OSVAJANJE HERCEG NOVOGA 1687.

GODINE PREMA IZVJEIMA MLETAKE NUNCIJATURE

JOSIP VRANDEI ELJANA MENUI Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu HR - Split, Sinjska 2 UDK: 94(497.16 Herceg Novi)1687 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 2. XI. 2010.

Rad prati povijesno-vojne dogaaje oko Herceg Novog preko izvjetaja Papinske nuncijature u Veneciji, od njenog utemeljenja poetkom 16. stoljea pa do konanog osvajanja grada 1687. godine od strane zdruenih kranskih snaga. Izvjea stavljaju naglasak na izrastanje Herceg Novog u gusarsko uporite i bezuspjene mletake vojne napore za njegovo osvajanje tijekom Ciparskog i Kandijskog rata. Nastojanjima pape Inocenta XI. sklopljena je na poetku Morejskog rata Sveta liga koja je na Jadranu okupila mletaku, papinsku i malteku mornaricu s glavnim ciljem osvajanja Novog. Uz pomo Bokelja, Crnogoraca i hrvatskih milicija iz Dalmacije, krani su uspjeli osvojiti grad tijekom kratkotrajne, ali dinamine opsade tijekom rujna 1687. godine to je predstavljalo najvei uspjeh mletakog oruja na Jadranu tijekom rata.

I obside Novi ukraj mora ter ga bije sa etiri strane juri ine od jutra do mraka i od mraka do bijela danka. A. Kai, RU, 119, 50-57. Herceg je Novi provalio u sredite interesa papinske diplomacije 1538. godine kada ga je 27. listopada osvojila Dorijina armada nakon sramnog povlaenja kod Preveze. Zauzee tvrdog turskog uporita na ulazu u Boku reformnom je papi Pavlu III. (1534.-1549.), zaslunom za uspostavu stal* Rad je proireni studentski seminar koautorice iz predmeta Jadranski prostor i Osmansko carstvo na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu izraen pod mentorstvom navedenog koautora. 889

Kai, Split, 2009.-2011., 41-43

nih papinskih nuncijatura, pobudilo nadu u kransko osvajanje Balkana. panjolci su mu odmah odaslali pisma iji je sadraj kardinal Farnese prosljeivao papinim diplomatima. Dana 21. studenog 1538. izvijestio je nuncija Germanije u Beu Fabia Mignanellija (1538.-39.) da je armada uzela Herceg Novi s malo gubitaka i velikim plijenom od 60-70.000 dukata.1 panjolci su suprotno temeljnom rimskom ugovoru Svete lige od 2. veljae iste godine, koji je Veneciji priznao pravo na Novi, u gradu ostavili 4000 vojnika, dok su Risan i okolna sela prepustili Veneciji. Premda je panjolski zapovjednik Novog Ferante Gonzaga izvijestio cara Karla V. (1519.-1556.) da osvajanje grada ini dobar temelj za zalijetanja sve do Beograda, Novi je u panjolskoj vlasti ostao nepunu godinu dana. U pismu od 18. kolovoza 1539. godine kardinal je za gubitak grada izgubljenog 7. kolovoza prokazao mletaku izdaju.2 Nakon Barbarossina povratka grada, papinska se diplomacija i dalje zanimala za Herceg Novi. Utemeljen od bosanskog kralja Tvrtka I. 1382. godine, kao trgovaki izboj izmeu Dubrovnika i Kotora, grad je po turskom zauzeu 1482. godine zadrao svoju geopolitiku poziciju kao osmanski urbani i vojni klin na Jadranu.3 Stoga su tijekom sultana Sulejmana II. Zakonodavca (1520.-1566.), Turci Herceg Novi dodatno ojaali dovretkom Gornjeg grada ili tvrave panjole, nazvane po utvrdi koju su na izdignutoj zapadnoj koti nad gradom zapoeli graditi panjolci. Tijekom pedesetih godina Osmanlije su, uz pomo dubrovakih graditelja koji su se kao tributari Carstva morali odazvati, na najuzdignutijoj toci Starog ili Donjeg grada koji se propeo od
1. ASV, Nunziatura Germania, 2a. (DAZ, I, Castelnuovo, 21. XI. 38.). Grau za rad ine prijepisi franjevca Dalmatinsko-istarske provincije svetog Jeronima Danijela Zeca iz Venecijanske nuncijature pohranjene u Tajnom vatikanskom arhivu (ASV). Fra Danijel je Zec poetkom 20. stoljea u navedenom rimskom arhivu sabrao relevantne podatke o mletako-turskim ratovima u Dalmaciji pod naslovom Cenni Storici sulla Dalmazia Raccolti nellArchivio Segreto Vaticano, koji se danas nalaze u Rukopisu br. 76. sastavljenom od pet svezaka u Dravnom arhivu u Zadru (DAZ). Koautor je u Rimu navedene prijepise usporedio s izvornim fondovima Tajnog vatikanskog arhiva. Stoga u biljekama najprije navodimo fond iz ASV, a onda u zagradama i navedeni Rukopis iz DAZ-a. O Njemakoj nuncijaturi vidi: DONATO SQUICCIARINI, Die Apostolischen Nuntien in Wien, Vatikan, 2000. 2. ASV, Nun. Ger., 2a, 253, (DAZ, I, Castelnuovo, 18. VIII, 1539.). 3. Vidi ANTE MILOEVI, Hercegnovi u Boki Kotorskoj (povjesne crtice povodom 250 godinjice njegovog oslobodjenja od Turaka 30. IX 1687. - 30. IX 1937.), Glasnik Narodnog univerziteta Boke Kotorske, 4 (1937) 1-3, 8-9; ORE MILOVI, Hercegnovi kao pomorsko-trgovaki grad (Bosansko razdoblje njegove povijesti), u Boka Kotorska u doba Venecije. Na izvorima mletakih arhiva, Split, 2009, 28.-38; MAKSIM ZLOKOVI, Turci u Herceg-Novom, Boka 2 (1970), 60; BOGUMIL HRABAK, Vesti o utvrivanju Hercegnovog 1508. i 1493-1494. godine, Istoriski zapisi, 1 (1953), 241-252. 890

J. Vrandei - . Menui, Osvajanje Herceg Novoga 1687. godine

mora uzdu kose, podigli stoernu tvravu Kanli ili Krvavu kulu, a na najniem djelu uz more zavrili tzv. Nove zemlje (Terrae Novae), s tri uglasta bastiona, ime je Novi dobio konaan tlocrt iljastog peterokuta (vidi Prilog 1).4 Oslonjen na jake posade branitelja na elu s dizdarima Donjeg i Gornjeg grada i aroliko nacionalno mnotvo lokalnih Muslimana, Slavena i Albanaca,5 koji su od tvrave ivjeli i posjedovali okolna zemljita, tijekom 16. stoljea gradske su meuprostore ispunila predgraa. Izvjetaji mletakih nuncija izmeu Preveze 1538. godine i Ciparskog rata 1571. potvrivali su pomni rad na utvrdama, povremeno gomilanje osmanskih postrojbi, poput onog iz 1561. i veliku kugu iz 1568. Pismom od 7. srpnja 1570. mletaki je nuncij Giovanni Antonio Facchinetti (1566.-1573.), biskup Nicastra i kasnije papa Inocent IX. (1591.) izvjestio Svetu Stolicu o dubrovakoj opskrbi grada hranom i graevinskim materijalom, a onim od 19. kolovoza o grabljenju lokalnih fusta koje su zamahom Ciparskog rata napadale krane oko Neretve i Boke.6 Nuncij je Facchinetti 12. lipnja 1572. takoer prenio u Rim vijesti iz Kotora o neuspjelom mletakom napadu na Herceg Novi, kojim su Mleani, bez podrke saveznika, nastojali iskoristiti zamah poslije Lepanta. U pismu je naveo da su mletake snage od 5000 vojnika na 90 brodova pod vodstvom generala conte Sciarra Marteninga, Sebastiana Veniera i kotorskog providura Zaccharije Solomona, posustale pod Novim zbog nedostatnih snaga.7 Nadodao je da su 24. svibnja pod pritiskom turskih pojaanja od 20.000 ljudi Mleani povlaenjem na brodove spaavali ljudstvo, topnitvo i opremu. U nastavku su akcije, pristigli Turci pod hercegovaki sandakbegom Hasanom izgradili tvravu Vrbanj, kako bi zatvorili tjesnac kod Veriga i pripremili osvajanje kugom i potresom oslabljenog Kotora, ali su je mletake galije poruile u sijenju 1573.8
4. B. HRABAK, Turske gradnje i dogradnje u fortikacijama Herceg-Novog, Boka 17 (1985), 71-86. 5. Popis vlasnika zemljita oko Novog vidi u: PETAR D. EROVI, Borbe s Turcima oko Hercegnovoga do njegova konanog osloboenja g. 1687., Godinjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 4 (1956), 18-19. 6. ASV., Cod. Vat. Urbin., 1041, 302, (DAZ, I, Castelnuovo, 7. VI i 19. VIII 1570.); O uspostavi papinske diplomacije openito vidi: MICHAEL F. FELDKAMP, La diplomazia ponticia, Milano, 1998. O djelovanju Papinske nuncijature u Veneciji vidi: GIUSEPPINA ROSELLI (ur.), LArchivio della Nunziatura di Venezia, sezione II (an. 1550-1797), Inventario, Vatikan, 1998; FRANCO GAETA, Origine e sviluppo della rappresentanza stabile ponticia in Venezia (1485-1533), Annuario dellIstituto storico italiano per let moderna e contemporanea, 9-10 (1957-1958). 7. ASV., Cod. Vat. Urbin., 1043., 76, (DAZ, I, Castelnuovo, 12.VI 1572.). 8. P. D. EROVI, Borbe s Turcima oko Hercegnovoga..., Godinjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 11. 891

Kai, Split, 2009.-2011., 41-43

Nakon Ciparskog rata niu se vijesti mletakih nuncija o utvrivanju grada, njegovim kunim epidemijama, te o napetostima u irem gradskom zaleu u kojem se osjeaju prvi znaci osmanske dezintegracije. Dana 13. prosinca 1603. mletaki je nuncij Offredo Offredi (1598.-1605.), biskup Molfette, javio o sukobu hercegnovskih Turaka s lokalnim uskocima.9 Nuncij Berlingerio Gessi (1607.-1618.), biskup Riminija, izvijestio je Svetu Stolicu 18. srpnja 1609. o jakom potresu koji je otetio grad te mu je u pomo pritekla turska vojska od 12.000 ljudi.10 U svojim izvjetajima od 15. i 22. kolovoza iste godine Gessi je javio Rimu da su se Turci spustili prema Novom kako bi umirili ustanak Dukaina, albanskog plemena koje je dalo i Skenderbega. Utvreni u planinama odbijali su plaati danak dok su im istovremeno poslanici u Napulju pregovarali sa panjolskim potkraljem Juanom de Herrerom o vojnoj pomoi ustanku.11 I. MLETAKI NAPORI OD KANDIJSKOGA DO MOREJSKOG RATA (1645.-1684.) Poetak Kandijskog rata (1645.-1669.) doekao je Herceg Novi u stratekom okruenju Kotora i pobunjenih crnogorskih plemena i potresima oteenih zidina koje je Carstvo sve sporije i povrnije obnavljalo.12 Tijekom jeseni 1647. poduzetni je dalmatinski providur Leonardo Foscolo u Zadru spremao brodove, streljivo i najamnike, kako bi napao grad ali ga je Senat zaustavio procijenivi da je sezona poodmakla i da ga Turci oekuju.13 Stoga je ve poetkom svibnja 1648. Foscolo, nakon osvajanja Klisa, poduzeo ponovne pripreme za napad na Novi, nastojei iskoristiti turski poraz u Dalmaciji. Naredba Senata da se galije upute prema Levantu, pobuna njemakih plaenika i kuga u Herceg Novom, odgodili su pothvat. Nuncij Scipione Pannocchieschi (1646.-1652.), nadbiskup Pise, 6. je oujka 1649. javio dravnom tajniku kardinalu Panzirolu da je poetkom veljae Foscolo zauzeo Risan, koji je od tada ostao u mletakim rukama, ali ga je kuga u Herceg Novom ponovno odbila od grada.14 Pritisnut dalmatinskim potrebama, nedostatkom novca i otrom zimom, Foscolo nije uspio zaprijetiti Novom do odlaska iz Dalmacije 1650. Ipak, dana 27. kolovoza
9. ASV., Cod. Vat. Urbin., 1071, (DAZ, I, Castelnuovo, 13. XII 1603.). 10. ASV., Cod. Vat. Urbin., 1077, (DAZ, I, Castelnuovo, 18.VII 1609.). 11. ASV., Cod. Vat. Urbin., 1077, (DAZ, I, Castelnuovo, 15. i 22. VIII 1609.). 12. U pismu bailu u Carigrad od 6. rujna 1631. mletaka je vlada ovome javila da su stare zidine ve nekoliko godina u ruevnom stanju zbog uinaka potresa i da se zato dovode u red bastioni i platforme za topove. B. HRABAK, Turske gradnje i dogradnje, 83. 13. ASV, Segr. Stato, Venezia, 75, 30. XI. 1647, (DAZ, II, 66.). 14. ASV, Segr. Stato, Venezia. 77, (DAZ, II, 112.). 892

J. Vrandei - . Menui, Osvajanje Herceg Novoga 1687. godine

iste godine nuncij je izvijestio Rim da je general Gilio dAs, kojega je Senat poslao kao generalnog vojnog zapovjednika umjesto baruna Degenfelda, s tisuu vojnika otplovio prema Novom, pred kojim je odbaen s velikim gubicima. Peratani i Crnogorci prethodno su lano uvjerili Mleane u slabost utvrda; turske su strae pred zoru otkrile iskrcavanje i uzbunile grad.15 Mletaki neuspjeh iz 1650. promjenio je inicijativu oko Herceg Novog. Premda su se Peratani 15. svibnja 1654. uspjeno oduprli turskom napadu na njihov gradi, tijekom rata ustalile su se vijesti iz Nuncijature o prepadima novljanskih fusta udruenih s onima iz Ulcinja i sv. Maure, odnosno grkog otoka Lefkade, koje su grabile krane. Senat je stoga 8. srpnja razmiljao o slanju naoruanih galija kako bi unitili ulcinjska gusarska gnijezda. Nuncij Carlo Caraffa (1654.-1658.), biskup od Averse, javio je 1. srpnja 1656. Rimu o ratnom pritisku u Novom i podjeli na dvije politike struje od kojih je protivna zapovjedniku grada prieljkivala mletaku vlast. Bosanski je paa smirio grad otiavi krajem ljeta s nekoliko tisua reala.16 Turci su tijekom ljeta 1657. stegnuli Kotor, pa je generalni providur Bernardi tukao novaljske zidine kako bi ih odvratio od opsade.17 Tijekom 1658. Nuncijatura je viestruko javljala o djelovanju zdruenih turskih fusta koje su iz Novog plijenile mletake marcilijane. Stoga je nuncij Jacopo Altoviti (1658.-1666.), nadbiskup Atene, 4. sijenja 1659. javio Rimu da su generalni providur Bernardi i general dAs iz Zadra otplovili sa est galija prema Novom ali ih je nepovoljni vjetar zaustavio na Koruli, gdje su doznali da su Turci otkrili njihovu namjeru i da su se Crnogorci povukli u brda.18 Tijekom zavrnih godina Kandijskog rata Nuncijatura biljei nastavak mletakih napora oko gaenja osmanskih gnijezda. Dana 21. kolovoza 1666. nuncij Stefano Brancacci (1666.-1668.), nadbiskup Jedrena, prenio je Rimu zahtjev Senata za pomo u obrani Dalmacije i pothvatu na Novi.19 Navedene je aktivnosti zaustavio sudbonosni potres iz travnja 1667. Apostolski je nuncij 23. travnja pisao Rimu da su dalmatinska pisma providura Cornara izvijestila o razornom potresu u kojem su osobito stradali Budva i Kotor, i da su posve srueni Novi - osim panjole - i Dubrovnik. Prema nuncijevu izvjetaju od 18. lipnja Turci su odgovorili slanjem 10.000 ljudi u grad.20
15. ASV, Segr. Stato, Venezia, 79, (DAZ, II, 138.). 16. ASV, Segr. Stato, Venezia, 88, (DAZ, II, 228.). 17. ASV, Segr. Stato, Venezia, 90, (DAZ, II, 266.). 18. ASV, Segr. Stato, Venezia, 93, (DAZ, II, 292.). 19. ASV, Segr. Stato, Venezia, 103, (DAZ, II, 351.). 20. ASV, Segr. Stato, Venezia, 104, (DAZ, II, 360.). 893

Kai, Split, 2009.-2011., 41-43

Poslijeratno razgranienje iz 1671. nije donijelo mira zaljevu. Tajnici nuncijature Andrea Borghi i Luigi Giacobelli, koji su od 1678. do 1689. vodili ured u Veneciji, izvijestili su Rim 30. kolovoza 1681. da je kapetan zaljeva Garzoni pred Kotorom u potrazi za maurskim i novljanskim fustama koje kane plijeniti obale Napuljskog kraljevstva.21 Stoga su nakon izbijanja Bekog rata (1683.-1699.) a uoi pridruivanja Republike saveznicima, 27. sijenja 1684. u Senatu s pozornou sluali izlaganje perakih kapetana Kristofora Zmajevia i Nikole Nikievia o stanju utvrda Herceg Novog. Procijenili su da grad sa svojim predgraem broji 600 stanovnika, od kojih polovicu sposobnih za borbu, te 40 janjiara u jakom i visokom Gornjem gradu ili panjoli nadvitom nad morskom kosom i provalijom od osam koraka. Nisu znali kojom koliinom streljiva raspolae, ali su uli da je loe kvalitete i dijelom vlano. Topovske su kugle procjenili na 2000 komada, razliite veliine i nagriene hrom.22 Ve 5. veljae 1684., tajnici su izvijestili Rim o mletakim pripremama za rat. U evrtak je poduzetni Antonio Zeno imenovan kotorskim izvanrednim providurom kako bi povezao Slavene i Albance. Razmiljao je o osvajanju Skadra i Novog. Andrija Zmajevi, nadbiskup Bara, javio je iz Perasta 27. veljae u Rim kako je zapovjednik Novog kupio drva za topovska postolja.23 Zadarski je pak nadbiskup Evangelista Perzaghi 24. oujka javio kardinalu Cibu kako je preko fratara razvio akciju za pobunu hercegovakih krana koju je imalo okruniti osvajanje Novog.24 U nastavku rata tajnici su Nuncijature redovito izvjetavali Rim o pristiglim vijestima s dalmatinskog bojita pri emu je dolazila do izraaja podvojenost mletakih snaga i planova. Nakon velikog poraza to ga je osmanska vojska doivjela u bitci kod Bea, 1683., Mleani su htjeli iskoristiti ukazanu im priliku i napasti s juga oslabljeno i dezorganizirano Osmansko Carstvo. Na to ih je hrabrio nagovor pape Inocenta XI. Blaenog (1676.-89.) glavnog pokretaa Svete lige koji je za habsburko osloboenje Ugarske i Slavonije donirao milijune kuda, a sada se na Jadranu spremao ljudstvom i galijama potaknuti mletaku akciju. Na sjednici Senata odranoj u subotu, 26. kolovoza 1684., etiri mjeseca nakon mletake objave rata Carstvu, okupljeni su se senatori podijelili oko ratne strategije, odnosno vojnih ciljeva u Dalmaciji i u Grkoj. Senator Nicolo Michieli je drao da je za Republiku preskupo drati dvije vojske i kako bi se malo moglo napraviti s razdvojenim snagama. Zaloio se za objedinjavanje snaga u Dalmaciji i njihov pritisak na pogranine
21. ASV, Segr. Stato, Venezia, 122, (DAZ, III, 28.). 22. ASV, Segr. Stato, Venezia, 127, (DAZ, IV, 112-115.). 23. ASV, Segr. Stato, Venezia, 127, (DAZ, IV, 122.). 24. ASV, Segr. Stato, Venezia, 127, (DAZ, IV, 128.). 894

J. Vrandei - . Menui, Osvajanje Herceg Novoga 1687. godine

gradove, ali su i Senat i Vlada (Collegio) prednost dali Levantu i odobrili zauzee Prevese i Lepanta. Naloili su izvanrednom vojnom generalnom providuru Dominiku Mocenigu da se uz pomo Crnogoraca, Albanaca i dalmatinskih teritorijalaca okrene Herceg Novom, svjesni da im osim podrke profesionalnih postrojba moraju osigurati i podrku s mora.25 Oslonjeni na vlastite snage te unovaene plaenike u Italiji i Njemakoj, Mleani su ve tijekom ljeta 1864., pod zapovjednitvom Francesca Morosinija, osvojili Svetu Mauru i susjednu Prevezu na kopnu; u nastavku su se operacija desantom uvrstili na Moreji (Peloponezu) zauzevi Koron 11. kolovoza 1685.26 Do kolovoza 1687. osvojili su Patras, Lepant i Korint posljednje osmanske utvrde na poluotoku i zapoeli opsadu Atene.27 Zbog koncentracije u Grkoj, tijekom su se rata mletake vlasti u Dalmaciji mogle osloniti jedino na Morlake koje su nastojali pripraviti za udar na Novi, ali su oni naginjali osvajanju Sinja, Knina i Drnia kako bi zbrinuli obitelji. Prema izvjetaju Nuncijature, kotorski je providur Zeno s Peratanima i Crnogorcima preuzeo inicijativu oko Novog, pri emu je optuivao Moceniga da se priklonio udaru po dalmatinskoj dubini. Dana 14. listopada 1684. tajnici su javili Rimu o Mocenogovoj smjeni i dolasku nasljednika Petra Valiera s nalogom da prebaci inicijativu prema jugu.28 II. OPSADA GRADA 1687. GODINE Osvajanjem Sinja 1686. i turskih uporita na Jonskom moru zatvorio se obru oko Novog.29 Prema izvjetaju Nuncijature od 28. prosinca 1686., kotorski je providur i izvanredni zapovjednik konjice Zeno upozorio Senat da ga brani malobrojna i slabo opskrbljena posada jer je dio njegovih branitelja boravio na ugarskom bojitu.30 Ve krajem sijenja 1687. kotorski su hajduci iskuali gradska predgraa. Tijekom veljae branitelji su pojaali unoenje hrane i streljiva a ene i djecu poeli sklanjati u Dubrovnik. Cornaro je tijekom veljae boravio u Kotoru, u kojemu je uz pomo Zena osigurao podrku Crnogoraca i njihovog mitropolite Visariona Baice.31
25. ASV, Segr. Stato, Venezia, 127, (DAZ, IV, 174-175.). 26. G. FINLAY, The History of Greece under Othoman and Venetian Domination, London, 1856, 210-211. 27. LOVORKA ORALI, Boka Kotorska u doba Morejskog rata (1684-1699), Kolo, 2001, 3. 28. ASV, Segr. Stato, Venezia, 127, (DAZ, IV, 187.). 29. Vidi MILO MILOEVI, Prilike u Boki Kotorskoj tokom priprema za osloboenje Herceg-Novog od Turaka (1684-1687), Istorijski zapisi, 19 (1966), 1, 18-19. 30. ASV, Segr. Stato, Venezia, 130, (DAZ, IV, 462.). 31. ASV, Segr. Stato, Venezia, 131, (DAZ, IV, 373.). 895

Kai, Split, 2009.-2011., 41-43

Turski napad na Sinj u travnju 1687. izazvao je nemir u vladi i Senatu ali su ih izvjea od 19. travnja koja su javila o Cornarovoj deblokadi grada umirila. Tijekom lipnja Cornaro je iz Splita pratio grabljenje ulcinjskih fusta koje su u istarskom Novigradu otele mletakog rektora i mnogo njegovih sugraana.32 Stoga je Senatu u ponedjeljak, 28. srpnja, prispjela Cornarova molba za odluan napad na Novi u kojoj je tvrdio da je u okruju grada sakupio 4000 lokalnih Albanaca, Crnogoraca, Peratana i Patrovia ali mu je trebala podrka s mora. Nuncijatura je u subotu 2. kolovoza potvrdila Rimu da je ve u utorak u Veneciju prispio papin glasnik s vijeu da je papa Inocent XI. opremio papinske i malteke galije za Dalmaciju pod zapovjednitvom conte Ivana Josipa dHerbesteina, velikog priora Ugarske i generala maltekih galija. Osim malteke eskadre od osam galija, zapovijedao je i nad sedam papinskih. Papa je obeao i dodatna pojaanja iz Ankone u ljudima, novcu i hrani ime bi ukupne snage njegovog i maltekog zdruenog korpusa narasle na 1500 ljudi. Nudio se i veliki vojvoda Toskane poboni Cosimo III. Medici (1642.1723.) koji je saveznicima kanio pridruiti 300 vojnika i streljivo. Iste se veeri sastao Senat i odluio Cornaru poslati 3000 plaenika i 62.000 dukata - koji su u Dalmaciji vrijedili 80.000 dukata - 12 topova, streljivo i dvopek. Sutradan naveer poelo je na Lidu ukrcavanje vojske.33 U srijedu, 6. kolovoza, Senat je nakon zasjedanja Cornaru uputio naloge. Papinske i malteke galije upuene iz Brindisija oekivale su se u Splitu. ekalo se ukrcavanje toskanskih vojnika i topnika. Sa Lida su se svakodnevno otpremali plaenici i oprema. Na jugu su kotorski hajduci presretali dubrovake barke s hranom za Novi.34 Pisma iz Splita javljala su da je providur priveo pod barjak Republike serdara Nonkovia i njegovih deset neretvanskih sela. Zajedno s drugim teritorijalcima i plaenim milicijama 30. srpnja opustoili su Stolac i 30 okolnih sela. Sredinom kolovoza papinski i malteki brodovi nalazili su se na Koruli, nakon mirne demonstracije kod Novog pod koji su iz Brindizija prispjeli 6. kolovoza. Na pretrpanim kjoanskim ribaricama uz obilje ribe u Dalmaciju je pristiglo 1.200 pjeaka; u Splitu se svakom isplatila polovica dukata. Pomone su galije na Peljecu krcale vodu; novaili su se teritorijalci iz Kotara, Dalmatinske Zagore, ibenika, Splita, Katela i Makarskog primorja.35
32. GRGA NOVAK, Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljea, II., Split, 2004, 32. 33. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 408.). 34. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 410.). 35. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 412.). 896

J. Vrandei - . Menui, Osvajanje Herceg Novoga 1687. godine

U nedjelju, 17. kolovoza, Cornaro je u Splitu izvrio smotru milicije i odrao vojni savjet a zatim se prebacio na Hvar na kojem se nalazila zdruena ota. Sutradan je Senat procijenio opsadne snage na 16.000 boraca ukljuujui 1400 pomonika naoruanih lopatama i pijucima za kopanje rovova i postavljanje mina. Borbene su postrojbe punili 2400 papinskih, mletakih i toskanskih plaenika, stotinu maltekih vitezova pod francuskim vitezom Ludovikom de Mchatinom, 2000 mletakih prekomoraca, 7000 dalmatinskih teritorijalaca te navedenih 4000 Crnogoraca, Albanaca i Bokelja, predvoenih prokuanim Peratanima. Uslijedio je sukob pukovnika markiza Barrija, s maltekim admiralom d`Herbesteinom. Da bi izjednaio Cornarov in s onim maltekog admirala koji se odbijao podloiti niem asniku, Senat je generalnom providuru dodijelio titulu generalnog kapetana mora i pripadajui zapovjedni stijeg. Ipak i nakon toga, malteke e i papinske galije ploviti odvojeno od mletakih.36 Pisma od 20. kolovoza govorila su o opskrbi dvopekom saveznikih galija na Hvaru, gdje su se pridruili ratnim brodovima mletake armade. U etvrtak, 28. kolovoza, sva se ota s ukrcanom vojskom nalazila na Koruli. Narasla je na 130 brodova, ukljuujui galije, galiote, transportne brodove i naoruane barke i oevicima ponudila veliki spektakl: na njihovim se palubama natiskala arena kranska vojska bljetavih oklopa i naoruanja, europski plaenici i dalmatinske milicije, pomono osoblje, mornari i veslai, hrana i voda, opsadni strojevi i konji. U subotu, 30. kolovoza, s Korule je po povoljnom maestralu ratno brodovlje zaplovilo prema Boki, a pomono sutradan u nedjelju. S otom je plovila vijest da je 23. kolovoza, u okolici Duvna, poginuo Stojan Jankovi koji je osiguravao Dalmaciju. Uoi napada na Novi Senat je zakljuio da je gubitkom kotarskog serdara pokrajina pretrpjela veliki gubitak.37 Cornaro je uplovilo u zaljev po bonaci u utorak, 2. rujna, bez ispaljenog zrna iz Herceg Novog. Neometani su proli pored tvrave i naveer ukotvili pod Rose, maleno zaklonjeno mjesto na poluotoku Lutici nasuprot gradu. Novi ih je ekao sa dvije izvjeene zastave, crvenom i crnom, znakom da e ustrajati do kraja. Prema Cornarovom pismu od 6. rujna, pisanom u kranskom logoru ispod Novog, u gradu se nalazilo tisuu branitelja, meu kojima i postrojbe pristigle iz Ugarske. Gradom je zapovijedao kapetan Osman-aga Ibrahimagi, iskusan

36. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 419.). 37. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 422.). 897

Kai, Split, 2009.-2011., 41-43

asnik koji se spominje jo 1668. godine.38 Napadaima se inilo da im se isprijeio vaan i snaan grad koji se propeo od mora do vrha kose na kojemu ga je branio katel i susjedna panjola smjetena na dominantnoj zapadnoj koti nad gradom. ekalo ih je pak, vie od 2000 branitelja uglavnom lokalnih Slavena i Albanaca, muslimana i krana, proaranih nacionalno arolikom pojaanjima iz Ugarske i Balkana, pustolovima i kranskim renegatima, te s tisuu civila. U irem su okruenju vrebali dvojica iskusnih paa: bosanski Husein Gazi Topal i skadarski Sulejman Buatlija. Ipak, kranima nije promaklo da su gradske zidine graene po starom vertikalnom principu bez znaajnijih preinaka alla moderna koje bi niskim izlomljenim bastionima i sputenim nasutim zidinama primili ivu udarnu mo artiljerije. Breiranje e zacjelo igrati vanu ulogu. Za postaviti topove na izloene kosine ispred grada trebalo je osigurati prostor. Nakon vijea na morskom alu ujutro u srijedu, 3. rujna, Cornaro je na zapovjednom brodu razvio ratnu zastavu i zapoeo iskrcavanje istono od grada. Pred grad je ukotvio 19 galija i 24 galeote, dva ratna broda te brojno pomono brodovlje: palandre, marcilijane, fregadone, gripove, patake, trabakule, tartane i barke. Najprije je poelo iskrcavanje 7000 vojnika milju istonije od grada kod Kumbora, pod strmom i izduenom Savinskom kosom iji je hrbat vodio do grada a na ijem je vrhu dominirala crkvica sv. Ane podignuta od panjolaca 1538. Na ire su se podruje razvili Peratani, kotarski i zagorski serdari, splitski, katelanski, poljiki i makarski teritorijalci i mletaki plaenici pod zapovjednitvom njihovog generala conte Sampola. Udar na dominantnu kotu crkvice sv. Ane predvodio je malteki general Ludovik de Mchatin, uz strminu direktno s mora, na elu odabranih papinskih, maltekih i toskanskih postrojbi. Uzvisinu je odluno branilo 900 ljudi, koji su utvreni oko crkvice i potpomognuti topnitvom iz tvrave, ometali iskrcavanje i napredovanje prema gradu. U poetnom je napadu malteki general prikljeten na kosi izgubio 60 ljudi. Pomone su galije tuene s tvrave uvodile dodatne snage. Tek nakon to su draguni, papini Abrucezi i drugi plaenici izvrili iri obuhvat s istoka a topnitvo kopnenih i morskih baterija izrovalo teren i sruilo crkvicu, branitelji su poeli poputati.39 Nakon bitke za svaku stopu, malteki su ivanovci zajedno s Abrucezima nou zauzeli kotu i poeli s ukopavanjem.
38. VLADIMIR SKARI, Podaci za historiju Hercegovine od 1566 do sredine 17 vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, 1931, 63. 39. P. D. EROVI, Borbe s Turcima oko Hercegnovoga..., Godinjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 14 898

J. Vrandei - . Menui, Osvajanje Herceg Novoga 1687. godine

Osvajanje Herceg Novoga 1687. godine. Podloak G. Rossi, Prikaz bitke za Herceg Novi 1687. godine.

U zoru 4. rujna uslijedio je turski protuudar od 500 ljudi kako bi odbacili napadae s osvojenog hrbata. U fanatinom su ih naletu odbacili s kote sv. Ane, ali su ih voleji kranskih arkebuza vratili u predgrae. U isto je vrijeme zapoelo iskrcavanje dalmatinskih postrojbi na zapadu kako bi se razvuklo branitelje i zatvorilo grad. Galije Balbi i Guerina
899

Kai, Split, 2009.-2011., 41-43

potpomognute topovima s palandra iskrcale su 1500 vojnika koji su se razvili pod kosinom panjole. Branitelji su pokuali omesti desant, ali su se nakon nekoliko sati povukli prema zapadnom predgrau. Tijekom popodneva ve su dva topa od po 20 libara poela tui grad i zapadno predgrae sijui paniku meu civilima.40 Nou s etvrtka na petak, 5. rujna, napadaima se osim jakih tvrava, predgraa i povremenih ispada branitelja isprijeio moni neprijatelj; bokeljska kia koja je napunila rovove, pretvorila kosu u klizite, natopila ljude, streljivo i mine spremne za zidove. Ujutro je Cornaro postavio zapadnu bateriju ali su uporna kia i blato omeli potiskivanje Turaka iz predgraa. Vrijeme se koristilo za dopunu istonog i zapadnog logora.41 Ujutro u subotu, 6. rujna, kratkotrajno je granulo sunce te se nastavilo jaati zapadnu i dvije istone baterije. Prema drugom Grimanijevu pismu od 13. rujna, topovi su zapoeli breiranje a mine podrivanje zidina. Stigla je lana obavijest kako se bosanski paa Husein Topal koji je s 3000 ljudi hitao u pomo, po nalogu Porte, povukao prema Beogradu ugroen prepadima Crnogoraca i dezertiranjem. Tijekom dana u mletaki je logor pribjeglo 30 naoruanih krana koji su Cornara izvijestili da braniteljima nedostaje topovskih postolja, da oekuju pomo od 800 ljudi, te da su ostali bez izvanjskih crpilita.42 U nedjelju su napadai pritisnuli turske poloaje ali s malo koristi. Jako jugo i kia zaustavili su topniku podrku s mora. Strma i kamenita kosina panjolskog katela naikana kuama, isprijeila se kopnenim snagama. Sutradan je Cornaro naloio iskrcavanje novih postrojbi zapadno od grada. Pod kiom projektila s galija i navale pjeadije, branitelji su potisnuti iz zapadnog predgraa prema gradu i tvravi. Dalmatinci i Peratani, pod komandom generala Pola, doprli su do zidina, dok su Malteani i papini vojnici osvojili rovove podno panjole. U meuvremenu su na istoku kranske postrojbe pokuale napredovanje s kote sv. Ane ali su ometene kiom i vatrom sa zidina posustale. Malteani su izgubili petoricu vitezova ukljuujui pukovnika panjolca Belardina de Negrija; u papinskom je bataljunu poginulo 70 ljudi. Odbijeni od grada krani su na istoku nadogradili dvije baterije od po est topova. Istog je dana Cornaro uputio Turcima prvi poziv na predaju.43

40. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 426.). 41. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 427.). 42. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 428.). 43. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 443.). 900

J. Vrandei - . Menui, Osvajanje Herceg Novoga 1687. godine

Tijekom etvrtka, 11. rujna, hladna je kia padala do podne. Topovi i mortari irili su otvor u kortini prema Donjoj utvrdi. Albanci su stezali Gornji grad. Nou je pribjeglo 60 krana s vijeu kako im se i drugi kane pridruiti. Do petka, 12. rujna, napadai su zauzeli sva okolna mjesta i napravili znaajne dobitke oko zidina. Zauzimanjem preostalih kua izmeu panjole i Krvave kule branitelji su konano potisnuti u grad. Na istoku su se Malteani i papini vojnici probili do gradskih vrata te su zapoeli kopati rovovsku cik-cak liniju uzdu zidina. Neprestano se radilo topovima. Grad je stegnut utvrenim linijama s nasutim prsobranima. Galije su gaale grad s veim dometom i uinkom. Iz Donjeg se grada predalo 29 krana, dok su 23 ostala koja su otkrivena pogubljena. Na zidinama su branitelje vrebale kranske arkebuze ali su oni uzvraali kamenjem i vatrom. Pod bedeme su u tunele napadai posadili mine od 450 libara bez znaajnijeg uinka. Bokeljima, nestalnim u usponu na zidine obeani su tereni Herceg Novog.44 U gradu su i panjoli iekivali Husein Topal pau koji je nastupao prema Herceg Novom. Tijekom subote Cornaro i Herberstein spremili su galije koje su imale pritei na kritina mjesta gdje se oekivalo njegovo sputanje. Izdvojili su tisuu boraca za doek u brdima. Turski je napad uslijedio u ponedjeljak, 15. rujna, i odmah probio poloaje Kotorana i Crnogoraca nasrnuvi na opsadnu liniju koju je odrao Bona, sin generala S. Pola. Uz pomo pristiglih dalmatinskih postrojbi, topnitva na kopnu i moru, zaustavio je paniku, potisnuo Turke prepustivi ih u bijegu Crnogorcima koji su ih ekali na prilazu u Kamenom. Cornaru su u logor donijeli 12 turskih zastava i 300 posjeenih glava za koje im je general isplatio po zlatnik.45 Ispred tvrave su na pogled branitelja nabodene turske glave i posaeni barjaci. Cornaro je pojaao bombardiranje grada.46 Turcima je 16. rujna ponovljen poziv na predaju, ali su uzvratili da nije vrijeme za pregovore. Budui su se primakli zidinama mineri su mogli slobodnije podrivati grad i panjolu. Napali su kule Donjeg grada, ali su kameni teren, kia i turske provale ometali napore. U petak 19. rujna pristigao je konvoj iz Venecije s 1900 vojnika, meu kojima 500 njemakih i 300 Firentinaca koji je izazvao oduevljenje ali nije preokrenuo situaciju. Grad se junaki branio.47 Istoga je dana Cornaru u ruke prispjelo pismo bosanskog pae u kojem je braniteljima poruio da ne gube ljude na provale, jer e ih spasiti. Obavijesti iz Dubrovnika potvrdile su kako se skadarski
44. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 447.). 45. P. D. EROVI, Borbe s Turcima oko Hercegnovoga..., Godinjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 15-16. 46. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 451.). 47. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 461.). 901

Kai, Split, 2009.-2011., 41-43

paa nalazi na pola dana od grada. Cornaro je odvojio dio ote i naloio bombardiranje Ulcinja. Varka je uspjela, Sulejman se Buatlija okrenuo prema Ulcinju kako bi branio vlastitu kuu.48 etvrti je tjedan opsade protekao u daljnjim naporima krana koje je loe vrijeme, rastui gubici, upornost branitelja i mogunost dolaska turskih pojaanja pokolebalo. Branitelji su odolijevali minama i juriima ali su topovske baterije irile procjepe na zidinama. Nou na subotu 27. rujna Cornaru se ukazala presudna prilika; iz tvrave su pribjegla dvojica Albanaca koja su privedena generalu posvjedoila o unutarnjim razmiricama u gradu u kojima je dio branitelja zagovarao predaju ako bi im Cornaro podario ivot i slobodu. Iste je veeri general jednog od njih vratio u grad zajedno s preobuenim Perataninom koji im je prenio generalova obeanja. Uspjeh je odmah uslijedio, sa sobom su povukli 220 branitelja pod orujem. Ujutro u zoru 27. rujna, onog istog dana kada je Morosini poveo napad na Atenu u kojemu je stradao Partenon, uslijedio je i opi napad na Novi kojeg je jo uporno branilo 1500 ljudi. Cornaro je naloio uporabu svih brodskih ljestava ali je i ovaj napad odbijen. U nedjeljno je jutro 28. rujna Cornaro po trei put pozvao na predaju, ali bez uspjeha. Nakon toga uslijedilo je bombardiranje grada iz svih baterija pri emu je jedna granata probila kulu istonog zida pokraj mora, zapalila streljivo i usmrtila preko stotinu ena i djece. Otpoeo je opi napad na grad u kojem su se napadai s brodova penjali na gradsko proelje a s kopna juriali na breu koju su branitelju uz pomo ena ustrajno branili. Na zjapei su se otvor u zidinama, irok 40 metara, uspeli Malteani i papini vojnici. Prema pismu admirala Herbersteina kardinalu Cibu od 2. listopada jedan je od njegovih mornara kanio zataknuti zastavu na bedem, ali se pod naletom Turaka dao u bijeg, to je pokolebalo papinske vojnike koji su popustili pred osmanskim naletom.49 U paninom je rasulu poginulo 400 kranskih vojnika uz mnotvo ranjenih, ali je nekoliko preostalih vitezova odralo uporita unutar zidina. Sutradan 29. rujna iren je mostobran u gradu, osobito prema moru. Nou je poelo osipanje meu braniteljima; njih tridesetorica pribjegla su u kranski logor ustupajui Cornaru morske kule. Ujutro u utorak 30. rujna na dan sv. Jeronima, zatitnika pokrajine i Cornara, branitelji su shvatili uzaludnost otpora. Drali su oba grada, pokrivena leevima 800 suboraca i civila, ali bez snage za izbacivanje napadaa. Na katelu su izvjesili bijelu zastavu i zatraili pregovore.
48. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 474.). 49. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 469.). 902

J. Vrandei - . Menui, Osvajanje Herceg Novoga 1687. godine

Predali su se pod uvjetom da mogu otii s osobnim orujem i stvarima koje mogu ponjeti. Iz grada je izilo 2200 ljudi, od kojih 700 naoruanih.50 Prvog dana listopada predala se i panjola. Na zidinama obiju utvrda pobjednici su zatekli 56 bronanih topova i osam muara. U gradu se Cornaro zahvalio Bogu za najvei uspjeh mletakog oruja tijekom rata na Jadranu misom s Te Deumom koju je predvodio nadbiskup Zmajevi. Gradska damija je posveena sv. Jeronimu u ast dana kada se, po Cornarovu izvjeu, cijela domovina crkvenog nauitelja nala pod sv. Kriem.51 U Senatu se 11. listopada slavilo i dijelilo poklone i naslove mletakim asnicima. Zauzee Novog otvorilo je perspektivu na jadranskoj i balkanskoj bojinici; pokazalo je da su uznapredovala zapadna vojna tehnologija, ekonomska kriza Carstva i njegovi kranski podanici, koji su pribjegli saveznicima, promijenili odnos na ratitu. Nakon osvajanja Novog naraslo je samopouzdanje i ugled Republike. Navedeni su osmanski podanici od Boke do Kotara prilazili Mleanima, plijenei po turskoj dubini i sklanjajui obitelji na dalmatinsku steevinu. Osloboena je Boka, zaokruen Dubrovnik, zaprijetilo se Ulcinju. Turski su izvori javljali da je nakon osvajanja grada meu narodom dolo do meusobnog ubijanja, nad rajom je injeno nasilje, prema pai je otkazana poslunost, a na kadije se gledalo osvetniki.52 Ja samo od Allaha traim pomo zapisao je na peatu nakon pada Novog Abdullah-efendija, kadija sarajevskog suda. Ipak, pod gradom je palo 2000 mletakih vojnika i nekoliko stotina saveznikih. Nakon Novog kranska se jadranska koalicija razila kao i ona nakon Lepanta. Poodmaklo vrijeme, ljudski gubici i razliiti interesi saveznika uinili su svoje. Pokazalo se da je za dublje potiskivanja Turaka na Balkanu presudno politiko jedinstvo saveznika koje je izostalo. Cornaro je jo 30. rujna na dan pada grada opomenuo Senat da se na Bosnu sprema navaliti 16 regimenti habsburke vojske kako bi doprli do Dubrovnika.53 Po politikoj formuli i mletakom mentalitetu Poi Veneziani, dopo Cristiani nadodao je Senatu da e njihovo kretanje odsada pomno pratiti.

50. G. NOVAK, Jadransko more u sukobima i borbama , 35. 51. ASV, Segr. Stato, Venezia, 132, (DAZ, IV, 478.). 52. SALIH S. M. HADIHUSEINOVI, Povijest Bosne, sv. I, Sarajevo, 1999, 405. 53. P. EROVI, Tri izvjetaja generalnog providura Cornera nakon zauzea HercegNovoga god. 1687, GPMK, 13, ( 1965), 51. 903

Kai, Split, 2009.-2011., 41-43

SUMMARY - SAETAK THE RECONQUEST OF HERCEG NOVI IN 1687 ACCORDING TO SOURCES FROM THE NUNCIATURE OF VENICE The paper addresses the Christian re-conquest of Herceg Novi, the important Ottoman stronghold at the Bay of Kotor in 1687 by the common Venetian, Papal and Maltese forces supported by Montenegrins and Croat militias from Dalmatia. This liberation is presented in the sources from the Papal nunciature in Venice, which has been preserved in the Vatican state archive. This study follows the destiny of the town from the opening decades of the 16th century. Founded by the Bosnian King Tvrtko I Kotromani in 1382 for the purpose of avoiding trading interference from Dubrovnik, this town of great strategic importance was captured by the Turks in 1482. Herceg Novi was reconquered in 1538 by the combined Spanish and Venetian eet under the command of Andrea Doria. The Spaniards fortied the town and started construction of the dominant citadel on the western side of the town. However, in 1539, the Turkish admiral Hairedin Barbarossa recaptured the town with a eet of 120 vessels and a strong land force. From the middle of the 16th century onward, Novi acquired a strong system of fortications that consisted of two mutual connected units of the Lower, or Old and the Upper or New Town. The Venetians tried several times to conquer the town in order to protect neighboring Kotor as well as to get rid of Ottoman pirates. The numerous attacks undertaken by the Venetian eet, which followed during the both Cyprus war of 1570-1573 and Cretan war of 1645-1699, were futile. Eventually, a combined eet of Venetian, Papal and Maltese forces was organized in 1687 under the command of Venetian general Gerolamo Corner. This naval force was reinforced by vessels from Perast, strong squads from all parts of Boka Kotorska and a great number of Montenegrin and Dalmatian militias. The allied forces attacked and besieged the town throughout September. On 15th September, Bosnian pasha Husein Topal rushed with a large army in order to help the besieged defenders but was repelled after initial success. The sources underline the coordinated efforts of the Christian eet, artillery and infantry which enabled the attackers to penetrate the fortress and capture the lower town after persistent efforts. Despite the strong and courageous resistance of the garrison the Turkish command was forced to accept an honorable surrender. On 30 September 1687, the Turkish forces and population evacuated the town and left the Bay of Kotor. The author claims that Christian success came as a result of the impact of military revolution in the area of sieges, the social and political crisis within Ottoman society and nally, the participation of former Ottoman Christian subjects who joined the combined Venetian-Maltese-Papal forces. However, due to conicting political interests within the Christian coalition, the Ottomans were able to stabilize the Balkan front throughout the war.
904