EMU ZDRAVLJE?

Ogled o kranskom poimanju zdravlja u doba postmoderne*

Ante Mateljan, Split
UDK: 233.5 : 613
Pregledni zn. lanak
Primljeno: 10/2004.

Saetak
U ovom ogledu autor prua uvid u dva naina poimanja
zdravlja; jedan izvire iz postmoderne kulture, a oituje se u
idolatriji mladosti i snage, a drugi predlae kranska teoloka
antropologija. Imajui pred oima eshatoloku viziju vremena u
kojemu se zbiva opa i osobna povijest spasenja, odnosno povijest
Boja s ljudima, kojoj je cilj ostvarenje svijeta i ovjeka u punom i
slobodnom zajednitvu s Bogom, autor predoava kako je u
kranskom svjetonazoru
kljuna kategorija za
vrednovanje
zdravlja zapravo kategorija ljubavi, jer je jedino darovana ljubav
sposobna nadii svaku bolest i patnju, pa i samu smrt. To, pak,
znai da zdravlje ima onoliko smisla koliko slui istinskoj ljubavi.
"Isus sazva uenike ...
i posla ih propovijedati kraljevstvo Boje
i lijeiti bolesnike"
(Lk 9,1-2)
emu ovaj ogled o zdravlju?
esto se udimo djeci, pitajui se kako je mogue da postave
tako neoekivana pitanja? Ne stoga to se radi o genijalnim upitima,
nego to se radi o naizgled jednostavnim traenjima odgovora na
pitanja koja se nama odraslima, ini se, vie ne postavljaju, odnosno
imamo osjeaj da smo ih rijeili ili da smo na njih dali dostatan

Ovaj je ogled proitan kao uvodno predavanje na znanstvenom simpoziju

"Lijenike pogreke. III", odran u organizaciji Hrvatskoga
katolikog
lijenikog drutva, a pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva Republike
Hrvatske, u dvorani Lijenikog zbora u Zagrebu, 22. listopada 2004.

521

Ante Matelian. emu zdravlje?

odgovor. Ipak, ako smo doista iskreni, koji put zastanemo i

dopustimo da nas ta, naizgled suvina pitanja, dotaknu.
Jedno je od takvih pitanja i ovo iz naeg naslova: emu
zdravlje? Ve prve asocijacije koje tako postavljeno pitanje izaziva,
vode u dva smjera: prema definiranju, odreivanju pojma zdravlja,
te prema iroj interpretaciji same ljudske egzistencije, unutar koje
svoje znaenje ima i samo zdravlje.1
Budui da ovaj ogled nema nakanu biti struni medicinski
uradak, slobodan sam zdravlju pristupiti ne iz biolokofunkcionalne, nego iz perspektive kranske antropologije, koja se
oslanja na nadnaravnu objavu ovjekova identiteta, a koji je
neodvojiv od objave identiteta samoga Boga. Ta se perspektiva ne
odrie znanstvenog (to jest i medicinskog) pristupa ovjeku, nego je
pokuaj integriranja (ne mijeanja) kranske i znanstvene, poglavito
bioloke i drutvene datosti, zaozbilj uzimajui konkretnu ljudsku
egzistenciju.2 Iz te perspektive moemo rei da je zdravlje skup svih
psihofizikih uvjeta koji omoguuju cjelovito ostvarenje ljudske
osobe.
Zato je potreban takav teoloko-antropoloki pristup, ba kad
se radi o zdravlju i lijeenju? Pa zato to moe ovjeku pomoi "da u
svom ivotu razlui ono to nije bitno te se okrene k onome to jest".3
Zapravo, tek takav pristup, koji ozbiljno vrednuje smisao ivota,
omoguuje ozbiljno vrednovanje samog ovjeka i njegova zdravlja,
zatim nas uozbiljuje pred veliinom lijenikog poziva i poslanja,
budi nam povjerenje u Gospodina koji je ljudima povjerio boanski
velik dar lijeenja, te nas konano, u vjeri koja se nada u pobjedu
ivota, osloboene od tjeskobe postavlja pred lice same smrti. 4 A sve
to, priznat ete, nije malo.

522

Ovo se razmiljanje nastavlja na A. Mateljan, "Zdrava bolest i bolesno zdravlje.

Temelji kranskog poimanja zdravlja i bolesti", Glasnik Hrvatskog katolikog
lijenikog drutva 11 (2001), 3, str. 13-22.
Zgodan pokuaj tog povezivanja imamo u nedavno objavljenom
interdisciplinarnom rjeniku znanosti i vjere: G. Tanzella-Nitti - A. Strumia (ed.),
Dizionario interdisciplinare di Scienza e Fede, Urbaniana Universitv Press Citta Nuova, Citta del Vaticano - Roma, 2002. (u dva sveska, 2340 str.).
V Pozai, Medicinska etika u svjetlu kranske antropologije, u: N. Zurak - A.
vajger (ur.), Medicinska etika, Medicinski fakultet Sveuilita u Zagrebu,
Zagreb, 2 1996., str. 2.
O tome vie u: A. Mateljan, Otajstvo supatnje. Sakrament
bolesnikog
pomazanja, Crkva u svijetu, Split, 2002., str. 13-22 [Suvremeni ovjek i bolest).

Crkva u svijetu, 39 (2004), br. 4, 521-533

1. Zaborav
Suvremeni antropolozi tvrde daje ovo doba pamenja, ali i doba
zaborava. Neko se govorilo daje potrebno poznavati, znati, a danas
se veli da treba imati znanje. Posjedovati znanje znai imati ga pri
ruci, spremljeno i zapameno, kao na memorijskoj kartici. Znanje
koje je zbir podataka, povezano loginim skupovima i integrirano,
umreeno u memorijski sustav. Znanje koje se sve vie skuplja i sve
vie plete. Znanje sve obimnije i dohvatnije unutar mree, ali
istodobno i sve rascjepkanije te rasplinjenije. Tako, u doba najveih
mogunosti pamenja, pospremanja i uvanja, znanje postaje sve
vie tehnika kategorija, a sve manje dio ive mudrosti.
No, to se to temeljno poremetilo? ini se, otkad je A. Einstein
poetkom XX. stoljea relativizirao vrijeme i prostor, kao da je dao
poticaj opravdanju zaborava (na to je i sam ukazao krajem traginih
etrdesetih godina). Njegova genijalna ideja suodnosnosti svega
postojeega (materije, energije i vremena) kao da se pretopila, u
popularnoj interpretaciji za masovnu upotrebu, u ideju beznaajnosti
svega.5 Prva velika rtva relativnosti postalo je vrijeme. Dok je jo bilo
potrage za izgubljenim vremenom (A. Camus), bilo je nade. Nakon
toga, kao daje i traganje prestalo 6 i vrijeme tek to nije nestalo s naih
obzorja. Pojavilo se Novo doba - New Age koje odreuju druge (da li
ba nove?) kategorije. Nema vie izlaska, prolaska i dolaska. Nema
vie fizikalne strijele vremena (koja je zajedniki nazivnik povijesti
spasenja), nego se najavljuje zatvoreni krug u kojem je irelevantno
prije i poslije, gore i dolje, pa konano postaje beznaajna i svaka
druga kategorija.7 Poput slobode i odgovornosti. Dobra i zla. Istine i
lai. Gubitka i spasenja. Zdravlja i bolesti. ivota i smrti.
Rezultat zaborava vremena je zakljuak da nema niti moe biti
ita novo. A kad vie nema nita nova, nema ni interesa, nema
otkria, ni radosti nalaska, niti boli zbog promaaja. Ostaje na
vjetrometini tek ovjek bez svojstava (R. Musil), kojemu ne

Usp. "Zakljune" misli iz uspjenice S. Hawkinga, Kratka povijest vremena,

Izvori, Zagreb, 1996; Te naznake postmoderne nalaze se ve u J. F. Lvotard, La
condition postmoderne, Favard, Pari, 1979.
Tu je ideju proirio F Fukujama, Kraj povijesti i posljednji ovjek, Hrvatska
sveuilina naklada, Zagreb, 1994.
Usp. Papinsko vijee za kulturu - Papinsko vijee za meureligijski dijalog, Isus
Krist - donositelj vode ive. Kransko miljenje o 'New Ageu', Verbum, Split,
2003.
523

Ante Matelian, emu zdravlje?

preostaje drugo doli da ubija vrijeme. A ubijanjem vlastitog vremena

ubija se zapravo sam ivot u vremenu, ivot svoj i drugih. A poetak
toga ubijanja je u likvidiranju vlastite povijesti i povijesti drugih
(blinjih). Iskljuivanje vremena, odnosno njegovo neprestano
prelijevanje, oblikuje idejnu skicu mogueg Matrvca:8 uronjavanja u
tajanstvenu sferu zbivanja kojima ne daje peat sloboda i milost,
nego samodostatni kod.
Perspektiva vremena je prolost, sadanjost i budunost, koje
se nadovezuju i uvjetuju. Zaborav vremena zaborav je korijena i
gubitak cilja. To e rei da se u zaboravu radi o procesu iskljuivanja
iz perspektive obeavajue budunosti. 9 A iskljuenom ne preostaje
drugo doli da kua, hvatajui zrak, prikljuiti se na bilo to. Na
moda posve nepodoban prikljuak, koji ne donosi smisla! Tako
iskljuenje iz korijena vlastita identiteta vodi od/umiranju. Gaenju
vremena. Prekidu puta. Gubitku budunosti. Vodi smrti. I gotovo.
U par rijei: to se tie zdravlja, pitanje je vremena. Odnosno
budunosti!

2. Razlog
J e li jo uvijek mogue zaista pitati oekujui odgovor ili je ovo
vrijeme prefabriciranih odgovora skrojenih da se izbjegne
postavljanje bitnih pitanja? Je li pogodan trenutak da se ovjek
upita? I je li pogodan trenutak da upita drugoga, pa da zajedno
potrae odgovor? Znate priu o Narcisu? Onome starogrkom
junaku koji se zaljubio u svoju sliku, da bi ga to stajalo glave! Nije li
ovo Novo doba, ovaj navodno kulturni i uljueni svijet zapravo jedan
duboko narcisoidni cvijet koji je poeo toiti pogubne sokove i
samom e sebi doi glave?
Vie ne moemo zamisliti ivot bez ogledala. Samo, ogledalo nam
otkriva tek izvanjski izgled, a ne i unutarnji identitet. Pred ogledalom
se redovito pitam kakav sam, a ne tko sam? Dostatni odgovor nije,
meutim, izgledan (je li mi dobro stoji?) nego vrijednosan. A

524

Usp. filmsku trilogiju Matrvc, brae Warhovski. (Ipak u filmu, u tom mlmovremenu, spasenje je upravo u autentinom sjeanju, koje moe biti oslonac
slobodnog izbora i djelovanja, te tako temelj ljudskije budunosti).
Usp. zanimljive refleksije o teolokom deifriranju povijesti u: G. Bedouelle,
Povijest Crkve, (Niz Amateca) Kranska sadanjost, Zagreb, 2004., str. 257-266.

Crkva u svijetu, 39 (2004), br. 4, 521-533

vrijednosni je sud odnosan - odgovor kako sam ima smisla u odnosu

na to tko sami Ogledati se zapravo znai upitati se za vlastito zdravlje,
postaviti se u odnos prema tome tko sam i kamo u!10
Upitati drugoga, pa makar i iz utivosti, kako si?, znai
pretpostaviti da doista postoji vrednota u odnosu na koju se moe (i
treba) procijeniti ostvarenost u konkretnoj situaciji ivota. Koliko li
je stoga, esto, iskren onaj odgovor: ne znam! Ta kako u znati
stanje svoga zdravlja, ako li sam pogubio mjere vlastita ivota. Jer, u
rjeavanju pitanja kako sam?, nuno je najprije odgovoriti zato
sam? Koji mi je razlog, cilj i smisao. Svaka moja misao i prosudba
postaje razlona tek kroz smisao! I svako moje osjeanje dobiva
predznak kroz vrijednosno odreenje vlastitog i opeg postojanja.
Integralni pristup psihikom i fizikom zdravlju pretpostavlja
cjeloviti, integralni pristup ovjeku kao osobi, u svim kompo
nentama tijela, duha i due, unutar koordinata vremena; prolosti,
sadanjosti i budunosti. 11 Po tome nas i holistiki pristup zdravlju
postavlja pred bitna pitanja osobe i egzistencije, koja doista
upozoravaju na temeljne idejne potke suvremene kulture.
Dakle, odgovor na pitanje zdravlja (kako sam?) zapoinje
odgovorom na pitanje smisla (tko sam?)/

3. Mo
Odakle tenja prema lijenikom pozivu? Uz humani osjeaj,
koji u lijenikom pozivu prepoznaje dobro pomaganja i spaavanja
ivota, nekako slutimo da se tu negdje krije i napast enje za moi!
Biti gospodar ivota i smrti, zdravlja i bolesti, vladati tijelom i
duhom, znai posjedovati neke boanske atribute.
Lijenici su oduvijek bili, ugledna i drutveno vrlo mona
skupina. A mo je takoer sposobna pobuditi osjeaje straha,
bojazni, podinjenosti i, kad je u pitanju postignue ili ouvanje
zdravlja, ak i potpunog predanja. Mo je uvijek neko upravljanje

Temeljnu vanost ovog, na alost 1 meu kranima esto zaboravljenog pitanja,

istie G. Greshake, Zato smo na svijetu?, u: Svesci 98/1999, str. 10-17. Usp.
takoer A. Mateljan, Traei uporite, u: Crkva u svijetu 34 (1999), br. 3, str.
274-292.
Za praktini pristup u psihologiji i psihoterapiji usp. V. Frankl, Lijenik i dua.
Temelji logoteraptje i egzistencijalne analize, Kranska sadanjost, Zagreb,
2
1993.
525

Ante Matelian. emu zdravlje?

kojemu, da ne degenerira, treba zakon kao usmjerenje i ogranienje.

Je li zbilja udno da se ba u okviru zdravstvene skrbi dogodio jedan
zanimljiv pomak? Nigdje kao u medicini nije izmijenjen jezik,
pojmovlje, zapravo osnovni oblik komunikacije. Mijenjajui jezik,
postaje se gospodarom odluke, pa tako gospodar jezika postaje
gospodar ivota. Nije nimalo udno da se upravo u medicini otvorio
najvei prostor moi: uputanja u boansku igru pre/oblikovanja
ivota. Zar je udno to se upravo na medicinskom podruju, pod
pri/vidom brige za zdravlje, mogu zamiljati i provoditi najradikalniji
postupci, to zadiru u samu bit ivota i ljudske osobe. Stvara se noiu
vrli svijet (A. Huxley) iji se tvorci ponaaju kao da se nalaze s onu
stranu dobra i zla (F. Nietzsche), postajui gospodari nove,
biotehnoloke moi. 12
Suvremeni tehnoloki svijet dosegnuo je u biotehnologiji i
njezinoj medicinskoj primjeni, po svoj prilici ve sada trenutak u
kojem se konano valja odluiti: Ili nastaviti bez ogranienja inei
sve stoje mogue ili s ogranienjem inei samo ono to je dobro.
Budunost naega zdravlja i ivota po svoj e prilici odluiti izbor
izmeu volje za moi i tenje za dobrotom. 13 Samo, ako se izabere
sve to je mogue, irom se otvaraju vrata novog totalitarizma. Ovdje
slobodno smijemo parafrazirati Isusov logion iz evanelja: Je li
medicina radi ovjeka ili je ovjek radi medicine?
Nije li simptom prelaska - od tenje za dobrom prema volji za
moi - rastui strah pred onima koji se brinu o naemu zdravlju?
Raste tjeskoba pred injenicom da, i ne htijui, zapravo samoga sebe
predajemo na ne/milost tehnike, koja izmie kontroli ne samo
obinog ovjeka nego i vrsnih strunjaka. Zdravlje je u tom
tehnolokom svijetu igralite na kojem igraju velike sile. I dok
njihova mo sve vie raste, ostaje pitanje: to s tolikom moi?
Kreatori suvremene zdravstvene politike itekako su svjesni da
zdravstvene tehnologije omoguuju rast moi. Tko bude vladao
novom medicinom, vladat e svijetom. Otisnuvsi se tim putem, ve
se danas stjee dojam kako je doista cilj mogucnika da jednoga
dana, pod okriljem brige za zdravlje, dosegnu boanske atribute
svemoi nad prirodom i ovjekom.

Usp. uznemirujuu analizu u J. Rifkin, Biotehnoloko stoljee. Trgovina genima

u osvit novog svijeta, Jesenski i Turk - Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb,
1999.
V. Pozai, uvari ivota. Radosti i tjeskobe djelatnika u zdravstvu, Centar za
bioetiku FTI Dl, Zagreb, 1998., str. 23-34.
526

Crkva u svijetu, 39 (2004), br. 4, 521-533

Svemo se meutim, svjedoi nam kranska objava, nalazi na

drugoj razini, onoj s oznakama: istinito, dobro i lijepo. Svemo se
raa u slobodnom izboru ljubavi (pa i onda kad to znai kri!), a
potvruje se u dobroti, istini i ljepoti. Tek odkrinjujui vrata Boje
nemoi (iza kojih se krije i konani odgovor na pitanje patnje i
bolesti, pa i same smrti), 14 pronalazi se svemo, koja se je sposobna
objaviti kao punina ivota, kao potpuno zdravlje. I sve se to zbiva na
paradoksalan nain 15 u Isusu Kristu. U otajstvu njegove boanske
nemoi (koja je rezultat izbora ljubavi) istina rasvjetljuje svaki mrak
i pobjeuje sve (i moje) lai, njegova nesebina dobrota pobjeuje
patnju i (moj) grijeh, a ljepota njegova uskrsnua preobraava
prolazno i smrtno u neprolazno i sveto.
Jednostavno, pitanje zdravlja rjeava se u slobodnom izboru
izmeu moi i dobrotel

4. Kultura
No, vratimo se malo na nae svakodnevicom zapraene pute. U
toj svakodnevici, kad nam kako-tako ide, znamo se nai zajedno,
naliti aicu i zaeljeti: u zdravlje. Te dvije male rijei, ta elja
zapravo upuuje (a jezik je esto mnogo iskreniji i istinitiji nego to
nam se na prvi pogled ini) kako i mi sami, na putu ivota mnogo
toga uinimo u zdravlje, ali nas upozoravaju da ima podosta i onoga
to inimo, poslovino govorei, u korist vlastite tete.
Jezik je izriaj kulture. Dominanta nae suvremene zapadne
kulture, koja svojim globalizirajucim stremljenjima eli proeti sav
svijet, tipoloki je predoena u kolektivnom imaginariju, koji je
najupeatljiviji u filmovima i glazbi. To je dominanta izgleda i tijela,
zavodljive ljepote i iskonske snage, to je kultura biti vjeno mlad. Da
je doista tako, dovoljno je pogledati lica s plakata uz nae ulice.
Kultura mladosti, ljepote i snage kultura je zdravlja. Sada i
ovdje, potpuno i neizostavno. Ponueni ideal nije ostvarenje nekog
cilja za koji se isplati odricati, rtvovati, darivati, pa ak i gubiti, nego
je ideal dostii ono stanje koje je optimalno za najvei mogui uitak.

Usp. A. Mateljan, Boja nemo, u: Crkva u svijetu 28 (1993), br. 1, str. 4-15.
Tom se idejom posebno bavio H. de Lubac, Dle Freiheit der Gnade. II, Das
Paradox des Menschen, Johannes Verlag, Einsiedeln, 1971.
527

Ante Matelian, emu zdravlje?

U ime kulture mladosti i snage tjelesno, pa i psihiko zdravlje

postaje unosan trgovaki prostor na kojem se odvija bitka za profit.
Jo vie, u hedonistikoj idolatriji zdravlja smatra se ne samo
opravdanim nego ak i uputnim, zanemariti sve realne i mogue
posljedice do kojih takav stav dovodi. Tako se javlja apsurd: u
kulturi koja je naizgled dosegnula svoj humanistiki vrhunac,
apsolutni prioritet zdravlja, istodobno je dosegnut i vrhunac
dehumanizacije, budui da ve u naelu postaje opravdano idolu
vlastita zdravlja rtvovati zdravlje pa i sam ivot drugoga. Tim se
korakom kultura trajnog zdravlja i mladosti preobraava u kulturu
u kojoj se na mjesto ideala stavlja idol, uglavnom individualnog, ali
koji put i kolektivnog egoizma.16 Svijet koji je do juer bio opsjednut
sposobnou da uniti sve, danas kao da postaje opsjednut drugom
iluzijom - moi nad ivotom, kojoj se rtvuje i sam ivot, i to u
svojem najnevinijem, najistijem i najsvetijem obliku.
Ba stoga, u postmodernoj kulturi opijenoj faustovskom
potragom za vjenom mladou i tjelesnom snagom, razuman ovjek
- a pogotovo lijenik - ne moe ostati nesvrstan niti neutralan, jer se
u konanici radi o opredjeljenju za ivot ili za smrt. 17 Naalost,
promotrimo li ne samo suvremeni biotehnoloki nego i drutvenopravni razvoj, uoit emo, ne bez zebnje, kako se kultura smrti
polako, ali ustrajno i smiljeno, razlijeva vodotocima povijesti
poetka treega tisuljea. A znano nam je kako samo malo crnila
treba pa da ne samo zamuti nego i zatru] e pitka voda.
Otvoreno reeno: pitanje zdravlja pitanje je kulture ivota.

5. Povijest zdravlja
Zanimljivo je pogledati u onaj list to ga dobijemo nakon kakvog
medicinskog tretmana. Na njemu je napisana kratka povijest bolesti.
Koliko li bi ljudi moglo napisati ne kratku povijest, nego itave
romane o bolesti openito, o bolesti ljudi, blinjih. O vlastitoj bolesti.

16

17

528

Usp. R Rode, Postmoderna: dekadencija ili obeanje budunosti, u: Isti, Biti i

opstati. Svezak 1: O kranstvu, demokraciji i kulturi, Kranska sadanjost,
Zagreb, 2000., str. 204.
Dananji papa smatra da se pukim osudama nita ne postie, nego predlae
konkretne naine promoviranja kulture ivota. Usp. Ivan Pavao II., Evangelium
vitae - Evanelje ivota, Kranska sadanjost, Zagreb, 1996., br. 95-100.

Crkva u svijetu, 39 (2004), br. 4, 521-533

O bolesti na smrt. Neki su to i uinili, poput Vojislava Kuzmanovia.18

No, ne sjeam se da sam ikad uo ili proitao da je netko napisao
Povijest zdravlja. Povijest medicine, to da, ali to nije isto kao povijest
zdravlja. Povijest vlastita zdravlja. Povijest zdravlja blinjega. Povijest
definitivnog zdravlja 19 (ostavljajui svjesno po strani povijesti
udesnih ozdravljenja, premda su esto i u lijenikim zahvatima na
djelu udesa Boja).
Valja nam imati na pameti da kranska objava nije nekakva
povijest bolesti, nego upravo povijest zdravlja. Povijest svijeta i
ovjeka nije apokaliptika povijest propasti, nego eshatoloka
povijest spasenja. 20 Nije to povijest obolijevanja sve do one
definitivne bolesti na smrt, nego je to historia salutis, u kojoj salus
znai koliko spasenje toliko i zdravlje. To je opa i osobna povijest
neprestanog, sve dubljeg i temeljitijeg, sve svestranijeg i sveobuhvatnijeg participiranja na ivotu, povijest koja je usmjerena svojoj
punini u eshatonu, ostvarenjem punog osobnog zajednitva s Bogom,
u ljubavi Trojstva. Zalog toga ostvarenja je Kristovo uskrsnue, kao
sredinjica i stoer Boje povijesti s ljudima, povijesti u koju se moe
ukljuiti svako ljudsko bie!
Da bi to ostvarenje Boje povijesti s ljudima bilo potpuno,
potreban je osobni, slobodni izbor: temeljno opredjeljenje ne za mo,
slavu i posjedovanje, nego za Dobrol Eto, tu je veliina, ali i rizik
moebitnog neuspjeha. Kranska antropologija, utemeljena na
objavi ljudske bogoslinosti i eshatolokoj viziji povijesti, prepoznaje
kako svatko ima dovoljno mjesta i prostora da, takoer i uz pomo
blinjih, napie Povijest vlastita zdravlja, i to kao povijest vlastita
rasta i intenzivnijeg ukorjenjivanja u sam ivot. Odnosno, u Onoga
koji za sebe ree: Ja sam Put, Istina i ivot (Iv 14,6).
To ukorjenjivanje vlastite povijesti u ivot nije neto iskljuivo i
posve individualno. ivot se posreduje mnogim "sredstvima" milosti,
a jedno od njih je upravo moj blinji. Moj blinji je za mene milost,
V Kuzmanovi, Zapisi o vlastitom umiranju, Znanje, Zagreb, 1979.
Ne bismo smjeli ni ostaviti sasvim po strani povijesti udesnih ozdravljenja,
budui da je 1 u lijenikim zahvatima na djelu Boja pomo, katkad na
neoekivan i neprotumaiv nain. O tome usp. zanimljiv zbornik: Associazione
Medici Cattolici Italiani, II medico di fronte al miracolo, Ed. San Paolo, Cinisello
Balsamo, 2004.
Tu je srnu misao intuitivno shvatio i onda ukljuio u svoj (premda kontroverznl)
koncept sveope evolucije (Krlstogeneza!) isusovac i antropolog E T. de Chardin.
Usp. njegova djela Budunost ovjeka, Crkva u svijetu, Split, 1970; i Boansko
ozraje, Crkva u svijetu, Split, 1985.

529

Ante Matellan, emu zdravlje?

mogunost i put k izvoru ivota, put do definitivnog zdravlja. J. R

Sartre, filozof koji je izriito odbacio kransko shvaanje ivota,
napisao je: Pakao - to su drugil Da, to je tono ako uvijek ostanu
uvijek drugi. Ali ako postanu prvi, to e rei blizu, blinji, oni
postaju put u raj! I simboliki i doslovno.
Tako, povijest vlastita zdravlja (ne samo sauvanog nego
ostvarenog ivota) nije drugo doli druga strana povijesti zdravlja
moga blinjega. To je ona strana koja je k meni usmjerena. Sveti
ljudi (to su oni ne-zabrinuti, s djetinjim povjerenjem u Oca) to moda
nisu uvijek znali opisati, ali su upravo to ivjeli.21 Sveti ljudi od
zdravlja, vlastitog i blinjega. Ljudi koji su dokuili tajnu: onoliko
sam zdrav koliko inim da moj blinji bude vie ovjekom.
Bogoslinim ovjekom.
Ili posve jednostavno: Pitanje zdravlja povijest je ucjepljivanja i rasta u ivotu.

6. Ona druga strana

Ako je bolest iskorjenjivanje iz ivota, razbijenost egzistencije
kroz koju otjee sam ivot, lijeenje i nije nita drugo doli
podupiranje, osnaivanje i omoguivanje da se sauva i da se razvija,
da raste sam ivot.
Kau da su ak i bolesti nune. Neke valja preboljeti da bi se
stekao imunitet, da bi se poveala otpornost i snaga organizma, da
bi se moglo sigurnije rasti i biti spremniji na primanje sve veih i
bogatijih darova ivota.22 Meutim, bolest ima i onu drugu, krinu,
tjeskobnu stranu. Dovoljno je sjetiti se Joba. I njegovih prijatelja,
koji su uz njega sjeli i tugovali i mudrovali (ali nisu nita poduzeli da
promijene stanje).
Bolest je izazov. Moda je najtoniji nain procjene nekog
drutva ba kako odgovara na taj izazov. Pred boleu (i patnjom u
svakom obliku) oituje se stupanj humaniteta pojedinca i zajednice.
Ne radi se samo o sposobnosti obavljanja medicinsko-tehnickih
21

22

530

Usp. A. krobonja, Sveti od zdravlja. Ilustrirani leksikon svetaca zatitnika,

Kranska sadanjost, Zagreb, 2004.
Valjda u ovom kontekstu treba shvatiti i onaj usklik iz Vazmenog hvalospjeva:
"O zaista potrebna Adamova grijeha, to ga smrt Kristova uniti. O, sretne li
krivice, koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja". Usp. Rimski misal, Veliki
tjedan (posebni otisak, Kranska sadanjost, Zagreb, 1990., str. 147).

Crkva u svijetu, 39 (2004), br. 4, 521-533

zahvata ni o razini organiziranosti medicinske skrbi, koliko o onom

prvotnom stavu - opiranju bolesti kao razaranju ivota, s nakanom
da se pomogne ostvarenju one punine za koju je stvoreno ljudsko
bie kao bogooblino stvorenje. Tamo gdje se briga za bolesnika i
patnika stavlja na drugo mjesto, nakon razvrstavanja na nae i
njihove, tamo ne umire samo ovjek, tamo zajedno s ovjekom
umire i Bog. Prema dubokom kranskom uvjerenju, u svakom
bolesniku trpi Krist, trpi njegovo ovjetvo koje je uzeo u jedinstvo
svoje boanske osobe. U svakom patniku pati Krist i kri je njegov
uzdignut sve dok je i jednog patnika na svijetu. Ali, ba ta Kristova
solidarnost s patnicima put je spasenja. Samo ta krina solidarnost
ljubavi kri prolaz kroz tamu groba do svjetlosti uskrsnua. 23
Stoga, lijeiti bolesnike za kranina ne znai samo uklanjati
simptome i uzroke bolesti, nesree i zla, nego, kako ree blaena
Majka Terezija iz Kalkute, to je uiniti neto lijepo za Boga. Zaudo,
bolest i patnja pruaju nam priliku da se Bogu oduimo kroz ono to
nam je mogue, blisko i dodirljivo. Kroz ljude, najpotrebnije,
bolesnike. Stoga je lijeenje, pomo patnicima i svako oblije skrbi
potrebnih najplemenitiji posao na ovoj zemlji. Svetijeg posla nema,
niti ga moe biti. To znai da briga oko odravanja zdravlja i oko
ozdravljenja, kranski gledajui, ne samo da s pravom moe biti
popraena molitvom, nego ak treba biti preobraena u in molitve,
odnosno u in susreta s Bogom, susreta kroz ovu nau krhku, slabu,
esto bolesnu i uvijek konanu i smrtnu tjelesnost. Dakle, molitva
pripada zdravlju i zdravlje pripada molitvi (usp. Jak 5, 14-15).24 ak
bi se moglo rei kako skrb za zdravlje posebno pogoduje dubljem
odnosu s Bogom, i to u svim oblicima: radosne zahvalnosti, iskrene
uznesenosti, suutne solidarnosti i duboke supatnje.
Kad je ovjek zdrav? Kranski reeno, onda kad je posve za
drugoga. Zdrav je kad moe biti posve za drugoga (psiho-fizika
pretpostavka), kad se za to odlui (temeljno opredjeljenje due) i kad
tako nastoji ivjeti. Na temelju toga se s pravom smije ustvrditi daje
Isus morao biti sasvim zdrav, jer je bio posve, apsolutno za drugoga.
Stoga samo On i moe podariti apsolutno zdravlje - ivot vjeni. I

Usp. V. K Feyor Pinto, Patnja i smisao ivota, u: Glasnik Hrvatskog lijenikog

drutva 7 (1997) 2, str. 21-28.
Vidi apostolsku konstituciju pape Pavla VI., Sacram unctionem infirmorum, u:
Rimski obrednik, Red bolesnikog pomazanja i skrbi za bolesne, Kranska
sadanjost, Zagreb, 2 1984., str. 7-10.

531

Ante Matelian, emu zdravlje?

moe nas obdarivati predokusom vjenog u darovima ovozemnoga

zdravlja.
Ukratko: ona druga strana Je posveenost zdravlja - Bojom
prisutnou.

7. Ana kraju ljubav!

Jesmo li uope odgovorili na pitanje iz naslova: emu zdravlje!?
Moda je niz dosad postavljenih pitanja odvie spekulativan? No,
vjera u Isusa Krista kao Sina Bojeg i Spasitelja, osvjedoenost o svrsishodnosti osobne i sveope povijesti, te uvjerenje o bogooblinosti
ovjeka pozvanog na ivot vjeni, za kranina nisu puka spekulacija,
nego povijesno posvjedoen i osobnim izborom vjere utvren temelj
ivotnog opredjeljenja i djelovanja. Na to iskustvo vjere i osvjedo
enost o Kristovoj spasenjskoj prisutnosti u zajednici oslanja se
kranska interpretacija ljudskog zdravlja i njegova dubljeg smisla. 25
Ljudsko psihofiziko zdravlje, prema kranskoj antropologiji,
postie svoj cilj u dosegnuu one slobode koja vodi to potpunijem
ostvarenja vlastite bogoslinosti, participiranjem na boanskom
ivotu milosti. To pak nije plod samo osobnog truda nego je i Boji
dar. Samo Bog, koji je potpuno i najvee Dobro, omoguuje potpuno
ostvarenje slobode. Samo u zajednitvu s Bogom tako moe biti
ostvarena punina zdravlja.
Koliko je puta lijenik uo rije: Ti si moj spasitelj. Ne samo to
si mi goli fiziki ivot izbavio od smrti, nego to si mi tako omoguio
slobodu. Dao si mi, vratio si mi nadu. Konano, omoguio si mi da
ne izgubim, da sauvam ljubav. Ili barem one mrvice ljubavi po
kojima i od kojih postojim.
Stoga, nije pravo pitanje stoje to zdravlje, niti pak emu slui
zdravlje, nego je pravo pitanje tko je moje zdravlje. Onaj tko me
ljubi i eli da postojim, tko me podrava u postojanju, tko me nosi
kroz ivot i osmiljava ga. Tek kad postoji moj (mali) Ti i (veliki) TI,
tek tada ne samo moje zdravlje nego i moja bolest i moja patnja
imaju smisao. Boanski velik, vjeiti smisao. Ili, kao to molitvenopjesniki ree jedna lijenica: Ti si moje zdravljel26

Usp. Ivan Pavao II., Spasonosno trpljenje. Apostolsko pismo "Salvifici doloris",
Kranska sadanjost, Zagreb, 1984., br. 9-13..
Z. orkalo, Ti si moje zdravlje, K. Kreimir, Zagreb, 1997
532

Crkva u svijetu, 39 (2004), br. 4, 521-533

Ba zato na kraju imamo pravo parafrazirati sv. Pavla i njegovu

Prvu poslanicu Korinanima:
... kad bih bio zdrav kao elik,
kad bih stotinama godina poivio
kad bih uivao sva blaga i imanja
i kad bih imao svu mo i sva znanja,
a ljubavi ne bih imao...
nita mi ne bi koristilo (usp. 1 Kor 13).
Ako doista vjerujemo da ljubav ne prestaje nikada (jer je Bog
ljubav), onda nema straha ni za zdravlje. A kako Bog jest, ne moe
zdravlje nestati. Jednako kao to na Kristovu kriu nije nestao ivot,
nego se preobrazio u svoju puninu - u svjetlo.
Da zakljuimo: emu zdravlje? Slobodi! Dobroti! Ljepoti!
Srei! Zajednitvu! A sve se to ispunja u Ljubavi. U Bogu ljubavi.
Kojemu neka je svaka ast i slava, u svakom trenutku naega ivota.
Amen.

WHAT'S THE POINT OF HEALTH

An article on the Christian conception of health in the period
of post-modernism
Summaru
In this article the author gives an insight into two ways of the
conception of health: one arising from the post-modern culture and
revealing itself in vrorshipping youth and strength, and the other
proposed by the Christian theological anthropology. Having in rnind
the eschatological vision of time in which the common and individual
history of salvation takes place, i, e. God's history with people, the
aim of which is the realization of the world and man in the full and
free communion with God, the author explains that the key-category
for the evaluation of health in the Christian vrorld view is actually the
category of love, because only the love given as a gift is able to go
beyond every disease and suffering, even beyond death itself. This,
however, means that health makes so rnuch sense as it serves the
true love.

533