Katolički Tekst

344
Svim itateljima i suradnicima

Slube Boje radostan Boi
i blagoslovljenu Novu godinu eli vam
Urednitvo
345
SADRAJ - CONTENTS
LANCI I RASPRAVE
347 Marijan Mandac, Naziv Bogorodica za Djevicu Mariju u otako doba
Appellation de Thotokos pour la Vierge Marie lpoque patristique.
380 Ante Mateljan, Sveenik i bolesnik
Naela za kransku komunikaciju sveenika i bolesnika u bolnici
Priest and patient
Principles for Christian communication between priest and patient
408 SiniaBalaji,Jasna slika o sebi kao preduvjet poziva
Analiza nekih tekstova ivotopisa sv. Franje Asikoga
Clear picture of oneself as a precondition for vocation
Analysis of some texts from St. Francis of Assisi Biography
LITURGIJA SVETI SUSRET
422 Ghislain Lafont, Euharistija. Hrana i rije
PRAKTINA TEOLOGIJA
435 Romano Guardini, Sabranost
444 Raniero Cantalamessa, Rije i ivot
PRIKAZI, OSVRTI, OCJENE
458 Zbornikradova(ur.A.Polegubi),Novi karizmatski pokreti i gibanja
u Crkvi, Diaspora croatica, knjiga br. 12, Hrvatski duobriniki ured,
Frankfurt na Majni, 2008., 108 str.
460 Kazalo godita
346
347
LANCI I RASPRAVE
4
Saetak
Ve se iz samoga naslova lako vidi to je sadraj obav ljenoga
rada. Naziv nije jedino najuzvieniji za Isusovu Majku nego je
ujedno istinito i najdublje tumaenje otajstva Djeviine osobe i
njezina dijela u povijesti spasenja. Naziva Bogorodica nema na
novozavjetnim stranicama. Stoga je trebalo utvrditi kada se po-
javljuje. To smo uinili povijesno slijedei izvore u kojima se javlja
naziv Bogorodica. To nas je navelo pojanjavati ulomke raznih
teologa otakoga doba. Radei zapazili smo da se naziv Bogoro-
dica zabiljeeno pojavio u etvrtome stoljeu i proirio u cijelome
kranstvu. Vjernici su molitve upravljali Bogorodici i kao takvoj
iskazivali tovanje i ast. Teolozi su u svojim razmiljanjima na-
ziv Bogorodica ukljuivali u duboke teoloke okvire. Jasno je da
se to prije svega odnosi na vjeru u Isusovo boanstvo, Gospodnje
utjelovljenje i in otkupljenja.
Kljune rijei: Bogorodica, Kristorodica, ovjekorodica, teolo-
gija, boanstvo, ovjetvo, narav, osoba, tijelo, istobitan.
Marijan Mandac
NAZIVBOGORODICAZADJEVICUMARIJUUOTAKODOBA
Appellation de Thotokos pour la Vierge Marie lpoque patristique
UDK:232.931
276
Pregledniznanstvenilanak
Primljeno10/2008.
348
Uvod
Mi u kranstvu posjedujemo za sreu vei broj izriaja ko-
jima oslovljujemo Isusovu majku, Djevicu Mariju. Meu njima je
i naziv Bogorodica. On je izniman svojom dubinom, uzvienou
i zvunom ljepotom. Nazivom Bogorodica izriemo da je Djevica
Marija ovjekom rodila Boga koji je Isus Krist. To je sa draj na-
ziva Bogorodica. Rei pak i vjerovati da je Isus, Marijin sin, Bog
bit je i sr vjere u osobu i djelo Isusa Krista.
Marija je po vjenome Bojem naumu i njegovoj nedoku-
ivoj promisli odabrana i odreena da bude Bogorodica. To je
puni smisao itavoga njezina postojanja. Da pak bude dostojna
Bogorodi ca, Marija je zaeta bez iskonskoga grijeha. Uznesena
je u slavu po isteku njezina zemaljskoga ivota jer je Bogorodica.
Za Mariju sve proizlazi iz njezinoga bogomaterinstva. To je njezi-
na svekolika uloga u povijesti ljudskoga spasenja.
Inae sam naziv Bogorodica ne nalazimo nigdje kao takav
u Novome savjetu. Pojavio se u povijesti teologije i dogme. Na
to me emo se u nastavku potanko zadrati. Na dobri i lijepi
naziv Bogorodica prijevod je za grki izriaj O.eese,. Vidi se da
su u njemu rijei O.e,, Bog, i ese,, roenje. in ene je ese,. Ona
zainje edo, nosi ga u krilu i raa na svijet. To znai i izra ava
grka rije ese,. Marija je O.eese, jer je ovjekom ro dila Boga. To
je njezin sin Isus Krist.
U latinskome govoru imamo izriaje za Djevicu Mariju Dei
genitrix, Deipara i Dei mater. Rije genitrix koja se moe pisati i
genetrix znai roditeljica, majka. Marija je roditeljica Boga Isu-
sa Krista. U izriaju Deipara to je najneposredniji prijevod za
O.eese, imamo rijeci Deus, Bog, i pario, roditi. Prema tome, De-
ipara oznauje Mariju koja je rodila Boga koji je postao ovjek.
To je Isus iz Nazareta.
U svezi s nazivom Dei mater, Boja majka, treba rei da se
dosta kasno pojavljuje u otakim spisima. Tome je razlog veoma
razumljiv i jednostavan. Pisci su se bojali da ne bi neupueni i
priprosti Djevicu Mariju ako se nazove Dei mater smatrali ne-
kom od mnogobrojnih grkih i rimskih boica. To Marija uistinu
nije.
U radu to slijedi nastojimo pronai ono osnovno to se od-
nosi na naziv za Djevicu Mariju O.eese,. Kod toga po mogu nosti
idemo povijesnim putem. On nam se ini najprikladnijim. Sli jedit
emo ga do samoga isteka otakoga razdoblja. Katkada se na a-
MarijanMandac:Naziv Bogorodica za djevicu Mariju u otako doba
349
lost poneto ponavljamo. To nikako nismo posve mogli izbjei.
Pri tumaenju se vie puta udaljujemo od naziva O.eese,. Tom
zgodom pruamo neke podatke koji mogu koristiti itatelju.
1. Origen (+ 254.)
U svezi s Marijinim nazivom .eese, najprije spominjemo
Origena.
1
Bio je on veliki teolog i neobino plodni teoloki pisac.
ak je utvrdio i zasnovao zakone i oblike po kojima se izua-
va te ologija kao prava i nepatvorena znanost. Istina je da se u
onome malome dijelu to je na izvornome grkome preivjelo od
Origenovih spisa ne nalazi izrijekom naziv .eese,. Ali je crkveni
povjesniar Sozomen u svojoj Crkvenoj povijesti
2
zabiljeio da
se Origen uistinu sluio nazivom .eese,. Mi nemamo nikakva
uporita ni oz biljna povoda da povjesniaru ne vjerujemo.
3
Lako
je mogue da je upravo Origen razlogom to se u Aleksandrijsko-
me kranstvu rano i postojano uvrijeilo i ukorijenilo Djevicu
Mariju nazivati .eese,. To jasno i bjelodano pokazuje povijest
to dolazi.
2. antiOhijSka SinOda (325.)
Mi se ovdje prisjeamo uistinu drevne biskupske sinode
odrane prvih tjedana 325. u Antiohiji. Izravni je povod sinodi
zapravo bio izbor novoga antiohijskoga biskupa. Ali je biskupi-
ma kojih se na sastanak okupilo neto manje od ezdeset bio cilj
suzbiti i sprijeiti Arijevo uenje. Biskup Aleksandar u Aleksan-
driji to nije uspio ni sam u raspravi s Arijem kao ni njegove alek-
sandrijske sinode. Sada su biskupi u Antiohiji htjeli to postii i
ujedno sami izraziti svoju vjeru.
1
O Origenovu ivotu, djelima i nauku vidi: J. QUASTEN, Patrologia, I., Marietti,
1980., 314-368; B. ALTANER - A. STUIBER, Patrologie, Herder, 1966., 197-209;
J. PAVI - T. Z. TENEK, Patrologija, Zagreb, 1993., 109-117; M. MANDAC,
Origen, Poela, Split, 1985., 11-40.
2
Usp. J. QUASTEN, Patrologia, I., 352.
3
Povjesnik Sozomen ivio je u petome stoljeu i djelovao u Ca rigradu. Vidi: J.
QUASTEN, Patrologia, I., Marietti, 1983., 539-541; B. ALTANER - A. STUIBER,
Patrologie, 227.
SlubaBoja48(2008.),br.4,str.347-379
350
Sinodi je najvjerojatnije predsjedao ugledni biskup Hozije.
4

On je bio biskup u Kordobi. Odigrao je veliku i znaajnu ulogu
kao teoloki savjetnik cara Konstantina na Nicejskome sabo ru
325. Usput spominjemo da je na Antiohijskoj sinodi bio nazoan
i Euzebije Cezarejski. Kako nije htio smjesta potpisati sinodalni
dokument, zaprijetilo mu je izopenje ako trajno ostane pri pr-
voj odluci.
5
Sinodalni su Oci sastavili dosta dugi dokument u kojemu su
potanje izloili vjeru. Pridodali su ga svome sinodalnome pismu.
Oboje su na iroko poslali. To su svakako poslali biskupima
u Italiju i tu naili na odobravanje i dobar prijem.
6
Naznaene
dokumente danas poznamo samo na temelju njihova teksta na
sirijskome. Uenjaci su nakon otre meusobne rasprave pri-
hvatili autentinost dokumenata o kojima govorimo.
7
Mi smo se due zaustavili kod Antiohijske sinode iz 325.
radi Marijina naziva .eese,. Sigurno je da su ga sudio nici Sino-
de upotrijebili u svome iskazu vjere. U to se ne moe sumnjati.
8

Lako se iz nastavka vidi zamaitost i povijesna vrijednost nae
tvrdnje. U sinodalnome tekstu koji je nastao u Antiohiji gdje e
se kasnije otro i svom silinom osporavati .eese, ve se 325.
Marija naziva izrijekom .eese,. To je, vjerujemo, prvi put da su
to Oci na sinodi uinili. Oni su u Antiohiju doli iz razliitih kra-
jeva. To odmah znai da se Djevica Marija nekako posvuda ve
tada kao i ranije nazivala .eese,. Drugi razlog ne vidimo da se
razjasni nazonost naziva u sinodalnome dokumentu iz Antiohi-
je 325. Osim toga nema nikakve naznake da se nazivu na Sinodi
itko onda usprotivio. Naziv se smatrao neospornim i to nim u
izricanju vjere. Uz to posve je razumljivo to su sinodalni Oci
borei se protiv Arija i njegovih monih pristaa koji su tvr dili da
4
Glede biskupa Hozija vidi: B. ALTANER - A. STUIBER, Patrologie, 336; M. SIMO-
NETTI, Ossio, u Partologia, III., Marietti, 1978., 58-59.
5
Usp. M. MANDAC, Euzebije Cezarejski, Crkvena povijest, Split, 2004, 14; M.
MANDAC, Atanazije Veliki, Pisma o Kristu i Duhu, Makarska, 1980., 217; J. QU-
ASTEN, Patrologia, II., 313; J.N.D. KELLY, Early Christian Doctrines, London,
1973., 231.
6
Usp. H. MAROT, Conciles antnicens et conciles oecumniques, u Le concile et
les conciles, Cerf, 1960., 41.
7
Usp. J.N.D. KELLY, Altchristlicke Glaubensbekenntnisse, Gttingen, 1972., 207-
210.
8
Usp. A. GRILLMEIER, Die theologische und sprachliche Vorbereitung der christo-
logischen Formel von Chalkedon, u Das Konzil von Chalkedon, I., A. GRILLMEI-
ER - H. BACHT, Wrzburg, 1962., 125 bilj. 14.
351
Isus nije Bog istaknuli da je Marija .eese, i da je zato Isus Bog.
U ispovijedi vjere Antiohijske sinode iz 325. izrijekom pie da se
Sin, Bog Logos, u tijelu rodio iz Bogorodice Marije.
9
3. alekSandar alekSandrijSki (+ 328.)
Aleksandar Aleksandrijski nije vie naroito dobro poz nati
teolog.
10
I to je prava teta i odreena nepravda. Bio je biskup
velike i utjecajne Aleksandrijske crkve. Aleksandar je sve podu-
zeo da u samome zaetku otkloni arijevstvo. To mu na alost
nije polo za rukom. Sigurno je bio meu glavnim linostima na
Nicejskome saboru g. 325.
Od Aleksandra se koji inae nije nipoto bogat teolokim
spisima ouvalo pismo to ga je uputio Aleksandru, biskupu
u Cari gradu. To je pismo veoma znaajno za pitanje kojim se
bavimo. U njemu posjedujemo po prvi put kod jednoga pisca
zabiljeen Marijin naziv i naslov .eese,. Aleksandar je Mariju
izrijekom oslovio .eese, nekako spontano i prirodno. Osjea se
da je to za nj uvrijeeni nain izraavanja. Naziv ne iznenauje.
Ne treba ga obrazlaga ti. Nazivu se nitko ne protivi.
U ulomku
11
gdje se pojavljuje naziv .eese, Aleksandar
Aleksandrijski govori o Isusovome tijelu, c.a. On pri tome na-
braja osnovne dogaaje iz Gospodnjega ovozemnoga ivota koji
su uvjetovani ljudskim tijelom. Aleksandar istie da je Isus svoje
vlastito tijelo primio iz Bogorodice Marije, .s, .eeseu \ata,.
Primio ga je i imao a.,, uistinu. To nipoto nije bi lo nekim pri-
vidom, eesc.t. Lako se vidi to Aleksandar eli istaknuti. Nasu-
prot doceta
12
koji su nijekali da je Isus iz Marije uistinu primio
pravo pravcato ljudsko tijelo i tvrdili da je ono bilo samo odree-
9
Usp. J.N.D. KELLY, Glaubensbekenntnisse, 209; A. GRILLMEIER, Vorbereitung,
73 bilj. 22; A. GRILLMEIER, Christ in Christian Tradition, I., London-Oxford,
1975., 265.
10
U svezi s Aleksandrom Aleksandrijskim vidi: J. QUASTEN, Patrologia, II., 17-
23; B. ALTANER - A. STUIBER, Patrologie, 269; M. MANDAC, Teodoret Cirski,
Izabrani spisi, Split, 2003., 31.
11
Tekst se nalazi u M.J. ROUT De JOURNEL, Enchiridion Patristicum, Herder,
1911 (=EP), 680; Patrologia Graeca (=PG), 568. Takoer usp. J. QUASTEN, Pa-
trologia, II., 22.
12
Glede doceta vidi: M. MANDAC, Atanazlje Veliki, 56-57; M. MANDAC, Teodoret
Cirski, 51; J. LIEBAERT, LIncarnation, Cerf, Paris, 1966., 55-56; J.N.D. KELLY,
Doctrines, 141.
352
ni privid (eesct,), Aleksandar vrsto i postojano ui da je Isus od
Marije uzeo istinsko ljudsko tijelo. Stoga Mari ja i je .eese,. Bez
tijela to ga je Isus uzeo iz Bogo rodice Marije nema ljudskoga
spasenja.
4. euStatije antiOhijSki (+ 337.)
Eustatije je danas za najiru teoloku javnost gotovo posve
zaboravljeni teolog.
13
Nije se tome ni uditi. Eustatije je, istina,
napisao veliki broj vrsnih, raznorodnih i dotjeranih spisa. Ali oni
su se najveim dijelom izgubili. Zato je Eustatije s vreme nom ne-
minovno morao pasti u duboki zaborav. U svoje je vrijeme bio na-
dasve istaknuta linost. Imao je veliku i znaajnu ulogu na Nicej-
skome saboru 325. Tu se broji meu najistaknutije sudionike.
Eustatije bez ikakve potekoe i primisli Djevicu Ma riju na-
ziva .eese,. To treba dobro istaknuti
14
i zapamtiti jer je Eusta-
tije bio biskup i teolog u Antiohiji gdje e se kasnije brojni meu
antiohijcima usprotiviti Marijinu nazivu .eese,. Ina e se lako
dade razumjeti zato je Eustatije sigurno rado i s oduevljenjem
Mariju nazivao .eese,. Bio je temeljiti, uvjereni i nesmiljeni pro-
tivnik arijevaca koji su tvrdili da Isus nije Bog i na svoj su nain
zlorabili naziv .eese,. Eustatije je uzvraao da je Isus Bog jer je
Marija .eese,. Osim Eustatije je bio iskreni prijatelj Aleksandra
Aleksandrijskoga koji je, upravo naznaismo, takoer uvrijeeno
Mariju oslovljavao na zivom .eese,.
5. atanazije Veliki
Atanazija Velikoga nije potrebno nikome poblie pred-
stavljati.
15
To je veliki teolog i bogati teoloki pisac. Mi ga ovdje
spominjemo zbog Marijina naziva .eese,. Atanazije se slu io tim
nazivom. To je posve razumljivo. Bio je akon biskupa Aleksan-
13
O Eustatiju Antiohijskome vidi: M. MANDAC, Teodoret Cirski, 36-37; M. MAN-
DAC, Euzebije Cezarejski, 16; J. QUASTEN, Patrologia, II., 305-309; B. ALTA-
NER - A. STUIBER, Patrologie, 309-310.
14
Usp. J. QUASTEN, Patrologia, II., 308; J.N.D. KELLY, Doctrines, 283; A. GRI-
LLMEIER, Vorbereitung, 125; A. GRILLMEIER, Christ, 298.
15
Atanaziju Velikome posvetili smo jednu knjigu: M. MANDAC, Atanazije Veliki,
Pisma o Kristu i Duhu.
353
dra Aleksandrijskoga i u tome je svojstvu bio istaknuti sudionik
Nicejskoga sabora iz 325. Osim toga Atanazije se najsvestranije
i najupornije suprotstavio arijevcima koji su nijekali da je Isus
u punome i pravome smislu Bog. Nasuprot tome stoji izriaj
.eese,. Budui da je Marija .eese,, Isus je Bog.
Atanazije je u svoja djela temeljito upisao naziv .eese,, i
Mariju smatrao pravom roditeljicom Isusa koji je Bog u punome
i pravome smislu te najvie rijei.
16
Mi se izravno zaustavljamo
barem kod jednoga Atanazijeva teksta gdje itamo i susreemo
naziv .eese,. Ulomak se nalazi u njegovu spisu s dosta dugim
naslovom De Incarnatione Dei Verbi et contra Arianos.
17
Cijelo je
mjesto najvie ljepote i pravoga je teolokoga sadraja.
18
Atanazije razmiljanje poinje time to jasno, saeto i bli-
stavo naznauje razlog utjelovljenju Sina Bojega. On veli da je
Sin Boji zato (saa eue) postao ovjeji sin da si novi ovjeji,
to jest Adamovi, postanu sinovi Boji. Atanazije potom opisuje
roenje Logosa gore iz Oca, ai..i .s Eae,. Za opis je upotri-
jebio etiri razliita priloga. Jedan je od njih atet.,, vjeno. Me-
utim, taj se isti, e aue,, Logos rodio takoer i u vremenu, .i
,ei.. To se Logosovo roenje zbilo dolje iz Djevice Bogorodice
Marije, saa..i .s:a.ieut .eeseu \ata,. Eto tu je pred nama
zapisana rije .eese,. Logos se, prema tome, gore rodio iz Oca
i to vjeno. On se u vremenu, dolje, rodio iz Djevice Bogorodi-
ce Marije. Marija je .eese, jer se iz nje kao ovjek rodio Logos
koji je Bog.
Atanazije u nastavku ulomka biljei da je cilj Gospodnje-
ga roenja od Marije taj da se oni koji su najprije dolje roeni
drugi put rode odozgo, ai..i. To je roenje iz Boga, .s O.eu.
Razumije se ai..i dolazi iz Iv 3,3 te se odnosi na krsno roenje.
Izriaj .s O.eu Atanazije oito preuzima iz Iv 1,13. Vjerniko ro-
enje ai..i roenje je .s O.eu.
Smjerajui na Isusovo djeviansko zaee Atanazije veli da je
Isus na zemlji imao samo majku. Uostalom maloas je za Ma-
riju rekao da je :a. ie,, djevica. U Isusovu zaeu otac nije imao
udjela. Isus je kao ovjek samo iz Djevice Bogorodice Marije.
Vjernici pak u nebu jedino imaju Oca. To je Bog Otac. U tome
16
Usp. J. QUASTEN, Patrologia, II., 77; B. ALTANER - A. STUIBER, Patrologie,
279.
17
O tome djelu vidi J. QUASTEN, Patrologia, II., 32.
18
Vidi: Enchiridion Patristicum, 788; PG, 26, 996.
354
njihovu roenju zemaljski otac nema nikakva dijela. Roeni su
milou iz Boga. Tako je u taj duboki tekst Atanazije prirodnim
nagibom razmatranja uvrstio Marijin naziv .ee se,, Bogorodica.
6. efrem SirijSki (+ 373.)
Efrem je bio i uvijek ostaje veliki teoloki uitelj meu si-
rijskim kranima.
19
Njegov nam je ivot na alost malo poznat.
Vjerojatno je u Edesi uspostavio i vodio katehetsku kolu.
20
Sam
je napisao veliki broj vrijednih i raznorodnih teolokih dje la. Pi-
sao ih je svojim materinskim sirijskim jezikom. Ali kako su nje-
gova djela bila ogromnoga teolokoga znaenja ubrzo su pre-
vedena na druge drevne jezike.
Nama je nadasve drago to nam je zapelo za oko u Enchiridi-
on Patristicum
21
jedna Efremova molitva na grkome. Upravljena
je Mariji koja je Majka Boja. Molitva je zaista prekrasna. Prava je
duhovna pjesma. Bogata je sadrajem. Vidi se da se Efrem s odu-
evljenjem, ista srca i s iskrenom ljubavlju molio ljevici Mariji.
Efrem u molitvi Mariju uz brojne druge nazive zaziva rijei-
ma a,ai. .ees.. Marija je a,aie, .eese,. Pridjev a,aie, znai
neokaljan, ist, netaknut.
22
Djevica Marija takva je .eese,. Ona
je netaknuta. Efrem pri tome bez dvojbe ima na pameti Mariji-
no djevianstvo. U molitvi je viekratno naziva :a.ie,, djevica.
Efrem ak istie da je Marija djevica prije roenja (:ti esei) i
poslije roenja (.a esei). Time izrie da je Marija dje vica prije
i poslije Isusova roenja. Isusa je zaela i rodila kao djevica. Po-
slije Isusa nije imala druge djece.
Efrem u istoj molitvi veli da je na Krist uistinu Marijin
istinski sin. Uz to dodaje da je Krist njegov Bog i stvoritelj.
Efrem potom Mariji kae: Ti si rodila Boga po tije lu. Stoga je
.eese,. Efrem je tako u zazivu i zapoeo svoju molitvu. Izriaj
po tijelu saa casa) itamo u Rim 1,3 i Rim 9,5. Marija je Boga
rodila po tijelu kada je Rije po stala tijelo (Iv 1,14). To znai
ovjek. To je temelj, izvor i ko nani razlog za naziv .eese,. Si-
gurno je ona ena Bogorodica koja je Boga rodila po tijelu da
tako Bog postane ovjek.
19
O Efremu vidi: B. ALTANER - A. STUIBER, Patrologie, 343-346; J. PAVI - T.Z.
TENEK, Patrologija, 215-217; M. MANDAC, Teodoret Cirski, 34-35; P. BETTIO-
LO, Patrologia, V., Marietti, 2001., 445-448.
20
Usp. M. MANDAC, Sveti Jeronim Dalmatinac, Makarska, 1995., 196.
21
Vidi: Enchiridion Patristicum, 745.
22
Usp. A. BAILLY, Dictionnaire grec-francais, Paris, 1903., 336.
355
7. grgur nazijananin
Od Grgura iz Nazijanza
23
za ovo razmatranje uzimamo kra-
i ulomak iz njegova znaajnoga i po sebi znamenitoga pisma
sveeniku Kaledoniju. Pismo smo negda u cjelini preveli i pred-
stavili.
24
Na poetku ulomka koji pojanjujemo
25
Grgur u smislu
zakona i pravila vjere tvrdi da je izvan boanstva (.ee,) svaki
tko u vjeri ne prihvaa i ne ispovijeda da je sveta Marija .eese,,
Bogorodica. Dotini zapravo ne vjeruje da je Isus Krist u puno-
me i pravome smislu rijei Bog. Stoga je izvan kranstva. Ne
moe postignuti poboanstvenjenje to je cilj i konana svrha
kran skoga poziva.
U nastavku razmiljanja Grgur ima na umu uenje po ko-
jemu je Isus Krist protrao kroz Djevicu kao po kanalu. On se
u njoj nije oblikovao boanski i ljudski. Boansko je oblikova-
nje u to me to je Isus zaet bez mua. Marija je Krista zaela
djevian ski, ljudsko se Isusovo oblikovanje sastoji u tome to
je ono po zakonu trudnoe. Tko, dakle, rekne da je Isus Krist
kroz Mariju proao kao po kanalu, on je u zbilji a.e,. On je bez
Boga. I taj je zanijekao da je Djevica Marija .eese,. Dodajemo
da su spomenuto doista uili doceti. Nijekali su potpunu i pravu
zbilju Isusova ljudskoga tijela i time tvrdili da Isus od Marije nije
nita ni uzeo ni primio. Ona mu i nije majka pa zato ne moe
biti ni .eese,.
Grgur Nazijananin u svome ulomku kratkom napomenom
spominje jo jednu skupinu koja u biti odbacuje .eese,. Tu su
oni koji misle da se u Marijinu krilu najprije oblikovao ovjek,
to jest ljudska osoba. Tek je potom u ovjeka uniao Bog.
Tko tako misli i govori i on je saaste,, osuen. Takvo poima-
nje ne ui Boje roenje nego izbjegava roenje. Vjerojatno
Grgur tu na pameti ima krivovjerno kristoloko poimanje onda
poz natoga Pavla Samosatskoga i njegove sljedbenike. Taj je Pa-
vao do ista tvrdio da je Isus obian ovjek koje ga je nadahnjivala
Boja Rije koja je u njemu prebivala.
26
23
Grguru iz Nazijanza posvetili smo jedan spis. Vidi: M. MANDAC, Grgur Nazijan-
ski, teoloki govori i teoloka Pisma, Split, 2005.
24
Usp. M. MANDAC, Grgur Nazijanski, 267-278.46-47.
25
Vidi: Enchiridion Patristicum, 1017; PG, 37, 177; M. MANDAC, Grgur Nazijanski,
269; J. QUASTEN, Patrologia, II., 256.
26
U svezi s Pavlom Samosatskim usp. J.N.D. KELLY, Doctrines, 117; J. LIEBA-
ERT, Incarnation, 101; A. GRILLMEIER, Christ, 182-183.
356
8. grgur iz niSe (+ 394.)
Grgur iz Nise nadasve je plodni teoloki pisac.
27
Gotovo da
ni nema teoloke grane gdje nije napisao zasebno ozbiljno dje lo.
Grgur je bio duboki teolog, vrsni poznavalac Svetoga pisma, pro-
fnjeni flozofski mislilac i mistik najviega dometa. Posjedo vao
je bogatu marilogiju.
28
Grgur se rado sluio Marijinim nazivom .ee se,. Naziv se
ponovljeno nalazi pod njegovim perom. Grgur je uz to kao ne-
to netono, za Djevicu Mariju nedolino i kao posve nepotrebnu
novo tariju odluno odbacio naziv a i.:ee se,. Neki su ga pripisi-
vali Isusovoj majci. Odbacivali su, kudili i osuivali njezin naziv
.ee se, i umjesto njega jedino rabili a i.:ee se,. Tako su zapravo
postupali neki neznatniji teolozi antiohijskoga teolokoga kruga.
Naznaka ai.:eese, ima dva dijela. Jedan je ai.:e,
znai ovjek. Drugi je ese, i znai roenje. Prema tome izriaj
ai.:eese, moemo prevesti kao ovjekorodica. Razumljivo je
zato je Grgur iz Nise bez trunka oklijevanja i bilo kakvoga krz-
manja odbacio naziv ai.:eese, i osudio one koji se njime slue
potisku jui i napadajui Marijin naziv .eese,, Bogorodica.
9. didim Slijepi (+ 398.)
Didim je znaajni teolog i teoloki pisac u Aleksandriji.
29

Pod njegovim je vodstvom Aleksandrijska teoloka kola
30
do-
segnula svoj vrhunac i poslije Didima stala se gasiti i opadati.
Didima zovemo Slijepim jer je ve oko pete godine ivota doista
izgubio vid. Ali je unato tome samim sluanjem postigao veliku
izo brazbu. Inae na Jeronim Didima ne naziva Slijepim nego
onim koji vidi. On vidi i motri nebesko i boansko. Jeronim je
iznimno do bro poznavao Didima. S njim je vodio duge egzeget-
ske razgovore u Aleksandriji i smatrao ga svojim pravim i veli-
kim uiteljem u teologiji.
27
Grguru iz Nise posvetili smo dvije knjige. Vidi: M. MANDAC, Sv. Grgur iz Nise,
Spis o djevianstvu, Split, 1982.; M. MANDAC, Grgur iz Nise, Velika Kateheza,
Makarska, 1982.
28
Usp. J. QUASTEN, Patrologia, II., 292-293; B. ALTANER - A. STUIBER, Patrolo-
gie, 307.
29
O Didimu vidi: J. QUASTEN, Patrologia, II., 87-102; B. ALTANER - A. STUIBER,
Patrologie, 280-281; J. PAVI - T. Z. TENEK, Patrologija, 165-166; A. FRST,
Hieronymus, Herder, 2003., 170; M. MANDAC, Sveti Jeronim Dalmatinac, 169.
30
M. MANDAC, Sveti Jeronim Dalmatinac, 196-198.
357
Didim se u govoru o Djevici Mariji u skladu sa svojom alek-
sandrijskom predajom bez dvojbe sluio nazivom .ee se,. Zato
se redovito spominje
31
kada se nabrajaju drevni teolozi kojima
je priraslo srcu da Mariju nazivaju .ee se,, Nama je naroito ao
to pri ruci nemamo nijedan Didimov ulomak gdje se nalazi naziv
.ee se,. Unato tome nismo Didima htjeli zaobii u ovome radu.
10. Sub tuum praeSidium
Pod naznaenim naslovom imamo na umu kransku moli-
tvu koja poinje rijeima Sub tuum praesidium, pod tvoju obra-
nu. Moli tva je upravljena Djevici Mariji i ona se u njoj naziva
Bogorodica. Stoga i spominjemo tu molitvu. Nije nam pozna-
to kada je nastala. U svakome je sluaju vjerojatno najdrevnija
molitva koju su kra ni upravljali Gospodinovoj Majci. Moemo
s pravom pretpostaviti da je molitva nastala i proirila se meu
vjernicima najkasnije tijekom etvrtoga stoljea jer se upravo
tada ustalilo Mariju nazivati Bogorodica.
32
Posve rado naznaujemo da ni dogmatska konstitucija Dru-
gog vatikanskoga sabora Lumen gentium nije zaboravila moli-
tvu Sub tutum praesidium. Izrijekom je spominje.
33
To Sabor ini
kada govori o tovanju Isusove Majke u Crkvi. Sabor istie da
se Blaena Djevica od najdrevnijih vremena tuje pod nazivom
Bogo rodice. U izvorniku je na latinskome izriaj Deipara. To je,
kazasmo, najneposredniji prijevod za .eese,, Bogorodica.
11. epifanije SalaminSki (+403.)
Epifanija nazivamo Salaminski po gradu Salamini na Ci-
pru.
34
On je tu imao biskupsko sjedite i bio ciparski metropolit.
Inae je Epifanije bio iznimno uen ovjek. Poznavao je vie jezi-
31
Usp. J. QUASTEN, Patrologia, II., 100; A. GRILLMEIER, Christ, 298 bilj. 126; A.
GRILLMEIER, Vorbereitung, 125 bilj. 14.
32
Usp. G. PHILIPS, Lglise et son mystre, II, Desce, 1968., 276-277.
33
Usp. Dokumenti Drugog vatikanskog koncila, (Zagreb, 1970.), Lumen gentium, 8
bilj. 21., str. 204.
34
Glede Epifanija vidi: J. QUASTEN, Patrologia, II., 387-400; B. ALTANER - A.
STUIBER, Patrologie, 315-316; J. PAVI - T. Z. TENEK, Patrologija, 177-178;
M. MANDAC, Sveti Jeronim Dalmatinac, 169-171; M. MANDAC, Ivan Zlatousti,
Krsne Pouke, Makrska, 2000., 23-25.
358
ka. Nadasve se zanimao za povijest Crkve i teologije. Epifa nije je
bio pravi strunjak kada su u pitanju krivovjerja to su se prije
njega javljala stoljeima.
Epifanije se sluio Marijinim nazivom .eese,. To znai da
su ciparski vjernici dobro znali koji mu je smisao i zato se Dje-
vica Marija oslovljava .eese,. U potvrdu kazanoga navodimo uz
stanovito tumaenje jedno mjesto iz djela kojemu je Epifanije
stavio naoko udan i izniman naslov `A,suee,. Pridjev a,suee,
dolazi od imenice a,sua, sidro. Stoga a,suee, znai sidrom
uvreni ili jednostavno vrsto uvreni.
35
Inae se a,suee, u
Epifanijevu naslovu odnosi na kranina. U ivotu to nalikuje
putovanju morem koje zna biti uzbibano kranin ima vlastito
sidro. To je njegova vjera. Stoga se kranin ne boji ni najsilnijih
valova u oluji ivota.
Epifanije u ulomku
36
kojim se izravno bavimo govori o Isusu
Kristu koji je c. , Spasitelj, Isus je Sin Boji i boanski Logos.
Ali je siao s nebesa. To je uinio da unie u djeviansku radi-
onicu. To je krilo Marije koja je djevica. Tu je mjesto gdje djeluje
Spasitelj. Epifanije se doista posluio rijeju . ,ac tei, radionica.
U radionici Marijine utrobe Spasi telj je izradio nae spasenje,
.. ai c.t ai. Nije nimalo teko pogoditi zamaitost i dubinu
Epifanijeve misli. Utjelovljenje, obistinjeno u Marijinu krilu, us-
postava je ljudskoga spasenja. U biti i jezgri tu je ve dogotovljeno
sve jer sve to e jo Isus Krist kao Spasitelj uiniti za spasenje
ljudi poiva i temelji se na utjelovljenju u Djevici Mariji.
Prosljeujui svoje razmiljanje Epifanije naznauje da Lo-
gos pri utjelovljenju nije promijenio narav. Epifanije eli rei da
Spasiteljeva boanska narav, |uct,, utjelovljenjem nije pretrpjela
nikakvu promjenu. Ona je u sebi nepromjenljiva i neizmjenljiva.
Kod utjelovljenja Spasitelj je uzeo ovjetvo. U izvorniku pie
a.i, uzevi. Isti izriaj u svezi s utjelovlje njem itamo u Fil 2,5.
Za rije ovjetvo kod Epifanija stoji rije ai.:e,. Nai e
se i u znamenitoj Kalcedonskoj defniciji. Jasno je da ai.:e,
zapravo oznauje ljudsku narav.
Epifanije pak u svome razlaganju nipoto nije zabora vio do-
dati da se uzeto ovjetvo nalazi s boanstvom. Tako Spasi-
telj ovjeanstva uistinu posjeduje boanstvo i ovjetvo. On
je Bog po boanstvu i ovjek po ovjetvu.
35
Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 12.
36
359
Govorei o Isusu koji je Sin Boji Epifanije u nastavku raz-
matranja kae da je Krist potpun kod Oca. U izvorniku je pridjev
. .te, koji znai potpun, cjelovit, savren. Epifanije je elio kazati
da je Isus Krist jer je Oev Sin neokrnjen u svome boanstvu.
Jednako je Bog kao i Bog Otac. Epifanije to istie jer tako vjeruje i
jer su to odbacivali arijevski teolozi. Oni su je dino pristajali na to
da prihvate kako je Isus okrnjena i smanje na boanstva.
Meutim Sin se uovjeio meu nama. Izriaj meu
nama jamano potjee iz Iv 1,14. Sin je utjelovljenjem uzeo
tije lo i ljudsku duu. Nije se, drugim rijeima, utjelovio na pri-
vid. Epifanije se u svome tekstu posluio rijeju eesct,. Iako je
otklonio i odbacio svaku prividnost Isusova tijela. To je protiv
doceta koji su uistinu uili i govorili da je Isusovo tijelo samo
neki tjelesni privid, eesct,. Epifanije, naprotiv, istie da se Isus
utjelovio po istini, a.ta. Isus je imao pravo ljudsko tijelo. Po-
sjedovao je i ljudsku duu. Isusova ljudska dua, stvorena kao
i svaka druga ljudska dua, neporeciva je zbilja. Njezina je uloga
u ljudskome spasenju nuna. Znamo pak da je Isusu ljudsku
duu, u,, zanijekao Arije.
37
Apolinar je sa svoje strane tvrdio
da Isus nije posjedovao ljudski ieu,, um.
38
Nasuprot jednome
i drugome Epifanije svom jasnoom i punom bistrinom govori
o Isusovoj ljudskoj dui, u, ai.:ti. Ona je jednaka svakoj
ljudskoj dui koja je u sebi duhovna i razumna.
Budui pak da Gospodin Isus ima ljudsko tijelo i ljudsku
duu, on je cjelovit ovjek. Doista je Epifanije napisao ..te,
ai.:e,. Tako je Isus dvostruko ..te,, cjelovit. Cjelovit je uko-
liko je Bog i cjelovit je kao ovjek. Moemo ovdje naznaiti da se
u biti u istome smislu dvaput ponavlja ..te, i u kristolokoj
Klacedonskoj defniciji.
Epifanije, nadalje, kae da je Sin Boji za se obliko vao o-
vjeka. Ve kazasmo to taj izriaj znai. Ali Sin je to ui nio po-
lazei od Marije koja, je Bogorodica, .eese,. Uinio je to po
Duhu Svetomu. Izriaj je, vidi se, preuzet iz Mt 1,18.
Dobro znamo da je nae prethodno izlaganje bilo doista dugo
dok nismo doli do Epifanijeva govora o Mariji Bogorodici. Ali
izlaganje barem jasno pokazuje u koji je i kako dubok teoloki
37
Redovito se u povijesti teologije ne vodi rauna o Arijevoj kristolokoj zabludi.
Uistinu je Arije tvrdio da Isus Krist nije posjedovao ljudsku duu, u,. Nju je
zamijenio u Gospodnjemu tijelu Logos. ak je Arije na temelju toga dokazivao
da Isus nije Bog. O tome vidi: M. MANDAC, Atanazije, 54-55.
38
Apolinar je uio da isus nije posjedovao ljudsku razumnu duu, ieu,. nju je na-
domjestio Bog Logos: usp. M. MANDAC, Atanazije, 50-54.
360
okvir Epifanije uveo Mariju kao .eese,. Ona je .eese, jer je Sin
Boji koji je Bog od nje za se (.t, .auei) kada se utjelovio uzeo
cjelovitu ljudsku narav i rodio se kao ovjek da spasi svakoga
ovjeka. Boji naum i njegovo otajstveno odreenje oduvijek su
ukljuivali da Marija bude .eese,. To je Boji put da se obistini
i u djelo provede in spasenja ljudskoga roda.
12. nil ancirSki
Nil je u svoje doba predvodio samostan u okolici Ancire koja
je onda bila istaknuto kransko sredite.
39
Svojim ivotnim ra-
dom i spisima puno je pridonio razvoju monatva na kran-
skome Istoku. Zaudo Nila ak vie ne spominju ni djela koja se
struni je bave razvojem drevne kristologije. Nama se ini da je
to nepra vedno. Mi ga i stoga ovdje istiemo.
U Nilovim se spisima nalaze veoma vrijedne kristoloke
tvrdnje koje su podloga i razlog Marijina naziva .eese,. Na a-
lost Nilov izvornik nemamo. Imamo pak povjerenje u prijevod
koji nam je pred oima.
40
Po Nilu je Gospodin Isus Krist je-
dan, samo jedna hypostasis, samo jedan prosopon. Izreka je za
vrijeme kada je pisana uistinu iznimne kristoloke vrijednosti.
Nil se, oito, sluio rijeima u:ecact, i :ec.:ei. Pomou njih je
izrazio Isusovo osobno jedinstvo. Znamo da su se u tu svrhu
rijeju u:ecact, nada sve rado i esto sluili teolozi Aleksandrij-
ske teoloke kole. Teolozi u Antiohiji u svojoj su koli
41
u istu
nakanu radije posizali za rijei :ec.:ei. Jedna se i druga nalazi
u Kalcedonskome simbolu. Nil takoer kae da je Isus Krist Bog
i ovjek u samo jednoj osobi. On otuda razumno zakljuuje da
je Djevica Marija uis tinu .eese,, Bogorodica.
13. iril alekSandrijSki
Kada je u dogmatici rije o mariologiji nikada i ni poto ne
oklijevamo otvoreno tvrditi da iril Aleksandrijski spa da meu
39
O Nilu Ancirskome vidi J. QUASTEN, Patrologia, II., 499-508; B. ALTANER - A.
STUIBER, Patrologie, 334; J. PAVI - T. Z. TENEK, Patrologija, 212.
40
Usp. J. QUASTEN, Patrologia, II., 50 bilj. 1.
41
O Antiohijskoj i Aleksandriskoj koli vidi M. MANDAC, Sveti Jeronim Dalmati-
nac, 194-198.
361
najvee i najznaajnije mariologe.
42
Doista je posjedovao dubok
i irok nauk o Djevici Mariji. Pri tome je posebice vezan uz Dje-
viin naziv .eese,. U vrijeme kada je Nestorije, o kome u na-
stavku govorimo, izdvojeno s istomiljenicima estoko i svom
si linom napao i osporio naziv .eese, kao u vjeri netoan, iril
je naziv uporno i oduevljeno kao nuan branio. Tome svjedoe
raz na irilova djela. To na poseban nain vrijedi za njegov spis
gdje se izravno obara na Nestorijeve hule.
43
Isto treba rei za
djelo to ga je iril napisao protiv onih koji nee da priznaju da
je sveta Djevica Boja majka.
44
Mi se glede irilova stava prema .eese, zaustavljamo razla-
ui
45
par njegovih izvornih odlomaka. Prvi uzimamo iz njegova
pisma to ga je uputio egipatskim monasima.
46
Egipat je u iri-
lovo doba bio pun monakih zajednica. Monasi su bili iznimno
utjecajni u Crkvi i drutvu. Moda je i iril u mlaim godinama
neko vrijeme proboravio meu monasima. Svakako ih je veoma
cije nio i rado uvaavao.
47
iril se u naznaenome pismu udi to uope postoje neki
(ti.,) koji sumnjaju i dvoje da li da se a,ta :a.ie,, Sveta dje-
vica, nazove ili ne .eese,. Po njegovu sudu tu nema nikakve
dvojbe niti bilo kakvoga oklijevanja. Tko vjeruje da je Gospodin
na Isus Krist Bog (O.e,), za njega je sveta Djevica koja ga je
rodila uistinu .eese,, Bogorodica.
48
U istome pismu neto dalje
49
iril istie razlog zbog kojega
oni neki odbijaju Mariji naziv .eese,. To je stoga to taj naziv
prema dotinima ukljuuje da je Djevica Marija postala majka
boanstva, .ee, . Doista je to bio kljuni raz log to su
neki odbacili i napadali naziv .eese,. iril na istome mjestu
veoma dugom reenicom odgovara na primjedbu i pri govor. U tu
svrhu najprije promatra roenje Boga Logosa iz same biti (eucta)
42
irilu Aleksandrijskome posvetili smo cijeli spis. Vidi M. MANDAC, iril Alek-
sandrijski, Utjelovljenje Jedinoroenca i Jedan Krist, Makarska, 2001.
43
O tome djelu vidi: M. MANDAC, iril Aleksandrijski, 23-24; J. QUASTEN, Patro-
logia, II., 127-128.
44
Usp. J. QUASTEN, Patrologia, II., 129.
45
Usp. J. QUASTEN, Patrologia, II., 143; B. ALTANER - A. STUIBER, Patrologie,
288.
46
Usp. M. MANDAC, iril Aleksandrijski, 29-30.
47
Usp. M. MANDAC, iril Aleksandrijski, 10.
48
49
362
Boga i Oca. Naznaka iz same biti otklanja arijevsko uenje.
Logos je iv. On je zasebna osoba. Tako smo razum jeli irilovu
naznaku da je Logos .iu:ecae,. iril o Logosu dodaje da posje-
duje opstojnost (i u:ati) koja je izvan svakoga vremena.
Logos je uvijek supostojao s onim koji ga je rodio. On u njemu
i s njime zajedno postoji.
Poto je razmiljao o vjenome roenju Logosa iz Boga Oca,
iril prelazi na njegovo tjelesno roenje po eni. Ono se zbilo
na koncu vremena. Tada je Logos postao tijelo. Po irilu to znai
da se sjedinio s tijelom koje ima razumnu duu. Izrazom ra-
zumna dua iril je odbacio apolinarizam. U naznaenome se
smislu veli da se Logos i tjelesno rodio po eni. Dva su, dakle,
roenja istoga Logosa. Jedno je iz same biti Boga i Oca. Drugo
je tjelesno i ono je po eni.
Nama se irilovo obrazlaganje ini jasnim. Po njemu Ma rija
je .eese, jer je Isus Krist koga je ona rodila Bog, O.e,. Ona nije
majka boanstva jer je Isus Krist Oev Logos koji svoje boan-
stvo (.e,) ima roenjem iz same biti Boga Oca.
Novi ulomak uzimamo iz irilova kristolokoga djela Scholia
de incarnatione Unigeniti.
50
Tu iril u razmiljanju polazi
51
od
izreke apostola Ivana po kojoj Logos bijae Bog (Iv 1,1). Ali Lo-
gos je postao i ovjek. Bog Logos se radi ljudi rodio po tijelu.
Otuda nuno (aia,sat.,) slijedi da je doista .eese, ona ena
koja je Logosa rodila ukoliko je ovjek. iril tome dodaje: da
Marija nije rodila Boga, onaj koji se od nje rodio, ne bi se zvao
Bogom. Meutim, bogoduha ga Pisma nazivlju Bogom. To je
ve sluaj s Iv 1,1. Postoje, jasno, i druga novozavjetna mjesta
52

gdje se Sin Djevice Marije naziva Bogom i ona tako utvruju i
opravdavaju Marijin naziv .eese,.
U treem odlomku
53
koji imamo pred oima iril se za svoj
nauk najprije poziva na svete oce. Mislimo da tako naziva teo-
loge koji su prije svega u Aleksandriji, ali i drugdje, Mariju nazi-
vali .eese,. iril biljei da su se oni odvaili i da nisu nimalo
oklijevali svetu Djevicu nazvati bogorodicom (.eese,), iril u
tome slijedi svete oce.
50
51
52
Usp. K. RAHNER, crits Thologiques, I., Descle, 11-111; O. CULLMANN, Chri-
stologie du Nouveau Testament, Neuchtel, 1966., 266-273.
53
Vidi: H. DENZINGER - A. SCHNMETZER, Enchiridion Symbolorum, Herder,
1955., 251.
363
iril osobno u razmatranju kao prvo naznauje kako se ne
smije shvatiti naziv .eese,. Naziv ne kae da je iz svete Djevice
poetak postojanja primila Logosova narav niti njegovo boan-
stvo. Djevica Marija nije rodila Logosa u njegovu boan stvu.
Logos se vjeno rodio iz Boga Oca kao Bog. On je vjeni Bog
svojim boanstvom. Ali se iz nje, to jest iz svete Djevice; za-
pravo rodilo sveto tijelo koje razumno oivljuje dua. I tu je
odbaen Apolinarov nauk.
Sa svetim se tijelom s razumnom duom sjedinio Logos.
To se pak otajstveno i tajnovito sjedinjenje zbilo sa` u:ecacti,
po hipostazi. Kasnije e se u kristologiji uvrijeiti govor o hipo-
statskome sjedinjenju. Time se izraava bit Gospodnjega utje-
lovljenja, ljudska Isusova narav za osobu, u:ecact,, ima osobu
Boga Logosa koji je Bog. Svoju ljudsku osobu ne posjeduje. Na
temelju kazanoga iril istie da govorimo i vjerujemo da se od
Djevice Marije po tijelu, to jest kao ovjek, rodio Logos. To je
Isus Krist. Budui da je on Bog, Djevica Marija, njegova Majka,
prava je .eese,. iril inae na istome mjestu otro i vrsto odbi-
ja one koji ue da se najprije (:.ti) iz Svete djevice rodio obi-
an ovjek (ai.:e, setie,) te da je tek na nj potom (.ta) siao
Logos. Razumije se da u tome sluaju Marija nije .eese,, iril
je smatrao da upravo to ui Nestorije
54
i zato odbija .eese,.
Ulomak koji smo upravo pojanjavali pripada meu naj-
vanije kada je rije o .eese,. Razlog je jednostavan. Nalazi se
u pismu to ga je iril uputio Nestoriju. To se pak pismo italo
na Efekome saboru 431. Oci su ga sveano proglasili pravovjer-
nim. Tako su izravno potvrdili i Marijin naziv .eese,. Pismo smo
preveli u cjelini i kratko predstavili u djelu posveenom irilu
Aleksandrijskome.
55
14. neStOrije (+ 451.)
Ako se povijesno i tono sadrajno govori o Djevici Mariji
kao .eese,, nuno je i neizostavno spomenuti Nestorija. On je
inae dobro poznat crkvenoj povijesti i povijesti teologi je.
56
Za-
54
55
Usp. M. MANDAC, iril Aleksandrijski, 301-304.31
56
U svezi s Nestorijem vidi: B. ALTANER - A. STUIBER, Patrologie, 336-338; J.
QUASTEN, Patrologia, II., 518-519; M. MANDAC, iril Aleksandrijski, 45-51; J.
QUASTEN, Patrologia, II, 518-519.
364
pravo je naroito o Nestoriju rije kada se razglaba povi jesni tijek
kristologije
57
i povezano s time mariologija.
58
Bilje imo samo da
je Nestorije teoloku izobrazbu stekao u Antiohiji. Kao istaknuti
propovjednik postao je patrijarh u prijestolnici Carigradu 428.
ivot je okonao boravei u jednoj pustinjskoj oazi kao progna-
nik. Moglo je to biti oko 451. Pretpostavljamo da Nestorije nije
doivio Kalcedonski sabor.
Nestorije je napisao nekoliko teolokih djela.
59
Posebi ce
istiemo njegovo pismo irilu Aleksandrijskome. Nestorije ga je
potpisao 15. lipnja 430. Mi smo to pismo preveli u cjelini.
60
Ono
je iznimno vani teoloki dokument. To je pismo itano 22. VI.
431. na Efekome saboru. Saborski su Oci sadraj pisma us-
poreujui ga s Nicejskim vjerovanjem proglasili krivovjernim.
Kada Sabor izrie Nestoriju osudu uz ostalo se poziva na njego-
va pisma.
61
Pri tome su saborski Oci bez dvojbe imali na umu
i Nestorijevo pismo o kojemu govorimo. Mi iz njega vadimo dio
62

gdje se spominje Djevica Marija. Nestorije na tome mjestu kae
da je glede svete Djevi ce ona :ec,eta to glasi ,tceese, u
odnosu na .eese, po sebi ast.c.a. Rije :ec,eta oznauje
63

in kojim nekoga za zivalo da ga pozdravimo. Potom znai na-
zivanje po imenu, imenova nje, ime. Pridjev ast, znai toan,
poman, koji dobro pristaje.
64
Nestorije je u tekstu upotrijebio
komparativ. On kae: ako se u svezi sa svetom Djevicom us-
poredi naziv ,tceese, s nazivom .eese, tada naziv ,tceese,
bolje pristaje od naziva .eese,. Pomniji je i toniji. Nestorije u
svome pismu navodi vei broj novozavjetnih mjesta da uvrsti
svoju tvrdnju i ukrijepi vlastito miljenje. On inae na tome mje-
stu izrijekom i izravno ne odbacuje .eese,.
57
Glede Nestorijeve kristologije vidi: A. GRILLMEIER, Christ, 447-472.501-51.
559-568; J. LIEBAERT, Incarnation, 190-194; J.N.D. KELLY, Doctrines, 310-
317; M. MANDAC, iril Aleksandrijski, 110-116.
58
Glede Nestorijeve mariologije vidi: J.N.D. KELLY, Doctrines, 310-311; A. GRI-
LLMEIER, Christ, 444.477-448.451.455; Th. CAMELOT, De Nestorius Eu-
tyches. Lopposition de deux christologies, u Das Konzil von Chalkedon, I., 213-
214.219-221.224.227.
59
O Nestoriju kao teolokome piscu vidi J. QUASTEN, Patrologia, II., 519-523.
60
61
Usp. H. DENZINGER - A. SCHNMETZER, Enchiridion Symbolorum, 264.
62
Usp. H. DENZINGER - A. SCHNMETZER, Enchiridion Symbolorum Supplemen-
tum, 251d; M. MANDAC, iril Aleksandrijski, 307.
63
64
365
Iz povijesti znamo da Nestorije nije u Carigradu kao patri-
jarh zapoeo raspravu o nazivima za Djevicu Mariju. On se u
nju kao glava carigradskoga kranstva ukljuio. Nestorije je
zatekao dva tabora i dva oprena miljenja. Neki su uporno tvr-
dili da Mariju treba nazivati ai.:eese,, ovjekorodica. Drugi
su se tome opirali i Mariju nazivali .eese,, Bogorodica. elei
kao posrednik izmiriti razliite i otro suprotstavljene stranke
Nestorije je predloio da se Kristova Majka nazove ,tceese,,
Kristorodica.
Oni koji su uporno govorili da je Marija ai.:eese, nazi-
vom su eljeli istaknuti Isusovu ljudsku narav. Po njima je Ma-
rija rodila ovjeka. Ona je radi toga ovjekorodica. Razumi je
se da je taj naziv kao takav posve neprihvatljiv. Pristae naziva
Bogorodica mislili su da se njime dobro istie Isusovo boan-
stvo. Protivnici toga naziva upozoravali su da ga u svoje svrhe
is koritavaju arijevci i apolinaristi. to se Nestorija tie on je kao
takve prihvaao oba naziva. Postavljao je uvjet da se nijedan ne
odbaci. Prava je teta to Nestorije nije znao da se naziv .eese,
kao jedini pravovjerni ve odavna ukorijenio u na rodu i da su ga
rabili teoloki pisci. On je pomiljao da je nova kovanica. I sam
je znao da naziv .eese, u svome govoru i propo vijedi zlorabe
Arijevi i Apolinarevi pristae.
Kazasmo da je Nestorije predloio kao najbolje rjeenje naziv
,tceese,. Sigurno je i sam znao da se ba takav ne nalazi u No-
vome zavjetu kao, uostalom, ni .eese,. Prema tome, ,tceese,
je vlastita Nestorijeva kovanica. Po Nestoriju izriaj ,tceese,
sadrajem dolazi iz Novoga zavjeta. Nestorije ga je prigrlio nada-
sve stoga to je mislio da je u nazivu naznaeno Isusovo boans-
tvo i ovjetvo, njegova boanska i ljudska narav. Ali treba dobro
istaknuti da Nestorijevo tumaenje nipoto ne zadovoljava. U
njemu se nalazi i krije njegovo krivovjerje. Ono je kristoloko s
poslje dicom za mariologiju.
Po Nestoriju u Djevici Mariji i iz nje se zaeo i oblikovao
ovjek. Stoga je Marija zapravo i u biti ai.:eese,. Nestorije
esto zaee u krilu Djevice Marije naziva hramom. Isus je
tim izriajem u Iv 2,19 nazvao svoje tijelo. U Isusovom se tijelu
kao u hramu u Marijinoj utrobi nastanio Bog Logos. Radi toga
se Marija moe nazvati i .eese,. To je temelj zato je Nestorije
tvrdio da Isus, po njegovu uenju, nije puki ovjek ni obini
ovjek. Isus to nije jer u njemu prebiva i boravi Bog Lo gos. Ali
je zabluda i krivovjerje kod Nestorija u tome to ne ui da je Bog
366
Logos osobno u Djevici Mariji, uzevi od nje utjelovlje njem ljud-
sku narav, postao ovjek te da je Marija ba zato u punome smi-
slu .eese,. ovjekom je rodila, osobu Boga Logosa. Iz kazanoga
proizlazi da ne zadovoljava ni naslov ,tceese,. Njime Nestorije
zapravo kae da je Marija rodila ovjeka u kome je stanovao Bog
Logos.
15. efeki SabOr (431.)
Efeki sabor s pravom slovi kao sabor
65
koji je sveano i
neposredno prihvatio i potvrdio Marijin naziv .eese,. To je, da-
kako, u naelu tono i povijesno istinito. Ipak to treba dodat no
pojasniti. Na saborskoj sjednici odranoj 22. lipnja 431. u Efezu
u crkvi posveenoj Svetoj Mariji italo se, kako smo ve ranije
naznaili, pismo to ga je iril Aleksandrijski uputio Nes toriju.
Oci su pismo proglasili pravovjernim. U njemu se nalazi naziv
.eese,, itano je - i to ve rekosmo - i Nestorijevo pismo irilu.
Saborski su ga Oci proglasili krivovjernim. Nestorije u njemu
izraava svoje stajalite o Djevici Mariji. On je u biti osvjedoen
da Mariju ne treba nazivati .eese,.
Polazei od upravo naznaenoga razumije se zato se uvri-
jeilo ope miljenje da je Efeki sabor Djevicu Mariju proglasio
.eese,. Jasno je da to nije krivo. Inae je tome saboru bio os-
novni cilj i prva svrha
66
utvrditi da je Isus Krist utjelovljeni Sin
Boji, utjelovljeni Bog Logos. Zato je Djevica Marija koja je rodila
Isusa Krista .eese,, Bogorodica.
Drugi vatikanski sabor spominje Efeki sabor iz 431. To
ini u konstituciji Lumen gentium
67
kada govori o tovanju, cul-
tus, Djevice Marije. U Lumen gentium se istie da je od Efeko-
ga sabora i pod njegovim utjecajem Boji narod na zaseban i
naroit nain, praesertim, stao tovati Djevicu Mariju. To je to-
vanje stalno udesno raslo, mirabiliter crevit. Oci u Lumen gen-
tium nabrajaju razliite oblike Marijinoga tovanja vezanoga uz
Efeki sabor. Tu je najraznovrsnije Marijino aenje, veneratio.
U vjernicima se rasplamsavala osobita ljubav prema Kristovoj
65
U svezi s Efekim saborom od 431. Vidi M. MANDAC, iril Aleksandrijski, 57-
61.
66
Usp. A. GRILLMEIER, Christ, 404-487; J. LIEBAERT, Incarnation, 197-198; A.
GRILLMEIER, Vorbereitung, 160-164.
67
Usp. Lumen gentium, 8, 66, str. 184.
367
Mariji, dilectio. Krani su stali u molitvi zazivati Mariju. To je
invocatio. Sve je po Lumen gentium vezano uz sabor odran u
Efezu davne 431.
16. SymbOlum uniOniS
Ovdje je pred nama vani dokument iz ranokranske kri-
stologije.
68
Njegovo znaenje moemo pokazati ako utvrdimo ra-
zlog i okolnosti zato je zapravo nastao. Inae se tekst u bitnome
di jelu ne moe dovoljno razumjeti.
Efeki sabor iz 431. nije posve proslavljen u miru niti u
punome crkvenome zajednitvu. Saborskim sjednicama koje su
se odravale pod pokroviteljstvom irila Aleksandrijskoga nisu
pribivali biskupi iz Antiohijskoga patrijarhata. Njih je predvo-
dio patrijarh Ivan. Takoer su spomenutim sjednicama okrenuli
lea biskupi to ih je u Efez doveo Nestorije kao ni on sam. Ti
su biskupi odvojeno zasjedali. Razumje se da se Nestorije sa
svojim biskupima pridruio skupu koji je predvodio Antiohijski
patrijarh Ivan. Tako je teklo do samoga kraja Efekoga sabora.
Za pravo je nastao pravi crkveni raskol. Stranke su se rastale
nepomirene.
Poslije sabora svakome je bilo jasno da treba raskol izmeu
Aleksandrije i Antiohije otkloniti i uspostaviti puno crk veno je-
dinstvo i pravo zajednitvo. Stoga su izabrani predstavnici obiju
strana da sastave tekst koji e svi moi prihvatiti i potpi sati.
Pregovori su bili iznimno tegobni i muni. Trajali su dugo.
Podrobno nam nisu niti poznati. Ali ti su predgovori urodili
zre lim plodom i dostojnim svakoga truda i najteega napora.
69

Sastav ljeni tekst nazivamo Symbolum unionis, Simbol sjedinje-
nja. Konano je oblikovan 433. To je prvorazredni kristoloki
tekst s iz vrsnom kristologijom. U njemu je svaka rije dobro pro-
miljena i nala je svoje mjesto u dokumentu. Razumljivo je to
Symbolum unio nis slovi kao izravno i obilno vrelo za Kalcedon-
sku defniciju. Simbol sjedinjenja u ime Aleksandrije potpisao je
iril Aleksandrijski i u ime Antiohijskoga patrijarhata patrijarh
Ivan.
68
Tekst se veoma dodro ouvao. Vidi: H. DENZINGER - A. SCHNMETZER, Enchi-
ridion Symbolorum, 272; M. MANDAC, iril Aleksandrijski, 323.
69
368
Dokument je odreeno remek-djelo kristolokoga sadraja.
Mi o njemu govorimo zbog Marijina naslov .eese,. Ta je naziv
nazoan i ispred samoga teksta koji nazivamo Symbolum unio-
nis.
70
Ali mi emo kratko promotriti jedino izreku gdje se u sa-
mome Simbolu spominje Isusova Majka ukoliko je .eese,.
Iskaz vjere u Symbolum unionis odnosi se na Gospodina
naega Isusa Krista, jedinoroenoga Sina Bojega. Tako poinje
Simbol, vidi se kolika je punina i sveanost u izriaju na poet-
ku. Iako se govori kada se cjelovito govori o Isus Kristu. Moemo
spomenuti da se o Isusu kao jedinoroenome u Novome zavjetu
ita jedino kod apostola Ivana.
71
O Isusu se u Simbolu kae da se
rodio iz Oca, . s eu Eae ,. To je, Isusovo vjeno roenje po bo-
anstvu, saa i .e a. Tim je roenjem iz Boga Oca Isus Krist
Bog. Posjeduje boanstvo. To je Isusova boanska narav.
Ali Isus se takoer rodio .s \ata,, iz Marije. To je njegovo
roenje po ovjetvu, saa i ai.:ea. To je Isusovo povije-
sno i zemaljsko roenje. Njegovom snagom Isus Ima ovjetvo.
On je tako ovjek. Radi dva roenja Isus koji je jedan Krist,
jedan Sin, jedan Gospodin, to jest jedna jedina osoba koja je
Sin Boji, ima dvije naravi, boansku i ljudsku. Isus je potpuni
Bog i potpuni ovjek.
Utjelovljenjem se meu dvjema naravima obistinula .i.ct,,
sjedinjenost. Sjedinjenosti je oznaka da je acu,,te, .i.ct,. Ri-
je acu,,te, znai nesmjean. Ona .i.ct, to se kod Isusova
utjelovljenja zbila izmeu boanske i ljudske naravi nije naravi
smijeala. Nije jednu preobrazila i preinaila u drugu. Obje su
naravi zadrale i sauvale svoje vlastitosti. Zato je Isus Krist
Bog i ovjek. Isus je jedna osoba koja je Bog Logos. Na temelju
tako shvaene .i.ct, dviju naravi jednoga Krista koji je jedan
Sin, odnosno jedan Gospodin u Symbolum unionis se kae
da je sveta Djevica Bogorodica, .eese,. Ona je to zato to se
Bog Logos utjelovio i uovjeio. Bog Logos je sa samim sobom
sjedinio ( .i.cat .au.) onaj hram koji je iz nje (.au,) uzeo. To
je, dakako, sveta Djevica. Naznaka hram bez dvojbe dolazi iz
Iv 2,19. Sve se pak naznaeno zbilo u Marijinome krilu od sa-
moga zaea, . au, , cu|..,. Marija je od toga asa prava
.eese, jer se tada utjelovio i postao ovjekom Bog Logos, e O.e,
Ae,e,.
70
Vidi: H. DENZINGER - A. SCHNMETZER, Enchiridion, 271.
71
Usp. Iv 1,14; 1,18; 3,16; 3,18; 1 Iv 4,9.
369
17. iVan kaSijan (+ 435.)
Ivan Kasijan pripada krugu teologa koji su potekli iz drev-
ne Galije.
72
U mladoj dobi stekao je punu klasinu izobrazbu i
dobro nauio grki jezik to je prava rijetkost u ono vrijeme za
latinski Zapad. Kasijan je po dui i naklonosti bio usmjeren na
povuen i samotan ivot. Na kranskome Istoku ivio je mona-
ki i dobro upoznao egipatske monake oblike. Sam je kasnije na
Zapadu zasnivao samostane i svojim djelima osmiljavao samo-
stanski nain ivota.
Mi od Kasijanovih spisa spominjemo samo De incarnatione
Domini contra Nestorium.
73
Djelo je objavljeno u Rimu u poetku
rasprave s Nestorijem i njegovim kristolokim uenjem. Za po-
stanak toga Kasijanova djela odreena zasluga pripada rimsko-
me arhiakonu Leonu koji e postati papa i nazivamo ga Leon
Veliki.
74
Iz Kasijanova spisa De incarnatione Domini svraamo po-
zornost na jedan kratki dio.
75
U njemu Kasijan Nestorija izravno
i neposredno naziva krivovjernikom. Nestorije je haeretieus, he-
retik. On je to zato jer nijee da se Bog rodio iz Djevice. Otuda,
po Nestoriju, slijedi da je nemogue Mariju majku Gospodina
na ega Isusa Krista nazvati Theotokos, to jest Bojom Majkom.
Ne storije trai da se Marija oslovljava nazivom Christotokos, to
jest jedino Kristovom majkom, ne Bojom.
Kasijan takoer naznauje i Nestorijev dokaz za navedeni
nain govora. Marija, tvrdi Nestorije, ne moe biti Theotokos jer
nitko ne raa starijega od sebe. Ako je pak Marija Theotokos,
to onda znai, po Nestoriju, da s njezinim zaeem Isusa Krista
poinje postojati i njegovo boanstvo. Isus ni kao Bog prije nije
postojao. Kasijan kae da je to Nestorijevo razmiljanje stultum
argumentum, lud dokaz. On e o njemu raspravljati kasnije u
spisu. Ali najprije e boanskim svjedoanstvima to su svetopi-
samski navodi dokazati da je Krist Bog i Marija Boja majka.
72
O Ivanu Kasijanu vidi: B. ALTANER - A. STUIBER, Patrologie, 452-454; J. PA-
VI - T. Z. TENEK, Patrologija, 266-267; A. HAMMAN, Patrologia, III., Marietti,
1978, 486-496.
73
O tome djelu vidi: B. ALTANER - A. STUIBER, 422; A. GRILLMEIER, Christ, 468-
472; A. HAMMAN, 468-472.
74
Usp. M. MANDAC, Leon Veliki, Govori, Makarska, 1993.
75
370
18. kalcedOnSki SimbOl (451.)
Pred oima nam je znameniti i svakome poznati dokument.
76

Nastao je na Kalcedonskome saboru 451. Dokument se raz-
noliko naziva. Uz Kalcedonski simbol zna se rei Kalcedonska
def nicija i Kalcedonska kristoloka formula.
77
Taj je dokument
78

ogromne i nenadmaene vrijednosti za kristologiju.
79
Sve to se
stoljeima pred Kalcedonski sabor razglabalo o Kristovu neizre-
civome i nedomislivome otajstvu nalo je punu pravovjernu i ko-
nanu rije u Kalce donskome simbolu. Naknadna je kristologija
pojanjavala i tumaila Kalcedonsku defniciju.
Dio Kalcedonskoga dokumenta odnosi se i na Djevicu Mari-
ju. Ona se u njemu naziva .eese,. To je u tome pogledu svea-
na i konana izreka. Otklanja svaku dvojbu, sumnju i mogue
oklijeva nje. Saborsku izreku o Djevici poneto razjanjavamo.
U defniciji pie da se Isus kao Sin Boji rodio iz Oca. To
je roenje prije vjekova. Ono je po boanstvu. Tako je Isus
Bog. Ali isti se (e aue,) takoer rodio iz Marije koja je Djevica
i Bogorodica, .eese,. To se roenje zbilo po ovjetvu. Zato
je isti, to jest Sin Boji, ovjek. Isusovo se roenje od Marije
obistinilo zadnjih dana i ono je radi nas i naega spasenja.
Izriaj zadnji dani po rijeima podsjea na Heb 1,2. Sadrajem
je isti s naznakom punina vremena iz Gal 4,4. Sinovim utjelov-
ljenjem iz Marije Djevice koja .eese, nastupili su zadnji dani
i punina vremena. Isus Krist je obi stinio nae spasenje. Jo
jedino ostaje njegov slavni dolazak koji vjernici u nadi s ljubav-
lju budno ekaju.
19. iVan damaanSki (+ 750. )
S naznaenim smo teolokim piscem doli u obradi do zad-
nje naumljene postaje. Uostalom Ivan Damaanski, tako na-
zvan po Damasku svoga roenja i mladih godina, zatvara veliko
76
O Kalcedonskome saboru vidi M. MANDAC, Teodoret Cirski, 146-150.
77
U svezi s postankom i vrelima Kalcedonske defnicije vidi M. MANDAC, Teodoret
Cirski, 150-154; I. O. de URBINA, Das Symbol von Chalkedon-Sein Text, sein
Werden, seine dogmatische Bedeutung, u Das Konzil von Chalkedon, I., 389-
418.
78
Tekst se nalazi u H. DENZINGER - A. SCHNMETZER, 301-302. Mi smo ga
preveli u cjelini: usp. M. MANDAC, Teodoret Cirski, 154-155.
79
Usp. A. GRILLMEIER, Christ, 543-557; J.N.D. KELLY, Doctrines, 338-343; J.
LIEBAERT, Incarnation, 216-22.
371
razdoblje otake teologije.
80
Ivan Damaanski je ponikao iz veo-
ma bogate, ugledne i utjecajne obitelji. U mladosti je stekao izvr-
snu nao brazbu. Odlino je poznavao grki jezik. Znao je arapski i
upoznao islam. Ivan Damaanski bio je sveenik. Ipak je uglav-
nom ivio kao asket i monah. Veliki je, plodni i svestrani teoloki
pisac. Svojim je raznorodnim djelima jako utjecao na cjelovito
kranstvo bez razlike i izuzetka.
81
Kod Ivana Damaanskoga
zadravamo se due jer smo sreom naili na vei broj njegovih
ulomaka u kojima je Djevicu Mariju nazvao .eese,.
Nastojei, dakle, utvrditi to je Ivan Damaanski mislio i
govorio o Djevici Mariji kao .eese, najprije pojanjujemo jedno
njegovo mjesto iz njegova djela De fde orthodoxa.
82
To je svaka-
ko temeljno i najvanije dogmatsko djelo Ivana Damaanskoga.
On je tu saeo svekoliku otaku dogmatiku. Inae je De fde ort-
hodoxa trei svezak njegova djela s naslovom Izvor spoznaje.
83
U jednome ulomku iz De fde orthodoxa
84
Ivan Damaanski
kae o nama kranima da propovijedamo da je sveta Djevica
Bogorodica, .eese,. Ali to nipoto nije samo i iskljuivo pobo-
ni, uzvieni i dostojanstveni nain govora o Gospodnjoj Majci.
Da je ona .eese,, to navijetamo sut., sat a.,. Prilog sut.,
znai s punim pravom, zakonito, u pravome smislu.
85
Prilog pak
a., znai doista, zbiljski, uistinu.
86
Prema tome, za nas kra-
ne Isusova je Majka .eese, u punome i pravome smislu te rijei.
Ona je to u zbilji i pravoj stvarnosti.
Utvrujui prethodnu izreku Ivan Damaanski kae da se
od svete Djevice, iz nje(. au,), doista rodio pravi Bog, O.e,
a,. Naznaeni prilog a., dolazi od pridjeva a,. Ivan Da-
maanski zakljuuje da je istinska Bogorodica (a, .eese,)
80
O ivotu Ivana Damaanskoga usp. B. ALTANER - A. STUIBER, Patrologie,
526; J. PAVI - T. Z. TENEK, Patrologija, 304; Patrologia, V., Marietti, 2001.,
233.
81
O spisima Ivana Damaanskoga usp. Patrologia, V., Marietti, 2001., 234-236;
B. ALTANER - A. STUIBER, Patrologie, 526-530; J. PAVI - T. Z. TENEK, Pa-
trologija, 304-305.
82
U svezi s tim djelom usp. Patrologia, V., Marietti, 2001., 234; B. ALTANER - A.
STUIBER, Patrologie, 527; J. PAVI - T. Z. TENEK, Patrologija, 304-305.
83
Glede teologije Ivana Damaanskoga vidi: B. ALTANER - A. STUIBER, Patrolo-
gie, 530-532; J. PAVI - T. Z. TENEK, Patrologija, 305-308; Patrologia, Mari-
etti, 2001., 236-242.
84
85
86
372
ona ena koja je rodila pravoga Boga. Sada je Ivan o Isusu
napisao e a, O.e,. Izriaj se ita u 1Iv 5,20 te u Nicejskome i
Carigradskome vjerovanju. Jasno je pak da je Marija kao .eese,
iz sebe rodila Boga koji je utjelovljen, c.cas..ie,.
Mi kao krani doista govorimo da se od Djevice Ma rije
rodio Bog. Ali time ne kaemo da je boanstvo Logosa iz nje
(. au,) uzelo poetak postojanja. Zapravo sam se Bog Logos
izvan vremena prije vjekova rodio iz Oca. On kao boanska Oso-
ba postoji bez poetka i vjeno s Ocem i Duhom. Ali Bog Logos
posljednjih je dana radi naega spasenja boravio u njezinoj, u
Marijinoj, utrobi. On se iz nje utjelovio i rodio. To se pak zbilo
nepromijenjeno, a.a.,. Utjelovljenjem i roenjem od Dje-
vice Marije Logos se kao nepromjenljivi Bog u svome boans tvu
nije promijenio niti se izmijenio.
Ivan Damaanski na istome mjestu jasno i snano istie
da sveta Djevica nije rodila samoga ovjeka. On je zapravo na-
pisao ai.:ei tei. Pridjev te, u prvome redu oznauje ono ga
tko je bez kose i zato elav. Potom te, moe znaiti jednos-
tavan, sam, jedini.
87
Cijeli izriaj ai.:e, te, ima u kristologiji
dugu i stoljetnu povijest. Njime su se sluili svi koji su ui li da
je Isus samo, jedino i iskljuivo neki ovjek, goli ovjek. U sebi
i po sebi nije nita drugo doli ovjek. Upravo je njega, po doti-
nima, zaela i rodila Djevica Marija. Razumije se da ona u tome
sluaju ni na kakav nain nije .eese,.
Ivan Damaanski u istome ulomku odluno kae da Marija
nije rodila nekoga tko je ai.:e, te,, goli ovjek. Ona je, na-
protiv, rodila pravoga Boga. Ipak nije rodila Boga koji je ,uie,.
Pridjev ,uie, znai gol, neobuen, jednostavan, ist.
88
Ivan Da-
maanski eli rei da Djevica Marija nije naprosto rodila Boga
ko ji je jednostavno goli Bog, samo Bog. Rodila je Boga koji je
c.cas..ie,, utjelovljen. Nije gol ve je odjeven tijelom. Misli mo
da Ivan Damaanski tim razglabanjem prvenstveno odbacuje
Nestorijevo uenje. Po Nestoriju nauk o Mariji kao .eese, uklju-
uje da je Djevica naprosto rodila boanstvo, Boga. Marija je pak
.eese, jer je rodila Boga koji se utjelovio i postao ovjek.
Prosljeujui na istome mjestu razmiljanje Ivan Dama-
anski pie da Bog Logos dolaskom na svijet nije s neba donio
tijelo te kroz Mariju, kroz nju proao kao kroz cijev. Tako su
87
88
373
u biti u drevno vrijeme utjelovljenje poimali najrazliitiji gnostici
i doceti. Po njima Isus nije imao pravo ljudsko tijelo. Od Marije
nije nita uzeo. Dotini su doista uili da je Isus s neba sobom
donio nebesko tijelo koje slii zraku. Govorili su da je Marijom
proao kao kanalom. U tu su se svrhu rabili rije c.i koja
se nalazi i u ulomku koji razglabamo. Rije c.i znai kanal,
lijeb, cijev.
89
Marija, dakle, kod Isusova zaea i roenja za Isusa nije
bila nikakav c.i. Isus je iz nje (. au,) u svoj zbilji i istini
uzeo tijelo istobitno s nama. U izvorniku pie eeeuctei ti. Isti
se izriaj ve nalazi u Kalcedonskoj defniciji. Isusovo je tijelo,
uzeto od Marije, po biti i naravi isto kao i nae ljudsko tijelo.
Razumije se da Isus ima svoje vlastito tijelo kao to svaki ovjek
ima svoje posebno tijelo.
Kada pak Ivan Damaanski poblie razmilja o tijelu uze tu
od Djevice Marije, on biljei da ga je Bog u sebi hipostatizirao
(.i .au. u:eccaua). Grki izriaj je velike teoloke vri jednosti.
Teko ga moemo razumjeti i jo puno tee dobro prevesti. Sva-
kako u:eccaua dolazi od glagola u|tct koji ima veliki broj
znaenja.
90
Mislimo da ga u tekstu Ivana Damaanskoga jedino
moemo razjasniti i razumjeti zamijetimo li da je od toga glago-
la nastala imenica u:ecact,. Ona znai osoba, hipostaza. Ljud-
sko tije lo, to jest ljudska narav koju je utjelovljenjem Bog Logos
uzeo od svoje Majke, nema vlasitu hipostazu, osobu. Nju je Bog
Logos u sebi (.i .au.) obdario hipostazom, hipostatizirao. Hi-
postaza Kristo ve boanske i ljudske naravi je jedna. To je Bog
Logos. Upravo je to temelj to je djevica Marija u punome smislu
.eese,. Zaela je i rodila po tijelu osobu koja je Bog Logos. Ivan
Damaanski ina e postavlja pitanje koja je korist od uovjee-
nja ako je Isusovo tijelo doneseno s neba i kod utjelovljenja
nije uzeta narav koja je sa` a,, to jest kao i naa. Jasno je da
bez zbiljskoga utjelovljenja nema ljudskoga spasenja.
Na kraju ulomaka koji smo dosada tumaili Ivan Dama-
anski naznauje razlog radi ega se zbilo uovjeenje Boga
Logosa. Tome je razlog to to je naa narav sagrijeila, pala i
postala raspadljiva. Trebalo je da upravo ona pobijedi tiranina
koji je nju prevario. Vidi se da je rije o avlu koji je naveo
praro ditelje na grijeh i po njima sve zlo nanio ljudskoj naravi.
89
90
374
Po bjedom nad tiraninom ljudska se narav oslobodila raspad-
ljivosti. Stekla je neraspadljivost o kojoj govori apostol Pavao
u 1 Kor 15,42. Jasno je da je Bog Logos svojom ljudskom nara-
vi izveo djelo spasenja. Nju je uzeo roenjem od Djevice Marija i
ona je zato u strogome i pravome smislu rijei .eese,.
Odreeni ulomak u svezi s .eese, uzimamo takoer iz djela
Ivana Damaanskoga s naslovom De sancta Trinitate.
91
U tome
ulomku on Gospodnje utjelovljenje naprosto i bez ikakva poja-
njenja naziva etseieta. Mislimo da zavrjeuje rastumaiti upo-
trijebljeni naziv. Ali da to pomno uinimo potrebno je, drimo,
utvrditi u kojemu su smislu teoloki pisci otakoga doba rabili
rije .ee,ta. Ta su dva pojma donekle uzajamna i jedan zaziva
drugi.
Po sebi se razumije da je rije .ee,ta bitna i osnovna u
kranstvu. Zanimljivo je to se nigdje ne pojavljuje u Svetome
pismu. Rijei .ee,ta nema ni u Starome ni u Novome zavjetu.
Stoga se ne susree niti u Vulgati. Tome nije teko pogoditi ra-
zlog. Rije .ee,ta redovito su upotrebljavali grki pisci. Oni su
njo me izraavali svoj govor o nastanku i raanju njihovih mno-
gobrojnih bogova i boica. To je za njih bio sadraj rijei .ee,ta.
To pokazuje zato se u Bibliji ne javlja rije .ee,ta. Biblija vje-
ruje u jednoga Boga koji je vjean.
Treba kazati da niti kranski teoloki pisci nisu sa dugo
posizali u svojim spisima za rijei .ee,ta. ini se da ju je prvi
poeo upotrebljavati Euzebije Cezarejski koji je umro 339. On je
ak rije .ee,ta stavio u naslov svoga jednoga djela.
92
Potom
se rije .ee,ta malo po malo udomaila kod crkvenih pisaca
i teologa koji su pisali grkim jezikom. U njihovim djelima ri-
je .ee,ta izraava razmiljanje i razglabanje to se odnosi na
boansko Trojstvo. To je u njih osnovni i redoviti sadraj rijei
.ee,ta. u druge je svrhe uglavnom nisu rabili.
Lako se pak vidi da rije .ee,ta u sebi sadri dvije rijei. To
su O.e, i e,e,. Rije O.e, znai Bog. Rije e,e, to se nadasve e-
sto pojavljuje u profanih grkih pisaca moemo prevesti rijeima
rije, govor, nauk, besjeda.
93
Prema kazanome .ee,ta je govor i
nauk o Bogu. U drevnih otakih pisaca .ee,ta je nauk i govor o
unutarnjem otajstvu boanskoga Trojstva.
91
92
M. M. MANDAC, Euzebije Cezarejski, 47-48.
93
Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1200-1201.
375
Kranski pak pisci koji su se izraavali i pisali latinski
dugo se nisu u kranskome smislu sluili rijeju theologia. Da
se to dogodi treba ekati Abelarda koji je umro 1142. Potom e
se rije udomaiti kod kranskih pisaca i imati svoju vlastitu
povijest.
94

Rije etseieta itamo u Ef 1,10 i Ef 3,9. Ona je sigurno otu-
da prela u djela davnih kranskih pisaca.
95
Povijest joj je duga.
Za razumijevanje rijei etseieta treba zamijetiti da je u njoj kao
temelj rije etsta to znai kua, dom. Osim toga rije etsta doziva
u pamet skrb i brigu za kuu i dom, za ukuane i domainstvo.
Malo po malo kod teolokih pisaca otakoga doba rije etseieta
stala je izravno oznaivati samo Gospodnje utjelov ljenje. Ra-
zlog je tome taj to su onodobni teolozi svijet drali ogromnom
kuom i prostranim domom gdje ive ljudi. Bog se skrbi za tu
kuu. Najblistaviji pak in kojim se pobrinuo za ljude u kui
svijeta koji je sam stvorio svakako je utjelovljenje Boga Logosa.
Upravo su stoga crkveni Oci Utjelovljenje nazvali etseieta. Tako
je postupio i Ivan Damaanski u ulomku koji smo naznaili. Mi
mu se nakon prethodnoga zaobilaska vraamo.
Ivan Damaanski, dakle, spominje Djevicu Mariju i naziva
je .eese, kada razmilja o utjelovljenju koje kako se odavna
uvri jeilo naziva etseieta. Pri tome kae da se etseieta odno-
si na jed noga od svetoga Trojstva. To je, dakako, Gospodin
na Isus Krist. Mi takoer vjerujemo da Isus Krist ima dvije
naravi (eue |uc.t,). To je njegovo boanstvo i ovjetvo. Ipak je
Isus jedna u:ecact, odnosno jedan :ec.:ei. Rijei pak u:ecact,
i :ec.:ei imaju isto znaenje. Znae kao i u Kalcedonskome
simbolu osoba. Isus Krist koji je jedna osoba ima dvije naravi jer
ima dva roenja. Narav dolazi i potjee iz roenja. Isus Krist koji
je jedan (.t ,), upravo se on isti (aue,) iz Boga Oca rodio prije
vjekova. On se, isti, kada su nastala zadnja vremena zaeo iz
svete vazda djevianske Marije Bogorodice (, .eeseu). Isus je,
upravo on isti (e aue,), uistinu potpuni ovjek i Bog. Stoga je
i nje gova Majka istinska .eese,, Bogorodica.
Iz naznaenoga navoda jo posebno svraamo pozornost na
napomenu da je Marija vazda djevianska. U izvorniku je rije
a.t:a.ie,. Time Ivan Damaanski o Mariji izrijekom kae da
94
Usp. Y. CONGAR, Thologie, DTC, 15, 341-346.
95
Usp. M. MANDAC, Sveti Jeronim. Tumaenje Pavlovih Poslanica, Makarska,
1998., 85; M. MANDAC, iril Aleksandrijski, 69-70.
376
je trajno i u cjelini sauvala djevianstvo. Nije ga nita i na ni-
kakav nain ponitilo niti umanjilo. Uostalom to se ve i ranije
pri hvatilo u mariologiji.
Trei ulomak za ovaj rad od Ivana Damaanskoga uzima-
mo iz njegova spisa Adversus nestorianorum haeresim.
96
On se
tu izra ava jasno i saeto. Kae da mi krani navjeujemo da
je sveta Djevica Bogorodica, .eese,. Marija je to zato to je
uistinu (a.,) iz same sebe (. au,) rodila utjelovljenoga Boga
Go spodina. Ivan Damaanski biljei da kao krani takoer
znamo da je Marija ,tceese,, Kristorodica. To je radi toga to
je ro dila Krista. Meutim naziv ,tceese, potjee od Nestorija.
On se njime zato sluio da odbaci i suzbije naziv .eese, . Mi
zato Djevicu Mariju ne nazivamo ,tceese,. Mi je oslovljavamo
po boljem, .s eu s.teie,. Najvie i najuzvienije to moemo
rei i vjerova ti o Isusu Kristu jest da je on Bog. Zato je naziv
.eese, najvei i najbolji za njegovu Majku. ovjekom je rodila
Boga Isusa Krista.
Napokon u svezi s .eese, pred oi stavljamo jedno mjesto
iz djela koje se meu spisima Ivana Damaanskoga biljei pod
na slovom Adversus eos qui sacras imagines abiciunt.
97
Obino
se kae da je Ivan Damaanin posebno izvoran i znaajan u
onome to je napisao branei tovanje svetih slika. Svakako je u
tome pogledu nadvisio ostale teologe.
98

Ivan Damaanski kratko je zabiljeio da kranski vjer-
nici iskazuju ast Djevici Mariji kao svetoj Bogorodici, a,ta
.ees.. Ali to nipoto nije kao Bogu, ., O... Djevi ci Mariji iska-
zuje se tovanje kao Majci Boga po tijelu, ., t O.eu saa
casa. Marija je Boja Majka jer je rodila Boga Logosa koji se
utjelovio. Znamo da se naziv Boja Majka za Djevicu Mariju ve-
oma polako ustaljivao meu kranima.
99
zakljuna rije
Iz naega rada glede vremena kada se u kranstvu poja-
vio naziv .eese, za Djevicu Mariju moemo zabiljeiti stanovitu
pretpostavku. Ipak najprije ponavljamo da se u Novome zavje-
96
97
Vidi: Enchiridion Patristicum, 2878, PG, 94, 1357.
98
Usp. B. ALTANER - A. STUIBER, Patrologie, 527; Patrologia, V., Marietti, 2001.,
235.240.
99
Usp. G. PHILIPS, glise, 226-227.
377
tu nig dje za Gospodinovu Majku izrijekom ne kae da je ona
.eese,. Ali iz onoga to je tu o njoj zapisano lako se oblikovao
naziv .eese,. Kada se to uistinu zbilo, to tono ne znamo. Dri-
mo da je to moglo biti najkasnije tijekom treega stoljea. Druk-
ije ne razumijemo kako je naziv .eese, openito, posvuda i do-
bro poznat u etvrtome stoljeu. Svakako naziv .eese, pripada i
istinitoj, sigurnoj i nepatvorenoj kranskoj predaji.
Radei sami smo se naroito tome udili to se Marijin na-
ziv .eese, u otako vrijeme posvuda meu kranima proirio.
Nije valjda bilo dijela u kranstvu gdje je bio nepoznat. U Alek-
sandriji i Egiptu svjedoci su za .eese, takvi teolozi kakvi su
Origen, Aleksandar, Atanazije, Didim i iril. Nije teko zamijeti ti
koje smo majstore u teologiji nabrojili. Neobian je sluaj velike
i slavne Antiohije. Zabiljeili smo da se u njoj odrao prvi bi-
skupski skup u ijem je dokumentu na istaknutome i vanome
mjestu Marija izrijekom oslovljava .eese,. I Fustatije Antiohij-
ski sluio se tim uzvienim nazivom. Stoga iznenauje da je An-
tiohija u jednome trenutku bila poprite protivljenja nazivu za
Mariju .eese,. Ali takva je ve povijest meu ljudima.
Na Cipru su vjernici tovali Isusovu Majku kao .eese,. To
bjelodano svjedoi njihov poglaviti teolog Epifanije. Isto vrijedi
za Kapadociju. Tome su svjedoci njezini slavni teolozi i veliki bi-
skupi Grgur iz Nazijanza i njegov iskreni prijatelj Grgur iz Nise.
O Mariji kao .eese, meu sirijskim kranima svje doe Efrem
i Ivan Damaanski. Glede vjernika oko Efeza i Kalcedona za
Djeviin naziv .eese, sveano govore opi sabori odra ni u tim
gradovima. Da su pak krani kojima je drevna Ancira bila du-
hovno sredite poznavali, cijenili i izgovarali naziv .eese, imamo
svjedoanstvo od spomenutoga teologa Nila. Rimsko i openito
zapadno kranstvo sa svojim nainom izraavanja o Djevici
Mariji kao Bogorodici u naemu radu zastupa Ivan Kasujan.
U radu smo pribiljeili da su se krani ve u otakome raz-
doblju utjecali Mariji za njezin moni zagovor bod Boga. Moli li
su se Djevici Mariji. Pri tome su je sazivali sluei se nazivom
.eese,. U tu smo svrhu kao svjedoke naveli poznatu molitvu
Sub tuum praesidium i Efrema Sirijskoga. Ivan Damaanski
nas je pouio da je otajstvo sadrano u nazivu .eese, zapravo
temeljni i glavni razlog to krani tuju i aste Isusovu Majku.
Otaki ulomci koje smo razjanjavali pokazali su da se u
nazivu .eese, nalazi i skriva ono to najuzvienije mislimo, go-
vorimo i vjerujemo o Djevici Mariji. U njemu se u neku ruku sa-
378
ima bit nae vjere. Djevica Marija je .eese, jer je ovjekom ro-
dila Sina Bojega. Isus Krist je Bog. Marija je .eese, jer je rodi la
Boga Isusa Krista. Tako se obistinilo utjelovljenje u kojemu je
izvor ljudskoga spasenja. U tome smislu, po Bojemu naumu,
otkuplje nje izravno ukljuuje djelo Marije kao Bogorodice. Zato
nipoto nije udno to su krani od najranijih vremena i posvu-
da s oduevlje njem, odanom ljubavlju i punim srcem Djevicu
Mariju nazivali i zazivali Bogorodicom.
Rsum
appellatiOn de thOtOkOS pOur
la Vierge marie lpOQue patriStiQue
Larticle dont on fait ici un rsum vraiment succinct est
crit originalement en langue croate. Letitren est comme suit:
Appellation de Thotokos pour la Vierge Marie lpoque patri-
stique. Lauteur dans son travail qui nest pas court tudie co-
mment, pourquoi et dans quel sens prcis est apparu cette
poque bien lointaine le titre de la Mre du Christ la Thoto-
kos. Pour le faire convenablement on passe en revue le nombre
trs impressionnant dcrivains thologiques dautre fois qui
appliquaient la Vierge lappellation la plus glorieuse et tout
fait exceptionnelle. Parmi les Alexandrins lauteur sest sou-
venu des thologiens si renomms comme il s taient Origne,
Alexandre, Athanase, Didym et, bien sr, Oyrille lui-mme. Pour
ce qui regarde Antioche on a mis s ous nos yeux Eustathe et
un synode clbr en 325 dans cette capitale orientale. Ctait
trs important car il y avait des Antiochiens dont sans conte-
ste le plus connu estlepatriarche de Constantinople Nestorius
qui taient farouchement contre lapplication du titre de Tho-
tokos la Vierge. Autrement les thologiens ont partout appel
la Mre du Seigneur la Thotokos. Pour la Cappadoce en sont
les tmoins clatants les fls de cette province qui sont Grgoire
de Nazianze et son ami sincre Grgoire de Nysse. Les chrtiens
du Chypre reprsente dans ce domaine leur vque et mtropo-
litain piphane de Salamine. Quant la Syrie phrem et Jean
Damascne sont bien l afn de nous clairer au sujet de la
379
Thotokos. Dans larticle Rome et la chrtient de lOccident
reprsente Jean Cassien. Cest le rle du moine Nil pour Ancyre
et la rgion dont cette ville tait alors le centre religieux et spi-
rituel. Les conciles dphse en 431 et celui de Chalcedoine en
451 sont les tmoins trs privilgis et srement a part quand
il sagit de la Thotokos. Une considration particulire apparti-
ent aussi au Symbol dunion de 433 qui a tabli la communion
entre Alexandrie et Antioche. La prire adresse la Thotokos
se trouve visiblement et clairement exprinie dans la prire Sub
tuum praesidium et dans un texte de saint phrem. Sur le titre
de Thotokos est bas toute la vnration de la Vierge Marie
dans lglise universelle.
380
Ante Mateljan
SVEENIKIBOLESNIK
Naela za kransku komunikaciju sveenika i bolesnika u bolnici
1
Priest and patient
Principles for Christian communication between priest and patient
UDK:258.265
Izvorniznanstvenilanak
Primljeno10/2008.
Saetak
Polazei od Ugovora izmeu Vlade Republike Hrvatske i Hr-
vatske biskupske konferencije kojim se ureuje prisutnost i djelo-
vanje katolikog duobrinika u bolnicama i ostalim zdravstvenim
ustanovama, autor iznosi naela na kojima se temelji kranski
ispravna, pastoralno primjerena i duhovno korisna komunikacija
izmeu sveenika i bolesnika, u kojoj je naglaena duhovna skrb,
te slavljenje sakramenata. Duobrinitvo bolesnika takoer
ukljuuje komunikaciju sveenika s bolnikim osobljem i obitelji
bolesnika. Svjestan nedostataka u aktualnoj praksi, autor sma-
tra da ima prostora za oblikovanje istinski kranske komunika-
cije izmeu sveenika i bolesnika za vrijeme bolnikog lijeenja,
koja ima tri specifne oznake: razgovor/rije; slavlje sakramena-
ta; molitvu. U zakljuku je naglaena kranska nada u ivot, kao
put k osmiljenju bolesti i smrti.
Kljune rijei: bolniki pastoral; duobrinitvo bolesnika;
sakramenti ozdravljanja
1
Ovaj tekst je proireno predavanje, koje je pod naslovom: Komunikacija sve-
enika s bolesnikom. U interakciji vjere, sakramenata i molitve, odrano na
strunom skupu Etiki vidici komunikacije u zdravstvu, 8. studenoga 2008. u
Klinikoj bolnici Dubrava u Zagrebu.
4
381
za uVOd: Prisutnost katolikog duobrinika u bolnici
Nain ostvarivanja prava na duobrinitvo vjernika ka-
tolika koji se nalaze u bolnicama i ostalim zdravstvenim usta-
novama, te ustanovama socijalne skrbi, to ukljuuje i prisut-
nost katolikog sveenika (duobrinika), u Republici Hrvat-
skoj konano je pravno regulirana tek 31. listopada 2005., i to
Ugovorom o duobrinitvu u bolnicama i ostalim zdravstvenim
ustanovama, te ustanovama socijalne skrbi izmeu Vlade Re-
publike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije.
2
Na teme-
lju toga Ugovora pojedine bolnice, odnosno zdravstvene usta-
nove, u dogovoru s nadlenim crkvenim institucijama (bisku-
pijama) donose pravne akte za provoenje u praksu odredbi
ovoga Ugovora.
Prema spomenutom Ugovoru: Duobrinitvo vjernika kato-
lika u bolnicama i ustanovama, prije svega, podrazumijeva slje-
dee aktivnosti: liturgijska slavlja i podjeljivanje sakramenata,
savjetovanje u pitanjima vjere i morala, posjeivanje bolesnika, te
suradnju u humanizaciji zdravstvene i socijalne skrbi. S poseb-
nim pisanim mandatom mjesnoga biskupa, duobrinitvo obav-
lja duobrinik koji je u pravilu sveenik (u daljnjem tekstu: ka-
pelan), a tu slubu moe vriti i akon, redovnica ili vjernik laik.
U urnim sluajevima duhovnu pomo u bolnicama i ustanovama
moe pruiti svaki katoliki sveenik (lanak 2 i 3).
Za nau temu posebno su znaajni lanci 5 i 8 spomenutog
Ugovora: U lanku 5 stoji: Za obavljanje duobrinitva bolnice
i ustanove e osigurati prikladne prostore koje e biskupija, na
ijem se podruju nalazi bolnica ili ustanova, opremati za trajno
odravanje katolike liturgije. Ujedno e osigurati prostore gdje
e duobrinik moi primati bolesnike ili korisnike zdravstvene i
socijalne skrbi na duhovne razgovore. Dok se u drugim lanci-
ma govori o pravima i materijalnim obvezama, lanak 8. izriito
navodi: Na zahtjev bolesnika ili njegove obitelji i rodbine, bol-
niko osoblje duno je pozvati duobrinika. Duobrinik moe
posjeivati bolesnike i vjerske obrede slaviti u svako doba kad to
potrebe zahtijevaju.
Dakle, prema Ugovoru u bolnici bi trebala biti osigurana
prisutnost duobrinika, te uvjeti za njegovo djelovanje, to
podrazumijeva odreeni prostor za bogotovne ine i duhovnu
2
Cjeloviti tekst Ugovora nalazi se u PRILOGU ovog izlaganja.
382
pomo te obvezu komunikacije izmeu bolnikog osoblja i du-
obrinika, na duhovnu korist bolesnika. Razlog svemu tome
je stvaranje ovjeka dostojnijih uvjeta u medicini i bolesni-
koj skrbi polazei od temeljne pretpostavke da je svaki ovjek
osoba dostojna svakog potovanja, i da je ljubav prema onima
koji pate znak i mjerilo stupnja uljudbe i napretka u jednom
narodu.
3
1. paStOral bOleSnika: najzahtjeVniji Vid paStOrala
Bitni elementi kranske skrbi za bolesnike utemeljeni su
u evaneoskoj poruci, u djelu i osobi Isusa Krista i obvezuju Cr-
kvu, kako krane pojedince tako i ureene crkvene strukture.
Crkva se nikad nije mogla te obveze odrei ili je se nekako oslo-
boditi.
4
Tako se moe rei da je tema pastorala bolesnika trajno
prisutna i bliska, mada pastoral bolesnika u bolnici, barem kod
nas, nije dovoljno tematiziran.
5

Najnoviji dokument HBK, Direktorij za pastoral sakramena-
ta u upnoj zajednici, veli: U drutvu koje se oslanja na proi-
zvodnju i uinkovitost, bolesni i stari potisnuti su na rub jer ih
se smatra neproduktivnim. Proglaavajui sebe tvorcem vlastite
sudbine, sekularizirani ovjek smatra neuputnim i praznovjer-
nim utei se nekoj vioj, transcendentnoj sili Pastoral bo-
3
HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Pozvani na svetost, Glas Koncila, Za-
greb 2002., br. 54.
4
O pastoralu bolesnika usp. Angelo BRUSCO (ed.), Curate i malati. La pastorale
della salute nella Chiesa italiana, Camiliane, Torino 1990.; Bernard HRING,
Proclamare la salvezza e guarire i malati. Verso una visione pi chiara di una
sintesi fra evangelizzazione e diaconia sanante, Ospedale Miulli, Bari 1984.;
DIOCESI DI ROMA, La pastorale della salute. Nel, per, con il territorio. Verso
unalleanza terapeutica nella Chiesa, per la salvezza e la salute delluomo oggi,
Uffccio pastorale della Salute, Roma 2000.; ARCIDIOCESI DI MILANO, Andate,
insegnate e guarite. La pastorale della salute in un mondo che cambia, Uffccio
per la pastorale della sanit; Milano 2001. Usp. i broj 145 asopisa Credere
oggi /25 (2005.), 1; koji je posveen temi zdravlja i spasenja. O teolokom vidu
usp. Ante MATELJAN, Skrb za starije i nemone osobe. Teoloko razmiljanje
o poslanju Crkve, Glasnik hrvatskog katolikog lijenikog drutva 9 (1999.), 4,
str. 8-18.
5
Vjesnik akovake i srijemske biskupije 130 (2002.) broj 3, u cijelosti je po-
sveen pastoralnoj skrbi u bolnicama (dalje ga navodimo kao VSB 3/2002.).
Tekstovi o sakramentima ozdravljanja i o pastoralu bolesnika poneto govore
i o bolnikom pastoralu. Usp. Ante MATELJAN, Otajstvo supatnje. Sakrament
bolesnikog pomazanja, Crkva u svijetu, Split 2002., str. 117-128.
AnteMateljan:Sveenik i bolesnik
383
lesnika treba staviti u iri okvir cjelokupne evangelizacije, tj.
on treba osvijetliti pitanje bolesti i njezino znaenje u otajstvu
spasenja, odnos izmeu bolesti i grijeha, te kransko znaenje
trpljenja.
6
Direktorij posebno istie dva podruja koja svakako
valja osvijetliti: ispravno poimanje bolesnikog pomazanja, te
ispravan pristup molitvama za ozdravljenje.
7
Red bolesnikog pomazanja i skrbi za bolesne, u Prethodnim
napomenama naglaava: Neka sveenici ne zaborave, da im
je dunost da sami neumorno i brino posjeuju bolesne te ih
s najveom ljubavlju pomau. Pogotovo dok dijele sakramente,
moraju oni u nazonih buditi nadu i jaati vjeru u Krista mu-
ena i proslavljena, da, primjenjujui majinski osjeaj Crkve
i utjehu vjeru, podiu vjernike a ostalima svrate srce k Bojim
stvarima.
8
Ve se iz odredbi crkvenih dokumenta uoava osobitost pa-
storala bolesnika. Ako se tome doda specifnost bolnikog am-
bijenta i teina bolesti, to pretpostavlja poseban pristup, jasno
je da se radi o vrlo zahtjevnom vidu pastorala, vjerojatno za-
htjevnijem od svih drugih. Ipak u hrvatskoj teoloko pastoral-
noj literaturi nemamo posebno znaajnih radova na temu skrbi
o bolesnicima u uvjetima bolnikog lijeenja, iako su bolnice
povlatena mjesta evangelizacije.
9
Moda to proizlazi i iz stanja
u kojemu se nalazimo, a Vladimir Dugali ga ovako opisuje: U
bolnicama djeluju bolniki kapelani koji ulau velike napore i
hvalevrijedan trud, esto nevidljiv naim oima, da bi olaka-
li boli i patnje bolesnicima. Meutim, u nekim bolnicama jo
uvijek ne postoji prikladan molitveno-liturgijski prostor, nema
organizirane komunikacije izmeu bolnikog osoblja, bolnikog
kapelana i bolesnika te esto sveenik ne zna kako bi doao do
bolesnikog kreveta. Uglavnom je dojava o potrebi posjeta bole-
sniku na principu dobre volje bolnikog osoblja, poznanstva
i prijateljstva s bolesnikom ili njegovom rodbinom, ili pak na
6
HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Direktorij za pastoral sakramenata u
upnoj zajednici, Glas Koncila, Zagreb 2008., br. 161 i 164.
7
Usp. Isto, br. 162-163; Takoer: KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Naputak
o molitvama kojima se od Boga moli ozdravljenje, KS, Zagreb 2001.; Josip I-
MUNOVI, Skrb za bolesnike, Vjesnik biskupije akovake i srijemske, 126
(2008.), 7-8, str. 693-694.
8
Rimski obrednik. Red bolesnikog pomazanja i skrbi za bolesne, Prethodne na-
pomene, br. 35. (Kranska sadanjost, Zagreb
2
1984.).
9
Marin SRAKI, Bolnice povlatena mjesta evangelizacije, VSB 3/2002., str.
130.
384
principu puke sree. U nekim bolnicama jo uvijek susreemo
potekoe oko postavljanja vjerskih simbola, obavijesti, itd. Na-
dalje, bolniko duobrinitvo najee se svodi na sakramen-
talni pastoral: sveta ispovijed, priest i bolesniko pomazanje.
Drugi oblici bolnikog pastorala: duhovni razgovor, prisutnost
sveenika u procesu lijeenja, itd., za sada u veini bolnica nisu
ostvareni. Prisutnost kvalifciranih vjernika laika u bolnikom
pastoralu za sada je zanemariva. Uoava se, naime, prisutnost
pojedinih katolikih udruga u bolnicama, ali njihova aktivnost
svodi se uglavnom na samoinicijativu.
10
Dakle: Iako je pastoral bolesnika izriito naloen, a uz to i
najzahtjevniji, tek smo na poetku stvaranja uvjeta za njegovo
ozbiljno ostvarenje.
2. paStOral bOleSnika: nunOSt pOuke i OdgOja
Ozbiljna pastoralna briga za bolesnike uvijek se temelji
na ispravnom pristupu i komunikaciji. No, za to osobe trebaju
biti pripravljene, pouene i odgojene. I ovdje, naalost, moramo
ustvrditi kako su teoloki studij, pa i priprava za sveenitvo, u
dobroj mjeri nedostatni.
11
S jedne strane, u programu teolokog
studija nema dovoljno prostora posveenog pastoralu bolesnika,
posebno u uvjetima bolnikog lijeenja. S druge strane, jo su
oskudniji oblici stjecanja pastoralnog iskustva u neposrednom
radu s bolesnicima, posebno u bolnicama, budui da ne postoji
organizirano upuivanje u taj vid pastorala. No, krivo bi bilo
pomisliti da ne moe biti drugaije. Trebalo bi se ugledati na
one koji imaju vie iskustva, jer su odavna bolje organizirani u
pastoralnom radu i odgoju za duobrinitvo bolesnika.
12
10
Vladimir DUGALI, Pastoralna skrb u bolnici, VSB 3/2002., str. 129.
11
Usp. program teolokog studija: SVEUILITE U SPLITU, KATOLIKI BOGO-
SLOVNI FAKULTET, Raspored akademske godine 2008/2009., Split 2008. (gdje
nema nita o ovoj temi).
12
Za primjer uzmimo Italiju, gdje izlazi vie revija za pastoral zdravstva, npr.:
Anime e corpi, Rivista bimestrale di bioetica, psicologia e pastorale sanitaria,
(O.A.R.I., Ed. Salcom, 21010 Brezzo di Bedero, Varese); Camillianum. Quadri-
mestrale dellIstituto Internazionale di Teologia Pastorale Sanitaria Camillia-
num (Largo O. Respighi 6, 00135 Roma); Dolentium Hominum. Chiesa e salu-
te nel mondo. Rivista trimestrale del Pontifcio Consiglio per la Pastorale degli
Operatori Sanitari (Via della Conciliazione, 3, 00193 Roma); Insieme per servire.
Rivista dellAssociazione Italiana di Pastorale Sanitaria (Via C.C. Bresciani, 2,
37124 Verona); LAncora nellunit di salute. Rivista bimestrale a cura del Cen-
385
Kod mnogih sveenika postoji odreeni strah od susreta
s bolesnikom. Treba samo imati puno dobre volje, razboritosti
i biti poueni o onom to je u odnosu s bolesnikom najvanije.
Mnogi misle da je rad sveenika u bolnici izuzetno teak, kako
zahtijeva posebne karizme i slino. A nije neto izuzetno poseb-
no ili teko. Treba imati dobre volje i ljubavi za bolesnike. Oni
su u posebnim prilikama, jer su ovisni i u svojim najosnovnijim
potrebama o usluzi drugih. (...) Tu je potrebna velika strpljivost.
Treba stei njihovo povjerenje. Razgovarati s njima kao sa sva-
kim drugim ovjekom u svakodnevnim okolnostima, kako bi
zaboravili da se s njima razgovara kao s bolesnikom. Dok sami
ne spomenu svoju bolest, bolje ih je o tome ne pitati; oni e ve
i sami poeti, a onda ih pustiti da se izgovore, izjadaju. Obino
smatraju da njihovo stanje nije teko, a ukoliko i govore o teini
bolesti, ele uti kako zapravo nije tako.
13
Odgoj za pastoral bolesnika treba svakako biti interdiscipli-
naran, kao u prenoenju potrebnih znanja, tako i u ukljuiva-
nju u mreu suradnika, posebno vjernika laika koji ve djeluju
u okviru medicinske skrbi, te dragovoljaca, bez kojih je ozbiljni
pastoral bolesnika nezamisliv.
14

Vie sam puta od iskusnih pastoralaca uo kako bi sva-
koga mladoga sveenika trebalo bar na neko vrijeme poslati u
bolnicu, ne samo da stekne iskustvo rada s bolesnicima nego i
da shvati ozbiljnost vlastitog poziva. Dok lijenik uvijek donosi
tro psicopedagogico etico spirituale dei silenziosi lavoratori della Croce (Via dei
Bresciani, 2, 00186 Roma); Medicina e morale. Rivista trimestrale di bioetica,
deontologia e morale medica (ed. Universit cattolica del Sacro Cuore, Facolt
di Medicina e chirurgia, Largo F. Vito, 1, 00168 Roma); Missione Salute. Bi-
mestrale di cultura e dinformazione sul mondo della salute da un punto di
osservazione ecclesiale, (ed. Province camilliane dItalia, Via F. Nava 31, 20159
Milano). Centro Camilliano di Formazione di Verona formira djelatnike u pasto-
ralu zdravstva. Usp. literaturu o pastoralu zdravstva na www.sentieriformativi.
it/bibliografa.asp
13
Fabijan KOAK, Naa pastoralna prisutnost u bolnicama, Kateheza 5 (1981.),
3, str. 76.
14
Usp. Snjeana KRALJEVI-ILI, Prikaz bolnikog duobrinitva u akova-
koj i srijemskoj biskupiji, VSB 3/2002., str. 148-151., uz bolnike kapelane
u etiri centra (Osijek, Slavonski Brod, Vinkovci, Vukovar) navodi sudjelovanje
lanova udruga Hrvatskog katolikog lijenikog drutva; Hrvatskog katolikog
drutva medicinskih sestara i tehniara; Marijina legija; Molitva i rije. Drago-
voljstvo u skrbi za bolesnike (i nedostatak organiziranog dragovoljstva kod nas)
tema je koja zahtijeva zasebnu obradu. Usp. Nediljko Ante ANI Drago I-
MUNDA (ur.), Dragovoljstvo u Crkvi. Potrebe i mogunosti, Caritas Nadbiskupije
splitsko-makarske Crkva u svijetu, Split 2005.
386
nadu, moda varljivu, sveenik je za sve predstavnik onostra-
nog, vjenog, njegov je dolazak kao znak da je kraj blizu. Bez
obzira to je to pogreno, razumljivo je, jer se sveenika zove
bolesniku kada je ivot, ako ne ba pri kraju, a ono sigurno
vrlo, vrlo ugroen.
15
A sveenik po svojem identitetu i poslanju
upuuje na novi ivot, na dimenziju onostranosti to je ovdje tek
nasluujemo, a objavljena nam je u Kristovu uskrsnuu. Naa-
lost, i mi sveenici na to lako zaboravimo, te nam je potrebna
neprestana pouka i odgoj.
Dakle: Pouka i odgoj duobrinika za bolniki pastoral urna
je zadaa Crkve.
3. paStOral bOleSnika: tri razine duhOVne Skrbi
Jo uvijek se nalazimo u podruju teolokih osnova za
ispravnu komunikaciju u pastoralu bolesnika. Ako je komuni-
kacija odreeni nain na koji se dogaa odnos, posredovanje,
ne smije se zaboraviti da ona ima i svoj sadraj. A kranski
sadraj, kad se radi o pastoralnoj brizi za bolesnike, ima tri razi-
ne: slubu Rijei (navjetaja, odreenog oblika kateheze!); sakra-
mentalno slavlje (prvenstveno sakramenti ozdravljanja ispovi-
jed, priest i bolesniko pomazanje); te sluenje (dijakonia u
nunim i moguim oblicima tjelesne i duhovne pomoi). Na sve
tri razine valja slijediti pastoralnu razboritost i kloniti se spiritu-
alistikih pretjerivanja.
16
Da bi se mogla uspostaviti ispravna komunikacija koja e
se nastaviti u slavlju Rijei i sakramenata, sveeniku je nuno
upoznati bolesnika. U uvjetima bolnikog lijeenja to nije jedno-
stavna zadaa, posebno ako je osoba u tekom stanju, te u ne-
prikladnim uvjetima (meu drugim bolesnicima). Stoga je dobro
poznavati neka naela: Ako je ikako mogue, sveenik bi trebao
bolesniku pristupiti u prikladno vrijeme, to znai takoer i izvan
vremena redovitih posjeta. Upoznati bolesnika najbolje se moe
ako mu se dopusti da kae neto o sebi. Dakle, sveenik bi, prije
nego progovori, trebao znati sluati. A za to treba imati vremena.
Razgovor s bolesnikom redovito poinje od znaenja to ga
15
3, str. 73.
16
O ovim razinama u okviru upnog pastorala vidi: Bono Zvonimir AGI, Bole-
sniko pomazanje u pastoralnoj praksi, Kateheza 5 (1981.), 3, str. 64-72.
387
bolesnik pridaje svojoj bolesti. Ne radi se tu samo o poznavanju
medicine, uzroka i posljedica, nego o irem (dubljem) kontekstu.
Vrlo esto to se znaenje izvlai iz posebnosti ivotnog stanja
to ga bolesnik eli s jedne strane podijeliti sa sveenikom, a
s druge strane i sauvati kao svoju tajnu. Pa i kad se ne radi
o sakramentu ispovijedi, sveenik je duan tu tajnu potovati,
tim vie to se tu esto za osobu krije otajstvo Boje prisutnosti
ili odsutnosti.
17
Nije na sveeniku da kopa po ranama, nego da
bude ruka Boja koja lijei. Sluba Rijei povjerena sveeniku,
jest rije utjehe radosna vijest spasenja (evanelje Boje). Da
bi donijela plod, ta rije treba biti posijana na njivu, to je pri-
pravlja Duh Boji. Duobrinik mora trajno biti svjestan da nije
gospodar nego sluga Rijei.
Jedan bolniki kapelan pie: Bolesnici imaju i odvie vre-
mena za razmiljanje. I najdue i najredovitije posjete rodbine
i znanaca brzo zavre i bolesnik ostaje sam. Tu su duge, esto
besane, noi, kada se svaka minuta broji. ovjek ostaje sam sa
sobom i svojim problemom: boleu koja je naruila zdravlje i
moda ugrozila ivot. Potmula ga bol stalno podsjea na to kako
ga neto izjeda i unitava, i kako nestaje iz asa u as. Uspore-
uje sebe s drugima u sobi, s onima koji su prije bili tu i sada
su otili. Vae rijei lijenika, posjetilaca, rodbine. Naoigled se
iz dana u dan mijenja. utljiv je. Zamiljen. Dozrijeva. Stariji se,
naravno, lake mire s milju da je njihovo zdravlje ugroeno, da
se moda ide kraju. Mladi se, razumljivo, ne mire tako lako,
ne predaju se. Najprije ne vjeruju da je stanje ozbiljno, a kada
to shvate, onda su oajni. Bijes ih hvata. Krive sve i svakoga.
Bog, za koga su malo ili nimalo marili, bezosjeajan im je. Ne
pomae, a mogao bi. Bez srca je. to On ima od toga da mlado
bie pati, da mora otii iz ivota u koji jedva da je i zakorailo. I
sve takva i slina pitanja, koja se svode na ono vjeno: emu i
zato bol i patnja na svijetu?.
18
Dakle, treba biti svjestan da
je komunikacija s bolesnikom, ve po naravi stvari, drugaija
od komunikacije sa zdravom osobom. Sveenikov pristup bo-
17
Usp. Kako je umro Bog u Ivanu Sopti, u zbirci razmiljanja o umiranju i smrti,
Ivo SIVRI, ovjek i smrt, Crkva na Kamenu, Mostar 1993., str. 98-101. Za raz-
miljanja o umiranju usp. Umiranje i smrt, prilog Glasa Koncila, 16. XI. 2004.,
Wilfried STINISSEN, Ja ne umirem, ja ulazim u ivot, HKD sv. Jeronima, Zagreb
2002.
18
3, str. 74.
388
lesniku, kranski gledajui, treba voditi do susreta s Kristom.
To se zbiva kroz rije, radosnu vijest (evanelje) spasenja, koja
vodi do slavljenja sakramentalnog susreta s Kristom. Konani je
cilj posadanjenje Kristove poruke, odnosno njegova spasenja.
U vjeri, naime, kranin iz svog susreta s Isusom Kristom oe-
kuje istinsku i djelatnu snagu, koja e mu pomoi da mu otvori
svoj ivot.
19
Komunikacija izmeu sveenika i bolesnika mora biti osob-
na, ali u pojedinim trenutcima ne treba iskljuivati druge, pogo-
tovo ako se je dolo do uvjerenja da se radi o vjernicima (ak ako
i nisu katolici). Kranin (i sveenik i bolesnik) ne stidi se svoga
bogotovlja. Dapae, moe se, ak je i preporuljivo, napraviti
zajedniki liturgijski in za vie bolesnika,
20
to je relativno lako
izvedivo i u naim uvjetima. To pogotovo vrijedi za one bolnike
strukture unutar kojih se nalazi bogosluni prostor, kojemu bo-
lesnici mogu sami pristupiti.
Sigurno je da sveenik, pogotovo u naim uvjetima, ne moe
na sebe posve preuzeti i slubu dijakonije. Za to su mu potrebni
pastoralni suradnici i volonteri, koji mogu obavljati i druge, vrlo
korisne zadae. Ne radi se tu samo o ponekad nunoj fzikoj
pomoi ili prikupljanju sredstava za lijeenje, nego osobito o po-
haanju bolesnika, kao i o drugim oblicima pomoi. Ostalo mi je
u sjeanju da su od 1996.-1999. godine na susretima bolnikih
kapelana u prostorijama HBK u Zagrebu, izmjenjivani listii
obavijesti o duobrinitvu u bolnici (s telefonskim brojevima;
prostorom u kojem se nalazi kapelica; mogunostima razgovora;
vrijeme ispovijedi i svete mise, s ponekom molitvom i tekstom)
to su ih dijelom pripravljali i volonteri. To je jedan od primjera
kako konkretno ukljuiti i druge osobe u pastoralnu skrb za
bolesnike.
Dakle: Pastoral bolesnika izraava trostruku brigu Crkve:
navjetaj spasenja; slavljenje sakramentalnog susreta s Kristom;
pomo u mnogim oblicima sluenja.
19
Dieter EMEIS, Sakramentenkatechese, Herder, Freiburg im Br. 1991., str. 200.
20
Takve sugestije prua Mario ALBERTON, Un sacramento per i malati. La condizi-
one del malato nella nostra societa alla luce della fede, EDB, Bologna 1982., str.
121-126. papa Benedikt XVI. na sveanoj svetoj misi s bolesnicima pred bazi-
likom u Lourdesu 15. rujna 2008. osobno je dijelio sakrament bolesnikog po-
mazanja. Vidi: http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/travels/2008/
index_francia_it.htm
389
4. kOmunikacija S bOleSnikOm: SVeenik ni/je lijenik
U postmodernoj kulturi ponovo se u prvi plan stavlja proi-
manje duhovnog i tjelesnog, pogotovo kad je u pitanju zdravlje,
odnosno bolest. To se neminovno odraava i na percepciju duo-
brinitva bolesnika, odnosno na oekivanje da sveenik djeluje
kao iscjelitelj, slino kao lijenik, samo na podruju due. Tako
se, koji put i nesvjesno, bolesnik okree magijskom shvaanju,
pa kad se na primjer molitva ne pokae neposredno djelotvor-
na, nastupa bolna kriza. Posve je druga situacija kad bolesnik
shvaa i prihvaa da je kranska duhovna skrb uvijek na razini
vjere, to jest da pretpostavlja i ukljuuje osobni odnos bolesnika
s osobnim Bogom, povijesno i konkretno nazonim u Isusu Kri-
stu. Ili, kao to smo ve rekli, duhovna skrb Crkve za bolesnika
je omoguiti mu da svoju bolest ivi u vjeri, dakle u osobnom
odnosu s Bogom u Isusu Kristu, po Crkvi i u zajednitvu Crkve.
Iako nam ovdje nije mogue produbljivati ovu temu, ne smije-
mo je smetnuti s uma. Koliko je vano razumijevanje bolesti i
zdravlja upravo u odnosu vjere, pokazuje nam, primjerice obilje
literature s toga podruja.
21
U skladu s prije reenim, u praktinoj komunikaciji s bole-
snikom sveenik bi trebao nastojati da bolesnik postane svjestan
svojih osjeaja na podruju vjere, da nadvlada strah i potvrdi svoj
vjerniki ja, da prepozna odlune trenutke u svojoj bolesti, da se
otvori posvemanjem iskustvu ivota, da se oslobodi idealnog ja
kako bi prihvatio svoje stvarno ja, da se aktualizira, da se otvori
novom ivotu koji se u njemu raa.
22
Ovako usmjerena komuni-
kacija s bolesnikom, omoguit e i lake prihvaanje posebnosti
sveenike skrbi za bolesnika, kao i ispravno vrednovanje brige
za cjelovito zdravlje osobe. U okolnostima kad je u pitanju sama
egzistencija osobe, lijenik, pa ak i psihoterapeut, ne moe do
21
Usp. vie psiholokih tema u zborniku interdisciplinarnog i multikonfesional-
nog meunarodnog simpozija: Marina JURI Mijo NIKI Herman VUKU-
I (ur.), Vjera i zdravlje, Zaklada biskup Josip Lang, Zagreb 2005. Za flozofske
i teoloke teme usp. zbornik radova teolokog simpozija: Nediljko Ante ANI
Nikola BIACA (ur.), Kranstvo i zdravlje, Crkva u svijetu, Split 2006.; Za te-
oloko pastoralnu perspektivu molitava za ozdravljenje vidi Vjesnik akovake
i Srijemske biskupije 125 (2007.) broj 5. Takoer Tomislav IVANI, Dijagnoza
due i hagioterapija, Teovizija, Zagreb
2
2004., posebno str. 29-54.
22
Usp. Mario ALBERTON, Un sacramento per i malati. La condizione del malato
nella nostra societ alla luce della fede, Elledici, Leumann (To) 1975., str. 118-
121.
390
kraja nadomjestiti duobrinika. Viktor Frankl upozorava da li-
jeniko duobrinitvo ne smije biti nadomjestak za religiju.
23

Bolniki duobrinik mora biti svjestan da se njegova briga
nee svesti samo na vjernike, nego je upravljena i svima kojima
je dananja kultura oblikovala drugaiju percepciju bolesti i koji
trae alternativne naine ozdravljanja, meu kojima se klasina
znanstvena medicina (jednako kao i kranska vjera) doivljava
tek kao jedna od moguih. Patricia Maloof veli da se, uz redovite
medicinske strukture, u Velikoj Britaniji moe nabrojati barem
petnaest tipova ponude alternativnog lijeenja, od yoge, medita-
cije, religijskih iscjelitelja i razliitih medija (posrednika s dru-
gim svijetom) do svim moguih vrsta i tipova alternativnih tera-
pija.
24
Posve je jednako, ako ne i jo tee, na religijskom polju.
U ovom kontekstu sveenik moe biti, kroz svoju komunikaciju
s bolesnikom, takoer i od pomoi lijenicima, na primjer da
bolesnici lake prihvate potrebnu terapiju!
Dakle: U komunikaciji s bolesnikom sveenik treba dati do
znanja da se njegova duhovna skrb odnosi na podruje vjere.
5. kOmunikacija S bOleSnikOm:
prihVaanje mOgunOSti neuSpjeha
U Kodeksu medicinske etike i deontologije stoji: Ublaivanje
patnje i boli jedna je od osnovnih zadaa lijenika. To je posebno
vano u skrbi oko umirueg bolesnika, kada e lijenik bolesni-
ku uz lijekove nastojati pruiti i svu duhovnu pomo, potuju-
i bolesnikovo uvjerenje i elje. Istodobno e lijenik upoznati i
bolesnikove blinje o njegovom stanju i nastojati postii njihovu
suradnju na ublaavanju bolesnikovih tjeskoba.
25
Isto vrijedi i
za sveenika bolnikog duobrinika.
Ipak, njegova komunikacija s bolesnikom nuno ukljuuje
jasnu kransku viziju smisla ivota, te u tom svijetlu otvara
prostor za prepoznavanje znaenja vlastite bolesti i smrti. Presu-
23
O tome vie u: Viktor E. FRANKL, Lijenik i dua. Temelji logoterapije i egzisten-
cijske analize, Kranska sadanjost, Zagreb
2
1993., str. 281-302.
24
Prema Patricia MALOOF, Malattia e salute nella societa, Concilium (I), 27
(1991.), 2, 39-57.; C. HELMAN, Culture, Health and Illness, Wright, London
2
1990.
25
HRVATSKI LIJENIKI ZBOR, Kodeks medicinske etike i deontologije, Zagreb
2002., l. 14, 1.
391
dan je, uvijek i svugdje, kristoloki smisao patnje, odnosno za-
jednitvo s patnjama Kristovim, kao put osmiljenja trpljenja.
U tom smjeru ide ispravno shvaanje sakramenata kao susreta
s trpeim i proslavljenim Kristom, po otajstvu vjere u Crkvi, u
konkretnim situacijama vlastitog, osobnog ivota.
26
Bez kran-
skog pristupa ljudskoj smrti, koja, kao presudni as ivota, ima
vrijednost u dostojanstvu ljudske osobe, nee biti ni kranski
ispravne komunikacije s bolesnikom. To ne znai da e svaki
susret s bolesnikom biti nedvojbeno uspjean.
O neuspjehu u odnosu sveenika i bolesnika malo se govori
(to je jednako teka tema kao i o lijeniki neuspjeh). Ipak, ne-
uspjeh je relativan, ako je uinjeno sve to treba i to se moglo
uiniti: Sve se svodi na jednu od temeljnih istina vjere: Bog je
neopoziv u svojoj ljubavi prema ovjeku, u svome naumu da se
svi ljudi spase. S ovom istinom vjere moe se doi i k bolesni-
kom krevetu ovjeka, iji je minuli ivot, po naim ljudskim pro-
sudbama, protekao bez Boga, to doista ne znai da je to tako i
bilo.
27
Ova istina vjere prua utjehu i bolnikom duobriniku
u njegovim neuspjesima da ostvari iskren i otvoren kontakt s
bolesnikom, posebno ozbiljno bolesnim i umiruima.
Ni jednom tekom bolesniku, pa ni uvjerenom vjerniku, nije
jednostavno prihvatiti stanje u kojem se nalazi. Ne smije se za-
boraviti da je bolest poseban izazov za osobu. Upravo pred tim
izazovom sveenik ima zadau posvjedoiti da bolest ne mora
biti znak gubitka, poraza, nego da moe postati ulazak u novo
razumijevanje ivota. Bolest, veli V. F. Feyor Pinto, tako moe
postati izazov za razmiljanje o ivotu u svjetlu nove stvarnosti;
izazov za promjenu naeg stava prema stvarima i drugim ljudi-
ma; izazov da ponovo sretnemo Krista u bitnosti naega ivota;
izazov da se pomirimo s drugima i prije svega da podijelimo jo
preostale prostore ivota s najsiromanijima meu nama; iza-
zov da u tekim trenutcima vedrinom svjedoimo vjeru; izazov
da se to vie pribliimo Isusu Kristu i njegovu otkupiteljskom
djelu i tako potaknemo raanje nove ovjenosti.
28
No, to je cilj
26
Na tome izriito insistira IVAN PAVAO II, Spasonosno trpljenje Salvifci doloris,
Kranska sadanjost, Zagreb 1984.; Usp. i njegovu Poruku za dan bolesnika,
11. veljae 2004..
27
Ivan MATKOVI, Pastoralno iskustvo s bolesnicima i umiruima, Crkva u svi-
jetu 33 (1998.), 1, str. 82.
28
Viktor F. FEYOR PINTO, Patnja i smisao ivota, Glasnik Hrvatskog katolikog
lijenikog drutva 7 (1997.), 2, str. 28.
392
do kojega valja doi, a put je dug i zahtijeva trajno izgraivanje
u vjeri.
Dakle: U komunikaciji s bolesnikom sveenik treba biti spre-
man i na odbijanje (to je jedna od faza u suoavanju s boleu) i
na prividni neuspjeh.
rije iStine kOja OSlObaa za praVu nadu
Svakako e se i bolesnik i sveenik upitati o koristi, od-
nosno dobrobiti koja iz njihova meusobnog odnosa proizlazi.
Koji put, u povrno shvaenoj religioznosti, ta se dobrobit poi-
ma magijski. No, kranska vjera tu gleda ono to je za osobu
najsudbonosnije, a to je da je sveenikova prisutnost, njegova
rije i duobriniko djelovanje usmjereno na osmiljenje ivo-
ta.
29
Pronai smisao vlastitog postojanja, a u tom smislu i klju
za vrednovanje svojega stanja, najvea je dobrobit koju sveenik
moe pruiti bolesniku. Zapravo, sveenik moe pomoi da se ta
potraga za kljuem (ili kako veli Vojislav Kuzmanovi: Potraga za
kukom na koju bi objesio svoj ateizam!) nastavi i da se u sumra-
ju ivotnih obzorja nasluti ili posve jasno prepozna svjetlo. S te
strane od sveenika se trai svesrdna prisebnost i razumijevanje
onoga to bolesnik kazuje izmeu redaka, u trenutcima boli i
patnje, u svojevrsnom obraunavanju s vlastitim postojanjem.
U toj komunikaciji radi se o istini, kako o istini vlastite egzisten-
cije, tako i o istini o ovjeku, objavljenoj i posredovanoj u onome
koji za sebe ree da je on sam Put, Istina i ivot.
Krepost nade ne odvaja ovjeka od istine o njemu samome i
o njegovu stanju, nego ga usmjerava prema vlastitom ostvarenju
u Bojoj budunosti. Tako komunikacija s bolesnikom postaje
osnaenje nade utemeljene u Istini, te ujedno pomo ne samo
za bolesnika u njegovoj patnji, nego i za njegovu obitelj i blinje.
Papa Benedikt XVI. pie: I ovdje izlazi na vidjelo prepoznatlji-
va oznaka krana da su oni ljudi koji imaju nadu: ne znaju
sve pojedinosti onoga to ih eka, ali znaju, openito uzevi, da
njihov ivot ne skonava u ispraznosti. Samo kada se sa sigur-
nou zna da e budunost imati pozitivan ishod, i sadanji se
trenutak lake ivi. Tako sada moemo rei: () mrana vrata
29
Usp. Elisabeth LUKAS, I tvoja patnja ima smisla. Logoterapijska pomo u krizi,
Oko tri ujutro, Zagreb
2
1996.
393
vremena i budunosti irom su otvorena. Onaj koji ima nadu
ivi drugaije: dan mu je novi ivot.
30
Valentin Pozai lijepo kae: Zaboravlja se da nije zadaa
medicine da se bori protiv smrti kao takve. Ona se bori protiv
patoloke pojave smrti a za ouvanje i unaprjeenje ivota. ()
Pogrean pristup ivotu i smrti raa tjeskobnim i neljudskim
pristupom injenici umiranja i smrti, a to za sobom povlai i ne-
ljudske ponude za dovrenjem ljudskog ivota. () Medicina je u
pogibli da zbog brige za mnoge izdvojene vidike zdravlja i borbe
protiv bolesti izgubi ovjeka, i da se tako i sama oneovjei.
31

To jest, medicina moe postati svojevrsna zapreka ivotu, moe
postati zapreka nadi.
Nije lako donositi nadu! Ona se, poput vjere, ne predaje
poput nekog predmeta, nekog sadraja i poruke, nego se osobno
svjedoi. Stoga sveenik pred bolesnikom najprije osobno svje-
doi nadu u kojoj smo spaeni (Rim 8,24), te kroz svoje ljudsko
razumijevanje i kranske rijei vjere daje razlog nade koja je u
nama (1Pt 34,15).
Dakle: Sveenik u komunikaciji s bolesnikom pomae u pri-
hvaanju istine, podravajui kransku krepost nade, utemelje-
ne u Istini spasenja.
pOSredOVanje SakramentalnOg SuSreta S kriStOm
U svakom odnosu s bolesnikom sveenik treba biti svjestan
da djeluje po poslanju Crkve, odnosno da nastavlja Kristovo dje-
lo u Crkvi. Stoga bi se, idealno reeno, njegova komunikacija s
bolesnikom trebala dogaati na Isusov nain: Crkva u svom
religioznom pristupu bolesniku i bolesti slijedi svoga Uitelja.
U primjeru Isusovu vidimo bolesnike oko njega, on im prilazi,
dotie ih, lijei ih. Evanelja navode dosta zgoda gdje se Isus po-
javljuje u ulozi lijenika. () Kranska zajednica nastavljajui
djelo Kristovo ne moe izbjei zadatak da prilazi bolesnicima s
ljubavlju Iscjelitelja.
32
30
Usp. BENEDIKT XVI., Spe salvi - U nadi spaeni, Kranska sadanjost, Zagreb
2008., br. 2.
31
Valentin POZAI, uvari ivota. Radosti i tjeskobe djelatnika u zdravstvu, Cen-
tar za bioetiku FTIDI, Zagreb 1988., str. 224.
32
Bono Zvonimir AGI, Bolesniko pomazanje u pastoralnoj praksi, Kateheza 5
(1981.), 3, str. 65.
394
Kristov odnos prema bolesnicima ima vlastitosti koje proi-
zlaze iz posebnosti njegove osobe: iz njegove teandrike konsti-
tucije. Tko susree Isusa iz Nazareta, ne susree samo ovjeka,
nego se u tom vidljivom susretu dogaa duhovni susret s Bo-
gom. Vidljivo postaje djelotvornim znakom nevidljivoga, i to je
ono to nazivamo sakramentalnom stvarnou. Bog se pribli-
io ovjeku na vidljiv, tvaran nain, da bi ga uinio dionikom
duhovne, milosne stvarnosti. Stoga je slavljenje sakramenata
(vidljivih dogaanja po kojima se posreduje susret s Kristom u
rijei/znaku/simbolu) bitni dio komunikacije izmeu Krista i
bolesnika, u kojoj je sveenik posrednik.
Uvijek ostaje opasnost da se sakramenti, posebno sakra-
ment bolesnikog pomazanja, doive kao neki magini ini. Sto-
ga je dobro i nuno, kad god je mogue, pouiti vjernike, pa i
same bolesnike o naravi sakramenata. S druge strane, sveenik
mora biti svjestan da je slubenik a ne gospodar Boje milosti,
te sve uiniti da bolesnici koji to ele i mogu, primaju sakra-
mente, posebno kad je u pitanju primanje euharistije: Pastiri
dua neka nastoje da se bolesnim i starijim osobama, makar i
ne bile teko bolesne niti im prijetila smrtna opasnost, esto,
dapae po mogunosti i svakodnevno, osobito u vazmeno vrije-
me, prui mogunost da prime euharistiju. A onima koji je ne
mogu primati pod prilikom kruha, moe se pruiti i pod samom
prilikom vina.
33
Meu sakramente ozdravljenja (koji se tiu zdravlja tijela i
due) uz euharistiju ubrajamo pomirenje (ispovijed) i bolesniko
pomazanje. Sveti Jakov, u svojoj poslanici koja je jedan oblik en-
ciklike, cirkularnog pisma upuenog kranskim zajednicama u
dijaspori, pie: Boluje li tko meu vama? Neka dozove starjeine
Crkve! Oni neka mole nad njim maui ga uljem u ime Gospodnje,
pa e molitva vjere spasiti nemonika! Gospodin e ga podii, i
ako je sagrijeio, oprostit e mu se (Jak 5, 14-15). Tako nam
prua svjedoanstvo o brizi Crkve za bolesnike koja se ostva-
ruje na nain sakramenta.
34
Ta je briga za bolesnike cjelovita,
to svakako ukljuuje tjelesnu pomo te eventualno ozdravljenje
33
Rimski obrednik, Sveta priest i tovanje euharistijskog otajstva izvan mise,
Prethodne napomene, br. 14.
34
Usp. Ante MATELJAN, Bolest, pomazanje i spasenje. Temelji sakramenta bo-
lesnikog pomazanja, u: Marin KARICA Ante MATELJAN (prir.), U kriu je
spas. Zbornik u ast mons. Ante Juria, Crkva u svijetu Teologija u Splitu, Split
1997., str. 123-141.
395
(po karizmatskom daru), ali sve u konanici slui jednom cilju:
spasenju to u stvari znai osposobljenje za pozitivni konani
osobni susret s Kristom Spasiteljem.
Zakonik kanonskog prava veli: Svi sveenici kojima je povje-
reno duobrinitvo imaju dunost i pravo podjeljivati bolesni-
ko pomazanje vjernicima povjerenima njihovoj pastoralnoj slu-
bi; zbog opravdana razloga moe svaki drugi sveenik podijeliti
ovaj sakrament s barem pretpostavljenim pristankom sveenika
o kojemu se gore govori.
35
Crkva se posebno zalae da bolesni-
ci prime pomazanje pri punoj svijesti, i ako je ikako mogue na
poetku bolesti, u vjeri u Boju pomo i s pouzdanjem u njegovu
dobrotu koja ljudski ivot upravlja i vodi k ispunjenju u vjenosti.
Naime, bolesniko pomazanje je posveenje ljudske osobe,
36
i to
u najdramatinijim trenutcima vlastite egzistencije.
Dakle: Sveenik je u komunikaciji s bolesnikom, na poseban
nain u slavlju sakramenata, posrednik milosnog susreta s Kri-
stom.
pOSebnOSt Sakramentalne iSpOVijedi
Nije nam mogue podue analizirati najzahtjevniji vid ko-
munikacije izmeu bolesnika i sveenika, koji se tie najdublje
intime osobe, a dogaa se u slavlju sakramenta pomirenja i po-
kore. Budui da govorimo o komunikaciji izmeu sveenika i
bolesnika, dovoljno je podsjetiti se na ono to o slubeniku sa-
kramenta pomirenja kae Katekizam Katolike crkve: Sveeni-
ci moraju poticati vjernike da pristupaju sakramentu pokore, i
moraju biti vazda pripravni da slave ovaj sakrament kad god to
vjernici razlono zatrae.
Slavei sakrament pokore, sveenik vri slubu Dobrog Pa-
stira koji trai izgubljenu ovcu, Dobrog Samarijanca koji lijei
rane, Oca koji eka izgubljenog sina te ga pri povratku prihvaa,
35
Zakonik kanonskog prava, kan. 1003, 2.; O liturgijskim propisima usp. Zvon-
ko PAIN, Duobrinitvo bolesnika, VSB 3/2002., str. 138-141.
36
Marin SRAKI, Bolesniko pomazanje, sakrament nade i okrepe u bolesti,
Sluba Boja 48 (1978.), 3-4, str. 268. O teologiji bolesnikog pomazanja usp.
Pierre ADNES, Lonction des malades. Histoire et thologie, FAC-ditions, Paris
1994.; Ante MATELJAN, Otajstvo supatnje. Sakrament bolesnikog pomazanja,
Crkva u svijetu, Split 2002.
396
kao i slubu pravednog Suca koji ne pravi razlike meu osobama
i iji je sud u isti mah pravedan i milosrdan. Rijeju, sveenik je
znak i sredstvo Bojeg milosra prema greniku. Ispovjednik nije
gospodar, ve slubenik Bojeg pratanja. Slubenik ovog sakra-
menta treba se stoga sjediniti s Kristovom nakanom i ljubavlju.
On mora imati prokuano znanje o kranskom vladanju, isku-
stvo ljudskih stvarnosti, potovanje i obzirnost prema palima;
treba ljubiti istinu, biti vjeran uiteljstvu Crkve te strpljivo voditi
pokornika prema izljeenju i punoj zrelosti. Treba za njega mo-
liti i initi pokoru povjeravajui ga milosru Gospodnjem. Ima-
jui u vidu osjetljivost i veliinu ove slube te duno potovanje
prema osobama, Crkva izjavljuje da je svaki sveenik, koji prima
ispovijedi obvezan, pod prijetnjom najstroih kazni, obdravati
posvemanju tajnu o grijesima koje mu je pokornik ispovjedio.
Nije mu doputeno govoriti ni o onome to je u ispovijedi saznao
o ivotu pokornika. Ispovjedna tajna, koja ne doputa izuzetaka,
zove se sakramentalni peat, jer ono to je pokornik oitovao
sveeniku ostaje zapeaeno sakramentom.
37
Crkva oduvijek dri da je temelj Bojega oprotenja iskreno
kajanje. Istina je da se ljudsko kajanje u redovitim okolnostima
treba oitovati na jasan izvanjski nain, dok je u izvanrednim
okolnostima, na primjer u nemogunosti da bolesnik govori, to
mogue uiniti i kojim nedvosmislenim znakom ili potvrdnom
gestom na sveenikov upit. Sveenik bi svakako trebao pomo-
i bolesniku u pripravi na ispovijed, svojim poticajnim rijeima
pridonijeti pobuivanju iskrenog kajanja i cjelovitosti sakramen-
talne ispovijedi in modo humano - koliko je to na ljudski nain u
tom trenutku bolesniku mogue.
Vidjeli smo kako Crkva izriito naglaava da bi sveenik kao
slubenik pomirenja doista morao djelovati na Kristov nain, od-
nosno kao sluitelj Bojeg opratanja po sakramentalnom inu
Crkve. Bolniki duobrinik morao bi, navlastito u pitanjima sa-
vjesti, imati dostatno znanje i pastoralnu razboritost. Pogreke
koje u tom podruju sveenik moe napraviti mogu proizlaziti
iz nejasnog razlikovanja teine ina, iz pretjeranog legalizma i
opsesivne usredotoenosti na podruje spolnosti (u dananjem
erotiziranom svijetu), ali i iz racionalizacije krivnje te umanjiva-
nja odgovornosti. Sveenik treba znati da on nije psihoterapeut,
37
Katekizam Katolike crkve, Hrvatska biskupska konferencija Glas Koncila, Za-
greb 1994., br. 1464-1467.
397
nego slubenik Boje milosti,
38
u inu u kojemu se, po Crkvi,
dogaa otajstveni susret izmeu Boga i osobe.
39
Dakle: Sveenik je u komunikaciji s bolesnikom osoba apso-
lutnog povjerenja na razini savjesti, djelujui in persona Christi u
dogaaju pomirenja s Bogom.
mOlitVa S bOleSnikOm i za bOleSnika
Posebnost komunikacije sveenika s bolesnikom najbo-
lje se uoava upravo na razini molitve. Do sada smo govorili o
slubenoj molitvi Crkve (navjetaj Rijei Boje i slavljenje sakra-
menata), ali duobrinitvo bolesnika nikada ne nije na tome
zaustavljalo. Osobna molitva za bolesnika i s bolesnikom, su-
kladno situaciji u kojoj se bolesnik nalazi, zapravo je najdublji
oblik ukljuivanja duobrinika u brigu za bolesnika, a kroz tu
molitvu bolesnik i njegovi blinji doivljavaju duhovnu skrb ne
kao obavljanje nekoga posla, nego kao istinsku duhovnu brigu
za ovjeka. Ili, kako svjedoi jedan bolniki kapelan: Sveenik
mora i moliti za svoje bolesnike i ne smatrati ih teretom Ne
zaboraviti na Isusovu rije: Bijah bolestan i pohodiste me Ako
nas ne potakne ljubav prema tom dijelu, trpeem dijelu Bojeg
naroda, ne znam to bi nas drugo moglo angairati.
40
Sveenik se u molitvi s bolesnikom mora prilagoditi njegovu
stanju. Nije tu pitanje naina i duine izgovorenih molitava (za-
pravo zaziva za Boju pomo), nego se radi o razumijevanju da
bolesnik prolazi kroz razvoj svoga odnosa prema bolesti, to se
potom odraava u njegovoj osobnoj molitvi: Anselm Grn, u dje-
38
Usp. Giuseppe SOVERNIGO, LUmano in confessione. La persona e lazione del
confessore e del penitente, Ed. Dehoniane, Bologna 2003., str. 107-127.; Guido
GATTI, Confessare oggi. Un manuale per i confessori, Elledici, Leumann (To),
1999. Osobit (po uvidu u stanje due moe se rei i karizmatski) nain ljeko-
vite komunikacije s bolesnicima-penitentima ostvarivao je sv. Leopold Bogdan
Mandi. Usp. Enrico RUBATELLI, Dio medico e medicina. Padre Leopoldo nel
mondo della sofferenza, Ed. Provincia Veneta dei Frati Minori Cappuccini, Ve-
nezia Mestre,
4
2006.
39
Za ovu temu usp. Marc ORAISON, A propos de quelques erreurs ne pas
commtre dans la practique de la confession, Supplment de la Vie Spirituelle
12/1950., str. 51-66; Isti, A propos de laction trrapeutique du sacrament de
penitence, Supplment de la Vie Spirituelle 31/1954.; str. 412-430.
40
3, str. 77.
398
lu o bolesnikom pomazanju s podnaslovom Utjeha i njenost,
na jednostavan nain govori o molitvi u bolesti: Sakrament
bolesnikog pomazanja poziva nas na to da bolest nadvladamo
duhovno. () Za mene to znai da ja svoju bolest stavljam pod
molitvu, dapae, da dopustim da sama bolest postane molitva.
Moja molitva smije pritom proi razliite stupnjeve. Najprije u
svim arom moliti Boga da me oslobodi bolesti. Jo bih rado i-
vio i molim Boga za to da mi dopusti i ostvariti sve ono o emu
sam sanjao u ivotu. Pritom u obeati da u svoj ivot usmjeriti
prema Njegovoj volji, da u ivjeti svjesnije i pozornije, da u
paziti na bitne stvari. Ali, tada e moja molitva uvijek iznova
signalizirati spremnost da se u meni dogodi Njegova volja, da
sam spreman prihvatiti Njegovu volju. U molitvi tada nastaje
nutarnja distanca prema meni, prema mome egu. Preputam
sebe Bogu. Trei stupanj molitve e biti da sama bolest postane
molitva. Mnogi bolesnici mi pripovijedaju da vie uope ne mogu
moliti. Ne mogu se vie sabrati. Bolovi su prejaki. Ili im je glava
postala jednostavno prazna. Tada bi bila zadaa da sama bolest
postane molitva. Prihvaajui svoju bolest, i kao bolesnik koji
vie nije sposoban ni za kakvu razboritu misao stojei pred Bo-
gom, ja molim itavom svojom egzistencijom. Vie se ne molim
protiv svoje bolesti, nego molim s njom i u njoj i kroz nju. Moja
bolest postaje tada za mene put k Bogu. Ona me vodi sve dublje
u Njegovo neopisivo otajstvo.
41
Paljivi sveenik e znati prepo-
znati stanje bolesnika te mu se prilagoditi u nainu i sadraju
molitve.
Kranska tradicija nas uvjerava da se moe uvijek i na
uvijek novi nain moliti, a da to bude kranski prepoznatljivo.
Dodatnim molitvama se moe nastaviti komunikacija s bolesni-
kom, na primjer nakon slavlja sakramenata. Evo jedne molitve
za bolesnika, u kontekstu slavlja bolesnikog pomazanja, gdje je
jedan od sakramentalnih znakova pomazanje ruku: Gospodin
koji te je oslobodio grijeha neka te spasi. On neka uzme u svoju
ruku to je u tvojem ivotu prolo kroz tvoje ruke; ono to si dodir-
nuo njeno, ali i ono s ime si grubo postupao; ono to si ostvario
i izgradio, sve ono ime si pridonio da ivot uspije. Gospodin neka
41
Anselm GRN, Bolesniko pomazanje, Utjeha i njenost, Kranska sadanjost,
Zagreb 2003., str. 40-41. Mogue je nai dosta materijala za pomo kod molita-
va s bolesnicima i za bolesnike. Usp. zbirku meditacija bolnikog kapelana na
temelju pisama bolesnika: Ludwig WISSEL, Dein Glaube hat dir geholfen, M.
Ohlig, Offenbach/M. 1987.
399
blagoslovi sve to si pruio u ivotu, ali takoer i ono to nisi
ostvario, to si povrijedio ili razorio, sve ono to ti nije polo za
rukom i za to nisi imao snage, sve to neka uzme Bog u svoje ruke
i iscijeli. Gospodin neka uzme u svoju ruku ono to je u tvojem i-
votu bilo naroito teko (bolest, alost), ali takoer i tvoju sreu
s tvojom enom i djecom, itav ivot u zajednici. Bog neka uzme u
svoju ruku ono to u ovom trenutku ne moe nositi jer si preslab.
U njegovoj ruci neka bude sve sauvano.
42
U molitvi s bolesnikom mnogo mogu i sveeniku i bolesniku
pomoi nezareeni laici. Ipak, oni nikad ne mogu posve zamije-
niti sveenika. Tamo gdje nezareeni vjernici prate bolesnike u
tekim trenutcima, njihova je dragocjena zadaa probuditi elju
za sakramentom pokore i pomazanja i pripraviti ih na dobru sa-
kramentalnu ispovijed. Neka, ni u kom sluaju, budui da nisu
sveenici, ne pomazuju s blagoslovljenim ni s neblagoslovljenim
uljem.
43
To to ne mogu dijeliti sakramente, ne umanjuje va-
nost njihove molitve kao istinskog kranskog sluenja, poseb-
no kod nekih kategorija bolesnika, kao to su djeca, iznenada
oboljeli ili oni koji se nalaze u tekom duhovnom stanju straha
pred smru.
Kad smo ve kod molitve, treba spomenuti kako veliku po-
mo u molitvu pruaju ve pripravljeni obrasci molitava za bo-
lesnike i s bolesnicima, budui da se esto ni bolesnik ni osobe
koje ga prate, upravo zbog dramatinosti stanja, ne mogu opu-
stiti i uputiti u spontanu molitvu. Stoga e duobrinik, koliko
god mu je mogue, nai naina da nabavi i bolesnicima podijeli
najprije Sveto pismo Novoga zavjeta, a potom i prikladne moli-
tvenike, odnosno materijale koji im mogu pomoi u molitvi.
Dakle: Sveenik svoju komunikaciju s bolesnikom preobraa-
va u molitvu s bolesnikom i za bolesnike, u to su pozvani uklju-
iti se i ostali vjernici.
42
Prema eljko EKOLJ, Bolniko duobrinitvo pred izazovom smrti, VSB
3/2002., str. 145.
43
HBK, Direktorij za pastoral sakramenata u upnoj zajednici, br. 164; Congregazi-
one per il clero, Istruzione su alcune questioni circa la collaborazione dei fedeli la-
ici al ministero dei sacerdoti, 13. 8. 1997., LEV, art. 9. O crkveno-pravnom vidu
usp. Matija BERLJAK, Sakramenti ozdravljenja. Pokora i bolesniko pomazanje.
Crkveno-pravni komentar, Glas Koncila, Zagreb 2004.
400
pratnja na putu u Vjeni iVOt
Vie smo puta istaknuli kako se najdublji smisao kran-
ske komunikacije izmeu sveenika i bolesnika, koja za vjernika
ukljuuje takoer i slavlje sakramentalnog susreta s Kristom,
odraava u kranskom shvaanju smisla ivota, pa u skladu s
tim i u kranskom vrednovanju zdravlja, bolesti i smrti.
44
Mo-
da je prejako izraeno, ali u konanici nije daleko od istine ono
to tvrdi eljko ekolj: Uope se u pastoralu bolesnika ne radi
u prvom redu o sakramentima nego o kvalifciranom praenju
na drugi svijet. Bolniko duobrinitvo je tu da bi omoguilo
dostojnu smrt, rastanak i novi poetak onih koji su ostali.
45

Kransko osmiljenje bolesti i smrti vodi do osmiljenja ivota,
odnosno do vrednovanja ivota pred vjenou.
Papa Ivan Pavao II., ini se posve svjesno, dopustio je da
se njegova teka bolest i sama smrt dogode pred oima svijeta,
upravo kao svjedoanstvo o kranskom poimanju dostojnog i-
vota i dostojne smrti. Krajem oujka i poetkom travnja 2005.
svijet je sa strepnjom pratio prijelaz Ocu Ivana Pavla II. () Nje-
govo trpljenje i upornost dojmili su se svih. Iako je dar govora
ve napustio ostarjeloga Papu, svi su shvatili da je njegova smrt
najvei in ljubavi ponuen Bogu za sve krane, za sve vjernike
i za sve ljude.
46
Tu se oito dogodilo ono to veli Ante Vukovi:
Otvoriti prostor za zauzetost u bolesti mogue je jedino ukoliko
se prethodno otvori prostor smisla Izvor iz kojega je mogue
crpiti nadu unato bolesti moe postojati samo unutar obzora
smisla ivota.
47
A vjera otvara obzor transcendentnog smisla u
44
O ovim temama vie vidi u: Ante MATELJAN, Zdrava bolest i bolesno zdravlje.
Temelji kranskog poimanja zdravlja i bolesti, Glasnik Hrvatskog katolikog
lijenikog drutva 11 (2001.), 3, str. 13-22; Isti, emu zdravlje?, u: eljka
ZNIDARI (ur.), Medicinska etika 2, Centar za bioetiku, Zagreb 2006., str.
291-304.
45
eljko EKOLJ, Bolniko duobrinitvo pred izazovom smrti, VSB, 3/2002,
str. 145; Slinog je miljenja Paul M. ZULEHNER, Sterben und sterben lassen,
Patmos, Dsseldorf 1991.
46
Stanislav DZIWISZ i Czeslaw DRAEK Renato BUZZONETI Angelo COMA-
STRI, Pustite me da odem. Snaga u slabosti Ivana Pavla II., Verbum, Split 2007.,
str. 7.
47
Ante VUKOVI, Bolesnik izmeu medicinsko tehnikog znanja i vjernikog
osmiljenja bolesti Glasnik Hrvatskog katolikog lijenikog drutva 11 (2001.),
3, str. 33.
401
odnosu prema Bogu. Isus je kod ljudi izazivao upravo taj stav.
48

U vjeri bolest, kao uvod u samu smrt, ma koliko teka, prestaje
plaiti, a molitva bolesnika postaje unutranje suoblienje Kri-
stu patniku i umiruem na kriu. Uloga sveenika na tom putu,
upravo po ontolokom sakramentalnom osposobljenju da djelu-
je in persona Christi, postaje nenadomjestiva.
Sve dosad izloeno o ulozi i nainu djelovanja bolnikog
duobrinika saima mons. Valentin Pozai, kad pie: Uloga
bolnikog kapelana, pastoralnog djelatnika, posebne je nara-
vi. Zato je potrebna unaprijed ostvarena priprava. On je tu kao
neutralna osoba s obzirom na medicinsko lijeenje, premda
e mu i u tom smjeru esto biti postavljena pitanja. Istodob-
no je on vrlo traena i zauzeta osoba s obzirom na razliite po-
trebe i povjerenje pojedinaca u vjerskog slubenika. Po svojem
poslanju on je ovjek povjerenja, sluga bolesnih, glasnik Boji.
Vie od njegove pastoralne djelatnosti i zauzetosti zrai njegova
osobnost, kultura, integritet ivota, duhovnost: njegova teina
u pogledu smisla ivota, patnje, umiranja i nade u ivot s onu
stranu prolaznosti; njegova sposobnost uivljavanja u zasebnu
osobnost i naroitost svakog pojedinca; njegova sposobnost slu-
anja i onda kad nema svih odgovora u potpunosti, jer miste-
rij ivota-smrti ostaje, a takoer i mnoga neodgovorena pitanja;
njegova strpljivost u izgradnji i uspostavljanju odnosa sa svakim
pojedincem, znajui da individualnost dolazi jo jae do izraa-
ja u bolesti i umiranju; njegova svijest da su sakramenti samo
sredstva spasenja, da je i on sam samo sredstvo u Bojem djelu
spasenja, i njegova sposobnost i domiljatost da stvara priklad-
nu liturgiju; njegova sposobnost prepoznati Boji red vonje u
ivotu dotinog pojedinca; njegovo osobno shvaanje i iskustvo
Boga iz kojeg e moi posvjedoiti svojim stavom, postupci-
ma i rijeima da je Bog doista velik da prihvati ne samo nae
pogreke, nego i nae optube zbog bolesti i patnje, znajui
da trenutani izriaji nevjere, povici na Boga, prigovori njegovu
vodstvu osobne i ope povijesti, esto su zapravo jobovski va-
paji, prikriveni molitveni uzdasi. Pojedinev hod na putu vjere
i traenja Boga sveenik nee siliti, nee zanemariti. Nerijetko,
48
Usp. Adalbert REBI, Isusov stav prema bolesnima i vjeri kao snazi koja ozdrav-
lja, VSB 3/2002, str. 131-134. O obredu prijelaza i molitvama za umirue u
kontekstu teologije bolesnikog pomazanja usp. Kristian DEPOORTERE, Noviji
tokovi glede bolesnikog pomazanja, Vjesnik biskupije akovake i srijemske
127 (1999.), 11, str. 716-720.
402
sveenik e morati kod bolesnika i zdravstvenih djelatnika
ispravljati sliku o Bogu, Kristu, Crkvi i o vlastitoj sveenikoj,
redovnikoj, crkvenoj slubi. Nerijetko e sam biti ohrabren i
iznenaen svjedoanstvom mistinih darova vjere, nade i ljubavi
i predanja u volju Boju.
49
Dakle: Konani smisao sveenike komunikacije s bolesni-
kom je pomo u bolesti i priprava na kransku smrt!
za zakljuak: Nada koja je u Nama
Zakljuiti ovaj tekst o pastoralu bolesnika, s posebnim na-
glaskom na komunikaciju izmeu sveenika (duobrinika, bol-
nikog kapelana) i bolesnika, ne moemo a da se jo jednom ne
osvrnemo na cjelinu bolnikog pastorala. Neka nam za to poslu-
i prijedlog to ga je splitska podrunica Hrvatskog katolikog
lijenikog drutva podastrla splitsko-makarskom nadbiskupu,
na susretu 25. rujna 2000., o tome to bi trebao ukljuivati pa-
storal bolesnika u bolnikim ustanovama: Unutar vikarijata za
pastoral, dakle na razini biskupije, nuno bi trebao postojati odjel
za pastoral bolesnika; nuno je vie sveenika dati u iskljuivu
slubu pastorala bolesnika (barem 1 sveenik na 500 bolnikih
postelja); treba poticati na stalni akonat osobe koje e se po-
svetiti brizi za bolesnike; aktivno ukljuiti redovnike zajednice
u pastoral bolesnika (u skladu s njihovom vlastitom karizmom);
koordinirati djelatnike u tom pastoralu; nastojati oko oblikovanja
sakralnog prostora za bolesnike i rodbinu; organizirati pastoral
za one koji brinu o bolesnicima; poticati mjesnu Crkvu na molitvu i
dobrotvorstvo, osobito volonterstvo; nastojati oko povezivanja du-
obrinika i njegovih suradnika s medicinskim osobljem koji su
lanovi katolikih udruga; razvijati zajednike projekte za bolju
pomo bolesnicima; zauzimati zajednike stavove prema zakon-
skim projektima i mjerama koje se provode a tiu se bolesnika;
pripomoi osnivanje hospicija za neizljeive bolesnike, te savje-
tovalita za ivot za osobe koje su u opasnosti da izvre poba-
aj ili samoubojstvo; informirati javnost o kranskim i crkvenim
stavovima u svezi etikih i moralnih pitanja.
50
to se od tada do
49
Valentin POZAI, uvari ivota u pastoralu Crkve, VSB 3/2002., str. 136.
50
Usp. Ante MATELJAN, Otajstvo supatnje. Sakrament bolesnikog pomazanja,
Crkva u svijetu, Split 2002., str. 125-126.
403
danas uinilo? Naalost, premalo! Ali to nas ne opravdava da
tako ostane i u budunosti.
Iskustvo nam potvruje da, kada se u naem ivotu slo-
mi neto to vie nikada ne moemo povratiti, tada postavljamo
sebi pitanja koja smo u svakodnevnoj monotoniji ivota poma-
lo zaboravili, pitanja o smislu ivota, patnje, bolesti i smrti.
51

Upravo se to, na radikalan nain, dogaa u ozbiljnoj bolesti.
Tada se vie ne razmilja samo o tjelesnom zdravlju i produet-
ku ivota, nego o konanom odreenju vlastitog postojanja. U
takvim trenutcima susret bolesnika sa sveenikom otvara novu
perspektivu. Svjedoenje kranske vjere otvara prostor nade i
u trenutcima beznaa.
Viktor Frankl svjedoi: Gledao sam kako umiru uvjereni
ateisti koji su svega svog ivota odluno odbijali da vjeruju u
neko vie bie ili tomu slino, u neki u dimenzionalnom po-
gledu vii smisao ivota. Meutim, na svojoj smrtnoj postelji, u
asu svog umiranja, pokazali su nazonima ono to kroz deset-
ljea svog ivota nisu mogli nikomu sigurnu sklonjenost koja
ne samo da je prkosila njihovu svjetonazoru nego se vie nije
mogla ni intelektualizirati ni racionalizirati. De profundis izbija
neto, prodire neto, pojavljuje se beskrajno povjerenje, koje ne
zna za onoga prema kojemu se iskazuje, niti za ono emu se tu
povjerava, a ipak prkosi znanju o zlokobnoj prognozi.
52
Gleda-
jui ve iz te opeljudske perspektive, prisutnost sveenika u
bolnici nije ni beznaajna ni sporedna. O tome svjedoe lijenici,
medicinsko osoblje, a posebno sami duobrinici.
Kao i svaki zdravstveni djelatnik, tako je i bolniki duo-
brinik duan esto ispitati vlastitu savjest o svojem odnosu
prema bolesnicima.
53
Taj se ispit odnosi na sva tri vida pasto-
ralne skrbi: navjetaj Rijei, slavljenje sakramenata, sluenje u
ljubavi. Uvijek je prvo pitanje ima li sveenik dovoljno vjere, do-
bre volje i ljubavi za bolesnike, te stvara li njegova nazonost
prostor povjerenja. Trajna prisutnost i kranska dobrohotnost
budi povjerenje, koje Bojom milou otvara put k vjeri. A vjera
uvijek, u zadnju, vodi k susretu koji zavrava u srei eshatolo-
kog zajednitva. Bolniki kapelan don ime Zubovi zakljuuje:
51
Paul TOURNIER, Lice patnje. Spoznaja smisla ivota u mranom trenutku, UPT,
akovo 1996., str. 142.
52
Viktor E. FRANKL, Lijenik i dua., str. 286-287.
53
Usp. Valentin POZAI, Ispit savjesti, u: eljka ZNIDARI (ur.), Medicinska
etika 2, Centar za bioetiku, Zagreb 2006., str. 265-279.
404
Sluba bolnikog kapelana u zdravstvenim ustanovama puna
je znakovitosti unutar same strukture zdravstva. () Bolniki
kapelan, iako pomalo izoliran u svojoj slubi, a moda i margi-
naliziran, u zajednitvu i uz pomo mnogih, moe i te kako dati
obol, iako skromno i nenametljivo, sluenju Crkve prema najpo-
trebnijima kojima je zdravlje ugroeno bolesnicima.
54
Odno-
sno, moe ispuniti ono to je Isus naloio Dvanaestorici uputivi
ih: Bolesne lijeite, mrtve uskrisujte, gubave istite, zloduhe iz-
gonite! Besplatno primiste, besplatno dajte! (Mt 10, 5.8)
Dakle, ve sama potvrda vrijednosti i dostojanstva ljudske
osobe te krajnje ljudske nade koju sveenik svjedoi, dovoljan
je razlog njegove prisutnosti u bolnici. A nastojanje oko svake
iskrene rijei i kranski posvjedoene dobrote, Krist Gospodin,
po vlastitoj rijei, nee zaboraviti i uinit e da iz sitnog sjemena
iznikne biljka ive vjere i donese plod spasenja. I na kraju, ne
zaboravimo rijei mudrog Siraha: Sine moj, u bolesti ne budi
potiten, ve se Bogu moli, jer on zdravlje daje. Bjei od neprav-
de i ne budi pristran, i od svih grijeha oisti srce. Ali i lijeniku
mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek nije daleko od tebe, jer
i on je potreban! (Sir 38, 10.12).
prieSt and patient
Principles for Christian communication
between priest and patient
Summary
Starting from the Agreement between the Government of
the Republic of Croatia and Croatian Bishops Conference whi-
ch regulates the presence and activities of the Catholic cler-
gyman in hospitals and other medical institutions, the author
puts forward the principles that form the basis for the in the
Christian manner correct, pastorally adequate and spiritually
useful communication between the priest and patient, in which
spiritual care and celebration of sacraments are emphasized.
Spiritual care for the patient also includes the priests commu-
nication with the hospital staff and the patients family. Aware
54
ime ZUBOVI, Pastoral bolesnika u bolnicama, VSB 3/2002., str. 147.
405
of the drawbacks in the actual practice, the author thinks that
there is room for the establishment of truly Christian commu-
nication between the priest and the patient during the hospi-
tal treatment. That communication has three characteristics:
conversation/word; celebration of sacraments; prayer. In the
conclusion Christian hope in life is stressed, as a way of giving
meaning to illness and death.
Key words: hospital pastoral; spiritual care for the patient;
sacraments of healing
dOdatak:
ugOVOr O duObrinitVu u bOlnicama
Na temelju lanka 16. stavka 2. Ugovora izmeu Svete Sto-
lice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (Narodne novine
- Meunarodni ugovori, broj 3/97), Vlada Republike Hrvatske i
Hrvatska biskupska konferencija sklapaju sljedei
UGOVOR o duobrinitvu u bolnicama i ostalim zdravstve-
nim ustanovama, te ustanovama socijalne skrbi
UVOD
lanak 1.
Ovim Ugovorom ureuje se nain ostvarivanja prava na du-
obrinitvo vjernika katolika koji se nalaze u bolnicama i osta-
lim zdravstvenim ustanovama, te ustanovama socijalne skrbi (u
daljnjem tekstu: bolnice i ustanove).
OPE ODREDBE
lanak 2.
Duobrinitvo vjernika katolika u bolnicama i ustanova-
ma, prije svega, podrazumijeva sljedee aktivnosti: liturgijska
slavlja i podjeljivanje sakramenata, savjetovanje u pitanjima vje-
re i morala, posjeivanje bolesnika, te suradnju u humanizaciji
zdravstvene i socijalne skrbi.
406
lanak 3.
S posebnim pisanim mandatom mjesnoga biskupa, duo-
brinitvo obavlja duobrinik koji je u pravilu sveenik (u dalj-
njem tekstu: kapelan), a tu slubu moe vriti i akon, redovni-
ca ili vjernik laik.
U urnim sluajevima duhovnu pomo u bolnicama i usta-
novama moe pruiti svaki katoliki sveenik.
lanak 4.
Kao potpora za sluenje Crkve opem dobru u bolnicama i
ustanovama, Vlada Republike Hrvatske e osigurati sredstva u
iznosu od 1.000 kuna po svakoj bolnici i ustanovi mjeseno.
Iznos e se dostavljati mjeseno na raun Hrvatske biskup-
ske konferencije.
lanak 5.
Za obavljanje duobrinitva bolnice i ustanove e osigurati
prikladne prostore koje e biskupija, na ijem se podruju nala-
zi bolnica ili ustanova, opremati za trajno odravanje katolike
liturgije. Ujedno e osigurati prostore gdje e duobrinik moi
primati bolesnike ili korisnike zdravstvene i socijalne skrbi na
duhovne razgovore.
lanak 6.
Kapelani u bolnicama i ustanovama primat e mjesenu
nagradu od biskupije na ijem podruju vre slubu.
Bolnice i ustanove osiguravaju fnanciranje onih kapelana
za ije su djelovanje sklopile ugovor s biskupijom na ijem se
teritoriju bolnica ili ustanova nalazi.
POSEBNOST DUOBRINITVA
U BOLNICAMA I USTANOVAMA
lanak 7.
upe koje su osnovane u pojedinim bolnicama ravnaju se
prema kanonskim propisima. Za njihovo uzdravanje i ureenje
zgrada biskupija moe, u smislu Ugovora izmeu Svete Stolice i
Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima, lanak 11. i la-
nak 12. stavak 2. (Narodne novine - Meunarodni ugovori, broj
18/98), traiti doprinos od osnivaa bolnice.
Kapele u vlasnitvu Katolike crkve koje se nalaze u bol-
nicama ili ustanovama, kao i bogoslune prostore u vlasnitvu
407
pojedine bolnice ili ustanove namijenjene za katolike vjernike,
uzdravat e dotina bolnica ili ustanova, dok e potrebne litur-
gijske predmete pribaviti biskupija na ijem se podruju nalazi
bolnica ili ustanova.
lanak 8.
Na zahtjev bolesnika ili njegove obitelji i rodbine, bolniko
osoblje duno je pozvati duobrinika.
Duobrinik moe posjeivati bolesnike i vjerske obrede sla-
viti u svako doba kad to potrebe zahtijevaju.
lanak 9.
Uprava bolnica i ustanova omoguit e u prikladnim pro-
storima odravanje strunih i duhovnih susreta za katolike u
istim ustanovama.
ZAVRNE ODREDBE
lanak 10.
Ovaj Ugovor sklapa se na neodreeno vrijeme.
Ako jedna od ugovornih strana bude smatrala da su se bit-
no promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, tako da
ga je potrebno mijenjati, zapoet e odgovarajue pregovore.
lanak 11.
Ovaj Ugovor sastavljen je u etiri istovjetna primjerka od
kojih svaka ugovorna strana zadrava dva primjerka.
lanak 12.
Ovaj Ugovor stupa na snagu danom njegova potpisivanja.
Zagreb, 31. listopada 2005.
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije
Predsjednik Vlade Republike Hrvatske
kardinal Josip Bozani
dr. Ivo Sanader
408
Saetak
Analizirajui neke epizode iz ivota Franje Asikog, autor u
lanku pokazuje kako jasna slika o sebi predstavlja preduvjet
poziva. U prvom dijelu rada iznose se temeljni elementi koji su za
Franju bili izvor psiholoke zrelosti i donoenja slobodne odluke
(bolest, oslukivanje, iskrenost, odnos s Bogom).
U drugom dijelu rada, kako bi olakao tijek analize, autor se
slui nekim tekstovima odgojnih znanosti, pogotovo onima koji
spadaju u psihologiju linosti. Time se ne eli umanjiti vrijednost
boanskog poziva ili teoloke formacije u strukturi poziva, nego
se nastoji razumjeti kako poziv odgovara na zakone ljudske slo-
bode, rasta, odgoja, te razvija dinamiku ljudske intime u kojoj se
mogu probuditi one sposobnosti osobe koje e djelovati na rast
osobne religiozne svijesti, slobode i odgovornosti.
Kljune rijei: percepcija, slika o sebi, psihologija linosti,
poziv
SiniaBalaji
JASNASLIKAOSEBIKAOPREDUVJETPOZIVA
Analiza nekih tekstova ivotopisa sv. Franje Asikoga
Clear picture of oneself as a precondition for vocation
Analysis of some texts from St. Francis of Assisi Biography
UDK:235.3FranciscusAssisiensis,sanctus
159.923
Pregledniznanstvenilanak
Primljeno10/2008.
4
409
Uvod
Slijedei neke epizode iz ivota Franje Asikoga i to one
koje su opisane nakon njegova izlaska iz zatvora u Perugi u
kojem je proveo vie od godinu dana i u kojem mu se ruio san:
postati vitez nastojat emo otkriti neke od elemenata slike o
sebi, pokuavajui ujedno razumjeti kako ovaj aspekt pomae
rastu poziva.
Kriteriji na kojima temeljimo ovaj proces jesu oni koje kori-
sti psihologija linosti. Nuno je dodati da se Franjina stvarnost,
ograniena vlastitom senzibilnou, ambijentom, tuim oeki-
vanjima, povijesnim kontekstom, ne moe iscrpiti u jednoj psi-
holokoj teoriji, nego se istrauje kroz naelo slobodne odluke.
Stoga ova analiza nije put za stvaranje elaborata o psihologiji
linosti niti je cjeloviti studij o Franjinoj osobi. Zadovoljit emo
se time da oznaimo temeljne elemente koji su za njega bili izvor
zrelosti kada se radi o procesu auto-percepcije i jasnije slike o
sebi. Ljudski element, u ovom smislu, ukljuuje se u evoluciju
zvanja kao neizostavni element.
Ovo hoe rei da se elimo pozabaviti upravo njegovim na-
inom odnosa sa sobom. elimo stoga osvijetliti ovu problemati-
ku, analizirajui neke Franjine ivotopise.
Budui da nije lagan posao baviti se psiholokim procesima
imajui u vidu ivotopise ponajprije zbog toga to u ivotopi-
sima ne postoji nijedna epizoda koja bi se izriito pozabavila
psihikim sazrijevanjem mi emo se posluiti, kako bi olaka-
li tijek analize, nekim tekstovima odgojnih znanosti, pogotovo
onima koji spadaju u psihologiju linosti.
Moemo odmah ustvrditi jednu injenicu, a to je: postoji
vrlo pozitivan odnos izmeu psihike zrelosti i zrelosti poziva
1
.
Zrelost osobe, u svojojoj najsavrenojoj formi, izraena je otvo-
1
Termin zrelost opisuje, u konanici, najviu i najkompletniju razinu funkio-
niranja nekog organizma, koja moe biti vrhunac osobne evolucije ili moe biti
shvaena kao poseban zadatak (Na prijevod). Usp. SALONIA G., Maturit, u
PRELLEZO J. M. NANNI C. MALIZIA G. (Edd.), Dizionario di Scienze delledu-
cazione, Leumann (TO), ElleDiCi, 1997., 662. Ovaj termin ukljuuje autono-
man proces sazrijevanja neke osobe koji se dogaa kroz rast koji je potaknut
imbenicima, bilo unutarnjim bilo vanjskim, i koji uvijek ide prema sve kom-
pleksnijoj i stabilnijoj razini razlikovanja sebe od drugih te vlastitoj, somatskoj,
psihikoj i mentalnoj cjelovitosti (Na prijevod). Usp. ENGELS H. J., Maturazio-
ne, u ARNOLD W. EYSENECK H. J. MEILI R., Dizionario di Psicologia, Mila-
no, Paoline, 1996., 662-663. Usp. ENGELS, Maturit, u Dizionario di Psicologia,
663-664.
410
renou prema drugima putem ljubavi: to nam ponavlja, u ra-
zliitim tonovima, i psihologija linosti. Ono to vodi psihikoj
ravnotei jesu i obiljeja koja se nalaze u komunikaciji s Drugim
pa u tom dinaminom odnosu ovjeka s Drugim pronalazimo i
mnoge elemente psihike zrelosti. Zato se stvarna spoznaja sebe
nalazi u odnosu izmeu prihike zrelosti i poziva. U biti, psihi-
ka zrelost, shvaena kao cjelokupnost svih elemenata odreene
osobe, neizostavan je preduvjet poziva te se nalazi u njegovom
temelju.
1. elementi autO-percepcije: franjina bOleSt
Nakon vie od godine dana provedene u zatvoru
2
, u teksto-
vima ivotopisa otkrivamo prve znakove dubljih promjena kod
Franje
3
. U opisima njegovih psiho-fzikih stanja vidljiva je pro-
mjena nastala u procesu auto-percepcije. Stoga nas u ovom slu-
aju ne zanima razumjevanje klinike dijagnoze same bolesti,
nego stav pred boleu, odnos izmeu fzike bolesti i mentalnog
ponaanja.
ivotopisci piu da je Franjo, nasuprot posljedicama bolesti,
tj. nasuprot dubokoj fzikoj i psihikoj krizi, uzrokovanoj ratom,
zatvorskim ivotom i ivotnim neuspjehom
4
, postao senzibilniji
pred vlastitim unutarnjim svijetom; ovo ga je stanje potaklo na
kritiniji odnos prema unutarnjoj dinamici iz koje je osluki-
vao sve vie novih elemenata s kojima se prije nije susretao.
Toma elanski pie:
Udaren dugom boleu, kako je i potrebno ljudskoj tvrdo-
glavosti, koja se ne popravlja ako ne s primjerenom kaznom, on
poe efektivnije, nego je obiavao, razmiljati u sebi
5
.
Bonaventura, opisujui istu ovu bolest, pridodao je tek-
stu vie duhovno ozraje
6
. Premda se stvarno radilo o epizodi
2
Usp. 2Cel 4: FF 584.
3
4
Franjo se ve razbolio u zatvoru. Povijesno se govori o malariji koja se u Italiji
proirila u epidemiju sa snanim posljedicama: vjerojatno je ta malarija bila je-
dan od uzroka razvoja buduih bolesti kod Franje. Usp. ZAVALLONI R., La per-
sonalit di Francesco dAssisi, Studio psicologico, Padova, Messaggero, 1991.,
82-83.
5
1Cel 3: FF 323.
6
Usp. LegM 1, 2: FF 1030.
SiniaBalaji:Jasna slika o sebi kao preduvjet poziva
411
koja opisuje bolest i to ognjicu, uzrokovanu tuberkulozom
ili malarijom nju moemo bolje osvijetliti interpretirajui je
kao trenutak tjeskobe i patnje duha. U stvarnosti je ova bolest,
osim fzike, utjecala i na duboku psihiku i duhovnu krizu.
Stoga je moemo analizirati i kao itav niz unutarnjih nesta-
bilnosti uzrokovanih neostvarenjem mladenakih snova (nije
postao vitez).
Premda se ini a tekstovi nam opisuju ovo stanje upravo
bez nekog uvoda da je bolest isplivala na povrinu kao neo-
ekivana epizoda, bolje je govoriti o jednoj od malih, ali izrazito
snanih intervencija koja je dotakla Franjin duh i koja je bacila,
barem na trenutak, u sumnju itav prethodni ivot. Ovo je sta-
nje u istom trenutku otvorilo mogunost, tj. otkrio se prostor za
drugaiji nain ivljenja.
Bolest je posebno otvorila put sumnji u odnosu prema sebi
prvi nam put tekstovi donose njegov odnos prema sebi. Prem-
da izriito nigdje ne spominju njegovo psihiko stanje, donose
nam toliko elemenata po kojima prepoznajemo da se radi upravo
o unutarnjem svijetu psihe i duha. Osim toga, prvi nas put ivo-
topisci uvode u vanost odnosa sa sobom kroz nain Franjinog
miljenja (bolest ga je uvela u poetak miljenja). U trenutku
kada ni otac ni majka, kada ni obitelj ni drutvo, niti mlade-
naki snovi nisu bili u mogunosti dati nikakvo objanjenje niti
ivotno rijeenje, Franjo je uao u odnos sa sobom u kojemu je
prvi put ozbiljno stao pred vlastitu nedoreenost.
elanov tekst dalje kae da je poeo razmiljati u sebi dru-
gaije, nego je obiavao. elano se zanimao prije svega za nain
razmiljanja, tj. za njegovo stanje duha, upuujui na osobne,
prirodne sposobnosti koje su se poele buditi. I neki drugi i-
votopisci inzistiraju na potrebi drugaijeg naina razmiljanja
kako bi mogao razumjeti dolazak novoga
7
. Ipak, ni sam elano
nije odmah okvalifcirao to je to drugaije razmiljao: nije go-
vorio odmah o sadraju miljenja. Budui da se pisci ne osvru
na sadraj Franjinog miljenja i ne pojanjavaju o emu je mi-
slio, za pretpostaviti je da je bila daleko vanija sama forma, tj.
samo miljenje: Franjo je poeo razmiljati, meditirati nad onim
to mu dogaalo. Prvi put pisci opisuju Franju dajui mu ovaj
novi aspekt miljenja o sebi.
7
Usp. LegM 2: FF 1030. Jer Franjo jo nije spoznavao Boje planove [...]. Na
prijevod.
412
U krizi koja je trajala vie dana Franjo je osjetio da neto
dodiruje njegov bitak iznutra, da mu uznemirava misli, osjeaje,
djelovanje. Stoga, kako pie elano, poeo je ispravljati dota-
danji nain razmiljanja.
Tekstovi predstavljaju ovaj aspekt, tj miljenje, kao pre-
duvjet ljudske kreativnosti u odnosu na proces novoga naina
ivljenja
8
. Izaavi iz sigurnosti dotadanjeg miljenja, uavi u
stanje kaosa, Franjo se naao u ivotnoj mogunosti koja nije
bila samo vezana za prolost, za neuspjeh i unutarnji nesklad
i tjeskobe, nego je otvorila niz pozitivnih elemenata: otvorila
se mogunost primjene novih oblika ivljenja te nadvladavanje
znanja koje se predstavljalo sve vie ogranienim. Prvi se put
otvorila pred njim granica novog znanja o sebi i ivotu. Ovo je
prva operacija auto-percepcije: dovedeno je u sumnju znanje,
sposobnosti razumijevanja i planiranja
9
.
elano je napisao da je bio udaren dugim bolovanjem
10
, na-
kon ega njegove misli nisu bile vie iste. Bolest, koja je vanjska i
fzika, dodirivala je jo vie Franjin duh. Stavljajui u odnos Fra-
nju s vlastitim duhom, ivotopisci su izbjegli rizik razumijevanja
sebe i utemeljenja poziva na nekom drutvenom ili religioznom
super-egu koje se, u odreenim kontekstima, moe pokazati so-
lidnim, ali koje nije stvarni ja. Volja Boja nije nikada strana
stvarnom ja, pa i ako poziva, kao uvijek, na obraenje
11
.
elano, Bonaventura, kao i Legenda trojice drugova, slau
se da je ova bolest bila nuna karika u boanskoj slici koja je
ukljuivala buenje svih ljudskih sposobnosti kako bi popra-
vio sliku o sebi. Stoga Bonaventura opisuje bolest kao vrstu
proiavanja
12
, dok elano govori o kazni pa ak i o osveti
ili bolje pomazanju
13
.
Sjetimo se jo jedne vane injenice: Franjo se nije pitao
kako ozdraviti; ne govori se o sredstvima ozdravljenja niti o
8
Usp. MONTEDORO C. ZAGARDO G,, Maturare per orientarsi: viaggio nel mon-
do dellorientamento formativo, Milano, F. Angeli, 2003., 89.
9
Usp. TONINI E. (et. al.), Amore chiama amore. Scelta della vita, spiritualit e
discernimento vocazionale, Leumann (TO), ElleDiCi, 1989., 17.
10
1Cel 2: FF 323. Radilo se o bolesti koja je trajala due vrijeme.
11
Na prijevod. GRIGER P., Aspetti psico-pedagogico-pastorali, u FAVALE A.
(Ed.), Vocazione comune e vocazioni specifche. Aspetti biblici, teologici e psico-
pedagogico-pastorali, Roma, LAS, 1981., 427.
12
Usp. LegM 2: FF 1030. [...] Ruka Gospodnja [...] udari njegovo tijelo dugom
boleu kako bi njegova dua bila pripravna za pomazanje Duha Svetoga.
13
413
sredstvima medicinske pomoi. Naglasak je na znaenju same
bolesti. Pisci su sakrili u stanje bolesti znak, ivotni smisao:
pitati se koje znaenje bolest donosi za ivot i, zatim, koje znae-
nje ima sam ivot. Bolno stanje je postalo tako lake, otvorivi
mogunost racionalnog i duhovnog odnosa s boleu.
Nakon to jedno vrijeme bijahu njegove intelektualne spo-
sobnosti i misli bez logike povezanosti, konfuzne i neodreene,
Franjo je poeo razumijevati da je ova kriza sa sobom donijela
mnotvo elemenata koji su mogli doi iz neke druge dimenzije
jer mu se nije inilo da su njegovi. No, u prvoj fazi jo nije posto-
jala dovoljna jasnoa odakle dolaze ovi nepoznati elementi, da li
od Boga ili ljudi, da li od tradicije, drutva ili psihike dimenzije,
stoga Franjo nije imao dovoljnu jasnou te se vratio poznatom
nainu razmiljanja i ivljenja. Znao je tek da se susreo s ele-
mentima neega, njemu do tada nepoznatoga. Ovo su ipak prvi
jasni znakovi onoga to se nalazilo u centru njegovog bia; oni su
omoguivali rad u dubini sebe koji je trebao osvijetliti podruje
nesvjesnoga kako bi se stvorila slika o sebi, jasnija i iskrenija.
U tom smislu, on je poeo upoznavati sebe kao osobu koja nije
ograniena samo na vlastitu prolost, nego je uvidio mogunost
upoznavanja novoga koji ivot moe uiniti daleko veim i mi-
sterioznijim, nego li je ikada prije razumio. Time se nije samo
potvrdila prisutnost novih elemenata u njegovoj intimi, nego se
stvorio i temelj za proces koji e stimulirati rast usmjerenosti i
panje prema manje poznatom ili potpuno nepoznatom. U toj
perspektivi nuan bijae vei integritet i strpljivije prikupljanje
novih elemenata koji e potvrditi promjenu.
2. nakOn bOleSti
Mnogi opisi Franje do njegove dvadeset pete godine ivota
kau da se njegova spoznaja podudarala s pojavnim svijetom.
Znanje koje je imao o sebi proizlazilo je ponajvie iz sfere vid-
ljivoga. Vidjeti je za Franju znailo neposredno iskustvo; bilo je
gotovo jedini izvor spoznaje te je utjecalo na stvaranje sliku o
sebi i svijetu. Odnos izmeu vidjeti i spoznati bijae temelj spo-
znaje sebe.
U trenutku kada su u njegov ivot uli elementi koji se vie
nisu mogli razumjeti na temelju pojavnosti, on je poeo razmi-
ljati drugaije; vie nije bilo dovoljno neposredno iskustvo gle-
danja svijeta oima koje vide samo pojavni svijet.
414
elano, opisujui Franjino stanje, neposredno nakon njego-
ve bolesti, pie ovako:
Jednog dana izie, gledajui s vie panje prirodu koja ga
je okruivala: ali ljepota polja, ljupkost vinograda, sve to je li-
jepo za vidjeti, nije ga dotaknulo. Bijae zbunjen zbog te nagle
promjene i drae da su budalasti svi oni koji imaju srce nave-
zano na dobra bilo koje vrste
14
.
Franjo nije vie pokazivao iste osjeaje: upravo se radi o
osjeaju, a ne o gledanju i vienju. Premda je gledao onu istu
prirodu koju je ve prije gledao i poznavao je, vie je nije mogao
prepoznati niti mu je taj isti ambijent pruao isti uitak kao u
prolosti. No, vidljiva priroda nije promijenila svoj izgled. Ona
je bila ista. Oito je da se u njemu iznutra neto promijenilo, u
njegovom pogledu, a ne u svijetu koji ga je okruivao. U ovom
se trenutku Franjo pokazuje kao ovjek koji nije vie bio vezan
za prolo, za svakodnevno, nego netko tko je iziao iz prostora
poznatoga. Vie nije poznavao sebe. Tu se odvijala nagla pro-
mjena: pogled prema vanjskom svijetu napokon je bio usmjeren
prema unutra, prema sebi. Rodila se nova dimenzija pogleda:
panja usmjerena prema unutra (auto-percepcija)
15
.
Ako kaemo da je prije bilo dovoljno vidjeti kako bi znao,
sada to vie nije bilo dovoljno. Gledati i vidjeti zapravo su uklju-
ivali nedostatak prepoznavanja i razumijevanja. Sam je, nai-
me, ustvrdio da se ne bijahu promijenile vanjske stvari, priroda,
nego neto u njegovoj unutranjosti stoga se vie nije radilo o
gledanju stvari, nego o sluanju (o uvstvu jer se uvstvo odnosi
na misao). Nove dimenzije koje su se budile u njemu panja i
uvstvo otvarale su mogunost stvaranja odnosa koji ide pre-
ko pojavnoga svijeta i ulazi u svijet misli, unutarnjih doivljaja,
duha i vjere. Odnos izmeu sluanja i razmiljanja postao je
neizostavan u percepciji sebe i svijeta tako da su nas i tekstovi
pomalo uveli u njegovu umnu i duhovnu dimenziju. Tekstualni
elementi ukazuju na to da Franjo nije mogao razumjeti znae-
nje, smisao stvari i dogaaja do onog trenutka u kojem je pre-
stao gledati fzikim oima, a otvorio je oi duha.
Ovo je temeljna toka njegove promjene: Franjo je analizirao
smisao kojega svijet, stvari, ivot nose u sebi. Poeo se baviti
smislom i bitkom ivota. Panja se premjestila s materijalnog na
svijet duha.
14
1Cel 3: FF 323.
15
Usp. SOVERNIGO G., Progetto di vita. Alla ricerca della mia identit, Leumann
(TO), ElleDiCi, 1985., 62.
415
Ovo je takoer bitno za budui poziv: Franjo nije bio ogra-
nien i nije potpuno ovisio o vlastitim snovima, spoznajama ili
planovima vezanima uz drutvenu ulogu. U ovom sluaju po-
stao je mnogo paljiviji na glasove koji su dolazili u njegov duh,
oslukujui njihov smisao. Razumski dobro znamo da sluanje
drugih slui kako bismo proirili znanje, obogatili svoje isku-
stvo, prikupili korisne informacije, posjedovali bitne argumente
koje trae godine studija itd., ali, u isto vrijeme, upozoravamo
da otvoriti se i primiti drugoga, drugaijega od nas, donosi rizik,
onaj koji trai da ponovo analiziramo vlastite pozicije, pogleda-
mo u lice potrebu promjene
16
.
U nekim tekstovima pronalazimo veu disciplinu koja je po-
lako otvarala Franju prema onom bremenitom poslu oslukiva-
nja raznih znakova za koje prije bijae gluh. U ovom se oitovala
njegova motivacija nuna za kritiki odnos prema dotadanjem
ivotu, znakovima i smislu ivota. Uio je dakle pronai nain
u kojemu je njegova slobodna interpretacija ovisila sve vie od
onih stranih dogaaja i elemenata za koje je osjeao da dodi-
ruju njegovo bie iznutra.
Posebno elano inzistira, ne toliko na informacijama va-
nim za izbor kojega e uiniti, koliko na odgoju percepcije novih
stvari. Ako je do ovih trenutaka imao osjeaj da ivi u vje-
noj sadanjosti, odsada je Franjo percipirao i vlastitu prolost;
premda budunost jo uvijek bijae oblana i nejasna, prvi put
je razumio da se jedna struktura ivota moe oblikovati u neku
drugu. No, zbog nedostatka jasnoe, Franjo se ponovno uspa-
vao. Ovo je zanimljivo: malo poslije nego li se probudio, njegova
se panja ugasila. Bonaventura pie:
Franjo jo nije poznavao Boje planove za sebe [], jo uvi-
jek nije nauio kontemplirati nebeske stvarnosti niti je stvorio
naviku okusiti boanske stvarnosti
17
.
U ovom tekstu (i slinim tekstovima drugih ivotopisaca) ot-
kriva se mehanizam obrane koje je ograniio dolazak novoga na
neto manje vano, tj. na neto marginalno premda su korijeni
dogaaja ostali u centru sebe. Taj mehanizam moemo razumje-
ti i kao trenutanu, instinktivnu interpretaciju koja je esto na
izvoru malih, ali znaajnih, svakodnevnih analiza
18
. Dogodilo
16
GIULIANI G., La voce, lascolto. Ricerca per una psicologia della voce, Roma,
Bulzoni, 1990., 49., (na prijevod).
17
LegM 1, 2: FF 1030.
18
CENCINI A., Vita consacrata. Itinerario formativo lungo la via di Emaus, Cinsello
Balsamo (MI), San Paolo, 1994., 196.
416
se to da je njegov ustaljeni nain gledanja i oslukivanja stvari
bacio u drugi plan nukleus prema kojemu se mogao ostvariti od-
nos sa sobom i s glasom Onoga koji poziva najprije na susret sa
sobom. elano pie kako se duh i poslije velike udaljenosti, vrati
na primitivne stavove i porok tovie postane druga priroda
19
.
Franjo je jo uvijek vjerovao sebi, svojoj logici i svom pret-
hodnom znanju. Vani su elementi ostali nedefnirani i nejasni,
tovie potisnuti u podsvjest. Stoga jo uvijek pronalazimo ne-
dostatak temeljne dijalektike sa sobom i s Drugim, kao i previe
ogranienu slobodu iako one tvore antropoloke preduvjete za
dublju analizu i razumijevanje sebe
20
.
ivotopisci pronalaze jedan od problema u elementima koji
su odjekivali u Franjinoj svijesti, a ili su uvijek preko onoga to
se nalazilo u njegovom duhu, preko njegovih psihiki dinamiza-
ma, preko fantastinih stanja, ljudskih elja i spoznaja. Ovi ele-
menti nisu bili oni koji su imali prvenstveno terapeutsku ulogu,
nisu vodili ravnotei psihe ili duha, nego su prije svega zvali
na susret sa sobom i nekim Drugim
21
.
Informirani smo i o greci u razumijevanju novih elemenata:
Franjo je pokuao razumjeti put kojim bi ostvario sebe u svjetlu
prolih planova. Glavni preduvjet ispravnog razumijevanja pro-
nalazimo u onim Bonaventurinim rijeima u kojima je kazao
da Franjo nije imao naviku kuati boanske stvarnosti
22
. Bo-
naventura daje vanost stvaranju osnovne navike u analiza-
ma novih, duhovnih elemenata. Na taj je nain mogao izbjei
odreeni korumpirani antropocentizam, tj. sentimentalizam,
iracionalnost, fantaziju koji su vodili ispunjenju potreba hic et
nunc
23
. U tome mu je mogla pomoi analiza novih elemenata, a
ne povratak na uobiajeni nain ivljenja.
Naime, postojali su mnogi drugi elementi koji su ga poste-
peno pa i nesvjesno uili oslukivati nove elemente s vie
strpljenja i panje sve do onog trenutak u kojem e percipirati
sebe kao slobodno bie i ono to je ivotno bitno. Ti novi elemen-
ti, zajedno s onim prijanjima, dovest e do vee integriranosti
njegovog ljudskog i religioznog identiteta.
19
1 Cel 4: FF 324.
20
Usp. CENCINI, Vita consacrata, 29-30; 33-38.
21
Usp. IMODA F., Sviluppo umano, psicologia e mistero, Casale M. (AL), Piemme,
1995., 118-120.
22
Usp. LegM 2: FF 1030.
23
Usp. FIZZOTTI E. (a cura), Religione o terapia, Roma, LAS, 1994., 31-33.
417
3. nOVa Slika Sebe
Kako bi razumjeli bolje ovaj proces, pozabavit emo se pro-
blemom iskrenosti, tj. vanou jasne slike o vlastitome ja to
je temelj slike o sebi.
Prvo to se dogaalo kod Franje kada se susretao s novim
i nepoznatim elementima jest odsutnost onoga to je poznavao
i osjeao prije. Odsutnost je ispraznila njegovo znanje tako da
nije vie percipirao vie na isti nain. Vidjeti, uti, osjetiti ima-
li su dakle mnogo toga zajednikoga s percepcijom, znanjem i
prepoznavanjem; imali su, na kraju krajeva, veze sa sobom (se).
Upravo odsutnost nekih stvari, uz pojavak novih elemenata, na-
gnala je Franju na traenje novog znaenja sebe. Legenda troji-
ce drugova, u snu o oruju, kae da je Franjo, zauen, poeo
ispitivati u tiini vlastitu nutrinu. Pisac pie da je svoj pogled
usmjerio s povrine (vanjskoga) prema vlastitoj intimi
24
. Ovo mu
je otvorilo oi i pomoglo razumjeti da vani nije upsio pronai
nita zadovoljavajue to bi mu ponudilo vei integritet niti dalo
zadovoljavajui odgovor. I tu je nastavio otkrivati sebe, vlastitu
stvarnost koja ide dalje od jednostavnih osjetila. Tako se otkri-
vao i njegov kritiki kapacitet u odnosu na osjetilni svijet. Vie
nije bio samo vezan na pojavni svijet, nego se usmjerio na trae-
nje dubljeg znaenja ivota
25
. Ovdje se radilo o brzoj promjeni,
kako je rekao elano jer ono to je Franjo gledao vie mu nije
prualo nikakvo zadovoljstvo
26
.
Tekstovi otkrivaju Franjino stanje kao stanje nekoga tko
prvi put otkriva sama sebe. Traenje sebe nagnalo ga je da se
udaljava od pojavnoga svijeta tako da je stvarno poeo razumi-
jevati razliku sebe u odnosu na druge. U tom smislu, Franju
moemo vidjeti kao nekoga tko je samome sebi postao objekt
analize jer se napokon poeo gledati izvana prema unutra. I od
te prve analize sebe kao objekta, on postaje subjekt koji misli
o samom sebi, subjekt razliit od drugih
27
. U kontekstu unu-
tarnjih odnosa, u poetku zbunjujuih i jedinstvenih, isplivalo
je na povrinu Franjino razumijevanje da ivot nije realiziran,
nego je postojao itav misterij kojega je trebalo stalno i iznova
24
Usp. 3 Comp 5: FF 1399.
25
Vidi: GERBINO W., La percezione, Bologna, il Mulino, 1983., 7-59.
26
Usp. 1 Cel 3: FF 323.
27
Usp. DALLARI M., Lo specchio e laltro. Rifessioni pedagogiche sullidentit per-
sonale, Firenze, La Nuova Italia, 1990., 13-16.
418
ispitivati kako bi znao tko je on sam. Franjo je tako napokon
iziao iz podsvjesnog ivljenja, iz objekta, prema polju svjesnoga,
prema subjektu. Izlazak iz mladenakog sna pronaao je svoj
orijentir koji nije vie bio onaj pred oima, nego pred duhom.
Prva Franjina percepcija bijae vezana uz vanjski svijet, dok je
sada postala vezana za svijet smisla.
Iz ovoga moemo izvui jo jedan element, tj. pronalazimo
temeljnu elju ovjeka koji stremi prema Beskonanom
28
. Franjo
je postajao bie koje tei dimenziji transedentnoga i teocentri-
noga, a ne samo antropocentrinoj
29
. Naravno, ivotopisci nisu
eljeli time umanjiti, nego naglasiti ljepotu tijela i njegove inte-
lektualne sposobnosti: fnou duha, znanje, iskustva, znanost.
Oni samo naglaavaju da vrijednost ovih darova bijae esto iz-
vrnuta jer ih je smatrao vlastitima. Zapravo Franjo je ubirao
plodove osjetila bez da je traio njihovu stvarnu vrijednost i zna-
enje
30
. Sada ga ve doivljavamo u drugaijim svjetlu: poeo je
oitavati samoga sebe u svjetlu transcedentnoga. Tako je mogao
biti siguran da nije potpuno uvjetovan prolou, neuspjesima,
krizama i nejasnoom, niti je bio ogranien kako je mislio, nego
se sve vie vidio kao bie koje je u neprestanom rastu i promjeni,
nikada do kraja defniran i uoblien.
U ovom smislu, ne radi se o razumjevanju sebe ispravnim
ili manje ispravnim, koliko o otvaranju i promiljanju novih pro-
stora ostvarenja i transcedencije. Rezultat ovoga razumijevanja
ne bijae materijalan, nego otvaranje dijaloga s vlastitom nu-
trinom to ga je, malo po malo, dovelo do toga da se odijelio od
osjetilnosti i materijalnih privlanosti.
Legenda trojice drugova kae:
Iznenada [], ne uspjevae uti niti percipirati sebe ili onu
milinu koja ga je odvojila od bilo kakvog fzikog osjeaja, toliko
da (kako poslije priznavae sebi) nije mogao pokrenuti se s onog
mjesta pa sve da su ga rasjekli na komadie
31
.
28
Usp. 1 Cel 4: FF 324.
29
Usp. RULLA L. M., Antropologia della vocazione cristiana, Bologna, EDB, 1997.,
186-192.
30
Usp. ZAVALLONI R., Pedagogia francescana. Sviluppi e prospettive, Assisi, Por-
ziuncola, 1995., 156.
31
3 Comp 7: FF 1402.
419
Premda tekst direktno govori o percepciji sebe, nju tekst
ne predstavlja s defnitivnom strukturom. Samo se razumije da
je percipirao kako je bio odvojen od bilo kakavih fzikih osje-
aja. Jo se ne govori o novoj strukturi sebe. Unato tomu, ovaj
tekst, kao i neki drugi slini tekstovi, defnitivno donosi temelj-
ni element: sposobnost auto-percepcije. No, ni nova sposobnost
percepcije nije mogla do kraja razjasniti novu stvarnost. Za to
bijae nuna vea panja usmjerena prema elementima koji su
dolazili iz, jo uvijek njemu nespoznate, duhovne dimenzije. Tek
je odnos s ovom dimenzijom, s Bogom oslikavao sve vie preci-
znu manifestaciju Franjinog stvarnog, novog bia.
Percepcija o kojoj govorimo premda jo nedefnirana do
kraja nije bila projekcija koja bi zatvorila rast njegovom biu,
ne bijae navezana na psihiku stabilnost ili nestabilnost, nego
bijae jednostavno dobitak slike koja se sve vie budila i otva-
rala kao nova svakodnevnica. Struktura slike o sebi bijae da-
kle navezana na slobodu od onoga to je moglo uguiti osobnu
stvarnost; svaki izraz osobnosti bijae poslije navezan na unu-
tarnji ivot. On sam se, u ovoj situaciji, sve vie vidio kao bie
razliito od drugih, ne-identian ambijentu. Izgleda kao da je
prvi put postao svjestan sebe, preko injenice da je postao ja,
jedan. Prepoznati sebe samoga, prepoznati se kao ja znai da
smo stvarno slobodni
32
.
ivotopisci daju veliku vanost percepciji sebe koja je pre-
duvjet osobne sposobnosti razumjeti i uzeti ivot u vlastite ruke
s odgovornou, a to ne ovisi o drutvenoj ulozi niti o drutve-
nim ili obiteljskim institucijama
33
. U stvarnost tekstovi nas
upuuju na to biti osoba ne znai samo znati, poznavati, biti
intelegentan, imati uspjeha, nego, prije svega, percipirati vlastiti
identitet i sebe u odnosu na drugoga. U tom sluaju, svaki je
proces prepoznavanja i oblikovanja vlastite osobnosti, ne samo
otkrivanje sebe, nego i jednog Ti. Stoga moemo rei da je Fra-
njo, otkrivi svoje ja, otkrio dvije stvarnosti: sebe kao slobodnu
osobu i Drugoga.
Auto-percepcija je omoguila Franji stvaranja jasnije slike
o sebi, a time slobode i autonomije bia koja je rasla to je vie
uio transcendentirati sebe preko obine potrebe. Autonomija je,
u ovom sluaju, uistinu vrijednost koju je Bog htio
34
. Jer, otkriti
32
Usp. FRANCHINI E., Persona e vocazione, Bologna, EDB, 1988, 9-12.
33
Usp. GARRIDO J., Educare la persona. Larte di personalizzare leducazione,
Padova, Messaggero, 1995, 49.
34
Cf. GARRIDO, Educare la persona, 46-47.
420
vlastitu autonomiju, znai prepoznati i jedan Ti. A to bijae, ne
samo temelj poziva u kojem se krije odnos s Drugim, nego i po-
etak drugaijeg odnosa s blinjima (siromanima i bolesnima)
ije slobode i dostojanstva Franjo bijae promotor.
Zakljuak
Mogue je postaviti jednu tvrdnju: os oko koje se raa isku-
stvo neijeg poziva jest odnos s Bogom. Elementi koji dolaze iz
ovog odnosa bez sumnje pomau suoiti se jasnije s dinamizmi-
ma vlastite intime i rasti iz tog odnosa sve do izbora poziva. Po-
staje jasno da upravo kroz kontekst ljudske intime i senzibilnosti
moemo govoriti o poziva koji ima ovu bitnu karakteristiku: svaki
je poziv osoban. U skladu s tim budi se potreba usmjeriti panju
na ljudsku intimu u kojoj se dogaa ekspanizija mnotva oblika i
elemenata. Stoga se moe rei da se proces poziva dogaa i odvija
s punim udijelom neije ljudskosti: protagonist poziva jest i o-
vjek, a ne samo Bog. Time izbjegavamo ograniiti osobu na obini
objekt u kojoj bi poziv doao bez ikakvog njezinog interesa, utje-
caja ili akcije. Govorimo, naprotiv, o konfguraciji svih elemenata
ljudske intime koji mogu imati pozitivan utjecaj na rast poziva:
ljudske sposobnosti, radosti, ali isto tako i strahovi, pogreke, ne-
dostaci. Svaka se analiza zato mora suoiti, ne samo s fenomena
poziva, nego i sa subjektom koji je nositelj poziva, s njegovim pro-
blemima, s uvjetima i okolnostima, s akcijama i mogunostima.
Idui ovom logikom, postaje jasnije kako su percepcija i au-
topercepcija nune radi stvaranja jasnije slike o sebi, o onim
osobnim dinamizmima, svjesnim ili nesvjesnim kao to su uti,
osjeati, sluati, razmiljati, meditirati, djelovati. Tek jasnija sli-
ka sebe pretpostavlja i jasniji odnos s vlastitim pozivom.
Ovo ne znai da elimo umanjiti vrijednost boanskog po-
ziva ili, moda, teoloke formacije u strukturi poziva, nego na-
stojimo razumijeti kako na koncept percepcije i autopercepcije
koji je psiho-pedagoki ne pretpostavlja poziv kao neto to
je oito i jasno ili kao nekakvo predznanje, nego kao neto to
ovisi i o spoznaji osobnih psiholokih i duhovnih dinamizama,
o spoznaji bitka i ivljenja, o izborima i vlastitim ciljevima. Kao
posljedica, poziv odgovara na zakone ljudske slobode, rasta, od-
goja itd., te razvija dinamiku ljudske intime u kojoj se mogu
probuditi one sposobnosti osobe koje e djelovati na rast osobne
religiozne svjesti, slobode i odgovornosti.
421
Kao posljedica, autopercepcija pomae u spoznaji sebe, ne
samo kako bi se bolje nadili problemi, patnje, krivnje ili pove-
ale radosti ili imali na umu promaaji, ivotne praznine, ne-
dostaci smisla, nego i kako bi se uskladili svi kompleksni ivot-
ni konteksti, bilo pozitivni, bilo negativni, koji mogu biti izvor
novih snaga i promjena u ivotu koji vode k izborima kao to
je redovniki. Na kraju krajeva, analizirajui i spoznajui di-
namine kontekste vlastite intime, mogue je u njoj pronai i
one nepoznate, bitne elemente koji samom ivotu daju dublju
vrijednost i smisao.

clear picture Of OneSelf aS
a precOnditiOn fOr VOcatiOn
Analysis of some texts from
St. Francis of Assisi Biography
Summary
Analysing some episodes from the life of St. Francis of Assi-
si, the author of the article shows that a clear picture of oneself
is a precondition for vocation. In the frst part the basic elements
that were the spring of mental maturity and of making free de-
cision for Francis (illness, attentive listening, sincerity, relation
to God) are put forward.
In the second part, to make the development of the analysis
easier, the author uses some texts from educational sciences,
especially from those that belong to the psychology of person.
This does not mean that the idea is to diminish the value of
divine vocation or theological formation in the structure of the
vocation, but to understand how vocation responds to the laws
of human freedom, growth and upbringing and develops the
dynamics of human innermost feelings in which such personal
abilities may be awakened that will infuence on the growth of
ones religious awareness, freedom and responsibility.
Key words: perception, picture of oneself, psychology of per-
son, vocation
422
4
LITURGIJA - SVETI SUSRET
etVrtO pOglaVlje
Smrt i uSkrSnue
Niti jedno povijesno i teorijsko razmatranje o smrti i uskr-
snuu Isusa Krista ne moe dosegnuti onu puninu zbiljnosti
i smisla koju ti dogaaji predstavljaju u trenutku njihova li-
turgijskog spomen-slavlja. O tome smo ve rekli dovoljno. Isti-
nitost pripovijedanja nije neovisna od osoba kojima se to pri-
povijedanje obraa, niti od situacije onoga tko pripovijeda. U
euharistijskoj molitvi neposredno se obraamo Bogu koristei
jednu drevnu pripovijest, staru koliko i kranstvo, pripovijest
koju su ponavljale generacije krana na temelju apostolskoga
svjedoanstva. To je pripovijedanje, osnaeno Duhom, u stanju
utjeloviti dogaaj koji je temeljan u itavoj povijesti. tovie, eu-
haristijska molitva nije samo djelo rijei, nego se ona konkretno
odnosi i na hranu, na blagdansko blagovanje u kojem se u isti
mah utjelovljuje Boji dar i ovjekov odgovor vjere. U ozraju
prisutnosti i ivota, Isusova smrt i uskrsnue nisu tek predmet
istraivanja, nego navjetaja, koji otvara nau povijest, a nau
slobodu osposobljava da u sadanjem trenutku prihvati istinu
itave povijesti. Mjesto na kojem se pashalno otajstvo pripovi-
jeda u punoj istini i doivljava u svoj zbiljnosti nije dakle neki
teoloki prirunik, niti katehetska pouka. Oni se dogaaju prije
ili poslije, sasvim nebitno, ali poprimaju vrijednost samo ako
su vezani uz ivi zaziv, uz puninu euharistije. Prava povijest je
poema euharistijskog hvalospjeva.
Ghislain Lafont
EUHARISTIJA.HRANAIRIJE
423
Na isti nain, postoji stvarni primat euharistijskog slavlja
pred Pismom, iako ono ulazi na razliite naine u slavlje. Duhom
nadahnuto, ono je vazda podlono ivoj rijei i obredu, koji su
takoer nadahnuti. Evaneoske pripovijesti, dakle, podlone su
liturgijskom pripovijedanju. Naime, nismo pozvani samo ispitati
istinu naega liturgijskoga slavlja u svjetlu apostolskog svjedo-
anstva o smrti i uskrsnuu Isusovu, nego i obrnuto. Unutar
euharistijskoga slavlja pripovijedanje dosee svoj vrhunac. S
druge pak strane, Crkva je prakticirala lomljenje kruha, kako
veli Luka opisujui dogaaj iz Emausa, to kazuje da se Gospo-
din oituje i putem svoje geste. Upravo preko geste lomljenja
kruha Pisma postaju jasna, a ne prije.
1
Sama evanelja zacijelo nisu arhivski izvori. To su zapisane
sinteze, nadahnute vjerom u Uskrsloga, namijenjene prosvjetlji-
vati ivot odreene zajednice. Unato ljepote svojega sadraja i
privlanosti kadre izazvati divljenje i obraenje, evaneoski izvje-
taji samo u liturgiji ponazouju Kristov lik u svoj svojoj punini.
Upravo na tom mjestu izranja sva zbiljnost vjere onih koji su pi-
sali evanelja kao i onih kojima su ona namijenjena. Ako evane-
lja nisu arhivski izvori, oni takoer nisu ni mitske pripovijesti.
Iako u njima postoje nadodani dijelovi s ciljem jasnijeg uoavanja
smisla, niti slovo, niti vjera kojom te pripovijesti iitavamo ne
doputaju nam da ih svedemo na razinu homogenih pripovijesti o
jednom velikom ovjeku. Takva homogena pripovijest u svojoj
ljudskoj i vremenskoj dimenziji nalazi se zapletena u okviru glo-
balnoga slijeda, u okviru tijeka ope povijesti. Da bi izrekla poelo
i konac, ta pripovijest zahtijeva uporabu posebne vrste govora,
koji se ne moe zatvoriti u mitoloki prikaz, nego smjestiti na
same rubove mogunosti rijei. Po nekim vidovima, evaneoski
govor se smjeta upravo na te granice (kad govori o smrti i uskr-
snuu) dok u isti mah govori o svakodnevnim, obinim stvarima.
U tome se nalazi posebni misterij ovih etiriju spisa, misterij koje-
ga euharistijsko slavlje u potpunosti obuhvaa. Na djelu je dakle
stalna razmjena izmeu svetih otajstava i svetih pisama.
U naem kratkom razmiljanju o smrti i uskrsnuu Isusovu
pojavljuje se i jedan drugi motiv. Naime, da uenici nisu posvje-
1
Na ovom mjestu moemo zapaziti dvije injenice. S jedne strane Luka je vje-
rojatno sastavio ovu pripovijest o susretu u Emausu kako bi naglasio smisao
euharistijskog slavlja kranske zajednice kojoj se obraa i o kojoj govori. S
druge pak strane, evaneoski izvjetaji o muci i uskrsnuu mogli bi imati svoje
mjesto (Sitz im Leben ) upravo u liturgiji.
424
doili Kristovo uskrsnue, ne bismo se mnogo zainteresirali za
ivot i smrt tog ovjeka. Moda bi nas dotaklo njegovo propovije-
danje (teko je rei dokle), potom ivot i smrt uitelja mudrosti.
No, oni imaju relativno znaenje usporedimo li ih s njihovom ko-
risnou danas. Meutim, ako se navijeta da je Isus uskrsnuo,
onda se kod tog ovjeka dogodilo neto zaista novo i potpuno
neuveno. Tada on privlai pozornost, te njegov ivot i smrt, nje-
gova osoba postaju usko vezane uz njegovu poruku. Stoljetno
promiljanje o Isusu Kristu vazda je bilo povezano uz njegovo
uskrsnue, koje predstavlja polazinu toku.
2
Raznolikost vido-
va tog razmiljanja u skladu je s tumaenjem navjetaja uskr-
snua. Smrt i uskrsnue Isusovo dva su lica jednog te istog do-
gaaja, koji se jedan u drugome zrcale i upotpunjuju.
Smrt jednoga - smrt drugih
Vanost Isusove smrti u svjetlu njegova uskrsnua ne uka-
zuje nam da je ta smrt bila posebna i da je ona bila neovisna od
smrti drugih ljudi. Ako je Isusova smrt, smrt jednog ovjeka, ono
to openito znademo o smrti, trebalo bi nam pomoi da spozna-
mo smisao ove posebne smrti. Danas je smrt objekt mnotva raz-
miljanja. Ona je predmet istraivanja psihoanalize, kad je rije o
njezinoj simbolikoj vrijednosti, zatim sociologije i povijesti obiaja
i religija, po svojoj simbolikoj vrijednosti s obzirom na zajednicu.
Razmiljanje o konkretnom iskustvu smrti u jednoj bolnici ili neg-
dje drugdje, zatim o eutanaziji dovelo je do onoga to moemo na-
zvati suvremenom obnovom ars morendi. elio bih se okoristiti tom
kulturalnom pojavom da bih uveo u razmiljanje o Isusovoj smrti.
Prema vienju humanistikih znanosti, o iskustvu smrti se
ne moe govoriti, nego samo o iskustvu ivih, o iskustvu onih
koji ostaju. Samo ivi gledaju smrt drugih i samo oni mogu ne-
to rei o koncu ljudskoga ivota, odnosno, o smrti tijela. Doista,
ova je problematika potpuno istovjetna s naom temom. O smrti
i uskrsnuu Isusovom ne znamo nita drugo osim onoga to su
nam posvjedoili apostoli, tj. znademo za njihovo osobno i zajed-
niko iskustvo tog dogaaja Isusove smrti i uskrsnua. Ono to
emo ovdje ukratko prikazati, upravljeno je boljem razumijeva-
nju apostolskog svjedoanstva.
2
Usp. Augustin: Slava krana ne sastoji se u vjerovanju da je Krist umro, nego
da je Krist uskrsnuo (En. In Ps. 101, 2,7). Preuzimam citat s drugim tekstovima
istoga od B. Studer, Gratia Dei Gratia Christi bei Augustinus von Hippo, Roma,
1993., 89, n. 79.
GhislainLafont:Euharistija. Hrana i rije
425
Iskustvo smrti
Zapravo, o smrti ne znamo nita. Ona je uistinu jedno sil-
no neznanje, koje relativizira utvrde naih intelektualnih kon-
strukcija i naih osjeaja. No, svijest o smrti upozorava nas da
ne upadnemo u napast organiziranja svega kao da smrti nema.
Smrt je slijepa toka koja potiho polarizira nae pokuaje, nae
vazda ugroeno ivljenje.
Znademo da je smrt drugoga djelomino i naa smrt. Kad
reknemo izdahnuo je, umro je, dovrio je svoj ivot to
nas pogaa jednakom snagom kao to pogaa preminuloga. Po-
gledamo li kako proivljavamo trenutke koji prethode i nepo-
sredno slijede nakon neije smrti, uoit emo da se u trenutci-
ma smrtne agonije pitamo i mi sami, puni tjeskobe, kada e se
sve okonati? Zvuk sve teeg smrtnog hropota ispunjava nae
iskustvo smrti. Sve do tog trenutka ivjeli smo zajedno i preko
ivoga tijela odvijao se itav niz odnosa. Sada je to tijelo tu, ali
kao da ga vie nema. Sve zamire i u tom umiranju zamire neto
i u nama samima. Malo pomalo tijelo postaje mrtvo. I to nas
umiranje iba poput bia.
Fizika smrt je prekid. Dobro razumijemo, na primjer, da eu-
tanazija moe biti lijek tjeskobe ivih i odah od trpljenja umiruih.
eli se prekinuti s patnjom drugoga ovjeka dijelom i zbog toga
to je nama samima ta patnja nepodnoljiva. Kada doe trenutak
da kaemo sve je gotovo znamo dobro da je doao kraj i naoj
muci. Znademo da s tom osobom vie nije mogu bilo kakav kon-
takt, da on vie nee moi razumjeti nae rijei, niti govor naega
tijela, da osjeaji i srce vie nee moi kuati blizinu. U konanici,
ve prije samog dogaaja smrti drugoga, nije li na neki nain smrt
rana u nama samima nastala kao posljedica gubitka osoba koje
su nam u ivotu znaile? Jer i u nama neto umire, spoznajemo
ono to se dogaa umiruem. Ponekad se dogaa da se ljudi u
tuzi razbole i osjeaju svojevrsnu bioloku destrukciju koja nosi
sa sobom gubitak odnosa s ljudima.
Sprovodni obred
Od samrtne se postelje neemo prebrzo udaljiti. Kad zasta-
ne disanje, a obrisi lica opuste se od agonije, dogaa nam se
iako znamo vrlo dobro kako stoje stvari da ostanemo zaueni.
Oi te osobe vie nikada nee ugledati svjetlo dana. Sve do ma-
loas ta osoba se budila i bila sredite ivota svoje obitelji. No,
426
sada je to nezamislivo, sada se njegovi kapci vie ne otvaraju,
a njegovo tijelo ne daje znakove ivota. Iekujui barem neki
znak ivota, mi zapravo dokazujemo da je taj ivot bio dijelom i
na ivot. Sprovodni obredi takoer naglaavaju tu istinu. Po-
kapamo onoga koga smo izgubili, jer znademo dobro da e se
to tijelo raspasti i da ga ne moemo sauvati. Bioloki ciklus u
ijem toku ovjek dominira, sada zauzima vodee mjesto. Stoga
emo predati tijelo zemlji.
Meutim, odajemo poast tom tijelu koje je umrlo i pre-
pustilo se prirodnom ritmu raspadanja. tujemo tijelo sve do
posljednjeg trenutka. Moda nam to ne izgleda logino, ali je
duboko istinito. Zasigurno ne nijeemo injenicu da je sada sve
preputeno raspadu i prihvaamo istinu smrtnosti ljudskoga ti-
jela. No, mrtvo tijelo jo uvijek nosi znakove ivoga, osobe. Stoga
inimo za tu osobu ono to ona vie ne moe uiniti: oblaimo je
i izlaemo. To je posljednji izraz elje za prisutnou, koja nam
je ve oduzeta. U negdanjim kulturama, mnogo vie nego u
naoj sekulariziranoj civilizaciji, postojao je snaan predosjeaj
da sa smru nije sve umrlo. Stoga, se s pokojnikom odnosi kao
da je iv, to znai da se priznaje jedan drugi vid smrti, odnosno
da nam se ivot mijenja a ne oduzima kako kae pokojniko
predslovlje.
Hrabro podnijeti alovanje
Tako je smrt drugoga jednim dijelom i naa smrt. To isku-
stvo pak ne znai da je sav ivot zapeaen beskonanom tjesko-
bom. Rane postaju oiljci, a sjeanje na ljubljenu osobu u ivotu
lienu njezine prisutnosti, postaje na tihi suputnik. Ne osje-
amo li nelagodu pred osobama koje ne tuguju za svojim naj-
bliima, niti priznaju da je s tom smru neto i u njima umrlo?
Pokuavaju nastaviti ivjeti s tom osobom kao da je ona jo uvi-
jek iva na nain da se udaljuju od stvarnosti. Slino saaljenje
nastupa i kada se iste osobe preputaju misterioznim nainima
komuniciranja s onostranou. Za nas je smrt jedna duboka
rana. To valja priznati i zato proivjeti i preivjeti iskustvo smrti.
Valja osnaiti postojee odnose, stvoriti druge, pronai ravno-
teu u svome tijelu i u svojem govoru. Ne moemo oivjeti nae
pokojne. Nesumnjivo istinska vjernost prema njima sastoji se
u nastavku ivota, ivota bez njih ili barem bez njihove tjelesne
prisutnosti bez koje nam je jedno ivot bio nezamisliv.
427
Smrt i oitovanje tijela
Pokuajmo sabrati sva dosadanja razmiljanja u svjetlu
sugestija koje proizlaze iz razmatranja ljudskoga tijela, tijela po-
kojnika i tijela ivih. Govorei o blagovanju, uoili smo paradoks
tijela kao i potekou njegova tonog defniranja. U isti mah tre-
ba imati na umu da je ovjek po svome tijelu dio prirode u kojoj
zemlja i voda, zrak i vatra igraju svoju ulogu, ali i da on nadilazi
te elemente. Tjelesni nain ovjekova ivota je istovremeno bi-
oloki i transcendentni. Znak te posebne ovjekove situacije je
uspravan stav njegova tijela. O tome je ve bilo govora. ovjek
je stavljen na zemlju i ne moe se osloboditi od nje. Ali nita
ne prispijeva njegovu tijelu a da ne biva posredovano rukama i
govorom. ovjekovo tijelo nikada ne moe biti svedeno na neki
objekt, a ipak ono vazda ostaje materijalno. ovjekov ivot ui-
nak je ravnotee ve od njegova tijela, od njegove tjelesnosti pa
sve do onoga to je vie od same materije.
Promotrimo li izloenost ljudskoga tijela u susretu s drugi-
ma, lako uoavamo da to ivo tijelo nije samo objekt, niti mate-
rija, da ono nadilazi znakove koje tvori i odnose koje stalno us-
postavlja ne samo sa zemljom nego i s drugim ljudima. Ljudsko
tijelo je osoba koja se susree s drugim osobama. No, svaki se
odnos ostvaruje unutar bioloke dimenzije koju valja nepresta-
no odravati u zdravlju i na ivotu. Tako ta dva vida sainja-
vaju cjelinu: fzika oboljenja odraavaju se na duhovni izraz
ljudskoga tijela, a uskraeni odnosi mogu imati lo utjecaj na
zdravlje organizma.
ovjekova smrt se dogaa kao trenutak u kojemu tijelo pre-
staje biti za druge i u isti mah prestaje biti tijelo na zemlji, jer
vie nije iva cjelina u ritmu ive prirode, jer zapravo to vie nije
tijelo, nego mrtva materija koja se vraa zemlji. Iskustvo onih
koji stoje uz uzglavlje preminuloga kazuje da njega vie nema,
te s njegovim nestankom, nestaju i njihovi odnosi upisani u nji-
hova tijela. Nije li zato i u njihovom tijelu neto umrlo? I tko ih
moe uskrisiti?
Ova kratka razmiljanja na temu smrt jednoga, smrt dru-
gih, ele rei da ovjek nikada ne umire sam, nego da u smrt
nosi i dio tuih ivota, barem onih koji su bili stvarno vezani
uz pokojnika. Upravo zbog toga to se smrt dogaa i u nama
samima, moemo uvidjeti otajstvo onoga koji umire za sve. Je li
mogue izvesti zakljuak da ako jedan uskrsne, uskrsnu i dru-
428
gi? Kad netko od rodbine izbjegne dugu i bolnu patnju i postane
siguran da je opasnost prola, ne osjeaju li i njegovi blinji ta-
koer svojevrstan povratak u ivot? to se dogaa, dakle, kad je
rije o Isusu Kristu?
Smrt i uskrsnue zajednice
Prije negoli prijeemo na pitanje Isusove smrti, koliko je
to mogue, pokuajmo razmotriti to je ona znaila za zajed-
nicu uenika. Ta je zajednica zahvaljujui Isusu bila ujedinje-
na. lanovi bijahu uenici, sinovi proroki, no jo vie mlada
snaga (prokuana i postojana Iv 6,67-69) oduevljena onim koji
bi trebao donijeti Kraljevstvo Boje. Svojim govorom, odnosom,
svojim nainom ivljenja, svojim gestama punim snage i poni-
znosti Isus je te ljude okupio oko sebe i na njih duboko utjecao
upravo svojim tijelom. Posljedica njegova pritvora, njegova pre-
danoga tijela bijae naravno koban za jedinstvo zajednice. To
je prouzrokovalo radikalni raspad zajednice. Kad je Isus umro i
bio skinut s kria, njegovo je tijelo postalo poput znaka njegove
zajednice. Nemono i nijemo tijelo, otrgnuto od svih ljudskih
veza, od odnosa sa svijetom i ljudima, tijelo preputeno zemlji.
U zajednici uenika (moe li se uope govoriti o zajednici u toj
situaciji?) zavladala je smrtna alost. Neke scene iz evanelja
jasno potvruju odjek tog dogaaja: tuga zbog njegova gubitka,
sram zbog izdaje.
Evanelja nam opisuju na veoma prozaian i ljudski nain
da su Isusovi uenici sve te dogaaje dobro zapamtili. Ve prije
Isusove smrti, razbjeali su se, a Petar ga je zanijekao, a poslije
njegove smrti oni se zatvaraju. Sabrala ih je njihova ustraena
zatvorenost i bili su svjesni da vie ne postoje kao zajednica. Kao
to je tijelo Isusovo ostalo beivotno i bilo zapeaeno u grobu,
tako se i zajednica, kojoj je oduzet ivot, zatvorila iekujui da
e njezini lanovi neopazice, bez izazivanja panje, jedan po je-
dan naputati skrovite. to ih je dralo zajedno ako ne onaj koji
ih je ujedinio? No, on je mrtav, a njegova smrt je znaila njihovu
smrt kao uenika, kao i konac njihova poslanja kao apostola.
Svi bi se oni vratili svojoj kui nosei u srcu jednu ranu, ranu
bezgranine nade koja je neshvatljivo iezla, razoaranje jed-
nim gorkim sjeanjem, sjeanje na voljenu osobu, sjeanje na
prijatelje koji su takoer vjerovali u njega. Tako je Isusova smrt
bila na neki nain smrt njegove zajednice, jer je odnos njegovih
429
uenika s njime, kao i njihov meusobni odnos nestao u trenut-
ku kada je njegov duh ieznuo.
Meutim, na udan nain zajednica je postojala i dalje. Nije
se sauvala na odreeno vrijeme poput proroke kole Staroga
zavjeta, uvajui kroz nekoliko desetljea sjeanje na tog Bojeg
ovjeka, nego povrh svega uvajui njegove rijei i sadraj njego-
va uenja. Isusova zajednica uuvala je svijest svojega poslanja
radi Kraljevstva Bojega i razvila se sve do dotle da se na temelju
njegova dogaaja neprestano spominje, da vjeruje u primlje-
no obeanje ivota vjenoga i u sveope poslanje propovijedanja
njegove rijei u prostoru i u vremenu ovoga svijeta. Unato ospo-
ravanjima i podjelama, prisutnim jo od poetka, ta je zajednica
nadila sve slabosti i dan danas postoji. Isusova smrt znaila je
prekid njegova djela i neuspjeh njegova poslanja. Prva posljedi-
ca bila bi smrt njegove zajednice. No, ta je zajednica na ivotu.
Ne upuuje li to uskrsnue zajednice na uskrsnue Isusovo?
I nije li ta preobrazba zajednice u njezinom opsegu i idealu, pro-
duetak Kristova preobraenja?
Ukazanja i ieznua
ini mi se prikladnim produbiti paralelizam izmeu Isusove
sudbine i sudbine njegove zajednice, razmiljanjem o stvarno-
sti ukazanja. Zapravo, esto se raspravlja o zbiljnosti Isusovih
ukazanja kao da je samorazumljiv smisao te rijei.
3
No, moda
je potrebna malo preciznija ralamba.
Lice i nazonost
Valja nam se vratiti fenomenu pogleda i motrenja. Ono to
se ukazuje, zapravo, to se vidi i gleda. Govorei o rijei u pret-
hodnom poglavlju, podsjetio sam da je Lvinas usporedio rije s
licem. Ne radi se o licu po sebi, o licu na kojemu se pogled zau-
stavlja, nego o licu u kojemu se odraava visina, o licu koje se
da vidjeti, a da ga se ne obuhvati pogledom. Zapravo, na prvi po-
gled eli obuhvatiti, vie ili manje ovisno o snazi zainteresiranosti
3
Drim da su se Isusova ukazanja stvarno dogodila. To je odgovaralo religioznom
mentalitetu u kojem su ivjeli njegovi uenici, koji nisu bili upueni u kritiko
razmiljanje. Nije li za Isusa Krista ponajbolji nain da potakne na vjeru u svoje
uskrsnue bila upravo pouka putem ukazanja/ieznua? O tome e u ovom
dijelu jo biti rijei.
430
ili radoznalosti. Taj prvi pogled nosi u sebi pitanje: Kakav je?
Kome slii? To su prilino neutralna pitanja. Nain promatranja
nekoga ima u sebi neto destruktivno. Pogled otkriva, analizira,
deformira, svodi na objekt. Pogled znade unititi skriveno otaj-
stvo koje lice izlae i zaustaviti se pred njegovim oitovanjem.
Prestajemo gledati na taj nain kada nas obuzme unutar-
nja ljepota tog lica i kad ona slomi okove egoizma. I moda se
to dogaa samo onda kada na indiskretan i znatieljan pogled
susretne pogled drugoga, zaueni, izloeni ili pak prijezirni po-
gled, no, u svakom sluaju pogled koji nas dotie. Dok nae
indiskretno promatranje to ne uspijeva uiniti, taj pogled rui
barijere. Tada nastupa otkrie prepuno miline, jer je taj pogled
u stanju potaknuti ponazoenje naega pravoga lica. Kad je Na-
tanael bio pozvan doi i vidjeti Isusa, zasigurno je imao inkvizi-
torski pogled. No, bilo je dovoljno da ga Isus pogleda da bi ga taj
susret preobrazio (usp. Iv 1, 45-51). Na ovom se mjestu izokree
Lvinasova usporedba o rijei kao licu. Zapravo, lice koje gleda i
biva gledano je takoer poput rijei. Preko svakoga svojega izra-
za, to je poziv i ujedno pasivnost iekivanja pogleda drugoga.
Isusovo lice
Dok su bili s Isusom, uenici su sigurno proivljavali ovo
obraenje pogleda i preobrazbu lica. Meutim, moda su im dvi-
je prepreke onemoguavale da do kraja uu u njegovo oito-
vanje. S jedne strane, to je njihova zasigurno snana elja za
obnovom Izraela u svoj slavi izabranoga naroda, koji bi trebao
konano izii iz dugotrajnog ropstva. Isusove nastupe tako je
pratilo svojevrsno nerazumijevanje ili predrasuda. Sve ono to
su oni eljeli i sluali prolazilo je kroz flter odreene ideje spa-
senja Izraela. Kao to ree sv. Pavao, taj privjes zastire srce
njihovo (2Kor 3,15). Odvie su eljeli vidjeti Mesiju da bi uspjeli
u punini vidjeti Isusa. Druga zapreka bila je ta to je Isus meu
njima uvijek bio vidljiv i dodirljiv. Nita im nije prijeilo da ga
gledaju i da budu s njime. Svojom jednostavnom nazonou
Isus je bio raspoloiv za njihove elje kao i za sva pitanja koja su
se javljala. Isus se nikada nije distancirao od svojih uenika.
Tako zbog stalne Kristove nazonosti kao i zbog istana-
ne predrasude koja je drugdje odnosila njihove poglede, uenici
nisu uspjeli uvidjeti pravu stvarnost koja se oitovala u Isuso-
vom licu. Konano, smrt odnosi Uitelja iz njihovih oiju. Tijelo
431
je skinuto s kria i zapeaeno u grob. S time je pokopao i mesi-
jansko iekivanje zajednice, a i sama zajednica poput Isusovoga
tijela ostala je preputena agoniji i tami groba. Dva uzroka zbog
kojih nisu osjetili svu snagu Isusova pogleda njihova predra-
sudna ideja Kraljevstva i tjelesna i vazda pristupana Isusova
nazonost sada su nestali. Krista vie nema, a i njegova zajed-
nica se nalazi u sumraku konanog nestanka. Jesu li doista te
zapreke bile beskorisne?!
Ukazanja i zajednica
Ukazati se
Drim da se upravo ovdje nalazi mjesto otajstvenog feno-
mena Isusova ukazanja nakon uskrsnua, koje nas navodi, na
veoma poseban nain, na vjeru u uskrsnue. Ono to je srno u
Kristovom ukazanju jest injenica da se on nanovo daje vidjeti.
Namjerno podcrtavam glagol dati se. iv ovjek ne daje se vidje-
ti. On je ve vidljiv. I ako se skriva, to je zato jer je vidljiv i eli, u
nekim okolnostima, izmai toj vidljivosti. Jer joj ne moe nikako
izbjei, on moe samo prikriti vidljivost. Uskrsli Isus na neki
nain nadilazi alternativu vidljivo/nevidljivo. Kad se ukazuje, on
oituje vlastitu vidljivost, a kad poziva uenike da ga dotaknu,
on im se daje dotaknuti. Meutim, iezava isto kao to se i uka-
zuje. Daje se vidjeti jednima, a ne drugima. Sve se to dogaa kao
da Isus sada ima potpunu dominaciju nad svojim tijelom tako
da za jedne postaje osjetljiv, a za druge ne. Kristov pogled sam
sebe ustanovljuje, a isto tako i njegovo tijelo. Ova novost mijenja
nain gledanja, sluanja i tumaenja njegovih uenika.
Uenici vide Isusa i uju njegov glas samo zato jer se Isus
daje vidjeti i osjetiti. To iskustvo nije isto kao ono prije njegove
smrti. Odnos uenika prema Kristovom licu i tijelu zasigurno je
stvaran. Vidjeti, doticati, sluati nema u tome primjese doke-
tizma, niti se radi o nekom prividu. No, moglo bi se rei da taj
fenomen spada u ono to suvremena psihoanaliza naziva ud-
njom za drugim. Isus je dakle stvarno Drugi, jer je jedini meu
ljudima koji sobom moe ovladati sve do mogunosti oitovanja
vlastitoga tijela. To nije onaj drugi kojega se moe nai traei
ga, nego se on pronalazi bez traganja samo onda kad ga njegova
udnja nosi u darivanje i oitovanje u svojem tijelu, u potpuno
oitovanje ovisno jedino o njegovoj istoj volji nad kojom vie
nitko nema mo upravljanja osim samoga Krista.
432
Uskrsnue zajednice
Ukazanja mijenjaju odnos uenika s Kristom. Ona e obno-
viti zajednicu koja se nala na rubu propasti. No, to e se dogo-
diti na drugaiji nain od onoga prijanjega, jer se sada promi-
jenio nain Kristove nazonosti, a time je dolo i do obraenja
pogleda uenika. Tonije, sada se radi o jednom novom pogle-
du i jednom novom nainu sluanja, o gledanju i sluanju koje
je darovano Duhom Uskrsloga. Kad su otkrili apsolutni Isusov
autoritet, otkrili su takoer da su i oni sami postupno postali
sposobni gledati na nov nain i da je nastupio jedan novi nain
odnosa s Uskrslim, odnosa koji se tie i njihova tijela. Zapravo,
zajedniki ivot Isusa sa svojim uenicima stvorio je naizgled do-
bre veze, jer one bijahu protkane vrstim osjetnim kontaktom,
ali u isti mah i krhkim, uvjetovanim kontaktom te ugrozom smr-
ti. Ukazanje preokree stvari. Oituje Isusovu mo nad svojim
tijelom i vlast nad njegovim oitovanjem ponitavajui krhkost
perspektive smrti. Istom, ukazanja onemoguavaju neposredni
osjetni kontakt u korist jednog dubljeg odnosa, u korist gledanja
i sluanja u svjetlu i u glasu Uskrsloga. Nova zajednica nije da-
kle manje stvarna od one prethodne. To su isti ljudi sabrani oko
istog Krista. No, nije vie ista nakana koja ih objedinjuje. Sada
ukazanja pruaju temelj novom preobraenju i stvaranju.
I rije Uskrsloga, posred svojih uenika, ne prestaje ih po-
uavati i slati. Uskrsli govori. Potvruje istinu ukazanja potvr-
ujui svoj identitet to otvara prema jednom novom uvidu u
njegovu osobu i u njegovo poslanje. No, povrh svega, svojim
uenicima on daje Duha da razumiju ono emu e biti svjedoci
i da kao apostoli Uskrsloga, preko iskustva gledanja i u autori-
tetu njegove Rijei, navjetaju ono to su vidjeli i uli. Pashal-
no iskustvo preobraava pogled, ali i oslobaa za svjedoenje.
Novo stvaranje, kojega su apostoli vidjeli i iskusili u sebi, u snazi
Kristove Rijei i preko dara Duha postaje odgovornost za svi-
jet, iako e biti potrebno jo vremena da u potpunosti shvate
veliinu darovanoga pashalnog Otajstva, odnosno snagu svoje
vlastite stvarnosti.
Ieznue
Ukazanje ponovno tvori zajednicu sabranu oko Krista i ot-
kriva preobraenu stvarnost. Zajednica se ponovno stvara, jer
433
uenici primaju novi nain gledanja Krista i konaan nain slu-
anja njegove rijei. No, zajednica sada ivi i u sjeni njegova
nestanka. to se dogaa izmeu ukazanja i njihova konanog
zavretka? Idem ribariti ree Petar idemo i mi s tobom
odgovore drugi uenici (Iv 21, 3). Meutim, taj se svakodnevni
ivot odvija samo naizgled. U stvarnosti, svakodnevica je ispu-
njena Drugim, Kristom. Ako je njegova udnja, njegova ljubav
uinila to da im on postane vidljiv i osjetan, odakle proizlazi nje-
gova odsutnost ako ne iz iste udnje i iz iste ljubavi? Oi koje su
vidjele Krista ostaju u iekivanju novog i konanog susreta, u
iekivanju paruzije. Zatim, malo po malo dolazi na vidjelo da to
iekivanje obnavlja nain gledanja na ljude i svijet koji ih okru-
uje, na sve stvoreno to se nalazi u stanju iekivanja i preo-
brazbe. Nita vie nije isto kao prije, a ono to e tek postati, kad
se Uskrsli ponovno pojavi u slavi, ve sada djeluje i otajstveno
preobraava stvarnost. S Kristovim ukazanjem zapoinje budui
lik ljudi i svijeta ivot buduega vijeka Duha Svetoga.
Veera Gospodnja - spona vremena
Potpuni prestanak ukazanja, preko kojih se Krist oitovao i
po daru Duha objavio konanu stvarnost svijeta i ljudi, zakljuu-
je vrijeme gledanja i zapoinje vrijeme sluanja. Razlika izmeu
apostolske zajednice i onih zajednica koje e uslijediti nalazi se
sva na tom mjestu. Apostoli su vidjeli i prihvatili Kristovu rije, te
su postali svjedoci dogaaja. Preko sluanja njihove rijei budui
Kristovi uenici e dosei vrijeme izabranih i poslanih svjedoka.
Vrijeme Isusa Krista oituje svoju sredinjost, jer je to vrijeme
ukazanja i gledanja. Vrijeme Crkve je vrijeme sluanja u Duhu.
Istovjetnost te stvarnosti, u apostolsko vrijeme gledanja i u crkve-
no vrijeme sluanja, potvruje se injenicom da se i u jednom i u
drugom spomen i iekivanje izraavaju istim inom slavljenjem
veere Gospodnje. Od samih poetaka euharistija je bila vrijeme
kontinuiteta izmeu vremena Kristova i naega vremena.
zakljuak
U sutini, ono to smo mogli openito uvidjeti s obzirom na
posljedice ovjekove smrti u okruenju bliskih osoba, moglo bi
se primijeniti i na opise Kristovog uskrsnua u Novom zavjetu.
434
Mogli bismo rei da Pismo svjedoi o dva ponazoenja i o dva
susljedna ieznua: njegovo utjelovljenje i dramatian kraj na
kriu; potom ukazanje njegova uskrsloga tijela, otajstveno za-
kljuenog uzaaem s desne Ocu. Dvostrukom ponazoenju i
ieznuu odgovaraju istovjetni i razliiti lik zajednice uenika.
Ukazanje je nanovo utemeljilo apostolsku zajednicu i omoguilo
da uenici, koji ve u svome tijelu nose novost darovanoga ivo-
ta, po Duhu Svetome postanu svjedoci Uskrsloga. Svjedoanstvo
apostolske zajednice poziva sve one koji nisu ivjeli uz Isusa,
niti su gledali izdaleka dramu njegove smrti, koji nisu ugledali
njegovu slavu, da sada ponove ta ista iskustva. Po istom Duhu
primljeno i po istoj vjeri prihvaeno, to svjedoanstvo ih poziva
da se pridrue gesti prinosa i preobraaja Kristova, u ponienju i
u slavi, zajedno s onima koji su ga izravno slijedili. Tako spomen
na ova dva ukazanja i ieznua ostaje vazda iv i plodonosan
za sve ljude koji ih navijetaju. Euharistija je upravo njihov ivi
spomen.
435
PRAKTINA TEOLOGIJA
To je rije koja je uobiajena u vjersko-etikom jeziku pro-
losti, a u novije se vrijeme samo rijetko spominje, rije sabra-
nosti, rije sabrana ovjeka. Ipak nam opet postaje sve blie to
se pod njom misli, a prije svega to su psihijatri i odgojitelji koji
poinju uviati njezino znaenje. Tako e ideje ovog razmatranja
ve dobiti neki prikljuak.
Da bismo bolje razumjeli to ona znai, elimo sebi dozvati
u svijest kako je satkan na ivot. On je naime usmjeren prema
dvama polovima povezan s onima o kojima je govor u poglavlju
o utnji i govoru. Prvi je pol ovjekova nutrina, njegovo sredite.
Ne bi bilo lako kazati to je to sredite; ali svatko koji tu rije
govori, ako polazi od samog sebe, znade to se pod tim misli: na
odnosnu toku prema nutrini; to je ono to ini da njegove sna-
ge, njegova svojstva, njegova osvjedoenja i radnje ne tvore neki
nered nego jedinstvo.
To je jedan pol; drugi je veza s vanjskim stvarima, dogaa-
jima, stanjima, odnosima; drugi ljudi, kako oni ive i to rade,
povijest ukratko svijet, ukoliko s njim nalazi odnos sposobno-
sti pregleda, mo doivljavanja kod pojedinca.
Izmeu tih dvaju polava, tog sredita u meni i svijeta oko
mene, odvija se moj ivot. Neprestano izlazim vani tim stvarima,
promatram, shvaam, posjedujem, oblikujem, sreujem. Onda
se vraam u svoju nutrinu i tu se pitam: to je to? Zato je stvar
takva? Na koju drugu stvar nalii, i po emu se razlikuje? U
emu se sastoji njezina bit? U tome, u toj spoznaji, tek se dovr-
ava neto, to sam vani iskusio.
Ako neto elim raditi, ja se jednostavno ne laam odmah
toga posla, nego prije razmiljam: to je tu svrsishodno? to
Romano Guardini
SABRANOST
4
436
zahtijeva situacija? Ja se odluujem i na taj nain tek dobivam
smjernicu i naredbu za svoje djelovanje prema vani.
Ako sam poslije toga radio, onda opet razmiljam i ispitu-
jem: Je li sve bilo u redu? Jesam li bio ispravan prema dotinom
ovjeku? Jesam li uinio svoju dunost?
To je sve pojednostavljeno reeno. Ono vani i natrag, pa
opet vani i jo jednom natrag ne dogaa se samo jedanput
nego bezbroj puta; to je stalno ponavljana igra radnji (ina), od
kojih se sastoji dnevni ivot.
Tako se oba podruja odnose jedno na drugo. to se dogaa
vani, upravlja se i prosuuje iznutra; ono nutarnje biva izvana
izazvano, probueno, podravano. Ako se pitamo, kojega ovje-
ka u tom pogledu treba smatrati dobro izgraenim, onda odgo-
vor glasi: Onoga u ijem ivotu ta oba pola dolaze u pravilnom
odnosu do rezultata; onoga kojega niti vani nestaje niti se stalno
bavi nutarnjim; onoga u ijem se ivotu naprotiv oba podruja
uravnoteeno jedno s drugim izmjenino odreuju i dovruju. .
Ali u naoj prosjenoj stvarnosti to je drukije. U tome ima-
ju stvari vanjskog ivota silnu premo. Punina njihovih oblika;
snaga njihovih svojstava; zadatci koje nam postavljaju; njihova
vrijednost koja budi elju; njihova opasnost, koja ulijeva strah
- sve je to tako jako da to dobiva prevagu i vue na ivot vani.
Tako nastaje ovjek usmjeren prema vani, a njegova je nutrina
slaba i uvijek biva slabija.
I sad je to, gledano u cjelini, ve dugo vremena bio sluaj;
oni zabrinuti za dublji odgoj ovjeka uvijek su upozoravali. No
danas stanje biva posebno opasno, jer su podraaji koji prodiru
u ovjeka postali tako jaki i mnogostruki i to uvijek vie postaju.
On neprestano stoji u jurnjavi (pogonu); i ne samo u naredbama
koje ga hvataju, nego daleko u kaosu koji ne moe predvidjeti
(ne zapaziti). A i pojaalo se izdanje (objava) ivota na zastra-
ujui nain: sve se bre i potpunije izvjetava o dogaaju, tako
neposredno, da je ovjek u napasti da kae kako izvjetaj spada
u dogaaj; da dogaaj odmah dopunjaju kamere i mikrofoni
izvjestitelja. To izdanje prodire sve bezobzirnije u osobni ivot
tako da privatno podruje oevidno iezava. Ogranienja ivot-
nog procesa postaju kao staklo, a ljudi se iza toga miu kao u
akvariju ribe koje moemo promatrati u svemu djelovanju i sa
svih strana.
Upravo je znakovito da moderna kua daleko otklanja ogra-
du: ovjek ivi, ukoliko je unutra, neposredno vani i misli, da
RomanoGuardini:Sabranost
437
se time oslobaa. Uistinu ishlapljuje unutarnji svijet. I kao da
to jo nije dovoljno, ono se vanjsko jo izrazito uvodi unutra.
Poznajemo stanove u kojima nikada nije mirno, jer radio stalno
galami ili televizor unosi senzaciju svjetskog dogaanja u satove
kad bi ovjek morao biti sam sa sobom.
Tu nastaje ovjek koji vie nema ivotnog sredita. To ivot-
no dogaanje neprestano juri kroza nj i izgoni ga vani. Tijesno
mu je ako je u svojoj sobi; uvijek mora dalje. Ne izlazi na kraj da
bude sam; uvijek mu ljudi moraju dolaziti. Provesti mirno veer
s knjigom bilo bi mu uzaludno rasipanje vremena, jer on uvijek
mora neto poduzimati.ak i poziv oi u oi sa samim sobom
da razmisli o vlastitom ivotu susreti, postupci, odgovornosti,
osvjedoenja dovelo bi ga u nepriliku; on ne bi znao kako bi ga
morao postaviti, jer prema najkraem moralnom shvaanju on
bi izmakao samom sebi. Ako nije jo i gore da on samog sebe
ak ne eli ni vidjeti.
ivot takva ovjeka postaje labav u reakcijama prema vani.
On ne stoji nigdje nego ga ivot razbacuje na stotine utjecaja.
On ne gospodari sa sobom nego se negdje dogaa. On nema
nikakva uvjerenja nego takvo to proizlazi iz poticaja koji ga po-
gaaju izvana.
To ima posebno znaenje u vjerskom ivotu. to sainjava
jezgru svake pobonosti? Svijest o Bojoj stvarnosti; da On po-
stoji, da je tu iv, djeluje, upravlja, vlada.
To se onda dalje razvija i postaje svijeu da je zapravo sam
Bog prvobitan i samo po sebi stvaran, a sve konano samo po
Njemu i pred Njim; da samo On suvereno, stvaralaki djelu-
je i vlada, a da mi samo u Njemu moemo djelovati. Pobonost
znai provoditi ivot pod Njegovim pogledom.
Ipak dalje: Biti poboan znai biti u razgovoru s Bogom.
Znai prije svega Njemu govoriti. Kamo se uistinu govori, ako
se Bogu govori? Najvie u maglu ili uope bez veze samo pred
sobom, bez svijesti o odnosu na Ti. Kad govorim s ovjekom,
traim svojim oima njegove oi, suosjeam s njegovim izgle-
dom lica tako da znam kako moja rije dopire do njegova lica;
preko toga (lica) ono to se time izraava: na duh koji misli; srce
koje je naklono; osobu koja tu postoji. S njegova lica hvatam
naklonost koja se u tom izraava: njega. Za oslovljavanje Boga
pie u psalmima izraz: gledati Boje lice, govoriti u Boje lice.
Ali kada se to dogaa? Biti poboan znai: traiti Boje lice;
ivjeti u odnosu na njegovo lice. Tako stvar stoji u smislu stvo-
438
renja kako je Augustin rekao: Za sebe si nas, o Boe, stvorio
(Ispovijesti I 1, 1).
Ali to mogu samo onda ako sam priseban, ako vladam sa-
mim sobom; ako je nutarnji prostor otvoren, ako ono suprotno
biva jasno jasno barem da ga ja uviam. U onom vani u emu
se veinom nalazim; u jurnjavi koja me zapljuskuje Bog tako
rei iezava. Mnoge slike stvari, mnoga lica ljudi ine da Boje
lice to lice puno tajanstvenosti, koje poznaje svatko tko ima
veze s Bogom ne moe postati jasno, ne moe se na nj misliti.
Ali ovo do sada je tek neko tovanje, neko usmjeravanje o-
vjeka, ne jo i razgovor. U razgovor spada i drugi glas, Boji glas.
Da i time uope tek sreujemo tu misao i to je prvo. Jer mi
moemo govoriti Bogu samo onda ako nam on dozvoli da govori-
mo; moemo Mu samo izrei rije ako je On u nama pokrene.
A kako Bog govori u nama? I kako nam On daje svoju rije
da je razumijemo i da na nju odgovorimo svojom? Njegov govor
a nae sluanje i odgovor nazivamo savjeu. S njom ona ima
udnu okolnost. Neprestano nas dira taj poziv koji nam upravlja
to Dobro, to ispravno to mora biti i dostojno je da bude. To
Dobro je u isto vrijeme sveobuhvatno i jednostavno. Ono ne-
prestano prisiljava: Uini me ostvari me ponesi me u svijet
da postane kraljevstvo Dobra Na to odgovara glas u naem
sreditu, savjest recimo, da ona tako odgovara! Da, hou;
ali kako to moram uiniti? A zatim slijedi tako rei utnja, jer
je to Dobro tako beskonano po sadraju, kako jednostavno po
obliku, da to naprosto ne moe biti uinjeno.
A onda se stvara situacija; moda se ve stvorila i eka.
S njome je ovako: Stalno struji dogaanje prolaznosti tu oko
mene. A uvijek se ponovno povezuju stvari, odnosi, procesi u
sliku: ta soba, taj ovjek, taj razgovor, ta nevolja a ja pred
njima. U toj slici odvaja se ono Dobro kao ono to se trai sad i
ovdje. Ono se obraa meni, gleda me, zove me: Uini to sada,
ovdje! A savjest je sposobnost da primijeti taj poziv, da ga
shvati i da se odlui: Da, hou!
Ta se cjelina moe isto etiki shvatiti. Onda ona oznauje
svijest da uvijek stoji pod moralnom obvezom i da konkretni
smisao te obveze prepozna u stanovito vrijeme iz te situacije. A
jezgru cijele suvislosti tvori religiozni odnos.To Dobro je na-
ime na koncu Bog, njegova svetost; a zahtjev da se to Dobro
ostvaruje u svijetu to je Njegov glas. Ali On trai od mene da ja
to kraljevstvo Dobra, Njegovo kraljevstvo, ostvarujem u svijetu
439
tamo gdje se nalazim, iz sata u sat, iz odreene situacije koja
uvijek nastaje po Njemu, njegovu vladanju i vodstvu, po njegovoj
Providnosti za me.
Osjetljivost za tu stalnu opomenu Dobra; sposobnost da
se shvati trenutak kao razjanjenje njegove zapovijedi i dani
preduvjet za shvaanje njegova ostvarenja; nju sa svoje strane
shvatiti u spremnosti prave poslunosti, s druge strane u po-
uzdanosti vlastitog tumaenja i odluke to je sve mogue samo
iz nutarnjeg stava, a to je panja, spremnost, koja znai na bilo
koji nain ispunjeno dranje pred Bogom, i to je sabranost.
Samo taj sabrani ovjek razumije trenutak; ima li sada taj tre-
nutak veliki smisao najvei je bio onaj smisao o kojem govori
Novi zavjet rijeima vrijeme se ispunilo (Mk 1, 15) ili neki
obiniji smisao da se na primjer ispravno donese neka odluka
od koje mnogo zavisi; do najobinijeg (najsvagdanjijeg) smisla,
koji smatra da svaki trenutak u ivotu ima svoje znaenje za
Boje kraljevstvo Sve je to mogue samo po nutarnjem stavu
koji se upravo zove sabranost.
Odatle misao polazi dalje. Cijeli se ivot ovjeka ispunja u
Ja-Ti odnosu izmeu Boga i njega. Stvari su stvorene po Bojoj
naredbi: On zapovjedi, i one postadoe, kae psalam o zvijez-
dama, i one opstoje po njegovoj zapovijedi koja ih dri u biti i
stvarnosti. Kod ovjeka je drukije. Izvjetaj o stvaranju izraa-
va s udesnom slikom posebnost (konkretnost) naina kako je
ovjek bio stvoren da se Bog saginje nad oblikovanom zemljom
za tjelesni oblik i udahnjuje mu ivotvorni duh (element). Time
je reeno da ovjek u odnosu stvorenosti ne stoji kao vrsta nego
kao pojedinac; da ga je Bog zamislio kao jedinku. Bog ga stvara
za Ja-Ti odnos prema samom sebi. Tako se dopunja ivot ovje-
ka u stalnom razgovoru. Po svemu to mu se dogaa isto tako
i po svakom pokretu njegova vlastitog ivota Bog mu govori.
Taj vjerniki stav moe se bez okolianja tako izraziti da on ui,
kako e voditi taj razgovor. Da on unosi u taj razgovor sve to
ga snae i to radi; da to shvaa polazei od Boga i ostvaruje s
obzirom na Boga.
Ali kako to moe biti mogue ako ovjek ivi u stalnoj jur-
njavi? Stalno vani, tamo-amo vuen od dojmova koji ga salijeu?
Pa on moe ono ivljenje u razgovoru dabome samo onda ispu-
niti, ako je ono sredite u njemu ivo; ako je paljiv, ako slua, a
slua na nain koji prelazi u djelo, naime pokoran - posluan,
kako danas kaemo. Zbilja ovjek ispunja osnovni nain svoga
ivota samo u toj mjeri ukoliko je sabran.
440
to je tu reeno o Ja-Ti odnosu prema Bogu, vrijedi na
umjereniji nain i prema drugim ljudima. Ve se neko vrijeme
naglaava da na ivot poiva na stalnom ostvarivanju Ja-Ti
odnosa prema drugome. ovjek postaje svjestan kako se veli-
ka opasnost naega vremena masa i strojeva sastoji u tom da
se ovjek svodi na stvar. Upozoreni smo na to, da se in, kako
emo prepoznati ovjeka, ispunja na drugi nain nego kad se
radi o nekoj stvari. Kod stvari ja kaem: to tu - kod ovjeka:
ti tamo. U tom se tek otvara smisao onoga to se zove osoba:
smisao bia koje je postavljeno u svoju slobodu. Jednako kao
to iz Ja-Ti odnosa proizlazi ispravno ponaanje nasuprot dru-
gom ovjeku: strahopotovanje, vjernost, ljubav.
Ali to je mogue samo iz sabranosti. Nesabran ovjek po-
stupa s ljudima kao sa stvarima. On ih broji; sreuje ih pod
natuknice; upotrebljava ih za ciljeve i koristi ih. Tek onda kad
se pojavi posebna nutarnja budnost, misaona paljivost koju
zovemo sabranost, postaje mogue da se ovjek susretne kao
ovjek. No opasnost da se to ne uini, stoga i potreba da se tu
vidi zadaa, raste do te mjere do koje se poveava broj ljudi, a
s tim povezano, na ivot odreuju strojevi koji ak smatraju
nekim stvarima ono ime barataju.
Ali jo jednom moramo dalje poi. ak ljudsko djelo reci-
mo opreznije: vee djelo moe se razumjeti samo polazei od
sabranosti. Kako se mora umjetniko djelo shvaati u svom
posebnom bitku ako ne tako da se prema njemu stvori odraz
odnosa Ja-Ti? Po emu se razlikuje nain da se zbilja razuman
ovjek uputa u tu jedinicu umjetnikog iskustva s umjetni-
kim djelom od naina po kojem ga trgovac prosuuje po trinoj
vrijednosti? Ipak oito po namjeni, strahopotovanju koje samo
polazei od sabranosti mogu biti mogue. Jasno, to stoji truda.
Treba samo jednom promatrati, na koji se nain ljudi vladaju
na nekoj izlobi ili u koncertnoj dvorani. Veina ih ne dolazi do
pravog odnosa nego samo pretvaraju djelo u stvar; to se vidi po
tome kako brzo prelaze u stav kritiara, usporeuju i procjenju-
ju, a to znai da umjetniko djelo smatraju predmetom.
I tu je potrebna sabranost, a to se vidi po licu gledatelja,
sluatelja, je li za to voljan i sposoban.
Pa moralo bi se ii korak dalje i rei da i prirodu obuhvatno
susree Onaj koji joj pristupa iz neke na bilo koji nain sabrane
nutrine. Po emu se pak razlikuje pogled ovjeka koji primje-
uje na stablu tajnu mirnoga ivota koji je vezan za mjesto,
441
dubinu tla, irinu prostora i visinu neba od pogleda lugara koji
ga gleda po tom, moe li se ono posjei, ili trgovca s drvom, koji
rauna njegovu prodajnu cijenu?
Isto bi se na koncu moglo rei o svakom prirodnom obliku
(pojavi). A najvea se opasnost naeg vremena s njegovim ma-
sovnim turizmom i poslovno korisnim odmorima krije u tom da
ih taj stav (sabranosti) sve rjee zanima.
Jo jednom istaknimo ideju koju smo imali na poetku ovog
razmiljanja: Krepost sabranosti znai da je ovjeku po prirod-
noj sklonosti, odgoju, iskustvu postalo jasno kako se odvija ivot
izmeu nutrine osobnosti i vanjskoga svijeta, izmeu dubokog
sredita i iroke vanjske cjeline. Da je on jurnjavu (razonodu) i
povrnost, o emu se govorilo, donekle svladao i nauio da oslo-
bodi i aktivira ono sredite.
Taj je zadatak u svim vremenima ljude vodio k tome da iz-
grade vlastito, veoma strogo ivotno pravilo: pravilo pustinjaka
i redovnika. Oba pojma po svom govornom korijenu znae isto:
naime ovjeka koji je voljan nai ono iskonsko. Tako odluan da
samo to eli; tako se on odvraa od svega drugoga i obraa se
u nutarnje kraljevstvo - ili kao pustinjak, to znai i izvana sa-
motnjak, sam nastanjen ili kao monah koji pak ivi s drugima,
ali u zajednici, iji je dnevni red tako sastavljen da mu prua
to je ikako vie mogue da bude sam. On vraa svoju panju,
svoje sklonosti i snage iz irine vanjskoga svijeta i sabire ih u
nutrinu. On upravlja svoju panju sve stalnije na Boga, i kako
on ivi u nutrini i privikava se da bude pred Njegovim licem, da
slua Njegovu rije.
Mi to ne moemo jer mi ivimo u svijetu i imamo svoju zada-
u; stojimo u obvezama najrazliitije vrste i smatramo se njima
vezanim. Ali mi se moramo i u nutrini udomaiti, inae emo biti
rastreseni ljudi.
To ne ide bez napora, bez ozbiljne i ustrajne vjebe; ne ide
bez askeze. Ta rije - o tom je ve bilo govora korijenski ne
znai nita drugo nego vjebu. A vjeba znai da probudimo
mo koja spava; razvijemo organ koji je nerazvijen; odviknemo
se od krive navike, a priviknemo na pravu, i tako dalje.
Na primjer ja ne izlazim, iako me to vue, nego ostajem kod
kue i pokuavam doi samom sebi s laganim radom, knjigom,
ili i potenim razmiljanjem. I to bez ishitrenosti i igrarija nego
isto i ozbiljno. Ako kod kue nije mirno, ili nemam svoje sobe,
onda odem u crkvu, sjednem i tu sam sm sa sobom. Ili: ne
442
dozvolim bunom ormaru, radiju, da mi ometa mir svojom vi-
kom i dugim sviranjem nego ga iskljuim. Opirem se pritisku
(porivu) da ukljuim televizor i onda satima budem pred njim
nego itam neto pametno. Isto vrijedi i za ilustrirani asopis,
tu gomilu senzacija, bezobzirnosti i bezobrazluka: opirem se da
me on ne zarobi pa makar i za etvrt sata Kad idem ulicom,
prodiru u me svi podraaji dananjeg vremena, promet, galama,
ljudi, reklame, izlozi sa svojim eksponatima. Sa svih me strana
zove, privlai me, vue me od mene samog. Koje li vane vjebe
oduprijeti se tomu; ne dopustiti da te rastrgaju; ostati miran i
sam sa sobom i tako dalje.
ovjek eli samo naprijed dananji na poseban nain
eli odlaziti drugima, govoriti, sluati, biti s njima. Samo napri-
jed on eli neto vidjeti, eli da se neto dogaa. Do ludosti on to
eli, i ako on toga nema, postaje nemiran i to ga tjera vani. Tko je
prepoznao, koliko je dragocjeno dobro biti sabran, mora to nad-
vladati recimo skromnije: pokuavati sve vie nadvladavati. To
je zbilja bolest; a teko je nadvladati bolesti, jer je taj pritisak
uao u ivce. Dugo traje dok on popusti, ali on se moe dovesti
pod kontrolu (mjeru).
Ali u isto vrijeme mora se dogoditi i pozitivno: zauzimanje
poloaja u nutarnjem svijetu, vraanje samom sebi, polazei
od nezavisnosti iz nutrine italac ne mora to reeno shvatiti
kao moralnu propovijed, nego realistiki, kao reeno iz iskustva;
kao (uputu) savjet za put u ivot koji nagrauje. Jer jurnjava
(razonoda), to stalno izbivanje vani, ini ipak ovjeka praznim.
Ako ovjek eli zamisliti kamo bi dotjerao taj rastrojeni nain
ivota, onda se dolazi na misao da bi svretak bio dosada bez
spasa, prekinut izbijanjima (prodorima) oajavane nestrpljivo-
sti Znai treba se tome suprotstavljati zbog ivota da on zadri
smisao.
To se moe samo tako dogoditi ako se ja uvijek iznova is-
pitujem: Kako je bilo danas? Jesam li danas vladao samim so-
bom? Ili sam bio samo razdraivan ? Je li moj ivot moda takav
da se ne mogu pribrati? to u njemu mora biti drukije? I to
ozbiljno; ne s nepotenim odricanjem, koje poputa jer ono to na
koncu nita drukije ne eli imati.
Onda i prije svega: traiti Boje lice: Ostvarivati to je osnov-
na istina moga ivota: Bog je onaj vjeno Bivstvujui, jedini po
sebi ivui. On je tu. On je onaj Koji jest tu. A ja sam po Nje-
mu; ja sam pred Njim; ja sam samo jer me On eli
443
To On i ja ja pred Njim ja po Njemu; to oslukivanje
njegove rijei; to traenje i govor: Ti, Boe - to oivotvoruje i
uvruje nutrinu.
Takva je usrdnost protutea protiv mase stvari, mase ljudi
i ustrojstva vanjskog dogaanja; protiv javnosti, mode i rekla-
me Ona je i prema iskustvima prole polovice stoljea, mora-
mo to naglasiti jedina zbiljska protutea protiv nasilja drave.
Moderne, racionalizirane, tehnicizirane drave koja je uvijek u
opasnosti da postane dravom mas i kao takva totalitarnom,
i koja ovjeka mora uiniti bez njegova Ja, bez njegove unutar-
njosti, da moe njime vladati.
Objava nam kae da je ovjek Boja slika prema tome Bog
je ovjeku uzor i polazei od svoga bia on nam se otvara na na-
in koji je odreen takvim procesom misli, koji je put k Njemu.
Stoga smijemo rei da je On sabran na savreniji nain: skroz
osjeajui i skroz poznajui.
U povijesti zapadne metafzike postoji pokuaj da se priblii
biu duha, a koji kae: Bivstvujui tim vie stoji na veem po-
loaju (rangu), to je bogatiji i ujedno jednostavniji. Duh je na
odluniji nain jednostavan budui da se ne moe rastaviti; ali
on se dijeli po svojim razliitim djelima i njihovim mjestima jed-
nih pored drugih u vremenskom nizu; svojim odnosima prema
tijelu, kojemu daje duu, i prema stvarima koje promatra.
Taj suvereni Duh, Bog, sasvim je jednostavan. On ima u
sebi puninu ivota u istoj jednostavnosti bia. On je sasvim
sabran, jedinstven, zato sobom vlada i blaen je.

S njemakog preveo Karlo Bai

444
DRUGANEDJELJAKROZGODINU
itanja:1Sam3,3b-10,19;1Kor6,13c-15a.17-20;Iv1,35-42;
UENICIISUSAIZNAZARETA
Kao da je evanelje koje smo netom uli bez velikih dogaa-
ja i velikih pouka. Bogato je samo imenima, mnogim imenima:
Ivan Krstitelj, Andrija, imun Petar i, ako itanjem nastavimo,
Filip, Natanael. A ipak, kolika li snaga izbija iz kratke pripovi-
jesti! Isus skuplja svoje prve uenike; zapoinje novo razdoblje
svoga ivota.
Kako je jednostavan bio taj prvi susret iz kojeg se imao ro-
diti nita manje nego prvi apostolski zbor i Crkva: Uitelju, gdje
boravi? Doite i vidite. Pie dalje evanelist Ivan, koji je bio
prisutan: Odoe i ostadoe kod njega itav onaj dan. to su go-
vorili, ne znamo. Ali znamo da su odluili s njime ostati cijeloga
ivota. Pae, nisu se zadovoljili da ostanu s njime sami i da poziv
zadre samo za sebe: Andrija je poletio da to rekne imunu, svo-
me bratu; Filip da rekne Natanaelu: Nali smo onoga i o kome
je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci takoer (Iv 1,45). Potrao
je i Ivan da to nekome kae, jer, malo iza toga, vidimo s njime i
njegova brata Jakova.
Uenici pronalaze uenike: gore od elje da i druge uine di-
onicama svoga otkria. Ti su ga ljudi slijedili za itava ivota; pili
su au Gospodnju i postali njegovi prijatelji. Jedan evanelist
(usp. Mk 1,16 sl.) pria nam kako su, malo kasnije, ostavili ri-
barski posao, rekli zbogom, netko vlastitom ocu, netko vlastitoj
eni i ostali uz Isusa. Naslov uenici Isusa iz Nazareta postao
4
Raniero Cantalamessa
RIJEIIVOT
445
je njihov novi osobni identitet, kao neko novo sinovstvo i novo
zanimanje, umjesto onoga sin Zebedejev, revnitelj, carinik, ribar
itd. Ta nova identinost bivala je s dana u dan sve opasnija i
obveznija, ak je postala povod za optunicu: I ti si jedan od
uenika njegovih: I ti si bio s Isusom iz Nazareta! Tako se jav-
lja i lik tajnog uenika zbog straha od idova (usp. Iv 19,38).
Lik uenika koji k Isusu dolazi nou, kao Nikodem iz straha da
se ne izloi pogibli (usp. Iv 3,1).
Biti uenik Isusa iz Nazareta i danas u sutini znai dvije
stvari: prvo, nasljedovati Krista, onako kako to shvaa evane-
lje: ii za njim, uiti od njega, nadasve uiti kako treba vriti vo-
lju Oevu; drugo, svjedoiti Krista, govoriti svijetu tko je on, to
je bio i to je uvijek za nas, i druge initi njegovim uenicima. Sa
svim time poevi najprije od vlastite kue. Prve osobe kojima su
poli i priali o svom otkriu Andrija i Ivan bila su njihova braa.
Nisu se stidjeli govoriti o Isusu u svojoj kui! Pripovijesti o prvim
obraenjima u Djelima apostolskim esto zavravaju rijeima: I
povjerova on i sav dom njegov!
Mogli bismo nadugo i nairoko razlagati o bogatstvima i
sadrajima toga programa Kristovih nasljedovatelja i Kristovih
svjedoka (svjedoka ukoliko su nasljedovatelji!). U dananjem
drugom itanju sv. Pavao nam spominje podruje ivota u koje
su pozvani Kristovi uenici i da svjedoe za evanelje: moramo
biti gospodari nad sobom i potivati pravi red u pitanju sek-
sualnog ivota, jer kaemo tijelo nae pripada Gospodinu i
odreeno je za uskrsnue , pa nam, stoga, nije doputeno da ga
pretvaramo u sredstvo uivanja koje bi bilo svrha samom sebi.
Meutim, ja danas nemam namjere da toliko naznaujem
sadraje i razne dunosti koje su vezane uz kransko prizna-
vanje, koliko da oivim i u nama raspalim duevno stanje, ivi
osjeaj pripadnosti: da se otvoreno priznajemo uenicima Isusa
iz Nazareta! Kad ujemo da se u evanelju kae: Ree Isus ue-
nicima svojim..., moramo se trgnuti kao onaj koji je prozvan
imenom, i sami sebi rei: To sam ja; govori se o meni; govori se
meni; radi se o tebi, o tvojoj stvari.
Kakva li programa za nas! Moraju nas na prvi pogled pre-
poznati kao uenike Isusa iz Nazareta! Tako da onaj, koji nas
vidi i upozna, moe rei, kao to je Petru rekla ona slukinja: I
ti si njegov uenik! (usp. Iv 18,25); tvoj te govor izdaje (usp. Mt
26,73). Jo bolje ako se moe nadodati: to pokazuje tvoj nain
ivljenja! Naime, isti muenik, sv. Ignacije govorio je: Bolje je
446
biti kranin, a da to ne kae, negoli to kazati, a to i ne biti!
(Pismo Efeanima, 15,1).
Isus takve uenike i oekuje i zasluuje. Takvim uenicima
daje svoju snagu i svoju ljubav. Ne nazivlje ih vie slugama, nego
prijateljima. Njima obeaje svoje drutvo dovijeka: Oe, htio bih
da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da
promatraju slavu koju si mi dao (17,24). Jednako kao i onda,
kad je Isus bio u ivotu, danas se zahtijeva da budemo prepo-
znatljivi kao uenici. I danas, posebno u nekim krugovima, po-
stoji opasnost da nas izbace iz sinagoge, tj. da nas bojkotiraju,
da na nas upiru prstom ili gledaju kao osobe koje su psiholoki
poremeene i bolesne.
Parnica nad Isusom nastavlja se pred Velikim vijeem svi-
jeta. I danas Isusu postavljaju pitanje i o njegovoj nauci i o nje-
govim uenicima (Iv 18,19). Ali, isto tako, postavljaju i pitanje
uenicima o njihovoj vezi s Isusom. Ne dao Bog da na odgovor
bude: Ne poznajem ga!, jer e, u tom sluaju, i on jednoga dana
biti prisiljen da nam kae: Ne poznajem vas (Mt 25,12).
U ovom tekom zadatku da budemo njegovi uenici i njegovi
svjedoci Isus nas ne ostavlja same. Ba sada u euharistiji, na-
kon to nas je, nanovo, potakao za to poslanje, dolazi da boravi
s nama, da nas hrani svojim kruhom. Ve sada on se opasuje
da nas poslui kod svog stola! Magister adest: Uitelj je ovdje!
(Iv 11,28).
TREANEDJELJAKROZGODINU
itanja:Jon3,1-5.10;1Kor7,29-31;Mk1,14-20;
VRIJEMEJEKRATKO:IVJETIESHATOLOKISVOJBRAK
Poetak dananjega evanelja potpuno se podudara s po-
etkom Isusova propovijedanja. Kad je, naime, Isus poeo pro-
povijedati, prve rijei koje je izrekao bile su: Ispunilo se vrijeme,
blizu je Kraljevstvo Boje. Obratite se i vjerujte evanelju.
Isus kae: Ispunilo se vrijeme, a Pavao veli: Vrijeme je krat-
ko. Nema tu nikakva protuslovlja, jer je rije o dva razliita vre-
mena. Krist govori o vremenu ekanja - o svom prvom dolasku
- i kae da se to vrijeme ispunilo, jer Kraljevstvo ve tu i u
to kraljevstvo se moe ve ui vjerom i obraenjem! Sv. Pavao
RanieroCantalamessa:Rije i ivot
447
govori o vremenu konanog ispunjenja - o drugom Kristovom
dolasku - i kae da je to vrijeme kratko. To je vrijeme vrijeme
Crkve. To je onaj novi danas, koji je Bog podario ljudima kao
prostor u kojemu e oni raditi na svom spasenju po vjeri (usp.
Heb 4,7). A mi se nalazimo ba u ovome vremenu koje je postalo
kratko, puno urbe. Ta uurbanost nije samo vremenska, nego
je i prostorna, tj. u stvarima, u svijetu koji nas okruuje. Doista,
prolazi slika ovoga svijeta!
Jona je mogao tono odrediti: Jo etrdeset dana... (prvo i-
tanje). Mi, naprotiv, ne poznajemo ni dan onaj ni as onaj (usp.
Mt 25,13); ali znademo da to ve sada moe biti svaki dan i svaki
as, jer su ova vremena u kojima ivimo posljednja vremena
(usp. Heb 1,1; Gal 4,4; Dj 2,17; 1 Pt 1,20; 1 Iv 2,18).
Rije Boja danas nas upozorava na jednu bitnu dimenziju
kranskog ivljenja: kae da smo tu na zemlji samo privreme-
no, da ivimo kao putnici i tuinci-stranci. Ta privremenost je
dobra, tj.pozitivni a ne negativni znak. Ne radi se, zaista, o tome
da napustimo zaviaj, domovinu, nego da u nju uemo. U No-
vom zavjetu postoji jedna kljuna rije koja to izrie:
Vjernici su ovdje na zemlji paroikoi, tj. putnici (1 pt 2,11);
vrijeme njihova ivota je vrijeme paroikoi, tj. putovanja (1 Pt
1,17). Od istih rijei proizlaze i parokijani i parokija (upljani
i upa). Ali, tko se vie sjea toga izvornog znaenja tih dviju
rijei? Ta nas imena podsjeaju da je nae ivljenje privremeno
i kratko, i da moemo otputovati smjesta i urno, ali urno s
gorljivou, kao gorljivost idova kad su naputali Egipat (usp.
Izl 12,11).
To je objektivna i stvarna situacija u kojoj ivimo. A sada
prijeimo na subjektivnu situaciju, tj. na konkretan stav koji
moramo zauzeti zbog ove situacije kratkoga vremena. Evanelje
kae: Obratite se! Pavao tu jaku rije upotrebljava u nekim kon-
kretnijim stavovima. Kae: Preostaje da i oni koji imaju ene ive
kao da ih nemaju... i oni koji plau kao da ne plau... Drim da
se danas moramo zaustaviti na prvom od ta dva paradoksa, tih
dviju prividnih suprotnosti: Tko je oenjen neka ivi kao da nije
oenjen! Jaka je to rije, prividno u suprotnosti sa svim lijepim
stvarima koje nam je, u drugim okolnostima, o braku rekla rije
Boja. Ali, proturjeje je samo prividno.
Ta rije samo dalje razvija ono to je Isus rekao saducejima
u vezi s onom enom koju su za enu imala sedmorica brae,
jedan za drugim: Djeca se ovoga svijeta ene i udaju. Ali oni koji
448
se nau dostojnima da budu dionici onoga svijeta i uskrsnua
od mrtvih, niti e se eniti niti udavati (Lk 20,34 sl.). Brak je
dobar oblik ivota, po Bojoj volji, ali privremen; stoji i prolazi s
ovim svijetom. Stoga je ludo u braku traiti izgovor da se ne ivi
kao putnici, tj. eshatoloki, vlastiti ivot. A to se dogaa. Meu
izlikama koje su naveli oni koji su bili pozvani, a nisu doli, na
kraljevsku gozbu, jedna je- kae Isus- bila i ova: Oenio sam
se, imam djecu, esto postaje pokrie za svaki oblik krtosti i
egoizma, izgovor da se izbjegne svaki rizik i svaka obveza u kr-
anskoj zajednici.
I svoj brak treba ivjeti eshatoloki! To znai: radi njega ne
stavljati na kocku sav ostali svoj ivot; ne pretvarati brak, dje-
cu, kuu u idola kojemu se rtvuju svi i sve. ak obratno, to je
najbolji nain da brak uini teim. Izloen pretjeranim i gotovo
neogranienim oekivanjima, brak ne izdri, kao to ne izdri
nikakva ljudska stvar.
Vlastiti ivot oenjenoga ovjeka ili udate ene treba ivjeti
u punini u svim dimenzijama, ali ga treba ivjeti kao onaj i ona
koji znaju da to nije sve; kao onaj i ona koji znaju da se u braku
moe uspjeti u potpunosti, a uza sve to pred Bogom biti kao onaj
i ona koji su promaili, i obratno: da se u braku moe doivjeti
promaaj a ipak pred oima imati dragocjen ivot, osobito ako je
taj ivot otkupljen prihvaanjima kria.
Postoje naini ivljenja braka koji nisu u skladu s vjerom
u uskrsnue. Ponekad nisu u skladu niti s dostojanstvom ljud-
ske osobe te unitavaju osobe i fziki i moralno. Dananji svi-
jet izumio je i posebne revije-asopise za parove, u kojima se
pravi reklama za uzorak branoga ivota koji je vie u skladu
s poganstvom negoli s kranstvom, a sve to ak oslanja i na
vrlo prijeporne i sumnjive psiholoke i socijalne teorije; u njima
se razmee pisanjem o ljepoti i mladosti, jer je ovjeku pogani-
nu- da bi se odrao- potrebito da bude mlad i lijep; tu se svijet
prikazuje kao da je napuen i sav samo mladim parovima koje
ne mui nikakav drugi problem osim problema sentimentalne
i seksualne prirode. A u svemu ostalom caruje najrazuzdanija
sloboda. To je novo idolopoklonstvo naih dana: ljepota, mla-
dost, zdravlje, uspjeh.
Kranin iz svoje vjere u uskrsnue mora crpsti snagu da
razbistruje i sublimira svoj seksualni ivot u vrijeme zaruka i
u braku. Opominjao je sv. Pavao: Neka svaki od vas zna stei
svoju enu s posveenjem i potovanjem, ne sa strau, to jest
s poudom, poput pogana koji ne poznaju Boga (usp. 1 Sol
4,4). Sv. Petar nadodaje: Vi, muevi, budite obzirni prema svo-
449
jim enama... iskazujte im potovanje, budui da su subatinice
milosti, to jest ivota (1 Pt 3,7).
Jednog dana, na uskrsnuu, veza koja je sjedinjivala u i-
votu ovjeka i enu nee biti prekinuta ili zaboravljena (kao to
nee biti prekinuta ni veza koja je sjedinjivala Krista i Crkvu u
vremenu), nego e ta veza biti produhovljena, bit e veza savr-
ene ljubavi i vjernosti, bez potrebe znaka fzike ljubavi,koja
se razmjenjivala u ivotu. Istinska i potpuna svadba zbit e se
samo u nebu, izmeu djece usksrnua.
ETVRTANEDJELJAKROZGODINU
itanja:Pnz18,15-20;1Kor7,32-35;Mk1,21-28;
MLADOSTIISTOA
Dananja itanja predstavljaju nam dva lika veoma draga
kranskoj predaji: proroka (prvo itanje) i djevicu (drugo ita-
nje). Pae, ne radi se samo o dva lika nego i o dvjema karizma-
ma: prorotvu i djevianstvu.
Najizvrsniji prorok bio je Isus Krist, kao to to pokazuje po-
vezanost izmeu prvoga itanja i ulomka iz evanelja. Ali, Krist
je bio i najizvrsnija djevianska dua. U njemu je prorotvo bilo
djeviansko (tj. nekrivotvoreno) a djevianstvo proroko. Iza Isu-
sa, to se ponavlja (sa svim otpacima) za Crkvu, koja je, isto tako,
djevianska i proroka. Razmislimo kako te dvije stvari mogu
stati zajedno u razmiljanju nad Bojom rijei ove nedjelje.
U drugom itanju govorio nam je sv. Pavao o djevianstvu,
tj. o onomu koji se ne eni (dotino, ne udaje) i brine se za ono
to je Gospodnje, da bude svet i tijelom i duhom. Ali, djevian-
stvo je ne samo stanje koje je netko izabrao ili bolje koje je ne-
kom dano za itav ivot nego je i period ivota sviju. Naime, to
je stanje koje, barem fziki, oznauje vrijeme sazrijevanja ljud-
skoga bia, openito njegova prva mladost. Stoga se odnosi ne
samo na onoga koji ne eli da se eni nego i na onoga koji se jo
stvarno nije vjenao, tj. na mlade.
Kad Crkva tumai ili brani seksualnu moralku Sv. Pisma
(kao to je uinila u najnovijem dokumentu Krani i seks),
ona samo nastavlja onu proroku nastavniku slubu koju su
vrili ve Pavao i apostoli, radi ega se ne smije ignorirati njezin
glas, makar i pod izlikom da sva njezina obrazloenja nisu jedna-
ko uvjerljiva. ini mi se da je posebno jedna toka ovoga vanog
450
dokumenta uiteljstva u skladu s onim to smo danas uli od
sv. Pavla: to je zabrana predbranih odnosa. O tome govorimo i
stoga to na ovaj nain nastavljamo razgovor o stavovima ivota,
koji smo zapoeli prole nedjelje: ivjeti eshatoloki i proroki ne
samo vlastiti brak nego i svoju prvu mladost i mladost uope.
Mi krani u toj stvari duni smo paziti na dvije stvari: mo-
ramo biti iskreno samokritiki (vaditi gredu iz svoga oka!) i hra-
bro odustati od krivog poimanja. Samokritika stoji u ovomu:
Dugo i dugo vremena mi smo prihvaali i usvajali predrasude
koje dugujemo ne evanelju, nego kulturama koje su evanelju
tue, kao to su stari maniheizam i novo istunstvo.
Time smo pridonijeli da se na snazi odrava pretjerani i fei-
stiki kult tjelesne istoe, koji je u nekim sredinama raao i jo
uvijek raa tjeskobe, ak i zloinstva. Na tome podruju Crkva
ne trai da se vratimo u prola vremena kad mladima nije bilo
doputeno da slobodno biraju branoga druga (to su za njih i-
nili roditelji), niti je bila doputena ona ustrajnost i meusobna
prisnost, tako nuna da se temeljito upoznavaju, da iskuaju
svoje osjeaje i svoj karakter te sazrijevaju u ljubavi. Gledajui s
te toke gledanja, promjena obiaja koja je uslijedila svakako je
promjena na bolje, a ne na gore.
Ali, kad smo to rekli, moramo isto tako jo jae naglasiti da
je ono ime se danas pokuava nadomjestiti taj fetiistiki kult,
isto tako ako ne i vie, neovjeno. Taj nadomjestak je prezir, ili
jo gore, ruglo kojemu je izvrgnuta istoa i djevianstvo mladih.
Ima danas djevojaka kojima sredina u kojoj ive namee neku
vrstu osjeaja manje vrijednosti kad je u pitanju njihovo djevi-
anstvo, ak i onda kad su jo veoma mlade. U jednoj gimnaziji
podijeljen je test u kojem se od djeaka i djevojica zahtijevalo
da odgovore na pitanja: koliko seksualnih odnosa imaju, s koli-
ko osoba, kojeg spola, kako esto, uz kakve mjere opreza. to je
o sebi morao misliti jedan djeak koji je jo nevin, suoen s ta-
kvim pitanjima, ako ne to da je on abnormalan? Uope u razma-
tranje nije ni uzet sluaj da je netko u toj koli odluio da nee
imati nikakvih takvih veza prije enidbe. Ne bismo eljeli pretje-
rivati. Postoji nada da je, unato svemu ta pojava jo ograniena
samo na iskvareno i lano emancipirano drutvo. Ali, jao nama
odraslima, ako mladima ne pomognemo da tu stranu varku
raskrinkaju. U tome je jednako kao i s drogom. I tu je nekomu
u interesu i raunu da mlade gura neka uine prvi korak, da bi
potom imali vie muterija i novih kupaca u nekim trgovinama
koje su, na alost, najunosnije.
451
Moramo to initi iz potovanja prema osobi, jo i vie i prije
nego iz potovanja prema vjeri i moralu. Taj osjeaj i kompleks
manje vrijednosti to se eli stvoriti u mladima koji ekaju e-
nidbu glupa je stvar. ak i jo gore- to je nasilje: jedan naj-
prepredeniji oblik nasilja, esto izvreno sa strane onoga koji
tvrdi da se bori protiv nasilja i za osloboenje ene. Ono osobu
liava jedne od najveih mogunosti njezina ivota: mogunosti
da dariva svjesno i slobodno svoje bie, duu i tijelo, onomu koji
se pokae zaista dostojnim da taj dar primi i to primi kao dar
kakav on u stvari i jest, to jest kao dar razmjenjivanja u ljubavi
i u posvemanjem darivanju, dakle najozbiljnijoj stvari koja je
ovjeku povjerena da je slobodno ispuni u ivotu, jer roenje i
umiranje- isto tako ozbiljne stvari- ne ovise o njegovoj volji.
Za to posvemaenje darivanje, pa i tjelesno. Crkva kae da
se doputeno ne smije zbiti nego istom onda kad su oboje u
stanju da prihvate svu odgovornost , ukljuujui i mogunost
prihvaanja novog ivota, a to znai: kad je to darivanje zaista
neopoziv da, a ne samo pokuaj, ili, to je jo gore, igra. Crkva,
k tome, za krtene nadodaje: onda kad je to darivanje posveeno
sakramentom koji ga uvruje u nacrt spasenja koje je obavio
Krist.
To nije samo granica koju postavlja Crkva. Tu granicu po-
stavlja rije Boja sadrana u Sv. Pismu. To je jedna od deset
Bojih zapovijedi koje je Isus doao usavriti, a ne dokinuti: e-
sto: Ne sagrijei bludno!
Rekosmo da treba pomoi mladima. Ali koja i kakva sred-
stva imamo za to? Prinudu i prisiljavanje sigurno ne! Treba mla-
de odgajati da se slue svojom slobodom, a ne odnositi im slobo-
du i s njom upravljati mjesto njih. Crkva za to ima samo jedno
sredstvo: podsjeati na volju Boju, poevi od one najstarije od
svih: ovjek e ostaviti oca i majku da prione uza svoju enu,
i bit e njih dvoje samo jedno tijelo (usp. Post 2,24): tj. nakon
to stvori novu obiteljsku jezgru, nakon to donese tu veliku i
neopozivu odluku da e izii iz kue svoje, kao to je to uinio
Abraham sa Sarom, i zaputiti se, zajedno sa svojom enom, pre-
ma svojoj budunosti.
inei tako, Crkva vri ono svoje proroko poslanje, o ko-
jemu sam govorio na poetku, i to ga vri u onoj mjeri u kojoj
svoj proroki da ne utemeljuje koliko na prirodne, socioloke i
antropoloke razloge, koji zabranjuju predbrane odnose (ti se,
naime, razlozi esto pokau nemonima da nadvladaju subjek-
tivne razloge ak i kod vjernika), koliko na jasnu Boju volju,
pozivajui na dunost poslunosti vjeri (Rim 1,5)
452
PETANEDJELJAKROZGODINU
itanja:Job7,1-4.6-7;1kor9,16-19,22-23;Mk1,29-39;
EVANGELIZACIJAIOVJEKOVOUNAPREENJE
Evo letiminog pregleda triju dananjih itanja. U pr-
vom itanju uli smo ulomak iz Jobove jadikovke, koji moemo
nazvati: jadno ovjekovo stanje. Kae; ovjekov ivot je naporan
rad, njegovi dani prolaze bre od tkalakog unka to tka platno;
ivot je samo daak. Ima li drugih pesimistikih defnicija ovje-
ka. Tako Pascal kae: ovjek je trstika, a Calderon de la Barca:
ivot je san. Meutim, ova Jobova nadmauje sve: daak je
neto to se raspri netom se ispusti, a da ne ostavi nikakva
traga. Obiljeja su mu: nestalnost i kratkoa.
Prema jednodunom miljenju, dananji ulomak evanelja
jest vjerni izvjetaj (preuzet iz prianja Petrova, u ijoj su se kui
ti dogaaji, jednim dijelom, zbivali) o jednom Isusovom danu,
za vrijeme njegova prvog nastupanja u Galileji. Iz toga izvjetaja
zakljuujemo da se Isusov dan, redovito, sastojao u nizu brige
za bolesnike, molitve i propovijedanja Kraljevstva. Doista, evan-
eoski ulomak govori nam ne samo o ozdravljenjima koja je Isus
uinio nego i o njegovoj molitvi prije zore, na samotnom mjestu,
i o njegovom propovijedanju po okolnim selima. Posluimo li se
dananjim jezikom, mogli bismo rei da nam ovo evanelje go-
vori o evangelizaciji i o promociji ovjeka, tj. o njegovu unapre-
enju.
Odraz te povezanosti izmeu ovjekova unapreenja i evan-
gelizacije moi emo vidjeti u samoj pripovijesti dananjeg evan-
elja, kao, uostalom, i na mnogim drugim stranicama evanelja:
Isus lijei bolesne, a ujedno i propovijeda Kraljevstvo; umnaa
materijalni kruh, a obeava i kruh s neba (usp. Iv 6); unapreu-
je evangelizirajui, a evangelizira unapreujui. Izbavljenje od
bolesti i gladi pretpostavka je i znak dubljeg i posvemanjeg spa-
senja koje se ostvaruje u vjerovanju evanelju. Evanelje upo-
trebljava istu rije (sozo)i da oznai tjelesno ozdravljenje (sanare)
i da oznai osloboenje due (salvare). Krist- i jedino on- moe
ovjeka uiniti zdravim i spaenim. U ovom ivotu poetno,
kao znak obeanja i nade (Rim 8, 23; nadom spaeni), a u vje-
nom ivotu potpuno i konano.
Tema Evangelizacija i ovjekovo unapreenje ne iscrpljuje
se u tome da se, na neki statini nain, oznai njihov uzajamni
odnos. Radi se o tome da se u ivotnoj praksi vidi to dinamiki
453
jedna stvar znai za drugu: napose, to evanelje znai za o-
vjekovo unapreenje i Kristovo djelovanje za djelovanje Crkve.
Kristovo djelo otkupljenja samo po sebi ide za spasom ljudi, no
u isti mah obuhvaa i izgradnju svekukupnoga vremenitog reda.
Odatle je misija Crkve ne samo ljudima donositi vijest o Kristu
i njegovu milost nego takoer proeti i usavriti vremeniti red
evaneoskim duhom (Apostolicam actuositatem, 5).
Evangelizacija - tj. navjetaj Bojega kraljevstva koje dolazi
- moe na dva naina djelovati kao kvasac za poboljanje dru-
tvenih struktura i kvalitet ovjekovog ivota: a) po temeljitoj kri-
tici; b) po korjenitom imperativu.
S prvim nainom, evanelje - npr. evanelje o blaenstvima
- stavlja u krizu i pod znak pitanja svako politiko i drutveno
ustrojstvo u svijetu, raskrinkavajui nepravde i dokazujui svi-
jetu zabludu s obzirom na grijeh (usp. Iv 16,8), i to ne samo
onako openito nego i u pojedinim konkretnim tokama koje se
tiu ljudskih odnosa. S korjenitim imperativom- koji se, prak-
tino, poistovjeuje s onom Ljubi svoga blinjega kao samoga
sebe- postavlja se apsolutno temeljno naelo koje se, u svjetlu
novoga znaenja pojma blinji (usp. Prispodobu o Samaritan-
cu), uvijek rjeava u prilog onomu koji je potrebniji i zato u pri-
log jednakosti i ljudske solidarnosti.
Na tom se imperativu velikim dijelom temelji aktualnost i
univerzalnost evanelja ciljevima ovjekova unapreenja. Lju-
bav prema blinjemu nije vezana uz neki posebni tip povijesno-
ga ostvarenja. Ako se u prolosti ta ljubav, u nekom drutvenom
kontekstu, ispoljavala kroz dobrotvornost, u dvorenju (bolesnih
i slabih) i u dragovoljnom dijeljenju dobara (vjebanje u kari-
tativnom djelovanju), to ne znai da je to i jedino mogue po-
vijesno ostvarenje evanelja. Danas bi ono moglo imati razliite
oblike ovjekova unapreenja, oblike koji vie odgovaraju po-
imanju drutveno-ekonomskih mehanizama, doputajui nam
da u korijenu napadamo samog proizvoaa tolikih drutvenih
zala, a to je egoizam s njegovom logikom jaega.
Socijalni poticaj evanelja nije milostinja u sebi i kao takva
(kao to je to u Kuranu), nego je to ljubav prema blinjemu. Ona
je glavni i uvijek aktualni pokreta. To primjenjivati, znai svaki
put raditi na pravom i istinskom ovjekovom unapreenju, ne
samo s obzirom na onoga koji prima nego i na onoga koji daje,
jer ljudi postaju jo vei ljudi u onoj mjeri u kojoj i druge poma-
u da to budu.
454
Drugi vatikanski sabor na poseban nain upravlja laicima
rije o ovjekovom unapreenju (usp. Dekret o apostolatu laika),
a sveenicima rije o evangelizaciji. Ali, mora postojati i jedna
toka susreta u kojoj rad na ovjekovu unapreenju sa strane
laika, po njegovu svjedoenju vjere, postaje navjetaj Kraljev-
stva, a navjetaj Kraljevstva, sa strane sveenika, postaje rad na
ovjekovu unapreenju (Pavao u drugom itanju kae: Da pro-
povijedajui pruam evanelje besplatno; nejakima bijah nejak,
da nejaka steknem; sa siromasima bijah siromah!).
to se nadamo postii s ovim naim evaneoskim naporom
za ovjekovo unapreenje? Zar moda to da ovjekov ivot na ze-
mlji vie ne bude naporan rad i daak, nego, kako se obiaje
rei, raskoje i obilje? Ne!
elimo samo zasvjedoiti da ivot nije, dakako, odreen da
za mnoge bude teret, a za neke praznik i blagdan, nego za sve
obveze za koju e svatko polagati raun (A. Manzoni, I promessi
sposi, gl.22).
Uostalom, nemojmo zaboraviti da je u evanelju napisano-
a na to nas podsjea i priesna pjesma ove mise: Blago onima
koji tuguju, jer e se utjeiti!
ESTANEDJELJAKROZGODINU
itanja:Lev13,1-2,44-46;1Kor10,31-11,1;Mk1,40-45
AKOHOE,MOEMEOISTITI!
Izmeu dva prizora to su ih opisala dananje prvo ita-
nje i evanelje postoji znatna opreka. U prvom itanju vidjeli
smo kako se Mojsijev zakon ponaao prema nesretniku koje-
ga je udarila guba. To su propisi koju zastrauju: nesretnik se
morao udaljiti iz drutva, ivjeti izvan tabora i vikati: Neist
neist, da mu se nitko ne bi pribliio. Drutvo se brani od gu-
bavca, umjesto da gubavca pomogne. U evanelju vidimo kako
se pred gubavcem ponaa Isus: ganuo se, prua ruku, dotie se
gubavca i ozdravlja ga. Sve se to dogaa u vrijeme kad je vladalo
ope uvjerenje da je dotaknuti gubavca znailo isto to i izloiti
se sigurnoj zarazi, okruenju; znailo je postati neist s neistim
i iskljuiti se ak iz bogotovlja.
To, naoko nemilosrdno, ponaanje Mojsijeve zakona nadah-
njivala je briga za Boju svetost i svetost njegova naroda. Naime,
455
nita neisto i pokvareno ne smije okaljati tu svetost; sve ono
to je vezano uz smrt treba drati daleko od Boga ivota. A guba
je bila pojam za pokvaru, neistou, poelo raspadanje i smrti.
Radi se o poimanju svetosti kojoj je bitni element izvanjska i
obredna istoa. Prije negoli su proroci energino reagirali, ona
je vie neto to spada na higijenu negoli na savjest. Isus oba-
ra ba takvo poimanje svetosti i istoe, vraajui te stvari na
njihov pravi korijen, a to je ovjekova nakana: ne okalja ovjeka
ni ono to on dotakne, niti ono to na usta ulazi, nego ono to
ovjek misli, ono to izlazi iz njegova srca (usp. Mt 15,11 sl.).
Za ljude Staroga zavjeta i Isusova vremena guba je bila usko
vezana uz ideju o grijehu, bila je smatrana vanjskom slikom,
znakom i posljedicom grijeha. to zakon moe uiniti protiv gri-
jeha? Nita, kae Pavao!
Moe ga samo otkriti i na nj upozoriti kao na in, ali ga ne
moe oduzimati (usp. Rim 7). Eto zato se Mojsijev zakon ogra-
niavao samo na to da se gubavca unese u popis, i da ga udalji
iz zajednice i nita vie. U pounoj prii o milosrdnom Samari-
tancu taj Mojsijev zakon simbolizira onaj levit koji prolazi uz o-
vjeka koji umire na putu to vodi iz Jeruzalema u Jerihon, opazi
ga, zaobie i proe (usp. Lk 10,32).
Ali Isus zakon nadvladava milosrem: zakon bi dan po Moj-
siju, a po Isusu Kristu doe milost i istina (usp. Iv 1,17). On lije-
i gubu, tj. otputa grijehe i iscjeljuje ovjeka: on je dobri sama-
ritanac koji ne zaobilazi ranjenoga, nego se zaustavlja, saaljuje
se nad njim, stavlja ga na svoje kljuse i preuzima za njega brigu
(usp. Lk 10,34 sl.). To je ve sasvim druga stvar!
Isus je i danas taj dobri samaritanac. On je i danas onaj
koji kae: Hou, ozdravi! To je osjetila prva zajednica koja nam
je i predala dananju pripovijest: Isus spaava od zla i na sebe
preuzimlje nae bolesti i nae patnje (usp. Iz 53,4= Mt 8,17; 1 Pt
2,24; 1 Iv 3,5). On ponekada izbavlja i od fzikoga zla i smrti, i
to ini da bismo znali da je on kadar spasiti nas i iz jaega i du-
bljeg zla, a to je grijeh: Ali neka znadete da Sin ovjeji ima vlast
na zemlji opratati grijehe: Ustani - ree tada uzetome - i hajde
svojoj kui. On ustade i ode svojoj kui (Mt 9,6-7).
Meutim, ima i jo jedan bitni dio ulomka iz evanelja koji
je sve do sada ostao izvan nae panje. Onaj ovjek doe k Isu-
su, baci se pred njim na koljena i zamoli ga: ako hoe, moe
me ozdraviti! Moda je u onoj okolici bilo i mnogo drugih guba-
vaca, ali su se stidjeli pokazati. Ovaj je svladao stid i ukorijenje-
456
ni strah da e prekriti zakon, makar i nepravedni. Znao je da
su svi na njega upirali prstom kao na grenika, jer se govorilo da
je guba drugo ime za grijeh i njegova posljedica. Zato se i uinilo
kao da je ovaj svima doao priznati svoj grijeh i obaviti neku vr-
stu javne ispovijedi. Jednog je dana Isus rekao: Mnogi gubavci
bijahu u Izraelu u vrijeme proroka Elizeja, ali nijedan se od njih
ne oisti osim Sirijca Naamana (lk 4,27). A ovaj ozdravi, jer je to
traio, jer se zaputio i vjerovao u Gospodinovu mo, jer se po-
nizio pristajanjem da se ide oprati u Jordanu (usp. 2 Kr 5,14).
Smisao svega to je ovaj uinio protumaio je Isus u pounoj
prii o izgubljenom sinu, kad je rekao da je doao k ocu, pao
pred njim na koljena i povikao: Oe, sagrijeio sam! (Lk 15,21).
Sada smo ve shvatili to od nas trai dananje evanelje:
da se priznamo grenicima, ispovijedimo svoje grijehe, zamolimo
Isusa da nas ozdravi i oisti. Operi me Gospodine, i bit u bjelji
od snijega... Bezakonje svoje priznajem... uinio sam to je zlo
pred tobom (usp. Ps 51,5 sl.). Sve su to rijei koje ve tri tisue
godina- od dana kad je David poinio svoj veliki grijeh- slue da
se izrazi onaj istinski ovjekov religiozni i ljudski osjeaj to se
zove kajanje.
Mi danas moramo svladati teku prepreku da bismo te rije-
i mogli ponavljati onako iskreno kao David. Suvremena kultura
pokuava nas uvjeriti da je pogreno priznavati se grenicima,
sebi stvarati komplekse grenosti; da moramo prekinuti udara-
nje u prsa; da je ono to mi nazivamo grijehom - kad se radi o
seksu - samo tabu; da su to samo uvjetovanosti i zabrane jo iz
vremena naega djetinjstva; da za to ne moramo ii Kristu nego,
radije, psihoanalitiaru, ili svoje tegobe iznesimo u nekoj rubrici
Pisma uredniku to se itaju u tjednicima, osobito onima za
ene. Pred grijehom vie ne dremo, nego mu ponekada i mi
krani pakosno namigujemo, kao da se radi o nekom djeaiu
s kojim se alimo. I zaista je strahovito opala ta svijest o pokori,
osobito sakramentalnoj pokori, tj. ispovijedi.
to nam je initi? Sigurno ne samo to da se ljutimo na su-
vremenu kulturu, ili na psihoanalizu, koja, kad je ozbiljna (ve-
oma esto, na alost to nije!), mora odigrati svoju vanu ulogu u
pomaganju ljudima u vremenu iskrivljene i oboljele psihologije
kao to je ova naa. Naprotiv, moramo sve vie prouavati au-
tentino biblijsko znaenje svijesti o grijehu i traenja oprote-
nja. Te stvari sainjavaju dio najzdravije ovjekove psihologije,
jer nema nita lanijega od nadovjeka koji nije kadar priznati
i sebi pripisati i najmanju krivicu. Jaki, svjesni i poteni ovjek
457
zna da je zaista grenik, da se vara, da mu je potrebito oprote-
nje; zna da je ovjeku svojstveno da pogrijei. Onaj ovjek koji
tako ini u istini je, a ne u lai. Nitko ne iskljuuje da su na tom
podruju mogue i nervoze, ali se one ispoljavaju sa sasvim dru-
gim obiljejima nego li su obiljeja hrabre samokritike i snage u
traenju oprotenja, sposobnosti da se ovjek pridigne kako bi
nanovo zapoeo. A to je ve sasvim opreno to se razumijeva
pod nervozom ili stavom ovjeka mekuca.
Mi emo pred naim Bogom biti u istini tek onda kad bu-
demo spremni priznati svoje grijehe. Oholicu i farizeja Bog dri
na razmaku; puta ga da ostane u svojim grijesima: Doao sam
spasiti grenike (Pjesma prije evanelja), tj. one koji se smatraju
takvima.
Potraimo stoga radost u polaenju k Bogu da mu u poni-
znosti kaemo: Oe, sagrijeio sam! Ako hoe, moe me ozdra-
viti! Dajmo znaenje onomu to govorimo na poetku mise: Bra-
o, priznajmo svoje grijehe... Ispovijedam se Bogu da sagrijeih
mnogo i, na priesti, Gospodine, nisam dostojan.
458
PRIKAZI - OSVRTI - OCJENE
4
Ovih je dana Hrvatski duobriniki ured iz Frankfurta na
Majni objavio jo jedan u nizu zbornika radova s godinjih pa-
storalnih skupova hrvatskih pastoralnih djelatnika iz Zapadne
Europe, ovoga puta s pastoralnoga skupa odranoga od 8. do
11. listopada u Bad Honnefu kod Bonna. Tema je, kako i sam
zbornik nosi naziv, bila posveena novim karizmatskim pokreti-
ma i gibanjima u Crkvi.
Prigodna predavanja odrali su dr. o. Mihaly Szentmartoni
iz Rima, dr. fra Ante Vukovi iz Splita i dr. Adolf Polegubi iz
Frankfurta. U zborniku su objavljena predavanja dr. Szenztmar-
tonia naslovljena Postkoncilsko buenje laika - pokreti u Crkvi:
teologija, psihologija, pastoral i Sveenici i laici - u potrazi za
novim identitetom, predavanje dr. Polegubia Postkoncilsko
buenje laika u domovinskoj Crkvi te pozdravni govor ravnate-
lja duobrinitva katolika drugih materinskih jezika Njemake
biskupske konferencije mons. Wolfganga Miehlea Zajedno u za-
jednici Isusa Krista.
U ime izdavaa delegat fra Josip Bebi u predgovoru istie
kako meu temama o kojima se u novije vrijeme uestalo ra-
spravlja u Katolikoj crkvi jesu i nedoumice koje kod mnogih
sveenika i pastoralnih suradnica i suradnika, ali i kod laika
potiu novi karizmatski pokreti. U nekim hrvatskim katolikim
misijama diljem Zapadne Europe, posebno u Njemakoj, odra-
vaju se ve vie godina duhovne obnove. Voditelji duhovnih ob-
nova su ponajee poznati ugledni sveenici iz domovine. Ob-
nove su dobro posjeene iako traju po nekoliko dana. Primjee-
no je da na te duhovne obnove dolaze veinom iste osobe. Nema
HRVATSKIDUOBRINIKIURED
Novi karizmatski pokreti i gibanja u Crkvi
Zbornik,Diasporacroatica,knjigabr.12,,
FrankfurtnaMajni,2008.,108str.
459
dvojbe da su te duhovne obnove prigoda da se slua Rije Boja,
da se u njoj intenzivno razmilja, da se sudionice i sudionici
potiu na obraenje, na molitvu, na ispovijed, ukratko - na novi
ivot. S druge strane, unato svemu tomu, oduevljenje onim
to su uli i doivjeli na takvim duhovnim skupovima, dio su-
dionica i sudionika eli nerijetko na neprikladan nain prenijeti
u svoje upne zajednice. Tu se onda pojavljuju neodumice oko
svrhe takvih susreta i nesporazumi s veinom vjernika koji vje-
ru prakticiraju u svojim zajednicama odlazei redovito na misu
i ostale upne pobonosti, pie delegat o. Bebi, dodavi kako
im je stoga da bi se to cjelovitije upoznala narav i stvarni dose-
zi novih (karizmatskih) pokreta Hrvatski duobriniki ured iz
Frankfuta u suradnji s predstavicima svih crkvenih regija hrvat-
skih katolikih misija u Njemakoj 2007. posvetio svoj redoviti
godinji pastoralni skup.
Sudionicima se obratio i predsjednik Vijea Hrvatske bi-
skupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Herce-
govine za inozemnu pastvu, dubrovaki biskup mons. elimir
Pulji koji je s pozornou pratio cijeli tijek skupa, a u svom
obraanju nazonima posebno se zadrao na prikazu stajalita
hrvatskih biskupa o temi skupa.
Suvremeni laiki pokreti su izraaj traganja laikata za
vlastitim identitetom u postkoncilskoj Crkvi, pa kao takvi su
legitimni izraaj traganja same Crkve za vlastitim identitetom.
Pri tom, jasno, treba razlikovati pokrete koji su nastali unu-
tar Katolike crkve od onih koji imaju svoje podrijetlo iz drugih
konfesija ili ak drugih religija, kazao je o. Szemtmartoni koji
je ukazao kako na pozitivnu tako i na negativnu ulogu razlii-
tih crkvenih pokreta. Dr. Polegubi je pritom istaknuo kako se
unato sadanjim potekoama, valja nadati da e vrijeme koje
dolazi donijeti pozitivnije pomake u rjeavanju laikog pitanja
kako u Crkvi, tako i u hrvatskom drut vu. anse i mogunosti
djelovanja vjernika laika postoje, no tek valja nastojati oko pu-
nije realizacije vrlo vanog apostolata laika.
Zbornik je namijenjen pastoralnim djelatnicima, ali i svima
koje zanima ta po mnogoemu izazovna tematika.
Adolf Polegubi
SlubaBoja48(2008.),br.4
460
LANCI I RASPRAVE
Anelko Domazet, Teologija i pishologija: mogunosti i granice dijaloga / Theology
and psychologie: potentialities and limits of dialoque . . . . . . . . . . . . . . . . 5-32
Ante Mateljan, Sakrament enidbe u pravoslavlju. Sveta tajna braka u liturgijskoj
praksi / The sacrament of matrimony in the Orthodox church. The holy mystery
of marriage in liturgical practice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32-61
Luka Tomaevi, Nastanak i uloga bioetikih povjerenstava / Origin and role of bio-
ethical commissions. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119-142
Mladen Parlov, Srce pastorala pastoral zvanja / The heart of pastoral the pastoral
of vocation. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142-160
Luka Tomaevi, Etiko-kranski stavovi o transplataciji organa / Ethical-christian
views on transplantation of organs . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229-261
Ivica Ragu, Aelred iz Rievaulxa o duhovnom prijateljstvu /Aelred od Rievaulx on
spiritual friendship . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261-286
Marijan Mandac, Naziv Bogorodica za Djevicu Mariju u otako doba / Appellation
de Thotokos pour la Vierge Marie lpoque patristique . . . . . . . . . . 347-379
Ante Mateljan, Sveenik i bolesnik. Naela za kransku komunikaciju sveenika i
bolesnika u bolnici / Priest and patient. Principles for Christian communication
between priest and patient . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380-407
Sinia Balaji. Jasna slika o sebi kao preduvjet poziva. Analiza nekih tekstova ivotopisa
sv. Franje Asikoga / Clear picture of oneself as a precondition for vocation . Analysis
of some texts from St. Francis of Assisi Biography . . . . . . . . . . . . . . . . 408-421
LITURGIJA - SVETI SUSRET
Ghilsaim Lafont, Euharistija. Hrana i rije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62-88
Ghilsaim Lafont, Euharistija. Hrana i rije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161-185
Adrian H. van Luyn, Razliite vrste zla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185-188
PRAKTINA TEOLOGIJA
Romano Guardini , Uljudnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89-96
Romano Guardini, Zahvalnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188-194
Romano Guardini, Nesebinost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305-312
Romano Guardini, Sabranost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 435-443
Raniero Cantalamesaa, Rije i ivot . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96-103
Raniero Cantalamesaa, Rije i ivot . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194-216
PRIKAZI, OSVRTI, OCJENE
Luka Tomaevi, Crkva pred izazovom globalizacije vrednovanje i kransko
propitivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104-109
Mirko Buljac, Hrvace upa Svih svetih. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109-113
Stipe Nimac, Pastoral grada. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217-220
Katarina Maglica, Zato redovnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .220-222
Hrvatska biskupska konferencija, Direktorij za pastoral sakramenata u upnoj
zajednici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 336-339
Mirko Buljac, Rast u vjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339-342
Zbornik radova, Novi karizmatski pokret. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .458-459
Primljene knjige. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114; 223; 342;
KAZALO GODITA
4
Prijevodi sv. otaca
Atanazije Veliki, PISMA O KRISTU I DUHU 70 kn
Grgur iz Nie, VELIKA KATEHEZA 70 kn
Ambrozije, OTAJSTVA I TAJNE 70 kn
Ciprijan, CRKVA-EUHARISTIJA-MOLITVA GOSPODNJA 50 kn
Augustin, GOVORI-1 70 kn
Augustin, RUKOVET (Enchiridion) 50 kn
Augustin, GOVORI - 2 70 kn
Leon Veliki, GOVORI 50 kn
Marijan Mandac, SV. JERONIM DALMATINAC 70 kn
Jeronim,TUMAENJEMATEJEVAEVANELJA 70kn
Jeronim,TUMAENJEJONEPROROKA 70kn
Jeronim,TUMAENJEPAVLOVIHPOSLANICA 90kn
Egerija, PUTOPIS 70 kn
IvanZlatousti,KRSNEPOUKE 90kn
irilAleksand.,UTJELOVLJENJEJEDINOROENCA 90kn
TeodoretCirski,IZABRANISPISI 90kn
Euzebije Cezarejski, CRKVENA POVIJEST 120 kn
Grgur Nazijanski, TEOLOKI SPISI I TEOLOKA PISMA 70 kn
irilJeruzalemski,MISTAGOKEKATEHEZE 70kn
irilAleksandrijski,ODGOJITELJ 90kn
KlementRimski,POSLANICAKORINANIMA 70kn
BARNABINA POSLANICA 60 kn
ostala izdanja
J. Brkan, OBVEZE I PRAVA VJERNIKA LAIKA 60 kn
J.Brkan,UPAUZAKONODAVSTVUKATOL.CRKVE 90kn
J.Brkan,OPEODREDBEZAKONIKAKAN.PRAVA 70kn
S.ovo,BL.IVANDUNSSKOT 50kn
S.ovo,FRABONAVENTURARADONI.FILOZOFIMUENIK 70kn
V.Kapitanivi(prir.),CRKVAIDRUTVOUZJADRAN 120kn
M. Vugdelija (ur.), GOVOR NA GORI 120 kn
M.Vugdelija,POLITIKAILIDRUTVENADIMENZIJAVJERE 120kn
Gorenavedenaizdanjamoetenaruitinanaojadresi:
SlubaBoja,TrgG.Bulata3,21000Split
PREPORUUJEMONAAIZDANJA
462
SlubaBoja,Liturgijsko-pastoralnarevija
OsnivaFounder:
FranjevakaprovincijaPresvetogOtkupitelja
IzdavaPublisher:
KatolikibogoslovnifakultetSplit
UrednikovijeeEditorialBoard:
Anteovo,AnteCrnevi,AnelkoDomazet,VickoKapitanovi,AnteMateljan,
DuanMoro,StipeNimac,MladenParlov,LukaTomaevi
ZnanstvenovijeeScientificCouncil:
AnteAkrap,MarkoBabi,imunBilokapi,IvanBodroi,JureBrkan,
imeMarovi,MiljenkoOdrljin,LuigiPadovese(Rim),JosefPichler(Graz),Ivan
arevi(Sarajevo),Jureimunovi,AnteVukovi,MarijanVugdelija
GlavniiodgovorniurednikEditor-in-Chief:
AnelkoDomazet
Zamjenikglavnogurednika:
Duan Moro
Ante Mateljan
Naslovnustranicuizradio:
TomislavLeroti
Jezinisavjetnik:
AnkicaRavli
AdresaurednitvaiupraveAdministrativeOffice:
SlubaBoja,TrgGajeBulata3
HR21000SPLIT
Tel./fax:++385(0)21308-301;541-722
E-mail:sluzbabozja@st.t-com.hr
asopisizlazietiriputagodinje.Periodicalispublishedfourtimesajear.Cijena
pojedinombrojuje25kuna.GodinjapretplatazaHrvatskuiznosi100kuna.Pret-
platazainozemstvo20eurailiodgovarajuiiznosudrugimvalutama.Novacaljite
potanskomuputnicomnaadresuurednitvailinanaraun:
-kunski:2360000-1101686281(pozivnabroj07-091)
-devizni:Zagrebakabankad.d.:2100346039SWIFTCODE:ZABAHR2X
IBAN:HR7723600001101686281
Naziv:UrednitvoSlubeBoje
Tisak:
Dalmacija papir - Split

Katolički Tekst

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Katolički Tekst

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

344

Svim itateljima i suradnicima

You might also like