Professional Documents
Culture Documents
Andrej Kukučka 427/11
Voda koja ulazi u kotao mora biti pre svega bistra i bezbojna, dakle bez lebdećih materija i
mutnoće. Korozija se kontroliše održavanjem koncentracije kiseonika ispod dozvoljene granice koja
iznosi 0,002 mgO2/L što u praksi nije teško ostvariti. Međutim, u toku obustave rada pogona
povećava se opasnost od korozije. Iz tog razloga se mora konstantno održavati koncentracija
kiseonika ispod dozvoljene granice. Preporučene karakteristike napojne vode su prikazane u tabeli
1.
Kod izostanka pripreme vode ili nepravilne pripreme vode dolazi do stvaranja kamenca u
kotlu. Njega stvaraju teško rastvorljive kalcijumove i magnezijumove soli i to uglavnom: CaCO 3,
CaSO4, CaSiO3, MgCO3.Za razliku od kotlovskog mulja, kamenac se taloži na najtoplijim mestima,
odnosno mestima koja su neposredno izložena vatri.Na zagrejanim mestima u kotlu dolazi do
stvaranja mehurića, čija veličina zavisi od njihovog površinskog napona i strujanja kotlovske vode.
Unutar takvog mehurića dolazi do izlučivanja soli "na suvo" i to tako da se prvo izdvajaju teško
rastvorljive soli, dok se alkalne soli izlučuju poslednje. Izdvojeni kamenac sprečava efikasnu
razmenu toplote, jer na primer, silikatni kamenac ima toplotnu provodljivost veoma malu - 0,07 -
0,15 kcal /m2h0C, za gips ona iznosi 0,5-0,2 kcal/m2h0C, dok gvožđe ima toplotnu provodljivost od
22 – 45 kcal/m2h0C.
Usled toga ne samo što izdvajanje kamenca dovodi do veće potrošnje goriva, zbog lošeg prenosa
toplote na mestima gde je izdvojen kamenac, nego na tim mestima može doći do lokalnog
pregrevanja zidova kotla.
Stvaranje kotlovskog kamenca koji se taloži na unutrašnjem delu kotla zavisi upravo od
tvrdoće vode koja sadrži jone kalcijuma Ca2+ i bikarbonate HCO3-.
1
2. Tvrdoća vode
Ukupnu tvrdoću (UT) čine sve kalcijumove i magnezijumove soli rastvorene u vodi, ne samo
one koje su vezane u obliku bikarbonata i karbonata, već i one u obliku sulfata, hlorida, nitrata i
silikata.
Karbonatnu tvrdoću (KT) sačinjavaju svi kalcijumovi i magnezijumovi bikarbonati kao deo
ukupne tvrdoće. Kako se kod određivanja karbonatne tvrdoće titracijom 0,1 mol/L HCl uz
metiloranž oslobađa iz bikarbonata sva vezana karbonatna kiselina: Ca(HCO3)2+ 2HCl ⟶ CaCl2+
2H2O + 2CO2, to je njen sadržaj u vodi, izražen u nemačkim stepenima, identičan visini karbonatne
tvrdoće. Time je određen tzv. alkalitet sirove vode. Može se desiti da sirova voda sadrži natrijum-
bikarbonat, dakle so koja sadrži vezanu karbonatnu kiselinu, ali koja ne stvara kamenac u kotlu, već
zaostaje u vodi kao mulj. U tom će slučaju sadržaj ukupno vezane ugljene kiseline biti veći od
ukupne tvrdoće (KT>UT), što je čest je slučaj u vodama na teritoriji Vojvodine.
Nekarbonatnu tvrdoću (NT) čine preostale kalcijumove i magnezijumove soli,sulfati (CaSO4
i MgSO4), hloridi (CaCl2 i MgCl2), nitrati (Ca(NO3)2 i Mg(NO3)2) i kalcijum-silikati.NT se izračunava
iz razlike NT=UT-KT.
S obzirom na sadržaj činilaca ukupne tvrdoće vode se mogu podeliti na nekoliko kategorija
(Tabela 2.)
Svako prisustvo preostale tvrdoće u napojnoj kotlovskoj vodi je nepoželjno, jer tada postoji
mogućnost stvaranja mulja i kamenca, a povećavaju se i uslovi za penušanje kotlovske vode.
Preostala tvrdoća do 0,05 0dH ne pravi smetnje kod kotlova do 40 bara, pod uslovom da se dodaje
sredstvo na bazi fosfata u napojnu vodu i da se vrši redovno odmuljivanje kotla.
2
3. Fizicko-hemijska svojstva
3.1Stepen ugušćenja
Kako se kotlovska voda permanentno ugušćuje, te sadržaj soli u kotlovskoj vodi neposredno
zavisi od primarnog sadržaja soli u napojnoj vodi, a do koje mere je nastupilo to ugušćenje kazuje
stepen ugušćenja. Stepen ugušćenja je broj koji kazuje koliko se puta sadržaj soli kotlovske vode
povećao u odnosu na sadržaj soli u napojnoj vodi.
Penušanje se javlja kao rezultat velike količine rastvorenih soli u kotlovskoj vodi i prisustva
suspendovanih materija organskog i neorganskog porekla. To je pojava koja nastaje kada se gornja
površina kotlovske vode prekrije jakom penom. Pena, odnosno mehurovi u omotaču tečne faze,
sadrže mnogobrojne rastvorene čestice soli kao i nerastvorene prirodno prisutne koloidne materije
iz sirove vode. Veličina ovih čestica je oko 0,1 µm.
Nastajanje pene izaziva niz neželjenih posledica, kao što su povlačenje pene od strane
pare,odnosno čestica vode zajedno sa rastvorenim solima u njoj, što dovodi do povećanja vlažnosti
pare i smanjenja njene čistoće.
1) voda
2) kiseonik
3) karbonatna kiselina
4) soli i alkalije
Fe + 2H+⟶Fe2++ H2
3
Ovo rastvaranje je elektrohemijski proces, koji se bazira na težnji svakog metala da pređe u jonsko
stanje. Do ravnotežnog stanja između gvožđa i vodonikovih jona iz vode dolazi na taj način što
vodonikovi joni predaju svoje naelektrisanje gvožđu, koje prelazi u rastvor kao Fe(OH)3i stvara
zaštitni sloj na čeličnom limu, koji sprečava dalje rastvaranje.
U praksi uprkos visokom pH kotlovske vode dolazi do pojave korozije usled rastvaranja
gvožđa tamo gde je prisutan kiseonik. Kiseonik u vodi predstavlja najveću opasnost, s obzirom da
korozivno deluje u svim sredinama: kiseloj, neutralnoj i baznoj. Ukoliko je u vodi prisutan kiseonik,
on se vezuje na atomski vodonik iz zaštitnog sloja, pa gvožđe postaje opet elektrolitički neutralno, a
njegova površina nezaštićena i podvrgnuta rastvaranju kao u početku.
Uopšteno, korozija metala biva u vodi pospešena prisustvom neutralnih soli, jer povećava
elektroprovodljivost vode, a time se smanjuje otpor lokalnih korozionih struja.
4
4. Priprema vode za parne kotlove
Priprema vode za napajanje parnog kotla sastoji se od niza tehnoloških postupaka kojim se
sirova voda obrađuje tako da odgovara željenom kvalitetu. Na osnovu svojstva i karakteristika
sirove vode određuju se tehnološki postupci prečišćavanja napojne vode. Zbog toga je potrebno
detaljno hemijski analizirati, kao i kvalitativno i kvantitativno odrediti udeo grubih mehaničkih
nečistoća (plivajući i lebdeći sastojci i sastojci koji se talože), udeo koloidnih nečistoća (mineralne i
organske supstance) i udeo rastvorenih nečistoća(soli, kiseline i gasovi).
Uklanjanje mehaničkih nečistoća se vrši tako što se prvo sirova voda provodi kroz rešetku
gde se zadržavaju krupne mehaničke nečistoće(grančice, lišće i sl.), a posle toga voda prolazi kroz
bazen za taloženje gde se istaloži pesak i ostali grublji materijali. Mehaničke taložnice rasterećuju
filterske uređaje koji uklanjaju preostale sitne mehaničke nečistoće. U filteru voda protiče kroz sloj
peska brzinom 8-12 m/h. Brzina se može povećati ako je sloj peska deblji. Mehaničkim filtriranjem
se mogu ukloniti nečistoće veće od 10-4 mm.
Koloidne nečistoće imaju dimenzije između 10-4 i 10-6 mm. Koloidne nečistoće u kotlu
stvaraju penu, pa dolazi do onečišćenja para, a u uređajima za omekšavanje vode takve nečistoće
mogu uzrokovati promene koje smanjuju kvalitet vode.
Voda iz dubokih podzemnih bunara sadrži veće količine gvožđa (najčešće u obliku gvožđe-
bikarbonata) koji mogu onemogućiti delovanje izmenjivača kad se oni upotrebljavaju za pripremu
napojne vode. Ako se voda priprema taložnim postupcima,jedinjenja gvožđa se direktno odstrane.
5
4.4 Odsoljavanje vode pomoću isparivača
Pored soli, napojna voda za kotlove sadrži i rastvorene gasove(kiseonik, uljen-dioksid) koji mogu u
kotlu biti izazivači korozije. Uz konstantan pritisak i povišenje temperature, rastvorljivost gasova u
vodi opada, pri ključanju postiže vrednost nula. Izvođenje gasova iz vode se može izvesti pri
pritisku većem od 1 bar, ali i pri nižim pritiscima.
Iz vode koju dovodimo u kotao moramo izvaditi gas, čak i iz vode u kondenzatoru.
Kondenzat sadrži mali udeo gasova (20 µg/L), a potpuno odsoljena dodatna napojna voda je
zasićena gasovima (pri 1 bar i 20oC: ∼8500 µg/L). Ovakva
voda je veoma agresivna, pa se u posebnom degazatoru
degazira do udela od ∼50 µg/L. Degazator mora biti izrađen
od materijala otpornog na koroziju.
6
Vrlo mala tvrdoća vode može se postići taloženjem dodatkom fosfata, najčešće natrijum-fosfata,
Na3PO4, ali zbog visoke cene taj se postupak primenjuje samo ako je potreban na kraju, posle ostalih
postupaka. Natrijum-fosfat može se i neposredno dodavati u kotlove niskog radnog pritiska, pa će
se tako sva jedinjenja koja bi se mogla istaložiti kao kamenac pojaviti u obliku mulja.
7
5. Omekšavanje i demineralizacija vode jonskim izmenjivačima.
Pri jonskoj izmeni, joni iz rastvora se vežu na jonoizmenjivačku smolu koja otpušta
stehiometrijski ekvivalentnu količinu jona istovrsnog naelektrisanja. Smola je strukturno
trodimenzjonalni kostur na kojem su fiksirani pozitivni ili negativni električni naboji.
Kostur pravi polupropusni sistem u koji joni difunduju. Smola je elektro neutralna jer su
nepokretni joni vezani za kostur smole zamenjeni pokretnim jonima suprotnog električnog
naboja. Kada smola dođe u dodir sa rastvorenim jonima koji su različiti od pokretnih jona
vezanih na amoli, joni će ulaziti u zrno smole dok se ne uspostavi ravnotežno stanje. Ta
ravnoteža poznata je pod nazivom Donnanova ravnoteža. Izmena jona između izmenjivača i
rastvora elektrolita može nastupiti samo između jona istih naboja i vrši se reverzibilno. To
znači da se katjoni izmenjuju katjonima, a anjoni anjonima. Prema tome, izmenjuju li se
katjoni ili anjoni, smole se mogu podeliti na katjonske i anjonske. Uopšteno, jonska izmena
rastvorenih jona (A) s jonima (B) vezanim na nerastvornu makromolekularnu strukturu
smole (R) prikazuje se jednačinom:
gde oznake (s) i (l) označavaju čvrsto stanje jona (s) kada su vezani na smolu odnosno
rastvoreno stanje (lq) kada se nalaze u rastvoru.
Jonska izmena se odvija u koloni napunjenoj smolom, a posle zasićenja aktivnih grupa
smole jonima iz rastvora, ista se regeneriše rastvorom sredstva za eluaciju vezanih jona sa
smole, čime se smola ponovo prevodi u početni jonski oblik.
8
Prema načinu dobijanja, jonoizmenjivače možemo podeliti na neorganske (prirodni
i veštački alumosilikati) i organske (na bazi veštačkih masa). Jonski izmenjivači se dobijaju
najčešće procesima polimerizacije na bazi stirena i divinil-benzena i na bazi meta-akrilne
kiseline. Polistirenski skelet smole koji ima najširu primenu proizvodi se polimerizacijom
monomera stirena (vinil-benzena) i divinil-benzena pomešanih u različitim razmerama.
Polimer čistog stirena je meka plastična masa niske tačke topljenja, pa se tek dodatkom
divinil-benzena dobija čvrsta struktura nerastvorljiva u kiselinama i bazama. U proizvodnji
smola polimerizacija se najčešće odvija u suspenziji gde se kapljice monomera polimerizuju
u vodi formirajući čvrste kuglice polimera, a kao katalizatori polimerizacije upotrebljavaju
se organski peroksidi.
9
Tabela3. Jonozmenjivačke smole i njihove aktivne grupe
Da bi moglo doći do izmene jona između mase smole i rastvora sa kojim je u dodiru,
jonska masa mora ispunjavati dva osnovna uslova:
Kao pokazatelj dimenzija unutar kojih se kreće jonska izmena, može poslužiti tabela 4 u
kojoj su prikazani prečnici nekih hidratizovanih jona. Između jona iste valence, lakše će
difundovati i biti izmenjeni oni joni koji imaju manji radijus.
10
Tabela 4. Prečnik hidratizovanih jona u nm
Jonska izmena ima sličnost sa adsorpcijom. Kod nje, kao i kod adsorpcije, čvrsto telo veže
na sebe neku rastvorenu supstancu. Područje adsorpcije se nalazi između hemijske veze sa
jedne strane i fizičke veze sa druge strane (adhezija, kvašenje). Razlika između čiste jonske
izmene i čiste adsorpcije je u tome, što se u prvom slučaju izmena vrši u stehiometrijskim
odnosima, dakle reverzibilno, dok u drugom slučaju adsorbent može vezati na sebe
elektrolit ili neelektrolit, bez bilo kakvog otpuštanja u rastvor.
Koliko god ta razlika izgledala jasna, u praksi nije tako jednostavno, jer je gotovo
svaka jonska izmena praćena adsorpcijom, dok sa druge strane ima izrazitih adsorbenta
koji mogu delovati kao jonski izmenjivači. Isto tako sa gledišta adsorpcije, jonske
izmenjivače prema hemijskom karakteru ubrajamo u adsorbente polarnog karaktera, koji
kroz svu unutrašnju i spoljašnju površinu vežu suprotne jone preko svojih aktivnih grupa
11
delovanjem Coulombovih sila, koje deluju kod hemijskih reakcija između jona suprotnih
naboja
Kapacitet je mera sposobnosti izmene jona koja označava količinu pokretnih jona
koje određena količina mase može vezati, odnosno izmeniti. Kapacitet zavisi od broja
jonogenih aktivnih grupa. To je najvažnije fizičko-hemijsko svojstvo smole i kvanititativna
mera za njenu sposobnost jonske izmene. Od kapaciteta neposredno zavisi količina smole
koju treba upotrebiti u pojedinom slučaju. Jonskamasa je definisana sa dva kapaciteta:
ukupnim i korisnim.
Ukupni kapacitet jonske mase se izražava u jedinicama kao što su eq/L, g CaCO3/L, g
CaO/L ili eq/g, itd. Jedinica eq/L je verovatno u praksi danas najrasprostrajenija iako
ekvivalent kao jedinica nije dozvoljen u SI sistemu. Ekvivalent se može zameniti SI
jedinicom mol, ali pri tome treba imati u vidu da se tu podrazumeva mol jednovalentnih
jona što je i definicija ekvivalenta. Na primer 1 eq Na+ odgovara 1 molu Na+, ali je 1 eq Ca2+
0,5 mola Ca2+. Dakle, ako je kapacitet nekemase 1 eq/L, masa može vezati 1 mol
jednovalentnog jona, 0,5 mola dvovalentnog jona ili 0,33 mola nekog trovalentnog jona.
Radi se zapravo o molovima naelektrisanja koje masa može da veže.
Korisni kapacitet nije konstantna vrednost varira u zavisnosti od tipa smole i njenog
ukupnog kapaciteta, od vrste jona i koncentracije jona u rastvoru, od protoka kroz kolonu,
temperature, dimenzija kolone za izmenu, takođe i od načina regeneracije i količine
12
utrošenog sredstva za regeneraciju. U svakom pojedinom slučaju u praksi Kk može se
odrediti merenjem zapremine vode (V) koja je protekla kroz jonski izmenjivač od početka
rada (posle regeneracije smole) do proboja jona koji se uklanja u izlaznoj vodi. Takođe
treba znati koncentraciju jona koji se uklanja u izlaznoj vodi (c). Korisni kapacitet se onda
izračuna prema izrazu (5-2), a ako je protok (Q) konstantan, može se računati pomoću
vremena trajanja procesa (t) jonske izmene prema izrazu (5-3). Ukupna zapremina jonske
mase se obeležava sa (Vm). Ukupna zapremina vode koju proizvede jonski izmenjivač
između dve regeneracije naziva se ponekad i ukupno opterećenje filtera:
Kk = V x c / Vm (5-2)
Kk = Q x t x c / Vm (5-3)
Brzina kojom se uspostavlja ravnoteža jonske izmene vrlo je važna pri praktičnoj
upotrebi jonske mase. Što je brzina izmene manja, rastvor elektrolita mora duže ostati u
dodiru sa jonskom masom što otežava odnosno produžuje rad sa masom u koloni. Na
konačnu brzinu izmene utiče brzina difuzije jona u rastvoru i u jonskoj masi. Brzina difuzije
u masi raste sa povećanjem poroznosti jonske mase. Upotrebom jonske mase sa niskim
stepenom umreženja, smanjivanjem veličine zrna i povećanjem temperature povećava se
brzina difuzije. Pri upotrebi mase poželjno je da brzina izmene bude što veća, pe se za
određeni sistem praktično može postići upotrebom jonskih masa pogodnog stepena
umreženja. Kod jona relativno malih dimenzija pogodna je jonska masa sa oko 8 %
divinilbenzena, a kod organskih molekula ili jona velikih dimenzija pogodna je jonska masa
sa ok 4 % divinil benzena uz što manju veličinu zrna ili makroporoznajonska masa.
Pri jonskoj izmeni jon iz rastvora prelazi difuzijom iz rastvora u pore jonskemase,
zamenjuje se vezanim jonom koji difunduje u rastvor da bi se zadržala elektroneutralnost
izmenjivača i rastvora. Čitav tok jonske izmene sastoji se od tri procesa:
Najbrži proces je zamena jona tako da na ukupnu brzinu jonske izmene utiče samo
difuzija jona u rastvoru i jonskoj masi.
13
Brzina kretanja jona u rastvoru zavisi i od mešanju koje se postiže proticanjem
rastvora kroz kolonu ili mućkanjem suspenzije smole. Međutim, zbog hidrodinamičkih
uzroka mešanje unutar tankog sloja koji okružuje svaku česticu izmenjivača je nepotpuno.
Kao aproksimacija može se upotrebiti model po kojem se rastvor savršeno meša, dok je
čestica izmenjivača okružena tankim filmom potpuno nemešane tečnosti. Debljina sloja
nemešane tečnosti (δ) zavisi će od stepena mešanja rastvora. Budući da se pretpostavlja da
je rastvor savršeno izmešan, brzina procesa će biti određena samo difuzijom kroz tanki sloj
tečnosti. Difuzija kroz taj sloj odvija se po Nernstovom zakonu difuzije u tankom filmu.
Brzina difuzije kroz Nernstov sloj može se povećati:
J = D x Δc/x (5-11)
gde je brzina jonskog fluksa (mol s-1 m-2), Δc razlika koncentracija između mesta odakle
jon difunduje i mesta na koje difunduje (mol m-3), a x udaljenost između mesta (m).
Brzina difuzije u zrnu jonskemase zavisi od veličine pora mase, zatim naboja i
veličine hidratisanog jona. U difuziji učestvuju samo joni koji se ne menjaju tj. samo katjoni
kod katjonskih izmenjivača i anjoni kod anjonskih. Joni koji se ne menjaju ne ulaze u zrno
mase zbog Donnavog potencijala koji se javlja pri difuziji izmenjivih jona iz visoke
koncentracije unutar zrna u razređenom rastvoru. Difuzija određenog jona u zrnu mase
može se ubrzati:
Difuzija kroz tanki sloj i difuzija kroz pore jonske mase odvijaju se različitim
brzinama pri čemu sporiji proces određuje brzinu jonske izmene. Prema tome, jonska
izmena je proces difuzije, kojeg brzina prvenstveno zavisi od pokretljivosti pokretnih jona,
a ne od brzini hemijskih reakcija koje se događaju na aktivnim grupama.
14
5.7 Rad sa jonoizmenjivačima
Radni period filtera za jonsku izmenu se odvija u dve faze koje se neprekidno
izmenjuju u procesu jonske izmene:
U radnom periodu voda prolazi kroz jonoizmenjivač u filteru pod pritiskom od 2-8
bara od gore prema dole i izlazi na donjem kraju filtera sa izmenjenim jonima. Sa obzirom
na to da je filter dimenzionisan za određenu količinu vode, tokom njegovog rada kontroliše
se zapremina protekle vode, a u blizini granične količine protekle vode kontroliše se sastav
vode.
Kolone za jonsku izmenu su slične izvedbe kao peščani filter što omogućuje protok
od gore, kao i prema dole što je važno za regeneraciju jonoizmenjivača. Ako je kolona
čelična treba imati unutrašnji epoksidni premaz za zaštitu od korozije jer pri radu i
regeneraciji često kolonom prolaze agresivni rastvori. Na krajeve cevovoda koji imaju
funkciju ulaza ili izlaza iz kolone montiraju se sapnice koje uskim prorezima sprečavaju
zrna jonskog izmenjivača da usled protoka izađe iz kolone. Pumpe za doziranje sredstva za
regeneraciju su uglavnom plastične da se spreči korozija delova pumpe. Vrlo često se
upotrebljavaju i plastične kolone (za manje količine izmenjivača do 500L) i plastične cevi i
ventili, takođe zbog korozije.
Sp = Q / Vm (5-12)
gde su:
Q – protok vode kroz kolonu
Vm – zapremina mase smole
Sp – specifično opterećenje filtera (h-1)
Jonoizmenjivači obično rade pod specifičnim opterećenjima od 5-40 h-1, dok pri
regeneraciji sredstvo za regeneraciju prolazi kroz izmenjivač pod Sp od 5 – 10 h-1. Izuzetak
je slabo kiseli izmenjivač u H+ formi pri dekarbonizaciji kojem je maksimalni Sp za rad 20-
25 h-1. Minimalni i maksimalni protok vode kroz kolonu za jonsku izmenu onda se lako
izračuna pomoću Sp prema jednačini (5-12).
15
Kod prvog punjenja filtera jonoizmenjivačem treba postupiti tako da se prethodno
nabubrena masa (bubrenje 24 h) sipa u filter, koji je do 1/3 napunjen vodom. Posle toga se
voda ispusti, da bi se mogla kontrolisati visina sloja mase, koja ne sme preći 60% od
ukupne visine filtera. Tada se filter zatvori i dobro ispere čistom vodom i tek posle toga se
pristupa procesu jonske izmene. Treba voditi računa, ako je filter van pogona, da je jonska
masa uvek pod vodom da ne bi došlo do stvaranja mehura vazduha unutar sloja
jonoizmenjivača što bi umanjilo učinak jonske izmene. Kod postrojenja kod kojih rad traje
više od osam sati dnevno, obično se postavlja baterija od 2 i više filtera, tako da je jedan
naizmenično u pogonu, dok se drugi regeneriše.
Prilikom transporta je važno paziti da masa ne izgube svoju vlagu. Kod transporta i
skladištenja moraju se čuvati u dobro zatvorenim posudama, bilo plastičnim ili limenim. Da
bi se sprečilo onečišćenje jonske mase od npr. rđe, one moraju biti smeštene u plastične
vreće zajedno sa vrećom u dobro zatvorenoj posudi. Isto tako treba voditi računa da se
jonske mase ne drže u vrućim prostorijama (npr. u kotlarnici). Osim toga, se ne smeju
izložiti mrazu, da se u njima prisutna vlaga ne bi zamrznula, što bi dovelo do oštećenja i
drobljenja zrna.
U tehnologiji vode jonska masa se upotrebljava za velik broj procesa obrade vode.
Njenom primenom mogu se dobiti svi tipovi voda i ukloniti sve vrste jona i mnogo
organskih materija. Važnije primene jonoizmenjivača su:
Kao što je već rečeno, jonsku masuposle zasićenja u procesu rada treba regenerisati
rastvorom sredstva za regeneraciju. Učinak regeneracije i radno vreme filtera za jonsku
izmenu zavise isključivo od uspešno obavljenog procesa regeneracije. Isto tako kvalitet
vode zavisi od kvaliteta procesa regeneracije. Zato možemo reći da je regeneracija
najvažnija operacija u procesu jonske izmene.
16
Tabela 5 Jonoizmenjivači i sredstva za regeneraciju
Ako znamo korisni kapacitet jonske mase, onda se teorijski može izračunati
potrebna količina sredstva za regeneraciju da bi se aktivne grupe zasićene jonima iz vode u
procesu jonske izmene, regenerisale jonima sredstva za regeneraciju. Za računanje
teorijske količine sredstva za regeneraciju može poslužiti izraz (5-13) u kojem je korisni
kapacitet izražen u eq/L (odnosno mol/L jednovalentnih naboja). Ako je Kk izražen nekom
drugom jedinicom treba ga pre uvrštavanja u jednačinu (5-13) preračunati u eq/L pazeći
na valence jona u jedinici korisnog kapaciteta (vidi poglavlje kapacitet izmene). Proizvod
Vm x Kk predstavlja ukupan broj aktivnih grupa mase koji je iskorišten odnosno zasićen
jonima koji se uklanjaju iz vode u procesu i koje je potrebno regenerisati. Vm x Kk je
izražen u ekvivalentima odnosno molovima (budući da aktivne grupe svih tipova mase
imaju jednovalentne naboje). Ako jonsku masu želimo da regenerišemo nekim
jednovalentnim jonom (npr. Na+ ili H+) tada će za zasićivanje svih aktivnih grupa trebati
onoliko molova tog jona isto koliko ima aktivnih grupa odnosno u izraz (4-13) ćemo za zszr
uvrstiti 1. Ukoliko želimo regenerisati masu u formi nekog dvovalentnog jona (npr. Ca2+)
tada će nam trebati upola manje molova dvovalentnog jona od broja aktivnih grupa da
bismo zasitili sve grupe jer dvovalentni jon za vezivanje na masu treba dve aktivne grupe,
pa ćemo u izraz za zszr uvrstiti 2. Takođe, ako je jon kojim regenerišemo jednovalentan, ali
u molekuli sredstva za regeneraciju ima više od jednog atoma (npr. hloridni jon u CaCl2 ili
vodonikov jon u H3PO4) tada se za zszr uvrštava proizvod naboja i broja atoma u jedinjenju
(npr. 2 na hloridni jon iz CaCl2 ili 3 za vodonikov jon u H3PO4). Za većinu sredstava za
regeneraciju koja se upotrebljavaju u praksi (HCl, NaCl, NaOH) zszr je 1.
gde su:
mszr – masa sredstva za regeneraciju
Mszr – molarna masa sredstva za regeneraciju
zszr – naboj jona sredstva za regeneraciju (proizvod naboja jona i broja njegovih atoma u
vezi)
18
Uvođenje sredstva za regeneraciju vrši se u istom smeru u kojem je vođen proces
jonske izmene, obavlja se najčešće mešanjem vode i koncentrisanog sredstva za
regeneraciju. Mešanje se odvija u cevi, tako da se koncentrisano sredstvo za regeneraciju
ubrizgava dozirnom pumpom u cev sa vodom ili se koncentrisano sredstvo usisava pomoću
ejektora (vakuum sisaljke na principu Venturijeve cevi). Proces regeneracije obično traje
od 20-40 minuta. Brzina kojom sredstvo za regeneraciju prolazi kroz jonoizmenjivač
definisana je specifičnim opterećenjem procesa regeneracije koje mora biti do 5 h-1.
Ispiranje se i ovde provodi u dve faze. U prvoj fazi brzog ispiranja voda se uvodi
istim smerom kao i sredstvo za regeneraciju i istim specifičnim opterećenjem. Sporo
ispiranje služi da bi se sredstvo za regeneraciju optimalno iskoristilo odnosno da sredstvo
19
koje je došlo na ulaz u kolonu i prođe kroz kolonu nošeno vodom za ispiranje. Pri tome
treba paziti da sporo ispiranje ne traje predugo jer bi se pri ispiranju sirovom vodom,
najvažniji sloj mase na kraju kolone pri procesu rada, odnosno na početku kolone pri
protivstrujnoj regeneraciji, mogao zasititi jonima iz vode za ispiranje i trako umanjiti
kvalitet izlazne vode. Joni iz vode za ispiranje neće se vezati na masu ako je u njemu još
visoka koncentracija jona sredstva za regeneraciju, ali ako ispiranje traje predugo i
koncentracija jona padne došlo bi do postupnog zasićenja sloja izmenjivača jonima iz vode.
U praksi sporo ispiranje specifičnim opterećenjem 5 h-1 traje otprilike 10 minuta.
Brzo istostrujno ispiranje vrši se na isti način kao i kod istostrujne regeneracije.
Ti4+, Cr3+, Al3+, Ba2+, Pb2+, Fe2+, Cd2+, Ni2+, Zn2+, Ca2+, Mg2+, Ag+, Cu+, K+, NH4+, Na+, H+.
Jako kisela jonska masa se upotrebljava najčešće u Na+ formi za omekšavanje vode i
u H+ formi kao prva faza demineralizacije za uklanjanje katjona.
20
5.10 Slabo kiseli katjonski jonoizmenjivač
21
Tabela 5. Selektivnost jako baznih jonoizmenjivača u padajućem nizu u zavisnosti od aktivne grupe u razređenim
rastvorima
Aktivna grupa Selektivnost (u padajućem nizu)
-N(CH3)3+ PO43-, SO42-, NO3-, Br-, Cl-, HCO3-, F-, OH-
-N(CH3)2(CH2CH2OH)+ PO43-, SO42-, NO3-, Br-, Cl-, HCO3-, OH-, F-
-N(CH2CH3)3+ NO3-, SO42-, Br-, Cl-, HCO3-, OH-
23
Omekšavanje vode neutralnom jonskom masom se danas primenjuje za mnoge
svrhe gde postoji opasnost od taloženja kamenca. Najvažnije su priprema vode za kotlovska
i rashladna postrojenja da se spreči taloženje kamenca prilikom grejanja. Česta je upotreba
u proizvodnji voćnih sokova i bezalkoholnih pića. U nekim zemljama se i voda za piće
delomično mekša što povećava cenu vode, ali se proces isplati zbog ušteda u korišćenju
detergenata koji mnogo bolje peru u mekšoj vodi i zbog uštede radi boljeg rada uređaja koji
su osetljivi na taloženje kamenca (grejači vode, veš mašine i sl.). Omekšanje jonskom
izmenom ima široku primenu npr. u mašinama za pranje posuđa da se spreči taloženje
kamenca, a potrebna so za regeneraciju u formi granula se periodički treba dodavati za
regeneraciju jonoizmenjivača.
24
predviđene za regeneraciju rsatvaranje tableta je usporeno pa se u rezervoaru održava
stalna koncentracija NaCl.
25
5.16 Omekšanje vode uz prethodnu dekarbonizaciju
Kod pripreme vode za napajanje kotlova niskog pritiska direktno omekšavanje vode
neutralnim jonoizmenjivačem se moževršiti samo u slučaju, ako karbonatna tvrdoća sirove
vode nije veća od 6 onj, jer se procesom neutralne jonske izmene stvara ekvivalentna
količina natrijum hidrogenkarbonata koji se u kotlu raspada u natrijumhidroksid, slobodnu
karbonatnu kiselinu koja uzrokuje koroziju. Ako voda sadrži povišenu karbonatnu tvrdoću
potrebno je vodu prvo dekarbonizovati, a zatim omekšati. Proces se tada odvija
kombinacijom dekarbonizacije i omekšavanja. Voda se prvo dekarbonizuje slabo kiselom
masom, nastali CO2 ispari degazatorom, a zatim se voda omekša neutralnom jonskom
masom.
26
Jako kiseli jonoizmenjivač Jako bazni jonoizmenjivač
u H+ formi u OH- formi
Ukoliko zbog grešaka pri radu ili nepredviđenih okolnosti dođe do navedenog
taloženja po anjonskom jonoizmenjivaču, moguće je talog ukloniti propuštanjem kiseline
kroz anjonski izmenjivač, ali treba imati na umu da se pri taloženju dolazi do pucanja zrna
izmenjivača i gubitka dela kapaciteta.
27
koncentracija slobodnih kiselina, jer se pojavljuju neutralne soli. Iz istih razloga,
približavanjem tački iscrpljenja filtera, pH-vrednost u izlaznoj vodi katjonskog filtera će
rasti. I tzv. negativna m-vrednost (potrošak 0,1 M NaOH uz metilnarandžasto na 100 ml
ispitivane vode) koja predstavlja meru za sadržaj u vodi prisutnih slobodnih kiselina može
poslužiti za kontrolu rada katjonskog izmenjivača. Smanjenje negativne m-vrednosti je
takođe znak da se približava iscrpljenje filtera.
Ukoliko dođe do proboja anjona usled zasićenja jako bazne jonske mase, a to bi bili
hloridni joni za koje ova masa ima najmanji afinitet. Pri ovom proboju takođe će doći do
povećanja elektroprovodljivosti, ali i do pada pH vrednosti izlazne vode zbog prolaska
hloridne kiseline. Ako voda sadrži veću količinu silikata koji imaju mali afinitet vezanja na
jako bazni jonoizmenjivač tada će se u izlaznoj vodi prvo pojaviti silikatna kiselina, a tek
kasnije porasti provodljivost zbog proboja hlorida jer je silikatna kiselina vrlo slaba pa ne
disocira i ne pridonosi elektroprovodljivosti vode. Stoga nije dovoljno provoditi kontrolu
samo određivanjem provodljivosti. U procesima gde silikati ne smeju biti prisutni u
obrađenoj vodi treba kontrolisati i koncentraciju silikata.
28
Posle prolaska sredstva za regeneraciju kroz kolonu, katjonski jonskoj izmenivač se
ispira vodovodnom vodom. Pri ispiranju i uklanjanju viška kiseline iz kolone postupno
raste pH vrednost. Ovo povećanje pH vrednosti ne ide do neutralnog područja jer
katjonskamasa svojim radom proizvodi kiseline. U zavisnosti od količine i sastava soli u
ulaznoj vodi pri radu izmenjivača obrađena voda će imati odgovarajuću pH vrednost. Ako
se pri prethodnim ciklusima rada zabeleži pH vrednost izlazne vode pri normalnom radu
mase onda se proces ispiranja može kontrolisati merenjem pH vrednosti u vodi od
ispiranja pri čemu ispiranje traje dok se pH vode ne smanji na radnu vrednost. Moguće je i
titrirati izlaznu vodu masnom sodom da bi se tačno odredila količina kiseline u vodi. Kada
se utrošak masne sode ustali odnosno postane isti iz više uzastopnih određivanja, smatra
se da je kolona isprana. Često se posle prvih nekoliko regeneracija odrdi vreme potrebno za
ispiranje, pa se ispiranje prekida automatski posle određeneog vremena.
Tabela 7. Stepeni Baumea, relativne gistine, maseni udeli (u porocentima) i masena koncentracija vodenih rastvor HCl pri
20 oC
oBe Relativna gustoća ω (%) γ (g/L)
0,5 1,0032 1 10.03
1,2 1,0082 2 20,16
2,6 1,0181 4 40,72
3,9 1,0279 6 61,67
5,3 1,0376 8 83,01
6,6 1,0474 10 104,7
7,9 1,0574 12 126,9
9,2 1,0675 14 149,5
10,4 1,0776 16 172,4
11,7 1,0878 18 195,8
12,9 1,0980 20 219,6
14,2 1,1083 22 243,8
15,4 1,1187 24 268,5
16,6 1,1290 26 319,0
17,7 1,1392 28 344,8
18,8 1,1493 30 371,0
19,9 1,1593 32 397,5
21,0 1,1691 34 424,4
22,0 1,1789 36 451,6
23,0 1,1885 38 479,2
24,0 1,1980 40
29
Iz-NR3HCO3 + NaOH Iz-NR3OH + NaHCO3 (5-25)
Iz-NR3Cl + NaOH Iz-NR3OH + NaCl (5-26)
Iz-(NR3SO4)2 + 2 NaOH Iz-(NR3OH)2 + Na2SO4 (5-27)
Iz-NR3NO3 + NaOH Iz-NR3OH + NaNO3 (5-28)
Iz-NR3HCO3 + NaOH Iz-NR3OH + NaHCO3 (5-29)
Iz-/NR3HsiO3)2 + $ NaOH Iz-(NR3OH)2 + 2 Na2SiO3 + 2 H2O (5-30)
Tabela 8. Stepeni Baumea, relativne gustine, maseni udeli (ω) i masene koncentracije (γ) vodenih rastvora NaOH pri 20
oC.
Proces ispiranja anjonskog jonoizmenjivača posle regeneracije je završen kada izlazna voda
od ispiranja anjonskog jonoizmenjivača više ne sadrži hlorid jon (test sa AgNO3: jedna do
dve kapi 5 % rastvora Ag NO3 dodati vodi i ako nestaje beli talog nerastvorljiv u HNO3 znak
je prisutnosti hloridnog jona, a bezbojan rastvor posle dodatka srebro nitrata ukazuje da je
30
kolona isprana). Mnogo jednostavniji način je kontrola merenjem elektroprovodljivosti u
izlaznoj vodi od ispiranja. Kada provodljivost u vodi padne ispod zadovoljavajuće vrednosti
od 10 μS/cm, proces ispiranja se prekida i dobijena demineralizovana voda može se
upotrebljavati.
Za demineralizaciju se može koristiti i mešani filter. Ovaj tip filtera sastoji se od jako
kiselog jonoizmenjivača u H+obliku i jako baznog jonoizmenjivača u OH-obliku koji se
regenerišu odvojeno, a zatim potpuno izmešaju u jednoj koloni. Pri tome se mora paziti na
odnos zapremina jonskih masau odnosu na njihove različite kapacitete (obično se
upotrebljava odnos 1:1,5-2 u korist anjonskemase). Mešani filter daje vrlo visok kvalitet
vode (ispod 1 μS/cm) koju nije moguće postići izmenjivačima u zasebnim kolonama. Slični
kvalitet moguće je postići još samo elektro-dejonizacijom vode. Mešani filter može se
upotrebiti i kao dodatni filter iza kolone katjonskih i anjonskih masa za poboljšanje
31
kvaliteta vode i povećanu sigurnost kvaliteta ili kao samostalni filter za direketnu
deminirelazaciju vode. Njegova primena u tom slučaju ima izvesne prednosti u odnosu na
opisanu demineralizaciju:
32
6. Primer linije za demineralizaciju vode
Linija se sastoji od dve baterije jonoizmenjivackih kolona, jako kisela i jako bazn, na bazi
dupleks sistema sa neizmeničnim radom, izmedju njih se nalazi degazator.
33
7. Tabele sa karakteristikama jako kiselih i jako baznih
jonoizmenjivača
34
R.B. PROJEKTOVANE KARAKTERISTIKE JAKO BAZNI ANJONSKI
JONOIZMENJIVAČ
1. OPŠTE KARAKTERISTIKE
1.1. RADNI PROTOK (m3/h) 50
1.2. PAD PRITISKA - P (bar) max 0,2
2. TANK
2.1. MATERIJAL TANKA Čelik impregniran epoksidom
2.2. DIMENZIJE TANKA - x H (mm) 1600 x 4000
2.3. POPREČNI PRESEK (m2) 2
2.4. ZAPREMINA TANKA (L) 8000
3. SAPNICE
3.1. VELIČINA OTVORA - gornja i donja m) 200
4. MASA ZA PREČIŠĆAVANJE
4.1. AKTIVNA MASA AMBERLITE IRA 402 OH
4.2. TIP MASE Polistiren divinilbenzen
kopolimer
4.3. ZAPREMINA (L) 4000
4.4. VISINA SLOJA (mm) 2000
4.5. PAD PRITISKA - P (BAR) 0,1
4.6. SPECIFIČNO OPTEREĆENJE (BV/h) 12,25
4.7. LINEARNA BRZINA (m/h) 12,53
4.8. SPECIFIČNO OPTEREĆENJE (l/h/dm2) 125,3
5. UPRAVLJANJE
5.1. MANUELNI VENTILI PVC
5.2. PRIKLJUČAK VODE , ULAZ-IZLAZ (col) 4”
5.3. PRIKLJUČAK ZA KANALIZACIJU (col) 3”
5.4. RADNI PRITISAK (BAR) 1,8 – 9
5.5. RADNA TEMPERATURA (oC) 1 – 40
6. PRANJE MASE
6.1. SREDSTVO ZA RASTRESANJE I PRANJE SIROVA VODA
6.2. TIP REGENERACIJE ZAPREMINSKI
6.3. NAČIN REGENERACIJE RUČNI
6.4. SREDSTVO ZA REGENERACIJU NaOH 2 - 4 %
6.5. UKUPNI KAPACITET JONSKE IZMENE 1,80 eq/L
6.6. KOLIČINA OTPADNE VODE ZA JEDNU MAX 10
REGENERACIJU (m3)
35
/HQQWHFKEY
5RWWHUGDPVHZHJP
++'HOIW
info@lenntech.com
www.lenntech.com
Tel. +31-15-261.09.00
Fax. +31-15-261.62.89
Description
AMBERJET 1200 H resin is a uniform particle size, high quality, strong acid cation exchanger designed for use in all
general demineralisation systems. The uniformity and mean particle size of AMBERJET 1200 H resin have been
optimised for use in industrial demineralisation equipment including mixed beds when paired with AMBERJET 4200
Cl resin. AMBERJET 1200 H resin can be directly substituted for conventional gel cation exchange resin in new
equipment and in rebeds of existing installations.
Typical Properties
These properties are typical but do not constitute specifications.
Performance
Operating capacity and sodium leakage depend on several factors such as water analysis, temperature and
regenerant level. The engineering data sheets EDS 0355 A, 0356 A, 0359 A, and 0360 A, provide information to
calculate them.
Limits of Use
AMBERJET 1200 H resin is suitable for industrial uses. For all other specific applications such as pharmaceutical,
food processing or potable water applications, it is recommended that all potential users seek advice from Rohm
and Haas in order to determine the best resin choice and optimum operating conditions.
Hydraulic Characteristics
Figure 1 shows the bed expansion of AMBERJET 1200 H resin as a function of backwash flow rate and water
temperature. Figure 2 shows the pressure drop data for AMBERJET 1200 H resin as a function of service flow rate
and water temperature. Pressure drop data are valid at the start of the service run with a clear water and a
correctly classified bed.
All our products are produced in ISO 9001 certified manufacturing facilities.
/HQQWHFKEY
5RWWHUGDPVHZHJP
++'HOIW
info@lenntech.com
www.lenntech.com
Tel. +31-15-261.09.00
Fax. +31-15-261.62.89
/HQQWHFKEY
5RWWHUGDPVHZHJP
++'HOIW
AMBERLITE® IRA402 OH info@lenntech.com
Strong Base Anion Exchanger www.lenntech.com
Tel. +31-15-261.09.00
Fax. +31-15-261.62.89
AMBERLITE IRA402 OH is a type 1 gelular, holddown. Combined with a strong acid cation
premium grade, strongly basic, anion exchange exchanger, AMBERLITE IRA402 OH resin reduces
resin. It is based on crosslinked polystyrene and has both strong and weak acid concentrations to
high regeneration efficiency and excellent rinse extremely low levels. Its main use is water
performance. It is used in co-flow regeneration and demineralization. Other fields of application
conventional counterflow systems with downflow include the treatment of electroplating waste and
loading and upflow regeneration with air or water the isolation of anionic metal complexes.
PROPERTIES
Matrix ___________________________________ Polystyrene divinylbenzene copolymer
Functional Groups _________________________ Quaternary ammonium
Physical Form _____________________________ Pale yellow translucent beads
Ionic Form as Shipped ______________________ Hydroxide
Total Exchange Capacity ____________________ 0.95 meq/ml minimum (OH- form)
Shipping Weight___________________________ 41 lbs/ft3
Harmonic Mean Size ________________________ 0.65 to 0.85 mm
Uniformity Coefficient ______________________ 1.6 maximum
Screen Grading (wet) _______________________ 16 to 50 mesh (US Std Screens)
Screen Analysis ____________________________ 2 % maximum on 16 mesh (US Std Screens)
1 % maximum thru 50 mesh (US Std Screens)
/HQQWHFKEY
5RWWHUGDPVHZHJP
++'HOIW
info@lenntech.com
www.lenntech.com
Tel. +31-15-261.09.00
Fax. +31-15-261.62.89
AMBERLITE is a trademark of Rohm and Haas Company, Philadelphia, U.S.A.
Ion exchange resins and polymeric adsorbents, as produced, contain by-products resulting from the manufacturing process. The user must determine the extent to which
organic by-products must be removed for any particular use and establish techniques to assure that the appropriate level of purity is achieved for that use. The user must
ensure compliance with all prudent safety standards and regulatory requirements governing the application. Except where specifically otherwise stated, Rohm and Haas
Company does not recommend its ion exchange resins or polymeric adsorbents, as supplied, as being suitable or appropriately pure for any particular use. Consult your
Rohm and Haas technical representative for further information. Acidic and basic regenerant solutions are corrosive and should be handled in a manner that will prevent eye
and skin contact. Nitric acid and other strong oxidising agents can cause explosive type reactions when mixed with Ion Exchange resins. Proper design of process equipment
to prevent rapid buildup of pressure is necessary if use of an oxidising agent such as nitric acid is contemplated. Before using strong oxidising agents in contact with Ion
Exchange Resins, consult sources knowledgeable in the handling of these materials.
Rohm and Haas Company makes no warranties either expressed or implied as to the accuracy of appropriateness of this data and expressly excludes any liability upon Rohm and
Haas arising out of its use. We recommend that the prospective users determine for themselves the suitability of Rohm and Haas materials and suggestions for any use prior to their
adoption. Suggestions for uses of our products of the inclusion of descriptive material from patents and the citation of specific patents in this publication should not be understood as
recommending the use of our products in violation of any patent or as permission or license to use any patents of the Rohm and Haas Company. Material Safety Data Sheets outlining
the hazards and handling methods for our products are available on request.
9. Literatura
40