovima drugih?! Zaista najbolje to je reeno o shvatanju irokih masa u pogledu ispravnosti jeste ono to je navedeno u Kur'anskom ajetu: "Ako bi se ti pokoravao veini onih koji ive na zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili. Oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore." (El-En'am, 116) Ameriki pisac je sebe naao primoranim da prizna ovu injenicu kada kae: "Otkrio sam tokom godina da nisam u stanju da sprijeim jezik ljudi od toga da iskau neprijateljstvo i nepravdu prema meni, ali sam pronaao neto to je bolje od toga, a to je da ignoriem prijekor i kritiku ljudi." I takoer kae: "Ja sam siguran da ljudi nisu zaokupljeni razmiljanjem o Zejdu ili Amru vie od nekoliko trenutaka, oni su zaokupljeni razmiljanjem o sebi od trenutka kad otvore oi ujutro pa dok ne sklope oi naveer. Laka glavobolja koja ih zadesi dovoljna je da skrene njihove misli sa moje ili tvoje smrti." Ovo je istina o ljudima zbog ijih pria o nama vodimo brigu. Pree nam je od vaganja njihova miljenja da upozorimo na okolnost koje ine mnoge od njih da odobravaju ili odbacuju ono to im se kae pa ak i da vjeruju u to ili ga negiraju.

203

Abdullah ibn Ubejjj - jedan od najistaknutijih munafika prvog perioda islama - gledao je na islam pogledom netrpeljivosti i nepovjerenja sve do pobjede muslimana u bitci na Bedru kad je pohitao zajedno sa svojom skupinom da primi islam argumentujui to rijeima da se islam ojaao i uvrstio nakon te pobjede. Mnogo je ljudi koji svoje miljenje o nekoj stvari grade na osnovu onoga to ide uz tu stvar. Oni koji prigrle istu istinu, pa makar je i oslabili porazi, visoko cijene njene vrijednosti pa makar i u prainu baena bila a ovakvi su vrlo rijetki na svijetu. Obini ljudi su naalost uz onoga koji posjeduje ovaj svijet pa makar on bio i zao. A jezici u uzdizanju njegove stvari skoro da ne prestaju kako iz elje tako i iz strana. Zato se kae: ko posjeduje dunjaluk obaspe ga pohvala drugih a od koga se dunjaluk okrene, otrgnu se od njega i njegove lijepe vrline. Ima ljudi kad ih dobro zadesi govore mu ono to prieljkuje, a ako ga to zaobie govore pogrde. Poslanik je mrzio da su ljudi aktivni jedino pod pritiskom ovih niskih poticaja pa kae: "Lo li je rob koji zbog ostvarivanja elja bude ponien, lo li je rob kojeg strah od istine udaljava." injenica je da su osjeaji elje i straha, koristi i uskraenosti, skrivena tajna mnogih kritika i zadovoljstava, osvete i podrke. Abraham Linkoln je nastojao biti uspjean u svakoj bitci koju je vodio. Zato? Jer e pobjeda sprijeiti jezike koji ga napadaju. A u sluaju da bude poraen kada bi ga i meleki pravdali ljudi ne bi prihvatili to opravdanje ve bi brzo povjerovali njegovom protivniku i prihvatili sve optube koje mu se upuuju bile istinite ili lane. Zato Linkoln kae: "Kada bih ja pokuao samo da proitam ono to mi se upuuje od kritike radi odgovora to bi zauzelo sve moje vrijeme, i sprijeilo me od mojih poslova! Ali ja ulaem trud kako bih 204

ispunio svoju obavezu, pa ako taj trud urodi plodom onda se ne obazirem na kritiku jer e ona sama po sebi nestati. A ako moj trud bude uzaludan onda ni zakletva anela da sam imao dobru namjeru ne bi nita znaila, dovoljno mi je od onog to me vee za miljenje ljudi da obavim svoje dunosti i tako zadovoljim moju savjest." I sasvim je normalno da ovjek pribjegne ovakvoj samostalnosti i superiornosti kada ga zadesi bujica napada zavidnika i optubi klevetnika sve dok je isitna sa njim. to se tie zdrave kritike vezane za greke ili nadoknade onoga to je proputeno od konstruktivnoga - takva kritika mora biti u cjelosti prihvaena, makar takvi kritiari imali i loe namjere. Jer loa namjera pada samo na njih, a nama je bolje da se okoristimo onim to je ispravno u njihovoj kritici. Jer, ko zna? Moda to okoritavanje njihovim miljenjem bude jai udarac njihovim bolesnim duama od bilo koje druge reakcije. Razuman ovjek prislukuje ono to njegovi neprijatelji govore o njemu, pa ako se to pokae lanim odbaci ga i ne pridaje mu znaaj, a ako je istina okoristi se time. Zaista ovjekovi neprijatelji pomno istrauju njegove postupke pa moda zastanu na onom na emu mi nismo zastali i obratili panju a tie se neeg vanog. Davno je reeno: Bog se smilovao ovjeku koji mi pokloni moje mahane - pa ko nam pokloni nae mahane mi emo istog trenutka prihvatiti njegov poklon a potom pohitati da ispravimo vidljivo i skriveno u nama, tako da ne ostane prostora za djelovanje onoga koji mrzi ili zavidi.

205

SVEDI SAM SVOJ RAUN

Nema ni jednog vanijeg posla a da nema svoju raunicu kojom se kontrolie njegov poetak i njegov kraj, njegov dobitak i njegov gubitak osim ovjekovog ivota koji tee na nejasan nain da mu se ne zna ni uspon ni pad. Da li neko od nas razmilja o tome da uzme registar u koji e biljeiti ono to radi ili ono to ostavlja od dobra ili zla, da s vremena na vrijeme zna svoj saldo od dobrog i loeg te da zna kada je u dobiti a kada je u gubitku? Kada bi mi djelovali nasumice i radili samo ono to nam se dopada bez razmiljanja o onome to to slijedi ili bez kontrolora, bilo bi dozvoljeno iz nemarnosti i nehaja da rasipamo svoj ivot kao to nerazumni rasipa svoj imetak i da zaboravimo prolost i njena iskustva i da kroimo u budunost ne bojei se greke ili grijeha! Pa kako sve to kad Uzvieni ima uvare koji biljee i najsitnije detalje u naem ivotu: "I knjiga e biti postavljena i vidjeete grijenike prestravljene zbog onoga to je u njoj. "Teko nama" govorie - "kakva je ovo knjiga ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" - i nai e upisano ono to su radili. Gospodar tvoj nee nikome nepravde uiniti." (El-Kehf, 49) Nismo li onda mi duni da pratimo ovu evidenciju koja se samo nas tie? Zar ne treba da budemo stalno svjesni koliko inimo lijepoga a koliko loega!? Zaista, ovakav odnos neznalica prema ivotu koji ne vode rauna ta je bilo i ta e biti ili zadovoljavanje letiminim pogledom u procjeni nekih postupaka ili zastraujuih pojava jeste lo predznak. Takav postupak asni Kur'an ubraja u odlike ivotinja a po njima se poznaju munafici koji nemaju razboritosti, niti vrstog ubjeenja: "Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dva puta u iskuenje padaju, pa opet niti se kaju niti se opameuju." (Et-Tevbe, 126)

206

Islamski pedagozi se slau u tome da je nuno da svaki ovjek preispita sebe u skladu s prirodom islama, sa porukom Boijeg Poslanika kad kae: "Preispitajte sebe prije nego vas drugi budu preispitivali, i vagajte svoja djela prije nego vam ih drugi budu vagali."61 I njegove rijei: "Pametan je onaj koji strogo vodi rauna o svojim postupcima i radi za ivot poslije smrti, a slab je onaj koji slijedi svoje strasti i bezrazlono se nada i pouzdava u Allaha." (El-Munziri) Ibn El Mukafea smatra da bi bilo dobro da ovjek registruje sve postupke koje ini time to e desnu stranicu odrediti za dobro a lijevu za loe djelo. Karindi smatra potrebnim uoavanje samo loih djela, jer ovjeka interesuje da otkloni ono to je loe pri njemu i da izbjegne u budunosti ono to je radio u prolosti. On kae: "U jednoj ladici mog stola stoji registar na kom pie: "Gluposti koje sam poinio!" Ja smatram ovu knjigu dovoljnim registrom za greke u koje sam pao. Neke od tih greaka sam diktirao a za neke sam se stidio pa sam ih sam pisao. A da sam bio do kraja iskren sa samim sobom zasigurno bi moj sto bio pretrpan sa slinim fasciklama ispunjenim mojim grekamam i glupostima. Kada uzmem taj registar i ponovim svoje kritike koje sam sebi uputio, osjeam da sam snaan da se suoim sa najokrutnijim i najteim problemima uz pomo iskustva prolosti koja sam biljeio. Obiavao sam da prenosim ljudima lo ishod mojih sueljavanja sa problemima ali nakon to sam postao stariji i mudriji shvatio sam da sam jedino ja odgovoran za ono to me zadesilo od zla. Dok je Napolen bio u progonstvu na ostrvu Sveta Jelena rekao je sljedee: "Niko nije odgovoran za moj poraz. Ja sam zaista sebi bio najvei neprijatelj!" U mojoj ranoj mladosti bio sam vrlo precizan u mojoj samokontroli. Pravio sam kratkorone programe za oslobaanje od svojstava i djela koja mi se nisu sviala, i sjeam se da sam se pomogao jednim od tih podsjetnika da bi potvrdio faze kroz koje sam prolazio i to
61

Tirmizi, Kitabu al-sifatu al-qiyamati wa al-rakaiki wa al-war'i, br. 2383.

207

sa dva aspekta - intelektualnog i psihikog, mada sam na kraju zanemario taj metod ne smogavi snage za nj. Moj neuspjeh bio je u tome to sam ja eljene rezultate traio brzo, iako sam bio ogranien okolnostima koje tu brzinu nisu doputale. Pocijepao sam taj podsjetnik u trenucima oaja jer sam gledao u njegove stranice pa nisam naao nikakav napredak. To je liilo na bolesniku listu u kojoj se nije nazirala nikakva promjena usprkos velikoj brizi i nonoj nesanici. Sada vidim da sam napravio greku kada sam odgovorio na ovaj oaj, jer sam gledao na stvar iz tijesnog ugla, sa aspekta sticanja odreenih rezultata u ogranienom vremenu, ne znajui ili previajui ono to okruuje ovjeka od tekoa ljudske prirode, i od prepreka sredine koje se ne mogu ni pobrojati. Bio sam poput plivaa koji se bori sa nadolazeim valovima pa mu je u takvom stanju dovoljno i to to ga valovi nisu vratili nazad i to to nije potonuo da smatra kako je napredovao. Uz dobro strpljenje slijedi postizanje dobrog uspjeha. Dok sam bio mladi falila mi je ova lekcija u tenji za vrijednostima i za visokim uzorima jer je u to vrijeme vladala velika kriza dobrih odgajatelja. Dok sam bio u srednjoj koli kruile su prie o nonim prikazama i osjeao sam strah dok sam sluao vijesti o ovim nevidljivim biima, zatim sam se potrudio da zanemarim taj strah jer se vjernik treba bojati samo Uzvienog Allaha. Trebalo je da odgojim sebe, ali ime!? Samo prisilom na ono ega se bojim. Tih veeri, nakon jacije uputio sam se preko polja u mrak. Onda sam se pribliio haremu koji je bio daleko od naseljenog dijela grada. Koraao sam paljivo kroz njegove tijesne prolaze, a moje oi sve su pomno pratile dok je srce lupalo od straha. Iz moje dubine osjeao sam nelagodu zbog ovog putovanja, ali sam ostao uz svoje miljenje. Odluio sam da uem i proem kroz 208

mezarje kroz nekoliko iduih noi kako bi pobjedio svoj strah koji mi ne dolikuje.62 esto sam na polju duhovne samovjebe krio put zbog nepostojanja dovoljnog broja odgajatelja koji usmjeravaju mlade i zbog nedostatka ili rijetkosti kulture drutva koja bi vodila na pravi put. Od svega to su ovi teki pokuaji ostavili jesu oiljci na mojim ivcima ali bolje je i prei malo granicu u samokontroli nego li je ne imati nikako. Bilo je mogue da sufijsko uenje u islamskoj kulturi bude usmjeriva za postavljanje zdrave kontrole nad nefsom - da ga oslobodi od mahana i uzdigne ka visokim horizontima - da sufijska djela nisu u potrebi da se u cjelosti preiste i tako odvoje dragocjenosti od primjesa. Lahko je opisati bolest u ovim knjigama da je to lijek! Tako se izmijea ubitaan lijek sa ispravnim lijeenjem. I izmjeaju se rijei maloumnih i ludih sa mudrostima uenih i filozofa. Karindi je bio najsliniji sufijskim mudracima kada je ukazao na nunost samokontrole u prii o jednom amerikom biznismenu koji bi svake subote u vee rezervisao vrijeme u kom bi preispitao gubitak i dobitak, razmiljao o svakom susretu, poznanstvu u proloj sedmici, i inae, o svakom dijelu koje je uinio. Potom bi se upitao: koju greku je napravio i kakav je uspjeh ostvario...? Pa kae: "Moda je taj biznismen posudio ovaj metod od Benjamina Frenklina s tim da je jedina razlika izmeu njih dvojice to ovaj nije ekao kraj sedmice, nego je kontrolu pravio svake veeri i tako otkrio trinaest opasnih greaka koje je stalno inio. Od njih su i ove: uzaludno traenje vremena, zanimanje za bezvrijedne stvari i beskorisne rasprave s ljudima." Franklin je sebi dao do znanja da ako se ne oslobodi ovih greaka nee nikada uznapredovati u ivotu. On je odredio po jednu sedmicu za borbu sa svakom od mahana koje je imao i to je inio

62

U sunnetu je zabranjena ovakva pojedinana etnja!

209

redovno i nainio je registar u koji je svakog dana biljeio svoj uspjeh ili poraz u borbi s ovim mahanama. Njegov rat s ovim mahanama trajao je vie od dvije godine pa ih je pobjedio nakon ega nije udo to je postao jedan od najveih ljudi Amerike. Istina je da vjeba nefsa ka savrenstvu i dobru, i njeno odvraanje od zablude i zla zahtjeva dugu kontrolu i preispitivanje. Zaista gradnja nove kue na ruevinama stare ne postie se improvizacijom i nemarom, pa kako bi tek mogla biti izgradnja due? Neophodno je precizno preispitivanje koje se bazira na pisanju, uporeivanju, zbrajanju i budnosti. Onaj ko eli da se okoristi svojom prolou treba da kontrolie svoja stanja i bude stalno pripravan. Konfrolii ih biljeenjem u registru koji e sadravati i dobro i loe, tako e pobjediti prirodu zaborava koja je svojstvena ovjeku.

210

ZAKLJUAK
Da bi se istina sauvala i da bi se precizirale njene granice, nuno ju je upoznati, zajedno sa upoznavanjem njene suprotnosti. Moda e rei: "Zato upoznavati uz Istinu i neistinu? Zato nepoznavanje neistine remeti lijepu predodbu o Istini?" Odgovor bio bio da potpuna predodba mora imati granice do kojih ona dosee, a kod zavretka te granice poinju oprene injenice. Stvari se nee nauiti osim onda kada se spoznaju njihove suprotnosti. Zato su nai prethodnici govorili: "Stvari se poznaju po svojim suprotnostima!" Ljudi se, u svojim svakodnevnim transakcijama, kada prodaju makar komad zemlje, ne zadovolje se njegovim spominjanjem nego se sve etiri strane parcele pojasne i navedu susjedne parcele i njihovi vlasnici kako bi se tano znalo ta predstavlja komad zemlje koji je kupljen ili prodat. Hazreti Omer je bio ustrajan u tome da ljude upozna sa dahilijjetom, ne zato to je spoznaja istog stvarni dio vjere, nego zbog toga to se principi islama nee upeatljivo prikazati osim ako se ne sazna tama i nepravda zbog ije izmjene je dola vjera i potiranja njihovih znakova. Kae Omer r.a.: "Islam slabi dio po dio kod onoga ko odraste u islamu, a ne spozna ta je dahilijjet!" Pa je otuda neophodno svakome ko se zanima za islamske znanosti da izuava cjelokupni ivot i da upozna razliite oblike ljudske aktivnosti kao i njihove blie i dalje ciljeve. Zaista uskogrudost i loe poimanje onoga to se zbiva i onoga to se oekuje u ivotu, i ograniavanje u granice linog miljenja i zadovoljavanje s jednom stranom spoznaje jeste zapreka u spoznaji islama i okoritavanja njegovom bogatom tradicijom u oblastima 211

kulture i odgoja, islamskog prava i zakonodavstva, te politike pojedinca i zajednice. Komparativna istraivanja su po mom miljenju najkorisnije sredstvo za traenje istine i njeno otkrivanje. Ja pozivam istaknute naunike da okrenu svoje lice ka rezultatima do kojih su dole razne znanosti i da toj spoznaji dodaju izuavanje islama i tako sa djeliminom usporedbom mogu stii do nunosti i neophodnosti da se svijet okorist njegovom uputom i da se otklone prepreke koje spreavaju ljude od islama. Na kraju upuujem rijei muslimanskoj ulemi: Zaista njihova nedovoljna spoznaja ivotnih znanosti je veliki zloin koji se moe poiniti protiv islama. Ovo pomanjkanje koje je bilo uzrok zaostajanja na ovom svijetu bie razlog njihovog jo veeg zaostajanja kod Allaha i Njegovog Poslanika. Zaista smo i mi, i nae zemlje, i nai ivoti, i na rad za onaj svijet u potrebi za vie spoznaje i svjetla.

212

EJH MUHAMMED EL-GAZALl

Roen je u decembru 1917. godine, u jednom selu okruga Buhejra. Postao je hafiz Kur'ana u desetoj godini. Srednju islamsku kolu zavrio je u Aleksandriji, a potom je na fakultetu Usulu-d-dina, na odsjeku Da'wa, stekao naune titule. Uio je pred ejhom Dr. Muhammedom eltutom, zatim pred Dr. Muhammedom Ebu Zehreom, Dr. Jusufom Musaom i drugima, a druio se sa imamom Hasanom Bennom, koji predstavlja najznaajnije ime dvadesetoga stoljea u obnovi islamske misli. ejh Muhammed El-Gazali je u svom burnom i plodonosnom ivotu napisao (do 1990.) tridesetak izvanredno korisnih i aktuelnih djela od kojih su mnoga prevedena na veinu jezika kojima govore muslimani. Sva njegova djela su doivjela vie izdanja, neka i desetine, a meu njima i ovo dijelo koje se, evo pojavljuje i na bosanskom jeziku. Objavio je, takoer, stotine lanaka u svim znaajnijim islamskim asopisima i novinama. Uestovao je na svim veim islamskim konferencijama i redovno bio najtraeniji gost. Biografi za njega kau: "On je brana islama svojim znanjem, milju, pisanjem i razgovorom. Prevodio je i govorio ono to je u naim mislima i srcima. Bio je zatvaran i proganjam iz Egipta. Narod ga je volio i zbog njega su dva puta organizovane masovne demonstracije u cijelom Egiptu. Tim demonstracijama su uspjeli natjerati vladu da mu se javno izvini." Njegova djela, koja su prevedena na bosanski jezik su jo i: "Vjerovjesnikov sunnet - izmeu erijatskih pravnika i znanstvenika hadisa" i "Vjerovanje jednog muslimana ".

213