.M.Baigent i R.

Leigh
.

.NASLIJEE MAGIJE I AKLEMIJE

Eliksir ....i kamen

..............................................................THE ELIXIR AND THE STONE.......................................................... ................................................................................- 1997 -.............................................................................

U knjizi Eliksir i kamen, Michael Baigent i Richard Leigh obrazlau svoje stajalite o tome da okultni povratak - kao, uostalom, i cjelokupna revolucija misli i stavova koja je posebno vidljiva posljednjih godina - svoju stvarnost duguje hermetizmu, korpusu ezoterijskog uenja koje je cvjetalo u Aleksandriji prije dvije tisue godina, a koje je nakon toga nestalo iz glavne struje zapadne misli, iako nikada nije bilo potpuno zatrto. Autori slijede tragove ove udesne, sveobuhvatne filozofije, koja ima mnogo zajednikoga njezine sa suvremenom u holistikom misiju, i pronalazei korijene egipatskim misterijama,

ukazujui na enormni utjecaj koji je izvrila na srednjovjekovne mage i procvat renesanse. Njihova pria ukljuuje mnoge iznimne linosti, poput, primjerice, franjevca Rogera Bacona i elizabetinskog maga Johna Deeja, prototipa Shakespeareova Prospera i njegove Oluje. No, sredinja je figura ove prie sam Faust, jedan od mitova koji su obiljeili zapadnu civilizaciju. Eliksir i kamen iznimno je bogato i ambiciozno djelo koje predstavlja alternativnu povijest intelektualnog svijeta. Alkemiari i arobnjaci koji su stoljeima opsjedali matu ljudi, ovdje su, moda i po prvi put, smjeteni u pravi kontekst. tovie, ova knjiga nudi jedan pogled na svijet koji se u odreenom smislu moe nazvati "alternativnim", ali i duboko povijesnim.

Une fort des symboles est la nature O la meute cherche la mandagore. Fouilles-toi, et tu percevras L'alisier, cormier at alchemilla. Ave, regina elementorum.

le riche art de la chimie noire Vient du sortilge du gros bois. La cithare saumtre lave l'hermine Et la gent Vensachant. Ave, mundi rosa. Mais sois sans crainte, et tu verras Le Normand vainc le captien. Jehan l'Ascuiz

Priroda je prava uma simbola po kojoj pas trai mandragoru. Potrai i ti, i vidjet e brekinju, oskoruu i alkemiliju. Ave, regina elementorum. Bogato umijee crne magije raa se iz arolija guste ume. Gorki limunovac oplakuje hermelina i ukovinu, podiui im vrijednost. Ave, mundi rosa. Ali ne boj se, i vidjet e kako Norman pobjeuje Kapetovia. Jehan l'Ascuiz

SADRAJ

Uvod
PRVI DIO

13.5

1. Poglavlje: Hermes, Tri Puta Najvei 25.15 2. Poglavlje: Hermetika magija, alkemija i islam 48.38 3. Poglavlje: Magija mranog doba 58.48 4. Poglavlje: Tri puta k Europi 75.65 5. Poglavlje: Srednjovjekovni magovi 97.87 6. Poglavlje: Renesansa 109.99 7. Poglavlje: irenje hermetike mudrosti 120.110 8. Poglavlje: Faust 137.127 9. Poglavlje: Hermetika misao i umjetnost: talisman .. 17163 10. Poglavlje: Uspon tajnih drutava 206.196 11. Poglavlje: Fragmentacija stvarnosti 223.213 12..Poglavlje:_Povratak_jedinstvu 237.227 13. Poglavlje: Ponovno otkrie hermetike misli 250.240
DRUGI DIO

14. Poglavlje: Magini krug 271.257 15. Poglavlje: Kontrola uma 278.264 16. Poglavlje: Politika manipulacija 287.273 17. Poglavlje: Komercijalna manipulacija umom 301.287 18. Poglavlje: Manipulacija informacijama 314.300 19. Poglavlje: Glazba i magija 326.312 20. Poglavlje: Ponovno otkrivanje smisla 343.329 POGOVOR 356.342

ILUSTRACIJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345

UVOD
o od sedamnaestog stoljea, znanost je vodila bitku s filozofi jom, organiziranom religijom i umjetnou, za prevlast nad za padnom civilizacijom i zapadnim drutvom. Neposredno nakon II. svjetskog rata, njena se nadmo inila sigurnom i opravdanom. U godinama nakon 1945., zapadna je kultura ula u novo razdoblje znanstvenoga racionalizma i skepticizma. Sve to se odnosilo na iracionalno, kao i sve to se moglo povezati s magijom ili pra znovjerjem, odbacivalo se s nepovjerenjem i izrazitim neprijatelj stvom. Za one koji su ivjeli u razdoblju izmeu 1939. i 1945., one koji su vodili rat, u njemu sudjelovali, ili ga tek doivjeli kao djeca, znanost je predstavljala novi i gotovo svemogui autoritet. Znanost je proizvela prednosti poput antibiotika i potaknula razvitak komu nikacija, kao to je televizija. Ona je, takoer, razvila sredstva za ubi janje bez presedana - mlazni motor, raketu ili projektil s navoenjem, te atomsku, a zatim i hidrogensku bombu. No, ak su i takvi, potenci jalno zastraujui izumi, obeavali, kada bi ih se prilagodilo mirno dopskim uvjetima, i napretku o kojemu se moglo samo sanjati. Mlazni se motor vrlo lako mogao upotrijebiti u civilnom zrakoplovu, i tako revolucionarizirati naine putovanja i povezati zemljinu kuglu u jo podatniju cjelinu. Raketa je odjednom uinila moguim, do tada nezamislivo, osvajanje svemira. Nuklearna se energija pokazala neogranienim izvorom moi. Kao posljedica, znanstvenik je poeo uivati uzvieni status. Njegova uloga visokog sveenika, maga ili vrhunskoga arobnjaka, bila je, ini se, ustanovljena. Zbog sila koje je mogao osloboditi, on je ulijevao strah, ali i povjerenje. Bio je vrs to ustolien kao uvar budunosti ovjeanstva.

Ako je generacija koja je preivjela Drugi svjetski rat imala oigledno opravdanje za vjeru u znanost, ona je, takoer, imala jed nako oigledno opravdanje za nepovjerenje spram onoga to je sma trala iracionalnim. U mnogim se pogledima Drugi svjetski rat sma trao nekom vrstom kriarskoga pohoda protiv sila iracionalnog. Ira cionalnost se zastraujue manifestirala u orkestriranoj masovnoj histeriji pristalica Nacistike stranke, nacistikoj ideologiji, Hitlerovim govorima i samim dehumaniziranim razmjerima Konanog rjeenja. Iracionalnost se manifestirala u bjesomunim napadima banzaija, japanske pjeadije na Pacifiku, okrutnom zlostavljanju za robljenika japanske vojske i besmislenim samounitenjima pilota-kamikaza. Suelivi se s ovim manifestacijama iracionalnog, britanski i ameriki veterani odrekli su se svih njegovih manifestacija. Vrativi se kui, udjeli su samo za mirnim, takorei, spokojnim ivotom, povratkom normalnosti i smirene racionalne budunosti koju je obeavala znanost. Normalnost, onakvu kakvu je odredio znan stveni racionalizam, prihvaena je kao non plus ultra zapadne civi lizacije. Normalnost i njezin pripadak, konformizam, postali su os novnim obiljejem razdoblja koje se danas povezuje sa sivim odi jelom od flanela. Bili su to standardi prema kojima je ratna ge neracija eljela odgajati svoju djecu, takozvane baby-boomers-e, ostavivi im kao naslijee sve povlastice teko steenoga obilja, svu rasko tehnoloki unaprijeenih potroakih dobara te obrazovanje (posebice visoko obrazovanje) o kojemu se do tada moglo samo sa njati. ezdesetih se godina ovoga stoljea, kada su baby-boomers-i postali punoljetnima, hrabri novi svijet kojega je propagirala ratna generacija, poeo doimati sve ispraznijim i lienim bilo kakve vee vrijednosti ili svrhe od pukog materijalnog uspjeha; a samim obrazo vanjem koje su mladi ezdesetih godina imali priliku stjecati, ta je injenica postala jo jasnije izraenom. Umjesto svjetle i ruiaste budunosti, mladi ezdesetih suelili su se s tri zastraujue spoznaje o neemu to do tada ljudska povijest nije poznavala - nuklearnim holokaustom, prenaseljenou planeta i unitavanjem prirode. Sve je to preobrazilo biblijsku ideju apokalipse, iz teoloke postavke vjero vanja u neposrednu - i izvjesnu mogunost. U sjeni tripartitne apokalipse stvorene od ovjeka, mlade ezde setih dosegnula je punoljetnost. Ta je sjena stavila pod sumnju vjeru

u razum i znanstveni racionalizam na koje se pozivala ratna generaci ja. Doista, sam se razum doimao tek neiskrenom maskom i opravdavajuom racionalizacijom za nove oblike ludila. Nije se inilo ra zumnim skupljati i slagati na hrpe nuklearno oruje kojeg je bilo do voljno da pedeset puta iznova uniti planet. Nije se inio razum nim rastui broj stanovnika na planetu, bez omoguavanja adekvat nih izvora koji bi se prilagodili takvome rastu. Nije se, takoer, inilo razumnim iscrpljivati i pustoiti izvore koji su ve postojali, dok se u isto vrijeme nije inilo nita kako bi se oni obnovili. Ukoliko je razum mogao kulminirati u takvom posvemanjem bezumlju, zakljuila je mlade ezdesetih, on nije opravdao povje renje koje su mu poklonile starije generacije. Ako je za takav beziz lazan poloaj kriva znanost, tada ona vie ne zasluuje povjerenje ovjeanstva. Ako su normalnost i konformizam sluili samo tome da ljude uine poslunim sudionicima u moguem vlastitom istrijebljenju, tada se normalnost i konformizam vie nisu mogli smatrati odrivim vrijednostima. U svim se ovim pogledima mlade ezdese tih poela osjeati prevarenom. Taj je osjeaj pojaavao - ne samo u Sjedinjenim Dravama, ve i izvan zemlje - rat ija je opravdanost i legitimnost postajala sve sumnjivijom. U deset godina sukoba, 56 000 mladih Amerikanaca, koji su se borili, ne za vlastita, ve za uvjerenja svojih roditelja, umrli su u dunglama, uima rijeka i riinim poljima jugoistone Azije. Izmeu 60 i l00 000 ljudi kasnije je sebi oduzelo ivot. Sukob u Vijetnamu bio je prvi rat u poznatoj povijesti u kojemu je broj rtava na bojitu kasnije nadmaen brojem samoubojstava veterana. Kada se mlade ezdesetih pobunila, njihova je pobuna preuzela brojne razliite i ne uvijek konzistentne oblike. Obiljeja ove pobune, koja se danas najee osuuju, u prvome su redu liberalizam, takozvana kultura droga i skandalozno nepotivanje i odbacivanje ustanovljenog autoriteta. Uz ove prijestupe, kritiari su skloni navo diti i odbacivanje kranskoga morala, komparativno istraivanje re ligija (posebice religija Istoka), obuzetost psihologijom (posebice Jungovom) i nezdravo zanimanje za okultno ili ezoterino. Naravno, i u prolosti se, u sporadinim intervalima, budilo za nimanje za okultno, ponajvie u uzburkanim razdobljima promjena - u osvit Francuske revolucije, nakon Francusko-pruskog rata 1870. i pada Drugog carstva, prije izbijanje Drugog svjetskog rata i Ruske

revolucije. Meutim, ak i u razdobljima izmeu takvih vidljivih ma nifestacija, okultno ili ezoterino je itavo vrijeme bilo prisutno, iako na periferiji drutvenoga razvoja i evolucije. Doista, teko je pronai samo jedno desetljee tijekom posljednja etiri stoljea u ko jemu neki znaajni pojedinac ili grupa takvih pojedinaca nije pro vodila eksperimente i istraivanja na podruju zabranjenih znano sti. Tijekom ezdesetih godina ovoga stoljea, obnovljeno se zani manje za zabranjene znanosti jo jednom poklopilo s uzburkanim razdobljem promjena. Ovoga puta, meutim, takvo je poklapanje po primilo neviene razmjere - ne samo unutar male skupine kultivirane elite ili u kontekstu strukture masonske loe, ve i irom zapadnoga svijeta, unutar itave generacije razoarane, ali i dobro obrazovane mladei. S druge strane, njihovi su roditelji poeli zvoniti na uzbunu, i nastavili zvoniti tijekom sljedeeg desetljea. Ranih sedamdesetih, jedan od autora ove knjige koji je tada upravo migrirao u London, predavao je u mjesnoj politehnikoj koli. Budui poznat po svojoj ukljuenosti u ameriki pokret za ljudska prava i protivljenju ratu u Vijetnamu, veina njegovih kolega, estokih marksista, pogreno je pretpostavila da i on pristaje uz istu ideologiju. Nas u stvari ne zabrinjava faizam, povjerio mu se jedan od njih. Faizam je viemanje mrtav. Stvarna je prijetnja Jung i njegova mistika. Prema rije ima zabrinutoga ideologa, Jung i njegova mistika bili su prijetea opasnost njihovoj stvari, nagovarajui ljude neka gledaju unutar sebe i tako zamagle svijest o nunosti drutvene i politike revolucije. Ironino, i kao posljedica, Jung i njegova mistika trijumfirali su, ujedinjujui u nezadovoljstvu i protivljenju politiku desnicu jed nako kao i politiku ljevicu, konformistike pristalice statusa quo, ali i samozvane revolucionarne snage koje su se posvetile njihovu zbacivanju. Jung i njegova mistika ujedinili su takoer i dva, tradi cionalno suprotstavljena tabora, znanstveni i religiozni establish ment. U pravilnim intervalima, znanstvenici i klerici smjenjivali su se u iskazivanju ogorenja i prijezira spram ezoterizma kojim je Zeitgeist u tolikoj mjeri bio proet. A zvona na uzbunu koja su poela zvoniti ezdesetih, mogu se uti i danas, iako poneto utiana oholim izrugivanjem. Tako se, u nedovoljno informiranim medijima, meu komentatorima, kritiarima, esejistima i politiarima, najee s pod smjehom aludira na stavove i hirove New Age-a - kao da mnogi od

tih stavova i hirova o kojima je rije, u stvarnosti nisu jednako stari kao i sami izvori filozofske i religiozne misli Zapada. Naravno, ne moe se porei da je probueni interes za ezo terino u velikoj mjeri sadravao luckaste elemente - trivijalnu as trologiju temeljenu na sunevim znakovima, savjetovanje zodijaka, tarota ili I Chinga prije svake manje ili vee odluke, unaprijed obliko vane programe za samoostvarenje, bijelu svjetlost koja se kuha u vreici, instant Nirvanu, ili, pak, kirurki pribor za uradi sam trepanaciju. Ne moe se porei niti to da je povratak okultnoga ezde setih godina iznjedrio i neke sutinski mrane fenomene poput, pri mjerice, oduevljenosti sotonizmom i aktivnosti takvih skupina kao to je ona Charlesa Mansona. No, usredotoiti se samo na te feno mene znailo bi zanemariti kreativnije i konstruktivnije dimenzije okultnog povratka. Bilo je, primjerice, knjievnika koji su ezde setih godina izronili kao nositelji ezoterijske misli - Carlos Fuentes i Gabriel Garcia Marquez u Junoj Americi, Thomas Pynchon u Sjedinjenim Dravama i Michel Tournier u Francuskoj predstavljaju samo nekolicinu takvih pisaca. Postojali su i ueni ljudi poput Edgara Winda i gospoe Frances Yates, ija su istraivanja ezoterinog otvorila do tada zatvorena vrata naeg razumijevanja renesanse i reformacije, elizabetinske i jakobitske Engleske, te Shakespearea, Marlowea i njihovih suvremenika. Kroz Jungova, i istraivanja nekih od njegovih sljedbenika, ezoterizam ezdesetih uvrstio je svijest o enskom principu, Goetheovoj Ewigweibliche, i potrebi da se ona inkorporira u zapadnu svijest i kulturu. I, kao to e ova knjiga po kazati, ezoterijski princip magijske meupovezanosti nadahnuo je itav niz istraivanja vezanih uz okoli i prepoznavanje zemlje kao ivoga organizma, sveobuhvatnoga ekolokog sustava. Za okultni povratak ezdesetih godina nije toliko vano koji su njegovi dobri i loi rezultati, ve sama injenica da se takav povratak zbio. injenica da se uope dogodio u poetku se doimala zapanju juom u usporedbi s poslijeratnim razdobljem normalnosti i umje renosti, znanstvenog racionalizma, konformizma, potroaa i sivih odijela od flanela. Pa ipak, upravo se kao reakcija na takve vrijed nosti i njima pripadajue samozadovoljstvo, ogranienost, uskogrud nost, jednostranost i sterilnost, zbio povratak okultnog. Za gene raciju obrazovane mladei, postalo je oiglednim da su vrijednosti njihovih roditelja kulminirale do potencijalno fatalnoga cul-de-sac-a.

Ukoliko se uope mogao pronai izlaz, bilo je nuno promijeniti sta vove, a ta se promjena sastojala u integraciji kao protutei fragmen taciji, sveobuhvatnoj meupovezanosti nasuprot specijalizaciji, orga nizmu nasuprot mehanizmu, te sintezi kao protutei analizi. Povratak okultnog ezdesetih godina, kao i mnoga druga zbi vanja tijekom tog desetljea, moraju se shvatiti upravo u tom kontek stu. Dinamika i vjera koje su obiljeavale njegov mentalitet bile su upravljene ka preispitivanju i preusmjeravanju vrijednosti - preus mjeravanju ka integraciji, cjelovitosti, organizmu i sintezi. U to je vrijeme mnogo spominjana rije bila revolucija. Oni koji su na taj fenomen gledali pojednostavljeno i doslovno, nisu bili sposobni pre poznati snage koje su leale u njegovu temelju, povrno interpretira jui rije revolucija u krajnje politikom smislu. Meutim, ovdje je bila rije o mnogo suptilnijoj vrsti revolucije, onoj revoluciji koja je obiljeila renesansu - revoluciji stavova i vrijednosti, osobnih i ko lektivnih potreba, revoluciji u samoj svijesti, pogledima na svijet, te razumijevanju i interakciji sa stvarnou. Upravo je takozvani povratak okultnog bio zasluan za ovu vrstu revolucije. Tonije, ona se zbila zahvaljujui odreenom kor pusu ezoterijskih uenja poznatih pod generikim izrazom her metizam. Izmeu ostaloga, hermetizam naglaava meupovezanost svega znanja i vanost uspostavljanja veza izmeu razliitih podruja uenja. U tom smislu, revoluciju svijesti koja se dogodila tijekom ezedesetih godina, moemo, do izvjesne mjere, smatrati herme tinom. Pisci ove knjige takoer su proizvodi ezdesetih. Zbog te se i njenice ne osjeamo dunima ispriavati. Naprotiv, ako nita drugo, njome se ponosimo, kao to se ponosimo sudjelovanjem - iako ne i bez razboritog skepticizma - u okultnom povratku toga vremena. Poput mnogih naih suvremenika, svoj smo put do hermetizma pronali idui brojnim stazama. Na neke od njih ukazao nam je sam obrazovni sustav koji je zabranio hermetizam izvan okvira akadem skoga ugleda. Sveuilite, kako smo ubrzo uvidjeli, pokazalo se svi me osim sve-uilita. Pa ipak, u strogo odvojenim zasebnim odjelima engleske, amerike, francuske i njemake knjievnosti, kao u nekoj vrsti vakuuma, itali smo djela poezije i proze koja su uspostavljala veze, zamagljene od strane samoga sveuilita - izmeu umjetnosti,

znanosti, povijesti, filozofije, psihologije, mitologije i komparativnih religija. Dok su se akademski odjeli sporili oko teritorijalnih granica, prepuni niskih strasti poput kakvih ruritanskih nacionalista, Blake, Goethe i Balzac, Flaubert, Tolstoj i Dostojevski, Joyce, Proust, Mann, Yeats i Rilke pruali su mnogo razumljiviju i prihvatljiviju perspektivu. A u djelima mnogih od navedenih pisaca - doista, ak i u djelima tako uravnoteenih viktorijanaca poput Georgea Eliota i Roberta Browninga - naili smo na sasvim jasne naznake o hermetizmu i njegovim sljedbenicima. Bilo je, takoer, i takvih ljudi koji se nisu mogli smjestiti ni u kakve slubeno prihvaene okvire ili kanone. Lawrencea Durrella, primjerice, odbacila je i ponizila itava akademska zajednica toga vremena; no, u amerikim i britanskim sveuilitima ranih ezde setih, bilo je vrlo malo studenata koji nisu proitali njegov Aleksandrijski kvartet. Upravo smo na stranicama Durrellove tetralogije i mi, poput mnogih drugih, prvi puta saznali za korpus mistinoga ue nja poznatoga kao Hermetica. Durrell nas je, takoer, prvi puta upoz nao s imenima poput Paracelzusa i Agripe, koja se nisu nikada spom injala u ortodoksnim udbenicima ili antologijama.( Durrellova ek stravagantno romansirana evokacija Aleksandrije uvela nas je u koli jevku hermetizma. Konano, upravo nam je Durrell otkrio najhermetiniju od svih disciplina, alkemiju, ali ne kao smijean oblik pri mitivne kemije, ve kao sloen i nadasve evokativni simboliki sus tav, koji je seksualnost rabio kao metaforu za umjetnost, umjetnost kao metaforu za seksualnost, a oboje kao metaforu za oblik unutarnje preobrazbe. Poput Durrella, ni Jung nije imao svoje mjesto u prihvaenim akademskim kanonima svoga vremena. Knjievnost nas je, meutim, odvela k njemu, a mi smo bili ushieni otkriem. Od Junga, put je vo dio natrag, opet u alkemiju i hermetizam - bilo izravno, ili, pak, kroz Goetheova djela. Uskoro nam je postalo jasno kako veina puteva vodi, zapravo, u hermetizam - usprkos tome to je sveuilite, ini se, izgubilo, ili namjerno zanemarilo zemljovide. Hermetizam je, kako smo uvidjeli, otvarao zapanjujuu i novu perspektivu svijeta znanja, ijim se navodnim uvarem, kao to i samo ime sugerira, smatralo sveuilite. A s te perspektive pogled je oduzimao dah, ba kao to je zemljina kugla oduzimala dah astronau tima koji su se tih godina otisnuli u svemir. S te perspektive, moglo se

vidjeti znanje i stvarnost, kao to se i zemlja, gledana iz svemira, doimlje poput povezane i jedinstvene cjeline, te je bilo mogue otkri ti veze izmeu navodno razliitih disciplina i podruja istraiva nja koje je samo sveuilite dralo umjetno odvojenima, fragmentiranima, izoliranima i meusobno neovisnima. Nudei perspektivu koja je nadilazila strogo ograniena podruja znanja, hermetizam je omoguavao prepoznavanje naina na koje su se ta podruja mogla spajati, pretapati i meusobno upotpunjavati. Bilo je, takoer, mo gue uoiti pukotine i nedostatke kao posljedice odvajanja i frag mentacije. U isto vrijeme, hermetizam je donosio vie od tek apstraktnog ili teoretskog razumijevanja, vie od openite filozofske orijentacije. On je nudio empirijski potkrijepljene uvide u naine na koje se magija - gotovo uvijek tetan oblik magije - rabio i iskoritavao u djelovanjima modernog zapadnog drutva. Hermetizam je, ukrat ko, omoguavao spoznaju o tome kako su neka od njegovih temelj nih naela oteta kako bi posluila za krajnje zlonamjerne svrhe. Ma gija, barem ona u modernom svijetu, izronila je kao metafora za odreene vrste podmukle manipulacije - za umjetnost pokretanja stvari na nain koji je protivan samom hermetizmu. Hermetizam nam je, osim toga, pruio i nove uvide u povijest. Prema akademskim udbenicima toga vremena, na primjer, kao i pre ma mnogim naim profesorima, taj znaajan fenomen poznat kao re nesansa, svoje je korijene imao u vrijednostima kasnije oznaenim humanistikim - vrijednostima kojih su primjeri bili Martin Lut her, Erazmo Roterdamski i sir Thomas More, autor Utopije. Ali, nas tavivi svoja izvannastavna istraivanja i otkrivi novu generaciju uenih ljudi poput Edgara Winda i Frances Yates, renesansa je poela izranjati u posve drukijem svjetlu. Iako je ona nesumnjivo mnogo dugovala humanizmu, za svoje je postojanje, kako se pokazalo, u jo veoj mjeri mogla zahvaliti hermetikoj misli i hermetikoj tradiciji. ini se da je istinski impuls koji je nadahnuo renesansu bio nadasve i sutinski magijske prirode. Ovo nas je otkrie dovelo do drugog, kojeg je akademska zajed nica, sukladno poslijeratnom racionalizmu, nastojala zastrti diskret nim velom. Ako je renesansa svoje korijene mogla traiti prije u her metizmu negoli u humanizmu, takozvani renesansni ovjek - koji

je, za budue narataje predstavljao utjelovljenje epohe - nije mogao biti Martin Luther, Erazmo Roterdamski ili sir Thomas More. Tko je, dakle, bio renesansni ovjek"? Uskoro smo ga pronali u brojnim osobama koje je Frances Yates nazivala renesansnim magima. Ali, kada bismo uspjeli te mage identificirati s povijesnim osobama, uskoro bismo uvidjeli kako smo ih ve susreli u knjievnosti kao iz miljene likove. Susreli smo ih, iako u kontekstu strogog kransko ga morala, u liku Marloweova doktora Fausta, te u neto tolerantnijem i bliskijem kontekstu, u liku Goetheova Fausta. to smo vie o njemu razmiljali, to nam je figura Fausta postajala sve znaajnijom. Za nas, on je odraavao nemir, znatielju, udnju za znanjem i otpor ograniavajuim konvencijama koje su obiljeavale nau generaciju. Uskoro je, meutim, on poeo znaiti i mnogo vie od toga Tko je osoba na koju se naa civilizacija poziva, pokuavajui odrediti svoj identitet? Odgovor e se u prvi mah uiniti oiglednim. Ljudi jo uvijek govore o kranskoj civilizaciji, kranskoj kul turi i kranskom svijetu. Iako ne tako esto kao u prolosti, ljudi jo uvijek govore o kranskim zemljama. Iz takvih je izjava jasno da zapadno drutvo sebi laska smatrajui Isusa Krista osobom koja je odredila stvarnost koju je to drutvo stvorilo. U stvarnosti, meutim, figura koja najtonije personificira zapadnu kulturu nije poput janjeta blagi spasitelj pribijen na kri. Naprotiv, taj je lik potpuno drukiji; on je mag, arobnjak, vjetac koji je, u renesansnom folkloru, pot pisao krvavi sporazum s avlom. Lik koji je obiljeio nau civi lizaciju nije Krist, ve Faust. Faust, ili Faustus, danas je poznat prvenstveno, iako ne i is kljuivo, iz dva velianstvena knjievna djela - Marloweove drame i Goetheove drame u stihu. Oba ova djela sueljavaju zapadnu civi lizaciju s utjelovljenjem njezinog kolektivnog identiteta. Oba se djela odnose na ovjeka koji je, im se s njime susretnemo, ve ovladao svim podrujima poznatog znanja, proputovao itavim spektrom ljud skoga iskustva, te se, neizbjeno, pita kamo dalje - kakve li to nove svjetove jo moe osvojiti, te postoje li nove discipline i nova po druja znanja koja jo moe istraiti. Za razliku od Isusa Krista, ovaj lik ne udi za tim da ljude odvede k Bogu, pa ak ni za postizanjem vlastitog jedinstva s Bogom. Naprotiv, ono za ime on udi jest, nita manje, negoli sam postati Bogom. Da bi ostvario svoju namjeru, on rabi tehnike naprave svoga vremena kako bi ukrotio i podvrgnuo

svojoj volji onu sveukupnost ogromne, i jo neiskoritene moi moi koja se. prema standardima kranskoga morala oznaava pa klenom, demonskom, dijabolinom ili sotonskom. S tom moi Faust sklapa sporazum. Bit e mu dodijeljena sva sredstva i sposobnosti kako bi postigao sve to eli, postao suverenim gospodarem novih kraljevstava znanja, osvojio vrhove i prodro u dubine ljudskoga iskustva, iskuao i ucrtao do tada nepoznato i nezabilje eno. Ali, u zamjenu za to, na kraju svoga sudbinskog puta, on e pre dati svoju duu. Postoji, meutim, znaajna razlika izmeu Marloweove verzije iz esnaestog stoljea i Goetheove prie, napisane tijekom posljed njih desetljea osamnaestog, i prvih desetljea devetnaestog stoljea. Na kraju Marloweove drame, Faustovo je odricanje od due konano, nepovratno, stalno, neopozivo i neotkupivo. Na kraju Goetheove po eme, odreknue je - zahvaljujui intervenciji onoga Ewigweibliche, Vjeno enskoga ili enskoga principa - opozvano, a Faustu je omogueno otkupljenje i spas. Danas, na koncu dvadesetoga stoljea, naa civilizacija ima pri liku napisati vlastitu kolektivnu priu o Faustu. Hoemo li tu priu is priati na Marloweov ili Goetheov nain, pokazat e vrijeme.

i na kraju, dok itate knjigu, pokuajte izbrojiti koliko je puta pisac spomenuo rije "faust" i "goethe", te sve varijacije tih rijei [op.prev]

PRVI DIO
1 HERMES, TRI PUTA NAJVEI
d samih poetaka ljudskog djelovanja postojali su arobnjaci, amani, vidovnjaci, udotvorci i iscjelitelji. Mnogo prije ikakvog povijesnog zapisa, te su osobe djelovale, katkad u is tom svojstvu, a katkad u priblinom, kao sveenici, proroci, mudraci, vraevi, tumai snova, duhovnici, astrolozi, bardi i lijenici. Njihove aktivnosti spominju se meu prvima u poznatoj povijesti. Na Srednjem Istoku, u samu zoru kranske ere, takvih je osoba bilo mnotvo. Zaista, ponekad se tvrdilo da je i sam Isus bio jedan od mnogih udotvoraca svoga vremena, iji je kasniji utjecaj na civiliza ciju bio puka sluajnost. Tako, prema preminulom profesoru sa Sveu ilita Columbia, Martonu Smithu, kranstvo nije bilo nita drugo doli sluajan dogaaj koji se, poput mnogih povijesnih fenomena, mogao razviti potpuno drukije ili se ne razviti uope. Izuzevi slu ajno nastupjele okolnosti, mogli smo, umjesto dvije tisue godina kranstva, imati dvije tisue godina religije temeljene na, primje rice, uenjima Apolonija iz Tijane. Doista, Isus je, barem onakav kakvim ga prikazuje kranska predaja, imao mnogo toga zajedni kog s Apolonijem. Apolonije je roen poetkom I. stoljea u Tijani, koja se danas nalazi u Turskoj, a umro je izmeu 96. i 98. godine posl. Kr. Njegovu biografiju sastavio je Filostrat oko 220. godine. Prema Filostratovim izvjeima, Apolonije je ozdravljivao bolesne, uskrsnuo barem jednu osobu iz mrtvih, a na dan svoje smrti tjelesno uzaao na nebo, praen pjesmama hramskih djevica. U ranijim je godinama vjerojatno pri hvatio Pitagorejsku misao. Bio je odani vegetarijanac, a kosa mu je bila upadljivo duga. Zbog protivljenja krvnoj rtvi, nosio je lanenu odjeu, odbacujui kou, krzno, i svaki drugi ivotinjski proizvod. Njegova strastvena naklonost k filozofskom istraivanju, vodila ga je

na brojna putovanja; u Italiju, Grku, Egipat, Siriju i Babilon. Odbio je posjetiti Palestinu, jer je vjerovao da je idovski kult hramskog rtvovanja obeastio i ljude i zemlju. Izmeu 41. i 54. godine, bora vio je u Indiji, gdje je prouavao hinduistiku misao, i ono to je pre ostalo od budizma. Jedan od njegovih poklonika bio je i rimski car Vespazijan, koji ga je uzeo za duhovnog savjetnika. Apolonije je vjerovao da je jedina istinska filozofija ona koja je usmjerena k dui, jer je dua, budui nepodlona smrti i roenju, ono to je izvor bia . Ne bi bilo teko zamisliti mnogo gore stvari od dvije tisue godi na Apolonijeve religije, iako bi, nesumnjivo, i nju, kao i bilo koju drugu religiju, iskrivilo vrijeme, drutveni i politiki pritisci te dog matizam i fanatizam njezinih sljedbenika. Meutim, okolnosti su se pokazale takvima da je Apolonija izbrisao sa slike takozvani tijek povijesti, a da za njega znamo moemo zahvaliti samo Filostratovoj biografiji, dokumentu prilino sumnjive vjerodostojnosti. Ostali u dotvorci toga vremena bili su preputeni ak potpunijem zaboravu. Jedan je, meutim, bio on stvaran ili izmiljen, preivio u kran skoj tradiciji, postavi prototipom arobnjaka, a time po definiciji, crni ili zli arobnjak. I najstarija legenda o crnom arobnjaku u Zapadnoj povijesti, vezana je upravo uz njega. Lik je to koji se po javljuje kao imun Mag u Djelima apostolskim (Djela, VIII, 9-24), u pisanjima crkvenih otaca, i kasnijih komentatora. Faust je debitirao upravo u njegovom obliju. Postoji dokaz koji sugerira da je izvorni imun, osoba ili osobe na kojima se temelji njegov lik, bio sljedbenik hereze poznate kao gnosticizam. Epifanije, crkveni otac iz etvrtog stoljea, zaista ga i optuuje za osnivanje gnosticizma, to je prilino nevjerojatna tvrd nja. Drugi crkveni pisci prepriavaju da je za sebe tvrdio kako je Mesija, Sin Boji, pa ak i personifikacija Boga Oca. Opisuju ga ka ko putuje u drutvu prostitutke iz Tira, poznate pod imenom Helena, implicirajui namjernu identifikaciju, ako ne i reinkarnaciju Helene Trojanske. Jedno od imena koja joj se pridaju je i Sofija (Sophia), gnostiki izraz koji oznaava utjelovljenu Boansku Mudrost. Prema jednom komentatoru: Namjera je njenog prikazivanja kao bludnice, pokazati u koje je dubine uronio boanski princip, ukljuivi se u stvaranje . U Svetom Pismu, i kasnijoj crkvenoj predaji, imun djeluje kao vrsta lukavog protivnika, posrednik sila tame, bezbonih i neistih si-

la, kojima je novooblikovana kranska poruka bila otro suprotstav ljena. Tako se, u Djelima apostolskim, imun pojavljuje kao samoproglaeni Samarianin-udotvorac, i moebitni Mesija. Kao karizmatina linost, imao je vatrene sljedbenike kao i Petar, ali na njegov mnogo mraniji nain, bio je ribar ljudi i ribar dua. Prilikom susreta s Petrom, ponudio je apostolu novac za dar ozdravljivanja po laganjem ruku. Drugim rijeima, pokuao je kupiti iscjeliteljsku mo Duha Svetoga za sebine svrhe, od kuda i proizlazi grijeh simonije. On, je, takoer, stavljao u pitanje poloaj Isusa i autoritet Petra kao apostola. Susret je kulminirao kad je imun bacio simbolinu rukavicu, i izazvao Petra na vrstu duhovnog ili maginog dvoboja, u kojem su jedan drugome trebali parirati u udima. U poetku je imun doista i nadigravao Petra svojim udima koja su, povrinski, bila mnogo bljetavija. Za razliku od Petrovih, ona nisu proizlazila ni iz kakve boanske moi ili ovlatenja, ve, sredstvima obinog arobnjatva, iz mnogo sumnjivijeg i (prema crkvenim komentatorima) demon skog izvora. U tom smislu, ona su okaljana, pokvarena i neista. Iako zasljepljujua, ona su samo proizvodi varke, podvale, lukavstva ili prijevare, dodirujui samo povrinu svijesti, ali nemajui nikakve dublje vrijednosti. Nepotrebno je rei da imun, prema predaji, pada jui s visina na koje se sam uzdigao, biva diskreditiran. Obzirom na njegovo prikazivanje u Djelima apostolskim, imun je tek manja i nebitna figura, potkupljivi showman i arlatan, samo sitna prepreka koju treba skloniti s puta, dok Petar nastavlja, u svojoj slavodobitnoj misiji, prenositi evanelje Samarianima. Za kasnije kritiare, meutim, on postaje mnogo vie od bijednog Petrovog su parnika, kojemu Boje karte nisu naklonjene. Njega usporeuju sa samim Antikristom, njegovim utjelovljenjem ili poslanikom vrhov nog duhovnog neprijatelja. Za odane je krane taj izvorni arhi-arobnjak postao crnim magom. ambasadorom sila kozmikog zla. Moi kojima je raspolagao dane su mu od vrhunskog izvora zla i nepravde, Antikrista ili avla samoga. I svi kasniji arobnjaci bili su stigmatizirani kao imunovi sljedbenici. Obzirom na crkveno ue nje, nisu ni mogli biti nita drugo. Oigledno nisu mogli imati pristu pa boanskim moima, niti su mogli biti apostoli Sudnjeg dana, jer bi time ugrozili monopol Crkve na takvu mo. A svaka demonstracija moi, koja nije proizlazila iz slubeno priznath crkvenih izvora, mogla je biti samo demonska.

Tako je imun Mag pripremio put za Fausta, arobnjaka koji je sklopio sporazum s avlom. Slinost meu njima nije samo temats ka. Na njemakom, rije faust znai aka, koja moe, sa stano vitom zadrkom, biti metaforiki prikladna. Na latinskom, meutim, faustus znai onaj koji uiva naklonost, i upravo je to nadimak kojeg usvaja imun Mag. Prema profesoru Hansu Jonasu:
Znaajno je to to je u latinskoj sredini imun rabio nadimak Faustus (onaj koji uiva naklonost). To je povezano s njegovim stalnim nadimkom arobnjak, a injenica da ga je pratila He lena, za koju je tvrdio da je ponovno roena Helena Trojanska, jas no pokazuje da je ovo jedan od izvora legende o Faustu. Neko licina oboavatelja Marloweovih i Goetheovih drama smatraju da je njihov junak potomak gnostike sekte, a da je prelijepa Helena, koju je dozvao svojom djelatnou, neko pala Boja Misao, kroz ije e uzdizanje ovjeanstvo biti spaeno.

U Djelima apostolskim, imun Mag uistinu ne vidi sebe kao iz vorno zlog poslanika paklenih sila. No, ak i u to vrijeme, od sredine do kraja prvog stoljea, takvu bi figuru osudila veina idova, kao i sljedbenici tek nastajueg kranstva. Za idove, on bi bio vjerski ot padnik, ije djelovanje nadilazi slubeno prihvaene granice hramskog sveenstva, nacionalistikih mesijanskih sekti i poklonika mla dog rabinskog judaizma. Za one koji su prihvatili novu religiju, bilo da im je ona objavljena putem Jakova i njegove ranocrkvene sljedbe, ili putem obraenika Pavla, on bi bio jo gori. Smatrali bi ga supar nikim Mesijom, koji svojim tvrdnjama i radnjama posee za uzurpa cijom prerogativa istinskog Mesije. U tom smislu, on bi doista predstavljao anti-Krista. No, ako je lik arobnjaka utjelovljenog u imunu Magu zaista i bio nepoeljan u novozavjetnoj Palestini, postojale su druge sredine u kojima je on bio i vie nego dobrodoao. Tijekom prvog stoljea, najvanije takvo mjesto bio je Egipat, posebice grad Aleksandrija.

Aleksandrija,

srce grkog Egipta

Prije vie od pola tisuljea, uspostavljeni su srdani odnosi izmeu Egipta i Grke. Jo 610. godine prije Krista, u delti Nila, osnovano je grko naselje, kao trgovako sredite, a grka je vojska, koja je vodila vlastite ratove protiv perzijske ekspanzije, esto pomagala Egipani-

ma protiv slinih perzijskih upada. Za razliku od Grke, meutim, Egipat nije bio sposoban oduprijeti se napadaima. Od 525. do 332. godine prije Krista, Egipat je trpio perzijski jaram. 343. godine, Nektanebo II, posljednji faraon, pobjegao je u etiopski egzil, i Egipat drevnih dinastija prestao je postojati. Hramove, svetita, spomenike, i itave gradove unitili su perzijski osvajai i ostavili ih u ruevinama. Kad je Aleksandar Veliki uao u Egipat 332. godine prije Krista, egipatski narod ga je pozdravio kao osloboditelja. Snage perzijske okupatorske vlasti pruile su slab otpor, i bile su ubrzo poraene. Go dinu dana kasnije, 331. godine, makedonski zapovjednik osnovao je grad, koji, ak i danas, nosi njegovo ime. Ubrzo je napustio zemlju, i nikada se vie nije vratio. Osam godina nakon toga umro je u Babi lonu, a njegovo su neizmjerno carstvo, koje se protezalo do Indije, meu sobom podijelili njegovi generali. Jedan od njih, Ptolemej, na slijedio je Egipat, i njime vladao od 305. godine, kao kralj Ptolemej I. Time je zapoeo dinastiju grkih monarha, koji su vladali Egiptom sve dok Kleopatra, posljednji Ptolemejevi, nije umrla 30. godine prije Krista. Kleopatra je poinila samoubojstvo, doznavi da je njezino bro dovlje, i ono buntovnog Rimljanina Marka Antonija, porazio Oktavijan, posinak Julija Cezara, u bitci kod Akcija. 27. godine prije Krista. Slavodobitni se Oktavijan tada proglasio carem, uzeo ime August, i uspostavio Rimsko Carstvo. Egipat je, tako, postao rimskim satelit om, kojim je upravljao prefekt, izravno odgovoran samo caru. Slje dea tri i pol stoljea, Egipat je bio itnica Rima. Aleksandrijski bro dovi prevozili su ito preko Sredozemlja, u poetku u Italiju, potom u udaljene ispostave Rimskog Carstva, a naposlijetku, od 324. godine, u novoosnovani grad, Konstantinopol. Za vladavine grke dinastije Ptolemejevia, Egipat je pruao mo gunosti za dobivanje zemlje, drutvenog poloaja i lake zarade. Pri rodno, to je privuklo rijeke doseljenika, od kojih su mnogi bili siro mani, a sada su vidjeli mogunost za poboljanje svojih prilika, pa ak i za stjecanje monih poloaja u vlasti. Pritjecanjem grkih doseljenika, Egipat se helenizirao i dramatino transformirao. Pri mjerice, Egipani su oduvijek pili pivo, dok su Grci, meutim, pili vino, to je izazvalo potrebu za sadnjom vinograda. Dok je veina Egipana nosila lanenu odjeu, Grci su odijevali vunenu, to je pro uzroilo uvoz ovaca. Ne prihvaajui nikakva nadomjestka za masli novo ulje, Grci su uzgojili i maslinike. Izgradili su i nove gradove,

smjetene na vanim trgovakim putovima. Kako bi poveali po ljoprivrednu proizvodnju, svojom su tehnolokom strunou reorga nizirali zemljita kultivacijom, pospjeenim sustavom navodnjavanja i isuivanja movara. Uvezeno eljezo omoguilo je izraivanje po ljoprivrednog orua, kvalitetnijeg od onoga koje se prije toga koristi lo u Egiptu. Bankarstvo je postalo temeljnom sastavnicom helenizirane egi patske ekonomije. Osnovana je slubena kraljevska banka sa sredi tem u Aleksandriji i svojim podrunicama u cijeloj zemlji. Budui pridruena Ptolemejskoj kraljevskoj riznici, banka je mijenjala i po suivala novac, primala pologe i nudila zajmove. Takve su olakice, naravno, bile dostupne prvenstveno Grcima. Domae egipatsko sta novnitvo nije uivalo jednake povlastice. Za vladavine Ptolemejevia, Egipat je, openito uzevi, napredo vao, kako doseljenici tako i domae stanovnitvo. Pred kraj Kleopatrine vladavine, bogatstvo zemlje bilo je neizmjerno. Prema jed nom podatku, godinji obraun iznosio je 294 tone zlata, 45 300 tona penice, to je dananji ekvivalent stotinama milijuna US dolara. U zoru kranske ere, kada je Egipat preao u ruke Rima, penica je bi la najvanije dobro na svjetskom tritu toga doba. Nijedna domena Rimskog Carstva nije donosila usporedivi prihod. Ako se Egipat, u cjelini, razvijao, najbolja manifestacija tog raz vitka bio je grad Aleksandrija. Iako nikada nije postala slubenom egipatskom prijestolnicom. Aleksandrija je uivala jedinstveni polo-" aj. U njoj je bila smjetena rezidencija Ptolemejskih monarha, a i kasnije rimskog prefekta. Obiavalo se govoriti da je Aleksandrija od Egipta, a ne u Egiptu. Tijekom prvog stoljea kranske ere, Aleksandrija je bila na jbogatiji, najurbaniji, najsvjetskiji, najkulturniji i najciviliziraniji grad grko-rimskog svijeta, i svjetsko trgovinsko sredite bez premca. Broj njezinog stanovnitva procjenjivao se na 500 000, nadmaujui tako svaku metropolu na Sredozemlju. Grad je bio uven po svojoj arhitekturi. Jedna od najpoznatijih aleksandrijskih graevina bio je svjetionik s Pharosa, koji se ubraja meu sedam uda starog svijeta. Izgraen na otoku Pharosu, svjetionik je bio povezan s gradom 1300 metara dugim zidom. Utvrda je bila visoka 120 metara, poput suvremene etrdeseterokatnice. Bila je izgraena od svjetlucajueg bijelog kamena, a nadvisivao ju je masivni Zeusov

Egipat za vrijeme grke vladavine, od 332.-30.god.pr.Kr.

kip. Na samome vrhu ovoga zdanja neprestano je gorjela vatra, iju je svjetlost, daleko na morsku puinu, reflektirao sustav zrcala. Prema jednom podatku, sam grad imao je vie od 800 taverni, 1500 kupalita, 2400 hramova, i vie od 4 000 kua. Postojala su i kazalita, stadion za igre, forum, velika trnica, velianstveni gymnazium, brojni javni parkovi, i sveti gajevi. Postojala su sudita, vojni objekti i nebrojeni spomenici. Na ulazu u Augustov hram stajala su dva stuba, kasnije poznata kao Kleopatrine igle, od kojih jedan da nas stoji na Embarkmentu u Londonu, a drugi u njujorkom Central Parku. Sve te graevine bile su u bijelom mramoru, ija je bjelina, prialo se, pri svjetlosti sunca bila zasljepljujua. Meu najveim aleksandrijskim atrakcijama toga vremena, bilo je balzamirano Aleksandrovo tijelo, umotano u laneno platno, prene seno iz Babilona u metropolu koju je osnovao. Tijelo velikog zapo vjednika poivalo je u zlatnom sarkofagu, smjetenom u velian stvenoj grobnici, koja je postala mjestom hodoaa. Vjerovalo se da je sarkofag ukrao, oko 89. godine prije Krista, jedan od Ptolemejskih kraljeva, kojemu je bio potreban novac. Grobnica je preivjela neto due, a posljednji se put spominje u povijesnim zapisima iz 215. go dine, kada ju je posjetio rimski car Karakala. Meutim, za mnoge ljude toga vremena, a sasvim sigurno i za kasnije narataje, dragulj u aleksandrijskoj kruni bila je njezina veli ka knjinica. Njezine bibliografske zbirke nadmaivale su druga znanstvena sredita, kao to su Atena i Korint, a Aleksandrija je pos tala vrhunskim mjestom uenosti cijelog klasinog svijeta. U Aleksandriji su, zapravo, postojale dvije velike knjinice. Jedna od njih, vea, bila je izgraena u bijelom mramoru i povezana s Muzejem, ije je izvorno ime bilo Mouseion, ili Hram Muza. Manja knji nica bila je smjetena u hramu posveenom bogu Serapisu. Mouseion je prvobitno bio kultni centar, sveto mjesto posve eno Muzama. S rimskim reimom, koji je zamijenio Ptolomejevie, poprimio je svjetovniji karakter, evoluirajui u drevni ekvivalent suvremenog sveuilita. Smjeten u blizini mora, ponosio se svojim natkrivenim etalitima, arkadama s klupama, dvoranom u kojoj su uenjaci zajedno jeli, sobama za privatne studije, stambenim etvrti ma, predavaonicama i kazalitima. Njegove lanove subvencionirao je sam Mouseion. Nisu plaali poreze, primali su besplatne obroke i smjetaj, dobre plae, i brojne druge ugodnosti, ukljuujui i sluge.

Mouseion je osnovao, izmeu 300. i 290. godine prije Krista, Ptolemej I, obrazovan ovjek, u ijem su se drutvu nalazili umjetni ci, filozofi, pjesnici i ostali pisci. Ptolemej je izdao dekret, kojim se sve knjige pronaene na brodovima u aleksandrijskim lukama, imaju zaplijeniti i prepisati. Kopije su, potom, bile dane vlasnicima knjiga, a izvornici pohranjeni u Mouseionu. Ptolemej je, takoer, zapovijedio da se izrade kopije knjiga iz drugih knjinica, poput one u Ate ni, a kupovale su se i privatne zbirke iz cijeloga svijeta. Ptolemejev bibliografski ar nastavili su i njegovi nasljednici. Knjinica je konano obuhvaala prostor od deset dvorana, a svaka od njih bila je posveena jednom podruju znanja. Kao i svjetionik s Pharosa, aleksandrijska se knjinica smatra jednim od sedam uda staroga svijeta. Tekstovi su se uvali u obliku svitaka od papirusa, od kojih je veina sadravala dva ili vie odvojenih djela. U danima svo je najvee slave Mouseion je imao oko 500 000 takvih svitaka, dok je manja knjinica, povezana sa Serapisovim hramom, sadravala os talih 40 000 svitaka. Sve je bilo precizno oznaeno i katalogizirano. I sve je bilo dostupno, ne samo obrazovanoj eliti ve i irokoj javnosti, svakome tko je imao elju za uenjem. Veina materijala koji se drao u gradskim knjinicama, bio je na grkom. Nakon rimskog osvajanja, taj je materijal bio nadopunjen latinskim tekstovima. No, postojala su i djela na mnogim drugim je zicima, i iz mnogo dalje prolosti, primjerice, komentari zoroasterskih tajnih spisa, koji su, kako se ini, bili kopije drevnih egipatskih radova. Poput mnogih drugih knjinica, i aleksandrijska je bila tragino ranjena okrutnou rata i ekscesima doktrinarnog fanatizma. Godine 48. pr. Kr., Julije Cezar je okruio grad. Vatra se irila od pobijeenog egipatskog brodovlja, k zgradama na obali, i 70 000 svitaka je, prema izvjeima, uniteno u Mouseionu. Mnogi od njih bili su nado mjeteni, ali od kraja 3. stoljea poslije Krista nadalje, aleksandrijske su knjinice neprestano ugroavali valovi perzijskih osvajaa, rimski car Dioklecijan i strastveni krani. ini se da je, do etvrtog stoljea, glavna knjinica, Mouseion, bila unitena ili reducirana do te mjere da se vie nije ni spominjala u povijesnim zapisima. Konano je 391. godine, kranska rulja, predvoena aleksandrijskim patrijar hom, unitila manju knjinicu u Serapisovu hramu, kao i sam hram. Gubitak bogatog aleksandrijskog znanja, jedna je od najveih kata-

strofa u povijesti zapadne civilizacije. Nepravda je to, za koju kr anstvo zapravo nikada nije bilo pozvano na odgovornost. Kranski su fundamentalisti, ak i danas, i vie nego pripravni spaljivati knjige u ime vjere. Veliinu gubitka najbolje doaravaju neki od uvaenih imena po vezanih s Aleksandrijom i njezinim knjinicama. Meu njima bili su Euklid, matematiar iju geometriju i danas uimo, te Eratosten, koji je zakljuio da je Zemlja kugla i izraunao njezin promjer. U Aleksandriji su djelovali i astronomi i astrolozi poput Ptolomeja, te lije nik Galen, ije je uenje utjecalo na medicinsku misao idueg tisu ljea i pol. Bio je tu i egipatski sveenik i povjesniar Maneto, iji je pregled egipatskih kraljeva i dinastija i danas vaei. Crkveni oci i teolozi, poput Origena i biskupa Klementa, djelovali su u Aleksandriji, kao i poznati gnostiki uitelji Valentin i Bazilid. A bio je i veli ki broj filozofa, kao to su, primjerice, Plotin, Proklo i helenizirani idov Filon, ija su uenja utjecala na kasnije mislioce. Moe se, stoga, zakljuiti da je Aleksandrija u zoru kranske ere, bila prava mjeavina razliitosti. Gradsko je stanovnitvo bilo sastavljeno od ljudi svih rasa, kultura i vjera poznatoga svijeta, i to je inilo svjetsku metropolu iji se suvremeni ekvivalenti mogu pronai jedino u takvim sreditima kao to su London i New York. Osim do maih Egipana, bilo je i predstavnika iz svakog kutka Sredozemlja u kojem se govorilo grki, ne samo s grkog kopna i otoka, ve i sa Si cilije, iz Sirije, Turske i Male Azije. Bilo je Babilonaca, Arapa, Perzijanaca, Kartaana, Talijana, panjolaca, i Gala iz Francuske. U Aleksandriji je postojala i najvea idovska zajednica izvan Judeje. Kao i ostale etnike zajednice u Aleksandriji i idovi su imali svoju etvrt. Iako su u Jeruzalemu traili duhovno vodstvo i plaali godinji porez za tamonji Hram, oni su se, u svojim navikama, na inu ivota i mnogim drugim pogledima, helenizirali. Mnogi su bili oenjeni grkim enama. Mnogi, pak, vie nisu govorili hebrejski, pa su se slube u jednoj velikoj i mnogim manjim sinagogama vodile na grkom jeziku. Sluili su se i grkim prijevodima Tore. Neki od svitaka pronaenih u Kumranu, na Mrtvom moru, bili su na grkom i napisani na papirusu, to upuuje na aleksandrijski izvor. idovi su uivali najvii poloaj meu svim ne-Grcima u Alek sandriji, sa znaajnim stupnjem autonomije. Primjerice, imali su svo je sudove, voe, a neki su se uzdigli i na vrlo visoke poloaje. Kae

se da je jedan Ptolemejevi povjerio upravljanje dravom i nadzor nad vojnim snagama dvojici idova. Dva generala u vojsci Kleopatre III bili su idovi. Kad je pala dinastija Ptolemejevia, nastao je neizbjeni sukob izmeu idovske zajednice i novog rimskog reima, koji je izrastao u snani i do tada nevieni antisemitizam. U to doba, u Palestini su iz bijale neprestane pobune protiv rimske okupacije. Godine 66. posl. Kr., planuo je veliki ustanak u Judeji, koji e potrajati jo osam godi na. Kako je rimska vojska postupno ponovo uspostavila imperijalnu vlast u zemlji, mnogi mesijanski idovski pobunjenici, zeloti i sikarijci (sicarii), potraili su utoite u Aleksandriji, gdje su nastojali podii novi ustanak. Kasniji neredi u Judeji, samo su pridonosili io nako prisutnom antisemitskom raspoloenju. Do sredine drugog sto ljea, nekad mnogobrojna idovska zajednica, bila je prorijeena. U to je vrijeme aleksandrijska slava jo bila na vrhuncu. ak e tiri stoljea nakon toga, rimski povjesniar Amnijan Marcelin ovako je pisao o Egiptu: Ovdje, prije negoli u neku drugu zemlju, dolaze ljudi iz mnogih kolijevki razliitih religija. Oni jo uvijek brino njeguju svete obrede koji su im preneseni putem tajnih svitaka. Pitagora i Platon, navodi Amnijan, svoju su mudrost u velikoj mjeri stekli upravo u Egiptu. Iako, dodaje on, u Aleksandriji postoje fontane takve mudrosti: ...jo se i sada u tome gradu mnogo ui, jer postoje brojni uitelji iz razliitih sekti, a mnoga tajna znanja objanjavaju se geometri jskom znanou. Meu njima nije mrtva ni glazba niti harmonija. Nekolicina se jo uvijek bavi promatranjem kretanja zvijezda, a veliki je i broj uenih aritmetiara. Pored njih postoje i mnogi koji su dobro upueni u vjetinu proricanja. Amnijan Marcelin zakljuuje: Ako itko ozbiljno poeli proiriti svoje znanje o raznim granama boanske mudrosti, ili se posvetiti ispitivanju metafizike, taj e spoz nati da cijeli svijet ovakvu vrstu znanja duguje upravo Egiptu. Ako je Aleksandrija, na vrhuncu svoje slave, bila sredite trgo vine dobrima, ona je, takoer, kao mjeavina razliitih naroda, kulto va, vjera i filozofija, bila i sredite trgovine idejama. Grad je, u cjeli ni, bio mrea i kriite svih znanja poznatog svijeta. Na njegovom

podruju bila je zastupljena gotovo svaka religija i svaki nain raz miljanja. S kultovima koji su proizlazili iz religije drevnog Egipta iz vre mena faraona, a moda i prije, mijeali su se i stapali kultovi razli itih grkih boanstava, kao i kultovi Aleksandra Velikog i Ptolemej ske dinastije, iji pripadnici nisu osjeali grinju savjesti zbog svoje deifikacije. Od posebnog je znaaja bio kult boga Serapisa. Serapisa se najbolje moe opisati kao namjerno izmiljeno i sintetizirano bo anstvo, koje je trebalo upuivati na slinosti izmeu Grka i Egipana. Prema jednom komentatoru, Serapis je, u stvarnosti, bio rezul tat istraivanja grupe filozofa i sveenika, koji su prikupili poneto iz svih izvora i spojili sve ideje i atribute koji bi bili od neke koristi. Kult Serapisa bio je osobito potican od strane Ptolemejske dinastije, jer je transcendirao religijske razlike u svrhu odravanja javnog reda. Dijelom je proizlazio iz drevnog kulta svetog bika, Apisa, ije je sre dite neko bilo u staroj egipatskoj prijestolnici, Memfisu. Kult Api sa, pak, sadravao je elemente jo starijeg kulta Ozirisa. Tako se Se rapis esto prikazuje kao suprug i pratitelj Izide, drevne egipatske boice-majke. Stoga se napisi na grkom, koji se odnose na Serapisa, prevedeni na demotske hijeroglife, odnose na Ozirisa. Za grke po trebe, meutim, Serapis se stopio sa Zeusom, te se esto pojavljivalo ime Zeus-Serapis. Serapis se, takoer, povezivao i s drugim egipat skim boanstvima i grkim bogovima, poput Amona i Posejdona. U svakom dijelu Egipta postojao je Serapisov hram, a onaj u Aleksandriji bio je jedan od njenih najveih arhitektonskih osobitosti toga vremena. Nakon rimskog osvajanja, pojavili su se kultovi rimskih boan stava, kao i romanizirane verzije grkih boanstava, a budui da je i sam prozvan bogom, i kult rimskoga cara. Bilo je tu i gorljivih pristalica kulta istonomediteranske boice Kibele, iji su sveenici-kastrati bili, kako se ini, uobiajena pojava u ivotu Aleksandrije. Po stojao je i kult Ahure-Mazde, sredinje figure perzijskog zoroastrizma. Djelovali su tu i uitelji i sljedbenici takozvane gimnosofije linduizma, budizma i uz njih vezanih filozofija, jogijskih disciplina i Irugih metodologija uvezenih iz Indije. I, kao to smo ranije napo menuli, u Aleksandriji je ivjela, po brojnosti odmah nakon grke, vrlo utjecajna idovska zajednica. Sredinom prvog stoljea, nova vjera, koja e kasnije postati poz lata kao kranstvo, poela je uspostavljati sve vre korijene u

aleksandrijskom drutvu. Kako bi preivjela u tom moru religioznih raznolikosti, morala se prilagoditi. Trebala je odbaciti odreene, spe cifino mesijanske i judaistike aspekte svoje palestinske provenijen cije. Morala je postati profinjenijom, transcendirajui simplicizam Pavlove poruke upuene njegovu razularenom stadu. Prema jednom komentatoru, kranstvo, ukoliko je eljelo postati neto vie od re ligije za neobrazovane i priproste, moralo je usvojiti postulate grke filozofije i znanosti. Kao posljedica, kranstvo u Aleksandriji preuzelo je potpuno novi smjer. Pod patronatom najprije biskupa Klementa, a zatim i Origena, njegova nasljednika, kranski su se te olozi poeli upoznavati s grkom milju - s uenjima stoika, Aris totela i Platona. Tako intelektualno potkovani, upustili su se u dija log s poganima, koji se ubrzo pokazao kao dijalog izmeu intelek tualno jednakih. Treba, meutim, rei, da su oni vrlo esto dijelili ista miljenja i stavove. Origen, jedan od najutjecajnijih crkvenih ota ca, bio je uenik onog istog aleksandrijskog uitelja kao i Plotin, utemeljitelj kole poganske filozofije, openito poznate kao neoplatonizam. Kranska koncepcija Logosa proizala je iz interpretacije heleniziranoga idova, Filona. Danas se obino pravi razlika izmeu teologije i filozofije. Teo logija se smatra intelektualnom formulacijom, pa moda ak i racio nalizacijom vjere, uvjerenja ili religioznog sustava koji se odnose na boansko ili numinozno. U tom smislu, teologija se smatra poku ajem izravnog obraanja svetom. Filozofija se, s druge strane, sma tra neto svjetovnijom, u tradicionalnom smislu te rijei. Filozofija moe biti isto svjetovna. Ali, ona u jednakoj mjeri kao i svaka teologija moe biti metafizika. No, ak ni onda, njoj se nee pridavati ona dimenzija svetog koju posjeduje teologija. Mnoge religije sma traju podrijetlo teologije boanskim. Filozofija je, meutim, sutinski ljudska. U prvim stoljeima kranske ere takva fina razlikovanja nisu igrala ba nikakvu ulogu u drutvenom ivotu Aleksandrije. Teologija i filozofija bile su povezane i isprepletene do takvoga stupnja da su granice meu njima bile gotovo neraspoznatljive. Tako je inte lektualno okruje Aleksandrije sauvalo ne samo raznolikost reli gioznih uvjerenja i njima pripadajuih teologija, ve i ono to bismo danas nazvali filozofskim sustavima. Filozofija i teologija uivale su jednako povlaten, jednako uzvieni status. Kao komplement kul tovima, sektama, kolama misterija i religijama Aleksandrije, iznje-

drila su se filozofska uenja. Aristotel, svojevremeno mentor Alek sandra Velikog, zadobio je znaajan broj sljedbenika, a njegova je misao ostavila dubok trag u kranskoj doktrini. No, u jednakoj se mjeri tovao i Platon, ija su uenja uspostavljala jo vru svezu izmeu kranstva i poganstva. Kroz mistine filozofe poput, pri mjerice, Plotina, platonika je misao svoj veliki procvat doivjela u obliku neoplatonike filozofije. Ugled su uivali i ostali filozofi, po sebice neki pretsokratovski uitelji vie-manje mistine orijenta cije, kao to su bili Pitagora i Heraklit. U Aleksandriji su tako istovremeno djelovali kultovi, sekte, reli gije i filozofske kole najrazliitijih orijentacija, u okruju meusob nog potovanja, razmjene znanja i neprestane i dinamine suradnje. Oblici miljenja koji su proizali iz takve interakcije openito se na zivaju sinkretistikim. Aleksandrijski e sinkretizam izvriti pre sudan utjecaj na evoluciju i razvitak zapadne svijesti, zapadnih stavo va i zapadnih vrijednosti. Jedan od najznaajnijih proizvoda aleksandrijskog sinkretizma bio je amalgam koji e kasnije koalirati s magi jskom tradicijom Zapada - tradicijom kojom je, onakav kakvim smo ga prvi puta susreli u doba renesanse, bio proet Faust. Ta se tradicija moe s punim pravom nazvati hermetizmom, ili hermetikom milju.

Zagonetke hermetizma
A ovjek je stoljeima zurio uvis kao to on zuri u ptice u letu. Kolonada iznad njega nejasno ga podsjeti na neki drevni hram, a jasenova palica, o koju se umorno podupirao, na svinuti augurski tap. Osjeaj straha pred nepoznatim pokrene se u srcu njegova umora, strah od znakova i slutnja, od onog ovjeka slina sokolu ije je ime nosio i koji se vinuo iz svoga zarobljenitva krilima spletenim od vrbovih iba, od Thotha, boga pisaca, koji je pisao trskom na ploici i na svojoj uskoj ibisovoj glavi nosio mjeseev srp. Nasmijei se pri pomisli na taj lik tog boga, jer se sjetio na nekog suca crvena nosa s vlasuljom koji stavlja zareze na spis to ga dri lakat daleko od sebe, i znao je da ne bi upamtio imena onoga boga da nije slino nekoj irskoj kletvi. Tako je, u knjizi Portret umjetnika kao mladia, Stephen Dedalus, Joyceov glavni junak, prizivao u sjeanje boanstvo koje je za uzimalo najvanije mjesto u hermetikoj misli. Hermetizam svoje

podrijetlo vue od lika poznatog kao Thot, Thot-Hermes, Hermes-Tri Puta Najvei, ili Hermes Trismegistus. Jo se prije razdoblja aleksandrijskog sinkretizma vjerovalo da je Thot-Hermes stvarna osoba. Tako je, na primjer, i Platon pekulirao o tome je li Thot bog ili samo boanski ovjek. Za aleksandrijski je sinkretizam on esto (iako ne i uvijek) bio smrtnik koji iz boanskoga svijeta prima otkrivenja, te konano i sam, putem samoproienja, postie bes mrtnost, ali ostaje meu ljudima kako bi im razotkrio tajne boan skog svijeta. Kasnije -jo u sedamnaestom stoljeu - lik koji je do tada bio poznat pod imenom Hermesa Trismegistusa i dalje se sma trao povijesnom istinom. Sve do tada smatrali su ga jednim od drev nih mudraca, esto ga usporeujui s Mojsijem, Zaratustrom i Pitagorom. Prema nekim komentatorima, za njega se vjerovalo da je bio njihovim prethodnikom i Mojsijevim uiteljem. Danas je openito prihvaeno da u stvarnosti nikada nije posto jala nijedna osoba koja bi se mogla poistovijetiti s Thotom-Hermesom. Za mnoge se tekstove, koji mu se pripisuju, zna da potjeu od razliitih autora, ija su djela sastavljana tijekom podueg vre menskog razdoblja. Ti su pisci svoja djela pripisivala ovjeku-bogu s glavom ibisa. Svoja su uenja podastirali kao da dolaze od njega, kao da ih je on sam diktirao, ili, u najmanju ruku, da nose peat njegova autorstva. U ranijoj je egipatskoj mitologiji lik s ibisovom glavom bio poz nat kao Djeuti (itaj oti). Kako se njegovo ime razvilo u Thot - pod sjeajui, kako bi Joyce rekao, na jednu irsku prisegu - ostaje narazjanjeno. Moda je tako zvualo u uima Grka ili na njihovim usna ma. Isto tako nije jasno niti zato je Thot tri puta najvei.Neki hermetiki tekstovi objanjavaju njegovu trostruku veliinu kao po sljedicu triju inkarnacija. No. ta mu se trostruka veliina, kako izgle da, priznavala i mnogo prije negoli su sastavljeni ovi tekstovi. Jedan zapis, koji datira iz 172. godine prije Krista, spominje Thota, tri pu ta velikog. Jo raniji zapis, iz treeg stoljea prije Krista, odnosi se na Thota, Tri Puta Najveeg. U drevnoj egipatskoj umjetnosti on se obino pojavljuje u obliku iz citirane Joyceove evokacije - u liku ovjeka s ibisovom glavom. S vremenom je, meutim, on postao samim ibisom. U svakom sluaju, ibis je bio njegov sveti simbol. Njegovi su kultovi bili vezani uz ibisa, a tko bi god ubio ibisa kanja vao se smru. Meutim, Thotove manifestacije nisu bile ograniene

iskljuivo na pticu ibis. esto su ga prikazivali i kao bijelog majmu na, ili bijelog babuna. Kao egipatsko boanstvo, Thot je obnaao brojne funkcije. Bio je bog mjeseca, iji je simbol bio polumjesec, a srebro njegova svetinja. Djelovao je kao psihopomp, odnosno, inicijator u najmranije tajne. Sluio je kao straar ili uvar vrata podzemlja; i u tom je svojstvu va gao due umrlih, kako bi odredio njihovu posmrtnu sudbinu. Njemu se pripisivao izum pisma te ga se esto, kao u Joyceovoj evokaciji, prikazivalo kako trskom urezuje hijeroglife na ploicu. Upravo zato to se pisanje smatralo maginom radnjom - rijei boje ili bo anske rijei - Thot je bio i bog magije, vrhovni mag-uitelj koji je u tajne svoga umijea inicirao odabrane meu ljudima. U nekim su se pogledima Thotove djelatnosti djelomino pokla pale s onima grkog Hermesa. Tako je za vrijeme dinastije Ptolomejevia bio izjednaen s grkim boanstvom, ije mu je ime bilo pridodano. Ali, Thot-Hermes je bio mnogo sjajnija figura nego li je to bio njegov grki dvojnik. Tekstovi s aleksandrijskih papirusa: prikazuju novog sinkretistikog Hermesa kao kozmiku silu, stvo ritelja neba i zemlje i svemogueg vladara svijeta. Upravljajui sudbinom i pravdom on je i gospodar noi i tajni smrti - odatle njegova esta povezanost s mjesecom (Selenom) i Hekatom. On zna sve to je skriveno pod nebeskim svodom i pod zemljom, pa ga se, sukladno tome, spominje kao davatelja znamenja - cilj mnogih magijskih invokacija koje se upuuju Hermesu, jest otkri vanje tajnih informacija, esto putem prizivanja boga u snu. Djela posveena Thotu-Hermesu, ili ona koja se na nj odnose, brojna su, te vrlo esto nejasna i nepotpuna. Mnoga su od njih proeta graom iz razliitih izvora. Mnoga se od njih vremenski podudaraju ili preklapaju s nekim drugim religijama, kultovima, filozofskim tra dicijama i kolama one misli, koja je obiljeavala aleksandrijski sinkretizam. Takav je, primjerice, bio sluaj sa sedamnaest glavnih dijaloga poznatih pod skupnim nazivom Corpus Hermeticum. Postoji i oko etrdeset izvoda i odlomaka prikupljenih oko 500. godine posli je Krista i uvrtenih u djelo Anthologium, Ivana iz Stobija. Tu su i tri teksta napisana na papirusu koptskim jezikom, a koji predstavljaju dio rukopisnog materijala otkrivenog u Nag Hamadiju u Egiptu, 1945.godine. Postoje i drugi odlomci koji su sauvani samo zahva-

ljujui odabranim citatima u djelima ranokranskih teologa. Postoje i mnoga praktina djela koja se odnose na astrologiju, kao to je Li ber Hermetis, te na alkemiju. Konano, valja spomenuti i dva neto kasnija djela koja su osobito znaajna. Jedno od njih je magijsko i astroloko djelo Picatrix, a drugo, moda i najpoznatije, jest takozvana Tabula Smaragdina ili Smaragdna ploa, koja se openito smatra na jsaetijim, a ujedno i najodreenijim prikazom hermetike misli. Hermetizam odraava tradiciju potpuno suprotnu onoj Aristote lovog atenskog racionalizma. Ponekad se, zaista, i sam proglaava nespojivim s dominirajuim grkim duhom, pozivajui se, umjesto toga, na naslijee drevnog Egipta. Tako, na primjer, u esnaestom di jalogu Corpusa Hermeticuma, Thot-Hermes objavljuje da e se smi sao njegova djela: potpuno izgubiti jednom kada Grci zaele prevesti na jezik na nji hov, i tako piui, potpuno izobliiti istinu... Samo na jeziku naih otaca, ova predaja uspijeva sauvati svoje istinsko znaenje. Upravo pravilno izgovaranje i zvuk egipatskih rijei u sebi sadre energiju predmeta na koje se odnose. U hermetizmu, kao i u hebrejskom jeziku i kasnijoj judaistikoj Kabali, zvukovi, rijei, pa ak i pojedina slova, predstavljaju neku vrstu spremita koja sadre odreeni oblik boanske ili magine mo i, kao to su baterije napunjene elektrinom energijom. Openito uzevi, hermetizam predstavlja mistinu predaju, skup mistinih uenja ili oblik mistine misli. Poput drugih slinih preda ja, uenja i misli, on odbacuje svako pojednostavljivanje i slijepu vje ru. On porie kodificiranu dogmu, nunost tumaenja i autoritet sve enika. On, takoer, odbija prihvatiti racionalni um kao vrhovni me hanizam spoznaje stvarnosti. Upravo suprotno, on naglaava i uzdie mistino ili numinozno iskustvo, odnosno, izravno primanje svetog znanja i neposrednu spoznaju apsolutnog.

Hermetizam i gnosticizam
U rjeniku aleksandrijskog sinkretizma, takvo se neposredno znanje oznaavalo rijeju gnoza. Ta je rije dovela do zbrke u termi nologiji, koja se nastavila kroz stoljea a prisutna je ak i danas. Kao posljedica toga, hermetizam se vrlo esto poistovjeivao s onime to je openito bilo poznato kao gnosticizam ili gnostika misao.

Rije gnosis znai, jednostavno, izravnu spoznaju. U tome je smislu hermetizam doista gnostikog usmjerenja. Meutim, u Aleksandriji toga doba istovremeno su postojali mnogi kultovi, sekte, uenja i kole misli. S time u svezi, mnogi se oblici hinduizma, budizma i, posebno, taoizma, mogu smatrati gnostikim uenjima. Takvima se mogu smatrati i odreeni oblici kranstva, judaizma i kasnijeg is lama. Izraz gnostiki, u svijetu aleksandrijskog sinkretizma, naj ee se rabio u kolama koje su bile izrazito dualistike. Dualizam, kako i sama rije govori, pretpostavlja suprotnost, esto i sukob izmeu dva antitetika (oprena) principa, dvije suprotstavljene hi jerarhije vrijednosti, dvije suprotne stvarnosti. U dualizmu odreeni aspekti stvarnosti imaju prednost pred drugima. Odreeni aspekti stvarnosti ne priznaju se jer ne postoje, jer su manje vrijedni, ili, pak, zli. Po svome razlikovanju due od tijela, odnosno, duha od nepreporoene prirode, kranstvo je, u svojoj sutini, dualistiko. U svijetu aleksandrijskog sinkretizma, rije gnoza najee su rabile dualistike sekte koje su razlikovale duh od materije. Materija se odbacivala kao sutinsko zlo. Svijet fenomena, kao materijalna tvorevina, smatrao se djelom nieg i zlonamjernog boga. Stoga su se materija, kao i njezina tvorevina, morale preobraziti kako bi se sjedi nile s viim i istinskim bogom, vladarem istoga duha; upravo se na to jedinstvo odnosio pojam gnoza. Takva je bila orijentacija aleksandrijskih dualistikih sekti. Njihova je misao vjerojatno proizlazila iz slinog dualizma perzijskog zoroastrizma. Kasnije e se ona po novno iznjedriti u Perziji, u obliku Manijeva uenja, te e postati po znata kao maniheizam. Pojavit e se jo jednom, i to u srednjovje kovnoj Europi, kao osnovni element katarske i bogumilske hereze. Upravo zbog vanosti koju su pridavali gnozi, gnosticizam je postao neraskidivo vezan uz aleksandrijske dualistike sekte. Tako je, naalost, ostalo sve do danas, te se gnosticizam i dualizam nerijetko smatraju sinonimima. Ovo zasigurno nije bilo posljednji put da se nekoj rijei, koja je nekad imala itav spektar znaenja, zbog njezine zloporabe od strane raznih interesnih skupina, oduzme iri smisao, ograniavajui je samo na njezino usko i idiosinkrazijsko znaenje. Treba samo podsjetiti na rije demokracija, kojom su se razmetali suvremeni totalitaristiki reimi, kako ljeviarski tako i desniarski. Tu je i rije gay, koja se uobiajila meu homoseksual-

nim glasnogovornicima. Nastavi li se tako, budue e generacije - us prkos onome to je Yeats imao na umu - pogreno tumaiti pjesmu Lapis Lazuli kao himnu homoseksualnosti. Upravo je ovakvim putem gnosticizam izjednaen s dualizmom. Posljedica je toga bila da su mnogi kasniji komentatori, naavi kako se i hermetizam poziva na gnozu, zakljuili da hermetizam mora biti dualistiki - ili, pak, da se radi o pogreci te da uope nije rije o gnostikom uenju. Dualistike su sekte, tako, podijelile stvarnost. Jedan njen dio oz naile su zlim i odbacile ga. Gnoza je za njih predstavljala proces nadilaenja materijalnog svijeta i sjedinjavanja s istim duhom. U ovom se procesu odbacuje sve ono to ljudsku prirodu ini jo ljudskijom. Za razliku od gnosticizma, hermetizam je priznavao samo jednu stvarnost, samo jedno sve. Stvarnost je u svim svojim vidovima pred stavljala sveobuhvatnu, jedinstvenu cjelinu u kojoj su sve dihotomije, sve razlike izmeu tijela i due, duha i tvari, prilagoene i harmo nino integrirane. Sve je imalo svoju vrijednost i bilo je dijelom slo ene konstrukcije. ak i zlo, ako se u nj pronikne i prizna kao takvo, nalazi svoje mjesto u tom planu. U Goetheovom Faustu, Mefisto se, otunom ironijom na svoj raun, predstavlja kao princip koji ne prestano tei zlu, ali koji umjesto zla svaki put iznova postie dobro, igrajui svoju zadanu ulogu u moralnoj i kozmikoj drami stvarnosti. Takav je stav karakteristian za hermetizam. Nasuprot dualistima, za hermetiare je gnoza za sobom povlaila izravnu spoznaju i pove zivanje sa sveobuhvatnom harmonijom. Unutar ove harmonije, sve je bilo povezano mreom meuod nosa. Takve su veze poivale na principu analogije. Stvari su odjeki vale drugim stvarima, reflektirale druge stvari, odraavale druge stvari, podudarale se s drugim stvarima, odgovarale drugim stvarima. Stvarnost je sadravala zamrenu, neprekidno vibrirajuu i ivu mre u analogija. Te su analogije bile poput nota ili glazbenih ljestvica, doprinosei stvaranju jedne velike simfonije. One se mogu usporediti s mnotvom raznobojnih niti, meusobno isprepletenih i povezanih u jedinstvenom tkanju. Prema Smaragdnoj ploi ono iznad dolazi od onoga ispod, a ono ispod od onoga iznad - to je udesno djelo Jed noga . Ovu formulaciju vrlo esto nalazimo u obliku postavke ono to je iznad jednako je onome ispod, ono to je ispod jednako je onome iznad. Taj se zakon obino saimao u jednostavnu formulu Kako je gore, tako je i dolje.

Hermesov

put

Smaragdna ploa nadalje objanjava: Struktura mikrokozmosa u skladu je sa strukturom makrokozmosa. Drugim rijeima, manje odraava vee, a vee odraava manje. Struktura atoma odraava onu solarnog sustava, dok struktura solarnog sustava odraava onu ato ma. ovjek odraava svemir i obrnuto. Isti princip protee se, tako rei, i horizontalno. Svijet iznutra i svijet izvana odraavaju jedan drugog. Svemir unutar ljudske psihe odraava vanjski svemir, koji se moe razumjeti kao psiha ive i osjeajue sveukupnosti - ili, elimo li se tako izraziti, kao psiha Boga koji, u idovsko-kranskoj tradiciji, stvara ovjeka na sliku svoju. Za hermetiare su analogije ili slinosti koje povezuju razliite niti stvarnosti bile najbolje izraene putem simbola. Tako se, na primjer, unutarnja povezanost mikrokozmosa i makrokozmosa tradi cionalno oznaavala uvenim Solomonovim peatom - estero kutnom zvijezdom sastavljenom od dva trokuta koja se isprepliu, pri emu je vrh jednoga uperen prema gore, a vrh drugoga prema dolje. Takvi simboli, meutim, nisu bili samo prikladna stenografija. Up ravo suprotno, oni su bili poput zvukova, slova i rijei u egipatskom i hebrejskom jeziku - spremita snage, baterije koje u sebi sadre skri venu energiju. Ti su simboli, esto nazivani peatima ili potpisi ma, bili poput niti koje ine tkaninu stvarnosti, meusobno ispreple tenih u jedinstvenoj cjelini. Stvarnost je, tako, sadravala ono to e Baudelaire gotovo dva tisuljea kasnije ustvrditi, umu simbola. I, to je jo vanije, ti se simboli mogu aktivirati na praktian na in. Simbolima se moe manipulirati, kao to kemija ini s elementi ma ili molekulama, kako bi oblikovali nove sastojke, nove amalgame mogunosti. Takvom se manipulacijom mogla izazvati promjena, a proces transformacije predstavlja oblik magije: Nedavna su istrai vanja pokazala koliku vanost imaju kako praksa tako i teorija teurgije - odnosno izvoenja boanskih djela, uglavnom s pomou ma ginih simbola ili symbola .... Hermetizam je, tako, bio vie od same teorije ili pukog filozof skog sustava. On je, takoer, nudio i konkretnu metodologiju putem koje su se njegova naela mogla provesti u praksi. Ta je metodologija obuhvaala mentalne discipline poput meditacije, vjebi pamenja i kontrole disanja, kao i one mnogo praktinije, poput alkemije. Uto liko je hermetizam imao mnogo slinosti s kineskim taoizmom, koji

je nastao mnogo ranije, ali je u to vrijeme jo uvijek bio u punom za mahu. I zaista, pristalice hermetizma esto su govorile o Hermesovu putu, podrazumijevajui pod time ne samo skup uenja, ve i njiho vu praktinu primjenu. Rije Tao takoer znai Put, a taoizam je ukljuivao slinu praktinu dimenziju. Ne postoje, meutim, nikakvi dokazi o meusobnom utjecaju taoizma i hermetizma. Kinu od Aleksandrije dijeli velika udaljenost, koja je bila jo vea u prvim stolje ima kranstva. Ne moemo, meutim, zanemariti neobinu inje nicu da se taoistika alkemija pojavila u Kini u isto vrijeme kada se i hermetika alkemija pojavila u Aleksandriji. Hermetika je misao imala znaajan utjecaj na naela koja je jas no izraavala. Imala je dubok utjecaj na metodologiju koju je predla gala za primjenu tih naela u praksi. Ona je, to je jo vanije, otvo rila vrata mnogim disciplinama koje su predstavljale njezin odjek, ia ko se one nikada nisu izriito pozivale na hermetiko naslijee, a za sigurno ne na ovako izravan nain. No, slijedei takvu misao, hermetiari su zapravo pokrenuli revoluciju u povijesti zapadnjake svi jesti, u ovjekovoj orijentaciji ka svemiru u kojemu ivi i ka njegovu vlastitom ivotu i sudbini. U prolosti je ovjekov odnos prema svemiru bio, u svojoj suti ni, pasivan. On je mogao promatrati prirodu i njezina kretanja, te po kuati predvidjeti one fenomene koji su se zbivali oko njega. Ali, ovjek se nije osjeao sposobnim izazvati bilo kakve znaajnije pro mjene izvan granica svoje neposredne okoline. Nije se osjeao spo sobnim vlastitim djelovanjem izazvati onakve promjene koje suvre meni ovjek povezuje s, recimo, fizikom i kemijom. Upravo zato, on je morao zazivati svoje bogove da djeluju za njega i moliti ih da mu pomognu svojom intervencijom, svojim uplitanjem. Bogovi su bili posrednici putem kojih su se stvari pokretale, a ovjekova je sudbina u potpunosti bila u njihovim rukama. ovjek se s bogovima mogao nagoditi, mogao ih je pokuati nagovoriti ili umiriti rtvama i obredi ma, ali bez njihove pomoi on je bio potpuno nemoan i nesposoban oblikovati stvarnost vlastitom voljom. Hermetika je misao postavila temelje za novu orijentaciju, koja je ovjeku omoguila da se izvue iz svoje pasivnosti i bespomo nosti i dodijelila mu mnogo aktivniju ulogu. Ako je sve doista bilo povezano, ovjek je mogao sam, uinkovitim djelovanjem u sferi ko ja mu je bila dostupna, izazvati odreena zbivanja u drugim sferama. Ako bi se izvukla samo jedna nit u tkanju stvarnosti, za njom bi se

pokrenule i ostale niti u drugim dijelovima tkanja. Hermetizam je u ovjekovu misao usadio potpuno novu ideju - da ovjek, kako bi po krenuo odreena dogaanja, mora samo pritisnuti puce, bilo metaforiki ili doslovno. Umjesto da ostane bespomono pasivan, o vjek je, dakle, mogao i sam postati aktivnim posrednikom. Mogao se dati u strastvenu potragu za sredstvima kojima e utjecati na pro mjenu ne samo svijeta oko sebe ve i svijeta u njemu samome. Sada je mogao, bilo za dobro ili za zlo, sam upravljati okolnostima svoje stvarnosti. Nova je perspektiva stvorila ovjeka koji se vie nije mogao smatrati rtvom stvarnosti i pukim promatraem svijeta oko sebe. On je sada postao odluujuom silom - uz uvjet da je uspio pronai od govarajue kljueve s pomou kojih je mogao upravljati tom stvar nou i podvrgnuti je svojoj volji. Iz toga je proizalo korjenito novo i nadasve dinamino istraivanje svemira i njegovih djelovanja. Ta e potraga postaviti temelje za magijsku tradiciju Zapada, kao i za ne manje vana znanstvena istraivanja. tovie, za aleksandrijske hermetiare, ma to mi o tome mislili, nije postojala nikakva granica iz meu magije i znanosti. Tu granicu nije poznavao ni renesansni Faust, a netko bi ak i danas mogao sasvim opravdano posumnjati u njezino postojanje.

Alkemija
Ukoliko bi imun Mag, izvorni Faust, zalutao meu idove i rane krane u Svetoj Zemlji, zasigurno bi pronaao blisko okruje u njed rima aleksandrijskog sinkretizma. Osnovni bi mu problem, meutim, predstavljala mogunost da se izgubi meu mnogima koji su bili po put njega, meu suparnikim arobnjacima i upuenima u hermetiko znanje i praksu. S poetkom kranske ere, Aleksandrija je bila doslovce preplavljena takvim faustovskim figurama. Meu najraniji ma, a koja datira jo iz ptolemejskih vremena, moemo izdvojiti ue nje Bolusa iz Mendesa, zasnovano na spoju egipatske i pitagorejske misli. Bolusa su opisivali kao: odluujuu figuru u oblikovanju i ti jeku kasnijeg razvoja grko-egipatske alkemije, te je injenica da su se pitagorejstvo i alkemija poeli djelomino preklapati, nesumnjivo rezultat njegova utjecaja. On se, isto tako, najtjenje povezuje sa svi jetom magijskih papirusa...

Postojale su, meutim, i ene - alkemiari, kao enske faustovske figure. Jedna od njih bila je poznata kao Kleopatra, a pripisuje joj se izjava koja izrazito podsjea na uvod Smaragdne ploe: Reci nam kako najvie silazi ka najniem i kako se najnie uzdie ka na jviem. Bila je tu i jedna nejasna figura poznata samo kao Marija idovka, za koju se smatra da je ivjela otprilike poetkom drugog stoljea poslije Krista a za nju znamo samo iz navoda kasnijih hermetiara. Postoje odreeni dokazi koji ukazuju na to da je upravo ona otkrila tehniku alkemijske destilacije i konstruirala opremu za njezi no izvoenje. No, ako bi na ikoga meu aleksandrijskim hermetiarima trebalo skrenuti pozornost, to bi onda zasigurno bio alkemiar poznat pod imenom Zosima iz Panopolisa, koji je ivio krajem treeg stoljea. Kod Zosime je mogue jasno uoiti postavku, koja je postala osno vom faustovskih figura renesanse - koja se sastoji u tome da alkemi ja u svojoj biti predstavlja duhovnu disciplinu, vrstu objektivne ko relacije, odraza sutinski unutarnjeg procesa u vanjskom svijetu. Kako uoava jedan komentator, za Zosimu se duhovna iskustva mogu objasniti materijalnom metaforom. Drugim rijeima, alkemija predstavlja mehanizam duhovnog proienja, a postupci kon vencionalne alkemije slue kao obvezatna priprema za proces proi enja i postizanja savrenstva due. Za Zosimu je alkemija predstavljala magiju materijalnog svijeta, u kojemu odluujuu i upravljajuu ulogu ima sudbina. U tome je smislu alkemija, ili magi ja, samo odskona daska na putu duhovne evolucije, koja vodi ka spoznaji i prihvaanju hermetike sveukupnosti.

2 HERMETIKA MAGIJA, ALKEMIJA I ISLAM

samome srcu Male Azije, u pustinji na jugu Turske, lei su vremeni grad Urfa, koji je u prolosti bio poznat kao drevna Edessa. Otprilike pedeset kilometara jugoistono, na pritoku rijeke Eufrat, smjeteno je selo, premaleno da bi se moglo pronai na zemljovidu, u ijoj blizini lei naputena gomila ruevina. Na tom mjestu, nadzirui karavansku cestu koja je povezivala Perzijski za ljev sa Sredozemnim morem, nekad je leao tajanstveni grad Haran, uz koji su se ak i u ono vrijeme vezivale mnoge legende, kao to e to kasnije biti sluaj sa sreditima poput Lase na Tibetu. Haran i danas uiva poseban znaaj u idovskoj, kranskoj i islamskoj pre daji. Ovdje je, prema Starom Zavjetu, neko vrijeme boravio patrijarh Abraham na svome proputovanju iz Ura u Kanaan. U to je vrijeme, kao i stoljeima prije i nakon toga, Haran bio posveen Sinu, ba bilonskom bogu mjeseca. Meutim, u osmom stoljeu poslije Krista na mjesto vrhovnoga boga-zatitnika grada doao je drugi bog mjese ca - Thot-Hermes ili Hermes Tri-Puta Najvei. Nakon unitenja njezinih knjinica, Aleksandrija, neko slavno sredite uenosti, polako je poela tonuti u zaborav. Kranska je ortodoksija u sve veoj mjeri nastojala uguiti dinaminu razmjenu misli i tradicija koja je obiljeavala razdoblje sinkretizma, te su mis lioci, filozofi i uitelji, koji su nekad doprinosili ivosti grada bili prisiljeni potraiti novo utoite. Edessa, grad u blizini Harana, za neke je od njih bila novi dom. Ovdje je, krajem drugog i poetkom treeg stoljea, hermetiku misao prenosio vjerski uitelj Bardazije, iju su vjetinu polemiziranja hvalili ak i takvi ortodoksni crkveni autoriteti poput Euzebija. Bardazije je tradicionalno poznat kao ui telj Manija, proroka koji je propovijedao dualistiko uenje - ili

herezu - nazvano maniheizam. U manihejaca je Hermes Trismegistus, uz Zaratustru, Platona, Budu i Isusa bio poznat kao Glasnik Onoga Koji je Dobar. Meutim, Edessa nikada nije dostigla slavu Aleksandrije kao sre dita uenosti. Ukoliko je ijedno mjesto moglo u tome smislu parirati Aieksandnji, bila je to Atena, jo starije intelektualno sredite. Tamo je, primjerice, u petom stoljeu, neoplatoniki filozof Proklo pred sjedao Akademijom. Ali, i ovdje se nametnula nova kranska vjera nudei svoju uobiajenu nagradu uz svoj uobiajeni uvjet - spas na onome svijetu kao nagrada za trpljenje na ovome. Godine 529., car Justinijan - iji je prethodnik Konstantin dva stoljea ranije uveo kr anstvo pod okrilje Rimskoga carstva - zatvorio je atensku Aka demiju. Progonjeni od vatrenih krana, posljednji su uitelji pre bjegli na Istok. Pronali su privremeno utoite na dvoru perzijskoga kralja, da bi, oigledno, nestali s povijesne pozornice. Danas, me utim, vlada miljenje da su oni, ili pak, njihovi uenici, pronali no vo utoite u Haranu, gdje je osnovana akademija koja je postojala barem do desetog stoljea. U svakom sluaju, hermetika se misao ponovno pojavila, i to u Haranu, koji je postao novim sreditem hermetikog uenja.

Bagdad i Harran
U religijskom i politikom smislu, Sredozemlje je do tada ve pretrp jelo dramatine promjene. Nekad slavno Rimsko carstvo podijelilo se na dva dijela, od kojih je svaki uzdizao svoga cara i promicao svoj oblik kranstva. Zapadni dio starog carstva, sa sreditem u Rimu, u to je vrijeme propadalo pod naletima barbarskih osvajaa sa sje vera i istoka. Istoni dio - Bizantsko carstvo, s prijestolnicom u Konstantinopolu -jo je uvijek odravao prividnu stabilnost, ali njegovi su temelji u stvarnosti bili uzdrmani, ranjivi i opasno nesigurni. (zemljovid str. 40.) Meutim, kako god bilo, Konstantinopol je istis nuo Aleksandriju s mjesta najveega grada u svijetu grkog istoka. Poetkom sedmog stoljea, Egipat su ponovno pregazili perzijski os vajai. Perzijanci su se povukli tek nakon deset godina, ali ve 642., posljednje su bizantske snage takoer bile prisiljene na povlaenje, a aleksandrijsko je brodovlje, koje je plovilo ka Grkoj i Egiptu konano i nepovratno palo u tue ruke.

Arapski svijet Srednjeg Istoka u osmom stoljeu

Ovim je dramatinim promjenama uslijedila jo jedna koja je za sobom povukla mnogo znaajnije posljedice. Nju je uzrokovao putu jui trgovac, danas svima poznat kao Muhamed. Prema nekim iz vorima, Muhamed je potjecao iz obitelji heterodoksnih, moda ak : heretinih krana. U svakom sluaju, on se odazivao pozivima duha koji su s vremenom postajali sve snaniji, zbog ega se esto po vlaio u osamu meditirajui u pustinjskim peinama. Tako je, jednom prilikom, doivio numinozno iskustvo koje ga je preobrazilo. Zapo eo je propovijedati protiv idolatrije i isticati prvenstvo jednoga bo ga, odnosno Alaha, pri emu je Isus bio samo jedan od mnogih proro ka - dodjeljujui mu, tako, poloaj u kojemu bi se, nesumnjivo, i sam Isus ugodnije osjeao, umjesto boanskog poloaja kojega su mu nametnuli njegovi vlastiti sljedbenici. Ovom jedinom i vrhovnom bogu. smatrao je Muhamed, svatko se morao ponizno predati, a arapska je rije za takvo predavanje islam. Muhamedove propovijedi o pre davanju (Alahu, op. prev.) odnosno islamu, sakupljene su u knjizi, danas znanoj kao Kur'an. Za muslimane Muhamed predstavlja samo vodia, dok se Kur'an smatra izravnom objavom samoga Boga. Muhamed je zapoeo pohod s ciljem irenja svoje vjere, ne preui ni pred svetim ratom i maem, ukoliko bi se takvo to pokazalo nunim za ostvarenje toga cilja. Godine 622., - od koje se, po musli manskom kalendaru, rauna vrijeme - naselio se u gradiu Jathrib, kasnije nazvanom Medinat al-Nabi, Prorokov grad, koji je danas poznat kao Medina. Godine 630., zajedno sa svojim sljedbenicima zauzeo je sveti grad Mekku, koja se danas nalazi u Saudijskoj Arabiji i unitio tamonje poganske idole. Hodoasniko mjesto Ka'ba - ve likog crnog kamena meteoritskog podrijetla - pretvoreno je u islam sko svetite. Muhamed je umro 632. godine, ne ostavivi nikakva uputstva o tome tko bi ga trebao naslijediti, to je dovelo do frakcija meu nje govim sljedbenicima. Uslijedile su godine sukoba, spletki i umorsta va, koje su konano iznjedrile dvije glavne suparnike grane islama, koje postoje i danas, i'ite (ijiti) i sunnite (suniti). Iako prvi nikada nisu iskorijenjeni, oni potonji, suniti, s vremenom su uspjeli preuzeti politiku kontrolu i naslov kalifa, to znai nasljednik. Od 661. do 750. godine, teokratskim je Islamskim carstvom vladala dinastija Omejida, potomaka aristokratske obitelji iz Mekke. Njihova se vlast protezala od Gibraltarskog tjesnaca na zapadu, do Samarkanda i

Punjaba na istoku. Godine 711. uli su u panjolsku, a samo tri go dine kasnije, 714., u njihovim je rukama bio itav Iberski poluotok, osim kranske enklave u Galiciji. Nedugo zatim, arapska je vojska prela Pireneje, ula u Francusku i 719. godine osvojila Narbonnu, koja je postala pokrajinskim glavnim gradom. Iz Narbonne, islamske su snage napredovale uz dolinu Rhone, stigavi u samo srce Francus ke. Njihovo su napredovanje, u bitci kod Poitiersa, 732. godine, ko nano zaustavile kranske snage pod zapovjednitvom franakog vladara Karla Martela, djeda Karla Velikog, i sprijeile irenje islama u zapadnoj Europi. Nakon sedam godina opsade, Narbonna je, 759., konano pala u ruke kranske vojske, a Arapi su se povukli preko Pireneja. U meuvremenu, 750 godine, Omejidsku je dinastiju svrgnula suparnika obitelj Abasida. Jedan od posljednjih omejidskih prineva pobjegao je u panjolsku, gdje su njegovi nasljednici vladali jo sljedea tri stoljea iz svoje prijestolnice u Cordobi. Ostatak islam skoga svijeta, meutim, preao je u ruke Abasida. Abasidi su na pustili Damask, glavni grad njihovih prethodnika, i izgradili svoju novu prijestolnicu. Taj grad - slubeno osnovan, prema miljenju ta danjih astrologa vrlo naklonjene, 762. godine - bio je Bagdad. Slje deih pet stotina godina, tijekom kojih se Europa koprcala u tako zvanom mranom dobu, Bagdad je bio najvee kulturno i civilizacij sko sredite zapadno od Indijskog potkontinenta, (zemljovid strana
43.)

Godine 830. poslije Krista, bagdadski je kalif, u ratnom pohodu protiv kranskih vojski Bizantskog carstva, proao kroz Haran. Me u mnotvom koje se okupilo na njegovu doeku, uoio je skupinu neobino odjevenih pojedinaca, za koje je pretpostavio da nisu mus limani. Stoga ih je upitao tko su i kojem narodu od knjige pripada ju. Prema kuranskom zakonu, islam je titio i tolerirao sve narode od knjige. Bio je to izraz koji je oznaavao pripadnike drugih religi ja, koje su zasnovane na svetim tekstovima koji su potjecali od, ili se odnosili na osobe koje se prema islamskom uenju smatraju proroci ma - na primjer, Mojsije, Zaratustra, Isus ili Buda. Tako su, dakle, i dovi, krani i budisti bili ljudi od knjige. Na kalifin su upit, ti udnovato odjeveni ljudi odgovorili da su jednostavno haranci. Nezadovoljan takvim nejasnim odgovorom, ka lif je zahtijevao precizniji. Jesu li njegovi sugovornici idovi, krani

Islamska panjolska : Kordobanski Emirat

ili, moda, zoroasterski magi? Kako su ovi i dalje izbjegavali odgov or, vladar je postao razdraljiv i proglasio ih nevjernicima, naredivi njihovo smaknue. No, prije toga postavio im je i jedan ultimatum. Ukoliko se, do njegova povratka s ratnog pohoda, takozvani haranci, ne izjasne kao muslimani ili neki drugi priznati ljudi od knjige, bit e kanjeni po islamskom zakonu. Neki su se od njih pod takvom prijetnjom doista obratili na islam ili kranstvo. Drugi su, pak, zatraili savjet strunjaka za islamsko pravo, koji ih je savjetovao da se prozovu Sabejcima, budui da su Sabejci - narod iz starozavjetne Sabe, podruja june Arabije koje obuhvaa dananji Jemen - bili, prema Kur'anu, priznati kao ljudi od knjige. Takav je naziv prihvaen, meutim, kalif je umro, ne sti gavi djelovati u skladu s postavljenim ultimatumom. Njegovi su ih nasljednici, a i kasnije islamske vlasti, slubeno priznali i nastavili pruati zatitu samoprozvanim Sabejcima. Meutim, da bi utvrdili svoj poloaj, morali su imenovati knjigu ili knjige koje su predstav ljale njihov sveti tekst. Udovoljavajui tom zahtjevu, naveli su odre ene tekstove koji se pripisuju Hermesu Trismegistusu. Tako je hermetizam faktiki postao slubenom religijom Sabejaca i, kao takav, priznat i prihvaen od strane islamskih autoriteta; Sabejci, ili haranci, postali su time kustosima hermetizma, uvajui ga nedir nutim, za razliku od drugih kola koje su se utopile u islamu, judaiz mu ili kranstvu. U Haranu je hermetizam cvjetao, te je, kako se vjeruje, upravo ondje iznikao novi hermetiki tekst, koji je ujedno postao i jedan od najvanijih tekstova kasnije magijske tradicije. Ozloglaen meu predanim kranskim uenjacima, smatrao se eklatantnim primjerom zabranjene knjige. Tako ga se, primjerice, jo krajem devetnaestog stoljea, jedan komentator toliko gnuao, izraavajui nadu da nika da nee biti preveden ni na jedan suvremeni jezik. Na arapskom jeziku, ta knjiga nosi naziv Ghayat al-hakim, od nosno Cilj Mudroga. Zbog netonog prijevoda imena arapskog pisca, kome se pogreno pripisuje autorstvo knjige, zapadnim je uenjaci ma poznata pod imenom Picatrix. Picatrix je u stvari, vodi, udbe nik i prirunik astrologijske magije. Astrologija svoje podrijetlo vue jo iz vremena najstarijih kul tura, iz Mezopotamije drevnih Sumerana i Babilonaca. Odatle se stoljeima irila dalje, cijelim civiliziranim svijetom. Cvjetala je ti-

jekom razdoblja sinkretizma u Aleksandriji, a svoj je puni izraz doivjela u hermetikoj misli. Pripisujui zemaljskim fenomenima planetarni utjecaj, smatrala se najboljim prikazom i manifestacijom hermetike postavke koja je povezivala makrokozmos i mikrokozmos, iznad i ispod. Picatrix je, nadalje, uvrstio poloaj astrologije u sveukupnom kontekstu hermetike misli. Sve stvari na ovome svijetu, tvrdio je, pokoravaju se nebeskim oblicima. Zatim: Svi se mudraci slau u tome da planeti imaju utjecaj i mo nad ovim svijetom ... iz ovoga sli jedi da je kretanje planeta u samom korijenu magije. Picatrix je zatim otiao korak dalje uinivi astrologiju prakti nom, magijskim rjenikom reeno, poput alkemije. Nudila je zna tieljnom magu izrazito detaljne naputke za izazivanje, usmjeravanje i irenje planetarnih utjecaja na zemlji. Osobito se usredotoila na ono to je nazivala talismanima, koje je jasno povezivala s alke mijskim eliksirom. Pravilnom izradom i oblikovanjem talismana, te pravilnim izvoenjem obreda vezanog uza nj, mag je mogao kon trolirati energiju koju emaniraju nebeske sfere. U obliku aneoskih bia ili duhova, on je mogao, primjerice, zapovijedati moima Marsa u pitanjima rata, ili Venere u pitanjima ljubavi. Tako je budui hermetiar uio kako da privue te nebeske duhove k zemlji i uvede ih u materijalne predmete (talismane), koji e nakon toga posjedovati tono odreene magijske moi. Picatrix je, tako, predstavio portret hermetikog ovjeka, ko jega je opisao kao maga, mudraca i gospodara Neba i Zemlje. Na taj je nain hermetiki ovjek postao vezom, sjecitem, tokom spajanja makrokozmosa i mikrokozmosa, veeg svijeta i onoga ma njeg: Kaem vam da se i ovjek sam zove svijetom, a to proizlazi iz usporedbe s onim veim svijetom, jer, kao to je netko rekao, sve ono to sadri vei svijet, sadrano je, naravno, i u manjem. U Haranu je Picatrix bio integriran u korpus ranijih hermetikih tekstova iz Aleksandrije i drugih dijelova grkog svijeta poput Sirije i Edese, te predislamskih arapskih pisanih izvora. Upravo je iz Harana hermetizam u najveoj mjeri prodro u islamsku kulturu toga vreme na, irei svoj utjecaj, izmeu ostalog, i na islamsku znanost i mate matiku. Haran je, ustvari, predstavljao neku vrstu polazne postaje, mjesta kojega su hermetike tradicije pronalazile svoj put u samo srce islamske civilizacije. Prema jednom komentatoru: Hermetizam

se mora smatrati jednim od najznaajnijih imbenika, koji je pridonio stvaranju muslimanskog svjetonazora. Tako, na primjer, jedan arapski pisac spominje svoje poznavanje dvadeset i dva djela Hermesa Trismegistusa - etiri o magiji, pet o as trologiji i trinaest o alkemiji. Mnogi arapski prijevodi ranijih hermetikih tekstova, te mnoga izvorno arapska djela pripisuju se Hermesu. Nepotrebno je i rei kako je postojala ogromna mogunost zabune. Tako su, primjerice, odreeni islamski uenjaci pogreno poistovjetili Hermesa Trismegistusa s likom zvanim Idris, koji se spominje u Kur'anu. Nadimak Trismegistus ponekad je pogreno tumaen kao da se odnosi na tri odvojena lika koja su nosila ime Hermes. Jedan se od njih izjednaavao s Idrisom te se vjerovalo da je ivio prije Potopa. Drugi je, navodno, ivio u Babilonu i bio Pitagorin uitelj. Treega se smjetalo u Egipat, u razdoblje aleksandrijskog sinkretizma. No, bez obzira na to smatralo li ga se jednom ih, pak, trima odvo jenim osobama, Hermes je bio uzdizan kao izvorite propovjednike mudrosti i prvi uitelj znanosti i filozofije. Povezivali su ga s magi jom, alkemijom i astrologijom, odnosno, sa svim to se odnosilo na udesne moi i mudrost. Preko njega, muslimanima je bila omo guena integracija grke znanosti i filozofije u njihov vlastiti svjeto nazor, bez opasnosti da izau iz okvira proroke predaje. Hermetizam, a posebice alkemiju, s osobitim je zanosom prigrli la sufijska misao. Sufijski su uitelji u Bagdadu pisali rasprave o alkemiji, te se s vremenom i njih same poelo vezivati uz alkemijske legende. Alkemijska se terminologija esto rabila u tumaenju sufijskog uenja: Sufijski uitelj ... upravlja neplemenitim metalom uenikove due te s pomou duhovnih metoda sufizma taj nepleme niti metal pretvara u zlato. Prema rijeima osnivaa jednog sufijskog reda :Mi smo oni koji svojim pogledom pretvaramo prainu puta u zlato. U sufizmu, svijet je instrument koji oblikuje ovje anstvo Veliko Djelo alkemiara za sufije je znailo isto to i za Zosimu - duhovnu preobrazbu ovjeka; a eliksir, ili Kamen filozofa, postao je simbolom tog unutarnjeg jedinstva i potpunosti. Sufijski su uitelji, takoer, u svoja uenja uklopili hermetiku doktrinu o isto vjetnosti, svezi makrokozmosa i mikrokozmosa- Mnogi su sufijski tekstovi gotovo istovjetni onima iz hermetikog korpusa. Jedan od najpoznatijih, najznaajnijih i najutjecajnijih arapskih alkemiara, Jabir ibn Hayyam (721-815 posl.K.), takoer je bio sufi.

Svojim je djelom Jabir postavio temelje cjelokupnoj kasnijoj islam skoj alkemiji. Promicao je sveobuhvatnu kozmologiju, koja je izrazi to podsjeala na aleksandrijski hermetizam. Povukao je analogiju, koja je kasnije postala iznimno znaajnom, izmeu alkemiara i Stvoritelja, po kojoj je ovjek opisan kao mikrokozmos i, u isto vri jeme, budui slikom Boga, sposoban da spozna sve i izvodi uda. Koliko je poznato, Jabir je bio prvi koji je u alkemiju uveo ivo tinjske i biljne proizvode - primjerice, krv, mokrau i kotanu sr. Isto tako, u islamski je svijet uveo i pitagorejski princip broja. U svo jim je djelima pokazao iroku obrazovanost, koja je obuhvaala ak i poznavanje kineske alkemije i filozofije. Upravo se u Jabirovim knji gama pojavio najraniji sauvani tekst Smaragdne ploe, iako se on pripisuje mnogo starijim izvorima. U isto vrijeme, Jabir i njegov krug uenjaka pisali su i o mnogim drugim temama - matematici, magiji, astrologiji i astronomiji, medicini, zrcalima, vojnoj opremi, kao to su opsadni strojevi, te o mehanikim napravama ili automatima. Du gi je niz godina ivio u Bagdadu, kao dvorski alkemiar kalife Ha rana al-Raida, danas uvenome po Tisuu i jednoj noi. Poneto od arolije i tajanstvenosti te knjige zacijelo proizlazi od Jabira i njego va kruga. Bagdad je u desetom stoljeu bio sredite uenosti itavog islam skog svijeta, i ivahna zajednica filozofa, uitelja, pisaca i pre voditelja. U njemu je postojala ak i znaajna idovska zajednica, s otprilike 40.000 lanova, od kojih su se neki bavili prouavanjem discipline koja e kasnije postati poznata kao Kabala. Hermetizam je oduvijek bio usko vezan uz idovsku ezoterinu misao, stoga i ne iz nenauje pozivanje na kole judaistike alkemije. Zaista, hermetizam je naglaavao, ako ne ak i utemeljio, mnoge dodirne toke izmeu islama i judaizma, kao to je isto shvaanje starozavjetnih proroka. Na kraju prvog tisuljea, hermetizam je bio spreman predstaviti se kranskoj Europi. Meutim, kranska je Europa, prije toga, morala postii onu intelektualnu profinjenost i otvorenost duha bez koje ga nije mogla primiti.

3 MAGIJA MRANOG DOBA

ijekom prvog tisuljea, hermetika misao nije drala iskljuivi monopol nad razvojem magije. Indija i Kina, primjerice, imale su vlastite magijske i alkemijske tradicije, koje su se proirile na Tibet, Burmu, Koreju i Japan. Te su tradicije u mnogim aspektima daleko prethodile aleksandrijskom hermetizmu. Meutim, hermetizam, ili barem njegove osnovne postavke, bio im je, u velikoj mjeri srodan. Taoistika je alkemija, primjerice, osim zapadnjaka etiri elementa - zemlje, zraka, vatre i vode - poznavala i druge. Za taoistike je alkemiare ponekad i drvo smatrano elementom. Meutim, po svojim temeljnim naelima - analogiji onoga iznad i onoga ispod, unutranjeg i vanjskog, ideji o povezanosti svih stvari, mogunosti da se na odreeni nain izazovu promjene - alkemijske su tradicije Istoka bile u suglasju sa svojim zapadnim ekvivalentom. Preko gimnosofista Aleksandrije, indijska je misao, vedska, jednako kao i budistika, na jedinstveni nain uspostavila svezu s hermetizmom. U zapadnoj je Europi, tijekom takozvanog mranog doba, tako er postojala magijska tradicija, no ona je imala malo slinosti s hermetizmom. Slavenski i teutonski narodi imali su svoje amane - ple menske proroke ili vraeve. U keltskom su, pak, svijetu postojale puno sofisticiranije figure - druidi, ija je uloga i djelovanje bila slina onoj barda, u drevnoj Irskoj poznatoga kao ollave. U nedos tatku pisane rijei, aman, druid, bard ili ollave obnaao je ulogu svo jevrsnog sveenika. Zbog nepostojanja zapisa, on se morao uvelike oslanjati na svoje pamenje; upravo je vjebanje pamenja (koje se uilo i u sredozemnim kulturama) postalo jednom od vjetina nje gova zanata. Njegove su sposobnosti pamenja esto bile izvan redne. Tako se, s vremenom, umijee pamenja sredozemnih i kel-

tskih izvora, spojilo s hermetizmom i postalo sastavnim dijelom ezoterijske tradicije Zapada. Upravo zbog nedostatka pisane rijei, druid, bard ili ollave je, ustvari, predstavljao ivuu knjigu - ako ne i ivuu knjinicu. U nje govom je pamenju bila pohranjena povijest, legende, obiaji, zakon ska pravila, itavo naslijee i identitet plemena ili naroda. On je, ta ko, predstavljao velianstvenu i snanu linost, koja je uivala ugled svetog ovjeka, barem u onoj mjeri u kojoj su takav ugled uivali kasniji kranski sveenici. Prema tradiciji, koja se naalost nije odr ala do danas, bard je u drevnoj Irskoj bio ovlaten pojaviti se na rat nom polju i jednostavnom zapovijedi nametnuti primirje izmeu za raenih strana. Tko god bi se usprotivio njegovoj zapovijedi, bio bi proklet. Izricanje prokletstva predstavljalo je in magije - primitivne pre ma hermetikim standardima, ali doista magije. ak i za one koji nisu poznavali tradiciju u kojoj je bila ukorijenjena, ta je magija pro izvodila galvanizirajui uinak. Rimski povjesniar Tacit opisuje su kob izmeu carske vojske i keltskih ratnika, koji se zbio 61. godine pr. Kr.: Neprijatelj je stajao na obali, zbijen u gustim redovima. Me u njima su, vitlajui bakljama, stajale ene odjevene u crno, razba ruenih kosa, poput Furija. Nedaleko od njih, ruku uzdignutih ka nebu, stajali su druidi i izvikivali stravine kletve. Rezultat je bio vie nego uznemirujui:Taj je udan prizor obuzeo rimske vojnike nekom vrstom paralize. Stajali su mirno - izloivi se tako kao mete. Ako je takva magija uspjela izazvati strah u dobro uvjebanim i discipliniranim rimskim vojnicima, onda je tim vie bila zastraujua za ljude meu kojima je takva praksa bila ukorijenjena. Keltski je bard esto rabio svoje magine kletve; za njega, kao i za hermetiara, rijei i imena imala su ogromnu snagu. Imenujui ovjeka - zazi vajui ga u pjesmi, takozvanom satire ili prokletstvu - bard je mo gao baciti zlo na njega, kao i na njegove potomke, obino do sedmo ga narataja, stoga ne zauuje injenica da je zbog te sposobnosti uivao golemo strahopotovanje. Drevna irska poslovica kae : Pro klet bio onaj koji digne ruku na pjesnika.. Takvo je prokletstvo sadravalo puno vie od puke osobne osvete. Budui da je pjesnik utjelovljavao naslijee itavog naroda, svako zlo baeno na njega bi lo je, makar i simbolino, baeno na itav narod. Krivac koji je

prouzroio takvo zlo bio je odmah izopen i proklet, to bi se moglo smatrati nekom vrstom poganskog ekvivalenta ekskomunikacije. Tragovi takvog djelovanja, makar i samo njegovi nejasni odjeci, odrali su se u Irskoj do dananjih dana. Oni se odraavaju, iako znat no slabije, u ugledu koje uiva pjesnik. On je jo uvijek obavijen laganom koprenom magije, prozirnim oblakom svetog strahopoto vanja; njegove rijei imaju veu teinu i znaaj negoli igdje drugdje u zapadnoj Europi. U Engleskoj, na primjer, pjesnitvo slui samo slavljenju i oboavanju nacionalne kulture, i ne igra veu ulogu u svakodnevnom ivotu ljudi. U Francuskoj se pjesnitvo ouvalo kao osnovni izraz kulture, ali samo u svjetovnom kontekstu. U Irskoj je poezija ne samo sastavni dio kulture, ve je stopljena s onim to se pribliava duhovnom, orfikom, proroanskom; poezija je jo uvijek zaodjevena neim to se pribliava podruju organizirane religije. Jezik, a posebice pjesniki jezik, jo je uvijek proet magijskim ele mentima, s dobronamjernom ili, pak, zlonamjernom prizivajuom snagom. Drugim rijeima, poezija je mona. I kakva god sramotna djela inili teroristi svih frakcija u Sjevernoj Irskoj, jedno im se mora priznati. Za razliku od drugih fanatika - koji izvravaju smrtne kazne nad ljudima koji proizvode djela kreativne imagnacije - oni u Irskoj oduvijek su iskazivali gotovo sacerdotalno, (sacerdos - sveenik, sveeniki, duhovniki) potovanje prema aroliji rijei u ozbiljnoj knjievnosti. Meutim, magija drevnih Kelta, kao ni drevnih Teutonaca i Sla vena, ne moe se nikako smatrati hermetikom. Moda bi mogla sa dravati elemente sline onima koji se nalaze u korijenima hermetizma. Vjeruje se, primjerice, da su druidi keltske Francuske i britan skog otoja, prihvaali naela poput reinkarnacije i besmrtnosti due, zbog ega im neki klasini pisci pripisuju utjecaj pitagorejske misli. Takav je zakljuak malo vjerojatan - iako se ne bi mogao niti odbaci ti, s obzirom na razvijene trgovake veze Grke i keltske Europe. Unato postojanju takvih paralela, magija europskog mranog doba ostala je, ipak, prilino primitivnom. Ona se obino ispoljavala u kletvama, sitnom arobnjatvu, vraanju, iscjeljivanju i proricanju, ime se pokuavalo utjecati na uski krug fenomena, poput recimo, prizivanja kie. Meutim, nedostajao joj je onaj sveobuhvatni kozmoloki, metafiziki, epistemoloki i psholoki okvir, koji je obi ljeavao hermetizam. Osim na onoj ogranienoj i neposrednoj, nije

se mogla iskoristiti za pokretanje stvari na nekoj drugoj razini. I, za razliku od hermetizma, nije mogla osigurati temelje za ono to e prerasti u znanstveno istraivanje - te, svojevremeno, u znanstvenu manipulaciju stvarnou. S obzirom na puteve koje je ucrtao rene sansni faustovski mag, ona se ograniila na podruje nie magije ili vraanja. Kada pomislimo na magiju u razdoblju europskog mranog do ba, prvi lik koji nam padne na pamet jest, naravno, Merlin. Za mnoge je Merlin doista arhetipski mag, arhetipski vra, ili arhetipski arob njak. Meutim, Merlin koji uiva takav ugled nije proizvod mranog doba. Upravo suprotno, on je knjievni lik iz kasnog Srednjeg vijeka, kada je srednjovjekovna kultura bila na svome vrhuncu. On je arob njak, kojega su tijekom trinaestog i etrnaestog stoljea smjestili u prolost, u esto stoljee - kao to su i vitezovi i viteka ast kasnije epohe bili prebaeni u legendarnu Britaniju Arturova doba. Ukoliko je uope postojao povijesni prototip Merlina, on je mo gao postojati sredinom ili krajem estog stoljea - razdoblja koje se pripisuje Arturu, pod pretpostavkom da je i ovaj postojao. Nejasne slike ovog ranijeg Merlina preivjele su u velkoj legendi i knjiev nosti preko lika znanog kao Myrddin. Meutim, lik Myrddina pot puno je drukiji od velianstvenog i impozantnog maga iz kasnije arturijanske romanse. Mogue je da je on bio druid, ili, pak, vidovnjak pod utjecajem druidske misli. Meutim, on se u osnovi ne razlikuje od tradicionalnog plemenskog amana i vraa. I umjesto da je zraio natprirodnim, gotovo boanskim autoritetom, on je prije bio rtvom i muenikom - vizionarem, kojega je progonio i izopio vlastiti narod. Bilo koji Merlin, ili njegov prauzor, koji je mogao postojati u estom stoljeu, imao bi malo zajednikog s velianstvenim i autori tativnim likom srednjovjekovne romanse - likom koji je uao u naro dnu svijest gotovo vie od pet stoljea kasnije, 1136. godine, preko djela Geoffreya od Monmoutha naslovljenog Povijest britanskih kraljeva. Stvarni, povijesni Merlin, ukoliko je uope postojao, bio je samo jedan od lokalnih proroka ili vraa-arobnjaka, s aspektima koji pomalo podsjeaju na ekspirijansku ludu. On je moda djelovao kao posrednik, izraz ili nositelj panteistike veze s prirodom i prirod nim svijetom. Njegove vjetine, takve kakve su bile, moda su se sas tojale od tipinih amanskih sposobnosti komunikacije sa ivotinja ma, promjene oblika, izazivanja transa u sebi i drugima, tumaenja

snova i njihova znaenja i izvoenja ina divinacije. Moda su mu se pripisivale i sposobnosti tumaenja i predvianja odreenih doga aja, ali ne i sposobnost da takve dogaaje sam orkestrira i pokrene. Njegova je magija, stoga, bila sitna, parohijska i materijalistika u usporedbi sa sveobuhvatnom, visoko produhovljenom magijom hermetiara.

Crkva apsorbira pogansku magiju

U hermetizmu je magija bila ugraena u sloeni i sofisticirani psiho loki, teoloki i kozmoloki okvir. Prema takvim je mjerilima, magija europskog mranog doba bila primitivna. Meutim, zbog toga nije bio umanjen njezin utjecaj ili, pak, otpornost i postojanost koja joj je omoguila opstanak. Svaka je europska zajednica, od velikih urbanih sredita do zabaenih sela, imala svoje vjetice i arobnjake. Oni su na jednostavan, iako, nesumnjivo, uspjean nain, djelovali na tijelo i duu ljudi - kao lijenici i porodilje, poznavatelji ljekovitoga bilja i meteorolozi, tumai znamenja i snova, kao savjetodavci, odnosno, neto poput dananjih psihologa ili psihoterapeuta. Uinkovitost ne kih od njihovih biljnih i homeopatskih preparata, odnedavna je, iako uz izvjesne rezerve, poela ponovno stjecati priznanje od strane lije nikih krugova. U Europi toga doba, takva je magija bila nairoko osuivana od strane crkvenih vlasti i njezinih svjetovnih predstavnika. U estom je stoljeu Grgur, biskup od Toursa, pripovijedao o prinevoj smrti koja je nastupila uslijed magijskih inkantacija, to je bilo povodom pokre tanju lova na vjetice, prilikom kojeg su pogubljene "mnoge parike domaice" Poetkom devetog stoljea, Karlo Veliki je nametnuo stroge zakone protiv magije, kojima se ponajprije nastojalo pokrstiti - ili, barem, ukrotiti - poganska plemena sjeverne Njemake. Ovi su zakoni predstavljali presedan za mnoge progone koji su uslijedili nakon njihova donoenja. Ti su se progoni, ponekad potaknuti histe rijom, a katkad cininom proraunatou, nastavili sve do u poetka osamnaestog stoljea, s vremenom se proirivi preko Atlantika primjerice u Salem, u saveznoj dravi Massachusetts, te irom June Amerike. Ova zbivanja predstavljaju alosno poglavlje u povijesti zapadne civilizacije i kranstva, ali i suvie dobro poznato, stoga ga ovdje ne treba poblie prouavati. Dovoljno je rei da je na desetine,

moda i stotine tisua nesretnih rtava bilo mueno, vjeano, uta pano, spaljivano ili podvrgavano raznim drugim groznim oblicima smrti, samo zbog njihovog poznavanja iscjeliteljskih svojstava bilja, optube od strane zavidnog i osvetoljubivog susjeda, ili, pak, pobo nog ara samoljubivoga inkvizitora. Unato progonima, poganska je magija preivjela. S njome su se ak i u dvadesetom stoljeu povezivale odreene izolirane ruralne za jednice, za koje se vjerovalo da jo uvijek odravaju magijsku prak su. tovie, tijekom posljednjih dvadesetak godina ovoga stoljea, mnogi su ljudi, sve se vie udaljavajui od duhovne praznine posto jee, organizirane religije, poeli ponovno otkrivati pogansku magi ju. Pretpostavlja se da u dananjoj Britaniji postoji vie od dvadeset tisua pristalica Wicca-e, takozvane Stare Religije, ili arobnja tva. Meutim, suprotno od opeprihvaenog miljenja, ona nema nikakve slinosti s konvencionalnim pojmom sotonizma. Upravo suprotno, Wicca i sotonizam predstavljaju potpuno razliite sustave vjerovanja i prakse, koji se u veoj mjeri sukobljavaju negoli se po dudaraju. Wicca, ili arobnjatvo, ostatak je drevnog pretkranskog poganizma. Isprva, ono najvjerojatnije nije sadravalo nikakvu teo logiju, nikakve konceptualne okvire, predstavljajui prije skup empi rijske prakse i tehnika negoli sustav vjerovanja. Tek je kasnije, zbog potrebe za opravdanjem i priznanjem od strane nominalno kran skog svijeta, proizaao odreeni konceptualni okvir. Taj se okvir slo bodno moe opisati kao neka vrsta mistinog panteizma, kojeg ka rakteriziraju potovanje i harmonija s prirodom, a ije postavke da nas mnogi smatraju hvalevrijednima. On takoer antropomorfizira sile prirode kao poganske bogove i boice, te je upravo ovaj koncept stvorio pogreno miljenje, podravano od strane Crkve, koje je ovo vjerovanje izjednailo sa sotonizmom. Prema opeprihvaenim teorijama, bogovi jedne religije prije ili kasnije postaju demonima religije koja ju nasljeuje. Tako su, na primjer, Astarti - boici-majci drevnih Feniana, takozvanoj Kra ljici Neba i Zvijezdi Mora - preoteli naslove i promijenili joj spol, transformirajui je, tako, u demona Astarota. U klasinom je Ri mu Pan, bog prirode, prikazivan kao rogato i bradato boanstvo, s ko pitima umjesto stopala i jarevim repom. U kontekstu onoga vreme na, Pan zasigurno nije bio zao. On je, jednostavno, utjelovljavao sile prirode, meu kojima i seksualnu energiju i njenu manifestaciju u

plodnosti. Za krane je, meutim, priroda bila nepreporoena, pala, te je jo uvijek ekala na otkupljenje; na seksualnost se gleda lo ne samo s nepovjerenjem, strahom i gaenjem, ve je ona - osim u ogranienom smislu brane institucije - stigmatizirana kao grijeh. Tako je bog grijene prirode i seksualne energije postao utjelov ljenjem zla. Rogatog boga prirode, s kopitima i jarevim repom, kranska je doktrina pretvorila u avla. Slian je postupak primijenjen i na sjevernoeuropske bogove prirode, od kojih su mnogi takoer bili rogati - primjerice figura poz nata kao Herne Lovac, ili keltsko boanstvo Kernunos. I njih je Crkva izjednaila s kranskim avlom, a njihove sljedbenike odmah oznaila kao sotoniste. Neki su od njih, pritisnuti takvim progonima, zaista i postali sotonistima, prihvaajui crkveno izjednaavanje nji hova rogatog boanstva s njezinim vlastitim avatarom prirodnog bezvlaa, prirodne anarhije, prirodne sirovosti i snage libida. Naravno, meu onima koji su prihvaali kransko uenje o grijehu i kranske definicije dobra i zla, bilo je i istinskih sotonista - pojedi naca koji su, potpuno svjesni svojih otpadnikih i svetogrdnih na mjera, priznavali zlo kao takvo i prigrlili ga. Meutim, za mnoge pri padnike Stare Religije kranska teologija jednostavno nije posto jala. Kranski grijeh za njih nije imao nikakva znaenja, jednako kao to ni danas taj pojam ni na koji nain ne figurira u hinduizmu ili budizmu. Njihova odanost rogatom bogu nije predstavljala nikakvo velianje zla, ve je jednostavno bila izrazom potovanja spram prirode i njezinih sila. Mnogo je puta Crkva, u svome nastojanju da iskorijeni Staru Religiju, potiho priznavala poraz, te ju je, umjesto zatiranja, poku avala uklopiti u svoje strukture. U velikome je dijelu nominalno kranske Europe kranstvo, zapravo, predstavljalo samo vanjsku fasadu i umjetnu nadgradnju, iji su temelji ostali, vie-manje, ne taknutima. Seljaci su pohodili obvezne nedjeljne mise, slavili blag dane koje je odredila Crkva, potovali crkvenu hijerarhiju, plaali svoje desetine - a u isto vrijeme, kada sveenstvo nije promatralo, nastavljali prakticirati rituale Stare Religije. Na taj su nain preiv jeli obredi poput Walpurgisnacht-a - vjetijeg Sabata - sa svojim orgijastinim seksualnim ludilom i drogom koja se rabila prilikom inicijacije, snanim halucinogenom, koji je izazivao osjeaj lebdenja. Postoje odreeni dokazi na temelju kojih moemo pretpostaviti da su

glasovi koje je, navodno, ula Ivana Orleanska, a koji su se pripisi vali svetom Mihaelu, sv. Katarini i sv. Margareti, zapravo bili povrno kristijanizirani likovi ije je podrijetlo u obrednim inkantacijama Wicca-e. Takvo miljenje dijeli i romanopisac Thomas Keneally, au tor Schindlerove Arke (ili Schindlerove liste), opisujui Ivanu Orleansku u jednoj od svojih ranijih pripovjedaka naslovljenoj Blood Red, Sister Rose. Keneallyjev je opis prihvatljiv kao i svaki drugi, ali i mnogo prihvatljiviji od mnogih. Mogunost da su sveci, ije je glasove sluala Ivana, pred stavljali poganske likove pod krinkom kranstva, u sebi ne skriva nita neobino. Mnoga je poganska boanstva, kao i njihove hramo ve i svetita, stigla takva sudbina. Crkva je isprva bila stidljiva u tak vim nastojanjima, osjeajui obvezu da ih racionalizira. Tako je, pri mjerice, 398.godine posl. Kr. sv. Augustin pisao: A kada vlasti dopuste da se srue hramovi, unite idoli i rtvenici, a moje je sudjelovanje u tom inu dokaz moga prijezira, moramo se uzdrati od prisvajanja bilo ega to se u njima nalazi, tako da bismo mogli dokazati da nas je u njihovu zbacivanju vodila pobonost a ne pohlepa. Meutim, nakon manje od dva stoljea, crkvena se politika u tome pogledu dramatino promijenila. Godine 601., papa Grgur I za kljuio je: ...da hramovi idola tih naroda (Engleske) nikako ne smiju biti uni teni. Dakako, idole treba unititi, ali sami hramovi, kao i oltari i relikvije pohranjene u njima, imaju se pokropiti svetom vodom. Jer, ako su ti hramovi dobro graeni, moraju se proistiti od obo avanja demona i posvetiti ih slubi pravome Bogu. Nadamo se da e na taj nain, ovi ljudi, vidjevi da im hramovi nisu uniteni, moda ispraviti svoju greku i, okupljajui se u svojim uobiaje nim sreditima, moda poeti spoznavati i oboavati pravoga Boga. A kako su oni naviknuli rtvovati mnoge bikove demonima, neka ih od sada rtvuju u nekoj drugoj sveanosti, poput Dana Prinosa ili blagdana Svetih Muenika. Sukladno takvoj politici, kranske su se crkve, opatije i kate drale obino gradile na mjestima poganskih svetita. Poganski kul tovi posveeni boanstvima i junacima pretvoreni su, putem relikvi ja, u kranske kultove posveene svecima i muenicima. Poganska boica-majka, kojoj su bila posveena brojna svetita, jednostavno je

kristijanizirana, takorei, krtena, i podvrgnuta prisilnom obraenju. Veina crkava posveenih Naoj Gospi, koje su bile rasprostranjene irom Francuske, isprva su bile posveene potpuno drukijim gospa ma - poput, primjerice Isis, Djevice od Le Puya, Rosmerte, zatitnice rijeke Meuse, ili Arduine, vrhovne boice Ardena. . Crkva je nji hovim ponovnim posveenjem, proistila i sanktificirala hramo ve podignute u njihovu ast, prilagodivi ih svojoj boici-majci, Djevici Mariji - koja se vrlo esto izjednaavala i mijeala s Mag dalenom. Meutim, za seljatvo koje se klanjalo na tim mjestima, promje na naziva nije igrala veliku ulogu; jedna boica-majka bila je jednako dobra kao i bilo koja druga. Seljatvo je i dalje oboavalo isto bo anstvo, bez obzira na to kako ju je kranska crkvena hijerarhija od luila nazivati. Slina je situacija nastavljena i drugdje u Europi. U Irskoj je, na primjer, poganska boica-majka Brigita, zatitnica vatre, jednostavno zamijenjena navodnom keri druida, enom za koju se tvrdilo da se preobratila u kranstvo i utemeljila vjersku zajednicu. Kanonizirajui ga poput sv. Brigite, pogansko se boanstvo, tako, du hovno proistilo i njegovo je oboavanje postalo legitimno. Ako je poganska magija opstala preko nominalne kristijanizacije njegovih boanstava i svetita, ona je preivjela i u drugim oblicima. Postojale su, primjerice, romanse o takozvanom Svetom Gralu, koje neki i smatraju izrazito kranskim. Konano, Sveti Gral je isprva oz naavan kao specifino kranska relikvija. Do dvanaestog je sto ljea on to doista i postao. Meutim, gralske romanse iz dvanaestog stoljea rezultat su kriarskih ratova i odraavaju proces hibridizacije - udnog krianja judeo-kranske predaje s mnogo starijim priama poganskog keltskog podrijetla. Te starije pripovijesti nemaju nikak vih kranskih obiljeja. Ponekad se one nazivaju poganskim gralskim priama, a Gral, koji se u njima pojavljuje, nema nikakve veze s Isusom. Upravo suprotno, on predstavlja magini kotao u kojemu ranjenik biva iscijeljen, a mrtvac vraen u ivot. Isto tako, glavni ju nak poganskih gralskih pria nije Percival ili Parsifal, niti kasniji Lancelot ili Galahad, ve Gawain, ija potraga zavrava obnavlja njem plodnosti zemlje. Isti je junak protagonist jednog drugog djela, koje potjee iz vre mena poganskih gralskih pria, a nosi naslov Gawain i Zeleni vitez. To djelo, izniklo iz samoga srca navodno kranske Europe,

neskriven je portret pretkranske poganske magije. Govorei sred njovjekovnom vitekom terminologijom, Zeleni vitez predstavlja opis drevnog keltskog boanstva biljnoga svijeta - sjevernog ekviva lenta Panu, koji je upravljao sezonskim ritmovima, sjetvom i etvom, roenjem, smru i ponovnim roenjem godine. Ova poema odraava donkihotovsku uzaludnost ovjekova pokuaja da ovlada tim prirod nim procesima i slabost njegovih, dodue pobonih, nastojanja da se umijea u prirodni tijek. Boanstvo vegetacije iz djela Gawain i Zeleni vitez pojavljuje se i kasnije, preruen u mnoge druge likove. Tako se, na primjer, on uestalo javlja kao takozvani Zeleni ovjek, iji je lik nenametljivo pronaao svoje mjesto meu likovima uobiajenije i ortodoksnije kranske ikonografije. Zeleni je ovjek esto zamjenjivan s Herneom-Lovcem, Kernunosom i drugim slinim rogatim boanstvima. Ukoliko postoji ikakva razlika meu njima, ona se sastoji u tome to je Zeleni ovjek upravljao biljnim kraljevstvom, a Herne i njegovi srodnici ivotinjskim. Meutim, svi su oni manifestacija prirodnog poretka, iz kojega je ovjek iskljuen - prema kranima, na njegovu sreu, a prema poganima, na njegovu alost. Moda je najrasprostranjenija i najpopularnija manifestacija Ze lenog ovjeka ona u srednjovjekovnom liku Robina od Greenwooda - Robina Goodfellowa, ili Pucka, iz Sna ivanjske noi. S nastupa njem elizabetinskog doba, nekadanje boanstvo vegetacije i plod nosti postalo je siunim vilenjakom, ali njegove su moi ostale ne taknutima. ak i u Shakespearovoj drami on djeluje kao vrhovni genij u procesu spolnog zdruivanja. Nadalje, on se vezuje - poput istoimene ptice (engl. robin; crvenda, op. prev.) - uz dolazak pro ljea, obnavljanje prirode i plodnost zemlje. U pismu upuenom The Times-u jedan se ugledni politiar alio na navodne planove o ukidanju prvosvibanjskog praznika. Prvi svi banj je, obrazloio je autor pisma, odavna ukorijenjen u tradiciji rad nikog pokreta kao i u popularnoj svijesti, te je predstavljao dan od osobitog znaenja za sve radne ljude. Ovakvim je izjavama autor pisma pokazao koliko slabo poznaje povijest, kao to je danas sluaj meu mnogim politiarima. S obzirom na opepoznatu uenost uvaenoga gospodina, izgleda da je on izrazio jo jedno zajedniko obiljeje politiara - njihovu sklonost ka iznoenju redigirane, iskriv ljene i jednostrane verzije povijesti.

Davno prije negoli je postao svetim za radniku klasu i postao znaajnim dijelom tradicije meunarodnog socijalizma, Prvi svibanj je imao posebno i potpuno drukije znaenje u europskoj popularnoj kulturi. U srednjovjekovnoj Engleskoj, kao i bilo gdje drugdje, Prvi svibanj je bio festival plodnosti koji je slavio povratak proljea, ob navljanje godine i rodnost zemlje. Sjetva se shvaala kao seksualni in, odnosno, kao oblik poganske seksualne magije. Za seljake toga doba je, prema tome, Prvi svibanj bio dan seksualne slobode i razuz danih orgija. Tradicionalni prvosvibanjski stup bio je izrazito faliki simbol. Izabrana Svibanjska kraljica predstavljala je tek preruenog avatara poganskih boica-majki, koje su imale istaknuto mjesto u Wicca-i i drugim pretkranskim vjerovanjima. Ona je, zajedno s drugim seoskim djevicama, odlazila u oblinju umu, gdje bi ih doekali Robin od Greenwooda i njegovi veseli mukarci - ili, tonije, jedan lokalni mladi, ili moda vlastelin, odjeven u nonju ko ja je evocirala glasnika proljea. U veselju koje je uslijedilo, Robin bi povjerio djevojkama kako je dolo vrijeme za njihovu seksualnu inicijaciji. U nekim je sluajevima, pak, Robin davao svoj blagoslov za spolno zdruivanje ve zaruenih parova. Devet mjeseci nakon to ga, zemlja bi rodila ljetinom nezakonite djece, koja su se nazivala Robinovim sinovima. Podrijetlo prezimena Robinson mogue je u mnogim sluajevima pronai upravo u ovakvim ritualima. Prema jednom, pomalo uvrijeenom kroniaru iz elizabetinskoga doba: svi bi mladii i djevojke, starci i starice, nou tumarali umama, dubravama, brdima i planinama, gdje bi provodili itavu no u ugodnoj razonodi. Isti kroniar, uz notu odvratnosti, zaklju uje: uo sam iz pouzdanih izvora ... da se od etrdeset... ili stotinu djevica, koje su nou odlazile u umu, jedva treina vratila kui neokaljana. . Robina od Greenwooda, odnosno drevno pogansko boanstvo plodnosti ili Zelenog ovjeka, brkali su takoer s Robinom Hoodom - te je moda ak i inio samu sr legende o Robinu Hoodu. Tako je, primjerice, 1555. godine mrani prezbiterijanski parlament kotske zabranio predstavu koju su redovito, svakog svibnja, u zamku Rosslyn izvodili putujui pantomimiari. Predstava se zvala Robin Hood i Little John i bila je toliko popularna da su dva tornja zamka nazvana Robin Hood i Little John. Nitko, objavio je Parlament ne smije tumaiti likove Robina Hooda, Little Johna, opata od Un-

reasona (engl.unreason: nerazboritost, op. prev.) ili Svibanjske kraljice.. Frazeologija ovoga edikta mnogo toga otkriva. Opat od Unreasona je, naravno, fratar Tuck - koji je, u svom izvornom, poganskom obliku, upravljao snagama nepreporoene prirode i anarhije, i koji je svoju blasfeminu parodiju na kranski blagoslov utjelovio u prvosvibanjskim sveanostima plodnosti. Svibanjska kraljica je lik ouvan u legendi o djevi Marian, s kojom se poisto vjeivala svaka seoska djevojka prilikom svoje seksualne inicijacije koju je predvodio Robin. U ovim se ostacima drevnog poganskog vjerovanja jasno isticao magijski element - kao to je to bio sluaj u prividno nevinom Morrisovu plesu, pantomimiarskim predstavama, pa ak i uspavanka ma. Pa opet, bila je to sasvim lokalizirana magija, esto i specifino seksualna, zaodjevena u tajne prokreacije i reprodukcije. Ona bi se analogijom mogla protegnuti i na aspekte prirodnoga svijeta, na takve aktivnosti kao to je, primjerice, stvaranje kie. Meutim, ona je, u ovjekovu odnosu prema svemu to se nalazi iznad njegovih moi, pretpostavljala pasivnost. Drugim rijeima, ovjek je mogao moliti, prizivati, pokuavati umiriti nepoznate sile oko sebe, ali ih ni je mogao kontrolirati niti im zapovijedati. Myrddin je moda doista i bio vrstan arobnjak. Meutim, on se jo uvijek nije pretvorio u Merlina, a jo manje u Fausta. Unato tome, Crkva ga se plaila, kao i sila koje je predstavljao. Jo je poetkom etvrtog stoljea, crkveni koncil u Elviri objavio izopenje svakoga tko je izazvao smrt putem magije - priznajui, u stvari, da je smrt putem magije doista bila mogua, pa ak i prijetea. Godine 667. koncil u Toledu bio je zgroen obiajem sluenja misa kojima se molilo za smrt neprijatelja. U isto vrijeme, velko je sveenstvo vjerovalo da se deset puta uzastopno izgovorenim misa ma za mrtve, nad votanim likom odreenog ovjeka, moe izazvati njegova smrt u roku od deset dana. Bogovi i boginje Stare Religije zasigurno nisu naputeni kao puko praznovjerje. tovie, oni su postali demonima, predstavljajui stalnu prijetnju, pa ak i za istin ske vjernike. A njihovi glasnogovornici, njihovi poslanici i zastupni ci, bili su opasni pojedinci, koje se nije moglo zanemariti, ve ih se moralo svladati i onesposobiti. Tako se, primjerice, u irskoj legendi sv. Patrick esto povezuje s druidima i njihovim udotvorstvima. Tako je, primjerice, druid, koji

je bio smjeten u kolibi nainjenoj od zelenog drveta iv izgorio, dok Patricku, smjetenome u kolibi od suhog drveta, vatra uope nije nakodila. Drugom je, pak, zgodom, Patrick nadvisio nekog druida u levitiranju, nakon ega je dopustio da njegov suparnik padne i razbije se o litice. Slinost s Petrovim podvizima opisanim u Djelima apos tolskim i vie je nego oigledna. Ako druidski likovi poput Myrddina nisu postali punokrvnim Faustima ipak su se mogli usporediti sa Simunom Magom. Kao odgovor na prijetnju, koju su predstavljali takvi likovi, Cr kva je poela razvijati vlastitu magiju - ili, u odreenim sluajevima, neku vrstu protumagije. Ona se oitovala, izmeu ostalog, u oboa vanju relikvija. Kao zatitnici od poganske magije, prizivali su se sveci, a njihovo se oboavanje uskoro pretvorilo u otkapanja, prem jetanja i otkidanja dijelova njihovih tijela - upravo suprotno poud nom dodirivanju i ljubljenju - kostiju mrtvih ... . Kako bi se odre dilo mjesto oboavanja sveca, najprije je bilo potrebno posjedovati makar i mali dio njegova ili njezina tijela - primjerice, prst, uvojak kose, pa ak i prepucij. Koliko god bio malen, taj je dio tijela pred stavljao dokaz sveeve prisutnosti na tome mjestu, i mogunost da mu se u molitvi osobno obraa. Kasnije je postalo dostatnim koristiti predmete koji su bili u dodiru sa sveevim tijelom, ili ih je, pak, ovaj blagoslovio. Putem odreenog procesa duhovne osmoze, uvrijeilo se miljenje da ti predmeti sadre neto od sveeve unutarnje snage. Trgovina relikvijama - a esto i njihova kraa - igrala je znaajnu ulogu u irenju Crkve Europom. Postojale su, takoer, i pokretne re likvije za osobnu uporabu, koje je pojedinac mogao nositi od mjesta do mjesta, poput, primjerice, iverja sa stvarnoga Kria. Takvi su predmeti djelovali poput maginih amuleta i talismana, koji su neu tralizirali ili proiavali pretkransku pogansku magiju. Neto profinjeniji oblik kranske magije - za koji bi se ak moglo rei da sadri osnovne elemente hermetizma - ukljuivao je zvuk. Zvuk je, naravno, oduvijek imao magijsko znaenje, od pje vanja i udaranja u bubnjeve u primitivnom amanizmu do sloenijih korespondenata u hermetikoj misli - koja je uspostavila veze iz meu pneume (u grkom jeziku rije koja oznaava i duh i dah), Logosa, ili Rijei, kao stvaralakog principa, te pitagorejskih melodi ja, ili glazbe sfera. Kao to smo ranije spomenuli, kranstvo je us vojilo kvazi-hermetiko shvaanje Logosa kao stvaralakog posred nika i povezalo ga, u liku Duha Svetoga, s pneumom.

Kranska je magija europskog mranog Srednjeg vijeka vrlo esto poivala na pojednostavljenom tumaenju takvih postavki. Ljudski je glas, primjerice, prilikom obavljanja vjerskih obreda, postajao pokretaem duha. Time je i molitva postajala vrstom magi jskog ina - boanski nadahnuta invokacija ili evokacija. Tako su se razvili i gregorijanski korali, odnosno, jednoglasno pjevanje, bez pratnje, a uz sveti tekst kao predloak. Ono je zahtijevalo naporne vjebe, osobito vjebe disanja, kako bi se moglo to uinkovitije usredotoiti na pneumu, odnosno duh. Suvremena su istraivanja po kazala kako gregorijanski koral moe uzrokovati osjetne promjene na psiholokom i fiziolokom planu. Ono esto moe imati i iscjeliteljsko djelovanje i pojaati izdrljivost, omoguujui transfuzi ju okrepljujue energije. Za time su osobito udjeli srednjovjekovni redovnici, koji su morali svakodnevno, danju i nou, obavljati osam obveznih obrednih slubi. U nedavno provedenim istraivanjima, re dovnici, kojima je bila uskraena prilika za pjevanje, ubrzo bi zapa dali u klonulost i zamor. Drugi je oblik kranske magije, orijentirane na zvuk, ukljuivao uporabu zvona. Postoje izvjesni temelji za pretpostavku da je upora ba zvona u kranstvu takoer proizala iz pitagorejskih izvora pu tem hermetizma. U pitagorejskoj i hermetikoj misli postoje meu odnosi zvuka i oblika, zvuka i konfiguracije. Zvuk moe stvoriti obtik i otvoriti put ka energiji. Tako se, primjerice, zvuk roga ili trube moe zamisliti kao udar, nalet ili pritisak sile, koji izbija iz svijenog oblika instrumenta. Po svojoj prirodi i osobinama, on je sutin ski agresivan, nasilan i ratniki. Kao takav, on se moe koristiti u od reivanju smjera vojnog napada. Jednako tako, on se moe slikovito prikazati kao eksplozivni impuls kojim trublje Jouine uspijevaju sruiti zidove Jerihona. S druge strane, zvuk zvona mogao bi se opisati potpuno drukije - kao koncentrini krugovi, koji se ire iz sredinje toke, poput kru gova izazvanih kamenom baenim u vodu. To bi svojstvo postalo jo izraenijim, ukoliko bi zvono zvonilo odozgo, te bi se dijametar nje gova odjeka stalno irio. Zvono je, dodue, za razliku od instrumena ta poput ovnova roga ili trane svirale, bilo proizvod ovjeka, a ne usputni proizvod ili otpadak prirode. Ono je namjerno izraeno u re ligijske svrhe. Zbog toga je predstavljalo trijumf ovjeka, stvorenog na sliku Boju, nad nepreporoenom prirodom. Kada bi se rabilo u

religijskom kontekstu, ono bi, poput ljudskog glasa, postajalo pokre taem duha. Jedan od najranijih zapisa o uporabi zvona u kranskim crkva ma, jest onaj Grgura iz Toursa, koji je pisao u kasnom estom sto ljeu. Zvona koja on opisuje su, dodue, mala runa zvona, koja se koriste kao poziv na molitvu. Izgleda da u to vrijeme zvona nisu bila toliko uobiajena. Kako izgleda, u to vrijeme nisu bila niti slubeno ukljuena u vjerske obrede i obiaje. Kada su to postala, ne moe se sa sigurnou rei, ali, ve u desetom stoljeu, velika zvona, koja su visjela na visokim zvonicima, bila su uvelike rasprostranjena i uklju ena u kranske obrede kao njihov sastavni dio. Takva su zvona bila lijevana u bronci, istom vjetinom kojom su se kasnije proizvodili topovi. Izrada zvona zahtjevala je izniman napor, panju i gotovo re ligioznu predanost. Nakon njihove izrade, uslijedila bi sloena cere monija njihova obrednog posveenja, koja je predstavljala neku vrstu krtenja. Svako se zvono kropilo svetom vodom, proiavalo, posveivalo, blagoslivljalo i vie puta uranjano u ulje - kako bi a vao pobjegao pri njegovu zvuku . Kao to je to bio sluaj s maevi ma, primjerice, s Arturovim Excaliburom, nije bilo neuobiajeno i zvonima davati imena. Suvremenom je ovjeku moda teko razumjeti kakvo su psiho loko i duhovno znaenje imala zvona u razdoblju mranog Srednjeg vijeka. Najprije bismo trebali shvatiti u kakvom su kroninom i sveobuhvatnom strahu ivjeli poboni krani toga doba. Ljudskih je naselja - bilo gradova i sela, ili jednostavno, opatija i samostana - bi lo malo, a i te su zajednice bile izolirane i udaljene jedna od druge. Iz meu njih su se, veim dijelom krajobraza, prostirale beskrajne, ne naseljene i zlokobne ume. U tim mranim dubinama nepreporoene prirode vrebalo je bezbroj opasnosti po tijelo i duh - zli du hovi, vukodlaci, demoni prerueni u poganske bogove i boice, mnotvo drugih neistih i bezbonih sila, kao i, naravno, divlje zvijeri i mnogi ljudski otpadnici, pljakai i neznaboaki neprija telji Crkve. Svako je kransko naselje predstavljalo usamljenu i ra njivu enklavu u divljini, sa svih strana okruenu brojnim prijeteim opasnostima, bilo stvarnim ili zamiljenim. Tim se opasnostima su protstavljala gromka zvonjava zvona, koja je tvorila zatitni magini krug, takorei zvuni zid, kao duhovni ekvivalent obrambene gra nice. Takav je krug predstavljao bedem i tit od prijetnji izvana. Unutar svete sigurnosti kruga, vladao je boanski red i mir.

Zvonjava zvona bila je manifestacija takvog poretka. Izmeu os talog, ona je oznaavala sate, dijelei dan na metodiki odreene je dinice, od kojih je svaka bila posveena odreenim slubama i molit vama. Tako je Boji dar oblika i strukture bio nametnut i amorfnom tijeku vremena. Dijeljenje vremena na mjerljive jedinice s pomou zvona bilo je samo jedan od mnogih naina udaljavanja i odbijanja sila kaosa, mraka i zla, nevidljivo okupljenih u zraku. Prema po krajinskom crkvenom koncilu u Njemakoj na zvuk zvona, koje poziva krane na molitvu, demoni se uplae i razbjee, a duhovi olu je i sile zraka se umire. Knjiga svete slube poznaje snagu crkve nog zvona, ma gdje se uo njegov zvuk, koja rastjeruje sile zla, mr mljanje i cerekanje duhova mrtvih, i sve duhove oluje. Prilikom poganskih festivala, poput Ivanjske noi ili Walpurgisnacht-a, zvona bi zvonila itavu no, kako bi se onemoguio utjecaj zle magije. Vjerovalo se da zvona mogu odagnati i kugu, koja se es to pripisivala djelovanju mranih sila. Cistercitski je statut zabranji vao izgradnju opatije na podruju na kojemu se moe uti zvuk zvona druge opatije. Ovo je, nesumnjivo, djelomice sluilo isto praktinoj svrsi - kako bi se izbjegla zabuna i onemoguilo da re dovnici koji su radili u poljima, na zvuk zvona hrpimice odu u po grenu opatiju. Ali, zasigurno se takvim pravilom namjeravalo spri jeiti i to da harmonina magija zvona bude ometena disonancom, osiguravajui, tako, jo uinkovitije irenje vjere. Uz magiju koju je razvilo u borbi protiv poganstva, kranstvo je usvojilo i odreene oblike poganske magije za vlastitu uporabu. Egzorcizam se, primjerice, prakticirao jo od najranijih amanskih vremena. ovjeanstvo je oduvijek bilo preplavljeno avlima svih vrsta, koje je trebalo istjerati. Prema Svetom pismu i sam je Isus obavljao egzorcizam; upravo je taj slavni prethodnik ovlastio Crkvu da usvoji ovaj postupak. U kranskom egzorcistikom ritualu ponovno se pojavljuje zvono. Osim po zvonu, kranski se egzorci zam, kao i, dodue, mnogi drugi oblici kranske magije, gotovo uope nije razlikovao od svojih poganskih ekvivalenata. Razlika je bila samo u izvoru iz kojeg je, navodno, proistekla njegova snaga. Do kraja prvog tisuljea nove ere, kranstvo je razvilo vlastiti osebujni magijski sustav. Kranska je magija, poput poganske kojoj je eljela parirati, bila, zapravo, primitivna. Nedostajao joj je onaj sveobuhvatni okvir hermetike misli, kao i hermetike mogunosti

za praktinu primjenu. Za razliku od hermetizma, ona nije doputala ovjeku da preuzme odgovornost za vlastitu sudbinu i da, bilo za do bro ili za zlo, oblikuje stvarnost svojom zapovijedi. Osim ogranie nih fenomena poput, primjerice, lijeenja, vraanja plodnosti ili zatite od urokljivog oka, ono nije obdarilo ovjeanstvo sposob nou da pokree stvari u svijetu u cjelini. Konano, krajem desetog stoljea, hermetizam je, zajedno s is lamskim i idovskim uenjem, polagano poeo pronalaziti svoj put ka Zapadnoj Europi. Pokuaji da ga se zaustavi pokazali su se bezus pjenima, te je on uskoro preplavio itavu Europu. Poplava je krenu la iz tri izvora. Prvi je bila panjolska, drugi Sicilija, trei je, s poetkom kriarskih ratova, bio Srednji istok i Sveta zemlja. Magija koja je potekla iz ova tri izvora bila je ona koja e Myrddina preo braziti u mnogo impozantniji lik Merlina. Njega i Fausta tada e razdvajati samo jedna inkarnacija.

4 TRI PUTA K EUROPI

od nominalnom zatitom Crkve, zapadna je Europa tijekom mranog doba pala u nepokretnost i stagnaciju, te se teko moglo govoriti o bilo kakvom razvoju. Na jugu su se, meu tim, stvari odvijale ubrzanim korakom, i za ono doba nevjerojatnom brzinom i dinamikom. Pokreta takvoga razvoja i dinaminosti bio je islam. Suvremena se europska kultura ponosi svojim klasinim pret hodnicima, svojim grkim i rimskim naslijeem. To se naslijee, na ravno, ne smije potcjenjivati. Meutim, u isto vrijeme zaboravljamo da vei dio toga naslijea nama nije bio neposredno prenesen. On je proizaao prvenstveno iz islama; i to, isprva, preko panjolske. Potkraj etvrtog stoljea poslije Krista, neko nepobjedivo Rim sko carstvo poelo je posrtati. Poetkom petog stoljea, godine 410. posl.Kr., ono je potpuno srueno a Vjeni su grad poharale napredujue horde Vizigota. Iznimna brzina njihova napredovanja vodila ih je jo zapadnije - preko june Francuske, zatim preko panjolske, Portugala i Gibraltarskih vrata, u sjevernu Afriku. Sljedea e se tri stoljea njihovo kraljevstvo protezati od Pireneja, preko itavog Iberskog poluotoka i Sredozemnog mora, sve do dananjeg Tunisa i Al ira. Poetkom osmog stoljea, oni e se, tako, nai na putu arapskoj vojsci, koja je napredovala pod islamskim stijegom. Godine 711., nakon to su pregazili vizigotska podruja u sjever noj Africi, islamske su vojske prostrujale kroz Gibraltarska vrata, dospjevi tako u panjolsku. Samo tri godine kasnije, 714., osvojen je itav Iberski poluotok, osim enklave kristijaniziranih Vizigota i ro maniziranih panjolaca u Galiciji, na samom sjeverozapadu. Godine 732., arapska je vojska prela Pireneje i ula u Francusku sve do Bordeauxa. Konano ih je, nakon est dana zadravanja, porazio Karlo Martel, u bici kod Poitiersa. Tijekom sljedeih dvadesetak godina,

Arapi su otjerani preko planina natrag u panjolsku. Kao to smo spomenuli u ranijem poglavlju, njima je vladao odbjegli princ Omejidske dinastije, koji je bio svrgnut 750. godine na Srednjem istoku. Ne htijui izazivati novi kalifat, koji e uskoro osnovati svoju pri jestolnicu u Bagdadu, omejidski je princ uzeo naslov emira. S pri jestolnicom u Cordobi, arapska je panjolska tako bila privremeno rastavljena od ostatka islamskog svijeta. Ova je izolacija bila jedan od nekoliko imbenika koji su ohrabrili krane da poduzmu protunapad. Godine 778., kranska je vojska, pod vodstvom Karla Velikog, unuka Karla Martela, i budueg Svetog Rimskog cara, prela Pireneje i opsjela Saragossu. Opsada ni je uspjela i kranska je vojska bila prisiljena povui se preko plani na. Unitenje njezinih prorijeenih redova u uskom prolazu Roncevallesa nadahnula je jedan od najranijih epova kranske europske kulture, slavni Chanson de Roland (Pjesma o Rolandu). Meutim, etvrt stoljea kasnije, Luj, sin Karla Velikog, uspio je osvojiti Barce lonu. Taj je grad postao prijestolnicom samostalnog principata, idovsko-kranske enklave usaene na sjevernoj obali muslimanske panjolske, kojom su gotovo tri stoljea vladali grofovi Barcelone.1 Poetkom dvanaestog stoljea muslimanska je panjolska posta la politiki izrazito nestabilna. Uslijedila.su razdoblja estih i esto kih neprijateljstava. Povremeno je Iberski poluotok bio podijeljen na ezdeset ili vie neovisnih kraljevstava, od kojih je svakim upravljao neki manji vladar. Neka bi se od njih, ili ak sva, zatim, ponovno uje dinila, ali ubrzo i ponovno razdvojila. Izmeu 1090. i 1147. godine, kada je kranski svijet bio usredotoen na Prvi i Drugi kriarski rat, berberska je vojska iz sjeverne Afrike, koja je na poziv muslimanske vojske dola u panjolsku, zgrabila priliku da preuzme kontrolu nad itavom zemljom, te je uspostavljena nova islamska vlast, sa sje ditem u Marakeu. Meutim, i ovu su vlast uskoro sruile pobune, koje su potaknuli sufiji, i panjolska je, tako, ponovno pala u razje dinjenost. Unato ovakvim politikim promjenama, islamska je kultura u panjolskoj bujala i cvjetala. Na sjeveru, kranska je enklava u Galiciji ostala izolirana, nazadna i siromana. Na drugim podrujima, koja su se nalazila pod muslimanskom upravom, zemlja je napre dovala. Uvedene su nove tehnike navodnjavanja, kao i druge inovaci je, te je zemljoradnja cvjetala. Mnoge su kulture, koje se danas vezu-

ju uz panjolsku, poput narani, rie i pamuka, tamo donijeli Arapi. Podruja koja su danas mahom nenaseljena i neplodna tada su se in tenzivno kultivirala, esto donosei i po dvije etve godinje. Pus tinjska podruja dananje Andaluzije bila su nekad prekrivena vo njacima i vinogradima. Uz razvoj poljoprivrede razvijali su se i novi oblici trgovine u gradovima. Nicala su gradska sredita iz kojih se nadzirala trgovina s istonim Sredozemljem. Poetkom devetog stoljea obnovljene su naruene veze izmeu panjolske i ostatka islamskog svijeta, i u zemlji je zapoeo dinamian kulturni preporod. Mnotvo je panjol skih uenjaka u potrazi za znanjem odlazilo u Bagdad. Uvozile su se knjige iz Bagdada, osnivane kole, novano se potpomagalo i ohra brivalo pisce. Osobita se panja poklanjala pjesnitvu, a pjesnici su uivali ugled keltskih barda ili ollave-a. Njihov se utjecaj potom pro irio preko Pireneja i nadahnuo kasnije trubadure i trouvere srednjo vjekovne Francuske. Tijekom druge polovice desetog stoljea, u Cordobi je izgraena knjinica u kojoj je smjeteno gotovo 400.000 rukopisa, te je grad uskoro postao najveim sreditem uenosti na itavom, kako islamskom, tako i kranskom zapadu . Cordoba je bila drevni grad, kojeg su osnovali feniki trgovci. Pod vlau imperijalnog Rima, ona je bila rodnim gradom dvaju buduih careva, Trajana i Hadrijana. Kao prijestolnica islamske pa njolske, ona je vrlo brzo postala najveim gradom Europe, s gotovo milijun stanovnika. Na vrhuncu svoga razvoja u njoj je, kako tvrde arapski kroniari, bilo vie od 400 damija, 900 kupalita, 60.000 stambenih zgrada, 80.000 duana i 200.000 kua, i to samo u svome, zidinama opasanom, sreditu. To je sredite bilo uveno po svojoj istoi, poploenim ulicama i nonoj rasvjeti. Zid koji ga je okru ivao sastojao se od 132 tornja i trinaest vrata. Izvan njega lealo je pet utvrenih predgraa, te jo dvadeset i jedno predgrae, koje nije bilo opasano zidinama. No, iznad svega, Cordoba je bila kulturno i intelektualno sredi te. Knjinica s 400.000 u njoj pohranjenih rukopisa smatrala se, za jedno s knjinicama u Kairu i Bagdadu, jednom od tri najvee knji nice islamskog svijeta. Meutim, postojalo je, takoer, jo sedamde set javnih knjinica, te mnotvo privatnih zbirki. Ve u dvanaestom stoljeu, Cordoba se natjecala s Bagdadom za kulturnu nadmo u islamskom svijetu. Prvo sveuilite srednjovje-

kovne Europe je, zapravo, bila Velika Damija u Cordobi, koju su po haale tisue uenika. Postojale su mnoge kole za prepisivae, koji su veinom bile ene. Osnovani su i instituti za prevoenje, sa svr hom da se tekstovi s Istoka uine pristupanima za zapadne itatelje. Tako su panjolskim uenjacima postali dostupni grki tekstovi, koji su ve bili prevedeni u Harranu ili Bagdadu. Neprestano su nastajale nove knjige - o glazbi, zemljopisu, povijesti, astronomiji, astrologiji, botanici, matematici, kemiji, alkemiji, filozofiji i hermetikoj misli. Osim onih koji su bili ukljueni u vojne sukobe s islamom, pre ma kranima se odnosilo s tolerancijom. Takav je odnos uspostav ljen i prema idovima. Crkve, samostani, vjerske kole i sinagoge ostale su netaknutima i stalno djelujuima. Mnogi su se krani obratili na islam, smatrajui ga oputenijom i prihvatljivijom vjerom, za razliku od one koju je promicao Rim. panjolska je privukla i os tale krane, s druge strane Pireneja, do kojih su dopirale vijesti o njezinoj kulturi, uenosti i prilikama za bogaenje. Dok su knjige u kranskoj Europi bile ljubomorno skrivane u dvorcima i samostani ma, u panjolskoj su one bile dostupne cjelokupnom stanovnitvu. Sredinom devetog stoljea kranski se biskup iz Cordobe jadao kako je njegovo stado obuzeto tolikom ljubavlju prema arapskim knjigama da je gradilo velike knjinice .... uz nevjerojatne iznose ... dok malo tko od njih znade napisati suvislo pismo prijatelju na latin skom jeziku, ali se zato mnogi znaju izraziti na arapskom, i na tom jeziku pisati poeziju ... . Biskup je moda gunao, ali bilo je mnotvo drugih, nominalno kranskih monika, koji su islamsku panjolsku doivljavali vrlo bliskom. Prema jednoj kronici, koju je 1213. godine sastavio re dovnik iz St. Albansa, engleski je kralj Ivan ozbiljno razmatrao ideju svoga obraenja na islam. Opepoznato je da je Ivan bio nepopularan kralj - jedan od najomraenijih engleskih vladara. Nije podnosio naklonjenost, koju je meu narodom uivao njegov brat, Rikard Lavljeg srca, u ijoj je odsutnosti Ivan vladao. Njegovu je mo usko ro ograniila Magna Carta. Bjesnio je na papu, koji mu je uskratio potporu, kada je od njega zatraio pomo kako bi uvrstio svoj po loaj na engleskom prijestolju. Stoga se Ivan bacio u potragu za drugim mogunostima. 1213. godine muslimanskom vladaru u Maroku pristiglo je tajno poslanstvo od dva viteza i jednog sveenika iz Londona, zvanoga

gospodar Robert. Ti su poslanici bili ovlateni izvijestiti musliman skog monika o spremnosti kralja Ivana da dobrovoljno preda sebe i svoje kraljevstvo, ako bi ovaj elio prihvatiti taj dar, i odrekne se kranske vjere, koju je smatrao lanom, te iskreno pristane uz Muhamedov zakon. Ivan je, osim toga, ponudio svoju pomo u isko rjenjivanju kranstva u panjolskoj i nametanju islama na itavom Iberskom poluotoku. Muslimanski je vladar Maroka ovako odgovorio Ivanovim poslanicima: Upravo sam sada prouavao knjigu mudroga Grka i kranina Pavla, napisanu na grkom jeziku, a ija djela i rijei nalazim hva levrijednima; jedna me stvar, meutim, u njega ne veseli, a ta je to nije bio vrst u vjeri u kojoj je roen, ve ju je napustio, priklonivi se dragoj, poput izdajnika A to govorim obraajui se tebi, gospodaru, kralju engleski, koji naputa najpoboniji i najii kranski zakon u kojemu si roen, i koji eli, prevrtljiv i nesiguran kakav jesi, prihvatiti nau vjeru. Na temelju toga marokanski je vladar zakljuio da je kralj Ivan ovjek potpuno beznaajan i nedostojan bilo kakva saveza s musli manskim vladarom poput njega . Nakon toga, otpustio je kraljeve poslanike uz impresivni viteki epilog: Nikada nisam itao niti sam igdje uo da bi neki kralj, koji posje duje tako bogato kraljevstvo, koje mu je odano i posluno, dobro voljno predao svoju vlast ponudivi na dar zemlju koja je slobod na, dajui strancu ono to je njegovo, pretvarajui sreu u nesreu, i tako se, bez rijei, podvrgao volji dragoga. Meutim, itao sam i sluao mnogo puta kako su vladari izvojevali svoju slobodu uz rijeke krvi, to je hvalevrijedan in; no, sada ujem kako va bijedni gospodar, ljenina i kukavica, koji je gori od najgore nitarije, eli da slobodan ovjek postane robom, najbijednijim od svih bia. Nepotrebno je i rei da se Ivanovo obraenje na islam nikada nije dogodilo. Glavni je poslanik, sveenik znan kao gospodar Robert, kasnije otputovao u Svetu zemlju, gdje je stupio u red vitezova tem plara. Ubrzo je napustio templare, koji su se priklonili svojim nepri jateljima, i zavrio svoj ivot kao poslanik Velikoga kana, u vrijeme mongolskoga osvajanja Austrije, 1242. godine. Dok je Ivan od Engleske tako kukaviki udio prigrliti islam, drugi su se, neto sloniji kranski vladari nastavljali estoko su-

protstavljati muslimanskoj panjolskoj. Unato bujanju njezine kul ture, muslimanska je panjolska bila u neprestanom ratu s kran skim neprijateljima na sjeveru; a upravo su razjedinjenost i politika nestabilnost najvie pridonijele njezinim porazima. Nakon gotovo pet stotina godina borbi, islam je konano bio istisnut s Iberskog po luotoka. Taj je proces, koji je s vremenom poprimio oblik nepres tanog kriarskog rata, danas poznat kao rekonkvista. Kada je panjolsku po prvi puta, poetkom osmog stoljea, pre plavio islam, kranska je enklava u Galiciji, na samom sjeveroza padu zemlje, ostala netaknuta i nepokorena. Taj je bedem kasnije postao kraljevstvom Asturije. Kasnije, 910. godine, jedan je njegov dio postao kraljevstvom Leona - koje se u trinaestom stoljeu uje dinilo s kraljevstvom Kastilje. Tijekom osmog stoljea odbijena je franaka invazija panjolske koju je predvodio Karlo Veliki; ali, poetkom devetog stoljea, osvajanjem Barcelone od strane Luja, sina Karla Velikog, osigurana je druga kranska enklava na Iberskom poluotoku. Upravo e iz ta dva uporita - Leona i Kastilije na sjeveru, te Barcelone na istonoj obali - krenuti kranski protunapad. U Galiciji se kranski ar dugo vremena potpirivao iz svetita Santiago de Compostela, koji je ustanovljen tijekom devetog sto ljea. To je svetite, na kojem je kasnije izgraena jedna od najveih kranskih katedrala, ubrzo postalo hodoasnikim sreditem - te je, uz Rim, bilo jedno od najvanijih takvih sredita u Zapadnoj Europi. Santiago je trebao osiguravati duhovni podstrek za rekonkvistu. Iz Leona, te kasnije i Kastilije, kranske su snage napredovale juno prema rijeci Duero a zatim i u samo srce islama - u Andaluziju. Iz Barcelone, koja je kasnije ukljuena u aragonsko kraljevstvo, os tale su snage napredovale preko zaravni Ebro, te, uz istonu granicu, prema Valenciji i Murciji. Prvi odluni dogaaj rekonkviste zbio se 1085. godine, osvajanjem Toleda. Taj je grad postao simbolino sre dite ponovnog kranskog osvajanja panjolske. Neposredno prije, kao i nakon osvajanja Toleda, panjolskom je narodnom svijeu dominirao epski, polulegendarni lik Roderiga Diaza. U povijesti poznat kao El Cid - to predstavlja iskrivljeni ob lik arapske rijei sayyid, koja znai gospodar, vladar ili voa - Roderigo se openito smatra kranskim junakom. Meutim, on je u stvarnosti imao mnogo zanimljiviji ivot od onoga koji opisuju kas-

nije idealizacije. Barem u jednom razdoblju, od 1081. do 1086. go dine, on je sluio kao muslimanski plaenik, sudjelujui u ratu protiv kranskih suverena, kojima je navodno, dugovao vjernost, ali i pro tiv drugih kranskih vladara. Do 1093. godine, dodue, njegova se pripadnost konano usredotoila. Godinu dana kasnije osvojio je Va lenciju i postao samozvani kranski kralj. Pet godina kasnije umire, a Valencija ponovno pada; ali rekonkvista je osjetila onaj trenutak koji e se konano pokazati neodoljivim. Poetkom dvanaestog stoljea, kranske su se snage u panjol skoj pojaavale postrojbama vitezova i vojnika iz drugih dijelova Eu rope, posebno iz Francuske, koja je sudjelovala u Prvom kriarskom ratu. Nije bilo teko pribaviti njihovu potporu, budui da je sukob na Iberskom poluotoku sada i slubeno oznaen kao kriarski rat, sa svim koristima koje iz njega proizlaze - povlasticama, odrijeenjem ili oprotenjem grijeha, mogunou stjecanja ratnoga plijena i zem lje koja se oduzimala nevjernicima u ime Boje. Potpomognute is kusnim ratnicima iz Svete zemlje, kranske su vojske pod zapovjed nitvom aragonskog kralja 1118. godine osvojile Saragossu. Uskoro su, jedan za drugim, poput domina, poeli padati i ostali gradovi. Do 1148. godine zauzeta je Tortosa, smjetena na uu rijeke Ebro. Neposredno nakon Prvog kriarskog rata, u Svetoj zemlji su se pojavili vojni vjerski redovi monaha-ratnika - vitezovi templari i vi tezovi hospitalci. Godine 1128., sv Bernard je sveano ustoliio tem plare i dodijelio im njihovo slubeno pravilo. Jo iste godine, tem plari su poeli u svoj Red ukljuivati panjolske vitezove i primati darove u novcu, zemlji i dvorcima panjolskih plemia - koji su, ne treba ni rei, bili i vie nego zainteresirani za vrbovanje takve profe sionalne i iskusne vojske za rekonkvistu. Do sredine dvanaestog sto ljea, broj templarskih i hospitalskih posjeda na Iberskom poluotoku bio je znatno uvean. Oni su ukljuivali i mnoge utvrde, bastione na samoj granici izmeu kranskog i islamskog svijeta, koji su sluili kao obrambeni bedemi i polazine toke napada. Meutim, dok su templari i hospitalci bili i vie nego spremni primati donacije, oni su nevoljko i s otezanjem prihvaali pozive na ratnike pohode. Oba su reda nerado pristajala primiti se maa i krenuti u drugi pohod protiv islama, istiui da je njihova osnovna svrha obrana Jeruzalema te da se nee dati uvui u rat u panjolskoj u veoj mjeri od one koja je bi la dovoljna da umiri kraljev bijes.

Ta je ravnodunost dovela do stvaranja mnogih izvorno iberskih redova, po uzoru na templarske i hospitalske, ali koji su se usredoto ili iskljuivo na vojne operacije u panjolskoj i Portugalu. Vjerojat no je najznaajniji takav red bio Red Calatrave, osnovan 1158. go dine, kojega je 1164. godine papa slubeno stavio, kao i templare, pod cistercitsku upravu. Godine 1170. ustanovljen je Red Caceresa, koji je postao Redom Santiaga i 1175. godine dobio papino prizna nje. Godine 1177., slino je priznanje dobio i Red Alcantere, koji se, deset godina kasnije, ujedinio s Redom Santiaga. U godinama koje su uslijedile, osnovani su i brojni drugi redovi. U vrijeme slubenog po tiskivanja templara, izmeu 1307. i 1314. godine, ustanovljen je Red Montese, koji je mnogim progonjenim templarima pruio utoite. U Svetoj su zemlji templari, hospitalci i razni drugi manji redovi, bili u neprestanim svaama. Neki su od njih - a posebice templari vrlo esto suraivali s muslimanima. panjolski su redovi, izgleda, bi li mnogo fanatiniji u svom vjerskom zanosu i manje spremni na kompromis, te su bili skloni bliskoj suradnji, ne samo meu sobom ve i s kraljevskom vlau. U velikoj su mjeri bili ukljueni u obranu najvanijih invazijskih puteva izmeu kranskih i muslimanskih te ritorija, a svojom su mreom utvrda i zamaka odbijali este neprija teljske napade. Istovremeno, oni su predstavljali i neku vrstu sred njovjekovnih jurinih odreda kranskih protunapada. Tako su s vremenom stekli ogromnu mo i bogatstvo, a potom i vlast nad iro kim prostranstvima panjolske i Portugala. Svoje e povlastice i utje caj zadrati jo dugo nakon to njihova vojna uloga izgubi svaki zna aj Meutim, upitno je bi li rekonkvista poluila takav uspjeh i bez njih. Uz svu vatrenost, disciplinu, profesionalnost i vjetinu vojno-vjerskih redova, kranskim je snagama u panjolskoj bio potreban novi, snani podstrek. Godine 1212., vodila se odluujua bitka u Las Navas de Tolosi, nakon koje je krenuo nezaustavljivi val islamskih poraza. Godine 1236., osvojena je Cordoba, a godinu dana kasnije Valencia i Murcia. Sevilla je pala 1248., Cadiz 1262. godine. U posljednjoj treini trinaestog stoljea muslimanska je panjolska ograniena na malo podruje kraljevstva Granade, koje je preivjelo samo zahvalju jui posebnom sporazumu s kraljevskom kuom Kastilije. Godine 1340., arapska vojska iz sjeverne Afrike stigla je u Gi braltar. Uz njenu potporu, muslimanska je Granada uinila posljednji

pokuaj da povrati svoja izgubljena podruja. Meutim, arapska je flota poraena u pomorskoj bitci na obali Algecirasa, ime je od sjeen put dodatnom pojaanju i snabdijevanju zalihama. Ubrzo nakon toga, u lipnju 1340. godine, muslimanska je vojska konano poraena u bitci kod Salada. Granada je tako bila konano izolirana i odsjeena od ostalog islamskog svijeta. Okruena neprijateljima, u takvom je poloaju ostala jo sljedeih stotinu i pedeset godina. Kada je Ferdinand, koji je bio oenjen Izabelom od Kastilije, naslijedio pri jestolje Aragona, ujedinio se i ostatak panjolske. U takvom novom ujedinjenom kraljevstvu, Granada je predstavljala nepoeljnu iz raslinu, koju je bilo potrebno odstraniti. 2. sijenja 1492. godine, Granada je pala, a razdoblje od 781 godine islamske prisutnosti u panjolskoj konano je zavrilo. Njegovo e naslijee, meutim, iv jeti jo stoljeima nakon toga, a u zapadnoj se civilizaciji osjea i danas. Znaajan dio toga naslijea predstavlja hermetika misao, ko ja se kanalizirala upravo preko panjolske.

panjolski mistici i magi

Elementi hermetike misli, magije, alkemije i drugih takozvanih ezoterijskih tradicija, u panjolskoj su bili prisutni i prije islama. Tijekom prvih stoljea kranske ere, panjolska je bila sastavni dio gospodarske i trgovake mree koja je povezivala itavo Rimsko Carstvo. U panjolske su luke svakodnevno pristajali brodovi iz itavog Sredozemlja - primjerice, iz starih fenikih gradova na Si rijskoj granici i Aleksandrije. Meutim, tim brodovima nije putovala samo roba, ve i ideje. Tako je panjolska postala skladitem idovsko-kranskih uenja iz istonog Sredozemlja te aleksandrijskog sinkretizma. U panjolskoj su novi dom nali duhovni potomci izvornih faustovskih likova kao to su imun Mag i Zosima. Jedan od njih bio je i istaknuti heretik Priscillijan, biskup iz Avile, koji je tamo ivio od 381. godine, sve do svoje smrti pet godi na kasnije. Prisilijanovo je uenje bilo proeto elementima gnostikog dualizma, ali i elementima idovske mesijanske predaje koja karakterizira svitke s Mrtvog mora, kao i pitagorejske i hermetike misli. Za Priscilliana se tvrdilo da je bio uenik neuhvatljivog maga iz Memfisa, poznatog samo kao Marko, za kojega se govorilo da je najueniji strunjak za magijsku umjetnost. Je li Marko doista

postojao ili nije, ostaje i dalje zagonetkom, no, sam je Priscillijan, svojom karizmom, heterodoksnim propovjedima i brojnim sljedbe nicima predstavljao prijetnju Crkvi, koja je tada jo uvijek nastojala utvrditi svoj poloaj slubene religije Rimskoga carstva, te je prisilijanstvo i slubeno oznaeno herezom. Priscillijan je optuen za bav ljenje magijom. Meu optubama koje su mu stavljene na teret spo minjalo se i njegovo posjedovanje maginog talismana na kojemu je bilo urezano ime Boga na latinskom, grkom i hebrejskom. Nakon suenja, godine 386., Priscillian je bio pogubljen. Meutim, njegova je sljedba nastavila s djelovanjem, a njegov grob u Galiciji postao je svetitem i mjestom hodoaa. Jedan je uvaeni strunjak za to po druje, profesor Henry Chadwick iz Oxforda, podastro dokaze koji upuuju na to da je Santiago de Compostela izgraen na Priscillijanovu grobu. Iskapanjima koja su poduzeta ispod crkve, doista su otkriveni grobovi iz Priscillijanova vremena. Osim u nekim izoliranim podrujima, o kojima nam je poznato vrlo malo, prisilijanstvo je - a s njime i oni aspekti hermetizma koje je ukljuivalo - u panjolskoj ieznulo, kako se ini, otprilike u sed mom stoljeu. Meutim, poetkom osmog stoljea zapoelo je mus limansko osvajanje Iberskog poluotoka. S islamom je doao i sufizam i njegovo snano promoviranje hermetike misli. A kada su se poetkom devetog stoljea ponovno uspostavile veze izmeu islam ske panjolske i Bagdada, uvezeni su i svi plodovi islamske uenosti - sufijski tekstovi i uenja, arapski prijevodi grkih i sirijskih djela, radovi kola iz Edesse i Harrana, odnosno, cjelokupan korpus herme tizma, magije, alkemije i astrologije. Najranije sauvane verzije, u arapskom prijevodu, osnovnih hermetikih dokumenata poput Smaragdne ploe i Picatrixa, potjeu iz panjolske. Isto tako, u panjolskoj je poela cvjetati i kabala - ezoterina idovska znanost, koja je iznimno bliska hermetizmu. U Cordobi su islamski magi, poput Ibn Masarra (oko 883.-931. god.), poduavali vlastita tumaenja hermetike misli. I sam posje tivi Bagdad, Ibn Masarra je nastavio, izmeu ostalog, nauavati dis ciplinu poznatu kao Znanost o slovima, varijantu sustava, koji je ve bio ustanovljen u idovskoj i hermetikoj tradiciji. Promicao je i hermetiku postavku o uzajamnoj vezi izmeu mikrokozmosa i makrokozmosa. Je li Ibn Masarra i sam bio sufi, ne moe se sa si gurnou ustvrditi, iako postoji mnogo dokaza koji idu u prilog

takvoj tvrdnji. U svakom sluaju, njegova su uenja oduevljeno pri grlili kasniji sufijski uitelji, ukljuujui i najveeg meu njima - Ibn Arabija. Ibn Arabi roen je 1165. godine u Murciji. Navrivi osam godi na, preselio se s obitelji u Sevillu, gdje je zapoeo kolovanje. S pet naest godina doivio je mistino ili numinozno iskustvo, koje je odredilo itav njegov daljnji ivot. Kasnija su ga putovanja odvela u Tunis, Fez, Kairo, Jeruzalem, Meku, Bagdad, Anatoliju i, konano u Damask, gdje je i umro 1240. godine. U svim je tim mjestima stekao brojne sljedbenike i nova znanja. Bio je i izvanredan pisac, kojemu se pripisuje autorstvo vie od stotinu djela. U tim je djelima nairoko raspravljao o hermetikom uenju i simbolizmu. Poput Zosime prije njega, esto je rabio alkemijske simbole, kojima je izraavao proces duhovnog proienja i usavravanja. Tako je, na primjer, zlato koris tio kao simbol due neokaljane iskustvom. Ibn Arabi je prihvaao i tipino hermetiko tumaenje Logosa kao Stvaralakog, Oivljavajueg i Misaonog Principa Svemira. O Isusu je pisao: Tvrdnja da je Krist Bog istinita je u onome smislu po kojemu je sve ostalo Bog, i tvrditi da je Krist sin Marijin takoer je tono, ali tvrditi da je Bog Krist, Sin Marijin, nije tono, jer bi to znailo da je On Krist i nita drugo. Bog je i ti i ja, i sve ostalo u Svemiru. Izraz je to hermetike postavke po kojoj postoji samo jedno sve, nasuprot dualizmu i kr anstvu, koji razdjeljuju stvarnost, a zatim izdvajaju i odriu se odre enih njenih aspekata. Ibn Arabijev utjecaj s vremenom se proirio daleko izvan musli manskog svijeta. On se ogleda u djelima takvih velikana Zapada, kao to je bio Dante. tovie, Ibn Arabi je istraivao, na neobino suvre men nain, psihologiju i fenomenologiju numinoznih ili mistinih iskustava. U tom smislu on predstavlja prethodnika hermetikih (ili neohermetikih) mislilaca dvadesetog stoljea, kao to su C. G. Jung i Robert Musil. Ibn Masarra i Ibn Arabi bili su samo dvojica od mnogih hermetiki orijentiranih muslimanskih pisaca u panjolskoj. Zahvalju jui njihovim tumaenjima i prijevodima izvornih hermetikih tek stova, korpus hermetikih uenja poeo je prodirati u kranski svi jet. panjolska je postala istinskim rajem za krane koji su udjeli za znanjem, u potrazi za izgubljenim ili tek otkrivenim blagom. Upravo se iz panjolske poelo iriti svjetlo ka sjeveru i obasjavati mrano

doba u kojemu se nalazila Europa. Rekonkvista je kranskoj Europi pribavila zemlju, zlato, svilu i ostala materijalna dobra; no, donijela je sa sobom i na tisue rukopisa. Budui da je veina tih rukopisa bila na arapskom ili hebrejskom jeziku, razvila se prava prevoditeljska industrija. Tako su, pratei kransku vojsku, prevoditelji poeli nadirati preko Pireneja i ulaziti u svaki osvojeni muslimanski grad. Ondje bi zapoeli vatrenu surad nju sa idovskim i muslimanskim uenjacima koji su odluili ostati na osvojenim podrujima. Tijekom 1160. godine isplaniran je i po duzet sveobuhvatni prevoditeljski program . Do tada su ve posto jali brojni prijevodi hermetikih tekstova, ukljuivi i Smaragdnu plou. Uz djela o magiji i alkemiji, postojalo je i mnotvo djela o as trologiji, astronomiji, matematici i geometriji, neophodnih za izrau navanje astrolokih karata. Prevodio se Ptolemej i Euklid, te Aris totel, Arhimed i ostali pretsokratovski i neoplatoniki grki filozofi. Godine 1143., pojavio se i prvi latinski prijevod Kur'ana. I upravo se preko panjolske Zapadna Europa prvi put upoznala s algebrom (od arapske rijei al-jabr), trigonometrijom i arapskim brojevima, koji su omoguili razvoj vie matematike. Ne zauuje, stoga, da je panjolska bila obavijena nekom vrs tom sjajne aure tajanstvenosti. Za srednjovjekovne je Europljane ona predstavljala podruje kojim je vladala magija, a u kojemu su bila pohranjena tajna, neshvatljiva i ponekad zabranjena znanja. Ako su krani toga doba hodoastili u Svetu zemlju iz pobonosti, u pa njolsku ih je vodila udnja za uenjem. U Parsifalu, najvanijoj kranskoj gralskoj romansi, Wolfram von Eschenbach tvrdi kako je prvi put uo svoju verziju prie o Gralu od nekoga Kyota iz Provinsa, kojemu je, pak, tu priu ispriao poganin, imenom Flegetanis, u panjolskoj. Jo u etrnaestom stoljeu europski su alkemiari, poput Nicolasa Flamela, putovali u panjolsku kako bi se upoznali s okult nom mudrou. Kako se moglo i oekivati, mogunost stjecanja magijskog zna nja - i, to je jo vanije, magijske moi - privukla je, naravno, i kr anske prineve, pa ak i kranske klerike. Kako je Crkva drala iskljuivi monopol nad uenjem, tako su upravo sveenici sastavili veinu prijevoda. Mnoge su prijevode nadzirali i naruivali prelati primjerice, lokalni biskupi eljni znanja izvan okvira koje je odredio Rim. Sami prevoditelji bili su neprestano svjesni injenice da se u

njihovim rukama nalazi zabranjeni i opasan materijal. Sredinom dva naestog stoljea, primjerice, dva su sjevernoeuropska uenjaka, Hermann iz Carinthije i Robert iz Kettona, prouavali rukopise s po druja Ebra. Nakon to su 1143. na latinski preveli Kur'an, usredo toili su se na astroloke tekstove. Pri tome su se nairoko koristili navodima iz hermetikih izvora, ali su prevodili samo odabrane di jelove. Iako su oigledno bili dobro upoznati s ozloglaenim Picatrixom, suzdravali su se, ne samo od prevoenja toga djela, ve i od iz ravna pozivanja na nj. U svojim djelima Hermann jasno razlikuje ezoterijska od egzoterijskih uenja, odnosno, tajne kole mudrosti od onih dostupnih javnosti. Tvrdio je da je zajedno sa svojim kolegama prouavao skrivena blaga Arapa . No, uvidjevi kako je otkrio previe, kasnije je izjavio da je na to bio potaknut jednim snom. Kranski su vladari bili manje suzdrani u svome ulaenju na to slubeno zabranjeno podruje. Neki su od njih, poput primjerice, Jakova I od Aragona, toplo prigrlili nova znanja, izmeu ostalih i hermetizam, te oko sebe okupili uene, profinjene i svjetske ljude, in telektualne pustolove. Najznaajniji od takvih vladara bio je Alfonso X Kastilijski, zvan Alfonso Mudri. Roen u Toledu 1221. godine, kraljevao je Kastilijom - koja je tada ukljuivala Leon - od 1252., sve do svoje smrti, 1284. godine. Bio je u krvnom srodstvu s frana kom kraljevskom kuom iz Jeruzalema i roak Svetog Rimskog cara Fridrika II. Nakon Fridrikove smrti, Alfonso je postao kandidatom za carsko prijestolje i tek za dlaku propustio da bude izabran. Alfonso je bio poznat kao kralj-filozof. Bio je zaljubljenik u knji ge te nadaren pjesnik i glazbenik, koji se nerijetko osobno natjecao sa uvenim trubadurima. Bio je iznimno dobro upuen u povijest i as tronomiju i tvorac slavnih Alfonsovih nizova astronomskih tablica. Jedna od njegovih najveih strasti bila je astrologija: Kralj Alfonso oduvijek je elio istraivati nebesa, neumorno ispitujui utjecaje zvijezda na ovjekovu sudbinu, prouavajui astroloke karte i horoskope, te je poticao arapske i idovske znan stvenike na svome dvoru neka se posvete istraivanju neba i nebeskih tijela putem astronomije ...kralj je strastveno elio imati sposobnost da spozna sudbinu... Alfonso je napisao i knjigu o ahu. Sastavio je i kodifikaciju za kona, koja je toliko razumljiva da se koristi i danas, a djelomice je sa drana i u suvremenom zakonodavstvu Sjedinjenih Amerikih Dr ava. Naruio je brojne prijevode hermetikih tekstova - i to na

kastilijskom, a ne na latinskom. Konano je, 1256 godine, ne preui pred smradom sumpora kojega su se toliko zgraali poboni krani, naredio kastilijski prijevod Picatrixa.

Kriari u Svetoj zemlji

U Alfonsovo vrijeme, dodue, panjolska vie nije bila jedini - niti glavni - kanal kojim se hermetizam filtrirao u Europu. Sljedea dva i pol stoljea, sve do 1492. godine, u toj su zemlji i dalje cvjetale ra zliite grane tajnih znanosti - hermetike, kabalistike, sufijske i mnoge druge. Ali, kriarski su ratovi, koji su zapoeli krajem jeda naestog stoljea, otkrili drugi, mnogo izravniji put za prijenos misli. Iako je zapoela prije, rekonkvista je potrajala jo dugo nakon zavr etka kriarskih pohoda. Isto tako, ona se dogodila na europskom tlu - mnogo blie ostatku zapadnog kranskog svijeta, kojeg su razdva jali samo Pireneji, a ne i Sredozemno more. Ali, to je upravo para doksalno, kriarski e ratovi mnogo bre i dublje usaditi islamsko uenje, a s njime i hermetizam, u samo srce europske kulture - u Njemaku i zemlje Svetog Rimskog carstva, te u Francusku, Engles ku, kotsku, pa ak i Skandinaviju. Tijekom posljednjeg desetljea jedanaestog stoljea, itava je vojska vitezova, hodoasnika, vjerskih fanatika, klerika, najamnika, prognanika, pustolova, gusara, poduzetnika i svih vrsta pohlepnika, poela masovno nadirati u Svetu zemlju - uz ovlatenje samoga pape i obeanje odrijeenja od grijeha, te zajamenim mjestom u raju. Nji hov je cilj bio vratiti kranskom svijetu ono to su mu oduzeli islam ski nevjernici - navodni Sveti Grob - iako nitko nije znao gdje se tono on nalazi. Sukob koji je izazvala ova ludost nastavit e se jo dva stoljea, sve do svibnja 1291. godine. Godine 1099., neposredno nakon uspjeno okonanog Prvog kri arskog pohoda i osvajanja Jeruzalema, osnovano je Franako kra ljevstvo Jeruzalema, ili Outremer. Sveti e grad ponovno osvojiti Saraceni, devedeset godina kasnije, 1187., ali navodno Franako kraljevstvo potrajat e jo stoljee nakon toga. Ono je, ustvari, pred stavljalo rezultat prvog velikog imperijalistikog pothvata, koji je za jedniki poduzela tada jo uvijek udruena Zapadna civilizacija. Outremer je bio neka vrsta Zapadne kolonije, osnovane na Sred njem istoku, koja je dva stoljea odravala neprekidnu i snanu vezu

izmeu kranskog svijeta i itavog spektra stranih kultura - ne samo islamske i idovske, ve i onih drevnog svijeta. Tako su krani bili izloeni mnotvu novih i zapanjujuih svjetonazora i brojnim novim i zapanjujuim podrujima znanja. Kriarski su se ratovi u jednoj bit noj znaajki razlikovali od kolonijalizma kasnijih epoha. Kasniji kolonijalizam je, moglo bi se rei, predstavljao - barem u materijal istikom smislu - ulazak tehnoloki naprednijih civilizacija u one mnogo primitivnije. Sve ono to je Zapad kasnije nauio od, prim jerice, Indije ili Dalekog istoka, moda je utjecalo na njegovu filo zofiju, stavove, obiaje, drutveni i trgovaki ivot, ali nije revolucionaliziralo njegovu znanost i tehnologiju. U pogledu znanosti i tehnologije, Indija i Daleki istok uili su od Zapada. U vrijeme kri arskih ratova, meutim, osvajai nisu raspolagali niim nadmo nim osim svoje vojne snage. Unato kranskom pozivanju na svoju moralnu i duhovnu nadmo i monopol nad religijskom istinom, za padni su osvajai bili zaprepaujue zaostali u usporedbi sa svojim navodno neprosvjeenim rtvama - i besramno manje tolerantni, jednom rijeju, necivilizirani. Zapadno je drutvo jo uvijek bilo sirovo, mahom nepismeno, neobrazovano i tehnoloki nezrelo, dok je islamski svijet posjedovao mnogo napredniju, savreniju, profi njeniju i humaniju kulturu. Nema potrebe ovdje izlagati povijest kriarskih ratova. Za ovu e svrhu biti dovoljno uoiti kako se ono, to je zapoelo kao nasilni i traumatian kulturni sraz, pretvorilo u dva stoljea postupnog meusobnog proimanja. Iako se na kriarske pohode gleda kao na povijesno poglavlje neprekidnog, nemilosrdnog i beskompromisnog ratovanja, oni su, u stvarnosti, bili neto sasvim drugo. Plamen borbi obino je bio kratkoga vijeka. U zatijima izmeu grevitih sukoba, odvijali su se neugodni pregovori i sklapala primirja, razmjenjivali taoci i uspostavljale nove veze meu zaraenim stranama. Kao po sljedica toga, meu kranima i muslimanima odvijala se neprestana razmjena misli, vrijednosti, obiaja, vjetina i tehnologija. I dok su muslimani iz takve razmjene mogli nauiti vrlo malo, osim odre enih vojnih tehnika, Zapadno je kranstvo moglo nauiti doista mnogo toga, ne samo od islama ili judaizma, ve i od drugih oblika kranstva. Mnogi su kriari, umjesto plovidbe Sredozemnim morem, oda brali kontinentalni put ka Svetoj zemlji, prelazei preko Konstantino-

pola i drugih podruja oslabljenog Bizantskog Carstva, te dalje, preko Male Azije. Godine 1098., Prvi kriarski rat, u kojemu je jedan od vr hovnih zapovjednika bio Godefroy de Bouillon, zavrio je osvajanjem Jeruzalema. Godefroyev mlai brat, Baudouin, postao je vladarem i grofom od Edesse. Edessa je, nominalno, bila kranski principat, meutim, njeno je kranstvo bilo blie bizantskom negoli rimskom. Sam grad Edessa bio je tek nekoliko kilometara udaljen od Harana. U etvrtom kriarskom ratu, 1024. godine, zapadna je vojska prola kroz Konstantinopol, zauzela grad, opljakala ga i nametnula franaku dinastiju, koja je vladala Bizantskim Carstvom sljedeih pedeset i sedam godina. U gradovima poput Konstantinopola i Edesse, rimokatoliki vitezovi, uitelji i zapadni monici doli su u dodir s Grkom Pravoslavnom crkvom, kao i s nominalno kristijaniziranim pristalicama gnostikog dualizma, poput bogumila, koji su u mnogim pogledima bili prethodnici katarskih heretika u Francus koj. Oni su, takoer, doli u dodir sa sektama heretikih ili izmatikih krana poput nestorijanaca; mnogi su od njih, nedirnuti pavlin skom teologijom Rima, prigrlili ii oblik kranstva, blii ono me kojega bi sam Isus propovijedao. Konano, kriari su tada upoz nali i itav korpus grkog uenja, od klasinih vremena do razdoblja aleksandrijskog sinkretizma - ukljuujui, naravno, i hermetiku misao. U Jeruzalemu su kriari natjerali idove neka se okupe u jednoj sinagogi, i tamo ih, zajedno sa zgradom, ive spalili. U sluaju da ih ovo nije uspjelo zadrati, ostalim je idovima iz Svete zemlje bio zabranjen ulazak u grad. Meutim, u drugim dijelovima Palestine, kao i na podrujima dananjeg Libanona i Sirije, idovske su zajed nice preivjele. S njima su, pak, kriari uspostavili mnogo srdanije odnose. Zarobljeni ili odbjegli zapadnjaki vitezovi uspostavili su odnos i sa idovskim zajednicama u Egiptu. Je li, i u kojoj mjeri, na taj nain dolo do prijenosa kabalistike misli, ne moe se sa si gurnou rei. Sigurno je, meutim, da se takav prijenos dogodio, te da je jedan njegov dio ukljuivao aspekte hermetike misli koji su proizali iz drugih izvora. Najvaniji takav izvor bio je, naravno, islam, koji je davno u sebe ugradio veliki dio hermetikog korpusa. Iako su, slubeno, bili nepri jatelji, krani i muslimani, kada nisu ratovali, naveliko su trgovali, kako robom tako i idejama. Odnosi meu navodnim neprijateljima

bili su vrlo esto srdani, pa ak i bliski. Te su odnose brino njego vali vladari poput Rikarda Lavljeg srca, plemii i vojnici, koji su se ponekad obraali na islam, i, posebice, vitezovi templari. Tako je, na primjer, bilo uobiajeno upoljavanje arapskih tajnika od strane tem plarskih dunosnika i dostojanstvenika. Ti su tajnici sluili kao tu mai, prevoditelji, poslanici, a esto i kao prijatelji. Priroda takve slube zahtijevala je inteligentne ljude, ija je profinjenost i irina znanja morala utjecati na njihove poslodavce. Unato nedostatku detaljnije dokumentacije, postoji mnogo do kaza koji upuuju na vezu templara sa sufizmom i njihovo asimili ranje sufijske misli. Mnogo je opirnija dokumentacija koja se odnosi na vezu templara s hermetiki orijentiranim ismailitskim ratnicima, u povijesti poznatima kao haiimi, odnosno asasini. Iz jo uvijek neo bjanjivih razloga, hasiimi su veim dijelom dvanaestog stoljea plaali templarima redoviti porez. Isto tako, bili su angairani u tem plarskim slubama kao prevoditelji, tumai, pijuni, poslanici i neka vrsta srednjovjekovnih plaenih ubojica. Poznato je da su templari bili iznimno toplo prihvaeni kod, moda, najtajanstvenije od svih sekta Srednjega istoka, neuhvatljivih Druza, koji u Libanonu postoje jo i danas. Vjera Druza sutinski je ukorijenjena u Kur'anu; meutim, ona obuhvaa toliko mnogo vie, da neki muslimani spore o tome bi li je trebalo smatrati dijelom isla ma. Meu tekstovima koje Druzi smatraju svetima nalaze se, osim Kur'ana, Stari i Novi zavjet, djela Pitagore, Platona i Plotina, te kor pus uenja koja se pripisuju Hermesu Trismegistusu. Tijekom kriarskih ratova, Sveta je zemlja postala nekom vrstom alkemijskog alambika.( alambik - sprava za kemijsku destilaciju.) U tom su se alambiku nasilno izmjeali elementi korijenito razliitih kultura. Posljedica toga moe se usporediti s kemijskom reakcijom nakon koje nastaje potpuno nova tvar. Za trajanja kriarskih ratova, islam i kranstvo su doivjeli dramatinu preobrazbu i promjenu kranstvo, dodue, mnogo veu jer je ono moralo i mnogo vie nau iti. Kako bilo, proeta znanou i tehnologijom, zapadnjaka se pre dodba o magiji znaajno izmijenila. U tako razliita podruja zna nja, kao to su medicina, kartografija, matematika, pomorstvo, ljekarnitvo, arhitektura, graditeljstvo i psihologija, uvedeni su novi elementi koji e zamagliti dotadanja razlikovanja. Umjesto primi tivnog arobnjatva i amanizma mranog doba, magija je dobila jed-

nu dinaminiju i profinjeniju dimenziju. Povezana sa znanou i tehnologijom, ona je uskoro izrasla u umjetnost pokretanja stvari a zapadni se ovjek, iako jo uvijek pod platem kranstva, konano naao na putu ka Faustu.

Kraljevstvo Sicilije
Rekonkvista i kriarski ratovi bili su dva osnovna kanala kroz koje je hermetizam naao svoj put ka Zapadnoj Europi. Meutim, postojao je i trei kanal, koji bi se mogao smatrati njihovom pritokom, a koji je tekao usporedno s njima, te se s vremena na vrijeme u njih slijevao, ne gubei pri tome svoju osobnost. Iako je, na svome poetku, bio manjeg opsega, u njemu se usredotoila snaga koja je omoguila daleko dublji i dalekoseniji utjecaj. Taj trei kanal bila je Sicilija. Poetkom devetog stoljea, Siciliju, koja je neko bila dijelom Bizantskog Carstva, pregazio je islam, te je ona postala musliman skim posjedom. Muslimanski su osvajai na otoku pronali grke tekstove kojima su upotpunili vlastitu zbirku, a koji e se tek kasnije pojaviti i drugdje. Tako je Sicilija postala novim sreditem uenja, spajajui grki materijal kojim su raspolagali islam i Bizant. U jeda naestom stoljeu, Sirakuza je bila dom Abufalaha, jednog od naj slavnijih muslimanskih strunjaka za alkemiju, astrologiju i hermetiku magiju. U meuvremenu, na sjeveru Europe odvijala su se znaajna zbi vanja. Tijekom devetog stoljea u Francusku su, kao i u saksonsku Englesku, iz Skandinavije prodirala plemena Vikinga. Godine 911., sporazumom u Saint-Clair-sur-Epte, ustupljen im je sjeverozapadni poluotok, kasnije nazvan Normandija. Iako su se time Normani smje stili u Francuskoj, njihova e za daljnjim osvajanjem nije se utaila. Godine 1066., oni e svoju panju usredotoiti na Englesku. Prije to ga, meutim, oko 1017. godine, oni su se ve nalazili u Italiji. Normanska je vojska u Italiji veinom bila sastavljena od mla dia i pustolova, koji su imali malo prilika za napredovanje u svojoj domovini. Juna Italija, koja je jo uvijek bila pod vlau bizantske Grke, nudila je primamljive mogunosti za stjecanje zemlje, bogat stva, plemstva i moi. Do 1038. godine, normanski su vitezovi tamo osigurali vrsto uporite i zapoeli jaati svoj poloaj dodijeljenom im zemljom i prateim naslovima. Do sredine jedanaestog stoljea, itava je juna Italija bila pod njihovom upravom.

Godine 1038., brojni su normanski vitezovi sklopili privremeni savez s bizantskim neprijateljem i poduzeli zajedniko osvajanje mu slimanske Sicilije. Meutim, to je osvajanje zavrilo neuspjehom. Dvadeset i tri godine kasnije, normanska je vojska sama pola u dru go osvajanje, nakon koje je uspostavljena obalna utvrda u Messini. Do 1063. godine, osvojen je i ostatak sjeveroistone Sicilije. Osvajanje otoka ubrzo je i slubeno proglaeno kriarskim ra tom, te je papa normanskim vitezovima poslao stijeg pod kojim e odlaziti u ratne pohode. Meutim, sljedeih e osam godina stanje ostati nepromijenjeno. Tijekom toga razdoblja normanska se panja, naravno, usredotoila na druga podruja. Godine 1066., William, vojvoda od Normandije, nastavio je s osvajanjem Engleske, te su nje gove redove popunili vojnici koji su, inae, mogli posluiti kao po jaanje kraljevoj vojsci u borbama na Siciliji. Meutim, 1071. godine to je osvajanje nastavljeno napadom na sicilijansku prijestolnicu Palermo. Godinu dana kasnije grad je pao. Do 1079. godine itava je sjeverna Sicilija bila u rukama Normana, dok je jug ostao pod musli manskom kontrolom. Meutim, ne zadugo. Sirakuza je pala 1085., iste godine kada je pao i Toledo u panjolskoj. Godine 1091., osvo jeno je i posljednje muslimansko uporite i uspostavljena Normanska Kraljevina Sicilije. U Siciliji, kao, uostalom, i drugdje, Normani su prakticirali vjer sku toleranciju, ali i, za ono doba, prilinu slobodoumnost. Nor manski su vladari u Siciliji uivali u sutinski muslimanskom nainu ivota, boravei, poput arapskih monika, u palaama s vrtovima, plantaama naranaa i umjetnim jezerima. Drali su i hareme, koje su uvali eunusi. Nou su se zabavljali glazbom, poezijom i plesaica ma. Plemkinje koje bi se usudile izai na ulice izvan dvora, prekri vale bi svoje lice velom, poput muslimanskih ena. Pod normanskom vlau Palermo je postao konkurent panjolskim gradovima kao in telektualno i kulturno sredite, u kojemu su se spajali plodovi kr anske, muslimanske i idovske uenosti. Kranski, muslimanski i idovski uitelji radili su zajedno, prevodei tekstove na latinski, piui komentare ali i vlastita djela. U Siciliji je, kao i u panjolskoj, cvjetao hermetizam, koji e uskoro, preko Messinskog tjesnaca, pri jei na talijansko kopno. Njegov e napredak tijekom trinaestog stoljea ubrzati jedan od najslavnijih i najimpozantnijih likova toga vremena, Hohenstaufovac

i Sveti Rimski car Fridrik II. Normanska je vladavina okonana 1194. godine, a za kralja Sicilije okrunjen je car Henrik VI. On je umro 1198. godine, kada je njegov sin Fridrik, imao etiri godine. Godine 1215., Fridrik je postao kraljem Njemake, a 1220. godine Svetim Rimskim carem. Kako prema kranstvu nije osjeao pretjerano potovanje, mladi je suveren zauzeo stav nadmonoga prijezira spram pape, koji ga je, zato, 1227. godine izopio. To ga nije spri jeilo da pod krinkom kriarskog pohoda prijee Sredozemlje i ue u Svetu zemlju, manipulirajui kako kranskim tako i muslimanskim monicima, i sklapajui sloene sporazume s Arapima. etrdeset i jednu godinu nakon arapskog osvajanja Svetoga grada, 1229., Fridrik je uspio u namjeri da postane kraljem Jeruzalema, a da pri tome nije bila prolivena nijedna kap krvi. Suparniki su europski vladari bili zaprepateni injenicom da je svoj cilj postigao na tako nekranski nain - diplomacijom, a ne maem. Fridrikovo je neortodoksno ponaanje odbijalo ne samo ostale europske vladare, ve i Crkvu i glavne vjersko-vojne redove u Svetoj zemlji, a posebno templare. Glavnu su mu podrku pruali teutonski vitezovi, relativno mladi red osnovan 1190. godine kao templarska podrunica. Veliki metar toga Reda, Hermann von Balke, postao je jedan od Fridrikovih najbliih prijatelja i povjerenika. Fridrik mu je dodijelio mandat zapovjednika ratnih pohoda u umovitim divljina ma sjeveroistone Europe i du Baltika. Izvan toga podruja, teuton ski e vitezovi uspostaviti svoj principat, takozvani Ordensland ili Ordenstaadt, koji se svojevremeno protezao od Brandenburga i Fin skog zaljeva sve do Pskova u Rusiji. Upravo je ovdje leala budua Kraljevina Prusija. Sam Fridrik nije bio naklonjen tako negostoljubivoj sredini. Os tavivi teutonske vitezove da ine to ih je volja, on je nastavio us postavljati svoj dvor u Siciliji, koji e postati jednim od najprosvjeenijih, najciviliziranijih, najuenijih i najprofinjenijih dvorova toga stoljea, a moda i itavog europskog Srednjeg vijeka. Fridrik je, poput svojih normanskih prethodnika, nastavio odravati islamski nain ivota. Njegov su harem muslimanskih plesaica uvali eunusi, a one su, zastrte koprenom, putovale u nosilima na devama. Fridrikova se vojska sastojala i od redova muslimanske lake konjice i stri jelaca. Kada je putovao, sa sobom bi uvijek nosio i svoju knjinicu. Isto tako, u njegovoj je pratnji bio i itav zvjerinjak, sastavljen od

risova, lavova, egzotinih ptica, leoparda, te prve irafe koja je ikada viena u Europi. Konano, u drvenom tornju kojeg je nosio slon, bili su smjeteni muslimanski samostrijelci. Iako je vodio raskoan ivot, Fridrik je bio izvanredno uen o vjek. On sam napisao je nadaleko priznatu i jo uvijek slavnu knjigu o sokolarstvu. Bio je duboko zainteresiran i upuen u znanost, mate matiku, medicinu, teologiju i onaj dio islamskog uenja koji je ukljuivao hermetiku misao. Inzistirao je na uporabi arapskih, a ne rimskih brojeva. Poseban je poloaj uivalo pjesnitvo, te su se odr avala esta natjecanja, ak i meu teutonskim vitezovima, u nji hovim, tisuama kilometara udaljenim baltikim utvrdama. Stihovi su na Fridrikovu dvoru esto bili praeni glazbom i sastavljani, ne na latinskom, ve na talijanskom jeziku - to je navelo Dantea da cara nazove ocem talijanske poezije. Upravo je na Fridrikovu dvoru nastao sonetni oblik pjesme. Fridrik je predstavljao utjelovljenje dareljivog vladara-pokrovitelja. Financirao je ogromnu vojsku uitelja, pisaca i prevodite lja sa svih podruja umjetnosti i znanosti, ukljuujui i takve svijetle figure, kakav je bio Michael Scot. Scot je isprva djelovao u Toledu, gdje je stekao ugled astrologa i prevoditelja Aristotelovih komentato ra i djela samoga Aristotela. Oko 1220. godine postao je Fridrikov dvorski astrolog, poduavajui snagu rijei i brojeva, i savjetujui cara o njegovim vojnim pohodima, politikim spletkama i izgradnji gradova. Godine 1224., Fridrik je osnovao Sveuilite u Napulju, jedno od prvih u Europi, koje je prethodilo onome u Salamanci, osnovanom devetnaest godina kasnije, Oxfordu, osnovanom dvadeset i pet godi na kasnije, Sorbonni, osnovanom trideset i tri godine kasnije, te Cambridgeu, ezdeset godina kasnije. Njegova je medicinska kola u Salernu bila najuglednija, te nijedan lijenik nije smio djelovati na svom podruju ukoliko nije posjedovao diplomu te kole. Program uenja bio je doista sveobuhvatan, a sastojao se od studija logike, ko jemu je slijedio petogodinji studij medicine, pri emu je na posljed nja godina bila posveena praktinoj kirurgiji. Izmeu ostalog, u Salernu je prvi put u Europu uvedena anestezija, uporabom spuve natopljene narkotikom, koji je bio mjeavina haia, opijuma, beladone i nekih drugih sastojaka. Ovo je znanje s vremenom zaboravljeno, a ponovno je otkriveno tek mnogo stoljea kasnije.

Fridrik se i osobno uvelike zanimao za prevoenje, sastavljanje i kolanje medicinskih tekstova. Njegove su intelektualne preokupaci je, meutim, bile uglavnom religijske prirode, te su ga zaokupljala pitanja o dui i njezinoj navodnoj besmrtnosti. Napisao je i vlastitu studiju o judaizmu, i doao do zakljuka da se u njemu odraava utje caj indijske filozofije. Isto tako, uivao je sueljavajui uenjake s re ligijskim i filozofskim zagonetkama. Upravo je u tom duhu, 1240. godine sastavio Sicilijanska pitanja - pet pitanja koja je poslao uenim glavama Egipta, Sirije, Perzije, Maroka i drugih zemalja is lamskoga svijeta. Pitanja su se odnosila na vjeno postojanje svijeta, granice teologije, kategorije znanosti, besmrtnost due i objanjenje Muhamedove tvrdnje da se Srce vjernika nalazi izmeu dva prsta Boja. Nijedan od odgovora nije zadovoljio Fridrika. Njegov je osobni stav izgleda bio mjeavina skeptinog racionalizma i duhov nosti - ali duhovnosti u onom najirem hermetikom smislu, odvo jene od teoloke dogme bilo koje slubeno ustanovljene religije. to se ustanovljene religije tie, Fridrik nije bio sklon doslovnom shva anju bilo koje legende ili teorije. Godine 1239., papa Grgur IX slubeno ga je optuio za poricanje Bezgrenog zaea, kao i za tvrd nju da su svijet obmanula trojica prevaranata - Mojsije, Isus i Mu hamed. U Europi trinaestog stoljea, sva su uenja izvan okvira koje je postavila Crkva, bila oznaena sumnjivima, te su se redovito povezi vala s nekom vrstom magije. Djelomice zbog njegove uenosti, a di jelom zbog njegova poznavanja hermetizma, Fridrika se esto sma tralo magom. Njegovi su ga neprijatelji optuivali za bavljenje zabra njenom magijom, a neki su, nesumnjivo, i vjerovali u te optube. injenica jest, meutim, da njihova uvjerenja nisu uvijek bila bez temelja. U svakom sluaju, hermetizam se pod Fridrikovim pokrovi teljstvom proirio Europom, uz peat carskog odobrenja i ovlatenja. Hermetizam je, svojevremeno, stigao i na Baltik, gdje su Teutonski vitezovi, kao i templari, trpjeli neprestane optube za jednaka here tika i magijska nedjela, no, za razliku od templara, Teutonski su vi tezovi ostali na sigurnom, izvan domaaja crkvenog i svjetovnog progona. Toliki je bio doseg Fridrikova utjecaja. Da je lik Fausta, ko ji se pojavio tri stoljea kasnije, ikada teio za svjetovnom moi, on bi se najvjerojatnije pojavio u osobi slinoj hohenstaufovskom vla daru.

5 SREDNJOVJEKOVNI MAGOVI
reba naglasiti da naa predodba o kasnom Srednjem vijeku, praena slikama raskono odjevenih dvorjanki, oklopljenih vitezova lutalica u potrazi za pustolovinama, turnira, udvara nja i trubadura, pjesnika, putujuih glazbenika i svih drugih profi njenih obiaja, potjee iz razdoblja rekonkviste i kriarskih ratova. Prije tih zbivanja, Zapadna je Europa, prema islamskim ili bizant skim standardima, bila zaostala, kao to su se zaostalima smatrali neprosvijeeni pogani Azije i Afrike u oima istraivaa kasnijih stoljea, ili, pak, ameriki Indijanci u oima konkvistadora i kolo nizatora, koji su prvi s njima doli u dodir. ak su i diplomati, po slanici, dvorjani i vladari obino bili nepismeni grubijani, koji nisu poznavali filozofiju, povijest, kulturu, pa ak ni zemljopis. Tiskarski stroj tada jo nije bio izumljen, stoga su knjige bile malobrojne. Crkva je veinu djela zabranila, zaplijenila i uspostavila tako mono pol nad uenjem. Tek kada su, kao posljedica rekonkviste i kriarskih ratova, uspostavljene veze s islamskom, idovskom i bizantskom misli, Europa se poela civilizirati, u uobiajenom smislu te rijei. Poetkom trinaestog stoljea, europsko se drutvo i njegova svijest-o-sebi - shvaanje Europljana o njima samima i svome mjestu u svijetu - preobrazilo gotovo do neprepoznatljivosti. Ta je preobrazba bila na svoj nain dramatina, a odvijala se ubrzano, poput one koju doivljavamo u naem stoljeu. Suvremeni mediji neprekidno ukazu ju na to kakve je korijenite promjene doivio pojedinac roen 1890-ih, a koji danas slavi svoj stoti roendan. Za Europljanina roenog 1090. godine, promjene, koje su se zbivale 1190-ih zasi gurno su bile od jednakog znaaja. One su, ponovno, bile rezultatom prvotno nasilnog sraza, a zatim i postupnog asimiliranja islamske,

idovske i bizantske misli. Meutim, upijajui mnotvo kljunih ele menata tih misli, Europa je upila i osnovne elemente hermetizma. Astrologija, kao najoitiji primjer, ustvari nije predstavljala ni kakvu novost za Europu. Ona je bila nairoko rasprostranjena u itavom Rimskom carstvu, te je preivjela u svim njegovim domena ma. U sedmom stoljeu, kralj Northumbrije je zaposlio jednog astro loga iz panjolske, koji ga je savjetovao u vojnim pitanjima u nje govu ratu protiv keltskih Britanaca. Karlo Veliki nije se zadrao sa mo na zapoljavanju astrologa, ve je i sam postao strunjak na tom podruju. Ali, europska astrologija mranog doba ostala je primitiv na i nespretna djelatnost, oslanjajui se na znamenja i predskazanja koliko i na precizne matematike proraune. Uvoenjem arapskih brojeva, islamske geometrije i islamske matematike, europska je astrologija postala mnogo preciznija, stekavi novu i obuhvatniju di menziju. Stav Crkve o astrologiji oduvijek je bio zbunjen i dvosmislen. Rani su je crkveni oci napadali, pozivajui se na Stari zavjet i nje govu osudu svih oblika proricanja i smjetajui astrologiju u same korijene poganstva. Kao takva, ona je zadrala opasne elemente po ganske misli. tovie, kranski su teolozi isticali da astrologija prih vaa fatalistiki determinizam, koji porie ovjekovu slobodu volje. Ako zvijezde utjeu na ovjekova djela, tada je ovjeanstvo oslo boeno ikakve odgovornosti za dobro ili zlo i spasenje postaje be smisleno. Neke od najglasnijih osuda astrologije dolazile su upravo od sv. Augustina. Nijedan astrolog ne moe biti precizan, drao je Augustin, ukoliko ga ne pomau i ne vode zli duhovi. Unato takvim izjavama, astrologiju su s oduevljenjem pri hvatili i prouavali upravo sami predstavnici Crkve - sveenici i re dovnici, opati, biskupi i kardinali, pa ak i pape. Doista, upravo je, i prvenstveno, Crkva bila ta, koja je svojim monopolom nad uenjem, ouvala astroloku metodologiju. Astrologija je, tako, ivjela u krilu Crkve, sve do vremena kada je njezin prelazak u svjetovne ruke postao mogu. Tako je, primjerice, biskup od Lisieuxa, osobni ka pelan Williama Osvajaa, bio astrolog, a tvrdi se i da je ispod jastuka jorkoga nadbiskupa, nakon njegove smrti, 1104. godine, pronaen jedan astroloki tekst. S uvoenjem arapskih brojeva i islamske matematike, oduevlje nje, zanos i zanimanje za astrologiju poprimili su jo vee razmjere.

Svojim osnutkom poetkom trinaestoga stoljea, u europskim se sve uilitima poela poduavati i astrologija. Teolozi su s mukom pokuavali pomiriti astrologiju s kranskom doktrinom. Isticali su, primjerice, kako je astrologija moda od vanosti za tijelo, ali ne i za duu. Tjelesnim bolestima, nagonima i strastima pojedinca moda i upravljaju zvijezde, no, tvrdili su oni, njegova je dua slobodna. Astroloka su se predvianja, stoga, mogla primijeniti na prvo, ali ne i na potonje. Prema sv. Tomi Akvinskom, mnoga su astroloka pred vianja bila istinita, jer je malo takvih koji odolijevaju svojim tje lesnim strastima". U isto vrijeme, Toma Akvinski izraava bojazan da bi se uporaba astrologije u predvianju budunosti mogla neraz borito uplesti u poslove s demonskim silama. Izgleda da je Toma Akvinski u astrologiji prepoznao neto izrazi to neprijateljsko za kransku doktrinu. Nije, meutim, bio svjestan ironije itave situacije. Poboni promicatelji kranskog uenja sla vili su svoj uspjeh u zatiranju bogova drevnoga svijeta. U Rimu, sre ditu starog poganskog carstva, Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Sa turn bili su, navodno, zamijenjeni Svetim Trojstvom i Djevicom. Ti su se drevni bogovi, meutim, lukavo uuljali u samo srce kranske kulture i poeli isticati svoje pravo na oduzete im naslove. Srednjo vjekovni su prelati slubeno tovali Boga-Oca, Boga-Sina i Boga-Duha Svetoga, ali svoje su ivote, obveze i odluke organizirali, pla nirali i donosili u skladu s konjukcijama ili opozicijama izmeu Venere i Merkura, ili Marsa i Jupitera. Ista su pravila slijedili i trgov ci u svome poslu, dravnici u politikim spletkama i vojni zapovjed nici u planiranju ratne strategije. Tako su bogovi, u obliku planeta, ispoljavali jo vei utjecaj negoli je to bio sluaj u prolosti. Prida vala im se gotovo opipljiva mo, na koju se, s pomou hermetikog principa analogije, odnosno, sutinske povezanosti mikrokozmosa i makrokozmosa, moglo utjecati, kanalizirati je i i njome upravljati. Ako je Toma Akvinski bio tek maglovito svjestan ovoga fenomena, drugi su u njemu vrlo jasno prepoznali opasnost. Godine 1277., biskup Pariza ponovno je osudio astrologiju, ukazujui na poganske - odnosno, islamske i hermetike - izvore u kojima se ova disciplina bila ukorijenjena. Tada je, meutim, ve bilo prekasno, a proces ko jega se biskup toliko pribojavao vie se nije mogao zaustaviti. Hermetiki orijentirana astrologija bila je suvie prisutna da bi se mogla zatrti. Unato prigovorima ranih kranskih otaca, ona vie nije

liavala ovjeka njegove slobodne volje. Naprotiv, omoguila mu je slobodu, i to veu nego mu je kranstvo bilo spremno priznati, u up ravljanju svojim ivotom, oblikovanju svoje sudbine i organiziranju svojih poslova. Ukoliko bi netko znao protumaiti zvijezde, a zatim usmjeriti svoje djelovanje u skladu s takvim tumaenjem, tada bi Crkva i njezina hijerarhija postale suvinima i nepotrebnima. Meutim, profinjenija astrologija koja je u Europu pristizala s rekonkvistom i kriarskim ratovima, jo uvijek je bila nepotpuna. Kako nisu imali pristup itavom hermetikom materijalu, srednjovje kovni su astrolozi morali raditi s fragmentima i toga su bili svjesni. Ukratko, bili su svjesni onoga to su mnogi samozvani astrolozi da nas, a posebice oni koji piu horoskopske kolumne, openito skloni zaboravljati - a to je nunost postojanja astrologije u irem kontek stu. Za srednjovjekovne astrologe ona nije bila izolirana, samostalna i odvojena disciplina, koja postoji u nekoj vrsti vakuuma. Naprotiv, i u skladu s postavkom koja lei u korijenu hermetike misli, o meu sobnoj povezanosti svih stvari, astrologija je bila najue povezana s drugim podrujima znanja. Postojala je samo jedna komponenta sveobuhvatnog totaliteta; a njezina je vrijednost u velikom dijelu proizlazila iz neraskidive sveze s drugim komponentama. Najvanija od njih bila je, naravno, alkemija, koja se ponekad na zivala zemaljskom astrologijom ili, ee, Kraljevskom vjeti nom - ili samo Vjetinom, implicirajui tako njezinu nadmo nad svim ostalim vjetinama. Alkemija je. kao i astrologija, poivala na is toj sloenoj mrei hermetikih analogija, ponekad i sa samom astro logijom, ali i s brojnim drugim disciplinama. Tako su, primjerice, astroloki simboli za sedam planeta - Sunce, Mjesec, Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn - koriteni, takoer, za oznaavanje metala od kojih je svaki odgovarao jednom od planeta. Za srednjovjekovni su um ovi simboli odraavali tajanstvenu meupovezanost i potvrivali hermetiku postavku o mikrokozmosu i makrokozmosu. U astrologiji se, na primjer, dralo, da Mars, koji je dobio ime prema klasino-rimskom bogu rata, upravlja krvlju i njezinom cirkulacijom. Mars je opi sivan kao crveni planet, stoga se u njegovom astrolokom ozna avanju koristila crvena boja. U alkemiji, Mars se izjednaavao sa e ljezom. eljezo se u alkemijskim laboratorijima upotrebljavalo u obli ku eljeznoga oksida -re - koja je crvenkaste boje. Naravno, upravo je prisutnost eljeza u krvi razlogom njezine crvene boje.

Alkemija se danas smatra prethodnicom moderne kemije. U mnogim pogledima ona to zacijelo i jest. No, srednjovjekovni alke miar, kao niti njegov renesansni nasljednik, zasigurno se nisu sma trali kemiarima u uobiajenom smislu te rijei. Da je u to vrijeme postojao koncept psihologije dvadesetog stoljea, alkemiar bi - kao to je pokazao C. G. Jung - vidio sebe kao duhovno orijentiranog psi hologa, koji je samome sebi bio klijentom ili pacijentom. Drugim rijeima, vidio bi sebe ukljuenog u program samousavravanja i preo brazbe, u kojemu je vanjski alkemijski eksperiment bio tek objek tivni odraz, zrcalna slika u vanjskome svijetu onoga stanja ili proce sa koji se zbiva unutra. Kao to kipar govori o oslobaanju la tentnoga oblika iz materijala u kojemu je skriven, tako su mnogi al kemiari vidjeli sebe kako oslobaaju latentne mogunosti u svije tu elemenata i minerala koji ih okruuje. Ali, disciplina koju su srednjovjekovni i renesansni alkemiari najee vezivali uz vlastitu, bila je botanika. Botanika je alkemiaru otkrivala istinski smisao njegova djela djela sutinski njenog, prirodnog i organskog, u mnogo veoj mjeri nego mehanikog ili umjetnog. Alkemijski laboratorij bio je konstruiran sa svrhom repliciranja procesa koji se odvijaju u samoj prirodi, njihova potpomaganja i poticanja - a ne njihova poboljanja, iskriv ljenja ili nasilnog uplitanja u njihov prirodni tijek. Zlato se nije izra ivalo ili proizvodilo. Naprotiv, trebao se poticati njegov rast. Sto ga je alkemiar neprestano opisivao sebe kao botaniara metala ili minerala, koji ih hrani, njeguje i ugaa im sve do njihove organske zrelosti. Poput botanike, alkemijski je proces zahtijevao mnogo str pljenja; i poput botanike, taj je proces bio raajui i vrlo njean. Mo je biti, jer, kako e ova knjiga pokazati, predmet i sadraj alkemij skog eksperimenta bio je sam alkemiar. No, bez obzira na njezin iri psiholoki i duhovni aspekt, alkemija je doista uspostavila metodologiju i prikupila podatke koji su omoguili stvaranje temelja za modernu kemiju. Njezino naslijee posto ji i na drugim podrujima koja su se prilino udaljila od svojih izvora. Tako su, primjerice, sloeni alkemijski procesi destilacije doveli, moda, i do samoga otkria destiliranog alkohola - iji naziv dolazi od arapske rijei al-kohl. Doista, imena kojima se takav alkohol nazivao ukazuju na njegovo alkemijsko podrijetlo - primjerice aqua vi , eau de vie ili, pak, duhovne tekuine ili duhovi (spiritus,

lat.; duh; pirit, jedan od naziva za isti alkohol). Destilirani alkohol bio je poznat kao duh vina. Postoji jedna uvena pria - po svoj prilici nevjerodostojna - o otkriu likera poznatoga kao benedik tinac. Kako se pripovijeda, jedan srednjovjekovni redovnik, prkosei svojim nadreenima, zabavljao se u svojoj eliji s alkemiarskim pri borom za poetnike. Tijekom eksperimenta, u njegovoj se epruveti pojavila gusta i sjajna tekuina boje jantara ili topaza. Kuao je malo, i naao okus iznimno ugodnim, koji ga je proimao toplinom i zado voljstvom. To ga je, naravno, navelo da popije jo, te nije prolo du go, a on se osjeao izrazito dobro raspoloenim, vedrim i poletnim. Ushieni otkriem, on i njegova braa uskoro su proirili vijest u samostanu, slavodobitno tvrdei kako su pronali alkemijski eliksir. Zbog glavobolje s kojom su se probudili sljedeega jutra, sva su se crkvena prokletstva protiv onih koji se upliu u zabranjene djelatnos ti inila u potpunosti opravdanima. Alkemija i astrologija bile su osnovne manifestacije prisutnosti hermetike misli u Zapadnoj Europi. Meutim, njezinu je prisutnost u isto vrijeme bilo mogue prepoznati i u drugim djelatnostima. Arapska je ljubavna poezija vrlo esto bila proeta hermetikim sim bolizmom, koji je, tako, pronaao svoj put u djela europskih trubadu ra. Stihovi koji su slavili krijepost i ljubav bili su zavijeni u alkemij ske slike. Naravno, bile su tu i gralske romanse u obliku u kojemu ih poznajemo danas. U djelima Chretiena de Troyesa, Wolframa von Eschenbacha, Roberta de Borona, a posebice sir Thomasa Maloryja, primitivna magija takozvanih pria o poganskom Gralu stopila se s elementima judeo-kranskog naslijea, a sve je skupa bilo pro eto hermetikim temama i simbolima. Takve su teme i simboli po sebno oigledni u djelu naslovljenom Perlesvaus (Parsifal), nedavno objavljenom pod naslovom The High History of the Holy Grail. U ovome se djelu - ije anonimno autorstvo podrava unutarnji dokaz koji upuuje na to da ga je napisao templarski vitez - spominje koija koju vuku tri jelena. U koiji se nalaze glave stotinu i pedeset vitezo va, od kojih su neke izlivene u zlatu, neke u srebru a neke u olovu. Tu je, takoer, i glava Kraljice izlivena u olovu i okrunjena bakrom. U tekstu se kasnije spominje i zamak s trideset i trojicom Gospodara, odjevenih u bijele haljine s crvenim kriem na prsima. Jedan od ovih Gospodara obraa se glavnom liku ovim rijeima: Postoje glave izlivene u srebru i glave izlivene u olovu kao i tijela

kojima su ove glave pripadale; kaem ti da mora pronai glave Kralja i Kraljice. Takav simbolizam, koji se esto povezuje s hermetikom magi jom, provlai se cijelim Perlesvausom. On je prisutan i u Parzivalu Wolframa von Eschenbacha. Sam Gral u Wolframovoj je poemi opi san kao: ...kamen najie vrste. Ako ga ne poznaje, njegovo e ti ime biti otkriveno. On se zove lapsit exillis. Zbog njegove moi feniks izgara do pepela, ali mu pepeo ponovno daje ivot. Tako feniks gubi i mijenja svoje perje, koje nakon toga postaje jednako svijetlo i sjajno, i jednako lijepo kao i prije. Bolestan ovjek koji vidi ka men, sigurno nee umrijeti u tjednu koji uslijedi. ena ili mu karac, ako vide ovaj kamen, izgledom se nee promijeniti, ve e ostati isti kakvi su bili na dan kada su ga ugledali, isti kakvi su bili u najboljim godinama svoga ivota. I nakon dvije stotine godina njihov e izgled biti isti, samo e im kosa, moda, biti sijeda. Tak vu mo kamen daje ovjeku, pomlaujui njegovo tijelo i kosti. Ovaj se kamen jo naziva i Gralom. Izraz lapsit exillis tumaio se na razliite naine, a sva su tu maenja jednako prihvatljiva. Ponekad se objanjavao kao iskrivljeni oblik izraza lapis ex caelis, to znai kamen s nebesa, ili izraza lap sit ex caelis, odnosno, pao s nebesa. Mogao je, isto tako, predstav ljati skraeni oblik od lapis lapsus ex caelus, odnosno, kamen koji je pao s nebesa. Konano, to je mogao biti i lapis elixir, Kamen Fi lozofa i alkemijski eliksir. Citirani je odlomak svakako prepun alkemijskoga simbolizma. Feniks je, primjerice, vrlo est simbol u alkemijskim djelima, a Wolfram ga spominje u uobiajenom alkemij skom kontekstu. Upravo se kroz hermetike gralske romanse i pseudo-povijest to ga vremena - u djelu Geoffreya od Monmoutha naslovljenom His tory of the kings of Britain (Povijest britanskih kraljeva) - iznjedrila figura Merina kakvog danas poznajemo. Merlin, koji je toliko prisu tan u svijesti i knjievnosti kasnog Srednjeg vijeka, vie nema niega zajednikog s primitivnim amanistikim Myrddinom Wylltom iz ranijih keltskih pripovijesti. Naprotiv, Merlin je sada punokrvni mag, poznavatelj tajnih domena u koje su nastojali proniknuti svi her metian. Za srednjovjekovne itatelje, koji su ga upoznali u djelu Geoffreya od Monmoutha, Merlin nije bio znaajan samo za njihovu sadanjost, ve, jednako tako, i za njihovu budunost. Geoffreyeva

mitologizirana povijest ukljuivala je i zbirku proroanstava koja je, navodno, objavio Merlin. Ova su proroanstva esto puta bila u op tjecaju u obliku samostalnog teksta. Govori se da je svoje nadahnue za Velki ustanak 1402. godine, Owen Glendower pronaao upravo u Merlinovim proroanstvima. Ona su, navodno, otvorila put i Ivani Orleanskoj. Prema slubenoj verziji legende o Ivani Orleanskoj iz devetnaestog stoljea: Stari Merlin, drevni vidovnjak, predskazao je dolazak Ivane Orleanske, a ona se pojavila u predvieno vrijeme. Merlin je, navodno, navijestio da e Francusko kraljevstvo, od ene izgubljeno, od druge ene biti spaeno; djevica iz Lorraine izbavit e Orleans... Tako je Merlin, iz primitivnog plemenskog amana, u kasnom Srednjem vijeku evoluirao u neku vrstu hermetikog maga. Uivao je pristup stvarima koje su u ono vrijeme jo uvijek bile nedostupne stvarnim povijesnim osobama - aspektima hermetike misli koja je u Europi postojala samo u fragmentima, te se o njima moglo vie na gaati negoli ih poznavati ili razumjeti. Merlin je, faktiki, postao ve zom izmeu imuna Maga i ovjeka koji e se u svijest petnaestoga stoljea utisnuti kao Faust. U isto vrijeme, na europskoj su pozornici ivjeli i stvarni Merlini, koji su se bavili dostupnim fragmentima hermetikog materi jala. Moda i nisu bili tako impozantni kao romansirani mag iz arturijanske legende, no, neki su od njih duboko utjecali na razvoj znanja i znanstvenih otkria, ostavivi dubok trag u povijesti zapadne misli. Moda i najuveniji od njih bio je franjevac Roger Bacon (12141294). Roen u Somersetu, Bacon je studirao matematiku i medicinu u Oxfordu i Parizu. U Francuskoj je, to ne treba uditi, pao u ne milost crkvene hijerarhije, te mu je bilo zabranjeno pisati. Privre meno rehabilitiran, vratio se u Englesku gdje je, nekoliko godina kas nije, ponovno upao u nevolje, te je baen u tamnicu, a njegove su knjige spaljene. Uz latinski, Bacon je izvrsno govorio i hebrejski, arapski i grki, u vremenu u kojemu je samo nekolicina uenih ljudi poznavala tek jedan od ovih jezika. Bio je, takoer, jedan od velikih srednjovjekovnih prvaka eksperimentalne znanosti. Njegova su is traivanja obuhvaala alkemiju, kemiju, matematiku, astronomiju, magnetizam i optiku - iroki spektar znanja koje je u to vrijeme tek postalo dostupno ljudima obuzetima glau poput njegove. Otvorio je put razvoju optike i uporabi lea. Izgleda da su upravo njegovi

eksperimenti s duikom doveli do pojave baruta u Europi. U svojim je brojnim djelima pisao o brodovima koji e jednoga dana ploviti bez jedara ili vesala, o vozilima koja e se pokretati bez konja i stro jevima koji e letjeti zrakom. Naravno, Baconovo se ime povezivalo s brojnim fantastinim le gendama. Prialo se, tako, da je vrhunac njegovih alkemijskih studija bila u bakru izlivena glava, koja je mogla predskazati budunost. Govorilo se, nadalje, da je posjedovao maginu kristalnu kuglu, koja je obavljala istu proroansku funkciju. Naravno, ovakve prie nema ju temelja u stvarnosti; ali, one odraavaju stav srednjovjekovnih lju di spram arobnjaka-znanstvenika njihovog doba. U odreenom smislu, takve predodbe i nisu sasvim netone. Odvojeno od fan tastinih sposobnosti koje su mu se pripisivale, u Baconu je mogue uoiti faustovsku e za znanjem i moi - odlunost da spozna unu tarnje djelovanje stvarnosti i podvrgne ga svojoj volji u nastojanju da pokrene stvari. Uz Bacona, treba spomenuti i Michaela Scota (1175-oko 1234), koji je, kao to smo ranije istaknuli, studirao u panjolskoj, a zatim postao dvorski astrolog i mag cara Fridrika II na Siciliji. est stoljea kasnije, Coleridge se bavio milju da napie dramu na temelju Scotova ivota, nalazei u njemu vee nadahnue nego u osobi Fausta. Scot je (iako u pogrenoj anakronizaciji) figurirao i u pjesmi u prozi sira Waltera Scotta, Poivalite posljednjega minstrela (The Lay of the Last Minstrel). Nadalje, ne smijemo izostaviti ni Arnauda de Villanovu (1235-1311), roenog u blizini Valencie, ija se karijera u alkemijskim i znanstvenim eksperimentima moe usporediti s Baconovom. Bio je tu i Ramon Lull iz Mallorce (1229-1315), kojeg prati ugled jednoga od najveih hermetikih maga svoga vremena. Prema najnovijim podacima, Lull se u stvarnosti nikada nije bavio alkemijom, te nikada nije napisao nijednu alkemijsku raspravu. No, njegovi su brojni suvremenici kao i kasniji pisci iznjedrili mnoge takve rasprave kojima su pripisali Lullovo autorstvo, zbog ega je on prisu tan na gotovo svakom popisu najuglednijih srednjovjekovnih alke miara. Ali, Lull je, i unato tome to se sam nije bavio alkemijom, bio iznimno dobro upoznat sa sufijskom, kabalistikom i hermetikom milju, izvrivi znaajan utjecaj na kasnije hermetike pisce. Od svih srednjovjekovnih alkemiara i hermetikih filozofa, naj znaajniji je bio dominikanac poznat kao Albertus Magnus (oko

1193-1280), koji je postao biskupom od Ratisbona prije nego se povukao u osamu u blizini Kolna. Vie od bilo kojeg alkemiara svo ga doba, Albertus je bio naveliko hvaljeni uitelj i uzor za generacije koje su ga naslijedile. No, on je bio i iznimno utjecajan teolog i filo zof, koji je otvorio nove poglede na Aristotelovo djelo, kao i na idovsku i islamsku misao i prirodne znanosti. Njegova se djela ipak pokoravaju svim kanonima crkvene literature trinaestoga stoljea. Djelujui u Parizu kao predava, njegov je uenik i tienik bio nitko drugi do li sam Toma Akvinski. Upravo je Albertusu Toma Akvinski dugovao svoje pristajanje uz Aristotelovu misao. Na podruju latinske uenosti i prirodnih znanosti, Albertus se openito smatra najznaajnijom osobom trinaestoga stoljea. Nje gova djela obuhvaaju fiziku, zoologiju, astronomiju, botaniku, mi neralogiju, zemljopis i astrologiju, kao i magiju, alkemiju i hermetiku misao. Posebno je nastojao iznai nain izmirenja magije s kr anskom teologijom. S tim je ciljem ustanovio razlikovanje izmeu pojedinih vrsta magije. Tako je zla, ili crna magija, poslovala s de monskim silama, sluei se pri tome inkantacijama i bacanjem uroka U ovu je kategoriju Albertus ukljuio arobnjatvo i vraanje, djelat nosti koje su se nastavljale na mrane obiaje starih poganskih religi ja. Nasuprot crnoj, stajala je takozvana prirodna magija, koja se oslanjala na prirodne principe i utjecaj zvijezda, zabranjujui svako uplitanje ili utjecanje od strane ovjeka. Takva je, prema Albertusu, bila magija trojice mudraca, ili maga, koji su pohodili Isusa na kon njegovog roenja. Takva je, takoer, bila i alkemija, koja od svih vjetina ... najbolje imitira prirodu. Ovakvo se razlikovanje doimlje dovoljno jasnim, iako u sebi sadri izvjesnu dozu sofisterije. (Sofisterija - primjena lanih, obmanjujuih dokaza, sofizama.). No, prema jednom komentatoru, u svo jim je djelima pod utjecajem arapske astrologije, pseudo-Aristotelovih rasprava i hermetikih tekstova , Albertus ocrtao neto to bi se moglo nazvati treom vrstom magije. Nastavljajui se, vrlo jas no, na hermetiku misao, on prihvaa hermetiku postavku o meupovezanosti mikrokozmosa i makrokozmosa, videi skrivena svoj stva u biljkama, kamenju, krvi odreenih ivotinja, amuletima i ta lismanima. Alkemija je, naravno, mogla predstavljati tu treu vrstu magije, jednako kao to se mogla klasificirati kao prirodna magija. Ali, hermetika magija ukljuuje i elemente onoga to Albertus osuuje kao zlo. Ukratko, Albertus je u svojim teolokim raspravama

osudio ono to je u svojim znanstvenim radovima bio sklon zanema riti. Treba imati na umu, meutim, da je on, kao dominikanac koji je djelovao unutar Crkve, morao biti na oprezu. U uvodu u jedan od svojih alkemijskih tekstova on nabraja greke koje su alkemiari naj ee bili skloni initi, navodei, zatim, pravila kojih se moraju pri dravati. Najvanije od njih bila je tajnost. Meu imenima koja se najee vezuju uz srednjovjekovnu ma giju i alkemiju bilo je, konano, i ono Nicolasa Flamela. Flamel je ro en oko 1330., a umro je 1418. godine. S poetka je djelovao u Pa rizu kao prepisiva, te je, zbog prirode svoga posla doao u dodir s mnogim rijetkim knjigama i dokumentima. Tako se upoznao i sa sli karstvom, pjesnitvom, kemijom, matematikom i arhitekturom , kor pusom znanja prilino nedostupnog za laike, njegova doba. Uskoro su predmetom njegovog zanimanja postale i alkemija, te kabalistika i hermetika misao. Prema vlastitim rijeima, Flamel je oko, 1360. godine naiao na jedan alkemijski tekst, koji je promijenio njegov ivot. Pripisao ga je idovskim izvorima, iz kojih je moda bio i ukraden. Naslov teksta, izvjetava Flamel, glasio je ovako: Abraham idov Vladar, Svee nik, Levit, Astrolog i Filozof, obraa se narodu idovskome kojega Gnijev Boji razasu meu Galima. Svaka sedma stranica sadra vala je ilustraciju. Tekst je, osim ovih, bio prepun drugih ilustracija, specifino alkemijske i hermetike tematike. Izvornik ove knjige bio je, navodno, pohranjen u Vojnoj knjinici u Parizu. Njezine su prije pise, koliko je poznato, s religioznim zanosom prouavale i kasnije generacije takozvanih adepata. Flamel nadalje izvjeuje kako sam nije mogao proitati knjigu koja nije bila napisana ni na latinskom niti na francuskom, ve na hebrejskom. Bio je uvjeren kako je nemogue razumjeti je bez poz navanja kabale. Proveo je vie od dvadeset frustrirajuih godina po kuavajui proniknuti u ovaj neodgonetljivi i tajanstveni tekst. Ko nano, tvrdi on, na svome putu u Santiago de Compostela u panjol skoj, upoznao je obraenoga idova imena Leon, koji mu je protu maio tekst. Vrativi se u Pariz, nastavio je primijenjivati ono to je nauio, te je, navodno, u podne 17. sijenja, 1382. godine, izveo prvu u nizu alkemijskih transmutacija. Je li Flamelova pria istinita ili ne, ostaje naravno, otvoreno pi tanje. injenica jest, meutim, da je ubrzo nakon toga postao

tienikom ene koja je i sama postala poznata kao strunjak u kemijskim znanostima. Bila je to Blanche d'Evreux, takoer pozna ta kao Blanche od Navarre, kerka kralja od Navarre, a kasnije supru ga kralja Filipa VI Francuskog. Navodno je, kao rezultat njegovih alkemijskih transmutacija, Flamel postao iznimno bogat. Pred kraj svojega ivota Flamel je samo u Parizu posjedovao vie od dvadeset kua i parcela. Pa ipak, ini se da je bio skroman ovjek, koji se nije zanosio moi, te je vei dio svoga bogatstva utroio inei dobra dje la. Do 1413. godine osnovao je etrnaest bolnica, sedam crkvi i tri kapele u Parizu, kao i brojne kapele u Boulognei. Njegova su ga do broinstva, u veoj mjeri negoli njegov zapanjujui uspjeh, pretvorila u legendu zaduivi sljedee narataje. Sve do devetnaestog stoljea, bio je tovan od strane ljudi poput sir Isaaca Newtona, koji se obilno pozivao na Flamelova djela, ispravljao ih, pa ak i prepisivao, nasto jei tako ispuniti svoju namjeru da Hermesove vjetine usavri u slavu Boju... Znaajno je to da su, osim Flamela, svi uveni sljedbenici sred njovjekovne magije i hermetizma bili klerici ili su, pak, uivali nji hovu zatitu. Drugim rijeima, monopol Crkve nad uenjem ostao je nedirnut i neprekinut, osim u sluaju tienika jednog ili drugog dvo ra poput, primjerice, pisaca nekih od gralskih romansi, koji su djelo vali u krilu svjetovnih monika. Meutim, s Flamelom, posljednjim od srednjovjekovnih maga, situacija se poela mijenjati. Ta e pro mjena uskoro biti jo dramatinija. Nova generacija maga bila je spremna stupiti na povijesnu pozornicu. Oni e imati malo veze s Crkvom, kojoj e vrlo esto predstavljati opoziciju. Faust se pripre mao za svoj debut, a Crkva e morati iznjedriti vlastitog heterodoksnog maga samo da bi s njime mogla drati korak.

6 RENESANSA
a poetku petnaestog stoljea svjetovna je kultura u Zapadnoj Europi ve bila ukorijenjena. Zapoeta jo 1307. godine, Danteova je Boanstvena komedija moda i bila religijska u svojoj osnovnoj orijentaciji, no, ona nije proizala iz krila Crkve. Napisana je na talijanskom, a ne na latinskom jeziku, a njezino se kranstvo u mnogim pogledima opasno pribliavalo heterodoksiji, ako ne i herezi. Osim Dantea tu je bio i Francesco Petrarca (1304-1374), ija je poezija, uenost i strastvena odanost klasinoj Grkoj izazvala ponovno zanimanje za drevni helenski svijet i priskrbila mu naslov oca talijanskog humanizma. Usporedo s Petrarcinim djeli ma, itale su se i pripovijetke Giovannija Boccaccia (oko 1313-1375). tovie, utjecaj ovih ljudi proirio se i izvan granica Italije. Samo nekoliko godina poslije njegove smrti, Boccaciova su djela stigla i do tmurne i kiom natopljene Engleske, gdje e Chaucer, svo jim Priama iz Canterburyja, inaugurirati tradiciju britanske svje tovne knjievnosti. Poput Dantea, Petrarka, Boccaccio i Chaucer nisu pisali na latinskom, ve na dijalektima svojih materinjih jezika. U veini sluajeva, meutim, Crkveni monopol nad uenjem os tao je vie-manje netaknut. Pa ipak, poeo je osjetno poputati i po kazivati znakove nove prilagodljivosti, pa ak i drskosti. U Italiji i Francuskoj uio se grki, a u onoj mjeri u kojoj je uenjacima bila pristupana, sa zanosom se prouavala i grka filozofija. Za Tomu Akvinskog i ostale istaknute teologe, Aristotel - ija se misao mogla lako uskladiti i izmiriti s katolikom doktrinom - ostao je vrhovnim klasinim autoritetom. No, sve veu popularnost stjecao je Platon. Tisuu godina ranije, svoj je peat odobravanja na prouavanje Pla tonovih djela udario sam sv. Augustin, koji ga je, vie nego ijednog drugog poganskog mislioca, smatrao bliskim kranstvu. Odobravali

su ga i drugi crkveni pisci, te su se u crkvenim knjinicama mogli nai latinski prijevodi njegovih djela. Zahvaljujui uenju grkog, njegovi su dijalozi, sada dostupni i na izvornom jeziku, zapoeli vriti svoj izvanredno znaajan utjecaj. Platonizam je, naravno, imao mnogo slinosti s hermetizmom. Promicanje platonike misli otvorilo je put irenju hermetizma u Za padnoj Europi. Meutim, glavnu ulogu u infiltraciji hermetizma u kranstvo imala je upravo Crkva. Pokuavajui svoj utjecaj i vlast proiriti i na grko pravoslavlje, Rimska e Crkva uskoro i sama ne svjesno prihvatiti nain miljenja, koji e dovesti do podjela unutar njenih vlastitih redova. U jedanaestom stoljeu - pedeset godina prije Prvog kriarskog rata - Pravoslavna se crkva u Bizantu uspjela prilagoditi hermetizmu. Vjeruje se da Slubena Hermetica - zbirka hermetikih djela, koja je i danas poznata pod tim imenom - potjee iz 1050. godine, kada ju je u Konstantinopolu sastavio Mihael Psellus, ugledni bizantski ue njak, profesor filozofije, povjesniar, teolog i dravni slubenik. S Psellusom je ponovno oivio interes za neoplatoniku misao, a on je sam stekao takvu slavu da su ak i Arapi i Kelti dolazili kako bi uili pod njegovim mentorstvom. Svoje je verzije hermetikih tekstova najvjerojatnije pribavio iz Harana, neposredno nakon unitenja ta monjeg hrama. Mnoge je njihove magijske i alkemijske elemente prilagodio doktrini grkog pravoslavnog kranstva, osiguravi kako sebe, tako i svoje djelo od smrti i unitenja. Meutim, filozofska i mistina dimenzija hermetizma ostavljena je nedirnutom, te je za hvaljujui Psellusu, pronala svoj put u glavnu struju bizantskog inte lektualnog ivota. U meuvremenu se dugotrajni sukob izmeu Pravoslavne i Katolike crkve sve vie izotravao, a Boja je volja - barem u smis lu u kojemu se manifestirala kroz svoje svjetovne institucije - posta jala krajnje rastrganom. Godine 1054., kada je Mihael Psellus bio na vrhuncu svoje slave, nestala je svaka nada u pomirenje dviju Crkvi. Jaz meu njima proglaen je slubenim, jedna je izopila drugu, a njihova je uzajamna netrpeljivost trajala sve do 1965. godine. Sljede a tri stoljea, katoliki su kriari dobivali preutno, a katkad i iz ravno doputenje za napade na istonog suparnika Rima. Tako je, 1204. godine, zapadna vojska koja se, navodno, nalazila na putu ka Jeruzalemu, u pohodu za osvajanjem Svetoga Groba, pronala vre-

mena za pljaku i pustoenje bizantske prijestolnice, zbog ega vie nije mogla nastaviti svoj put u Svetu Zemlju. U petnaestom je stoljeu, meutim, Bizantsko carstvo trpjelo po jaane pritiske od strane Turaka, te je bilo prisiljeno zatraiti pomo od zapadnih monika. Cijena takve pomoi bila je, naravno, neka vrsta nagodbe s Rimom. Stoga je bizantski car, u pratnji konstantinopolskog patrijarha, stigao u Italiju gdje se imao odrati koncil iji je zadatak bio istraiti mogunosti ponovnog ujedinjenja kranskoga svijeta. Koncil se u poetku odravao u Ferrari, ali je zbog nagle po jave kuge premjeten u Firencu, sjedite papina bankara. Cosima de Medicija. Koncil je zapoeo s radom 8. listopada 1438. godine, a okonao je odlaskom bizantskoga cara, 26. kolovoza 1439., poluivi vrlo malo uspjeha. Dvije su Crkve sklopile prilino nejasan sporazum, ije je postizanje moda olakala prigodna smrt konstantinopolskoga patri jarha tijekom pregovora. No, vrativi se u svoju zemlju, car nije elio svome narodu razotkriti nita o navodnom sporazumu, koji je dran u tajnosti sve do 1452. godine. Godinu dana kasnije, Konstantinopol je pao u turske ruke, a itava je stvar poprimila tek akademsko znaenje. No, iako je koncil u Firenci uinio malo na planu kranskoga je dinstva, on je izvrio golemi utjecaj na druga podruja. Naime, u pratnji bizantskoga cara nalazilo se i vie od 650 uenjaka i klerika, koji su imali argumentirati stavove Pravoslavne crkve. Oekujui ka ko e se pri tome morati pozivati na izvjesne tekstove, bili su opre mljeni itavim mnotvom grkih rukopisa. Meutim, nisu svi rukopisi bili specifino kranski ili biblijski. Bilo je i drugih vrsta tekstova od kojih su mnogi Zapadu bili nepoznati. Moda je i najvee zanimanje izazvao Platon, kojega su zapadni uenjaci poznavali uglavnom preko njegova Timeja. Jedan od najuglednijih uenjaka u pratnji bizantskoga cara bio je Georgios Gemistos, koji je tijekom koncila dobio nadimak Pleton. Bio je uveni uitelj filozofije u Mistri, treem po veliini gradu u Bizantskom carstvu, smjetenom na Peloponezu, u blizini ruevina nekadanje Sparte. U svemu osim u svome imenu, Pleton je bio po ganski filozof, koji je prigrlio aleksandrijski sinkretizam, a posebice neoplatonizam, iz vremena samoga svitanja kranske ere. Bio je ne prijateljski raspoloen prema kranstvu. Odbacivao je Aristotela, koji je tolikim teolozima predstavljao filozofski uzor. Konano, sa-

njao je o obnavljanju i ponovnom oivljavanju poganske tradicije i stare atenske Akademije. U Bizantskom je carstvu vladajui zakon predviao smrt za svakog kranina koji bi se okrenuo poganskoj misli ili djelovanju. Stoga je Pleton svoja istinska uvjerenja morao drati u tajnosti. Njih je, oigledno, otkrivao samo odabranoj skupini svojih tienika. Pre ko njih, Pleton je promicao svoje ideje. Inzistirao je na usmenom po uavanju, naglaavajui kako su i Pitagora i Platon izgovorenoj rijei davali prednost nad pisanom. Koncil u Firenci priskrbio mu je jedin stveni forum. Njegov je boravak u gradu pokrenuo neku vrstu kemij ske reakcije koja je utjecala kako na ljude tako i na njihovu okolinu. Generaciju ili dvije prije koncila, Firenca je postala sredite ra zliitih studija. Svjetovni su studiji stvorili ozraje u kojemu je misao mogla djelovati neometana crkvenim ogranienjima. U takvom su ozraju, sve se vie oslobaajui od osjeaja krivnje koju im je name tala doktrina Crkve, dostojanstvo i znaaj ovjeka dobili novu dimen ziju. Stvoren je i novi izraz - studia humanitatis. Ukratko, Firenca je postala kolijevkom humanizma, humanistike misli i tradicije. Usporedo s novim humanizmom, javila se i reakcija protiv Ari stotela. Sjeme te reakcije posijano je jo stoljee ranije, kada je Petrarca, koji je govorio grki, promovirao Platona. Iako je malo Plato novih djela bilo dostupno svjetovnoj publici, njih su sa zanosom pri grlili Petrarcini tienici i sljedbenici. Do koncila u Firenci, Platon je - i unato malom broju njegovih djela - postao jednako dobro prih vaen kao i humanizam. Firenca je u to doba bila neovisna republika i po veliini peto gradsko sredite u Europi, s izmeu 50 000-70 000 stanovnika. Osvajanjem Pise 1406. godine, Firenca je dobila i vlasti tu luku. Ona je bila i dom najvee europske banke, one, obitelji Me dici. Mnoge javne linosti iz obitelji Medici nisu bile samo pokro vitelji humanizma, ve i aktivni humanisti. Moemo zamisliti s kakvim je oduevljenjem Pleton, koji je ispr va bio prisiljen tajiti svoje interese, uronio u tu osvjeavajuu, necen zuriranu i niime ogranienu sredinu. Uivao je u njezinoj intelektu alnoj slobodi. Budui da njegova nazonost nije bila obvezna na sva koj sjednici koncila, imao je na raspolaganju mnogo slobodnog vre mena te se nesmetano mogao druiti s firentinskim humanistima. Do kraja svoga boravka u Firenci, Pleton je odbacio sva lana kranska uvjerenja. Konano je, u diskretnim krugovima, poeo

Renesansna Italija kasnog petnaestog stoljea

promulgirati zastraujue heretika uvjerenja. Poriui kransku doktrinu, jasno je prigrlio i zastupao neto nalik klasinim kolama misterija. Za nekoliko e se godina, proricao je Pleton, to uenje pro iriti itavim svijetom i istisnuti sve druge vjere (ukljuujui kran stvo i islam), te povezati ovjeanstvo u novom jedinstvu. Muha med i Krist e, izjavio je on, neizbjeno pasti u zaborav, a prava e istina zasjati u svim krajevima svijeta. estina ovih tvrdnji upravo je zapanjujua. Pleton nije govorio o kranstvu i islamu kao varija cijama apsolutne istine, ve, naprotiv, kao o iskrivljenjima te istine, koja treba iskorijeniti kako bi ona ponovno zaivjela. Za vrijeme boravka u Firenci, Pleton je odrao i niz javnih preda vanja na skupovima humanistikih uenjaka. Usporeujui Platona i Aristotela, u svojim je govorima oduevljeno zastupao prvoga, prijezirno odbacujui potonjega. Pletonovim je rijeima jo veu teinu davala injenica da je njegova publika mogla sluati navode iz grkih izvornika, osloboene svih iskrivljenja u tumaenju koja su obilje avala latinske i arapske prijevode. U svojim je predavanjima Pleton zastupao univerzalnu religiju, utemeljenu na neoplatonizmu, koja je pretpostavljala jedan um, jednu duu i jednu propovijed. Takva je bila njegova erudicija, njegov zanos i karizma, koji su firentinsku publiku nadahnuli eljom da jo dublje pronikne u njegovu viziju i proiri svoje znanje o izvorima iz kojih je potekla. Meu onima koji su takvu glad najvie osjetili bio je sam Cosimo de' Medici, ovjek ija je jedinstvena uloga bila utaiti je. Cosimo je stalno sluao o grkom filozofu imena Gemistos, ko ji raspravlja poput drugoga Platona o platonikim misterijama ... Co simo je bio ... tako nadahnut, toliko obuzet time, da se od tada nadalje duboko u svome umu bavio milju o osnivanju Akademije, koja je imala zaivjeti im se za to stvori prilika. Tako je, godinama kasnije, pisao Marsilio Ficino, mladi koji je postao Cosimov tienik, odigravi vrlo znaajnu ulogu u kasnijim zbivanjima. Pletonova su predavanja doista nadahnula Cosima, o vjeka iz svijeta koji je udio za viom, duhovnijom istinom - istinom koju Crkva, prema njegovom miljenju, vie nije odraavala, ali Pla ton jest. Stoga je pribavio itavu zbirku Platonovih djela, koja je, ka ko dokazi upuuju, kupio izravno od Pletona, i dao se na ostvarenje svoga ambicioznog cilja. elio je u Firencu dovesti platoniku misao i uiniti, tako, grad sreditem platonikih studija. Vodila ga je ideja

osnivanja Akademije po uzoru na Platonovu, koja bi se nastavljala na tradiciju onih iz prolosti. Ovaj je pothvat poneto usporen Pletonovim povratkom u Bizant, u ljeto 1439., no, Cosimo je i unato tome nastavio s potragom za predavaima i prikupljanjem tekstova. S energijom koju moe posjedovati samo ovjek s vizijom, odaslao je svoje ljude na istok, u potrazi za drevnim rukopisima koji su imali popuniti njegovu biblioteku San Marco. U toj je biblioteci svojevre meno bilo pohranjeno gotovo deset tisua tekstova. Usprkos njegovu aru, Cosimovi su se planovi u poetku ostvari vali s djelominim uspjehom. Godine 1453., nakon duge agonije, Konstantinopol je konano pao u turske ruke. Jedna od posljedica ovoga pada bio je i masovni egzodus uenjaka i klerika, od kojih su mnogi sa sobom donijeli i rukopise od neprocjenjive vrijednosti. Veina je ovih izbjeglica preko Jadranskog mora stigla u Italiju, koja je, s njihovim dolaskom, dobila novi i dinamini podstrek za ostva renje Cosimova sna o platonikoj Akademiji. Godine 1459., Cosimo je pozvao Marsilija Ficina (Marsilio Ficino), studenta sa Sveuilita u Bologni, koji je imao predsjedati Akademijom. Ficino, sin lijenika, roen je 1433. godine kraj Firenze. U vrije me odravanja koncila u Firenci imao je tek pet godina. Stekavi ose bujno obrazovanje u humanistikim znanostima, bio je, osim toga, iznimno verziran u glazbi, grkom jeziku i grkoj filozofiji. Njegovo ga je uranjanje u grku misao gotovo stajalo ivota: predavanja bi zantskih izbjeglica toliko su na nj utjecala da mu je firentinski nad biskup zabranio pohaati ih. Unato tome, Ficino je nastavio studi rati sa arom zbog kojega je uskoro bio optuen za herezu. U bilo ko jem drugom gradu osim Firence, takva je optuba za sobom povlaila smrtnu kaznu. Ficino je, meutim, ostao nekanjen, i nastavio s ra dom u Bologni sve dok ga Cosimo nije pozvao natrag. U dvadeset i estoj godini, mladi je uenjak stigao u Medicijevu vilu u Careggiju. Ovdje e biti smjetena Cosimova dugo sanjana akademija, ijim e posjetiteljima postati ne samo uenjaci, ve i umjetnici, bankari, pravnici, trgovci, politiari i klerici. Budui da sam Cosimo nije govorio grki, dao je Ficinu u zadatak da prevede njegovu dragocjenu zbirku Platonovih djela. Strast s kojom se dao u ovaj pothvat oigledna je iz pisma koje je Cosimo uputio svome tieniku.

Otiao sam juer na svoj posjed u Careggiju, ali zato da bih kul tivirao svoj um a ne imanje. Doi k nama, Marsilio, to je prije mogue. Sa sobom ponesi i Platonovu knjigu o Najveem Dob ru, koju si, pretpostavljam, preveo s grkog na latinski, kao to si i obeao. Nita ne elim toliko arko kao znati koji je pravi put do sree. Dovienja. Doi, i ponesi svoju Orfejevu liru. Godinu je dana Ficino bio usredotoen na prevoenje Platonovih djela. Iznenada, godine 1460., Cosimo mu je naredio neka prekine s radom i posveti svu svoju energiju i znanje drugom pothvatu. Novi se projekt sastojao u prevoenju neega jo uzbudljivijeg. U Cosimove je ruke dospio prijepis Hermeticae, iz pera samoga Mihaela Psellusa, koji datira iz jedanaestog stoljea, a Cosimo je udio da prije svoje smrti proita hermetike dijaloge. Svoj je novi zadatak Ficino zavrio 1463. godine, a za nagradu je dobio vilu u Careggiju. Cosimo je um ro godinu dana kasnije, 1464. Nikakvi podaci ne govore o tome da je Pleton, tijekom svoga bo ravka u Firenci, spominjao hermetike tekstove, iako je, naravno, mogue da je o njima raspravljao u tajnosti, s onima koje je smatrao dostojnima da budu njegovi inicirani. Svakako je nezamislivo da za njih nije znao. U svakom sluaju, hermetiki su tekstovi za Cosima imali galvanizirajui uinak - a jednako tako i za Ficina, koji ih je smatrao istinskim temeljem na kojemu je poivala platonika misao. Izmeu 1467. i 1469. godine, Ficino je napisao komentar Pla tonu, naslovljen Platonika teologija. Platonizam i hermetizam za njega su postali upravo to - istinska teologija, kao ivui i osebujan komplement, ako ne i alternativa idovsko-kranskoj tradiciji. Ficino je sve vrijeme aktivno pokuavao oivjeti oblik drevnog uenja poganskih misterija, stoga je uronio u prouavanje njihovih obreda i ceremonija. Zagovarao je redovito pjevanje orfikih himni kultne invokacije povezane s drevnim kolama misterija. Vilu u Careggiju ukrasio je astrolokim prikazima namijenjenima kontem placiji u svrhu podizanja razine duhovnosti koja vodi prosvijetljenju. Zidove je ispisao rijeima koje je usvojio kao svoju maksimu: Sve stvari proizlaze iz dobrote i vode ka dobroti. Radujte se u sadanjosti; ne pridavajte vanost imovini, ne traite asti. Izbjegavajte pretjeranost, izbjegavajte aktivnost. Radujte se u sadanjosti. Organizirana po uzoru na svoje klasine prethodnike, Akademija nije bila formalna kola, ve prije zajednica pojedinaca koji su u

oputenom okruju mogli zadovoljiti svoje zanimanje za prouava nje platonike i hermetike misli. Odravana su predavanja i organi zirali se simpoziji i proslave. Sam Ficino bio je neformalni vodi, koji je svoje uenike i gostujue uenjake upoznavao s programima studija. Meu onima koji su pohaali Akademiju bio je i Lorenzo de' Medici, zvani Lorenzo Velianstveni, koji je 1469. godine preuzeo vlast u Firenci. Bio je tamo i arhitekt Leon Battista Alberti, znaajan za uskrsnue klasinih Vitruvijevih principa. Valja spomenuti i Angela Poliziana, tutora Lorenzove djece, prevoditelja Homera i mentora Engleza Wiliama Latimera i Thomasa Linacrea. Nadalje, ta mo je boravio i pjesnik i uitelj Cristoforo Landino, koji je 1481. go dine objavio Danteovu Boanstvenu komediju, upotpunjenu vlastitim komentarima i Botticellijevim ilustracijama. Botticelli je bio jedan od brojnih velikih umjetnika koji su odraavali utjecaj Ficinove Akademije. Osim njega, bili su to i Leonardo, Michelangelo, Rafael, Tizian i Durer. U meuvremenu, Ficino je odravao ivahnu prijepisku s osobama poput Johna Coleta u Engleskoj, Johannesa Reuchlina u Njemakoj i maarskoga kralja, koji ga je pozvao na dvor. Izravno se pozivajui na hermetike tekstove, Ficino je obrazla gao principe magije koji su Zapadu bili nepoznati. Putem ove magije, objanjavao je Ficino, ovjek moe iskoristiti odnos izmeu mikrokozmosa i makrokozmosa i vriti aktivni utjecaj na aspekte oba svijeta. Svoja je promiljanja Ficino temeljio na uenju Hermesa Trismegistusa, navodnoga autora hermetikih tekstova. Kao i u doba aleksandrijskog sinkretizma, Hermes, Tri Puta Najvei bio je smatran povijesnom osobom. Ficino, Medici i njihovi uenici, vjerovali su da je Hermes bio drevni egipatski mag i mudrac, stariji i mudriji od Platona ili Pitagore, ija se misao oigledno nastavljala na Hermesova uenja Ponekad su Hermesa smatrali Zaratustrinim ili Mojsijevim suvremenikom, a katkada uzdizali kao vrelo njihova nadahnua Drevni je Egipat ponovno izronio kao vrhunski i jedinstveni izvor mudrosti, a tekstovi koji se pripisuju Hermesu Trismegistusu odraavali su boansko prosvijetljenje. Hermetiki su tekstovi tovani kao otkrivenja boanske istine, a ne kao proizvodi ljudskoga razuma. Kao i u doba aleksandrijskog sinkretizma, Hermes Trismegistus se izjednaavao s lunarnim bogom Thotom, izumiteljem pisma, zatitnikom magije, sucem mrtvih i uvarem vrata podzemnog svijeta,

iji je sveti broj bio tri, a sveti metal srebro. Simboliki prikazivan kao bijeli majmun ili babun, ibis ili, pak, ovjek s glavom ibisa, Her mes, Tri Puta Najvei, sljedee je stoljee i pol suvereno vladao pan teonom drevnih mudraca, vidovnjaka i vjerskih proroka. Iako nikada nije bio izriito ustanovljen kao takav, njegov je autoritet faktiki na dilazio onaj samoga Isusa. Isusu se i dalje mogla polagati nominalna vjernost u pitanjima vjere, ali Hermes je bio taj kojemu su se magovi toga vremena, kao i vladari, svjetovni monici, vojni zapovjednici, pa ak i klerici, sve ee obraali za pomo u praktinim pitanjima od organiziranja njihovih osobnih ivota do planiranja politikih ak tivnosti i vojnih pohoda. Hermes je tako postao aktivni posrednik preko kojega je bilo mogue pokrenuti odreena djelovanja. Drugim rijeima, on je, putem svojih navodnih uenja, postao vodi za pri mjenu magije u praksi. Magija koju su zagovarali i uzdizali Ficino i njegovi sljedbenici openito je poznata kao talismanska magija. Ona se umnogome ra zlikovala od sitnoga arobnjatva iz prolosti, nadilazei sutinski ogranieno podruje srednjovjekovne magije koja se zadravala na mranim osvetama nad osobnim neprijateljima, lijekovima protiv ne plodnosti, spolne nemoi ili elavosti. Takva je magija, naravno, nas tavila ivjeti, ali sada u kontekstu koji je po svojemu dosegu i sutini bio kozmiki - u okviru koji je obuhvaao interese i udnje daleko iz nad onih osobnih, lokalnih ili parohijalnih. Ficinova se magija te meljila na kozmikim principima, kozmikoj moi i energiji. Kako bi netko, primjerice, na se privukao sunevu mo, tada bi se morao od jenuti u zlatni ogrta, budui da je zlatna boja sunca, i izvesti ritual pred oltarem ukraenim prikazom sunca. U isto vrijeme trebao je okaditi prostoriju mirisom bilja koje je sadravalo sunevu energiju i, pomazan sunevim uljima, izvoru svjetlosti uputiti orfiku himnu: uj me, o blagoslovljeni, ije vjeno oko vidi sve ... Tvoja je zlat na lira i harmonija kozmikog kretanja, ti zapovijeda plemenitim djelima i hrani godinja doba. Raspjevani gospodaru svijeta, va treni krug svjetlosti tvoj je tijek ... tvoja svjetlost daje svjetlost i plod ... oko pravde i svjetlosti ivota... uj moje rijei i pokai iniciranima slatkou ivota. U smislu u kojemu ju je shvaao Ficino, ovo nije bila tek himna hvale ili vjeba iz estetike. Naprotiv, bila je to magijska invokacija, koja je trebala prizvati sunce da aktivno i doslovno nastani i obuz-

me svoj talismanski prikaz, i tim putem nastani i obuzme molitelja, proimajui njegovu osobnost transcendentnom moi. Kao to e se pokazati, talismanski e prikaz, takorei, magnet, koji je privlaio na se snagu sunca, esto puta biti umjetniki oblikovan. Pjesme, glazba, maske, slike i skulpture, sve je to imalo talismansku funkciju, ili je, pak, sluilo kao vodi za talismansku magiju. Istu su svrhu, u skladu s hermetikim naelima u arhitekturi, imale zgrade i vrtovi. Ficino je nairoko pisao o tehnikama i principima hermetike analogije s pomou kojih je bilo mogue privui planetarne sile i koncentrirati ih za vlastitu uporabu. Ako elite da vae tijelo i duh prime mo ... Sunca, saznajte koji su metali i kamenje solarni, koje je bilje solarno, i, najvanije od svega, koje su to solarne ivotinje ... Kako biste prizvali mo sunca, odjenite sunanu odjeu ... ivite na sunanim mjestima, izgledajte sunano, sluajte sunano, miriite sunano, zamiljajte sunano, mislite sunano, pa ak i udite sun ano. Kroz amulete i talismane, a jo vie kroz ulja i eliksire, Ficino je nastojao razviti neto poput duhovnoga poveala - neto to bi u sebi koncentriralo sunevu energiju veega intenziteta negoli je to uobi ajeno u prirodi. Takva bi se energija, teoretski, mogla upotrijebiti u svrhu naglaavanja osobina, prosvijetljenja, izljeenja, zagrijavanja ili, u odreenim okolnostima, spaljivanja. Ali, ako je sunev utjecaj bio najopipljiviji, on ni u kojemu sluaju nije bio jedini koji se tim putem mogao manifestirati. Amuleti, talismani, ulja i eliksiri, mogli su jednako tako privlaiti druge planetarne ili zvjezdane utjecaje. Tako se, primjerice, pretpostavljalo, da osjeaj melankolije treba pri pisati utjecaju Saturna. Smatralo se da je melankoliji osobito sklon filozof, koji provodi duge sate u uenju iji je zatitnik Saturn. Kako bi neutralizirao ovaj utjecaj, filozof je mogao prizvati snagu Jupitera. Takvim je tehnikama, izjavio je Ficino, ovjek mogao izbjei zloj sudbini. Drugim rijeima, ovjek nije trebao biti tek pasivna i bes pomona rtva okolnosti - ili, to se toga tie, zvjezdane konstelacije u trenutku njegova roenja. On je mogao uzeti sudbinu u svoje ruke i oblikovati je prema svojim eljama. Sukladno tradiciji kola misteri ja, pojedinac se podvrgavao simbolinoj smrti i ponovnom roenju, da bi, nakon toga, izronio s novim identitetom, a vrlo esto i s novim imenom. Ukoliko bi se takav ritual izvodio u astroloki povoljnim okolnostima, ovjek je, teoretski, mogao ak i ispraviti izvjesne ne dostatke u svome horoskopu.

7 IRENJE HERMETIKE MUDROSTI

Ficinovim prijevodom Hermeticae, 1463. godine, do tada pri lino neodreen fenomen, o kojemu danas govorimo kao o re nesansi, poeo se kristalizirati, poprimati jasnije oblike i pre poznatljivi smjer. Podstrek za njegov daljnji razvoj dala su, naravno, i tehnoloka dostignua, od kojih je moda i najznaajnije bilo izum tiskarskoga stroja. Godine 1455., pojavila se Guttenbergova Biblija, prva knjiga otisnuta metodom pominih olovnih slova. Godine 1476., William Caxton uveo je prvi tiskarski stroj u Englesku. Ovaj je, u poetku nezgrapan proces, do tada ve bio unaprijeen i usavr en. Dva tiskarska sredita Europe petnaestoga stoljea bila su Ve necija, gdje je prvi tiskarski stroj uveden 1469. godine, i Pariz, gdje je tiskanje zapoelo ubrzo nakon toga. Do kraja petnaestoga stoljea u Veneciji je bilo vie od 150 djelatnih tiskara, koje su objavljivale vie od 4000 naslova, dok je Pariz objavljivao oko 2000 knjiga. Drugi su gradovi tiskali znatno manje, no njihova je zajednika proizvodnja bila ogromna. Procjenjuje se da je do 1503. godine u Europi bilo otis nuto oko osam milijuna knjiga. Tiskari su slovili kao vrlo bogati lju di, predstavljajui na neki nain prethodnike dananjih tiskarskih monika, stvarajui, tako, novu imunu klasu na europskom konti nentu. Godine 1483., tiskanje Ficinova prijevoda Platona stajalo je tri puta vie od njegova prepisivanja. No, prijepis je ujedno predstavljao i jedini postojei primjerak, dok je otisnuto izdanje znailo stavljanje u promet vie od 1000 primjeraka.

Dostupnost knjiga omoguila je irenje misli i ideja u mjeri u ko joj je to bilo nezamislivo samo nekoliko godina ranije. Kolanje knji ga potaknulo je i opismenjavanje. Plemii monici koji su do tada os tavljali uenost unutar crkvenih zidina, poeli su je sada zahtijevati i

za se. Ista je htijenja izraavala i cvjetajua srednja klasa graana, tr govaca i poduzetnika. Prema rijeima preminule dame Frances Yates, tisak je bio izum koji je neposredno utjecao na zapanjujue brzi razvoj europske kulture. Tu evoluciju nije mogla zaustaviti niti novoutemeljena uloga Crkve kao cenzora. Talijanska renesansa osi gurala je svoju trajnost oslanjajui se na kulturu tiska. S pojavom tiska, Ficinova je Akademija u Firenci mogla djelo vati obogaena novom energijom, pod oduevljenim pokrovitelj stvom Medicijevaca, najprije Cosima, a zatim, moda i vie, Lorenza Velianstvenog. Akademija nije privlaila samo uenjake, filozofe i teologe, ve jednako tako i klerike, diplomate, lijenike, pravnike, bogate bankare, pjesnike i slikare. Za ove je pojedince doista poinja lo novo doba, u kojemu je svijet imao doivjeti korjenitu promjenu. U okruju novoga optimizma, oekivalo se kako e sljedei narataj otkriti lijekove za gotovo svaku bolest, te da e biti ustanovljena no va, univerzalna religija, koja e pomiriti kranstvo s platonizmom i hermetizmom i napokon okonati razdor meu ljudima. Iz Akademije u Firenci, novi se duh vremena postupno proirio Italijom. Krajem ezdesetih godina petnaestoga stoljea, ustanovlje na je i druga akademija u Napulju. Trea, ak i radikalnija, poganska i ritualistika u svojoj orijentaciji, osnovana je u Rimu. Ne treba u diti da je papa zabranio njeno djelovanje i dao uhititi njezine lanove. Meutim, 1471. godine, na prijestolje sv. Petra sjeo je novi papa, Siksto IV, a rimska je Akademija ponovno zapoela s radom. Godine 1502., osnovana je i akademija u Veneciji, koja e biti od iznimnog znaaja za kasnija zbivanja. Sljedeih dvadeset i pet godi na, za trajanja sukoba u Italiji, daljnje osnivanje slinih institucija bi lo je zaustavljeno. Nakon 1525. godine, meutim, one su ponovno poele nicati, a njihov se broj neprestano poveavao. Mnoge su od njih imale obiljeja koja se povezuju s kasnijim slobodnim zidar stvom; vrlo su esto nosile evokativna i mistina imena, poput onih kasnijih masonskih loa, i posjedovale simboline predmete, ukrase, znakove i grbove. Ustanovile su i sloena pravila za izvoenje rituala i ceremonija. Njihovi su izabrani elnici nosili tajanstvena imena poput, primjerice, Uzdignuti ili Skriveni. Poetkom osamnaestog stoljea, u Italiji je djelovalo vie od pet stotina akademija. Neke od njih, kao na primjer Arkadijska Akade mija u Rimu, koja je osnovana 1690. godine, postale su nadaleko

uvene, privlaei ugledne osobe iz svih krajeva Europe. Jedan od lanova Arkadijske Akademije bio je i Goethe, koji je u sjeanje na svoje talijansko putovanje usvojio moto Et in Arcadia Ego. Tako je, meutim, bilo tri stoljea kasnije. U Firenci kasnog petnaestoga stoljea, Ficinova je energija sve vie slabila. Njegovu je ulogu vodeeg duha izvorne Akademije postupno preuzeo jo smjeliji, uinkovitiji i karizmatiniji Giovanni Pico della Mirandola (1463-1494). Ako je Ficino bio sutinski blag uenjak i pedagog, Picova je osobnost bila potpuno drukija. Sa smjelou koju bi Ficino smatrao neumjerenom, pa ak i opasno nerazboritom, Pico se dao na najambi ciozniji pothvat renesanse. elio je cjelokupno ljudsko znanje i nas tojanja integrirati u potpuno novu i sveobuhvatnu sintezu. Dok je Ficino prvenstveno bio akademik, Pico je, iako ne manje akademski vjet, bio takoer i djelatni arobnjak. U osobi Pica della Mirandole konano je, iako ne i u svojoj punoj veliini, sazrio lik Fausta. Pico je bio potomak obitelji sjevernotalijanskih sitnih plemia. Odbacivi s prijezirom sve povlastice koje mu je donosio takav po loaj, ovaj je nadareni mladi odluio posvetiti se uenju. Studirao je na sveuilitima u Bologni, Ferrari, Padovi, Paviji i Parizu. Stekao je obrazovanje u kanonskom pravu, knjievnosti, srednjovjekovnoj skolastici i teologiji, grkom jeziku i grkoj filozofiji. Kasnije je nauio i hebrejski, arapski i aramejski. U meuvremenu je kao pre voditelje uposlio i druge uenjake koji su poznavali ove jezike. Prilikom svoje posjete Firenci sprijateljio se s Ficinom, postavi ug lednim lanom Ficinove Akademije. Godine 1486., zapoeo je svoj najsmjeliji pothvat. Sastavio je zbirku koja je sadravala devet stotina hermetikih teza ili postavki, koju je objavio u Rimu, navjetajui time svoju spremnost da stane u njihovu obranu protiv svih koji misle drukije. Drugim rijeima, Pico je bacio rukavicu itavom kranskom svijetu, izazivajui ga na filo zofski dvoboj. Svojim je protivnicima ponudio ak i plaanje troko va putovanja u Rim. Meutim, njegova smjela gesta nije poluila nikakve rezultate. Nagovjetavanu je debatu zabranio papa, a trinaest je Picovih teza proglaeno heretikim. Hinei ispriku, Pico je javno odbacio svoje teze, no, to ga je samo odvelo u jo vee nevolje. Od fatalne ga je sudbine spasila smrt vladajueg pape i intervencija Lorenza de' Medicija. Poneto umiren, smjestio se u Firenci, gdje je nastavio s pisanjem i prouavanjem, uzdravajui se od mijeanja u

kasnije politike sukobe. Umro je 1494., u trideset i prvoj godini i vota. Picova orijentacija bila je karakteristino hermetika. Poput Ficina, prigrlio je i promicao Hermetizam kao istinsku Bibliju. U isto je vrijeme, meutim, pridodao i neto svoje. Uoivi slinosti izmeu hermetizma i idovske Kabale, Pico ih je nastojao ujediniti. Kroz Picovo djelo, Kabala se prilagodila kranskome svijetu i stopila s hermetizmom. U oivljavanju ovoga snanog i utjecajnog spoja, Pico se pozivao na uenja dvojice svojih mentora. Jedan od njih bio je Sicilijanac Flavije Mitridat, idovski obrae nik na kranstvo. Mitridat je bio Picov prevoditelj, koji mu je uinio dostupnim korpus kabalistikih tekstova. Mitridatov je prilog bio iznimno velik. Izmeu svibnja i studenog 1486. godine, preveo je go tovo etrdeset knjiga, to je iznosilo vie od 3000 stranica rukopisa. On je, takoer, pouavao Pica kaldejskom, odnosno, aramejskom jeziku. Za Pica je jo znaajniji od Mitridata bio hermetiki kabalist Johanan Alemanno. Alemanno se pozivao na tradiciju idovskoga her metizma, za koju se vjerovalo da svoje podrijetlo vue iz panjolske dvanaestog stoljea, a prema kojoj je Hermes Trismegistus, u jednoj od svojih inkarnacija, bio izjednaen s biblijskim Enakom. Ista je predaja isticala ideju talismanske magije sline onoj koju je kasnije promicao Ficino. U tom smislu, starozavjetno zlatno tele nije sma trala predmetom idolatrije, ve magijskim talismanom. Neki su ue njaci smatrali da je odreene aspekte ove predaje prihvatio i Wolfram von Eschenbach, to objanjava neke hermetike motive u njegovu Parzivalu. Bila je to tradicija na koju se pozivao Alemanno. Pisao je kako su drevni Izraelci vjerovali u mogunost silaska duhovnih snaga i emanacija, uz prethodne pripreme kao to su izrada talismana, odjee i odreenih predmeta ija je svrha bila privlaenje izvjesne duhovne moi... Alemanno je, takoer, drao da je jeruzalemski Hram u stvari bio golemi talisman, izgraen kako bi ga ispunila Boja pri sutnost Ukoliko bi se Hermes Trismegistus mogao izjednaiti s Enakom, pisao je dalje Alemanno, tada bi se Mojsija i Solomona moglo smatrati hermetikim adeptima i magovima. Pico je sa arom pristao uz Alemannova uenja. Na Sinajskoj go ri, izjavio je on, Mojsije nije primio samo Zakon, ve i njegovo ezo-

terijsko mistino tumaenje, koje se prenosilo u tajnosti i usmenom predajom. Ovo istinsko i okultno tumaenje, govorio je Pico, bila je Kabala - koju je sam nastojao povezati s ustanovljenim korpusom Hermeticae u obliku Ficinova prijevoda. Rezultat je bila obuhvatna i uvjerljiva nova sinteza koja je pomirila mistine i magijske aspekte kranske, judaistike, islamske i hermetike misli. Kako bi ovu sin tezu uinio jo potpunijom, Pico joj je dodao kaldejska proroanstva i orfike himne. Tako je izronila vrsta nove svjetske religije, iji je sastavni dio bila magija. Planirajui veliku debatu, u kojoj je imao obraniti svojih devet stotina teza, Pico je pripremao i govor. Namjeravao je otvoriti ras pravu rijeima o ovjekovu dostojanstvu. Budui da se rasprava nije zbila, njegov govor nikada nije bio javno odran, a objavljen je tek nakon Picove smrti. Danas se smatra da taj govor najjasnije i najrje itije objanjava Picove stavove. Nastavljajui se na hermetiku tra diciju tisuu i petsto godina prije njega, govorio je o ovjeku koji vie nije pasivna rtva okolnosti ili usuda, ve o ovjeku koji je dobio mo oblikovanja svoje stvarnosti i slobodnog i odgovornog odre ivanja tijeka vlastite sudbine. ovjek je, prema Picovim rijeima, stvoren da bi stajao u sreditu svijeta, izmeu neba i zemlje. S toga poloaja i svojom slobodnom voljom, on moe uiniti sebe onakvim kakvim eli biti. Svako sjeme koje ovjek uzgoji, u njemu e sazri jeti i donijeti ploda. Za Pica, ovo je mogue ostvariti ispravnom uporabom prirodnih tvari u skladu s principima odgovarajue magi je. Tako, kae Pico, mag vjenava zemlju s nebom, odnosno, nie stvari zdruuje s punoom i moima viih stvari. Osvrnuvi se na Picovo djelo, Frances Yates zamjeuje: Ovdje poinjemo primjeivati neobinu promjenu u poloaju a robnjaka. Nekromant, koji mijea svoje odvratne napitke i vjetac sa svojim zastraujuim invokacijama bili su otpadnici od drutva, koje ih je smatralo opasnima po religiju i prisililo ih da se svojim zanatima bave u tajnosti. Ove staromodne likove nemogue je pre poznati u pobonim filozofima kakvi su bili Magovi renesanse. Nasuprot srednjovjekovnom vjecu, Pico inzistira na dostojan stvu ovjeka kao Maga ... koji unutar sebe posjeduje boansku stva ralaku mo i magijsku mo vjenavanja zemlje s nebom ... Upra vo je Pico bio taj koji je, prema rijeima Frances Yates, prvi smjelo odredio novi poloaj europskoga ovjeka, ovjeka kao Maga, koji se

koristi magijom i Kabalom kako bi utjecao na svijet i upravljao svo jom sudbinom putem znanosti.

Veze sa Sjevernom Europom

Optimizam koji je generirala firentinska Akademija, najprije kroz Ficina, a zatim kroz djelovanje Pica della Mirandole. nije se mogao odravati unedogled. Zbog izjalovljenih je oekivanja njegova energija splasnula. Godine 1429. umro je Lorenzo Velianstveni. Nje gov se sin pokazao nesposobnim za bankarsko i novarsko poslova nje to je potkopalo ugled i mo obitelji Medici. Kao posljedica, bo gatstvo Medicijevaca poelo se topiti, a firentinska je politika pala u kaos. Iste godine kada je Pico pokopao svoga visokog pokrovitelja, francuska je vojska pod zapovjednitvom Karla VIII napala Italiju, a obitelj Medici bila je prognana iz Firence. Do tada je, meutim, pokret koji je proistekao iz firentinske Aka demije, ustanovio svoje vrste korijene i na drugim podrujima. U Italiji je novo sredite hermetikih studija postala Venecija, koja je za drala svoju neovisnost i ostala netaknutom od previranja koja su razdirala ostatak zemlje. U Veneciji je ve postojala velika grka kjinica i znaajna zajednica grkih i bizantskih izbjeglica. Postojala je i brojna idovska zajednica, to je olakavalo uenje hebrejskog jezika i potaknulo Pica da nastavi s radom na ujedinjenju kabalistike i hermetike misli. Venecija je, kao to smo ranije istakli, bila i sredite eu ropskoga tiska, glavni grad izdavake industrije na kontinentu. Najznaajniji od venecijanskih tiskara bio je Aldus Manutius, bliski Picov prijatelj i bivi tutor dvojice Picovih neaka. Oko 1489. godine, Manutius se nastanio u Veneciji gdje je u svojoj tiskari izra dio uvene aldine (knjige i tip slova, op. prev.). Do 1500. godine zadominirao je u izdavanju grkih, a posebno hermetikih i platonikih tekstova. Objavio je djela devedeset i etvorice klasinih i postklasinih grkih pisaca. Izumio je i oktav-format knjige, kao i italik (kurziv) tip slova. Manutius se posvetio irenju uenosti, te je odigrao kljunu ulo gu u prenoenju hermetike misli. Njegovi su dom i knjiara postali uobiajenim sastajalitem pisaca i mislioca, ne samo iz Venecije, ve i iz inozemstva. Godine 1502., Manutius je osnovao vlastitu Akade miju u Veneciji. Oko 1505., pomiljao je na to da se preseli u Nje-

maku i osnuje akademiju na dvoru Svetoga Rimskoga cara Maksimilijana I. Iako se taj plan izjalovio, Manutius je preko Fuggera, bogate bankarske obitelji iz Augsburga, stvorio brojne veze u Nje makoj i sjevernoj Europi. Ovo mu je omoguilo da djeluje kao vital na kulturna arterija, povezujui renesansnu Italiju s ostatkom kon tinenta. Tako se, 1496. godine, Manutius sprijateljio s Englezom Thomasom Linacreom, koji e kasnije postati tutorom Erazma i sir Thomasa Morea u grkom jeziku, sluiti kao dvorski lijenik Henrika VIII i 1518. godine osnovati Kraljevski koled lijenika. Manutius je upoz nao i uvenog Albrechta Durera, koji je 1503. godine posjetio Ve neciju. Pet godina kasnije, bio je domainom jednog od najveih umova renesansnoga humanizma, nizozemskog uenjaka i pisca, Desideriusa Erasmusa (misli se na Erazma Roterdamskog, op. prev.). Manutius je time izgradio most izmeu dviju najvanijih komponen ti i, ujedno, dva najvanija oblika renesansne misli - hermetizma Ficina i Pica s jedne strane, a s druge, humanizma kakvog su zastu pali Linacre, Erazmo, sir Thomas More i Martin Luther. Meu najutjecajnijim Manutiusovim prijateljima bio je njemaki hermetiar i kabalist, Johannes Reuchlin (1455-1522), s kojim se sprijateljio 1498. godine, kada je i objavio njegovo djelo. Reuchlin je prigrlio Picovu kabalistiku magiju i razvio vlastitu sintezu kabalizma, hermetizma, te judaistike i grke misli. Vjeruje se da je njegova prva knjiga, objavljena 1494. godine, nadahnula Durerove bakroreze. Njegovo drugo i mnogo ambicioznije djelo naslovljeno De arte caballistica, objavljeno 1517. godine, opisivala se kao prva iscrpna rasprava o Kabali od strane jednoga ne-idova i biblija kranskih kabalista. Reuchlin je u Heidelbergu osnovao studijsku grupu koja se razvila u neformalnu akademiju, nazvanu Academia Platonica. Ona je, prema rijeima suvremenika, ustanovila kult tri drevna jezi ka i mistinog uenja koje je Reuchlin primio od Pica u Firenci. Akademiju su pohaali Manutiusovi prijatelji Conrad Celtis i ugledni predstavnik hermetike alkemije poznat kao Tritemius. Tritemius je, pak, bio mentor vrhunskog renesansnog utjelovljenja faustovske fi gure, Heinricha Corneliusa Agrippe. Izum tiskarskoga stroja i pojava humanistikih uenjaka kao to je bio Erazmo, uinkovito su razbili crkveni monopol nad uenjem. Veina ljudi najzaslunijih za promicanje hermetizma bili su svje-

tovni pisci i uitelji. No, u taj su proces bili ukljueni i brojni klerici, iako se ovakvo djelovanje jasno suprotstavljalo crkvenom pravovjer ju. Meu najutjecajnijim promicateljima hermetike misli u Veneciji bio je franjevaki redovnik, Francesco Giorgi (1466-1540). Za svoje je nadahnue Giorgi mogao uvelike zahvaliti Picu. Poput Pica, uoio je mnoge veze izmeu hermetike misli i Kabale, to ga je potaknulo da skupi poveliku knjinicu hebrejskih knjiga koja je izazvala zani manje drugih hermetiara. U svoj je sustav kranske Kabale uklo pio i numerologiju i svetu geometriju, kao i platonike i pitagorejske koncepte o harmoniji. Njegov je utjecaj bio posebno vidljiv u arhi tekturi, koja je u esnaestom stoljeu odraavala sve jai upliv hermetikih principa. S Giorgijem je ponovno oivjelo zanimanje za Vitruvija, graditelja iz razdoblja klasinoga Rima, koji je u vrijeme Julija Cezara nadzirao obnovu Rima. Giorgi je, zapravo, vidio arhitekturu kao kljunu vezu u harmo ninom meuodnosu mikrokozmosa i makrokozmosa - gledite koje e kao jednu od svojih osnovnih postavki kasnije usvojiti slobodno zidarstvo. Vitruvijeve teorije o arhitekturi, za Giorgija su posjedovale religiozno znaenje ije podrijetlo valja traiti u Salomonovu Hramu. Njegov je kozmos, smatrao je Giorgi, bio utemeljen na broju, a kon struirao ga je arhitekt u skladu s nepromjenjivim zakonima koz mike geometrije. Giorgijeva su promiljanja o arhitekturi uivala veliko potova nje u Veneciji. Kada je 1534. godine izbio sukob oko proporcija nove franjevake crkve, dud je izdao dekret kojim je franjevaki redovnik imenovan arbitrom. Giorgi je uskoro izradio vlastiti nacrt, sa svrhom praktine primjene harmonije makrokozmosa i mikrokozmosa. Obzirom na svoje plemiko podrijetlo, Giorgi je povremeno ob naao diplomatske dunosti za Republiku Veneciju. Bio je, takoer, i aktivni posrednik u pregovorima oko razvoda braka izmeu Henrika VIII i Katarine od Aragona. Krajem 1529., engleski je monarh u tajnosti odaslao poslanike u Veneciju, kako bi se savjetovali s tamo njim rabinima u pogledu pravnog znaaja razvoda prema Starome za vjetu. Giorgi, kao strunjak za judaizam, i ovjek s brojnim vezama u idovskoj zajednici Venecije, odigrao je znaajnu ulogu u pribavlja nju informacija. Kasnije je primio pismo od engleskoga kralja u koje mu mu ovaj osobno zahvaljuje na pruenoj pomoi.

Crkva u napadu
Godine 1527., Italija je ponovno bila napadnuta. Ovoga puta bila je to vojska Svetoga Rimskog cara Karla V, koja je ula u Rim. U Nje makoj se do tada ve ukorijenila protestantska hereza. U Italiji se, meutim, zaraza jo nije proirila, a Crkva je iskoristila situaciju kako bi stegnula svoj stisak. Godine 1542., reformirana je Sveta Sluba, ili inkvizicija, ija je mo sada bila jednaka onoj koju je ve uivala u panjolskoj. Ona je sada bila ovlatena ispitivati, zatvarati, kanjavati, plijeniti i donositi smrtne presude. Godine 1555., elni je ovjek Svete Slube zasjeo na prijestolje sv. Petra kao papa Pavao IV i zapoeo estoke progone. Gotovo svi oblici heterodoksnog milje nja, ukljuujui i hermetizam, bili su prisiljeni djelovati u tajnosti. Tada se, meutim, irenje hermetizma vie nije moglo zaustaviti. Doista, ono je s mjerama poduzetim u svrhu njegova iskorijenjivanja dobilo jo jai podstrek. Za nas je 1492. godina znaajna po Kolum bovu prvom istraivakom putovanju, no u Europi toga vremena ona je bila znaajna iz sasvim drukijih razloga. Godine 1469., Izabela, nasljednica kastilijskoga prijestolja, udala se za Ferdinanda, nasljed nika na aragonskom prijestolju. Ona je 1474. godine zasjela na pri jestolje Kastilije, a Ferdinand je, pet godina nakon toga, postao kra ljem Aragona. Tako je uspostavljeno ujedinjeno kraljevstvo pan jolske. Godine 1492., kapitulirala je Granada, posljednja islamska ut vrda u zemlji. Ubrzo nakon toga, Ferdinand i Izabela zapoeli su obuhvatni i drakonski program proiavanja - prethodnik nacis tike rasne politike i nedavnog etnikog ienja na prostoru bive Jugoslavije. Obzirom na mandat koji su joj ustanovila dva vladara, zloglasna je inkvizicija bila ovlatena oistiti kraljevstvo od svega to se moglo smatrati neprijateljskim za kranstvo. Kao to je primi jetio Carlos Fuentes, panjolska je izbacivanjem Maura izopila sen zualnost, izgonom idova inteligenciju, postavi, tako, sterilnom. Jedna od posljedica programa proiavanja bio je masovni egzodus u ostale dijelove Europe, ukljuujui, ne treba ni rei, kabaliste i judaistiki ili islamski orijentirane hermetiare, koji su sa so bom donosili i brojne nove tekstove. panjolski se egzodus mogao usporediti s bizantskim, koji se zbio etrdeset godina prije. Mnoge su izbjeglice dospjele u Italiju, posebice u Veneciju, gdje su umnogome pridonijeli bujanju renesanse. Mnotvo je drugih otilo u najudaljeni-

ji panjolski dominion u Europi, Nizozemsku, koja se pokazala plod nim tlom za irenje uenja to su ih donijeli sa sobom. Nizozemska i Flandrija godinama su pruale utoite heterodoksnoj i ikonoklastinoj misli. Tamo su bujale mistine sekte, ezoterini kultovi i tajna drutva poput, primjerice, Brae Slobodnoga Duha, koji su odbacivali svaki oblik organizacije i hijerarhije, usvojivi neku vrstu duhovne anarhije. Vjeruje se da su ovi u svoje redove uk ljuili i Hieronymousa Boscha. Neto ranije, Erazmo je u Nizozem skoj ustanovio humanistiku tradiciju koja se tamo ve duboko uko rijenila. Dotok svjeega materijala iz panjolske potaknuo je lavinu zbivanja koja e se pretvoriti u pokret usporediv sa svojim talijan skim prethodnikom - takozvana flamanska renesansa. Kao u Italiji, hermetika i judaistika misao izmijeat e se s humanistikim ue njem i pronai zajedniki jezik u otporu pokuajima njihova zaus tavljanja od strane Rima. Na dogaaje u Nizozemskoj utjecala su i zbivanja u Njemakoj. Crkvena je hegemonija u Njemakoj, a posebice na sjeveru zemlje, uvijek bila slabija, krhkija i ranjivija, te nije uspjela postaviti tako vrste temelje kao u drugim zemljama. Tijekom prve etvrtine esna estoga stoljea, bastioni crkvene vlasti, koji su u suprotnom sluaju mogli sprijeiti irenje hermetizma, bili su konano slomljeni, a mo nolitni autoritet Crkve nepopravljivo uniten. 31. listopada, 1517., buntovni augustinski redovnik imena Martin Luther digao je svoj glas u gotovo samoubilakoj pobuni. U samo etiri godine, on e udariti temelje protestantskoj reformaciji. Luther je roen 1483. Godine 1505., uao je u augustinski sa mostan gdje se uskoro poeo penjati u hijerarhiji Reda. Do 1511. go dine postao je doktorom teologije i profesorom Pisma. Do 1515., bio je zaduen za jedanaest samostana. No, njegova su se uenja ve tada poela jasno udaljavati od ortodoksnih. Izmeu 1512. i 1515. godine prolazio je kroz duhovnu krizu, koju su kasniji komentatori protu maili kao slom ivaca. Kako god bilo, to ga je navelo da zakljui kako je sama vjera dovoljna za spasenje, te da su dobra djela, u kraj njoj liniji, suvina. Sama je vjera, smatrao je Luther, jedini preduvjet za spasenje, stoga je posrednitvo Crkve i njezina sveenstva takoer nepotrebno. Lutherovo se neprijateljstvo spram Crkve pojaavalo sa sve ve im razmjerima crkvenih zloporaba. One su se oitovale u skan-

daloznoj trgovini indulgencijama, pri emu je svatko tko je imao do voljno novca ili dobara mogao za se osigurati otkupljenje grijeha. Godine 1517., prodaja indulgencija koju su pokrenuli dominikanci kako bi prikupili sredstva za obnovu Crkve sv. Petra u Rimu, izazvala je u Lutheru bijes i nagnala ga na djelovanje. Obuzet pravednim gnijevom, sastavio je popis koji je sadravao devedeset i pet teza ili op tubi protiv rimokatolike vjere, i prikucao ih na vrata crkve u Wittenbergu. Ova je pobunjenika gesta izazvala neoekivane sim patije irom Njemake. Za samo etrnaest dana, cijela je zemlja bru jala o Lutherovim tezama. Uz njega su pristali mnogi koji su se zala gali za reforme unutar Crkve, a s posebnim arom zagovornici novo ga humanizma. Crkvene pokuaje da zatre novonastalu pobunu osujetili su Lut heru naklonjeni redovnici i svjetovni monici. U Wittenbergu, Luther je pronaao monoga zatitnika u osobi saksonskoga elektora. Go dine 1520., on je definitivno raskinuo sve veze s Rimom i objavio traktat kojim je nastojao potaknuti njemake vladare da i sami po krenu crkvenu reformu - odbijanjem daljnjeg financiranja papinstva, ukidanjem sveenikoga celibata, misa za umrle, hodoaa, indul gencija, vjerskih redova i raznih drugih aktivnosti i institucija. Crkva je odgovorila upravo onako kako se moglo i oekivati - u lipnju 1520. godine, devedeset i pet Lutherovih teza slubeno je proglaeno heretikima. Luther je odgovorio spaljivanjem papine bule koja ga je osudila. 3. sijenja, 1521. godine, bio je, konano, i izopen. Neto kasnije iste godine, Luther je bio pozvan da u svoju obranu progovori pred Svetim Rimskim carem Karlom V u Dietu, odnosno, skuptini carskih elektora u Wormsu. I dalje uivajui potporu saksonskog elektora kao i drugih monika, Luther je odbio odstupiti od svojih teza, izrekavi svoju uvenu reenicu: Ovdje stojim. Ne mo gu uiniti drugaije. Ne elei protiv sebe okrenuti njemake mo nike, Karlo je odustao od daljnje rasprave. Zahvaljujui tome, Lutherova je hereza uskoro dobila i neku vrstu slubenoga priznanja. U Njemakoj je, tako, ustanovljen protestantizam, a papi je nedostajalo sredstava da poduzme mjere za njegovo iskorijenjivanje. Sveenici su odbacili svoju odjeu i poeli se eniti. Isto su uinili i redovnici i redovnice, koji su napustili svoje samostane. Godine 1524., sam je Luther odbacio svoje redovnike haljine i oenio se nekadanjom cis tercitskom redovnicom, Katarinom von Bore. U meuvremenu, nje-

gova se pobuna proirila dalje. Godine 1519., Ulrich Zwingli inau gurirao je protestantsku reformaciju u vicarskoj. Devet godina na kon Lutherove smrti, 1555., Jean Calvin utemeljio je vlastitu protes tantsku sljedbu u enevi. Meu njegovim pristalicama bio je John Knox, koji e prenijeti reformaciju u kotsku. Ako je Luther svojim hrabrim suprotstavljanjem zadao bolni udarac katolikoj suverenosti, jednako je ruilaki na nju djelovao svojim iskoritavanjem tehnologije tiska. Biblija je u prolosti bila dostupna samo na latinskom jeziku, a i tada samo pripadnicima crk vene hijerarhije. Jednim udarcem, Luther je razbio ovaj monopol. 1522., godinu dana nakon svoga tvrdoglavog nastupa pred Dietom u Wormsu, objavio je njemaki prijevod Novoga zavjeta - prvi pri jevod svetog teksta na govornom jeziku i prethodnik verzija na dru gim jezicima, kao to je Biblija kralja Jakova (King James Bible). Godine 1525., pojavila se i engleska verzija, u prijevodu Williama Tyndalea, izravno s grkog i hebrejskog. Tako je, po prvi put, svaki pismeni pojedinac mogao sam itati Bibliju. Time je uloga sveenika, kao uvara i tumaa Boje rijei postala suvinom. Kako na svjetovnom, tako i na teolokom planu, zbivale su se ogromne promjene. Zapoelo je opismenjavanje, ak i unutar drutvenih slojeva koji u prolosti nisu imali potrebe za time. Pismenost je u povlatenim klasama, kao to su bili Slobodni vitezovi Carstva u Njemakoj, izazvala elju za itanjem. A ako su mogli itati Bibliju, mogli su itati i druga djela, koja su joj se esto suprotstavl jala. Nije bilo neobino da su pojedinci razliitoga podrijetla i drutvenoga poloaja, kao to su u Njemakoj bili uenjaci poput Reuchlina ili buntovni vitezovi poput Ulricha von Huttena i Franza von Sickingena, bili upueni u iroki spektar literature koja je obuhva ala, konvencionalnu teologiju, Lutherova uenja i Erazmov huma nizam, sve do hermetike i kabalistike misli. Doista, protestantski su teolozi, podravani od strane svjetovnih monika poput Slobodnih Vitezova, uinkovito skrenuli panju katolikih vlasti, omoguivi, tako, pristalicama hermetizma gotovo neometano djelovanje. Kako se protestantizam irio sjevernom Europom, tako je s njim putovao i hermetizam. Meu svjetovnim monicima koji su prihvatili protestantizam, hermetizam je pronaao mone zatitnike, a ponekad ak i sljedbenike. Reuchlinova hermetika Akademija u Heidelbergu, na primjer, uskoro e svoj utjecaj proiriti i na dvorove vladara te

regije. Do kraja esnaestoga stoljea, mnotvo je njemakih monika prigrlilo hermetika uenja. Stvoreno je povoljno okruje za dolazak faustovskih figura. Obzirom na okolnosti, hermetiki je Zeitgeist uskoro preao Ka nal i stigao u Britaniju. U kotskoj, on je naao utoite u mrei ple menitih obitelji koje su, jo od Srednjega vijeka, bile sklone ezoterijskoj misli. Ta je tradicija djelomice bila keltskoga podrijetla, a jed nim je dijelom bila prenesena u kotsku u vrijeme kriarskih ratova. I u Engleskoj se, kao i svugdje, ona esto preklapala s humanizmom i kolala putem istih kanala. Tako je, primjerice, Thomas Linacre, kao to smo ranije spomenuli, pohaao sastanke Manutiusova hermetikog kruoka u Veneciji, nakon ega se vratio u Englesku, postavi lijenikom Henrika VIII i osnivaem Kraljevskog Koleda lijenika. S Linacreom je u Veneciji boravio jo jedan Manutiusov tienik, William Grocyn, koji je, vrativi se u Englesku, postao profesor gr koga jezika u Oxfordu. Obojica se obino povezuju s humanistikom tradicijom; pa ipak, obojica su bili bliski prijatelji hermetiara Johna Coleta. Godine 1493., Colet je krenuo na putovanje u inozemstvo, koje e potrajati dvanaest godina. O njegovim je kretanjima poznato vrlo malo, no openito se pretpostavlja da je neko vrijeme proveo u Veneciji s Manutiusom. U svakom sluaju, na njega je snaan utjecaj izvrio Ficino, ije je djelo nairoko hvalio prilikom svoga povratka u Englesku, 1505. godine. Colet je tada postavljen za dekana Crkve sv. Pavla. U toj funkciji, bio je domain jednog od najznaajnijih renesansnih maga, Heinrichu Corneliusu Agrippi, o kojemu e kasni je biti rijei. Poput Linacrea i Grocyna, Colet je bio blizak prijatelj sira Thomasa Morea. I More se openito smatra humanistom, te ga se po vezuje s Erazmom. Njegov se racionalizam u Utopiji moda suprotstavlja hermetizmu, pa ipak, More je bio vatreni oboavatelj Pica de11a Mirandole i upuen u hermetiku misao kojoj je bio i vie nego naklonjen. Njegova najranija biografija imala je oblik poduega pisma koje je Erazmo uputio Ulrichu von Huttenu, buntovnom Slo bodnom vitezu Carstva, pjesniku i satiriaru, iji su interesi obuh vaali humanizam, ali i hermetizam. injenica da se Erazmo dopisi vao s osobama poput Huttena, samo ukazuje na visoki stupanj pre klapanja izmeu humanistikih i hermetikih krugova. Za irenje hermetizma u Engleskoj svakako je posredno bio za sluan i Henrik VIII. Kao to smo ranije spomenuli, Henrik se, pri-

likom razvoda od Katarine Aragonske, oslanjao na pomo i savjet kabalistikog redovnika iz Venecije, Francesca Giorgija. Jo 1527. godine, Henrik je od pape zatraio razvod toga braka, pozivajui se na sluajeve dvojice francuskih kraljeva. Budui da se papa sluio svakojakim lukavstvima kako bi ga u tome onemoguio, engleski je vladar bio prisiljen posluiti se drugim sredstvima. Stari je zavjet dozvoljavao razvod, stoga je Henrik, preko Giorgija. elio saznati kakav je stav judaizma po tom pitanju. Zanimao ga je, takoer, i stav protestantizma koji je, prihvaajui starozavjetno gledite, odbacivao kanonsko pravo Crkve u pogledu razvoda braka. U protestantizmu, posebice u Lutherovu zahtjevu za crkvenom reformom od strane svjetovnih monika, kralj je pronaao sredstvo koje je traio. Godine 1531., Henrik je nastojao ostvariti svoju namjeru i posta ti vrhovnim poglavarem Crkve u Engleskoj. Dvije godine kasnije, tajno se vjenao s Anom Boleyn, koja je tada ve nosila dijete, buduu Elizabetu I. Iste je godine nadbiskup Cranmer proglasio Henrikov brak s Katarinom nevaeim. U ljeto 1533., Ana je slubeno okrunjena kao engleska kraljica, a u rujnu je rodila kerku. Henrika je, meutim, papa izopio. Godinu dana kasnije, Crkva u Engleskoj raskinula je sve veze s Crkvom u Rimu. Godine 1535., engleski su biskupi slubeno odbacili papinsku vlast, ime je utemeljena Angli kanska crkva. Godine 1536., zapoelo je i rasputanje samostana. U okruju religioznog ustanka i odbacivanja rimske vlasti, otvo ren je put irenju humanizma i hermetizma. Krajem esnaestoga sto ljea, hermetiki orijentirani krugovi i drutva uspostavili su svoje vrste temelje u Engleskoj. Neki od njih djelovali su u tajnosti. Neki su, pak, djelovali kao pijunske mree. Neki su se postupno stopili s ve postojeim britanskim institucijama, stvarajui amalgam koji e svojevremeno poprimiti oblik slobodnoga zidarstva. I, krajem sto ljea, kako e se uskoro i pokazati, hermetika e misao odigrati vanu ulogu u elizabetinskoj kulturi - ukljuujui, naravno, i Marloweovo i Shakespearovo kazalite. U Dr Faustusu i Oluji, renesansni e mag dobiti svoju konanu literarnu manifestaciju.

Hermetiki car
Iako je hermetizam bujao u krilu protestantizma, jednako je prisutan bio i u katolikim zemljama. Krajem esnaestog stoljea, on se ukori-

jenio i u najmonijem katolikom dvoru Europe, onom Svetog Rim skog cara Rudolfa II, Habsburgovca, kralja Austrije, Maarske, eke i Moravske. Rudolfova je vladavina (1576-1612) bila istovre mena s Elizabetinom i vladavinom Jakova I Engleskog, i gotovo jed nako kulturno dinamina. Od samoga se poetka ponaao na nain koji je u oima pravovjerja bio krajnje neprihvatljiv, naglaavajui tako svoj uzvieni poloaj. Napustivi Be, tradicionalnu prijestol nicu Habsburgovaca, svoj je dvor ustanovio u Pragu, ekom glav nom gradu. U vrijeme kada se Europa sve vie polarizirala izmeu protestantizma i katolicizma, Rudolf je odbio izjasniti se o svojoj vjeri, proglasivi se, jednostavno, kraninom. Iako je, dodue nomi nalno, utjelovljavao svjetovnu vlast Crkve, uzdravao se od progona protestanata, izraavajui sve vee neprijateljstvo spram papinstva. ak i na svojoj samrtnoj postelji, odbio je pomiriti se s Rimom. Rudolf je s oduevljenjem prigrlio ezoterijsku misao i sve mani festacije hermetizma, posebice magiju i alkemiju. Mnogo je vreme na, kao i goleme svote novca, utroio na izgradnju svoje knjinice, koja je sadravala najobuhvatniju zbirku knjiga takve vrste u Europi. Ona je ukljuivala ne samo standardni korpus hermetikih tekstova, ve i onaj ozloglaeni magijski prirunik, Picatrix, kojega je s to likim zgraanjem osudila Crkva. Sam Rudolf bavio se alkemijskim eksperimentima i pozivao u Prag hermetiare iz svih krajeva Europe, nudei im velikoduno pokroviteljstvo i dvorske slube. Njegove su pozive prihvaali hermetian iz tako udaljenih krajeva kao to su Mihael Sediwoj (poznat kao Sendivogius) iz Poljske i Alexander Seton iz kotske. Meu najuglednijim posjetiteljima bio je engleski mag, John Dee, kojega neki smatraju prototipom Prospera iz Shakespearove Oluje, kasnije astrolog na dvoru Elizabete I. Jo jedan uveni Rudolfov gost bio je Giordano Bruno, moda i najambiciozniji renesansni mag, koji je elio nita vie negoli transmutirati ljudsko stanje. Neki su uvjereni u to da je Bruno uspostavio mreu tajnih drutava irom Europe. Prag je, u svakom sluaju, pruao plodno tlo za takav pothvat. Za vrijeme boravka u ekoj pri jestolnici, Bruno je objavio knjigu posveenu Rudolfu, u kojoj je zagovarao filozofiju jedne istinske univerzalne religije utemeljene na okultnoj tradiciji. Jedan od carevih uglednih tienika bio je i njemaki alkemiar i hermetiki filozof, Michael Maier. Maier je sluio Rudolfu kao dvorski alkemiar i osobni tajnik sve do careve

smrti, 1612. godine, nakon ega je odselio u Hesse u Nizozemskoj, a svojevremeno i Englesku, gdje je odigrao kljunu ulogu u irenju hermetike i takozvane rozikrucijanske misli. Djelujui kao pokrovitelj ljudi poput Deea, Bruna i Meiera, u Rudolfu su mnogi europski hermetiari pronali svoje nadahnue. Neki su ga ak i uzdizali kao novoga Hermesa Trismegistusa. Osim svoje zanesenosti hermetizmom, car se oduevio i kabalom. Dao se na ostvarenje ambicioznog projekta iji je cilj bilo sastavljanje zbirke kabalistikih tekstova, koja e u sebi ujediniti najbolje od hebrejske mudrosti, popraena komentarima kranskih uenjaka. I dok su posvuda u Europi Zidovi bili proganjani, u ekoj su, a posebice u Pragu, ivjeli pod carevom osobnom zatitom. U takvom je krilu praka idovska zajednica cvjetala. Najbogatiji ljudi grada bili su i dovi, odravajui bliske veze s dvorom. Pripisuje im se i financiranje careve goleme zbirke slika i ezoterijskih knjiga. Svakako se ovdje odvijao ivahni promet, kako novca tako i ideja, izmeu - prema ri jeima pisca Lea Perutza - geta i dvora. Jedan od beneficijara takvih transakcija bio je i glavni praki rabin, kabalist Juda Loew ben Bezalel. U godinama koje su uslijedile, rabin Juda postat e legen dom, stvoriteljem Golema, mehanikog i ovjekolikog automata izraenog ljudskom rukom, koji posjeduje iskru ivota unesenu u nj putem kabalistike i hermetike magije. Godine 1614., u Njemakoj se pojavio prvi u nizu manifesta ano nimnog autora, koji su, navodno, proizlazili iz tajanstvenog, neuh vatljivog i hermetiki orijentiranog rozikrucijanskog bratstva. Ovi su manifesti kolali jednako brzo kao i Lutherove teze, podijelivi mi ljenja irom Europe, izazivajui vatreno odobravanje s jedne strane, a histeriju, paniku, paranoju i neprijateljstvo s druge. Po svojoj openi to filozofskoj prirodi, rozikrucijanski su manifesti bili tipino her metiki, alkemijski i kabalistiki, navjetajui uspostavu nove svjet ske religije i novoga svjetskog poretka utemeljenog na slobodi, har moniji i univerzalnom bratstvu. No, oni su izraavali i neskrivene simpatije prema protestantizmu i snanu odbojnost prema Crkvi u Rimu. Paradoksalno je, meutim, da su prigrlili Svetog Rimskog ca ra, navodnoga branitelja katolianstva: U Politia priznajemo Rim sko carstvo i Quartam Monarchiam naega kranskoga elnika. Prvi od ovih manifesta, koji je sadravao i ovu reenicu, bio je objavljen 1614., dvije godine nakon smrti Rudolfa II. Openito se

smatra, meutim, da su oni bili u optjecaju mnogo prije njihovog jav nog objavljivanja. Obzirom na kontekst u koji je smjetena, navede na se reenica mogla odnositi samo na Rudolfa, koji bi sam srdano pozdravio program to su ga zagovarali manifesti. Njegov nasljed nik, Maksimilijan II uskoro e pokuati uiniti upravo suprotno u nastojanju da ga iskorijeni. Ako se navedena reenica doista odnosi na Rudolfa, tada ona dokazuje koliko su ga cijenili hermetian irom Europe, a posebice samozvani rozikrucijanci. No, ona takoer odraava tenju europskih hermetiara koja je bila specifino politike prirode. Prema miljenju Frances Yates, ta je tenja bila kljuni imbenik u ubrzavanju izbija nja Tridesetogodinjeg rata. Europa e uskoro upoznati Fausta, koji je ukrotio snage nad kojima je izgubio nadzor.

8 FAUST
amu rije renesansa odmah povezujemo s itavim nizom svi jetlih imena. Moda e nas ponajprije podsjetiti na velikane umjetnosti poput Giotta, Botticellija, Leonarda, Michelangela, Diirera, Brunelleschija, Donatella, Palladija, Rabelaisa, Ronsarda, Marlowea i Shakespearea. Ili, pak, na pokrovitelje umjetnosti kao to su bili Lorenzo de' Medici, Ludovico Sforza ili Gonzage iz Mantove. Podsjetit e nas na Borgije, ije se ime uvijek vezuje uz intrige i poli tiku mo. Uz renesansu se vezuju i imena moreplovaca, istraivaa i konkvistadora poput Vasca da Game, Henrika Moreplovca, Kolum ba, Vespuccija, Magellana, Drakea, Ralegha, Cortesa i Pizzara, teolo ga poput Luthera, Zwinglija, Calvina i Johna Knoxa, te humanisti kih pisaca poput Erazma i sir Thomasa Morea. Tu su i vladari koji su za sobom ostavili neizbrisiv trag u povijesti - Franjo I Francuski, carevi Svetog Rimskog carstva, Karlo V i Rudolf II, Filip II panjol ski, te Henrik VIII i Elizabeta I od Engleske. Meutim, iza svih ovih pojedinaca stoji arhetipska figura Fausta, renesansnog maga, sa svojim pozitivnim i negativnim aspektima. U faustovskoj je figuri utjelovljen vladajui mentalitet renesanse njezino glavno nadahnue, duhovni i moralni (ili amoralni) kontekst i karakter, te obeanja, oekivanja i optimizam koji obiljeavaju i opravdavaju njezino djelovanje. Umjetnici i njihovi pokrovitelji, is traivai i konkvistadori, teolozi, humanisti i svjetovni monici, svi su oni ustrajali u svojim naporima, nepokolebljivo vjerujui da time stvaraju bolji, duhovniji svijet, u kojemu e, kao nikada prije, znanje i mo udruiti snage u raanju novoga ovjeanstva. Upravo se u ovoj specifinoj vezi izmeu znanja i moi najsnanije oituje figura Fausta ili renesansnog maga. Renesansa e iznjedriti Fausta kao vrhovnog arhetipa i paradigmu modernoga zapadnog ovjeka, kao vodei mit u odreenju zapadne kulture i civilizacije.

Na njemakom jeziku rije Faust znai aka; a mnogi suvre meni komentatori, smatrajui to dovoljno sugestibilnim, iako ne i po sebno znaajnim, ne pokazuju pretjeranu elju ulaziti dublje u podri jetlo ovoga imena. Na latinskom, meutim, Faustus znai sret nik ili onaj koji uiva naklonost. Upravo je to nadimak Simuna Maga, koji se sa svetim Petrom upustio u dvoboj u udima. Faust je, dakle, kasnija inkarnacija ili avatar Simuna Maga iz esnaestoga sto ljea. Toj tvrdnji u prilog govore brojni detalji. imun je, navodno, putovao u pratnji prostitutke za koju je tvrdio da je reinkarnirana , Helena Trojanska. U gotovo svim verzijama prie o Faustu, uklju ujui Marloweovu i Goetheovu, glavni junak koristi svoje paklene moi kako bi se zdruio s Heleninim duhom. Netko bi mogao ustvr diti kako Faust, barem u Marloweovoj drami, time neizbjeno posta je prokletnikom, jer njegovo sjedinjavanje s Helenom ujedno znai i sjedinjenje s bestjelesnim sukubom, demonskim entitetom. Prema kasnijim komentatorima kao to je Joris-Karl Huysmans, spolno zdruivanje s takvim entitetom - mukim inkubom ili enskim suku bom - predstavlja tajanstven, neizreciv i neopisivo teak grijeh pro tiv Duha Svetoga, jedini grijeh koji, navodno, nikada ne moe biti oproten. Iako su ga uskoro zavile legende, ini se kako je doista postojala povijesna osoba poznata kao Faust. Najraniji zapis koji se na njega odnosi bilo je pismo iz 1507. godine koje je napisao alkemiar i hermetiki filozof Tritemius, a koje se danas uva u vatikanskoj knjinici. U poruci upuenoj Johannesu Virdungu von Hassfurtu, as trologu i hermetiaru na dvoru rajnskog elektora palatina u Heidelbergu, Tritemius izvjeuje da je: ...taj ovjek, o kojemu si mi pisao [sic], Georgius Sabellicus, koji se usuuje nazivati najveim od nekromanata, najobiniji brbljavac i lutalica ... javno govori o stvarima koje su odvratne i protivne uenjima Svete Crkve ... Magister Georgius Sabellicus, Faustus junior, nadahnue nekromanata, astrolog, drugi mag, hijeromant, koji posjeduje sposobnost divinacije koristei se uzvienim mjes tima i vatrom, a drugi je u vjetini divinacije vodom ... navodno je izjavio ... kako Kristova uda nisu vrijedna tolikoga udivljenja, te da on sam moe initi jednake stvari kao i Krist ... stigao je u Kreuznach, i ... obeao jo izvrsnije stvari, drei kako je u alkemiji nadiao sve prethodne majstore, te da moe razumjeti i is puniti sve ljudske elje. U meuvremenu, ispraznilo se uiteljsko

mjesto ... na koje je postavljen prema preporuci Franza von Sickingena, dunosnika tvoga vladara i ovjeka vrlo sklonog okultnom. S najgorim zloinakim namjerama uskoro je poeo za voditi djeake, a kada su njegova djela konano razotkrivena, iz bjegao je kazni davi se u bijeg ... Tritemiusovi su komentari zanimljivi iz vie razloga. Osim Fa usta, ona svjedoe o hermetikim interesima Franza von Sickingena. Sickingen, blizak prijatelj Ulricha von Huttena, bio je jedan od naj monijih Slobodnih vitezova Carstva i jedan od voa takozvane Viteke pobune protiv carske vlasti. Poput Fausta, i on e kasnije odueviti Goethea i odigrati sredinju ulogu u Goetheovoj drami Gotz von Berlichingen koja opisuje Pobunu vitezova. to se, pak, samoga Fausta tie, Tritemiusov nam opis prua pri lino jadnu sliku. Umjesto velianstvenog metra-arobnjaka, ovdje je izronio tek sitni arlatan i pederast. Jasno je, meutim, da je Tritemius uoio vezu izmeu Georgiusa Sabellicusa i biblijskoga lika imuna Maga. Nalazimo se ak u iskuenju da postavimo pitanje ne ma li sam naziv Faustus podrijetlo u Tritemiusovu prijezrivom i ci ninom odbacivanju Sabellicusa kao Faustusa juniora ... drugoga maga ... - drugim rijeima, kao blijedu imitaciju i travestiju biblij skog arobnjaka. U svakom sluaju, i bez obzira na to dolazi li od Tritemiusa ili, pak, od samoga Georgiusa Sabellicusa, ime je ostalo, a jednako tako i Tritemiusovo miljenje o njemu. Nijedan od kasnijih zapisa, koji se odnose na povijesnoga Fausta, ne spominje ga u posebno laskavom svjetlu. U pismu iz 3. listopada, 1513. godine, neki Conrad Mutianus Rufus tvrdi kako je upoznao Fausta, pukoga hvalisavca i budalu, uvi ga kako brblja u jednoj krmi... 12. veljae, 1520. godine, Faust se oigledno nalazio u Bambergu, gdje je izradio astroloku kartu za gradskoga biskupa, prijatelja Ulricha von Huttena. Biskupove knjige sadre podatak o iznosu isplaenom doktoru Fau stu, filozofu, za izradu horoskopa. 17. lipnja, 1528., jedan je pisar iz Ingolstadta zabiljeio nazonost doktora Jorga Faustusa von Heidelberga, koji je, ubrzo nakon toga bio prognan iz grada. Izvjea govore kako se Faust, prije nego je bio istjeran, pred stavljao kao vitez Reda sv. Ivana, i zapovjednik jednog od ivanovskih samostana na granici austrijske Karintije. Navodi se kako je bio sklon astrolokim prognozama kao, primjerice, ona prema kojoj se

proroci raaju kada se Sunce i Jupiter nau u istoj konstelaciji. Faust se spominje kao Georgius Faustus Helmstet (ensis). Helmstet, se lo kraj Heidelberga, pokazalo se kao mogui trag za suvremenoga is traivaa, Franka Barona. Baron je u arhivima heidelberkoga Sve uilita traio podatke o studentima iz Helmsteta i pronaao nekog Georgiusa Helmstettera, koji je na Heidelbergu studirao od 1483. do 1487. godine. Meu ezdeset i sedmoricom studenata upisanih u isto vrijeme, bio je jedan od dvojice koji su odbili otkriti svoje obiteljsko ime. Diplomirao je godine 1484., a magistarsku je titulu stekao 1. oujka, 1487. Ovo je, dakle, jedina informacija o podrijetlu povijesnoga Fausta, koja sama po sebi ne govori mnogo. U svibnju 1532., etiri godine nakon izgona iz Ingolstadta, Faust se pojavio u Nurembergu. Gradski arhivi sadre zapis izjave koju je potpisao zamjenik burgomeistera: Siguran prolazak doktoru Faustu, velikom sodomiti i praktiaru crne magije ... odbija se. Godine 1534., roak Ulricha von Huttena, Filip von Hutten, takoer poznat kao Felipe de Urre, krenuo je sa panjolskom ekspedi cijom u Novi Svijet. On e kasnije nestati u divljinama Orinoca, u jalovoj potrazi za legendarnim izgubljenim gradom Manoa. U jednom od svojih posljednjih pisama, odaslanih iz dananje Venezuele poetkom 1540., izvijestio je kako su se rijei filozofa Fausta obis tinile, jer nas je snala loa godina. Ovo bi znailo daje Filip, ili net ko blizak njemu, prije polaska ekspedicije zatraio savjet od Fausta. Posljednji zabiljeeni spomen o povijesnom Faustu ujedno je i jedan od najkraih, ali i jedan od najkakljivijih i najizazovnijih. Tije kom 1534., mesijanska je sekta nizozemskih anabaptista preuzela vlast u Munsteru. Proglasivi grad novim Jeruzalemom, a svoga vo u kraljem Siona, dali su se u neobuzdane seksualne orgije praene ubojstvima, oekujui neizbjenu i skoru apokalipsu. Strahujui od anabaptistikih ustanaka na sjeveru Njemake, te u Nizozemskoj i Flandriji, lokalni su monici skupili vojsku i poetkom 1535. godine opkolili Munster. 25. lipnja grad je konano pao, a istoga je dana bila zabiljeena i Faustova nazonost. Nema, meutim, spomena o tome u kojemu je svojstvu Faust sudjelovao u tamonjim zbivanjima; je li se nalazio meu braniteljima ili napadaima. Isto tako nema spomena o tome to se s njim dogodilo poslije, ili, ako se nalazio meu bra niteljima, kako je pobjegao. Vjeruje se da je umro prije 1539., ali je toan datum njegove smrti nepoznat.

To je, otprilike, sve to se moe pouzdano rei o povijesnom Fa ustu. Prema Franku Baronu, njegov navodni sporazum ili ugovor s avlom, proizlazi prvenstveno od Martina Luthera: Utjecaj Martina Luthera najvaniji je imbenik u nastanku le gende o Faustu. Na samome poetku, jo za ivota povijesnog Fausta, Luther je prvi put proglasio arobnjaka Fausta bliskim avoljim suradnikom, a ta e suradnja biti osnovni element gotovo svih pria napisanih nakon Faustove smrti. Izgleda da je Luther prihvatio razlikovanje - prvi put ustanov ljeno u Srednjem vijeku, a kasnije prihvaeno i od strane hermetiara poput Ficina, Pica i Reuchlina - izmeu boanske i prirodne magije s jedne strane, i sitnoga arobnjatva, nekromantije i vradbina s dru ge. Nije, meutim, zabiljeeno da je Luther izraavao neprijateljstvo prema svojim uglednim suvremenicima kao to je, primjerice, bio Agrippa. No, osoba Fausta, onakva kakva izranja iz povijesnih za pisa, s te bi strane mogla biti predmetom sasvim opravdanih napada. Za Luthera je svaka magija koja proizlazi iz djelovanja takve osobe mogla biti samo sotonske prirode. Tako se etrdesetih godina es naestog stoljea, Faustov primjer esto puta spominjao kao opomena u luteranskim propovjedima. Jedna od njih izravno ga je usporedila sa imunom Magom: imun Mag elio je odletjeti u nebesa, ali Petar je molio za njegov pad ... Isto je u Veneciji pokuao i Faust. No, i on se alosno obruio na zemlju. Tako se ezdesetih godina esnaestoga stoljea proirila legenda o Faustu kao avoljem urjaku. Meutim, njegovo je ime - Georgius ili Georg - iz razloga koji ostaju nepoznati, bilo zamijenjeno imenom Johannes. Upravo se kao John, engleskoj varijanti imena Johannes, on pojavljuje u Marloweovoj drami iz 1593. Godine 1562., navodnu je biografiju Johannesa Faustusa napisao i objavio Philipp Melanchthon, jedan od Lutherovih najvatrenijih tienika. Ona je naila na izvanredan odjek u popularnoj kulturi, doivjevi devet izdanja u sljedeih etrdeset godina. Ustvari, do kraja esnaestog stoljea u optjecaju je bilo vie od etrnaest izdanja prie o Faustu. Odreeni su elementi, koje je u ovu priu unio sam Melanchthon, uskoro postali standardima. Tako je, primjerice, Fausta redovito po sjeivao demonski Mefistofeles, u liku crnoga psa. Zbog ovoga e, kako emo kasnije vidjeti, u popularnoj predaji Faust esto puta biti izjednaavan s Agrippom.

U svim ranim verzijama prie o Faustu - onima iz esnaestog i sedamnaestog stoljea - samoga Fausta neizbjeno sustie zla sudbi na. ak se i Marlowe, samoproglaeni ateist, osjetio obveznim u svo joj publici izazvati religiozne osjeaje i opisati glavnog junaka kao beznadnog prokletnika. Moralna je poruka sasvim jasna - sporazum s takozvanim neistim silama neizbjeno vodi u propast. Meutim, u pozadini ove moralizacije lei mnogo opasniji podtekst, koji odraava crkveno - i, uope, kransko - svedobno i sveudiljno ne prijateljstvo spram uenosti. Nije sporazum s avlom ono to vodi Fausta u prokletstvo, niti je to njegova udnja za moi. U svim verzi jama prie o Faustu, ukljuujui i kasniju Marloweovu i Goetheovu, glavni je junak voen i motiviran, jednostavno, udnjom za znanjem. Ova ga udnja u kranskim oima stigmatizira kao zlog. Iz nje proizlazi sporazum s avlom, dok je mo vie-manje usputna poslje dica toga sporazuma. S kranskog je stajalita svako znanje, ukoliko nije usklaeno s ustanovljenom crkvenom dogmom, sutinski zlo ije je podrijetlo u domeni paklenog Iskuavatelja, koji je prvi put u Rajskom vrtu naveo Evu da kua plod Drveta. Prema judeo-kranskoj predaji, izgon Adama i Eve iz izvorne istoe posljedica je kua nja ploda s Drveta Znanja. Pria o Faustu, barem u svojim kranskim varijantama, odraava antipatiju s kojom je crkvena ortodoksija gle dala na znanje. Nita toliko rjeito ne opisuje u kojim je razmjerima kranstvo ne samo zahtijevalo monopol na uenost, ve i jaalo svo ju mo drei svoje sljedbenike u zastraujuem neznanju. Kakvi god bili prijestupi povijesnog Fausta, grijeh legendarnog ili mitskog Fausta bio je sasvim drukije prirode. U oima Crkve, on je proglaen krivim zbog svoje ei za znanjem i nastojanja da pronae nain na koji e je utaiti. Potraga za ovim sredstvima sva kako lei izvan domene istoga kranskog uenja, stoga ona neiz bjeno nosi predznak infernalnog. U kasnijim oblicima prie o Faustu - a svakako u Goetheovoj verziji - ovoga tragaa za znanjem ne sustie uvijek tako zla kob. U stvari, on biva osloboen svake moralne i teoloke krivnje. Doista, Goetheov Faust na kraju biva ne samo otkupljen, ve i uzdignut do statusa Prometejske figure. Sva njegova nastojanja usmjerena su ka jednome cilju, a to je, prema Goetheu, izranjanje svijesti. ak ni u povijesnoj stvarnosti nisu svi prototipi Fausta bili prokletnici. tovi e, oni koji su trpjeli zbog svoje potrage trpjeli su u rukama ljudskih a ne boanskih posrednika.

Tritemius
U povijesnoj je stvarnosti bilo doista mnogo pojedinaca koji su, u veoj mjeri nego arlatan iz esnaestoga stoljea, bili slini mitskom ili legendarnom Faustu. Ostavljajui po strani njegovo talijansko po drijetlo i sredinu u kojoj se kretao, faustovskih je elemenata bilo i u osobi Pica della Mirandole. Jo je vee slinosti s legendarnim likom pokazivao ovjek poznat kao Tritemius (1462-1516), u ijem je pis mu prvi put izronilo ime povijesnoga Fausta. Roen u vinogradarskoj obitelji Heidenberg. Tritemius je usvojio kao svoj nom de plume (francuski izraz za pseudonim knjievnika) latiniziranu varijantu njegova rodnoga mjesta, sela Trittenheim na ri jeci Moselle. Voen eljom za stjecanjem znanja, ovaj se mladi uskoro upisao na Sveuilite u Trevesu, te je ve kao dvadesetogodinjak postao poznat po svojoj uenosti. Studirao je i u Heidelbergu, postavi lanom tamonje Reuchlinove hermetike Akademije. Godine 1482., kao putnik, potraio je konaite u jed nom samostanu kraj Sponheima, ije mu se okruje toliko svidjelo da je prihvatio redovnike zavjete i tamo ostao. ini se da su ga na ovu odluku potaknuli manje razlozi pobonosti nego elja za izolacijom od sve nestabilnijeg svjetovnog drutva, dostupnost knjiga i ostalog materijala potrebnog za njegova alkemijska i znanstvena istraiva nja, privatnost i idilina osamljenost. Godinu dana kasnije izabran je za opata i u tom svojstvu ostao u samostanu jo sljedeih dvadeset godina. Mnogo vremena i energije posvetio je ureenju i obnovi sa mostana, izgradivi knjinicu, prilino veliku za svoje vrijeme i mjesto, u koju je pohranio vie od 2000 tekstova. Meutim, stekao je i brojne neprijatelje, te je 1506. godine bio prisiljen povui se. Neto kasnije iste godine, izabran je za opata samostana u Wurzburgu, gdje je 1516. i umro. Prema njegovim vlastitim rijeima, Tritemius je oko 1499. go dine bio optuivan kao bezoni laac, a sumnjalo se i da posluje s demonima. Ovim je optubama djelomice pridonijelo njegovo zani manje za hermetizam, zbog ega je izazivao prijekor meu klerikal nim krugovima. No, sumnje je budila i njegova knjiga koju je tada zapoeo pisati, a bila je objavljena 1506. godine pod naslovom Stenographia. Njegova je knjiga izraz uvjerenja kako istinski ist i obrazovan ovjek moe preko velikih udaljenosti, putem telepatije, prenijeti svoje misli ljudima slinih uvjerenja. Govorei o svome

buduem djelu, Tritemius je razotkrio namjeru raspravljanja o pita njima telepatske komunikacije, tajnoga pisma, revolucionarne meto de koja e olakati uenje jezika, te mnogih drugih stvari koje nisu za javnost. U stvari, njegova je knjiga svoj najvei doprinos dala kriptografiji. Izgleda da je Tritemius razvio tehniku komuniciranja koja e kasnije postati standardom u pijunai, a sastojala se u ifri ranim porukama koje se odnose na odreene dijelove unutar unapri jed dogovorenoga teksta. ak i u politici onoga vremena, Tritemiusov bi sustav naiao na priznanje i odobravanje. Nije stoga udno da je pola stoljea kasnije, John Dee, koji nije bio samo hermetiar, ve i pijun Elizabete I, njegovu knjigu prihvatio s oduevljenjem. Isto tako, ne treba uditi da su neki Tritemiusovi suvremenici njegovu stenografiju i kriptografiju pogreno shvaali kao kabalistiko ili nekromantijsko pismo, koje u sebi skriva zabranjene tajne. Sam Tritemius nije se pretjerano trudio da ih razuvjeri. tovie, na pisao je i druga djela koja su se bavila upravo onim pitanjima zbog kojih je pobudio sumnju. Pisao je, primjerice, o magiji i alkemiji, pri emu se koristio navodima iz najznaajnijeg hermetikog teksta, Smaragdne ploe. Izraavao je karakteristino hermetiko i kabalistiko zanimanje za okultna svojstva brojeva. Konano, nastojao je ustanoviti metodu prizivanja nepoznatih i natprirodnih sila ili moi, koje bi omoguile manipulaciju stvarnou. Ove je snage ili sile Tritemius smatrao aneoskim, barem u smislu stanja uma i moralno ga konteksta s kojim se povezuju. Drugim rijeima, prakticirao je neto to e se kasnije nazivati bijelom magijom. Drugi su je nazi vali magijom anela ili aneoskom magijom. Frances Yates je opisuje kao primjenjenu magiju ili magiju moi. U okvirima koje je smatrao aneoskim, Tritemius je aktivno nas tojao proniknuti u meuodnos mikrokozmosa i makrokozmosa. No, njegova se metodologija umnogome razlikovala od one manje do bronamjernih arobnjaka iji su interesi bili usmjereni na invokaciju demonskih sila. Nepristrani promatra ili poboni kranin moda i ne bi mogao odmah uoiti ovu razliku - osim ako imena iz Tritemiusovih invokacija moe prepoznati kao aneoska. Stoga je jasno zato je Tritemius smatran arobnjakom, te kako je kasnije dolo do njegova izjednaavanja s Faustom. Kao to smo prije spomenuli, upravo Tritemiusovo pismo pred stavlja prvi povijesni podatak o Faustu. No, dok je Tritemius svoje

retke posvetio kritikama na raun Fausta, dopustio je sebi, vlastitim ponaanjem i postupcima, da sam bude izjednaen s ciljem svojih na pada. Doista, brojni su detalji, koji su se kasnije vezivali uz Fausta, izvorno bili pripisivani Tritemiusu. Tako je, primjerice, samoga sebe opisivao kao mnogo upuenijeg i sposobnijeg arobnjaka od Fausta. Spominjao je i patnje koje je proivio prizvavi prisutnost jednog demonskog duha. A legende koje su se vezivale uz Tritemiusa uskoro su se stopile s elementima legende o Faustu. Poput Marloweova Fausta, primjerice, Tritemius je, navodno, izvodio uda na dvoru Svetoga Rimskog cara, te je, putem nekromantije obdario habsbur kog vladara vizijom njegove mrtve supruge. Kao i Faust, Tritemius je openito bio smatran alkemijskim adeptom, a sam nije imao nita protiv takvoga gledita. tovie, odravao je ljude u uvjerenju kako je novac kojeg je utroio na obnovu svoga samostana posljedica nje gove uspjele alkemijske transmutacije Kamena Filozofa.

Agrippa i njegova okultna filozofija

Ukoliko je postojala slinost izmeu figure Fausta i Tritemiusa, jo je vie dodirnih toaka bilo izmeu Fausta i Tritemiusovog najslavnije ga tienika - Heinricha Corneliusa Agrippe von Nettesheima (Heinrich Cornelius Agrippa von Nettesheim). Marloweov se Faust sasvim oigledno temelji na osobi Agrippe, dok je Goethe, navodno, izjavio kako je upravo Agrippa, vie negoli itko drugi, bio taj iji su mu podrijetlo, osobnost, ponaanje, avanture i utjecaj na svoje suvre menike, posluili kao prototip za njegovog glavnoga junaka. Agrippa je u znaajnoj mjeri pridonio portretiranju Zena (Zeno), renesansnog maga iz romana Marguerite Yourcenar, objavljenog 1968. godine pod naslovom L'Oeuvre au noir (u engleskoj se verziji pojavio pod na slovom The Abyss). Agrippa je roen 1486. godine u obitelji niih plemia iz Kolna. Studirao je na sveuilitu u svome rodnome gradu, gdje je diplomirao ve 1502. godine. Ne dosegnuvi ni dvadesetu, zapoeo je vojnu ka rijeru u slubi Svetoga Rimskog cara Maksimilijana I, stekavi vite ki naslov zbog zasluga u borbi. Izgleda da je oko 1507. godine upoz nao Tritemiusa i privremeno se nastanio u Parizu, gdje se bavio al kemijskim eksperimentima. Prema nekim kazivanjima, tamo je osno vao prvo od brojnih tajnih drutava koja je kasnije utemeljio irom

Europe. Godine 1509., kao dvadesettrogodinjak, drao je predava nja o Reuchlinovoj kabalistici na sveuilitu u Dole-i, nastavljajui se baviti alkemijskim istraivanjem. No, uskoro je bio optuen za he rezu, stoga se morao vratiti svojoj vojnoj karijeri, koja je ukljuivala diplomatsku misiju u Englesku, a najvjerojatnije i pijunau. Tije kom svoga boravka u Engleskoj, sprijateljio se s Johnom Coletom, u ijem je domu bio est gost. Do 1510. godine okonao je prvu verziju svoga najznaajnijeg djela De occulta philosophia. Svoj je tekst po kazao Tritemiusu, koji ga je savjetovao neka ga ne objavljuje. Slje dee je dvadeset i tri godine on kruio u rukopisnom obliku, stekavi velik ugled djelomice i zahvaljujui tajnovitosti kojom je bio obavijen. Tek se 1533. godine pojavio u tiskanom i znatno irem izdanju. Izmeu 1511. i 1517. godine, Agrippa je boravio u Italiji, po novno u slubi cara, ali i mnogih drugih plemenitih pokrovitelja. U Paviji je drao predavanja o hermetizmu, sve vie uranjajui u kabalistiko uenje. Godine 1518., napisao je traktat o lijekovima protiv kuge koje je otkrio putem svojih alkemijskih pokusa. Ovaj se traktat pojavio 1529. u obnovljenom i proirenom izdanju. Izmeu 1518. i 1522., obnaao je funkciju gradskog dunosnika u Metzu, gdje je nastavio sa svojim alkemijskim istraivanjima. Tamo je, jednom pri likom, izloio opasnosti vlastiti ivot hrabro se zauzevi za enu ko ju su rulja i inkvizitor proganjali kao vjeticu. Nakon toga, put ga je odveo u rodni Koln, zatim u Genevu i Fribourg, gdje je, unato ne dostatku medicinske naobrazbe, postao gradskim lijenikom, dok je privatno pouavao ugledne graane hermetikoj misli. Godine 1525., navodno je bio u posjedu nekih djela Martina Luthera. Do tada je ve stekao ugled kao lijenik, astrolog i alkemiar Louise od Savoye, majke Franje I Francuskog, na njezinu dvoru u Lyonu. Ubrzo nakon toga, sukob s njegovom pokroviteljicom ponovno ga je natjerao na lutanja - u Nizozemsku i Flandriju (gdje je radio kao lijenik), te na trag u Koln (gdje ga je tamonji nadbiskup uzeo pod svoju zatitu), a zatim u Bonn. Kasnije se nastanio u Francuskoj, odnosno u Grenobleu, gdje je oko 1535. godine umro u siromatvu. Godine 1530., otprilike pet godina prije svoje smrti, Agrippa je, to je prilino nevjerojatno, objavio djelo pod naslovom De vanitate scientiarus, u kojemu je nairoko raspravljao o nesigurnosti i tatini znanosti. Kritizirao je alkemiju, hermetizam, Kabalu, te itav spek tar disciplina kojima je posvetio svoj ivot - kao i vlastite tvrdnje i

stavove iz svoga ranijeg i ambicioznijeg djela, De occulta philosop hia, koji je jo uvijek kruio u rukopisnom obliku. Danas je opeprih vaeno stajalite kako je Agrippa svoje oigledno opovrgavanje u De vanitate scientiarus sraunao kako bi uspavao inkvizitorsku budnost klerikalnih vlasti i od sebe odvratio njihovu pozornost. Umirivi tako svoje progonitelje knjigom koja je bila primjer pravovjerne pobonosti, godinu dana kasnije objavio je prvo tiskano i proireno izdanje De occulta philosophia, u kojemu je pobio sve argumente iz knjige De vanitate scientiarus. Pokazalo se kako je to bio samo jedan od svezaka mnogo ambicioznijeg projekta. Drugi se svezak pojavio 1532. godine, dok se 1533. u tisku konano pojavio i cjelokupan tekst De occulta philosophia, sada u tri sveska. Prema svim standardima, Agrippa je bio izniman ovjek - epitom (epitome - gr. - izvod iz cjeline, saetak) i utjelovljenje onoga to danas nazivamo renesansnim ovjekom. Na bojitu se dokazao kao smion i hrabar vojnik. Iako samouk u medicini, bio je openito prihvaen kao najsposobniji lijenik svoga vremena - ali i kao jedan od najlucidnijih teologa. No, najvei je ugled stekao kao promicatelj hermetikog uenja i astroloki, alkemijski, kabalistiki i magijski adept, zbog ega je bio obavijen aurom tajanstvenih i okultnih moi. Oigledo su njegovi arm i karizma uvelike pripomogli u sklapanju poznanstava s najmonijim i najuglednijim osobama Europe toga do ba. Pa opet, Agrippa je znao biti hladan, arogantan, ohol, grub i zas traujui; i - budui da nije pristajao na kompromise niti podnosio budale - pokazao se jednako spretnim u stjecanju neprijatelja kao i prijatelja. Usvojivi prijeziran stav spram novca, esto je zapadao u financijske potekoe, pa je zbog duga neko vrijeme proveo u zatvoru u Bruxellesu. Zbog svoje otvorene antipatije prema Crkvi, a posebice prema monakim redovima, budio je stalnu sumnju i trpio este napade. Svoje je klerikalne suvremenike jo vie raestio za panjujue modernim stavovima o braku, enama i seksualnosti. U jednoj raspravi o braku, koja je kasnije objavljena u zbirci njegovih eseja, Agrippa je izjavio: Stoga tebe, koji e uzeti enu, neka u tome vodi ljubav, a ne koliina dobara, izaberi za se enu a ne odijelo, oeni se svojom enom a ne njezinim mirazom ... I neka ti ona ne bude podjarmljena, ve neka bude s tobom u povjerenju i savjetu ... U drugoj raspravi, u kojoj slavi ene, Agrippa kritizira mukarce svoga vremena, izranjajui tako (ovisno o gleditu) kao romantik ili,

pak, smjeli prethodnik feminizma: Je li to pitanje muevnosti, ili ne ki znak vae vrijednosti, kada na sve naine nastojite osramotiti ene? Zar je to zahvalnost kojom uzvraate stvoriteljima vaega Bia? Nadalje, Agrippa osuuje obiaj koji se proirio poput epi demije kakve zarazne bolesti, potcijenjivanja ovoga spola i kaljanja njegova ugleda svim moguim klevetama i uvredljivim epitetima. Naposljetku zakljuuje: Ne odriimo vie vrijednost ovome ple menitom spolu, niti zloporabljajmo njegovu dobrotu ... Vratimo ih na njihovo asno i ugledno prijestolje ... i postupajmo s njima s poto vanjem i udivljenjem kakvo i pripada tim zemaljskim anelima. Jo mu vie na ast slui injenica da ove rijei potjeu od ovjeka koji je i sam bio oenjen barem tri puta. Koliko god pronicljiv bio u ovim pitanjima, Agrippino najvee knjievno postignue i dalje ostaje njegovo opseno djelo u tri sves ka, De occulta philosophia, koje predstavlja enciklopedijski pregled i egzegezu ezoterijske, a posebice hermetike misli. U svome iznim nom djelu, Agrippa je nastojao obuhvatiti sve to je u ono vrijeme bi lo poznato o hermetizmu i magiji. Ili, da budemo toniji, nastojao je obuhvatiti sve to je smatrao bezopasnim rei u javnosti. U pismu iz 1527. godine, on ukazuje na tajno tumaenje i razumijevanje koje se ne moe razotkriti kroz samu tiskanu rije, ve se mora prenositi osobno, od uitelja na uenika. U ovome smislu, Agrippa zastupa tra diciju koja datira jo iz vremena Pitagore. drevnih kola misterija i aleksandrijskog sinkretizma. Poput Zosime i drugih slinih hermetikih alkemiara stare Aleksandrije, Agrippa smatra samoga alkemiara konanim i jedinim stvarnim predmetom njegovih vlastitih eksperimenata. Za Agrippu, cjelokupna alkemija, kao i magija, nuno mora pokrenuti proces osobne transmutacije: Tko eli spoznati sebe, morat e spoznati sve stvari koje lee u njemu; posebice, morat e spoznati Boga ... i kako sve stvari odgovaraju jedne drugima po svome vremenu, mjestu, poretku, mjeri, razmjerima i harmoniji ... Nadalje, jednako kao i Zosima i hermetian drevne Aleksandrije, Agrippa promatra svijet fenomena i materijalne kreacije kao iv i osjeajui entitet. Za Agri ppu, svijet je cjelovito tijelo, ije dijelove predstavljaju tijela svih ivih stvorenja... Poput svojih hermetikih prethodnika iz Aleksandrije, Agrippa sumnja u vjeru kao put ka spoznaji, inzistirajui na izravnoj spoznaji,

putem numinoznog ili gnostikog iskustva. Stoga ne treba uditi da je odricao kranstvu monopol na istinu: Religijski se obredi i ceremonije razlikuju obzirom na raznolikost vremena i mjesta. Svaka je Religija dobra, jer je posveena Bogu ... nema tako pogrene Religije da u sebi ne sadri neku mudrost. Tijekom svoga operis magni, Agrippa navodi brojne znanstvene izume ili otkria koja smatra znaajnima za praktinog maga. Spominje, primjerice, cameru obscuru i tehnike itanja, sluanja ili komuniciranja na daljinu, u kontekstu koji nam moda ukazuje na paraboliki reflektor. Spominje i metode toplinske izolacije, koje bi, izmeu ostaloga, omoguile pojedincu da nosi uareni ugljen bez nanoenja bola ili ozljeda. Konano, spominje i eksperimente s dro gama, koji su vjerojatno ukljuivali derivate opijuma, kokaina i kanabisa. Na poetku prvoga sveska De occulta philosophia, Agrippa je podastro svoju definiciju magije. To je najsavrenija i glavna znanost, sveta i uzviena vrsta Filozofije, i ... apsolutna i potpuna ... Filozofija. Dalje izjavljuje kako su sve nie stvari podvrgnute viim tijelima, iju mo moe privui arobnjak i primijeniti je u praksi. arobnjak ili mag je, prema Agrippi, strunjak za prirodnu filozofiju i matematiku, koji poznaje srednje znanosti sastavljene od Aritmetike, Glazbe, Geometrije, Optike i Astronomije, kao i znanosti o mjerama, utezima, razmjerima i dijelovima tijela, istovremeno poz navajui i Mehanike Znanosti koje iz njih proizlaze... Prva knjiga De occulta philosophia odnosi se na ono to Agrippa naziva Prirodnom Magijom. Druga knjiga bavi se Nebeskom Magijom, a trea je posveena Obrednoj ili Boanskoj Magiji. Iz ovih je podjela mogue zakljuiti kako njegovo djelo predstavlja neku vrstu moralnog napredovanja - takorei uspinjanja na ljestvici vie-manje kranske hijerarhije vrijednosti. Meutim, samo povran pogled na sadraj svakoga od tri sveska odmah e nas uvjeriti u su protno. Govorei o Prirodnoj Magiji, Agrippa raspravlja o etiri elementa (zemlja, zrak, vatra i voda), te openito o divinaciji, poseb no o astrologiji, te o planetarna i njihovim hermetikim korespondentima. U Nebesku je magiju ukljuio Gematriju, Brojeve, Kabalu, Pentagrame, Geomantijske oblike, Aneosko pismo, Astrologiju (po novno), Talismane, Magijske kvadrate i Planetarne peate. Obred na ili Boanska Magija obuhvaa Platonizam, Kabalistiku, Zle duhove i Demone, Boanska imena i Peate duhova.

Napredak, dakle, nije sutinski moralan ni u kojemu uobiaje nom smislu. Napredak je to od pasivnog k sve aktivnijem - od tuma enja k sudjelovanju i dinaminoj invokaciji. To je, takoer, i napredak u snazi, moi i sposobnosti. U kategoriji Peata duhova, Agrippa ukazuje na apokaliptine snage - koje bismo danas mogli povezati s, primjerice, cijepanjem atoma ili energijom koja se oslo baa na koncu fantastine avanture Tragaa za izgubljenim kov egom (Raiders of the Lost Ark). Govorei o Agrippi, jedan je ugled ni suvremeni znanstvenik zamijetio kako je, raspravljajui o magiji, poganskoj religiji i kranstvu, (Agrippa) iznimno jasno ukazao ko liko je magija bila opasna ... s kranskog gledita. Prema rijeima Frances Yates:
Renesansni ideal maga, boanskoga ovjeka obdarenog mo ima djelovanja na kozmikom planu i postizanja univerzalnoga znanja - opisanog u Picovu uvenom Govoru o Dostojanstvu ovjeka - pronaao je svoga teoretiara u Agrippi, koji je napisao udbenik o tome kako se postaje magom. Njegova De occulta philosophia bila je najpoznatiji prirunik renesansne magije, obuhvaajui Ficinovu ... i kabalistiku magiju koju je promicao Pico, a dalje ju je razvio Reuchlin i mnogi drugi renesansni kabalisti.

Frances Yates zakljuuje:

Ficinova njena, umjetnika, subjektivna ... magija i Picova na dasve pobona i kontemplativna kabalistika magija, posve su ne vine u usporedbi sa zastraujuim moima na koje nam ukazuje Agrippina magija.

Iako sve to dovoljno govori o Agrippinu ugledu, spomenimo ipak i da je bio doista spretan showman, doprinosei vlastitim po naanjem slici koja je o njemu stvorena. U dobi kada je mogao samo sanjati o arobnjakim metrima, posluio se brojnim trikovima kako bi potvrdio vlastiti status kao jednoga od njih. Tako se, primjerice, dopisivao s prijateljima u inozemstvu, esto i u egzotinim krajevi ma, da bi zatim ono to je od njih doznao pripisivao svojoj komu nikaciji s demonima i slinim biima. Moglo ga se vidjeti u pratnji crnoga psa, ime je nastojao odravati uvjerenje kako je on njegov osobni demon. injenica da je i povijesnog Fausta pratio crni pas sa mo je pridonijela njegovu daljnjem izjednaavanju s osobom Fausta. Pas e se, naravno, pojaviti opet, tri stoljea kasnije, u Goetheovoj drami, kao jedan od Mefistofelesovih oblija.

Takvim se sredstvima sluio Agrippa, kako bi se zavio u auru ta janstvenosti i doslovno pretvorio u ivu legendu. O njemu su ne prestano kruile fantastine prie. Tako je, prema jednoj od njih, u krmama u kojima je odsjedao plaao novcem, naizgled pravim, ali koji bi se, nakon njegova odlaska, pretvarao u bezvrijedne ljuske. Navodno je posjedovao maginu kuglu, u kojoj je mogao vidjeti prostorno i vremenski udaljene dogaaje. U toj je kugli grof od Surreya vidio svoju ljubavnicu kako za njega iva. Drugom je prili kom Agrippa, u nazonosti grofa od Surreya, saksonskoga elektora, Erazma i drugih uglednika, navodno prizvao Ciceronov duh, koji ih je poastio odravi velianstveni govor. Jedna od legendarnih anegdota, koja potjee s kraja esnaestoga stoljea, jo bolje govori o strahopotovanju koje je uivao Agrippa. Jednom je prilikom, dok je Agrippa bio odsutan, njegov uenik uspio od magove supruge izmamiti klju od laboratorija. Stupivi u metrovo svetite, uenik je tamo pronaao knjigu vradbina i inkantacija, te - potvrujui postavku kako malo znanja moe biti vrlo tetno - priz vao demona kojega nije mogao ukrotiti. Prema jednoj verziji, uenik je smjesta umro od straha. Prema drugoj verziji, demon je, prilino nedemonski pribjegavi nespretnoj fizikoj sili, zadavio nesretnoga mladia. Kada se Agrippa vratio i otkrio to se dogodilo, sasvim op ravdano, nije elio riskirati da bude optuen za ubojstvo. Stoga je, navodno, sam prizvao istoga demona i naredio mu da privremeno oivi tijelo mrtvoga mladia. Kao zombi, tijelo je izalo iz kue i proetalo trgom na oigled brojnih svjedoka, koji su ga mogli vidjeti iva i zdrava. Nakon toga, demon je napustio njegovo tijelo, a mladi je umro, naizgled prirodnom smru. Takve su se vrste izmiljenih pria neprestano vezivale uz tajan stvenog Agrippu, to je bilo sasvim uobiajeno obzirom na okruje u kojemu se kretao. Ali, iza svih trikova i arlatanskih tehnika kojima se koristio za vlastitu promidbu, stajao je jedan od najsmjelijih, najdomiljatijih i najmonijih umova toga vremena. Agrippina egzegeza magije i hermetike misli ostaje i dalje osnovnim izvorom i najzna ajnijim djelom s toga podruja, koje je svoj utjecaj zadralo do da nas. Nemogue je, primjerice, itati Joycea, Thomasa Manna, Jorgea Luisa Borgesa ili Robertsona Daviesa, ili, pak, bilo kojeg od velikana knjievnosti naega stoljea, a da pri tome ne naiemo na navode ili aluzije na djelo Agrippe. Agrippina je osobnost bila dovoljno kariz-

matina da ostavi dubok trag, ne samo u vlastitom vremenu, ve i, u Faustovu obliju, u stoljeima koja su uslijedila.

Alkemija i medicina
Ako je Agrippa predstavljao jedno od oblija renesansnoga maga, mogli bismo rei da je drugo utjelovljavao ovjek o ijem se uvenju ne moe govoriti bez augmentativa. Bio je to Aureolus Philippus Theophrastus Paracelsus Bombastus von Hohenheim, openito poz nat jednostavno kao Paracelzus. On i Agrippa dijelili su sutinski jed nak pogled na svijet i vrijednosti, kao i jednaku hermetiku viziju. Pa ipak, teko je zamisliti dvije osobe tako razliite jedna od druge. Dok je Agrippa bio hladan, ohol, zatvoren i zagonetan, Paraceizus je bio glasan, drueljubiv, otvoren, temperamentan, jednako sklon izljevu Homerovskoga gnijeva, kao i ponaanju koje podsjea na Rabelaisa ili Shakespeareova Palstaffa. Paraceizus je roen oko 1493., otprilike sedam godina nakon Agrippe, u jednome mjestu smjetenom meu alpskim breuljcima juno od Zurricha. Umro je 1541., est godina nakon Agrippe. Nje gov je otac bio nezakonito dijete osramoenog vapskog plemia, ne kadanjeg zapovjednika teutonskih vitezova, koji je izgubio i posjede i ugled. Budui da je bio kolovani lijenik, stariji je Hohenheim elio da i njegov sin poe istim stopama, stoga je Paracelzus zapoeo studij medicine. Oko 1509. godine, kao esnaestogodinjak, upisao se na Sveuilite u Baselu, da bi oko 1513. prekinuo studij i zapoeo s lutanjima koja e obiljeiti ostatak njegova ivota. U Erfurtu je upoznao nekog Rufusa Mutanusa, prijatelja Pica della Mirandole, i postao njegovim pripravnikom. Neko vrijeme prije Tritemiusove smrti 1516. godine, Paraceizus je, kao i Agrippa, studirao pod pokro viteljstvom hermetikog opata. Obzirom na njegovu izravnost i estinu, Paraceizus se ubrzo na ao na ratnoj nozi s medicinskom zajednicom toga doba, s kojom e do kraja ivota voditi ikonoklastiku borbu za promicanje svojih gle dita. Promiljao sam u sebi, ako na svijetu ne postoji uitelj medi cine, kako u onda nauiti zanat? Nikako drukije negoli iz velike i otvorene knjige prirode, napisane prstom samoga Boga. U svome pisanom djelu, Agrippa je bio odmjeren, metodian, esto i samozatajan; Paracelzus je, naprotiv, bio arogantan, nabusit,

dogmatian i prepotentan. Bez ikakve skromnosti ili uvijanja, odba civao je srednjovjekovnu tradiciju, koja se temeljila na uenjima Aristotela, Galena i Avicenne, ne usteui se naglaavati vlastitu nad mo: Ja... Paracelzus, kaem da se milou Bojom na sve naine poku avalo doi do Eliksira filozofa, i da su svi ovi pokuaji okonali na jednak nain. Hermes Trismegistus ... pokuao je ovaj zadatak ostvariti vlastitom metodom ... Sve metode koje su se nastavljale na ovu, vodile su do istih rezultata ... Sada je mene ... Bog obdario posebnim sposobnostima za ispunjenje ovoga zadatka, a svatko tko traga za ovim vrhunskim filozofskim djelom bit e prisiljen da me oponaa i slijedi ... posredstvom vatre, istina je rastavljena od lai. Doista, na taj nain stvorena je i svjetlost Prirode, kako bi dokaz za sve stvari postao vidljivim, ali samo onima koji hodaju u toj svjetlosti. to se same medicine tie, drevna Smaragdna ploa bavi se u veoj mjeri Filozofijom, Alkemijom, Magijom, i slinim vjetinama Ogradivi se od medicinskih autoriteta toga vremena, Paracelzus se na svoju ruku poeo baviti lijeenjem, elei tako razviti potpuno novi sustav medicine. Zaista, tek se danas njegova ideja poinje oz biljno razmatrati. Na osnovi temeljne i sutinski hermetike postavke o ovjeku koji nije odvojen od prirode, ve njezin sastavni dio, Paracelzus je promatrao ljudski organizam u svome prirodnom kon tekstu, to predstavlja pristup koji bismo danas oznaili holis tikim. Ako je sve, sukladno hermetikim naelima, meusobno povezano, ovjek je mikrokozmos kozmosa; a svaki je aspekt o vjeanstva mikrokozmos cjeline. U skladu s time, ovjeka treba pro matrati kao sveukupnost unutar vee sveukupnosti - kao ivi organi zam, a ne kao mehanizam sastavljen od odvojenih dijelova. Kako bismo razumjeli ljudski organizam i njegove bolesti, prema Paracelzusovu miljenju, trebali bismo razumjeti itav korpus ljudskoga znanja, itav kozmiki kontekst kojim je taj organizam ovijen. Spo soban lijenik ne bi smio biti specijalist. On bi trebao biti psihote rapeut (ili njegov renesansni ekvivalent), travar, botaniar, kemiar, fiziar, astronom, astrolog, alkemiar, mineralog, metalurg, kao i go tovo sve ostalo. U svim ovim svojstvima najznaajniji je imbenik sama priroda, odnosno, promatranje prirode, eksperimentiranje s prirodom i potovanje prema prirodi. Za Paracelzusa, jednako kao i

(za Agrippu, prirodni je svijet bio ivi organizam, kojega kao takvoga treba priznati i, sukladno tome, prema njemu izgraditi odnos. Tradicionalni medicinari nisu ovo uzimali u obzir. Zanemarujui prirodu, oslanjali su se iskljuivo na razum i logiku, na puku peku laciju. Kako je Paracelzus izjavio pred svojim uenicima u Baselu: Ono to je lijeniku potrebno nije rjeitost ili znanje jezika i naitanost ... ve dubinsko znanje o Prirodi i njezinim djelima ... Ukoliko elim neto dokazati, neu to initi navodei uene, ve eksperimentiranjem, i na temelju toga stvorenim zakljucima... Za Paracelzusa, put ka spoznaji tajni prirode probio je Hermes Trismegistus, a najuinkovitije sredstvo njezina postizanja bila je alkemija. Alkemiar, pisao je on, ponovno naglaavajui paralelu izmeu alkemiara i botaniara, izvlai ono to je u Prirodi skrive no. Medicina je, u krajnjoj liniji, predstavljala oblik alkemijske magije, koja se temeljila na meuodnosu mikrokozmosa i makrokozmosa: Kao to lijenik unosi blagotvorna svojstva bilja u bolesnog ovjeka i na taj nain lijei njegovu bolest, tako i mag unosi u ovje ka nebeske vrline. A mag moe prizvati vrline s nebesa i unijeti ih u osobu ... zato mi ne bismo mogli stvarati slike koje dovode do bolesti ili zdravlja? Prema suvremenom komentatoru, Allenu Debusu, Paracelzus i njegovi sljedbenici bili su motivirani reakcijom protiv drevnih autoriteta i uvjerenjem kako nova pro matranja prirode mogu ustanoviti temelje nove znanosti, oslanja jui se na hermetiku, neoplatoniku i neopitagorejsku filozofiju; i, iznad svega, na primjenu kemije ili alkemije kao kljua ... za razumijevanje irih problema svemira... Dr. Debus zakljuuje: Ovaj zahtjev za novim istraivanjem prirode bio je usko povezan s prirodnom magijom renesanse. Djelovanje vitalnih ili magijskih snaga bilo je vidljivo posvuda u svemiru, a ovjek, kao dio pros transtva koje obuhvaa itav lanac ivota, bio je sposoban sudjelo vati u velikom svijetu koji ga okruuje. Izraz magijski dobio je znaenje izuavanja koje se temeljilo na eksperimentiranju i pro matranju neobjanjivih ili okultnih sila prirode. Kako bi uio iz velike knjige prirode, vrijeme izmeu 1513. i 1524. godine, Paracelzus je proveo u dugom lutanju koje je obuhva alo itav tada poznati europski svijet. Putovao je od panjolske do

istone Europe. U Rusiji je, izgleda, postao savjetnikom tatarskoga vladara, kojega je pratio u Konstantinopol. Posjetio je Palestinu, Arabiju i Aleksandriju, gdje je upoznao i druio se s magovima poput sebe. Govori se da je dospio ak i do Indije. U svojim je mnogim lu tanjima radio kao vojni kirurg jedne ili druge vojske, pa je u tome svojstvu sudjelovao i u opsadi Rodosa, 1522. godine. U godinama 1525. i 1526., radio je kao lijenik u Salzburgu. Godine 1527., nastanio se u Baselu. Ondje je, uz Erazmovu podrku, dobio namjetenje kao gradski lijenik, to je ukljuivalo i medicin sku katedru na tamonjem sveuilitu. Kao i uvijek, njegova je eks travagantna i samoiva retorika, ekscentrino ponaanje, te nabusita i borbena osobnost, ubrzo polarizirala ljude oko njega, izazivajui strastvene simpatije ili, pak, ogoreno neprijateljstvo, ali nita izme u toga. Kljuni je udarac zadao ikonoklastinom gestom, zbog koje je bio prozvan Lutherom medicine, javno spalivi sveta djela slav ljenih autoriteta u bronanoj vazi koja je sadravala mjeavinu duika i sumpora. Time je okonan njegov boravak u Baselu. Ubrzo nakon toga, svaa sa sucem odvela ga je i iz Zurricha i ponovno natjerala na lutanje. U svojoj je novoj odiseji, obuzet gnijevom, poput kakvog starozavjetnog proroka, nastavio s estokim napadima na svoje ne prijatelje. Pokuavajui objaviti svoja mnoga djela, nailazio je na stalni otpor, umnogome zahvaljujui spletkama svojih protivnika. Njegovi mnogobrojni traktati i pamfleti tek su se ezdesetih godina esnaestoga stoljea poeli pojavljivati u tisku. Tada je, meutim, sam Paracelzus ve bio mrtav. Njegova smrt 1541. godine, i dalje je obavijena tajnom. Svakako, postoje neki dokazi koji ukazuju na to da je bio otrovan prema nalogu medicinskih strunjaka koje je tako neumorno i nemilosrdno napadao i sramotio. Svojim inzistiranjem na promatranju i empirijskom eksperimen tiranju, Paracelzus je zapoeo medicinsku i znanstvenu revoluciju. S pravom ga se moe smatrati jednim od otaca moderne medicine, a ne samo zaetnikom holistike metode lijeenja. Istina, naglaavao je, poput suvremenih holista, nunost lijeenja cjelokupnog ljudskog bia, koje se ne ograniava samo na simptome, ve i na uzroke bo lesti. Pa opet, istovremeno je utirao put i konvencionalnom alotropnom lijeenju. Primijetio je, primjerice, da se tjelesne funkcije mogu vrlo esto, ako ne i uvijek, svesti na kemijske reakcije. Ako je tome bilo tako, zakljuivao je dalje, lijekovi spravljeni kemijskim putem mogli bi ispraviti svaku neravnoteu ili nedostatak u tim funkcijama.

Eksperimentirajui s aktivnim sastojcima maka, razvio je teh nike proizvodnje laudanuma, koji je postao rutinski propisivanim palijativom u sljedea etiri stoljea, a u obliku morfija, postoji jo i danas. Istraivao je i uinke ostalih opijumskih derivata, kao i svojs tva droga i drugih ljekovitih sastojaka uvezenih iz Novoga Svijeta. Prepoznao je terapeutsku vrijednost sumpora, koji je usvojen kao standardni protuotrov za infekcije, sve do pojave antibiotika. Bio je jedan od prvih europskih strunjaka za kliniko razumijevanje sifi lisa. Konano, stoljee prije Harveyeva slubenog otkria oko 1620. godine, Paracelzus je govorio o cirkulaciji krvi. Paracelzus je takoer bio i prvi lijenik koji je poeo koristiti magnet, i istraivati fenomen magnetizma u odnosu na ljudski orga nizam. Njegovi su zakljuci u tom pogledu moda i bili pogreni, ali utrli su put djelovanju Mesmera, a kasnije i Freuda. I u mnogim dru gim pogledima Paracelzus je pridonio razvoju moderne psihologije. Uvijek inzistirajui na hermetikom principu meusobne povezanos ti svih stvari, prepoznao je svezu izmeu psihe i fizikog organizma. Odbacujui popularno gledite o demonskoj opsjednutosti, prvi se otisnuo u istraivanje histerije i psihosomatskih poremeaja. Nagla avao je vanost i utjecaj snage volje u procesu izlijeenja, i pozi tivne uinke imaginacije. Jedna od najvanijih definicija magije, za Paracelzusa je bila praktina primjena hermetikih naela u procesu lijeenja. I: Jasna imaginacija poetak je svih magijskih operaci ja. Drugim rijeima, ovjek je trebao vrsto vjerovati u uinkovi tost lijeenja i koristiti se psihikim sredstvima kako bi povratio svo je zdravlje. Naravno, isti bi principi, ako ih se primijeni u neke druge svrhe, mogli izazvati sasvim drukije uinke: Mogue je da moj duh, bez pomoi moga tijela, samo odlunom voljom i bez maa, nekoga pro bode i rani. Mogue je, takoer, da sam stvorim sliku duha moga pro tivnika, i zatim ga muim ili osakatim, kako mi se svidi. Takve tvrdnje mogu zvuati proroanskima ili pretjeranima. Me utim, svoje korijene imaju u naelima koja su danas openito prih vaena - meuodnos uma i tijela, sposobnost psihe da uspostavi na ruenu ravnoteu, i izvanredna mo sugestije ili sugestibilnost u funkciji jaanja morala. Paracelzus se tako pokazao pionirom na po druju psihologije, koje e kasniji arobnjaci, za dobro ili zlo, prisvo jiti iskljuivo za se.

John Dee: elizabetinski mag Pico della Mirandola bio je epitom prve generacije renesansnih maga, koji su svoj vrhunac doivjeli tijekom posljednje etvrtine pet naestog stoljea. Tijekom prve treine esnaestog stoljea, drugu su generaciju predstavljali prvenstveno Agrippa i Paracelzus. Treu ge neraciju, koja se iznjedrila sredinom esnaestog stoljea, obiljeavale su najrazliitije osobe. to se engleskoga svijeta tie, najutjecajniji ovjek u tom smislu bio je John Dee. Velkoga podrijetla, John Dee roen je 1527. godine. Izmeu 1542. i 1545., studirao je u Cambridgeu, uei grki i matematiku. S osobitim zanimanjem prouavao je znanosti, posebice mehaniku. Razvio je zanimanje za kartografiju i navigaciju, koje e ga voditi ci jeli ivot i zahvaljujui kojemu e uspostaviti brojne veze s karto grafima u itavoj Europi. Godine 1546., postao je uitelj na novoos novanom Trinity College-u, gdje je predavao grki. Nakon posjete Nizozemskoj, gdje je studirao navigaciju, vratio se u Cambridge i ta mo diplomirao 1548. godine. Sljedee je dvije godine proveo studira jui u Louvainu. Meu njegovim najbliim suradnicima bio je i Gerardus Mercator (zapravo Gerhard Kremer, dok mu je Mercator bio pseudonim, op. prev.), najvei kartograf i geograf toga doba. Merca tor je, naravno, utemeljitelj uvene Merkatorove projekcije, koja se i danas rabi prilikom izrade zemljovida. Godine 1551., nakon boravka u Antwerpenu, Bruxellesu i Pa rizu, Dee se vratio u Englesku, gdje je upoznao sira Williama Cecila, kasnijeg lorda Burghleya, osnivaa elizabetinske pijunske mree. Izmeu 1552. i 1555., bio je u slubi grofa od Pembrokea i vojvode od Northumberlanda. Meu njegovim najbliim prijateljima bili su vojvodin sin, John, grof od Warwicka, i Robert Dudley, kasnije grof od Leicestera. U ljeto 1555. godine, bio je nakratko zatvoren zbog iz daje protiv kraljice Marije. Naravno, ovim je zasluio naklonost bu due kraljice Elizabete. Upravo je Dee bio taj koji je odredio najpo voljniji dan za krunidbu Elizabete, koja je 1558. godine sjela na pri jestolje. Njezin ga je dvor doekao s dobrodolicom, te je, nakon smrti Roberta Recordea, postao najutjecajniji predstavnik engleske znanosti. Godine 1561., proirio je i upotpunio Recordeovo djelo Grounde of Artes, uveni matematiki tekst koji rabi arapske brojeve. Deejeva je knjiga bila prva takve vrste, a u sljedeih je sto godina do ivjela ak dvadeset i est izdanja.

Do 1563., Dee je stekao brojne i glasne neprijatelje koji su o nje mu pisali kao o Velikom vjecu. Godinu dana kasnije, sam je potvrdio takav status, objavivi svoje najambicioznije i najuvenije djelo, koje se bavilo hermetikom i kabalistikom magijom, naslov ljeno Monas hieroglyphica ili, u prijevodu, Znak Jednoga. U ovome tekstu, posveenom Svetom Rimskom caru, Maksimilijanu I, Dee se poziva na kabalizam venecijanskoga fratra Francesca Giorgija i Agrippinu sveobuhvatnu studiju De occulta philosophia. Pojedno stavljeno govorei, Deejev je Monas mogue protumaiti kao poku aj da se Agrippina osebujna sinteza svede na jedinstvenu magijskomatematiku formulu, jedinstveni simbol ili simboliku jednadbu koja u sebi utjelovljuje potpunost univerzalne mudrosti, to pred stavlja, takorei vrstu hermetikoga ekvivalenta Einsteinove jed nadbe E = mc2. Monas e kasnije izvriti dubok utjecaj na tajan stvene rozikrucijanske manifeste - u jednom od kojih je jasno vidljiv Deejev sredinji simbol koji predstavlja sam Monas. Godine 1566., Dee je upoznao Edwarda Dyera, koji je kasnije uinjen vitezom, postavi kancelarom Reda Gartera. Godine 1570., napisao je predgovor engleskom izdanju Euklida. Iste se godine nas tanio u Mortlakeu, kraj Richmonda. Njegov je dom, za hermetiare elizabetinskoga vremena, postao neformalnom akademijom talijan skoga stila. U Mortlakeu, Dee im je nudio i smjetaj; sobe je uredio kao laboratorije, a etiri ili pet soba u kui zauzimala je golema knji nica. Uz stare tekstove, knjinica je ukljuivala i djela srednjovje kovnih maga poput Ramdna Lulla i Rogera Bacona, kao i, naravno, Ficina, Mirandole, Giorgija, Agrippe i Paracelzusa. Kao to je izjavi la Frances Yates, Deejeva je knjinica obuhvaala itavu renesansu, postavi tako najveom u Engleskoj. Dee je svoju knjinicu obo gatio i rukopisima i knjigama iz crkvenih zbirki, koje su postale dos tupne nakon rasputanja samostana od strane Henrika VIII. Meu stalnim posjetiteljima njegova doma u Mortlakeu, bio je i Deejev stari prijatelj, sir Edward Dyer. Tamo su boravili i pijunski metar, sir Francis Walsingham, Robert Dudley, grof od Leicestera, Leicesterov neak, sir Philip Sidney, koji je pod Deejevim pokrovi teljstvom studirao hermetizam, a posebice alkemiju, Adrian Gilbert, polubrat sira Waltera Raleigha i alkemiar Sidneyeve sestre Mary, grofice od Pembrokea, kojoj je pjesnik posvetio svoje najuvenije djelo, Arcadiam. Vrlo je vjerojatno da je i sama grofica - poznata kao

samozvana kemiarka, s vlastitim alkemiarskim laboratorijem takoer uila u Deejevu okrilju. Iako ne postoji nikakav podatak o to me, Mortlake je najvjerojatnije posjeivao i Raleigh. On je, svakako, bio jedan od Deejevih najbliih prijatelja i najvatrenijih pobornika na dvoru. Kroz Raleigha i matematiara Thomasa Hariota, Deejev je krug cvjetao usporedno s drugim, slinih interesa. Ovaj je ustanovljen u Syon Houseu, u blizini Mortlakea, pod pokroviteljstvom Henryja Percyja, grofa od Northumberlanda. U svojoj je rezidenciji u Sussexu grof izgradio vlastitu veliku knjinicu. Uz Raleigha i Hariota, njego vi su gosti u Syon Houseu bili i Christopher Marlowe i, kasnije, mla di John Donne. Tako su, putem mortlakeovskog i grofova kruga ne ke od najuvenijih osoba elizabetinske Engleske bile izloene Deejevoj filozofiji. Meutim, Dee se nije ograniio samo na ovaj krug ljudi. Udob nosti Mortlakea nisu pruale dovoljno uzbuenja njegovu pusto lovnom duhu. Njegova ga je strast prema kartografiji i moreplovstvu potaknula da uloi novac u pomorska istraivanja. Godine 1576., plovio je Atlantikom uz Martina Frobishera u potrazi za sjeveroza padnim prolazom ka istoku o kojemu se toliko prialo. Tom je pri likom vidio vrlo malo od Novoga Svijeta, osim pokojega ledenjaka Hudson Baya, no, to ga je putovanje nadahnulo da napie knjigu pod naslovom Openite i iznimne uspomene o savrenoj umjetnosti Na vigacije (General and Rare Memorials pertaining to the Perfect Arte of Navigation), objavljenu 1577. godine. Izmeu ostaloga, Dee je za govarao osnivanje stalne britanske mornarice. Pokazivao je sve vee zanimanje za pomorska istraivanja, te postoje dokazi koji ukazuju na to da je upravo Dee bio jedan od pokrovitelja Drakeove plovidbe oko svijeta. U svakom sluaju, ostali pokrovitelji, poput Walsinghama, Leicestera i Dyera, bili su njegovi najblii prijatelji i najvatreniji tienici. A Drakeov neposredni podreeni, sir John Hawkins, bio je takoer redoviti posjetitelj Mortlakea. Bio je to i jo jedan istraiva, sir Humphrey Gilbert - polubrat sira Waltera Raleigha i brat Adriana Gilberta. Godine 1580., sir Humphrey je Deeju dodijelio iskljuiva prava na sva otkrivena po druja Novoga Svijeta, koja se nalaze na trideset stupnjeva sjeverne zemljopisne irine - prostor koji je ukljuivao vei dio dananje Kanade. Gilbertima i ostalim suradnicima, Dee je podastro svoju

grandioznu viziju novoga, Britanskoga carstva, s Elizabetom I kao prvim vladarem. Pozivao se na brojne, sumnjive dokaze o Engles koj kao polagateljici mistinog, ako ne svjetovno-politikog prava na najvei dio Novoga Svijeta, izloivi sveobuhvatni program njegove kolonizacije. Godine 1583., Gilberti su se otisnuli preko Atlantika, s namjerom da ostvare Deejeve planove i u Newfoundlandu osnovali prvu britansku koloniju u Sjevernoj Americi. Na povratku kui, me utim, njihov je brod potonuo, a braa nestala u dubinama. No, iako je ovaj projekt propao, on je u svakom sluaju otvorio put drugim is traivaima. Prema rijeima Frances Yates, Dee se moe opravdano smatrati zaetnikom ideje o Britanskom carstvu: Godine 1582., godinu dana prije traginoga putovanja brae Gil bert, Dee je upoznao ovjeka openito poznatoga kao Edward Kelley. Kelley je bio lukav i beskrupulozan arlatan, kao i kriminalac, koje mu su, kao kazna za prijevare, bila odrezana oba uha. Skrivajui svo ju nakaznost pod crnom kapom, nastojao je stvoriti sliku o sebi kao alkemiaru, nekromantu i mediju. Dee, toliko pronicljiv i mudar u drugim stvarima, dopustio je sebi da ga ovaj nasamari na upravo za panjujue lak nain. Moda je Dee jednostavno bio rtvom vlastite sklonosti da u neto povjeruje. U svakom sluaju, bio je uvjeren kako je Kelley doista bio okultni adept, sa sposobnou kanaliziranja aneoskih moi, koje je Agrippa povezivao s aneoskom magi jom. Tome je uslijedilo Deejevo estogodinje prijateljstvo s Kelleyem, koje mu nimalo ne slui na ast. Zbog svoje je naklonosti u vie prilika od sebe napravio budalu, doputajui da svoje udnje stavi u slubu Kelleyeve pohlepe i zlobe. U jednoj takvoj alosnoj epizodi, Kelley je, navodno prema aneoskim zapovijedima, nagovorio Deeja da meusobno zamijene supruge. Prijateljstvo s Kelleyem trajalo je samo do 1589., ali ipak dovoljno da ga obiljei za itava vremena. U oima sljedeih narataja, njegov je poloaj kao mogueg nasljedni ka Agrippe i Paracelzusa, bio nepopravljivo kompromitiran. Sve do nedavno, o Deeju se u manjoj mjeri govorilo kao o istinskom rene sansnom magu, negoli kao bespomonom i lakovjernom pijunu u rukama podrugljivoga varalice. Doista, esto je smjetan u istu kate goriju kao i Kelley i odbacivan kao arlatan, dok su se zanemarivala njegova istinska postignua i ostvarenja. Prijateljstvo s Kelleyem je, ustvari, obuhvaalo samo mali dio Deejeva ivota. ak i za njegova trajanja, Dee je ustrajao u nasto-

janjima za postizanjem vlastitih, mnogo veih ciljeva. Godine 1583., primjerice, dobio je u zadatak da za Englesku reformira julijanski kalendar. Dovrivi posao, otputovao je (s Kelleyem) na kontinent, gdje je proveo sljedeih est godina. Do 1584. godine boravio je u Pragu, gdje je primljen u okrilje Rudolfa II, Svetoga Rimskog cara naklonjenog hermetizmu. Godinu dana kasnije, posjetio je Krakow, gdje je poljskom kralju obrazlagao hermetiku magiju. Godine 1586. vratio se u Prag i uivao u raskoi carskoga patronata. Sve do danas ostaje nejasno tko je na koga vie utjecao. Nema sumnje da je Rudolf bio zadivljen Deejem, ije je drutvo nalazio poticajnim i prosvjetljujuim. U isto vrijeme, Dee je dobio priliku da uroni u carevu golemu zbirku ezoterijskih djela. Kao to smo ranije spomenuli, kasniji rozikrucijanski manifesti, trideset godina nakon toga, odraavati e as pekte Deejeve misli i njegovog simbolizma, istovremeno veliajui Rudolfa. Svakako je opravdano pretpostaviti da je sjeme ovih mani festa prvi put zasijano tijekom Deejeva boravka na carskom dvoru u Pragu. Ne iznenauje, stoga, da je druenje navodno katolikog cara s magom iz protestantske Engleske zazvonilo na uzbunu u crkvenim krugovima, zbog ega su crkvene vlasti hitro poduzele itav niz istra ga. U svibnju 1586. godine, papinski je nuncij Rudolfu podastro al bu, koja je optuivala Deeja za vradbine. Ubrzo nakon toga, papa je zahtijevao od cara da smjesta uhiti Deeja i Kelleya i poalje ih u Rim gdje ih je imala ispitivati inkvizicija. Ovaj je edikt car zaobiao pro tjeravi optuene iz njegovih domena. Vjerojatno uz tajni sporazum s carem, Dee i Kelley stavljeni su pod zatitu ekoga plemia, grofa Rosenberga, koji je uspio pridobiti cara da opozove svoj nalog za iz gon. Sljedee dvije godine, Dee i Kelley provest e boravei u jed nom od Rosenbergovih zamaka. Zasigurno je jo od 1570-tih godina Dee bio umijean u piju nau. Ne samo da je sam bio obavjetajac i obavljao poslove na te renu, ve je, prema svjedoanstvima iz njegova dnevnika, upoljavao i vlastite agente. Njegovo zanimanje za matematiku preklapalo se sa zanimanjem za ifre i kriptografiju. Poznavao je mnoge kriptografe irom Europe, a bilo je poznato da je svoje nadahnue crpio iz Tritemiusove knjige Stenographia. Neki su kasniji komentatori sma trali da su odreeni Deejevi ezoterijski tekstovi predstavljali, zapra vo, sloene kodove. Isto tako treba imati na umu da je jedan od

Deejevih najbliih suradnika bio sir Francis Walsingham, Elizabetin pijunski metar i dravni tajnik, koji je tu funkciju obnaao od 1573. do 1590. Walsinghamova je kerka bila udana za sira Philipa Sidneya, koji je studirao pod Deejevim okriljem i za svoga tasta obavljao brojne tajne zadatke. Godine 1587., Filip II panjolski pripremao je svoju vojsku i navodno nepobjedivu Armadu za invaziju na Englesku - invaziju kojoj je, izmeu ostaloga, cilj bilo konano iskorjenjivanje protes tantske hereze. U ovom se pothvatu panjolski monarh opravdano nadao pomoi svoga habsburkoga roaka, Svetoga Rimskog cara. Sa svoje strane, Rudolf nije volio Crkvu i vjerojatno bi ionako odbio sudjelovati u Filipovu planu. No, svakako je mogue da je Deeja poslao Walsingham, kako bi ojaao carevo protivljenje svome pa njolskom roaku, a prijateljstvo izmeu cara i engleskoga maga moda je bilo sklopljeno upravo s ovom namjerom. U svakom slu aju, Walsingham je sastavio popis mjera potrebnih za pribavljanje informacija o predstojeoj invaziji. etvrta toka toga popisa bila je uspostava obavjetajne slube u Krakowu, za primanje izvjea iz Vatikana o panjolskom planu. Dee, koji je tamo bio prije dvije godine, opet se pojavio u Krakowu. Obzirom na njegovo dugotrajno prijateljstvo s Elizabetinim pijunskim metrom, vie je nego vjero jatno da je zadatak uspostavljanja obavjetajne slube bio povjeren njemu. Godinu dana kasnije, 1588., panjolska je Armada poraena, a invazija na Englesku zaustavljena. Godine 1589., Dee je konano raskinuo svoje prijateljstvo s Kelleyem i vratio se u Englesku. Ostatak svoga ivota proveo je prilino mirno. Godine 1595., postao je upravitelj Christ's Collegea u Manchesteru. Nakon Elizabetine smrti, 1603. godine, na englesko je prijestolje, kao Jakov I od Engles ke, sjeo Jakov VI kotski. Novi je monarh prema magiji imao pri lino plaljiv i vie negoli neprijateljski stav. Do tada je veina De ejevih prijatelja i pobornika bila mrtva ili u nemilosti novoga vladara. Kao posljedica, njegov je ugled na dvoru sve vie slabio. Umro je u bijedi, u svome domu u Mortlakeu, 1608. godine. Dee je umnogome zaduio britansku povijest. Spomenuli smo ve njegovo zalaganje za stvaranje stalne britanske mornarice i pro micanje ideje o Britanskom carstvu. U usporedbi s osobama poput Agrippe i Paracelzusa, bio je svjetovno orijentiran mag, iji su se in-

teresi protezali i izvan podruja ezoterije, obuhvaajui trgovinu, ekonomiju, politiku i nacionalistiku ekspanziju. elio je da cvjetajua graanska i trgovaka klasa elizabetinske Engleske uiva dobra hermetike magije. S tim je ciljem njegovao odnose s poznatim obrtnicima i srednjom klasom. Kako bi proirio znanje meu oni ma koji nisu poznavali stare jezike, a posebice u korist uspinjue srednje klase tehnologa i obrtnika, svoje je znanstvene radove pisao, ne na latinskom, ve na engleskom jeziku. Time je nastojao usaditi svoju mistinu viziju Britanije kao predvodnika ujedinjenja kr anske Europe i ponovne uspostave novoga zlatnog doba civilizaci je. Deejevo je nasljee mogue prepoznati i u njegovu stavu spram arhitekture. U predgovoru prvoga engleskog izdanja Euklida iz 1570. godine, uzdigao je arhitekta na poloaj vrhunskog hermetikog metra: Mislim da se nitko doista ne moe nazvati Arhitektom ... Samo oni koji od djetinjstva hodaju putem toga znanja, osnaeni poz navanjem mnogih jezika i umjetnosti, dostojni su da ih se smjesti u velianstveni Tabernakul Arhitekture. I dalje, ime Arhitektura proizlazi iz prvenstva koje ima ova Znanost, nadreena svim ostalim Umjetnostima. I Platon potvruje Arhitekta kao Gospodara svega ... Arhitektura je, za Deeja, bila umjetnost iju sutinu treba traiti u apstraktnim principima matematike proporcije i kozmike har monije. Ukratko, arhitektura je bila dubinski hermetika, posje dujui magijsku dimenziju, jer se idealne graevine povode za monim nebeskim harmonijama. Takve e postavke uskoro prigr liti i ljudi poput Inigo Jonesa i Christophera Wrena. Otprilike pola stoljea nakon Deejeve smrti, ista e ideja zauzimati iznimno zna ajno mjesto u instituciji slobodnoga zidarstva. S kranskoga, ili, preciznije, katolikoga stajalita, Dee je, kao renesansni mag, bio tek drugim Faustom. No, treba imati na umu da je Faust, prema kranskim standardima, bio proklet prvenstveno zbog svoje potrage za znanjem koje lei izvan granica koje je po stavila Crkva. U manje dogmatinim uvjetima, takva bi potraga za znanjem bila hvalevrijedna, posebno ako je voena u svrhu javne do brobiti i s ciljem integracije razliitih dijelova stvarnosti. Dee je, u svojoj potrazi, nesumnjivo udovoljavao takvim kriterijima. Izronio je, tako, ne samo kao Faust, ve i kao njegova suprotnost, kao druga

strana novia. Ukratko, bio je poput Prospera iz Shakespeareove Oluje, dobrohotni mag koji se posvetio sluenju i zatiti onih koji su mu bili povjereni na skrb. Svakako, lik Prospera barem poneto duguje Deeju. Prema rijeima Frances Yates, Dee je savreni elizabetinac, u kojemu se susreu i sjedinjuju Prospero i sir Francis Drake.

Hermetika misija Giordana Bruna

Blagonaklonost, kako se openito pokazuje, raa prijezirom; a Dee je u Engleskoj bio dovoljno dugo aktivan da, barem u javnom mnijenju, svojom blagonaklonou izazove odreeni prijezir. Dok je imao svo je vjerne pristalice, njegova je ranjivost, skromnost, dobronamjernost i sutinska njenost izazivala u njima ne toliko potovanje i strah, ko liko privrenost i brigu. Prospero ulijeva povjerenje a ne strah. Ni u kojemu sluaju se Dee ne pokazuje kao ovjek koji galvanizira i nadahnjuje svoje suvremenike na nain na koji su to inili Agrippa i Paracelzus u svome vremenu. No, dok Engleska nije poklanjala Deeju pretjeranu panju, jedan je stranac izvrio potpuno drukiju vrstu utjecaja. Ovaj burni, buntovni i neustraivi mag bio je Talijan, Giordano Bruno. Dvadeset i jednu godinu mlai od Deeja, Bruno je roen 1548., u malom gradu kraj Napulja. Kao petnaestogodinjak, uao je u do minikanski samostan, gdje se zbog svoje drueljubive, borbene, bun tovne i po mnogoemu megalomanske prirode, uskoro sukobio s nadreenima. Godine 1576., skinuo je svoj redovniki habit, skriva jui se od vlasti koje su ga proganjale kao heretika. Nepopustljiv, uporan, kontroverzan, provokativan i neprestano proganjan, cijeli se svoj ivot sukobljavao s Crkvom. Tijekom svoga boravka u enevi naao se u nemilosti tamonjeg vladajueg kalvinistikog reima koji ga je gledao s jednako es tokim antipatijama kao i katolike vlasti. Bio je prisiljen pobjei u Pariz, gdje je drao javna predavanja i, 1582. godine, objavio svoje prve knjige. U jednoj od njih nairoko se poziva na djela Agrippe i Paracelzusa, predstavljajui se kao mag jednake veliine i sposob nosti. Moda ih je u psiholokoj metodi svoje magije i nadiao, a moda je tek javno razotkrio ono to su Agrippa i Paracelzus eljeli zadrati u tajnosti ili, pak, osobno prenijeti odabranim pojedincima.

U svakom sluaju, prilagodio je klasine tehnike vjebanja pame nja, - koje su, primjerice, prakticirali rimski govornici - specifino hermetikim ciljevima. Bruno je, zapravo, zagovarao program prak tinih vjebi s pomou kojih je arobnjak mogao pretvoriti svoj um u kanal kozmike moi i uiniti svoju psihu nekom vrstom polja snage, koje e privlaiti nebeske energije i projicirati ih prema van u us mjerenom i koncentriranom obliku. Izgledi za dobivanjem takvih sposobnosti stavili su Bruna pod zatitu i pokroviteljstvo francuskoga kralja Henrika III, koji je, poput svoje majke, Katarine de' Medici, bio oduevljen magijom. No, Bru no je, iz razloga koji ostaju nejasni, elio pod svaku cijenu dospjeti u Englesku. Udovoljavajui njegovoj elji, Henrik ga je otpravio u London, s pismima upuenima tamonjem francuskom veleposla niku. Bruno je stigao u London 1583., i proveo sljedee tri godine kao gost u veleposlanikovoj rezidenciji. Godine 1585., u Londonu, Bruno je objavio svoja dva najuvenija i najznaajnija djela Cena de le ceneri (Veera na pepelnicu) i Spaccio della bestia trionfante (Izgon pobjednike zvijeri). Upravo je u

Engleskoj Bruno bio doekan s najsrdanijom dobrodolicom i najveim oduevljenjem. Boravio je u Oxfordu i predavanjima pridobio sljedbenike. Oko njega su se okupljali i brojni pisci, npr., F.Greville i P.Sidney. Nezna se dali je Bruno upoznao Deeja. No, znase da je nakon jedne od Brunovih javnih debata, Sidney otiao ravno k Deeju u Mortlake kako bi ga o tome izvjestio. U ovoj je debati Bruno tumaio i branio Kopernikov heliocentrini sustav. Teko je rei kakav je odnos nastao izmeu Deeja i Bruna. Bruno je svakako bio radikalniji i izravniji. Prema Frances Yates:
Bruno se sluio Ficinovim talismanima kao osvetnik i bez Ficinovih kranskih inhibicija, jer je vjerovao da je Egipatski hermetizam bolji od kranstva ... Svojim odbacivanjem kranstva i zanosom kojim je prigrlio egipatski hermetizam, Bruno se vratio mranijoj nekromantiji Srednjeg vijeka.

Vie od bilo kojeg renesansnog maga, Bruno se ponaao kao

ovjek s posebnom misijom. F.Yates opisuje je specifino "hermetikom religioznom misijom ... u kojoj Ficinova magija biva

proirena poprimajui razmjere magijske religije..." Pogledamo li paljivije u Brunovo djelo, postaje nam jasno kako je on imao dva sasvim odreena, krajnje revolucionarna cilja. Kao prvo, elio je ponuditi konkretnu i praktinu metodologiju, koja bi arobnjacima omoguila da svoje umove pretvore u receptore i izvore kozmike moi. Kao drugo, posvetio se ni manje ni vie negoli utemeljenju nove svjetske religije - ili, da budemo precizniji, ponovnoj uspostavi drevne religije, hermetikog sinkretizma Aleksandrije, u obnov ljenom obliku. Kao to pie Frances Yates, Bruno je vratio renesansnu magiju njezinom poganskom izvoru. Odbacivao je pokuaje Ficina i Pica da kristijaniziraju hermetizam ili pronau neku zajedniku toku iz meu kranske i hermetike misli. Naprotiv, osuivao je kranstvo i njegovo iskorijenjivanje klasinih bogova i magije drevnoga Egip ta. Pozivajui se na hermetiki korpus, Bruno je veliao boanstvenost u svim stvarima. U tradicionalno hermetikom stilu, naglaavao je sveobuhvatno jedinstvo u kojemu se sve stvari isprepliu i meu sobno povezuju. Jedno jednostavno boanstvo koje se nalazi u sve mu..., govorio je, svojom svjetlou obasjava razliite stvari, uzi majui razliita imena... Najavljivao je dolazak novoga doba promjene, koje e nastupiti manipulacijom nebeskim slikama o ko jima ovisi sve to postoji na zemlji... Brunova se vizija, ukratko, sastoji u stvaranju dramatinog, novog svjetskog poretka, putem magijskog djelovanja u skladu s hermetikom postavkom o odnosu izmeu mikrokozmosa i makrokozmosa. Nastupanjem ovakve nove stvarnosti, ovjek - ovjek-mag - postat e, ustvari, bogom. U Brunu je, tako, Faust dosegnuo svoju apoteozu. Vjeruje se da je i Bruno, poput Agrippe, mnogo vremena posve tio stvaranju mree tajnih drutava. Obzirom na njegovu udivljenost Agrippom, ta su drutva moda bila dijelom ili produetkom iste mree. Kasnije ga je inkvizicija optuila za pokuaj osnivanja nove sekte. Frances Yates vidi Brunov utjecaj, kao i utjecaj Johna Deeja, u pozadini rozikrucijanskih manifesta, jednako kao i u slobodnom zi darstvu. Krajem esnaestog stoljea, zamjeuje ona:
...ljudi su u religioznom hermetizmu traili neku vrstu tolerancije ili jedinstva meu razliitim sljedbama ... postojale su razliite vrste kranskoga hermetizma, katolikog i protestantskog, od ko-

jih se veina klonila magije. A zatim je doao Giordano Bruno, uzimajui cjelokupni magijski hermetizam Egipta kao temelj svo ga uenja, propovijedajui neku vrstu egipatske protureformacije, prorokujui novo rjeenje koje e izbrisati sve religijske razli itosti, ali propovijedajui i o moralnoj reformi, naglaavajui do brotvorni rad i etiku drutvene korisnosti ... to ovdje spaja reli gioznu toleranciju, emocionalnu vezu sa srednjovjekovnom pro lou, nesebino djelovanje u korist drugih i imaginativnu pri vrenost religiji i simbolizmu Egipana? Jedini odgovor koji mi se namee jest - slobodno zidarstvo ... ono se u Engleskoj pojavljuje tek poetkom sedamnaestoga stoljea, no svakako je imalo svoje prethodnike, utemeljitelje i tradiciju koja see i dublje u prolost... Ovdje i dalje tapkamo u mraku, okrueni mnogim zagonetkama, no ne moemo ne zapitati se je li u Engleskoj, meu duhovno neis punjenima, koji su u Brunovoj egipatskoj poruci naslutili neko olakanje, prvi puta zasvirala arobna frula. U isto vrijeme, mesijanska priroda Brunove hermetike misije nije ga sprijeila da se uplete, poput Deeja, u mnogo svjetovnije poslove. Poznato je da je izmeu 1583. i 1586. godine, sir Frances Walsingham, Deejev prijatelj i Elizabetin pijunski metar, dobivao iscrpna izvijea od tajnoga agenta iz francuskog veleposlanstva. Izvijea su se odnosila na sukobe izmeu engleskih i kotskih kato lika - onih povezanih s Marijom, kraljicom kota i njezinim sinom Jakovom VI - i njihovih veza s prokatolikom obitelji Guise, u Francuskoj. Agent koji je sastavljao izvijea bio je, izgleda, Talijan, klerik ili nekadanji klerik, krajnje neprijateljski orijentiran prema panjolskoj i Crkvi. Jo uvijek postoje njegova brojna pisma, koja svjedoe o njegovu osobnom kontaktu s Elizabetom i odanosti en gleskom prijestolju. U knjizi objavljenoj 1991. godine, profesor John Bossy sa Sveuilita u New Yorku, prilino je uvjeren kako je taj pi jun iz francuskog veleposlanstva bio upravo Giordano Bruno. itav ivot Bruno je bio nagao, smion i opasno hrabar. Ponekad se ini da ga je osjeaj mesijanske vanosti ojaao u uvjerenju o vlas titoj neranjivosti, to se, na kraju, pokazalo fatalnim. Godine 1586., kada su prestala pristizati izvijea iz francuskog veleposlanstva Bruno se vratio u Pariz. Nakon toga zapoeo je putovanja po razli itim njemakim gradovima. Godine 1588., est je mjeseci boravio u Pragu. Nema podataka da se tamo susreo s Deejem, koji se u isto vri jeme nalazio u ekoj, ali upoznao je Svetoga Rimskog cara,

Rudolfa II. Konano, 1591. godine, Bruno se vratio u Italiju. Godinu dana kasnije, u Veneciji ga je uhitila inkvizicija. Bio je odveden u Rim, emu je uslijedilo osmogodinje razdoblje neprestanog mue nja i ispitivanja. Godine 1600., odbivi odrei se, odbaciti ili opo vrgnuti svoja uenja, spaljen je na lomai kao heretik. Za razliku od drugih renesansnih maga, Bruno uiva i skroman status kao knjievnik, pjesnik i dramatiar. Njegovo knjievno djelo, kako latinsko tako i talijansko, barem u nekoj mjeri figurira u umjet nikim krugovima. Ma kakva bila kvaliteta ili status njegovih djela, u razmjeru i znaaju ih daleko premauju njegove vizionarske ezoterijske rasprave. Meutim, zbog njihove krajnje osobne, idiosinkratske i esto kaotine prirode, one nikada nisu dostigle vrijednost Agrippine De occulta philosophia, ili nekih od Paracelzusovih tekstova. Bruno je preivio vie kao osoba i simbol, i u tome ga smislu prizivaju ve likani knjievnosti poput Joycea. Njegova burna buntovna priroda, njegova faustovska potraga, njegov otpor i nepopustljivost prema Rimu uinile su ga utjelovljenjem renesansnih vrijednosti - slobode misli i imaginacije, intelektualne smjelosti, mistine umnosti i Prometejskih tenji. Svojom je smru za sljedee narataje postao muenikom i simbolom otpora klerikalnoj tiraniji zbog koje je Crkva osramoena do dananjih dana.

Teatar svijeta
Tritemius, Agrippa, Paracelzus, Dee i Bruno, bili su najuveniji i naj utjecajniji magovi renesanse i ljudi koji su sljedeim naratajima ostavili najznaajnije naslijee. Bilo je, naravno, i manje vanih hermetiara, od kojih su neki dali vlastite izvorne i trajne doprinose. Giulio Camillo, primjerice, svojim je magijskim kazalitem talismanskih mentalnih slika utjecao na Brunovu prilagodbu vjebi pam enja hermetikim ciljevima. Bio je tu i Tommaso Campanella, koji je velik dio svoga ivota proveo u zatvorima, progonjen od inkvizici je, a smaknuu je izbjegao pravei se ludim. U svome najznaajnijem djelu, Citta del sole (Grad sunca), Campanella je preveo humani stiku viziju Utopije, Thomasa Morea na hermetiki jezik. Za svrhu ove knjige, meutim, bit e dovoljno due se zadrati samo na jed nom pojedincu, koji bi se mogao smatrati posljednjim od istinskih re nesansnih maga, i kojim zavrava njihov niz. To je, naime, bio jo jedan Englez, Robert Fludd.

Fludd (1574. - 1637.) je bio sin viteza koji je uivao patronat Elizabete I, sluei kao vojni blagajnik u Flandriji. Ne elei slijediti vojnu karijeru svoga oca, studirao je medicinu u Oxfordu, gdje je za vrio studij usprkos odbacivanju konvencionalne doktrine i pristaja nju uz Paracelzusa. Izmeu 1598. i 1604., putovao je Europom, pos jetivi Francusku, panjolsku i Italiju. Na neko se vrijeme smirio u Njemakoj, radei kao tutor u razliitim plemikim obiteljima, ukljuujui i vojvode od Guisea. Godine 1605., vratio se u Englesku, gdje je zbog hermetike orijentacije i odbacivanja ortodoksije, odgo eno njegovo primanje na Kraljevsko drutvo lijenika, na koje e trebati ekati jo etiri godine. Godine 1606., meutim, dobio je do zvolu za obavljanje lijenike prakse. Posao mu je iao prilino dobro. Posjedovao je kuu s vlastitim laboratorijem, u kojemu je proizvodio svoje lijekove i izvodio al kemijske eksperimente. Bio je i plodan pisac, ija su djela odraavala oigledan utjecaj Agrippe i Paracelzusa, ali ponajvie Johna Deeja. Nema dokaza da je Fludd poznavao Deeja osobno, doista, nikada ga poimence nije spominjao - to se moda moe objasniti injenicom da je u to vrijeme Dee bio u nemilosti. Pa ipak, Fluddovo djelo po svuda nosi vidljivi Deejev peat. Fludd je, nesumnjivo, bio u vezi s nekima od Deejevih bivih tienika i uenika. Moda je ak imao i pristup dijelu Deejeva neobjavljenoga materijala - o temama kao to su artiljerija, izrada zemljovida i perspektiva u slikarstvu - koje je objavio pod svojim imenom. Godine 1614., uenjak imena Isaac Casaubon izradio je analizu hermetikih tekstova. Tom je prilikom zakljuio kako hermetiki korpus datira iz prvih stoljea kranske ere, odbacujui starost koja mu se do tada pripisivala. Iako se materijal toga korpusa danas sma tra mnogo starijim, Casaubonovo datiranje samih tekstova openito je prihvaeno kao ispravno, kao i njegova tvrdnja da Hermes Trismegistus nije bio povijesna osoba, ni ovjek niti bog, ve izmiljeni lik. Fludd je, meutim, prijezrivo odbacio Casaubonove zakljuke, ne udostojivi se ni obrazloiti svoj stav. Vjerovao je u Hermesa Trismegistusa kao povijesnu osobu, a hermetike je tekstove smatrao autoritetom jednake drevnosti kao i Biblija. Kako je primijetila Fran ces Yates, gotovo svaka stranica svake knjige koju je napisao sadri barem jedan navod iz hermetikih tekstova. Iste godine kada je Casaubon objavio svoj ikonoklastiki expose, u Njemakoj se pojavio prvi od uvenih anonimnih manifesta, koji su

objavljivali postojanje i skoro razotkrivanje neuhvatljivih rozikrucijanaca, ili Bratstva Ruina kria. Drugi je traktat uslijedio godinu dana kasnije. U tim je manifestima hermetizam dobio specifinu religiozno-politiku dimenziju, najavljujui zbacivanje crkvene tiranije i uspostavu novoga svjetskog poretka. Val histerine paranoje proirio se Europom, a posebice njezinim katolikim podrujima. Putujui kontinentom, a posebice Njemakom, Fludd je upoznao mnoge ljude koji e se kasnije povezivati s takozvanim rozikrucijanskim pokretom. Moda je upoznao ak i samoga autora ili autore anonimnih traktata. Ako je tome bilo tako, svoja je saznanja zadrao za se. No, pourio se da objavi svoje djelo. Na sajmu knjige u Fran kfurtu, 1616. godine, pojavila se njegova obrana rozikrucijanizma, Apologia compendiaria, opisana kao kratka apologija koja skida i ispire sjenu sumnje i ozloglaenosti koja prati Bratstvo Ruina kria, vodom istine (ovdje je u pitanju igra rijei. U tekstu stoji Fludd of truth, gdje flood, koja se izgovara jednako kao i Fludd, znai poplava, op. prev.). U ovoj apologiji, i njezinoj proirenoj verziji, objavljenoj godinu dana kasnije, Fludd je veliao drevnu mudrost Hermesa Trismegistusa i hvalio rozikrucijance zbog njihova div ljenja vrijednog znanja o boanskim i prirodnim tajnama. Tome je pridodao i osobno pismo Brai Ruina kria, izraavajui svoju elju i spremnost da postane lanom njihova Reda, i pozivajui ih da s njim uspostave kontakt. Nije poznato je li ikada dobio odgovor, meutim, ne iznenauje da su ga uskoro poeli smatrati rozikrucijancem, a takvo miljenje vlada i danas. Takvo e miljenje samo pot vrditi njegovo druenje s drugim rozikrucijanski orijentiranim ljudi ma, poput alkemiara i hermetiara Michaela Maiera, lijenika Sve toga Rimskog cara, Rudolfa II, a kasnije i Friedricha, rajnskog elektora palatina, monika koji je prigrlio rozikrucijanizam. Fludd i Maier imali su istoga izdavaa, De Bryja od Oppenheima, koji je 1611. poslao Jakovu I estitku s jasnim rozikrucijanskim simboliz mom. Fluddovo najznaajnije djelo bila je knjiga u nekoliko svezaka naslovljena Ultriusque cosmi historia (Povijest makrokozmosa i mikrokozmosa). Prvi svezak, objavljen 1617. godine, bio je posveen kralju Jakovu I i smjesta se naao na inkvizicijskom Indexu. U ovo me enciklopedijskom tekstu, kao i u svim ostalim Fluddovim djeli ma, oigledan je utjecaj Johna Deeja. Poput rozikrucijanaca, nastojao

je cjelokupan spektar hermetike misli i ezoterije povezati u jednu cjelinu, ujedinjujui alkemiju, astrologiju, Kabalu, numerologiju, svetu geometriju, kao i mnoga druga podruja u sveobuhvatnu potpu nost. Eksperimentirao je i s magnetizmom, te je time, poput Paracelzusa prije njega, otvorio put Mesmeru i uspostavio temelje mo derne psihologije. Poput Deeja i ostalih renesansnih maga, Fludd je bio posebno za interesiran za primjenu hermetizma u arhitekturi. No. za Fludda je vrhunska manifestacija hermetikog talismana u obliku arhitekture bila kazalite. Drugim rijeima, za Fludda je kazalite bila zamjena za hram i druge sline graevine, kao maginih struktura ija je svrha bila privlaenje sideralnih energija kozmosa. Mikrokozmos kazalita utjelovljavao je i odraavao makrokozmos, dok je drama koja se ta mo odvijala predstavljala mikrokozmos makrokozmosa ljudskoga ivota i djelovanja. Kazalite je za Fludda postalo teatrom svijeta, iji je najprikladniji oblik bio planet. Ukoliko je interpretacija Frances Yates tona, Fluddovo djelo predstavlja uzor za arhitekturu Globe Theatre-a, u kojemu su se izvodile mnoge Shakespeareove drame. Djelo poput Oluje, pred stavljalo bi, tako, magini talismanski mikrokozmos, koji se odvijao u strukturi koja je takoer predstavljala magini talismanski mikro kozmos. U svome promiljanju o makrokozmosu i mikrokozmosu, Fludd je opisivao metode postizanja kazalinih efekata, koji, pri mjerice, oponaaju zvuk groma ili topa, doaravaju spaljivanje Tro je ili izgaranje Rima, te kako se skrivenim svjetlosnim aran manima moe opisati polaganje rtava paljenica. Takve e teh nike, kao i um koji stoji iza njih, izvriti dubok utjecaj na Iniga Jonesa. Osim po svom pisanom djelu, Fludd je znaajan i zato to u svo me promiljanju odraava vaan prijelaz u evoluciji hermetizma i orijentaciji filozofske svijesti Zapada. Ovaj e prijelaz odigrati vital nu ulogu u razvoju zapadne kulture i povezivanju svijeta kakvog poz najemo danas.

Od maga do tajnoga drutva

Do sredine esnaestoga stoljea, renesansni mag, poput, primjerice, Agrippe ili Paracelzusa, bio je prilino usamljen u svojoj potrazi za

usavravanjem i nadilaenjem vlastite prirode, kao i u svome iskustvu svetog ili numinoznog. Istina, tragao je za obraenicima, za sebi slinima, ali samo da bi razumjeli smisao njegovog pothvata i nastavili dalje vlastitim naporima. Ako je Agrippa doista putovao Europom osnivajui tajna drutva, nije to inio zbog elje za refor mom europskoga drutva u cjelini, ve da bi prenio i ouvao vlastita velika otkria, od kojih se najvanije, prema njegovim rijeima, moe prenositi samo osobno, usmenom predajom od uitelja na uenika. Naglasak je, ukratko, na pojedincu, koji je u sebi utjelovljavao tajne i svete odnose izmeu mikrokozmosa i makrokozmosa. Numinozno se, prema Agrippi i Paracelzusu, moe manifestirati sa mo duboko u ovjekoj unutranjosti. Drutvo je moralo iznai vlas tite naine. Dee i Bruno dijelili su ovo miljenje. U isto vrijeme, meutim, bili su okrenuti i prema van, prema drutvu i svijetu u cjelini. S Fluddom je ova nova orijentacija, koju su zapoeli Dee i Bruno, gotovo dosegnula svoj konani oblik. Hermetiki su se studiji, u Fluddovo vrijeme, ve poeli odmicati od usamljenike prakse pojedinca koji se usavrava vlastitim naporima. Zapoelo je osnivanje tajnih druta va, kabala, orijentiranih ka usavravanju drutva kao cjeline. Drugim rijeima, hermetizam Fludda, rozikrucijanaca i ranog slobodnog zi darstva, vie nije bio izoliran, povezujui se sve vie sa svijetom i, kao neizbjena posljedica, s politikom. Mnogi komentatori gledaju na ovo kao na jednostavan i linearni razvoj. Za njih je tajno drutvo, ijim su primjerima rozikrucijanci i slobodno zidarstvo, bili prirodnim nastavkom usamljenih figura po put Agrippe i Paracelzusa. Kako e se kasnije pokazati, meutim, taj na su drutva jednako tako mogla predstavljati neku vrstu aberacije ili iskrivljenja, a istinske je nasljednike Agrippe i Paracelzusa mo gue pronai negdje drugdje.

9 HERMETIKA MISAO I UMJETNOST: TALISMAN

korijenu kulture, kae Thomas Mann, lei kult. Jo od naj ranijih dana ljudske povijesti, kada je ovjek prvi put obliko vao svoju prethermetiku magiju u smisleni sustav vjerova nja, umjetnost je bila neraskidivo vezana uz religiju. Moda je i bilo nekoliko iznimaka, poput, primjerice, ukraavanja glinenog posua. Najveim su dijelom, meutim, najranija glazba, slike, crtei, skulp ture, ples i knjievnost, bili podvrgnuti religioznim principima, kao produetak religioznih uenja i rituala. Tek se mnogo kasnije u razvoju civilizacija poela pojavljivati svjetovna umjetnost koja e imati vee znaenje. ak se i tada ona uvelike koristila tehnikama i motivima religiozne umjetnosti. U zapadnom su kranstvu izolirani primjeri svjetovne umjet nosti poeli izranjati u osvit Srednjeg vijeka. Mogli bismo navesti, primjerice, Pjesmu o Rolandu, ili pjesme o El Cidu, no, i one su sadr avale snanu, ako ne i iskljuivo religijsku dimenziju, veliajui borbu kranstva protiv islamskih nevjernika. Mogli bismo spo menuti i neto kasnije nastale romanse o Svetom Gralu, iako su i one bile proete duhovnou, pa ak i religioznom ortodoksijom. Krajem Srednjeg vijeka pojavile su se i iste, potpuno zemaljske, svjetovne pripovijetke poput Boccacciova Dekamerona ili Chaucerovih Pria iz Canterburryja. Meutim, takva su djela jo uvijek bila samo izuze ci od pravila. Sve do Lutherove reformacije, gotovo svi oblici umjet nosti u svojoj su sutini sluili religioznim ciljevima katolianstva, bilo potvrujui ustanovljenu doktrinu ili, pak, navodei svoju pu bliku na prihvaanje svetoga u obliku u kojemu ga je podastirala Crkva.

Kakav god bio njegov svjetovni znaaj ili primjena, hermetizam je u svojoj sutini bio duhovno orijentiran. Doista, kao to nam je ve poznato, neki pristalice hermetizma u njemu su vidjeli nuni i neizostavni pripadak kranstva. Za neke je, pak, poput Agrippe i Bruna, hermetizam predstavljao alternativu, temelj potpuno nove, sveobuhvatne svjetske religije. Stoga se hermetuka misao neiz bjeno poela manifestirati i kroz umjetnost postavi, tijekom rene sanse, primarnim i dinaminim pokretaem umjetnikog stvara latva. Krajem esnaestoga stoljea, svi mediji umjetnosti, od glazbe, slikarstva i knjievnosti, do arhitekture i vrtlarstva, usvojit e hermetika naela i uspostaviti temelje nove estetike, sada s novom vi zijom kao svojim vodiem. U odreenim sluajevima, umjetniko e djelo jednostavno izraavati ili ilustrirati kljuna naela hermetike misli i njezinu postavku o analogiji ili meuodnosu mikrokozmosa i makrokozmosa. U drugim sluajevima, in umjetnikog stvaralatva smatrat e se istinskom magijskom operacijom, a samo djelo postat e magijskim predmetom, vrstom talismana, sposobnog da prizove i u sebi koncentrira okultne ili kozmike energije.

Magijska mo glazbe
Prema nedavno provedenim znanstvenim istraivanjima, glazba mo e izvriti izravan utjecaj na modane centre koji upravljaju emocija ma. Ovo otkrie potaknulo je brojne pekulacije u medijima. Moe li stimulacija relevantnih centara na odreene naine trans formirati neiju osobnost? Moe li se djetetov temperament obliko vati ili ublaiti glazbom? Hoe li djeca koja su od svoje najranije do bi sluala Mozarta kasnije biti inteligentnija od djece koja su sluala Bacha? Ili Beethovena? Ili Wagnera? Ili Beatlese? Ili jinglove koji reklamiraju Coca-Colu? Takva nas pitanja doista mogu natjerati na razmiljanje. No, nije nam potrebno znanstveno istraivanje kako bismo saznali moe li glazba utjecati na nae raspoloenje. Znamo da nas glazba moe smekati ili uiniti nemirnima, pospanima ili iznimno budnima, smi renima ili agresivnima. Glazba nas moe uljuljati ili stimulirati, uzbuditi, anestezirati ili nadahnuti. Na nain koji nadilazi i neutra lizira svako racionalno prosuivanje i kritiku sposobnost, glazba moe u nama pobuditi najskriveniju duhovnost ili bestijalnost, onog

najsuptilnijeg ili, pak, divljeg i brutalnog. Religiozna glazba moe nas ispuniti osjeajem svetog ili numinoznog. U svom pulsirajuem djelovanju na srce i krvotok, odreene vrste rock glazbe mogu stimu lirati neto izvorno, neto elementarno, pa ak i seksualno. Zvuk gajdi na paradama Highlandske regimente ponekad je upravo jeziv i duboko uzbuujui. Njihov je tajanstveni zvuk na bojnom polju izazivao u neprijatelja stravu, dok se probijao kroz vihor borbe poput podivljalih Valkira to se obruavaju s nebesa kako bi skupile mrtve. Tijekom amerikog Graanskog rata, neke su konfederacijske regi mente isti uinak postizale zvucima benda - instrumenta ija je sposobnost izazivanja osjeaja jeze poznata svakome tko je imao pri like vidjeti filmsku verziju romana Deliverance (Osloboenje), Jamesa Dickeya. Glazba, naravno, moe i oparati. Zvuci frule mogu hipnotiki djelovati na ljudsko bie, jednako uspjeno kao i na zmiju. U klasinim vremenima, Panovim se frulama pridavala mo dovo enja pojedinca do ludila. Ve je odavna poznato da e otkucaji ljud skoga srca, usklaeni s udarcima bubnja, poeti ubrzavati s postup nim ubrzavanjem udaraca bubnja. Magijsku su mo glazbe prepoznali i amani, jo u vrijeme naj ranijih plemenskih rituala iz samih poetaka ovjeanstva. Na Za padu, ovu je mo prvi put istraila i formulirala pitagorejska misao, a zatim i aleksandrijski hermetizam. Pitagorejska i hermetika doktri na poivala je na odreenim oiglednim postavkama. Ako se dvije ice usklade na istoj frekvenciji, a jedna od njih se trzne, druga e vibrirati prema istoj rezonanciji, u nekoj vrsti simpatije. Znanstve nim rjenikom govorei, trznuta ica izaziva vibraciju zraka oko nje. Vibrirajui zrak tada e potaknuti vibracije na drugoj ici, uz uvjet, naravno, da su obje ice prethodno harmonino usklaene. Za pitagorejce, kao i za aleksandrijske hermetiare, koji su se na njih nastavljali, harmonina usklaenost predstavljala je vodee naelo, koje svoju primjenu nije nalazilo samo u glazbi, ve i u cjelo kupnom stvaranju. Stvaranje je smatrano jedinstvenim, sveobuh vatnim i sveukupnim totalitetom, cjelinom u kojoj su sve stvari bile isprepletene i meusobno povezane. Harmonija je, tako, bila povezu jui posrednik, adhezivom koji je spajao sve stvoreno i uspostavljao odnose meu stvorenim stvarima. Kozmos je, ukratko, predstavljao golemi i jedinstveni glazbeni instrument usklaen sa samim sobom, proizvodei vlastitu glazbu s kojom je neprestano vibrirao u rezonan-

ciji. ovjeanstvo i bogovi, zemlja i nebo, mikrokozmos i makrokozmos bili su povezani harmonijom i odraavali iste harmonine odnose. Ovi su se odnosi mogli opisati i definirati matematikim izrazima. No, brojevi su odgovarali utvrenim glazbenim tonovima, stoga su se odnosi, koje je matematika definirala i opisala, mogli replicirati i aktivirati glazbom. Prema pitagorejskom uenju, svemir i ovjek, makrokozmos i mikrokozmos, temelje se na istim harmoni jskim odnosima. Kozmike se sile, dakle, nisu mogle aktivirati nji hovim prizivanjem, kao to je to uobiajeno u molitvi, ve usklai vanjem ovjeka s tim snagama, odnosno, postizanjem iste frekven cije. Sve to ima iste numerike odnose kao i odreeno nebesko tije lo, oblikovat e tvoj duh u skladu s tim odnosima i uinit ga sprem nim da se u nj ulije nebeski duh, ba kao to e vibrirajua ica utje cati na drugu, koja je s njom usklaena, da vibrira u harmoniji. Pitagora je, navodno, upravo zahvaljujui takvim usklaenim od nosima, mogao uti harmoniju svemira, glazbu sfera - tonova koje su zapravo emitirali planeti tijekom svojih savreno skladnih puta nja. Za pitagorejce, kao i za hermetiare koji su ih slijedili, bilo je prirodno glazbi pripisivati terapeutsku ulogu. Ona se mogla rabiti kao lijek za razliite ozljede due, kao to su strasti, depresija ili bi jes. Ovu je ideju kasnije prihvatio Ficino i ostali renesansni magovi, a na nju se pozivao ak i Shakespeare (Mletaki trgovac v, i): "...jer nita nije toliko tvrdo, beutno il puno gnjeva da glazba ne bi ud mu mijenjala, dok traje". Prema Platonu, proces obrazovanja ukljuivao je gimnastiku za postizanje zdravlja tijela i glazbu za zdravlje due. Glazba, drao je on, jaala je odreenu harmoniju duha, koje bi svako dijete trebalo nauiti doivljavati. U klasinim kolama misterija, glazba, spojena s plesom, imala je za cilj uvesti ovjeka u izmijenjeno stanje svijesti. U tom ju je smislu prihvatio i sufizam a prakticirali su je takozvani vrtei dervii (mevlevi dervii, koji svojim plesom [sama] oponaa ju okretanje planeta oko Sunca. Red je u 13. stoljeu osnovao veliki mistiki pjesnik i uenjak, Rumi'alal ad-Din, op. prev.) Pjevanje ili molitva spojena sa strogim metodama kontrole disanja pronai e kas nije svoj put do kranstva kroz disciplinu unutar monakih redova. Hermetiki tekstovi bili su sasvim jasni u naglaavanju nunosti usklaivanja mikrokozmosa s makrokozmosom svemira i njihove re-

zonancije. Hermetiar je, primjerice, svoju unutranju liru morao uskladiti i prilagoditi je boanskom glazbeniku. Glazba je za hermetiare predstavljala klju numinoznog: A biti upuen u glazbu znai spoznati poredak stvari i boanski plan koji ih je tako raspore dio. Jer ovaj e poredak koji, s pomou stvaralakog uma sve poje dine stvari spaja u jedinstvu, proizvesti najslau i istinsku harmoniju i boansku melodiju. Glazba je takoer bila kanalom koji povezuje sve kozmike snage s njihovim zemaljskim predstavnicima kao antropomorfnim bogovima, jer tim se bogovima ugaa stalnim rt vama, himnama, hvalospjevima i slatkim zvucima usklaenima s ne beskom harmonijom, da bi idol, bivajui ispunjen boanskim sastoj kom uz neprestanu komunikaciju s nebesima, rado podnosio svoj du gotrajni boravak meu ljudima. Tako ovjek ugaa svojim bogovi ma. Prema sadraju jednoga rimskog teksta, koji datira iz vremena Carstva, u Egiptu su sveenici, pjevajui himne u slavu bogova, ra bili sedam vokala u pravilnom redoslijedu iji je zvuk bio toliko eufonian da ga je ovjek mogao sluati umjesto frule ili lire. Ovaj fragment ukazuje na znaaj koji e glazba kasnije imati u praksi hermetikih maga renesanse. Oni su, naravno, slijedili naela harmonije njihovih hermetikih, platonikih i pitagorejskih prethod nika. Naglaavali su, meutim, vanost harmoninog braka izmeu glazbenih nota ili akorda i rijei. Poezija je stvarana kako bi se potom uglazbila, a rijei ili tekst takvih pjesama bile su jednako znaajne kao i glazba sama. Doista, ponekad se glazbeni ritam potpuno pod vrgavao metru stiha, Stihovi i melodija bili su tako spojeni u je dinstvenu, nerazdvojnu cjelinu. Ova je praksa koju su, primjerice, prigrlili hermetiki pjesnici Plejade u Francuskoj esnaestog stoljea, iznjedrila anr glazbene drame s religioznom tematikom, iz koje se razvila opera. Praktina je primjena hermetike magije tijekom renesanse uklju ivala istu sintezu. Zvuci pojedinih rijei, koje je intonirao ljudski glas u odreenoj visini i kadenci ili ritmu, bili su spojeni s odreenim no tama i akordima u odreenoj melodiji. Harmonina integracija svih komponenata morala je biti savrena, proraunata matematikom pre ciznou. Kada se takvo savrenstvo postigne, invokacija biva aktivi rana - napunjena potrebnom moi, odnosno, vrlinom. Ona tada moe razbiti granice izmeu dimenzija stvarnosti, jednako kao to udarac po glazbenoj vilici moe zatresti staklenu au ili prozorsko staklo.

Tako se nevidljive i elementarne snage kozmosa, nebeske ili paklene sile, mogu slobodno kretati i ispreplitati se s ljudskim svijetom. Kroz svoju primjenu u magiji i ritualima, glazba je, tijekom rene sanse, dobila nove dimenzije, poprimajui nove oblike. U Italiji je, primjerice, postojao oblik svjetovnog madrigala - sloene vieglasne pjesme, u kojoj je svaki glas pjevao svoju posebnu dionicu, ne pri druujui se, kao u zboru, drugim glasovima. Madrigal je takoer pridonio razvoju opere, a kako je dobivao na popularnosti, zajedno s njim sve su se ire upotrebljavali i instrumenti - lutnja, lira, viola i klavikord - koji su sluili kao njegova najea pratnja. Kako se hermetizam proirio Italijom, a kasnije i cijelom Europom, mnogi su se plemii latili skladanja madrigala, kao i uglazbljivanja drugih pje sama. Mnogi od njih postali su i vjeti svirai. Nastavljajui se na hermetiko uenje, Ficino je govorio o koz mikom duhu - pneumi ili boanskom dahu - koji struji poput vjet ra i proima sve stvoreno. Ovaj harmonizirajui duh predstavljao je kanal utjecaja izmeu onoga to je gore i onoga to je dolje, neba i zemlje, makrokozmosa i mikrokozmosa. Osobni duh pojedinca, dr ao je Ficino, hranio se. oblikovao i proiavao privlaenjem i ap sorbiranjem kozmikog duha; a glazba je bila vrhunski medij u tom procesu privlaenja i apsorpcije. Kroz glazbu kao kanal, kozmika je energija mogla proeti pojedinca. Glazba je, ukratko, bila slina mo litvi, ali molitvi obogaenoj dinaminom i aktivnom snagom: David i Hermes Trismegistus zapovijedaju nam da pjevamo o Bogu, jer nas je sam Bog nadahnuo na pjevanje. Govorei o zvijezdama, prema jednom suvremenom komentato ru, Ficino ne govori o oboavanju zvijezda, ve prije o oponaanju zvijezda, i upijanju njihovih prirodnih emanacija koje proizlaze iz takvoga oponaanja. On se ne zadovoljava samo isticanjem mo guih analogija izmeu makrokozmosa i mikrokozmosa, izmeu glazbenih i nebeskih harmonija, ve daje i praktine upute za stva ranje glazbe koja moe uinkovito iskoristiti ove analogije. Tako je i sam Ficino skladao i izvodio pjesme magijske snage. Pjevao bi, primjerice, orfike pjesme uz pratnju lire, kao in magijskoga ri tuala. Kasniji su magovi, na temeljima koje je uspostavio Ficino, izgra dili vlastite inovacije i varijacije. Francesco Giorgi, kabalistiki re dovnik, koristio je glazbu kao bazu za svoje arhitektonske projekte.

Crkva u Veneciji, izgraena prema njegovom planu, trebala je odra avati glazbene odnose. Giorgi bi esto govorio o Bogu kao vrhun skom glazbeniku. Svijet je, za Giorgija, bio Boja pjesma ili Boji instrument. Agrippa se nastavljao na Ficina izjavivi kako se vrlina svake zvijezde ili Boanstva moe privui glazbom potujui harmoni ju i zagovarajui pjevanje orfikih himni. Ali, dok je Ficino elio izazvati samo odreene utjecaje, Agrippa je, na svoj faustovski nain, nastojao podvrgnuti planetarne i ostale inteligencije svojoj volji. Orfike himne, drao je Agrippa, obdaruju arobnjaka doista veli kom moi, omoguavajui mu da podjarmi i usmjeri predmet svoje arolije. Dok je Ficino bio vrlo paljiv, ne elei se ogri jeiti o naela kranskoga pravovjerja, Agrippa nije imao takvih obzira. Prema jednom komentatoru, Ficino je neprestano naglaa vao kako njegove astroloke pjesme nisu inkantacije sa svrhom prizivanja demona koji su imali vriti magijske radnje. No, umjesto da bude uvjetovan glazbom, kao u Ficinovoj teoriji, postajui receptorom planetarnih utjecaja, duh Agrippe postao je i sam aktivni instrument koji se projicira u zaarani predmet, kako bi ga ukrotio ili usmjerio njegovo djelovanje. Pa iako je uveo element magijske prisile, Agrippa je i dalje inzistirao na blagotvornom djelovanju glaz be. Kako je i sam izjavio: Drevni mudraci ... nisu uzalud upotreb ljavali glazbene zvukove i pjevanje kako bi odrali ili povratili tje lesno zdravlje ... dok ovjeka ne bi uskladili s Nebeskom Harmo nijom, i uinili ga potpuno Nebeskim. tovie, nita nije uinkovitije u istjerivanju zlih duhova od Glazbene Harmonije. U islamskom svijetu, muslimanski su hermetian ustanovili me uodnos izmeu glazbe i alkemije. Ovaj su meuodnos priznali i re nesansni magovi na Zapadu. U djelu Ordinall of Alchimy, objav ljenom 1477. godine, engleski je alkemiar Thomas Norton napisao: Udruite svoje elemente u Glazbi Iz dva razloga, jedan je Melodija: iji e akordi, kada je pronaete, Na va um imati istinski uinak. Ostali akordi koji postoje u Glazbi, U harmoninim su odnosima, Kao i odnosi koji postoje u Alkemiji...

Traganje za vezom izmeu glazbe i alkemije nastavilo se i u se damnaestom stoljeu. Ilustracija u jednom od rozikrucijanski orijen tiranoga djela iz 1609. godine, na primjer, opisuje alkemiara koji se u svome laboratoriju moli pred prikazom pentagrama. Naprijed, na stolu, nalazi se zbirka glazbenih instrumenata, s latinskim natpisom koji glasi: sveta glazba raspruje tugu i istjeruje zle duhove. Godine 1618., rozikrucijanski hermetiar Michael Maier objavio je knjigu naslovljenu Atalanta fugiens. Ona sadri pedeset simboli nih ilustracija koje su predstavljale pojedine faze alkemijskoga pro cesa. Svaka ilustracija bila je popraena latinskim epigramom, a sva ki je epigram ukljuivao sekvencu koja se imala uglazbiti u obliku fuge za tri glasa. ini se kao da su te fuge bile skladane sa specifi nom namjerom da se pjevaju u laboratorijima, svaku u odreenom stupnju procesa transmutacije. Otprilike u isto vrijeme, Robert Fludd, Maierov suvremenik i pri jatelj, uspostavljao je slinu hermetiku asocijaciju izmeu glazbe, magije i alkemije. Fludd, prema jednom komentatoru, promatra glazbu u istom svjetlu kao i alkemiju. Fludd je osuivao glazbu svoga vremena, nazivajui je samo sjenom istinske i duboke glaz be, drevne hermetike glazbe, koja se mora ponovno otkriti, jer kroz nju ovjek moe spoznati sebe samoga i konano primiti mistino znanje o Bogu. Za Fludda, tajni i sutinski cilj glazbe opisan je kao uzdizanje iz nesavrenosti u savrenstvo, iz neistoe u istou ... iz mraka u svjetlost, iz zemlje u nebo ... Fludd je vje rovao da se boanske emanacije koje povezuju mikrokozmos s makrokozmosom trebaju vizualizirati posredstvom glazbene analogije. Instrument s jednom icom, monokord s dvije oktave, odraavao je odnos izmeu neba i zemlje, a na tom je monokordu svirao Bog. Moda je bilo neizbjeno da aspekti hermetike i kabalistike matematike magije pronau svoj put do Crkve, gdje su se prilagodili kranskoj glazbi. Svoju su primjenu najee pronalazili u kultu Djevice. Broj sedam, primjerice, pripisivao se Mariji kao njezin sveti broj, koji je, prema crkvenoj predaji, simbolizirao sedam njenih ra dosti i sedam tuga. Tako je, 1498. godine, nizozemski skladatelj Matthaeus Pipelare napisao pjesmu u sedam dijelova za sveanost Sedam tuga. Drugi skladatelj, Pierre de la Rue, napisao je dvije mise za istu sveanost, pri emu se dominantni motiv svake od njih sasto-

jao od stiha od sedam nota. Marijanske mise u sedam dijelova postale su vrlo uobiajene. Tijekom esnaestoga stoljea, engleski je skla datelj Thomas Tallis (oko 1510-1585), napisao brojna djela posvee na Djevici, koja su sadrala stihove od sedam stanci. Sve je ovo, naravno, bilo dovoljno bezopasno, te se moglo lako pomiriti sa slubenom kranskom dokrinom. Meutim, crkvena je hijerarhija, a ponekad i sam papa, prihvaala i druge, heterodoksnije oblike hermetike glazbe i magije. Poetkom sedamnaestoga sto ljea, primjerice, papa Urban VIII, koji je bio ljubitelj astrologije, za bavljao se izraivanjem horoskopa za svoje kardinale i predvianjem njihove smrti. Situacija je postala zabrinjavajua kada su drugi as trolozi poeli predviati njegovu smrt. Stoga je 1628. - godine kada se pomrina mjeseca dogodila u sijenju a pomrina sunca u prosincu - papa, koji je bio duboko uznemiren, zatraio magijsku pomo od hermetiara Tommasa Campanelle. Tijekom 1628. godine, papa i Campanella redovito su se sastajali nasamo, i izvodili rituale, borei se protiv astrolokih utjecaja. Pros torija je bila zatiena od vanjskoga zraka i pokropljena ... aro matinim tvarima. Palio se lovor, mirta, rumarin i empres. Zidovi su bili prekriveni bijelom svilenom tkaninom ukraenom granica ma. Gorjele su dvije svijee i pet baklji, koje su predstavljale sedam planeta. Kamenje, biljke, boje i mirisi trebali su prizivati blagotvorne utjecaje Venere i Jupitera. arobnjak i papa pili su astroloki destili rane napitke i svirali glazbu koja je prizivala energije Venere i Ju pitera. to se pape tie, ovi su rituali sasvim sigurno dokazali svoju uinkovitost. Unato zlosretnim predvianjima, papa je poivio jo esnaest godina, sve do svoje smrti 1644. Ovo, meutim, nije spri jeilo Campanellu - koji je ve proveo pet godina u zatvoru - da iza zove bijes inkvizicije zbog pristajanja uz Galileja. Godine 1634., bjeei pred nezahvalnom Crkvom, potraio je utoite u Parizu.

Slike kao magini talismani

Hermetizam je iznio postavku o meupovezanosti, meuodnosu i korespondencijama izmeu svih stvari. Oigledno je, stoga, da su se naela harmoninih odnosa, koja su vezivala magiju, matematiku i glazbu, trebala primijeniti i na slikarstvo i kiparstvo. Svi hermetiki

slikari renesanse bili su takoer i dobri poznavatelji matematike, a neki od njih bili su i glazbenici. U svojoj knjizi ivoti umjetnika, Giorgio Vasari opisuje Leonarda kao vie nego vjetog sviraa na liri. Njegovu je glazbu, koju je izvodio pred milanskim vojvodom, Ludovicom Sforzom, Vasari opisivao boljom od izvedbi drugih glazbeni ka koji su dolazili na Ludovicov dvor. Leonardo je imao liru, koju je izradio u srebru, u obliku konjske glave. Glazba je, rekao je on, sestra slikarstva. Paralela izmeu harmoninih odnosa u glazbi i harmoninih od nosa u prostornom mjerenju bila je jedna od ustanovljenih postavki renesansne hermetike umjetnosti. Prema rijeima arhitekta Palla dija, odnosi glasova harmonini su za ui, odnosi u mjerenju harmo nini su za oi. Za ljude poput Palladija, glazba i slikarstvo sadre harmonije, glazba ih odraava u akordima a slikarstvo u svo jim proporcijama. Hermetiki slikari renesanse vodili su se naeli ma harmoninih proporcija, i to na razliite naine. Jedan od njih sas tojao se u doaravanju perspektive - predmeti istih veliina postav ljenih tako da se, obzirom na njihovu udaljenost u prostoru, smanjuju harmoninom progresijom. Harmonine proporcije u hermetikom slikarstvu renesanse po sebno su vidljive u estoj uporabi takozvanog zlatnog reza, zlat nog omjera ili zlatne sredine. Kao broj s beskonanim nizom dec imala, zlatni rez se obino oznaava grkim slovom fi . Ono ozna ava specifian i konstantan omjer izveden iz geometrijskoga odno sa. Zamislimo pravilni peterokut, lik s pet jednakih stranica. Zamisli mo zatim pentagram, petokraku zvijezdu, unutar peterokuta. Duina svake linije pentagrama uvijek e biti u istom odnosu s duinom sva ke stranice peterokuta. Ovaj omjer je zlatni rez, ili On predstavlja jedinstvenu harmoninu proporciju i sredstvo podjele dane linije, tako da se svaki njezin dio nalazi u specifinom i odreenom odnosu sa svakom drugom podjelom, kao i u odnosu na cjelinu. Budui da je izveden iz nepromjenjivih matematikih naela nepromjenjivih zakona koji se odnose na broj, kut i oblik - zlatni se rez smatrao posebno sretnim rjeenjem i potvrdom harmoninog od nosa izmeu mikrokozmosa i makrokozmosa. Njegov je znaaj samo poveala injenica da se mogao pronai, poput boanskoga potpisa, u prirodi - u strukturi koljke ili pua, ije se spirale ire geometrijski, u skladu sa zlatnim rezom. Vanost zlatnoga reza potvrdili su i drevni

autoriteti. Njime su se vodili arhitekti i kipari klasinoga svijeta. Partenon je, primjerice, bio izgraen prema omjeru zlatnoga reza. tovie, za drevni Egipat i Grku, zlatni je rez bio prisutan u dimenzi jama ljudskoga tijela, podijeljenoga pupkom u omjeru Zgrada konstruirana prema istome omjeru smatrala se, stoga, harmoninijom za one koji ive i rade unutar nje. Hermetiki slikari renesanse svoja su djela redovito komponirali na temelju geometrije harmoninih odnosa. Zlatni je rez esto pred stavljao vodee naelo takve geometrije. On je vidljiv u djelima Leonarda ili u Krtenju Krista Piera della Francesce, koji je bio poz natiji kao matematiar negoli kao slikar. Pentagonalna geometrija utemeljena na zlatnom rezu vidljiva je i u Durerovoj uvenoj Melan koliji. Stoljee i pol kasnije, istom se geometrijom vodio i Poussin. Zajedno s drugim matematikim i geometrijskim formulama, zlatni je rez, smatralo se, u sebi sadravao i metafiziku dimenziju. Budui da se temeljio na broju, postojao je vjeno, proimajui sve stvari. Moglo ga se promatrati kao manifestaciju, pa ak i atribut bo anstva. Bog Stvoritelj oigledno je djelovao u skladu s nepromje njivim zakonima broja i proporcije. Bilo je, stoga, prirodno potraiti te zakone u mikrokozmosu ljudskoga tijela. Klasini rimski arhitekt Vitruvije - ija su uenja vratili u ivot renesansni hermetian zagovarao je izgradnju hramova u skladu s proporcijama izvedenima prema ljudskom tijelu. Ove proporcije nisu ukljuivale samo zlatni rez, ve i ekstrapolaciju krugova i kvadrata koji proizlaze iz uspravne ljudske figure, koja stoji rairenih nogu i ruku. uveni crte ove fi gure - nazvan ovjek Mikrokozmos - pojavljuje se u Leonardovim biljenicama. Kasnije su ga usvojili i prilagodili Agrippa i Fludd, koji su je opisivali u kozmikom kontekstu - u krugu koji odgovara zodijaku, s astrolokom znakovima upisanim na odgovarajuim mjestima. Postojanje vjenih harmoninih proporcija otkriveno je tako u zagonetci ljudskoga tijela, koje je predstavljalo inkarnaciju mikrokozmosa boanskoga savrenstva makrokozmosa. No, umjetniko djelo, slika ili skulptura, bili su i vie od pukog svjedoanstva i manifestacije hermetikog naela harmoninih odno sa. Poput glazbe, i one su mogle djelovati kao talisman, kao neka vrs ta invokacije. Drugim rijeima, one su mogle djelovati kao aktivni posrednici, dinamini elementi magijske operacije, pa ak i sam ma gijski in. Kroz harmonine odnose, umjetniko je djelo moglo po-

stati magnetom, receptorom i kanalizirajuim medijem transcendentnih ili numinoznih energija. Ove su energije, emanacije makrokozmosa, koncentrirane i usredotoene posredstvom umjetnikog djela, mogle izvriti okultni utjecaj na ovjekov mikrokozmos. Taj je utje caj mogao biti samo subliminalan, ali zato i ne manje moan. U ter minima psihologije dvadesetog stoljea, umjetniko djelo sadravalo je odreene univerzalno rezonantne simbole koji su mogli naii na odaziv skrivenih podruja psihe - a posebice nesvjesnog - nedostup nih racionalnom diskursu ili logici. U klasinoj mitologiji, Venera (Afrodita), boica ljubavi, ukro tila je svoga ljubavnika Marsa (Aresa), boga rata. Kasniji su astro lozi ovo uzimali kao alegoriju za proces u kojem blagotvorni i njeni utjecaji planete Venere neutraliziraju i ublaavaju agresivnost i im pulzivne energije Marsa. Da Venera moe ukrotiti Marsa i dokaza ti nadmo ljubavi nad razdorom, postala je prihvaena astroloka postavka renesansnih hermetiara. Ficino, kao i Pico, neprestano su naglaavali ovu injenicu. U skladu s ovom postavkom, brojni su re nesansni umjetnici, ukljuujui Botticellija, slikali svoja djela na tu temu - opisujui Marsa, na primjer, kako mirno spava kraj Venere. Takve slike nisu bile samo tehnike vjebe, ili oaravajui podsjetni ci na mitsko zavoenje i sujetu, a jo manje djela s erotskim nabojem. Naprotiv, one su trebale predstavljati talismane magijske moi koji su, prizivajui kozmike energije specifino venerijanske prirode, mogli povratiti mir u Italiji koju su razdirali sukobi. Da bismo bolje razumjeli kako je talismanska slika mogla magij ski djelovati, pogledat emo paljivije jedno od najuvenijih takvih djela, slavno Proljee, koje je Botticelli naslikao za roaka Lorenza de' Medicija i Ficinova uenika. Prije toga, meutim, moramo imati na umu da je Botticelli pristajao uz ideju kozmikog duha koju je prvi iznio Ficino, a promicao ju je Pico della Mirandola. Ovaj koz miki duh mogao se smatrati analognim svjetlosti, koja, promatrana kroz prizmu, stvara boje. Kanaliziran putem polja sile odreenog pla neta, kozmiki duh, smatralo se, sadri i odraava planetarne energije. U svome Proljeu, Botticelli je nastojao prizvati bujajue energije Venere, kako bi ih rasprio po zemaljskom svijetu i stvorio ozraje neprestanog proljea - ozraje ponovnog raanja i obnav ljanja, buenja seksualnosti i ljubavi. U geometrijskom sreditu slike stoji gospodarica itavoga proce sa, sama Venera, okruena proljetnim zelenilom i probujalom ve-

getacijom. Njoj s desna, nalaze se njezini zemaljski avatari, Tri Gra cije, Ljepota, Krijepost i Strast. Prema Picu, Venerino jedinstvo ot kriva se u trojstvu Gracija, kroz koje se njezin utjecaj prenosi na domenu ovjeanstva. Kozmiki duh otkriva nam se na desnoj strani slike. U scenu ga izdie bog vjetra Zefir, iji je dah takoer i hermetika pneuma, koja je dah ali ujedno i duh. Zefirovo izdisanje pneume zamiljeno je kao aktivna cirkulacija koja proima cijelu sliku, dinamino se kreui s desna na lijevo, poput kabalistikog teksta na hebrejskom jeziku. On najprije dodiruje polugolu zemaljsku nimfu Kloris, koja odraava ogoljeni zimski svijet. Dodirnuta Zefirom, Kloris se od mie kako bi nainila put za Floru, proljetnu nimfu, ija raskona po javnost odraava probujalu zemlju, bogato odjevenu u haljine koje predstavljaju oivljenu vegetaciju. Nastavljajui svoj put, kao kroz paljivo konstruiranu cijev, pneuma e zatim animirati ples triju Gracija. Jednu e od njih, Krijepost, ija je kosa, umjesto da slobod no lepra, skromno podignuta na zatiljku, u ljubav inicirati strijela, koju odozgo na nju odapinje Kupido. Njezina ljubav i njezin pogled upereni su ka Merkuru, ili Hermesu, koji smireno stoji na lijevoj strani slike, u simetrinoj ravnotei sa Zefirom. On e ga, svojom po dignutom rukom i oima koje gledaju nebo, ponovno usmjeriti, na trag u kozmos. Slika, dakle, opisuje, ali istovremeno i pokree, dinamian pro ces. U tom procesu, kozmiki duh silazi na zemlju u specifino venerijanskom obliku. On se u zemaljski svijet kanalizira prema tono odreenoj putanji. Ostvarivi svoj zadatak, ponovno biva od veden u nebesa. Njegovom cirkulacijom ono to je dolje biva spojeno s onim to je gore, zemlja se povezuje s nebom, mikrokozmos s makrokozmosom. Taj e se proces ponavljati vjeno, u beskrajnim ciklusima. Kozmiki duh vjeno e ulaziti u svijet putem Zefirova snanog proljetnog daha. Obnovivi i oivjevi uspavanu prirodu, on e se vratiti u velianstveni mir numinoznog, a pojavit e se opet, sljedeeg proljea.

Magijska

arhitektura

U svijetu renesansnog hermetizma, arhitektura je posjedovala obi ljeje svetosti, koje je sezalo u daleko dublju prolost negoli slikars-

tvo ili kiparstvo. Poput glazbe, ovu je njezinu ulogu ustanovila pitagorejska misao, ako ne i tradicija mnogo prije nje. U tom je smislu arhitektura bila od iznimnog znaaja za drevni judaizam, a kasnije i za islam, u stoljeima kada je hermetizam cvjetao u njegovu krilu. Judaizam je tradicionalno zabranjivao izradu slika, a taj je tabu naslijedio i usvojio islam. U judaizmu i islamu razvilo se kulturno naslijee koje je s neprijateljstvom gledalo na izvedbenu umjetnost na svaki opis organskih oblika, ukljuujui, naravno, i samoga ovje ka. Vrste ukrasa koji se obino povezuju s katedralama nije mogue pronai u sinagogi ili damiji. Zabrana je djelomice proizlazila iz injenice da je svaki pokuaj opisivanja prirodnoga svijeta, ukljuujui i ljudski oblik, bio obi ljeen kao svetogre - ovjekov pokuaj da se nadmee s Bogom kao stvoriteljem, pa ak i uzurpira i zbaci Boga kao stvoritelja. Samo je Bog posjedovao prerogativu stvaranja oblika iz nitavila, stvaranja ivota od gline. Za ovjeka je pokuaj stvaranja replika takvih oblika, ili imitacija ivota, iz drveta. kamena, pigmenta ili kakve druge tvari, predstavljalo krenje boanskih prerogativa - i, samim time, njihovu parodiju ili travestiju. No. postojalo je i dublje teoloko opravdanje ove, oigledno, su vie doslovne dogme - opravdanje koje se poklapalo s pitagorejskom misli koja je, moda, na nju i utjecala. Poput pitagorejskog kozmosa, Bog je, za judaizam i islam, bio Jedan. Bog je bio jedinstvo. Bog je bio sve. Oblici fenomenalnoga svijeta, s druge strane, bili su brojni, slojeviti, mnogostrani i razliiti. U judaizmu i islamu, takvi se oblici mogu smatrati svjedocima, ne boanskoga jedinstva, ve fragmenta cije zemaljskoga svijeta. Ako se Bog mogao uoiti u svemu stvore nom, tada je on postajao vidljivim, ne u brojnosti oblika, ve u pove zujuim naelima koja ih proimaju i prema kojima se ti oblici po vode. Drugim rijeima, Bog je bio uoljiv u naelima strukture - de terminiranim stupnjevima jednoga kuta - kao i u broju. Upravo se kroz strukturu i broj, a ne injenicom postojanja razliitih oblika, Boja slava mogla smatrati manifestiranom. A samo su graevine utemeljene na strukturi i broju bile dostojne boanske nazonosti. Sinteza strukture i broja jest, naravno, geometrija. Kroz geomet riju, i pravilnim ponavljanjem geometrijskih uzoraka, sinteza struk ture i broja biva ostvarenom. Prouavanjem geometrije, stoga, odre eni apsolutni zakoni postaju, ini se, itljivima - zakoni su to koji

svjedoe o izvjesnom poretku, planu i koherenciji. Ovaj velian stveni plan bio je oigledno nepogrjeiv, nepromjenjiv i sveprisutan. Zbog tih kvaliteta, njegovo je podrijetlo moglo biti samo boansko, a on sam bio je manifestacija boanske moi - boanske volje. Tako je geometrija dobila obiljeje svetosti, i status transcendentne i stalno prisutne zagonetke. Krajem 1. stoljea prije Krista, rimski je arhitekt Vitruvije navi jestio neto to e kasniji graditelji usvojiti kao neke od svojih te meljnih postavki. Vitruvije je, naime, preporuao da se graditelji organiziraju u drutva ili collegias, u svrhu meusobnog pomaganja i uzajamne koristi. Nadalje, ustrajao je da oltari, kao to je doista i sluaj u kranskim crkvama, budu okrenuti ka istoku. I, to je naj vanije, za Vitruvija je arhitekt bio mnogo vie negoli puki tehniar. Arhitekt, rekao je on, trebao bi biti... vjet crta, matematiar, poz navatelj povijesti, marljiv filozof, poznavatelj glazbe ... astronomije ... Za Vitruvija je, u stvari, arhitekt bio neka vrsta maga, upuenog u cjelokupno ljudsko znanje i vodee zakone stvaranja. Luk koji je spajao te zakone bila je geometrija, kojom se arhitekt morao voditi pri konstruiranju hramova uz pomo proporcije i simetrije. U Vitruvijevim postavkama, judaizam i islam susretali su se s klasinom i hermetikom misli. Jer, nije li arhitektura vrhunska aktualizacija i primjena geometrije - ostvarenje i primjena koje daleko nadilaze slikarstvo, inei geometriju trodimenzionalnom? Nije li se upravo u arhitekturi inkarnirala geometrija? Tijekom reformacije, tabu protiv izvedbene umjetnosti usvojit e i neki kruti oblici protestantizma. Prije toga, meutim, u vrijeme he gemonije Katolike crkve, srednjovjekovno kranstvo nije trpjelo takva sputavanja ili zabrane. Pa ipak, kranstvo e ubrzo prihvatiti naela svete geometrije, i iskoristiti ih u vlastitim pokuajima da utje love i odaju poast boanskom. Od vremena gotikih katedrala na dalje, sveta geometrija u arhitekturi i arhitektonskim ukrasima ila je ruku pod ruku s izvedbenom umjetnou kao sastavnim dijelom Boje kue kranstva. S renesansnim hermetizmom, sveta je geometrija u arhitekturi poprimila novu dimenziju koja se, u isto vrijeme, nastavljala na svoje drevne prethodnike - Kabalu, Vitruvija, platoniku i pitagorejsku mi sao. Vladalo je uvjerenje da su glazba i geometrija sutinski jedno i isto - da je glazba geometrija prenesena na zvuk te da u glazbi posto-

je iste harmonije koje tvore geometriju graevine. Hermetiki su se arhitekti pozivali na Vitruvijeva naela simetrije prema kojima svaki pojedini detalj odgovara obliku kao cjelini. Slijedili su Vitruvijev zakon koji zapovijeda da arhitektonske graevine moraju odraavati omjere ljudskoga tijela - te da kvadrat i krug moraju biti ekstrapolirani iz figure ovjeka koji stoji rairenih ruku i nogu. Za koni kozmikog poretka moraju se izraziti u matematikim omje rima koji odreuju harmoniju u makrokozmosu i mikrokozmosu, pri emu nisu vani sami brojevi, ve njihovi omjeri. Srednjovjekovne su crkve bile graene u krinom obliku, kao simbol razapetoga Krista. Meutim, oko 1450. godine, Leon Battista Alberti (1404-1472), napisao je prvu renesansnu knjigu o arhitekturi. Povezujui glazbu i arhitekturu, Alberti je navodio Pitagoru: brojevi putem kojih skladni zvuci miluju nae ui u ugodi, isti su kao i oni koji ugaaju naim oima i umu ... Trebali bismo, stoga, sva ova pra vila harmoninih odnosa preuzeti od glazbenika, kojima je ova vrsta brojeva iznimno dobro poznata. Smatrao je kako savreni oblik za crkvu nije kri, ve krug. Krug, tumaio je Alberti, bio je najsavreniji oblik koji se mogao pronai u prirodi - oblik zvijezda, oblik ze maljskoga globusa. U Timeju, Platon je izjavio kako je Stvoritelj za mislio kozmos kao ivo jedinstvo u obliku kugle, koji je, od svih ob lika, najsavreniji. Za samoga Albertija bilo je nuno uspostaviti ujedinjenje proporcija svih dijelova graevine, tako da jedne drugima odgovaraju u uzajamnoj i opoj harmoniji; a najpodobniji geometrijski oblik koji je udovoljavao ovom kriteriju bio je krug. Prema miljenju jednog suvremenog komentatora, za Albertija kao i za druge renesansne umjetnike - ova harmonija stvorena od ovjeka bila je vidljivi odraz nebeske i univerzalne harmonije. Implikacije Albertijevih izjava bile su duboke, pa ak i subver zivne. Ono to se promijenilo, rekao je jedan pisac, bila je pre dodba o boanskoj prirodi. Krist koji je za ovjeanstvo trpio na kriu, bio je u stvari zamijenjen Kristom kao sutinom savrenstva i harmonije. Naglasak je neprimjetno bio prenesen s Boga-Sina na Boga-Oca, Stvoritelja koji je, kao to je rekao Platon, stvorio koz mos, jedan, iv i u obliku kugle. Hram vie nije bio mjesto rtve i smrti, ve mjesto velianja stvorenoga svijeta i njegova arhitekta. Po put Botticellijeve slike, hram je postao djelom talismanske magije, koji je invocirao i olakavao cirkulaciju pneume, ili boanskog daha,

povezujui gornje s donjim, makrokozmos s mikrokozmosom, u hermetikom jedinstvu. Crkva u Rimu bila je svjesna ovih implikacija, to je izazvalo ne zadovoljstvo u klerikalnim krugovima. Godine 1572., milanski nad biskup, koji je kasnije bio i kanoniziran, osudio je krunu crkvu kao pogansku i zaloio se za povratak na oblik latinskog kria. Me utim, tada je ve bilo prekasno. Italija je ve bila prepuna centralno planiranih crkvi koje su se temeljile na krugu. Izmeu ostalih, vrijed no je spomenuti crkvu Santa Maria degli Angeli u Firenci, djelo arhi tekta Brunelleschija, i Santa Maria delle Carceri u Pratu, kraj Pise, arhitekta Giuliana de Sangalla. Potonja se crkva u potpunosti temelji na geometriji kruga i kvadrata, a sastoji se od visoke krune kupole koja nadsvouje savrenu kocku. Godine 1534., u Veneciji je izbio spor oko proporcija nove crkve St. Francesco della Vigna, koja je u to vrijeme bila u izgradnji. Kako bi rijeio spor, venecijanski je dud kao arbitra pozvao Francesca Giorgija, kabalistikog redovnika, savjetnika u sporu oko razvoda braka engleskoga kralja Henrika VIII. Giorgi je rekonstruirao crkvu u skladu s vlastitim hermetikim i kabalistikim naelima, rabei har monine omjere ili proporcije koje su se mogle izraziti glazbenim je zikom. Meu strunjacima koje je Giorgi konsultirao bio je i slikar Tizian. Godine 1560., Andrea Palladio (1508-1580) napisao je monu mentalnu knjigu o arhitekturi, najvee djelo takve vrste u renesansi. Palladio se poziva i na Vitruvija i Albertija, navodei, takoer, i djelo Francesca Giorgija. Prema Palladiju, ljepota e proizai iz ljepote oblika i skladnih odnosa izmeu cjeline i njezinih dijelova, izmeu dijelova meusobno i dijelova prema cjelini. I ovdje vidimo da se Palladio vodio postavkom o harmoninom odnosu izmeu makrokozmosa i mikrokozmosa: nema sumnje, ma li hramovi koje gradimo trebali bi sliiti onom velikom koji je, nje govom beskrajnom dobrotom, savreno izgraen samo jednom nje govom rjeju. I Palladio je zagovarao izgradnju crkvi krunoga oblika. Crkva u obliku kruga ima samo jedan opseg ... nemajui ni poetka niti kraja ... svaki je njezin dio jednako udaljen od sredita takve graevine, to iznimno dobro opisuje jedinstvo, beskonanu bit, jednakost i pravdu Boga. Sredinom sedamnaestoga stoljea, Palladio je bio jedan od suos nivaa arhitektonske akademije, Accademiae Olimpicae u Vicenzi.

Interesi ove akademije uskoro su se proirili izvan podruja reli giozne arhitekture, usredotoivi se posebno na kazaline predstave, pa se 1562. godine ukljuila u izgradnju jednog kazalita s posebnom namjenom. Pola stoljea kasnije, Palladijevi e kazalini interesi izvriti golem utjecaj na Iniga Jonesa koji je, tijekom svoga boravka u Italiji, 1614. i 1615. godine, kupio od talijanskih arhitekata brojne izvorne nacrte i crtee. U mnoga Jonesova postignua valja ubrojiti, naravno, uvoenje Palladijeve arhitekture u Englesku. U arhitekturi, kao i u mnogim drugim podrujima, hermetizam je cvjetao upravo u okruju koje mu je u najveoj mjeri bilo nenaklonjeno. Takvo je ozraje, primjerice, vladalo tijekom druge polovice esnaestog stoljea u panjolskoj, fanatino katolikoj zemlji kojom su upravljali inkvizicija i mrzovoljni monarh, Filip II, samoproglaeni branitelj vjere. U svojoj estokoj odanosti Crkvi, Filip se za vjetovao da e iskorijeniti protestantsku herezu - ne samo u vlas titim domenama, panjolskoj i Nizozemskoj, ve i u Engleskoj. U svome naumu da ponovno uspostavi rimsko vrhovnitvo u Engles koj, odaslao je, 1588. godine, svoju uvenu Armadu. Pa ipak, Filip je, unato svome katolianstvu, bio oaran hermetizmom. Bio je iznimno dobar poznavatelj alkemije. Tijekom svoga boravka u Londonu, za trajanja njegovog kratkog braka s Marijom Tudor, osobno se upoznao s Johnom Deejem, koji je za njega i suprugu izradio horoskope. Iako je kasnije zamrzio Englesku i sve to je s njom bilo u svezi, panjolski je kralj zadrao svoje potovanje spram Johna Deeja i sauvao primjerak njegove Monas hieroglyphica, meu ostalim knjigama u svojoj knjinici. Deejeva hermetika orijentacija spram arhitekture nesumnjivo je barem u izvjesnoj mjeri utjecala na jedan od Filipovih najveih pothvata. Bila je to izgradnja magine graevine usporedive sa starozavjetnim Hramom, u kojoj bi on sam igrao ulogu Salomona. Ova e graevina biti nazvana Escorial - u isto vrijeme palaa, samostan i crkva. Escorial je izgraen po nacrtu Filipova arhitekta, prijatelja i osobnoga maga, Juana de Herrere, nekom vrstom panjolskog ekvi valenta Johna Deeja. Mogue je ak da su se Herrera i Dee poznavali, budui da su obojica izmeu 1548. i 1550. godine boravili u Flan driji. U svakom sluaju, Herrera je bio najugledniji panjolski hermetiar svoga vremena, koji je redovito izvodio odreene okultne slube za svoga gospodara - najvjerojatnije medijske, astroloke i

alkemijske prirode. Uz cjelokupan korpus hermetikih tekstova i drugih starih djela, njegova je golema knjinica sadravala i tekstove svojih neposrednih prethodnika i suvremenika - ukljuujui i Ficina, Pica, Tritemiusa, Agrippu, Reuchlina, Paracelzusa, Bruna i Johna Deeja. Posjedovao je, ustvari, dva primjerka Monas hieroglyphicae. Prihvativi Herrerin nacrt budue graevine, Filip se prihvatio nadzora izgradnje i ukraavanja Escoriala u svakom njegovom de talju. Graevina je zamiljena i izgraena u strogoj suglasnosti s naelima geometrijske harmonije i proporcija. Razliiti stupnjevi iz gradnje bili su proraunati i zapoeti u skladu s astroloki povoljnim datumima. Jedan od osnovnih oblika graevine bila je kocka, sveti simbol iz hermetikih tekstova i djela srednjovjekovnog hermetiara iz Mallorce, Ramona Lulla; knjinica Escoriala danas sadri i Herrerin traktat na Lullovu interpretaciju oblika kocke. Na svodu iznad povienog crkvenoga kora, nalazi se zagonetna freska, djelo slikara Luce Cambiasa, koja nosi naziv La Gloria, ili Vizija Raja. U sreditu ove freske, Bog-Otac i Bog-Sin prikazani su kako sjede na dugi, okrueni blistavnom svjetlou. Njihova stopala poivaju na kamenoj kocki, projiciranoj trodimenzionalno prema van, odnosno, prema promatrau. Escorial je, ustvari, zamiljen kao imitacija i re-kreacija Salomonova Hrama; a Filip, iji su naslovi ukljuivali i onaj jeruzalem skoga kralja, bio je i vie nego spreman identificirati se s hebrejskim kraljem iz starozavjetnih vremena. panjolsko izdanje Vitruvija iz 1582. godine bilo je posveeno Filipu II kao drugom Salomonu i vladaru Arhitekata. Sve do posljednje etvrtine dvadesetoga stoljea, panjolska je uivala poloaj najsurovije keri Crkve, i najustrajnije hraniteljice europskoga katolianstva. Pa ipak, kako je opisao Carlos Fuentes u svome uvenom romanu Terra Nostra, u duhovnom sreditu ove klerikalne ortodoksije stajalo je moda i najvelianstvenije arhitek tonsko dostignue poganskog renesansnog hermetizma.

Magini krajobrazi
Osim u arhitekturi, hermetika su naela nala svoju primjenu i u ure enju i oblikovanju vrtova. Doista, vrt je esto puta zamiljan kao dodatak, ako ne i sastavni dio graevine. Oboje su predstavljali talis-

mansku ili magijsku cjelinu, ujedinjenu u harmoninim omjerima. Prema Albertiju, primjerice, vrt je, jednako kao i sama zgrada, bio arhitektovom domenom. Ali, i vrt je, takoer, mogao biti magini talisman. Mogao se, na primjer, podijeliti na etvrtine, predstavlja jui tako etiri elementa - zemlju, zrak, vatru i vodu. Mogao se podi jeliti na dvanaest dijelova, odraavajui dvanaest znakova zodijaka. Na odreenim mjestima u vrtu, mogle su se nalaziti pilje, oltari, cvjetnjaci, labirinti, itav sloeni sustav oblika, mirisa i boja, koji je mogao invocirati kozmike energije. Istovremeno s idejom vrta kao sastavnog dijela graevine, iz njedrila se ideja o botanikom vrtu - harmonino oblikovanom pros toru kao ukupnosti svih poznatih biljnih vrsta. U tome je svojstvu vrt postao simbolinim Rajskim vrtom, mikrokozmosom koji je odra avao cjelokupni spektar makrokozmosa. Takvi su vrtovi udovo ljavali Paracelzusovoj ideji prirodne medicine, budui da se u njima moglo uzgajati i ljekovito bilje irokoga polja namjene. U ovom je pogledu vrt uspostavljao tradicionalnu svezu izmeu alkemije i bota nike, postavi, ustvari, nekom vrstom proirenog alkemijskog labora torija. Talismanski, kao i botaniki vrtovi, imali su mono simbolino znaenje. Odraavali su idealan harmonini odnos izmeu ovjeka i prirodnog svijeta. Vrt je predstavljao rezultat suradnje ovjeka i pri rode u njihovu nastojanju da stvore harmonini poredak u prostoru. Oblikovanjem vrta, ovjek je doslovno postajao zemljinim supru gom, zdruujui se sa zemljom u nekoj vrsti simbolinog braka. Prvi hermetiki vrtovi renesanse nastali su na poticaj Medicijevaca. U sklopu njihove vile u Careggiju, kasnije dodijeljene Ficinu i pre tvorene u Akademiju, nalazio se upravo takav vrt. U njemu je stvo reno okruje pastoralne dokolice iz klasine tradicije, i potrage za domovinom due. Ficino je esto pisao i govorio o svojim etnjama ovim vrtom i mirnom kutku gdje je na svojoj liri svirao orfike himne. Vjeruje se da je u ovome vrtu, ili nekom nalik njemu, Botticelli pro naao nadahnue za floru svoga Proljea. Magijsku ili talismansku mo takvih mjesta naglaavao je i Palladio: Granice vrta vie ga ne odjeljuju od korijenito razliitog vanjskoga svijeta, ve slue kako bi lokalizirali snage koje se danas smatraju univerzalnima. Tijekom druge polovice esnaestoga stoljea, u Engleskoj je stvoren kult vezan uz Elizabetu I. Djevianska kraljica bila je iz-

jednaena s Astrejom, ili Virgilijevom Pravednom Djevicom iji e povratak s nebesa zemlji ponovno donijeti Zlatno Doba. Doista, pretpostavljalo se ak da su metafore vezane uz Elizabetu stvorene s namjerom da je se, u protestantskoj Engleskoj, ustolii kao zamjenu za Djevicu Mariju. Elizabeti su se tako pripisivale gotovo magijske moi nad fizi kim svemirom, izjednaavajui je vrlo esto s Mjesecom i klasi nom boicom Mjeseca rimskom Dijanom ili grkom Artemidom. U Nonsuch Palaceu u Surreyu, postojale su pilje posveene boici Mjeseca koju je utjelovljavala Elizabeta, a njezini su simboli bili feniks i pelikan. Prema jednom komentatoru, ovi su simboli odraa vali njezin status majke-hraniteljice Anglikanske crkve. Meutim, feniks i pelikan su, isto tako, predstavljali stare simbole procesa alkemijske transmutacije. Govorei jezikom alkemije, Elizabeta, kao boica i vladarica, stajala je na elu procesa u kojemu je sam svijet transmutirao iz svoga neistog stanja u obnovljeno Zlatno Doba. Stoga i ne treba uditi da se kult Djevianske kraljice esto pu ta izraavao vrtlarskim simbolima. Zlatno Doba koje je, navodno, na vijestila Elizabeta, bilo je zamiljeno kao doba neprestanog proljea, stalnog obnavljanja i ponovnog raanja. Poput Venere iz Botticellijeva Proljea, engleska se vladarica obino povezivala s proljeem, cvijeem i bujanjem prirode. U tom smislu, njezin je est simbol bila divlja rua s pet latica. Sve je ovo, naravno, u Engleskoj pobudilo zanimanje za hermetike vrtove. Jedan od najimpresivnijih takvih vrtova bio je onaj u Kenilworth Castleu, kraljiina ljubimca, Roberta Dudleya, grofa od Leicestera. Drugi je vrt posjedovao sir Robert Cecil, mlai sin lorda Burghleya, kraljiina pijunskog metra, Walsinghamova prethodni ka. Cecilov je vrt tipian primjer hermetikih vrtova elizabetinske Engleske. U njemu su rue izraavale dvanaest vrlina, tri Gracije bile su predstavljene mauhicama, a devet razliitih vrsta cvijea bili su simbolima devet Muza. Za kasnorenesansnu umjetnost oblikovanja vrtova najzasluniji je francuski inenjer hidraulike, hugenot Salomon de Caus, ije je naslijee u Engleskoj vidljivo jo i danas. Poput Johna Deeja i Rober ta Fludda, de Caus se zanimao za automate i druge mehanike napra ve kao to su pokretne skulpture i figure ivotinja, vrata koja se me haniki otvaraju i zatvaraju, zagonetni vodoskoci i mnotvo drugih,

naizgled maginih fenomena, koji su, ustvari, bili proizvodi tehno logije, a danas bismo ih nazvali specijalnim efektima. No, dok su Dee i Fludd bili zainteresirani za prilagoavanje takve tehnologije potrebama kazalita, de Caus je svoje izume primijenio na vrtove. Tijekom posljednjeg desetljea esnaestog stoljea, de Caus je intenzivno putovao Italijom, posjeujui najuvenije vrtove toga vre mena i prouavajui Vitruvija, Albertija i Palladija. Godine 1601. nalazio se u Bruxellesu, ureujui vrtove habsburkih vladara ta danje austrijske Nizozemske. Izmeu 1607. i 1613. godine, boravio je u Engleskoj, gdje se sprijateljio i blisko suraivao s Inigom Jonesom. Radio je po nalogu Ane od Danske, supruge Jakova I i na sljednika prijestolja, Henrika, princa od Walesa. Meu njegovim naj uspjenijim ostvarenjima bila je konstrukcija sloenog sustava vrto va i vodoskoka na podruju palae Richmond, kojeg je izgradio u suradnji s Inigom Jonesom. Nakon iznenadne smrti princa Henrika, 1612. godine, Caus je otiao u Heidelberg, u rozikrucijanski dvor rajnskog elektora palatina, Fridrika, supruga Elizabete, kerke Jakova I. Tamo je konstruirao uveni sustav vrtova u sklopu heidelberkoga zamka. Ponekad je morao sruiti i pokoji breuljak kako bi stvorio ravnu povrinu za svoje sloene geometrijske konstrukcije. Izgradio je i pilje, u kojima su bili smjeteni automati, mehaniki divovi, govorei kipovi i orgu lje koje su pod odreenim zranim ili vodenim pritiskom proizvodile odgovarajue tonove. Ovi automati nisu stvoreni samo zato da bi zadivili gledatelje, njihova je uloga bila i talismanska. Tako su se jo jednom ujedinile magija i znanost, uspostavljajui temelje suvre menog tehnolokog razvoja. Talismanski vrt dobio je svoj puni izraz u matovitim konstrukci jama i izumima Salomona de Causa. U meuvremenu se razvijao i botaniki vrt. Novi je svijet otkrio do tada nepoznate zemlje, narode te mnoge biljne i ivotinjske vrste o kojima uenjaci nisu znali nita. Europljani su s udivljenjem promatrali, prikupljali i klasificirali svo ja zapanjujua nova otkria. Sam svijet poeo se promatrati kao Boja knjiga, starija i od Biblije i jednako vrijedna prouavanja. Vladalo je uvjerenje kako su se u vrijeme Izgona iz Raja sva uda Rajskoga vrta rasprila na etiri kontinenta. S otkriem Novoga svi jeta, ova su se uda mogla ponovno pronai i ujediniti u svojoj izvor noj harmoniji. Tako je botaniki vrt, kao imitacija edenskog, dobivao

sve izraeniju metafiziku dimenziju. Vrt u Padovi, primjerice, koji je izgraen 1545. godine, predstavljao je mikrokozmos zemaljskoga globusa. Krunoga oblika, u njemu je bio smjeten kvadrat podijeljen na etiri dijela. Na odgovarajuim etvrtinama rasle su biljke s isto ka, zapada, sjevera i juga. Za hermetiara toga doba: ...botaniki je vrt pruao mogunost izravne spoznaje Boga. Kako je svaka biljka predstavljala kreaciju, a Bog se djelomino razot krivao u svakoj stvari koju je stvorio, potpuna zbirka svih Bojih kreacija morala je u potpunosti razotkriti Boga. Obzirom na odnos izmeu makrokozmosa i mikrokozmosa, ovjek koji je poznavao prirodu, najbolje je poznavao sebe.

Magijski ritual i knjievnost

Hermetizam je pronaao svoj put u Zapadnu Europu, gdje se proirio, u najveoj mjeri, putem knjievnosti - kroz hermetiki korpus i dru ga djela iz starine, kroz islamske tekstove, djela srednjovjekovnih a robnjaka i renesansnih maga. Hermetiki su se elementi u knjiev nosti poeli pojavljivati ak i prije renesanse, u kristijaniziranim gralskim romansama, na primjer, kao i u Danteovoj Boanstvenoj ko mediji. Tijekom esnaestoga stoljea, hermetika je misao zadominirala fiktivnom knjievnou, jednako kao i drugim umjetnostima. Roman, u smislu u kojemu ga poznajemo danas, u to vrijeme nije postojao kao knjievni oblik, iako je bilo pria u prozi. Meu prvim takvim tekstovima koji su odraavali neskrivenu hermetiku orijen taciju, bilo je djelo anonimnog autora, pod naslovom Hypnerotomachia, poznato jo i kao Polifilov san, koje je 1499. godine u Veneciji objavio Aldus Manutius. Hypnerotomachia je primjer talismanske knjievnosti, jednako kao to je Botticellijevo Proljee, nastalo goto vo u isto vrijeme, primjer talismanskog slikarstva. Nastavljajui se djelomice na Danteovu metafiziku teoriju alegorije, ono ne tei sa mo za tim da opie, ve i da invocira kozmike energije. Povrno gle dano, to je romansa s ilustracijama u drvorezu, koja se zbog svoje eksplicitne seksualnosti moe klasificirati kao djelo erotske, ako ne i pornografske knjievnosti. U stvarnosti, meutim, ono odraava, ali i predstavlja magijski ritual, magijski in s astrolokom pozadinom, koji odgovara stupnjevima alkemijskog procesa. Sutinski iste prirode bila je i pastoralna romansa Arcadia, Jacopa Sannazara (oko 1456.-1530.), dovrena oko 1496. godine, ali

objavljena tek 1501. Poput Hypnerotomachiae, Arcadia se slui itavim nizom simbola i metafora ispod kojih lei strogo kontrolirana struktura utemeljena na numerologiji i geometriji. Oba su djela nas tojala prilagoditi knjievnost naelima harmoninih omjera hermetikoga slikarstva, glazbe i arhitekture. Oba su se mogla smatrati glazbenim ili arhitektonskim kompozicijama. I, konano, oba su djela izvrila dubok utjecaj na kasnije pisce, kao to su bili Ariosto i Tasso, Sidney, Spenser i Cervantes. Hypnerotomachia se smatra pro totipom najznaajnijeg rozikrucijanskog manifesta iz sedamnaestoga stoljea, naslovljenog Kemijsko vjenanje Kristiana Rosenkreutza, koji je, pak, nadahnuo Goethea, kao ideja koja je leala u pozadini njegova Fausta. U Francuskoj su se naela hermetike magije prilagodila poeziji kroz djela sedmorice pjesnika poznatih kao Plejada. Najznaajniji pjesnik iz ovoga kruga bio je Pierre de Ronsard (1524.-1585.). Izme u ostalih, valja spomenuti i Jeana Dorata, Joachima du Bellaya i Jean-Antoinea de Baifa. lanovi Plejade eksperimentirali su s magij skom snagom pjesnitva, posebice onog povezanog s glazbom. Nas tavljajui se na Danteovu teoriju alegorije, Ronsard je, prethodei kasnijim piscima francuskog simbolizma, o svome djelu, kao i djelu svojih kolega, govorio rabei terminologiju koja se jednako uspjeno mogla primijeniti na alkemijske tekstove. Pria se, govorio je on, mora prikriti i preruiti ... a istinu o stvarima odjenuti u velian stveno ruho... Pjesnik je, tako, mogao ui u umove obinih ljudi, putem ugodnih i raznolikih pria, ije tajne ne bi mogli razumjeti ako bi im se istina otvoreno razotkrila. lanovi Plejade zapoeli su sustavnu reformu francuskoga jezi ka, proiavajui ga izbacivanjem iz njega starih i vulgarnih ri jei, a proirujui ga ukljuivanjem drugih rijei iz rjenika rene sansnog talijanskog jezika. Pod pokroviteljstvom kralja Karla IX, pjesnici Plejade osnovali su Akademiju po uzoru na talijansku, koja se zalagala za daljnje spajanje pjesnitva i glazbe, doprinijevi tako razvoju opere. Njihovi su eksperimenti poivali na hermetikim pos tavkama. Prema Frances Yates: U kojoj je mjeri magija bila prisutna u inkantacijskim psalmima i pjesmama Baifove Akademije, teko je rei, no pokret se svakako mogao povezati s Ficinom koji je zagovarao uporabu glazbe u te rapijske svrhe. David koji svojom harfom tjera Savlovu melanko liju bio je slikom glazbeno-lijenikog humanizma.

Akademija je nastojala proniknuti u sutinu drevne glazbe i njezinu maginu mo, onu koja se pripisivala mitskom Orfeju. Godine 1581., pod pokroviteljstvom Henrika III, odranje veli anstveni festival povodom vjenanja vojvode od Joyeusea i Marije od Lorraine. Uz bogatu i raznoliku zabavu, proslava je trajala puna dva tjedna. Pjesnici Plejade i Akademija osmislili su ovaj festival ko ji je ukljuivao kazaline predstave, viteke igre, plesove i recitacije uz glazbenu pratnju, praene raskonim kostimima i matovitom sce nografijom. Ovdje se pruila mogunost da se javno iskua magijski uinak drevne glazbe. Prema prianju svjedoka, publika nije ostala ravnodunom. Pod utjecajem glazbe, jedan je gospodin, navodno, digao ruke u zrak, a kada je glazba prestala, ponovno se smirio ... Frances Yates primijeuje kako barem jedna od recitacija s glazbe nom pratnjom svakako zvui kao inkantacija. Ova je pjesma izvedena na vrhuncu sveanosti, u trenutku kada je trebao zapoeti viteki dvoboj izmeu francuskoga kralja i njegova suparnika i neprijatelja vojvode od Guisea. Henrik III i njegova maj ka Katarina de Medici, budui upueni u hermetiku misao, znali su prepoznati i cijeniti magijski znaaj pjesme i pratee glazbe kao zatitni talisman. Shvatili su je upravo onako kako je trebala biti shvaena, kao najprofinjeniju inkantaciju, nastojanje da se na do gaaje utjee posredstvom najsuvremenijih magijsko-znanstvenih tehnika i pokuaj da se sprijei utjecaj mranih zvijezda rata i izdaje koje su predstavljali Guisei...

Hermetike maske Stuarta

U elizabetinskoj Engleskoj, hermetika su naela Plejade s najveim oduevljenjem prigrlili Edmund Spenser i sir Philip Sidney. Kao to smo ve ranije spomenuli, Sidney (1554-1586) je bio uenik Johna Deeja i ovjek kojemu je Bruno posvetio svoje dvije knjige. Ne treba, stoga, uditi da se on zalagao za primjenu talismanske magije u knji evnosti. Njegovi soneti odraavaju utjecaj dvojice najveih pjesnika Plejade, Ronsarda i Bellaya. Slijedei svoje svjetle uzore, u svojoj Obrani poezije, Sidney je pjesniku dodijelio status orfikog ili mantikog barda. Postoje tri verzije njegovog najveeg djela naslov ljenog Arcadia, od kojih nijedna nije bila objavljena za njegovog i vota. Knjigu, koja uvelike podsjea na istoimeno djelo Jacopa

Sannazzara, posvetio je svojoj sestri, alkemiarki, grofici od Pem broke a. Spenser (1552-1599) je bio jedan od Sidneyevih najbliih prija telja. I on je, poput Sideya, sanjao o reformi engleskog jezika na na in na koji su to u francuskom jeziku uinili pjesnici Plejade. Godine 1578., pridruio se grupi koja se okupljala u domu Roberta Dudleya, grofa od Leicestera, Sidneyeva strica i jednog od Deejevih sljedbeni ka. Sa Sidneyem, sir Edwardom Dyerom i ostalima, osnovao je krug knjievnika pod imenom Areopag, po uzoru na Ronsardovu Plejadu. Zasigurno bi i on postao redovitim posjetiteljem Deejeva kruoka u Mortlakeu, da 1579. godine nije bio poslan u Irsku kao tajnik ta monjega lorda upravitelja. Sljedeih je dvadeset godina, sve do svo je smrti 1599., ivio u Irskoj. Nakon Leicesterove i Sidneyeve smrti, njegov glavni pristalica u Engleskoj bio je jo jedan Deejev tienik, sir Walter Raleigh. Spenserovi stihovi, poput Sidneyevih, odraavaju utjecaj Ronsarda i du Bellaya, kao i francuskoga pjesnika Clementa Marota, koji nije bio lan Plejade. Spenserova je uporaba talismanske magije po sebno vidljiva u dvije ode, Epithalamion i Prothalamion, kojima ve lia brak, a predstavljaju pokuaj uklapanja hermetike invokacije u pjesnitvo, u nastojanju da se prizovu kozmiki blagoslovi i zatita braka. U svome djelu. Sheperd's Calendar (Kalendar pastira), u nizu ekloga ili pastoralnih pjesama, Spenser odraava utjecaj Plejade, ali i Sannazzarove Arcadie. Meutim, njegovo je najvee dostignue ipak Faerie Queene (Vilinska kraljica), masivno djelo koje je trebalo sadravati dvanaest knjiga, iako je dovreno samo sedam. Frances Yates opisuje Vilinsku kraljicu kao velianstvenu i arobnu rene sansnu pjesmu, koja je proeta najbijelijom od bijele magije, kako kransko-kabalistike, tako i neoplatonike. Ovo je bez sumnje najambicioznije djelo talismanske magije koje je iznjedrila elizabetinska Engleska. U svojoj slojevitoj romansi, Spenser se nairoko poziva na kabalistika uenja Francesca Giorgija, kao i na hermetizam drugih veli kih renesansnih maga. Svaka od postojeih sedam knjiga orijentirana je k jednoj od planeta, ije energije, kvalitete i vrline nastoji invocirati. Kako bi objasnio meuodnos makrokozmosa i mikrokozmosa, Spenser rabi sloene alegorije koje se od posve intimnog i osobnog proteu na ope i kolektivno, a konano i na kozmiko. Na opoj i

kolektivnoj razini, Spenser se nastavlja na Deejevu viziju mistinog Britanskoga carstva kojim upravlja mistina boanska kraljica, ija vladavina navjeuje dolazak novog Zlatnog doba. U Sidneyevo i Spenserovo vrijeme, magijski su eksperimenti pjesnika Plejade odjeknuli i u Italiji, samome izvoru njihova nadah nua. Ovdje su se oni stopili s oblicima ritualizirane svete drame kak vu ju je promulgirao Ficino - drame u kojoj rijei nemaju samo se mantika znaenja, kakvima ih zaodijevaju gramatika i sintaksa ... ve takoer i sonorna znaenja, koja im donose ritam i intonacija. Rezultat ovoga ujedinjenja bila je opera, ije ime - koje proizlazi iz latinske rijei opera, ae, f. koja znai rad, u alkemijskom smislu proizvoenja nove i prosvjetljujue sinteze - razotkriva njezino hermetiko podrijetlo. Prva prava opera, Perijeva postava Rinuccinijeve Dafne, bila je izvedena 1598. godine u Firenci. Sinteza razliitih medija umjetnosti u elizabetinskoj i jakobitskoj (misli se na doba kralja Jakova I, op. prev.) Engleskoj oitovala se u obliku maskerate. Maskerata je bila neka vrsta privatne drame, ije je postavljanje iziskivalo iznimno velike trokove, a izvodila se na kral jevskom i dvorovima aristokracije. Ta se drama u stihovima odvijala na posebno u tu svrhu konstruiranoj pozornici, a ukljuivala je naj napredniju tehnologiju, specijalne efekte i razliite trikove kojima se doaravala perspektiva. Glazba i ples bili su sastavni dijelovi produk cije, a uloge su esto puta tumaile i mnoge ugledne osobe iz publike. Na svome zavretku, maskerata se pretvarala u bal, njezini su sudion ici silazili s pozornice i mijeali se s okupljenim gledateljstvom. Nevidljiva granica izmeu iluzije i stvarnosti na taj je nain nestajala, a mikrokozmos drame koja se odvijala na pozornici stapao se s makrokozmosom veega svijeta koji je okruuje. Energije koje je invocirala drama kao talisman, uvedene su i putene u optjecaj, proi majui makrokozmos stvarnosti. Kroz maskeratu, slika Proljea do bivala je ivot u treoj dimenziji, stapajui se sa slavljenikim mno tvom i uvlaei ga u svoju magiju. Prema rijeima Frances Yates: ...renesansni je um u maskerati pronaao svezu izmeu magije i mehanike. Maskerate su ukljuivale najnovija dostignua u me hanici i stimulirale poboljanje mehanizama koji su barem dje lomice bili upotrebljavani u magijske svrhe; kako bi stvorile go leme pokretne i promjenjive talismane, prizivajui tako boanske sile koje su imale priskoiti u pomo monarhu.

Maskerata je jednako dobro odgovarala kultu Djevianske kra ljice kao i mistinom Bizantskom carstvu. Jo 1578. godine, sir Phi lip Sidney napisao je maskeratu Svibanjska gospa (The Lady of May), posveenu Elizabeti, koja je vladaricu izriito povezivala ne samo s Djevicom Crkve, ve i s drevnom poganskom boicom-majkom iz narodne predaje. etvrt stoljea kasnije, maskeratu su toplo prihvatili i Stuarti. Osmislivi maskeratni kostim za Anu od Danske, suprugu Jakova I, Inigo James je izrazio svoju namjeru da bojom, ljupkou i raskoi odore koja blista na kraljiinom velianstvu, potakne na razmiljanje o ljepoti due u kojoj pronalazi svoju ana logiju. Jakov I bio je svjestan i drugih analogija. Kralj je, pisao je on, poput glumaca na pozornici, iji i najmanji pokret i gestu ljudi zamijeuju. Godine 1605., Inigo Jones i Ben Jonson svoju su surad nju zapoeli u Crnoj maskerati (The Masque of Blackness), izrazito hermetikom portretu kraljevske moi. Jonson je kasnije raskinuo s Jonesom i nastavio s nizom napada na hermetizam od kojih je naj poznatiji njegov Alkemiar. No, ostao je i dalje privren hermetikoj maskerati. Jakov I se pozivao na hermetika naela analogije kako bi potvr dio i opravdao kraljevsku mo kao boansko pravo. Monarh, pro miljao je on. bio je predstavnik Boga na zemlji i kao takav odgovo ran samo Bogu. Stoga si ti, pouavao je svoga sina, mali Bog koji sjedi na svome prijestolju i vlada drugim ljudima. Za vladavine prvih Stuarta maskerata se izvodila kako bi podsjetila na ovu hermetiku korespondenciju. Maskerate toga vremena ukljuivale su goleme novane iznose. Njihova je postava uglavnom iziskivala trokove u visini oko 3 000 funta, to je predstavljalo vrijednost jednog uglednog aristokratskog imanja. Jedna od njih, koju su za kralja postavila londonska Pravna drutva kotala je ak 20 000 funta. Moglo bi se to usporediti s holivudskim spektaklom Stevena Spielberga, koji bi se prikazao samo jednom, za mali, odabrani krug ljudi, da bi potom bio uniten. Unato njezinoj skupocjenosti, maskerata je ostala popularna do izbijanja Graanskoga rata u Engleskoj. Kao jednu od posljednjih maskerata ovdje valja spomenuti Comus, koju je 1634. godine napi sao mladi John Milton povodom inauguracije grofa od Bridgewatera kao lorda-predsjednika od Walesa. Milton je, iako se proglasio puri-

tancem, bio daleko vie zaokupljen hermetizmom nego to su to mis lili njegovi suvremenici. No, sama skupocjenost takvih ekstravagant nih priredbi, njihova sutinski efemerna priroda i ogranienost na mali krug ljudi, nisu odgovarale potrebama toga vremena. Kao to je primijetio John Dee, hermetika vizija mora se razotkriti ne samo obrazovanom dvoru i aristokraciji, ve i trgovakoj i obrtnikoj klasi koja je u to vrijeme cvjetala u Engleskoj. Za tu je svrhu trebalo pronai prihvatljiviji i dostupniji umjetniki medij. Bit e to kazali te, vrhunska manifestacija engleske renesansne kulture.

Magijska mo kazalita
Vie od jednog stoljea nakon to je Henrik VIII raspustio samostane i raskinuo s Crkvom u Rimu, u Engleskoj nije bila izgraena niti jed na crkva. Umjesto toga, u Engleskoj su se gradila kazalita. Od svih europskih gradova, samo je London imao brojna drvena kazalita ko ja su izazivala uenje u posjetitelja. Englesko je kazalite postalo, ustvari, novom vrstom crkve, novim oblikom hrama. U njegovom maginom prostoru za nezasitnu su se publiku izvodili obredi i rituali hermetikih misterija. Vitruvije, graditelj iz klasinoga Rima, kojega su tako esto spo minjali renesansni hermetian, zagovarao je izgradnju drvenih kaza lita. U kamenim se kazalitima, tumaio je on, akustika poboljavala velikim bronanim tanjurima postavljenima na sceni, koji su rezo nancijom pojaavali glumev glas. Nasuprot tome, drvo je i samo bi lo rezonantni medij, te nije zahtijevalo takva akustina poboljanja. U skladu s Vitruvijevim naelima, kazalita engleske i jakobitske En gleske bila su izgraena od drveta. Prvo kazalite u Vitruvijevom stilu, nazvano jednostavno Kaza lite, izgradio je 1567. godine u Londonu James Burbage, koji je ujedno bio glumac i drvodjelja. U to su vrijeme glumci bili organi zirani u skupine ili drutva pod zatitom jednog ili drugog bogatog, plemenitog ili utjecajnog pokrovitelja. Takva je zatita bila nunost, jer su Englesku ve preplavili puritanski fanatici - koji e, sedamde set i pet godina kasnije, pod Cromwellovim vodstvom, zagovarati za tvaranje svih kazalita. Glumako drutvo za koje je Burbage izgra dio kazalite, uivalo je zatitu Roberta Dudleya, grofa od Leicestera. Leicester je, kao to smo ve spomenuli, bio stric sira Philipa

Sidneya i pristalica Johna Deeja, kojega je redovito posjeivao u nje govu domu u Mortlakeu. Dee je, naravno, bio vatreni pobornik vitruvijanske arhitekture kao kanalizatora talismanske magije. Oduevljavalo ga je i kazalite te, poput Fludda i Iniga Jonesa nakon njega, mehaniki kazalini efekti. Za svoga boravka u Cambridgeu 1574. godine, sudjelovao je u postavljanju predstave prema Aristofanovu djelu, za koju je konstru irao mehaniki letei stroj. Prema Vitruviju, takva je tehnoloka strunost bila dodatak ulozi arhitekta kao maga. Frances Yates je uvjerena kako se Burbage prilikom izgradnje svoga Kazalita posavjetovao s Deejem, te da je moda i sam Dee iz radio nacrt graevine. U svakom sluaju, istie ona, profinjena je elizabetinska drama zahtijevala profinjene i sloenije efekte. Gdje je kazalite moglo dobiti potrebnu pomo u stvaranju takvih efekata? Zasigurno ne u sveuilitima, koja se nisu bavila primjenjenom zna nou i praktinim pitanjima. Preostajali su, stoga, samo hermetiki filozofi... kojima se kazalini redatelj mogao obratiti za pomo, jer su hermetiki filozofi bili tehniari u vrijeme kada je znanost izra njala iz magije. Burbageovom Kazalitu iz 1576. godine, ubrzo su uslijedila i mnoga druga, kako javna tako i privatna. Meu najznaajnijim jav nim kazalitima izgraenima krajem esnaestoga stoljea bila su Curtain, Rose, Swan, Fortune i Red Bull. Zbog spora s vlasnikom zemljita na kojemu je bilo izgraeno, Burbageovo je izvorno Kazalite rastavljeno, da bi 1598. godine drvena graa bila prenesena na junu obalu Temze i upotrijebljena za izgradnju nove graevine, kazalita Globe, koje je svoja vrata otvorilo 1600. godine. Vlasnik Globea bilo je kazalino drutvo lorda Chamberlaina, iji je lan, na jvjerojatnije jo od 1592. godine bio i Shakespeare, tada ve priznati pisac. Godine 1603., kazalino drutvo lorda Chamberlaina uzeo je pod svoju zatitu novookrunjeni vladar, Jakov I. Prema Vitruviju, osnovni oblik kazalita trebao se temeljiti na zodijakom krugu. Ovaj je krug imao biti podijeljen na etiri jednakostranina trokuta, koji bi predstavljali trigone, najskladnije astroloke odnose, odnosno aspekte. Svaki je trokut povezivao tri zodijaka znaka, i odgovarao jednom od etiti elementa - zemlji, zra ku, vatri i vodi. Kruni je oblik kazalita tako predstavljao mikrokozmos kreacije kao cjeline. Takav je dojam pojaavao platneni krov nad

pozornicom, oslikan zvijezdama, koji je predstavljao nebeski svod. Rezultat je bio Teatar svijeta u kojemu je ovjek ... igrao svoju ulogu. Sam izgled kazalita Globe, dri Frances Yates, koji je, kako mu i samo ime govori, utjelovljavao mikrokozmos. oivljavao je koz mike, a samim time i religiozne implikacije Vitruvijeva kazalita. Kazalite je tako postalo sastavnim dijelom drame koja se odvijala unutar njega, doprinosei harmoninoj integraciji radnje i sceno grafije. Kazalite, iji je oblik jednostavnim geometrijskim simbolizmom odraavao odnose unutar kozmosa i ovjeka, glazbe svijeta i glaz be ljudi, zasigurno je ono koje je moglo predstavljati nadahnue dostojno genija kakav je bio Shakespeare. Upravo je glazbenim jezikom on razmiljao o ovjekovoj sudbini na kozmikoj pozor nici. Kao hermetiki mikrokozmos, kazalite poput Globe-a postalo je maginim, kozmikim, a konano i religioznim kazalitem. A mag, kao stvoritelj kazalita i njegove magije, izjednaio se s Bo gom, vrhovnim Magom, stvoriteljem kazalita svijeta. Upravo je u hermetikom hramu kazalita, u tom mikrokozmosu talismanske magije, renesansni mag dostigao svoju knjievnu apo teozu. Kao takav je izronio, za svoje suvremenike, jednako kao i za kasnije narataje, u liku Marloweova Fausta. Iako se Marlowe otvo reno izjanjavao kao ateist, njegov se ateizam sastojao tek u odbaci vanju judeo-kranskih predodbi o boanstvu. Usprkos tome, on je zadrao sveobuhvatni osjeaj za sveto, za duhovno. Kako smo ranije istaknuli, Marlowe je pripadao hermetikom krugu grofa od Northumberlanda, koji je bio u dodiru s krugom Johna Deeja. Marlowe je, kao to nam otkriva njegov Doctor Faustus, bio oaran hermetikom milju, a ini se da je bio osobit poklonik Agrippe. Doista, njegov Faust upravo u Agrippi vidi svoj uzor: A sada, dragi prijatelji pomozite mi u ovome pokuaju. jer, ja, koji sam se sloenim silogizmima prepirao s pastorima njemake crkve i uinio da se sam cvijet Wittenberga koji su obuzeli slatkoga Mesaeusa kada je siao u pakao, bit u lukav poput Agripe, zbog ijih je sjena cijela Europa drhtala.

Marlowe se divi i izjednaava sa svojim glavnim junakom, u ko jega se, konano, i projicira. Faust za Marlowea predstavlja ustvari vrstu romantiziranog i idealiziranog autoportreta - zrcalnu sliku ono ga to je i sam bio ili je, pak, elio biti. Faust odraava pretjeranu ambiciju samoga Marlowea, njegov vlastiti antinomijski prijezir spram ogranienja koja su nametnuli judeo-kranska teologija i mo ral. No, pozornica na kojoj je stvarao Marlowe bila je popularni medij, poput filmova koje danas proizvodi Hollywood. I, dok je pro testantska Engleska bila i vie negoli spremna odbaciti katolianstvo i papu, jo je uvijek u njoj bilo dovoljno pobonosti da se uzdri od sklapanja ugovora s neistim silama. Ta je injenica stavila Marlo wea u poloaj istovjetan onome filmskih scenarista i redatelja iz pe desetih godina dvadesetog stoljea, s obvezom pridravanja moral nih pravila i tabua koji su tada bili na snazi, kako bi na taj nain pu blika primila poruku, kao odraz opeprihvaene etike, prema kojoj porok biva kanjen a vrlina se nagrauje. Dr Faustus se, dakle, u tom smislu nije udaljio od standardnog engleskog prijevoda prie o Faus tu objavljene 1587. godine. Sukladno naelima ustanovljenog mo rala, Faust je morao biti proklet. Ukoliko se renesansni mag imao pojaviti na pozornici, tada njegova pojavnost nije smjela biti kontroverzna i subverzivna, ve dobronamjerna. Mnogi komentatori, ukljuujui i pisce ove knjige, spremni su promatrati lik Prospera iz Shakespeareove Oluje kao portret Johna Deeja. Doista, danas je openito prihvaeno da je Dee bio Prosperova paradigma. S obzirom na njegove veze s Burbageovim kazalitem i glumakim drutvom grofa od Leicestera, gotovo je nemogue da pisac nije barem u jednom dijelu svoga stvaralatva doao u dodir s magom. U svome ranijem djelu, Kako vam drago, Shakespeare je istak nuo hermetiku svezu izmeu kazalita i svijeta, izmeu umjetnika i Stvoritelja, kao svezu izmeu mikrokozmosa i makrokozmosa: Sav svijet je pozornica, A ljudi, ene u njoj glumci samo, to dolaze i odlaze sa scene, I mnogo ivot uloga mu prua.

O istoj je korespondenciji govorio i Prospero u Oluji:

Jer svrena je naa sveanost I kao to sam prije rekao, Igrai nai svi su bili dusi I u zrak su se svi rasplinuli, U laki zrak. A poput zrane grae Fantoma tih i kule e se jake, to stre nebu pod oblake, sjajne Sve palae i divni hramovi I velika zemaljska kugla sama I sve to u njoj ivi - sve e se To raspasti - i ko to nestade Bestjelesne i puste varke te, Ni traga nee ostaviti. Mi smo Tek tvar, od koje graeni su snovi, I snovima je samo obavit Na kratki ivot.

Ova analogija - izmeu umjetnikog djela i kreacije, izmeu umjetnika i Stvoritelja - bit e od najveega znaaja za pisce devet naestoga i dvadesetoga stoljea. U njihovim rukama, poezija i roman posluit e moda kao osnovni kanal renesansnog hermetizma. Umjetnici i magovi sjedinit e se u jednu osobu; a kao istinski na sljednici Agrippe i Paracelzusa izronit e ljudi poput Goethea i Flauberta, Joycea i Thomasa Manna.

10 USPON TAJNIH DRUTAVA

oetkom sedamnaestoga stoljea, hermetizam je dramatino promijenio karakter zapadne civilizacije. U tom je procesu is tovremeno omoguio snaenje elemenata koji e dovesti do njegove vlastite marginalizacije. Usamljene mage, ijim su primjeri ma bili Agrippa i Paracelzus. zamijenila su tajna drutva, poput samoprozvanih rozikrucijanaca i ranih slobodnih zidara. Pomiui naglasak s transformacije pojedinca na transformaciju drutva kao cjeline, kabal je zapoeo s politiziranjem hermetizma. U Engleskoj Elizabete I i Johna Deeja, ispolitizirani je hermetizam bio teoretski odriv, barem za neko vrijeme. Bio je odriv ak i u ratr kanim enklavama irom kontinenta - u, primjerice, rozikrucijanski orijentiranom dvoru Fridrika, rajnskoga elektora-palatina, koji se 1618. godine oenio Elizabetom Stuart, kerkom Jakova I. Godine 1618., meutim, ispolitizirani hermetizam na kontinentu kulminirao je u europskoj katastrofi, Tridesetogodinjem ratu, iji su se razmjer i posljedice mogli usporediti s onima Prvog svjetskog rata. Pa ipak, u godinama koje su neposredno prethodile ovome debak lu, budunost je izgledala vrlo ruiastom. Rijetko se kada u zapadnoj povijesti perspektiva doimala tako obeavajuom; rijetko se kada (ako uope za to ima primjera u prolosti) povratak Zlatnoga doba i nio tako skorim i neizbjenim. Kroz znanje koje je pruao herme tizam, ak se inilo moguim zalijeiti religiozne rane toga vremena. Prije renesanse i reformacije, cjelokupno je znanje koje je posje dovala zapadna kultura radilo u slubi rimokatolianstva. Gotovo cjelokupno ljudsko stvaralatvo - umjetnost, znanost, filozofija, ita va mainerija drutvenog i individualnog ivota - postojalo je pod sveobuhvatnom kapom Crkve. Vrijedilo je pravilo: eli li uiti, mo ra biti klerik. S renesansom i reformacijom, rimski je kiobran po eo proputati. iroki spektar kreativne ljudske djelatnosti poeo je

izlaziti iz njegove sjene. Hermetizam je, tijekom esnaestog stoljea ponudio novu sponu, izranjajui kao novi povezujui agens. Usprkos raskolu unutar Katolike crkve i nedavno ustanovljenim oblicima protestantizma, inilo se da se vie-manje jedinstven i integrirani pristup znanju, nadahnut hermetikom milju, zaista mogao uzdii iznad religioznih barijera. Osnovna postavka hermetizma - meu sobna povezanost svih stvari - omoguila je stvaranje temelja potpu no nove misli koja je nadilazila sve postavljene granice. Raniji hermetian - Ficino, Pico, Tritemius i Francesco Giorgi - i sami su djelovali unutar Crkve; iako klerici, uspjeli su pomiriti hermetiku magiju s katolikim uenjem. ak je i takav arhi-katoliki mo narh, kakav je bio Filip II panjolski, nastojao prilagoditi hermetizam svojoj pobonosti; Escorial predstavlja monumentalno svjedoanstvo o njegovim nastojanjima. U Francuskoj se, tijekom druge polovice esnaestog stoljea, pod vodstvom hermetikog pravnika i pisca Jeana Bodina, iznjedrio pokret koji je hermetiku misao koristio kao sreds tvo uspostavljanja ravnotee i pomirenja izmeu protestantizma i crk ve u Rimu. Istim naelom pomirenja bio je voen i talijanski domini kanac, Tommaso Campanella, koji je, nakon mnogih godina prove denih u zatvoru, konano dobio potporu pape Urbana VIII. Kasnije, u Francuskoj, Campanella je slinu podrku dobio i od faktikog drav nog poglavara, kardinala Richelieua, pa ak i ako kardinalovi motivi moda i nisu bili najistiji. Meu katolikim hermetiarima bio je ak i ugledni jezuit, Atanasius Kircher, koji je, izmeu ostaloga, pouavao slikara Nicolasa Poussina tehnikama perspektive. Kircher je vjerojatno bio jedan od najznaajnijih predstavnika hermetizma unutar Crkve u razdoblju nakon reformacije. Studirao je, a zatim i pouavao, filozofiju, matematiku, grki i hebrejski. Poput ostalih hermetiara, bio je zainteresiran za mehanike naprave, po kretne kulise i druge specijalne efekte namijenjene pozornici. Istrai vao je i magnetizam. Pribavivi teleskop, poeo se baviti i astronomi jom, te je 1625. godine zabiljeio svoja opaanja o sunevim pjega ma. U elji da to vie sazna, putovao je po itavoj Europi, a s poseb nom je znatieljom prouavao podrijetlo glazbe, religije, jezika, kuge, vulkanskih erupcija i lave. Jednom se prilikom spustio u krater Vezuva, u fazi neposredno prije erupcije, nadajui se da e na taj nain dobiti informacije iz prve ruke o onome to se dolje dogaa. Kada su mu jezuitski nadreeni odbili njegovu molbu da zapone svoje misionarsko djelovanje u Kini, Kircher se gorko razoarao.

Odravao je, meutim i dalje ivahnu prijepisku s drugim misionari ma, kao i s uenjacima cijelog poznatog svijeta. Posebno ga je zani malo podruje, koje bi se danas moglo nazvati komparativnom religi jom. Egipatski je poganizam smatrao vrelom gotovo svih religija i vjerovanja - grke, rimske, hebrejske, kaldejske, pa ak i indijske, kineske, japanske, kao i religije Azteka i Inka. Prouavajui kasnije i bolje dokumentirane sustave religiozne misli, nadao se da e saznati vie o izvoru iz kojeg su, prema njegovom miljenju, potjecali, odnosno, o drevnom Egiptu. Hermetiki korpus, vjerovao je Kircher, predstavljao je samu sr drevne teologije uz koju su nekad pristajali svi narodi. Svaka religija, zakljuio je, posjeduje egzoterijski i ezoterijski aspekt; a u ezoterijskom aspektu svjetskih religija on je traio zajedniki nazivnik. Doista neobino za odanoga jezuita, no, Kircher je prihvaao mogunost postojanja nadahnute istine u goto vo svim religijama prolosti i meu nekranima svoga vremena do kojih jo nije doprla kranska poruka... Meu ljudima s kojima se Kircher dopisivao bio je i kot, sir Robert Moray, jedan od njegovih najodanijih itatelja, a ujedno i jedan od prvih slobodnih zidara. U pismu upuenom jednom prija telju, Moray je preporuio Kircherovu knjigu o egipatskim hijeroglifima. Spomenimo jo i to da se na naslovnoj stranici Kircherova teksta, Ars magna sciendi (Velika umjetnost znanja), nalazi slika oka smjetenoga unutar trokuta, kojega okruuju sjajne zrake Boanstva. Ovaj e prikaz kasnije pronai svoje mjesto u simbolizmu slobodnoga zidarstva, a nakon toga i na dolarskoj novanici Sjedinjenih Drava. Moda i iznenauje Kircherovo nastojanje da ne izazove bijes svojih nadreenih u crkvenoj hijerarhiji. Za razliku od Campanelle, vlasti ga nisu proganjale. No, ako se Kircherovim aktivnostima na neki nain gledalo kroz prste, Rim je davno prije uznemirila mo gunost da hermetizam zamijeni Crkvu kao naelo koje je moglo uje diniti zapadno kranstvo. Jo je vie uznemiravala injenica da se protestantizam irio, da su njegove redove popunjavali obraenici irom Europe, te da je, kao dio procesa, pruao utoite hermetikoj misli na koju je nerijetko gledao sa simpatijama. Sueljena s ovom krizom, Crkva je pokrenula protureformaciju - masovni i orkestrirani pokuaj da se zadobije podruje koje je preotela hereza i ponovno uspostavi katoliko vrhovnitvo. Prve poteze protureformacije povukao je papa Pavao III, koji je na prijestolje svetoga Petra zasjeo 1534., godinu dana nakon izope-

nja engleskoga kralja Henrika VIII. Godine 1538., papa je izdao bulu uperenu protiv Henrika, koja je za posljedicu imala samo daljnje udaljavanje Aglikanske crkve i ojaala je u njezinom otporu. Godine 1540., Pavao je slubeno sankcionirao osnivanje Drube Isusove isusovaca. Godine 1542., proirio je ovlasti inkvizicije, koja je s jed nakim autoritetom koji je uivala u panjolskoj od sada mogla djelo vati i u ostatku katolikog svijeta. Kako bi konsolidirao doktrinarni stav Crkve spram protestantizma, papa je 1545. godine sazvao sabor u Trentu, koji e zasjedati i za vrijeme njegovih nasljednika, sve do 1563. Izmeu ostaloga, koncil u Trentu sastavio je i popis zabra njenih knjiga (Index librorum prohibitorum), koji je ukinut tek 1966. godine. Kao jedan od zakljuaka sabora bio je i taj da je religiozna istina jednako izraena u Svetom pismu kao i u predaji. Ustanovljeno je i jedinstveno i iskljuivo pravo Crkve da tumai Pismo, te da su sakramenti, koje je protestantizam odbacivao, nuni za spasenje. U wormskom Dietu, godine 1521., papina se elja da zaustavi Luthera i njegove sljedbenike nije ostvarila jer je Sveti Rimski car nastojao iz nai kompromis. Koncil u Trentu efektivno je odbacio svaku mogu nost postizanja kompromisa, istiui papinsko vrhovnitvo nad ca rem u svim dokrinarnim pitanjima. Ukratko, bila je to, u doslovnom ili, pak, duhovnom smislu, objava rata do istrijebljenja. Jurine odrede u ovome ratu predstavljali su isusovci. Iako njiho vo djelovanje nije ukljuivalo fiziku borbu, vjeruje se da je njihova organizacija, struktura i stroga disciplina stvorena po uzoru na Red templarskih vitezova, osnovanog etiri stoljea ranije. Poput tem plara, isusovci su vidjeli sebe kao vojnu instituciju, novu milice du Christ, ili Kristovu vojsku. Naoruani logikom, obrazovanjem i rigoroznim teolokim treningom, zapoeli su novu vrstu kriarskoga pohoda - za ponovnim osvajanjem zemalja koje je Crkva izgubila, kao i nametanjem rimske vlasti u novoofkrivenim zemljama. U godi nama koje su uslijedile, isusovaki e misionari prodrijeti ak i u Indiju, Kinu, Japan, te Sjevernu i Junu Ameriku, i osnovati tamo svoje ispostave. Europske zemlje poput Poljske, eke i june Njemake, koje su tek nedavno postale protestantske, ponovno su vraene u okrilje Crkve u kojemu e ostati i ubudue. Nakon poraza panjolske Armade 1588. godine, Engleska je naputena, barem privremeno, kao izgubljeni sluaj. No, jo je uvijek postojala mogu nost njezine izolacije; a Engleska, ukoliko bude uspjeno izolirana od kontinenta ujedinjenog u katolianstvu, ne moe dugo ivjeti.

Dok je oruje isusovaca u njihovu kriarskom pohodu bilo duh i intelekt, ostali pristalice Crkve nisu marili za tako profinjena sreds tva. Tijekom esnaestoga stoljea, vojske katolike panjolske po digle su prainu u protestantskoj Nizozemskoj i Flandriji. Katolici i protestanti u Francuskoj neprestano su se sukobljavali, stvarajui mreu spletki, zavjera i ubojstava, u kojima je, svojevremeno, zbri sana i dinastija Valois. Potkraj drugog desetljea sedamnaestoga sto ljea, meutim, protureformacijski pokret Crkve buknuo je u dotada nevienom nasilju. Godine 1612., umro je hermetiki orijentirani Sveti Rimski Car, Rudolf II. Godine 1618., eki su se plemii pobunili protiv njegovih nasljednika i ponudili krunu protestantskom vladaru, rozikrucijancu Fridriku, rajnskom elektoru-palatinu, suprugu Elizabete Stuart i zetu Jakova I Engleskog. Fridrikov brzopleti pristanak pruio je Ferdinandu II - novom Svetom rimskom Caru i vatrenom pristalici Crkve - izgovor za djelovanje. eka je bila brzo pregaena, a tako i Fridrikov principat, rajnski palatinat s dvorcem u Heidelbergu; razvlateni, on i njegova ena pobjegli su u Haag. U cilju potpunog isko rjenjivanja protestantizma, carska je vojska nastavila napredovati kroz Njemaku, razarajui sve to bi joj se nalo na putu. Dok su protestantski principati padali jedan za drugim, u sukob se umijeala protestantska vedska, pod zapovjednitvom dinami nog i karizmatinog vladara, Gustava Adolfa. Gustavova nova vojs ka - na koju e se uskoro ugledati i Cromwell - privremeno je po maknula jeziac na vagi. No oslabljenim je carskim snagama prisko io u pomo tajanstveni aristokratski plaenik i pustolov, Albrecht von Wallenstein, kojega sklonost hermetizmu nije sprijeila da svoje usluge ponudi za katoliku stvar. Wallenstein se bavio astrologijom, a njegovo su naizgled neiscrpno bogatstvo koje mu je omoguavalo da dri vlastitu vojsku glasine pripisivale alkemijskim izvorima. Dvije su se suprotstavljene vojske tako sudarile u konanom obraunu. Pet su godina Wallensteinove i Gustavove snage vodile kr vave borbe, dok im je bojinica bila itava Njemaka. Do 1634. go dine oba su zapovijednika bila mrtva; vedski je kralj pao u bitci, a Wallensteina je stigla zagonetna smrt od strane vlastitih mu podre enih, po svoj prilici na carev nalog. Pa ipak, rat je bio tek napola za vren, te e potrajati jo etrnaest godina. Snage habsburke pa njolske umijeale su se u sukob kao saveznice habsburke Austrije.

Njima su se pridruili i vojnici iz drugih zemalja - iz Italije, Maar ske, Balkana, Danske, Nizozemske i kotske - u daljnjem razaranju Njemake. Konano je intervenirao i francuski kardinal Richelieu. Uinio je to na paradoksalan nain, pretpostavljajui francuski nacio nalizam vlastitim religioznim pobudama. Katoliki je kardinal oda slao katoliku vojsku iz katolike zemlje kako bi podrao protestant ske snage. Kada je 1648. okonao Tridesetogodinji rat, panjolska je marcijalna nepobjedivost bila nepopravljivo naruena, a Francuska se uzdigla kao vrhovna vojna sila na kontinentu. Njemaka je bila poli tiki rascjepkana, a na njezino e ujedinjenje trebati priekati jo dva i pol stoljea. Zemlja je bila opustoena i razorena, a broj njezina stanovnitva smanjen za treinu. Tridesetogodinji rat bio je najkrva viji sukob koji je voen na europskom tlu prije dvadesetog stoljea. Protestantizam je preivio, ali veinom u mranom, asketskom i krutom obliku. Hermetizam je stjeran dublje u tajnost. Godinu dana nakon izbijanja rata, Johann Valentin Andreae najvjerojatniji autor treeg rozikrucijanskog manifesta, Alkemijskog vjenanja Christiana Rosenkreutza - objavio je svoje posljednje poznato djelo. U svojoj knjizi, naslovljenoj Christianopolis, Andreae je opisao idealno drut vo, vrstu hermetike Utopije, smjeteno u maginom gradu, izgrae nom prema naelima hermetike geometrije. U njemu se ivot sasto jao u uenju i pouavanju znanosti, mehanike, medicine, arhitekture, slikarstva, a posebice glazbe. Odraavajui stav Johna Deeja, Andreae je naglaavao vanost obrazovanja i inventivnosti obrtnike klase. Nakon Christianopolisa, meutim, Andreae vie nije pisao, usmjerivi svoje energije prvenstveno na uspostavljanje mree Kr anskih zajednica. One su moda ukljuivale i elemente masonskih loa i tajnih drutava, no njihov je osnovni cilj, kako se moe za kljuiti, bilo krijumarenje hermetikih tekstova kojima je prijetilo unitenje. Sam Andreae preivio je Tridesetogodinji rat nakon koje ga se povukao u tajnost, te je o njegovim aktivnostima nakon 1620. godine poznato vrlo malo. Moda je jedini renesansni mag u sedamnaestom stoljeu i jedini ovjek koji je djelovao u usamljenikom stilu Agrippe i Paracelzusa, bio Nijemac, Jakob Bohme (1575-1624). Roen u leskoj, Bohme je bio gotovo potpuno samouk, te je veinu svoga ivota proveo kao skromni postolar. Zbog svojih je pokuaja stvaranja kontemplativnog kruga spekulativnih mislioca u rodnom gradu Gorlitzu, neprekidno trpio optube za herezu od strane tvrdolinijakog luteranskog pasto-

ra. Bohme je, stoga, za svoga ivota objavio malo djela, te se veina njegovih najznaajnijih radova pojavila posthumno. Bio je poklonik hermetike misli, a posebice alkemije, pa se moe rei da je otiao dalje od svojih prethodnika smatrajui alkemiju manje praktinom disciplinom koliko simbolinim sustavom - kao psiho-spiritualnu metodu kabalistikoga stila, usmjerenu ka izravnoj spoznaji, odnos no, izravnom iskustvu numinoznog. Bohme je i sam bio istinski mis tik koji je nastojao ujediniti istu tradiciju ekstatinih mislioca poput Meistera Eckharta s primjenjivim aspektima hermetike misli. No, bez obzira na to za kakvim je praktinim metodama tragao, Bohme je u sutini ostao filozofom i kontemplatorom, te ga se i danas smatra vizionarem i misliocem. Koliko je god duboko, iluminirajue i znaajno bilo njegovo djelo, Bohme nije, strogo govorei, bio mag, a vjerojatno bi i sam odbacio takvu karakterizaciju. Potkraj sedamnaestoga stoljea uivao je izvjesnu popularnost u Engleskoj, u krugovima poput onoga Eliasa Ashmolea i brae Vaughan. Kasnije e izvriti i znaajan utjecaj na pisce poput Goethea i Novalisa, te na filozofe kao to su bili Schelling, Hegel i Schopenhauer. No, sve do razbuktavanja Tridesetogodinjeg rata i protureformacije, bio je pre puten zaboravu. Bohme je umro davno prije zavretka Tridesetogodinjeg rata. Andreae je preivio sukob, no glavnina njegove aktivnosti odvijala se prije izbijanja rata ili u njegovim najranijim fazama. Do kraja sedamnaestog stoljea, hermetizam je nestao iz glavne struje reli giozne, politike i kulturne misli. Tek su ponegdje bili uoljivi nje govi tragovi, koje je, kako istie Frances Yates, bilo mogue pronai u djelu filozofa Gottfrieda Wilhelma von Leibniza. Leibniz (16461716) je djelovao kao savjetnik hanoverskog elektora, koji e kasnije postati George II Engleski, te kao tutor budue kraljice Karoline, supruge Georgea II. Leibniza su glasine neprestano povezivale s taj nim rozikrucijanskim drutvom , iji je izvorni osniva moda bio Giordano Bruno. Doista, prema rijeima Frances Yates, Leibniz je bio okruen rozikrucijanskom aurom. Njegova je filozofija sva kako bila proeta rozikrucijanski orijentiranim hermetizmom. Ali, ni je to bio razlog njegova uvenja, niti je zbog toga stekao status koji uiva danas u povijesti zapadne filozofije. Samo nekoliko godina na kon Leibnizove smrti, njegova je misao podvrgnuta racionalistikoj analizi od strane Voltairea, koji ju je u obliku nemilosrdne i zlobne satire iznio u svome djelu Candide. Danas je on poznatiji kao prijezi-

ra vrijedan lik kakvim ga je opisao francuski satiriar, negoli po vla stitim dostignuima. Iako je hermetizam gotovo potpuno nestao s eu ropskoga tla, neku vrstu utoita pronaao je u Engleskoj. Kako je Tridesetogodinji rat prodirao itavu Europu, mnogi su se her metian sklonili u sigurnost Engleske, a nekima su u tome pomogle i Andreaeine Kranske zajednice. Meu uglednim njemakim izb jeglicama bili su i rozikrucijanci poput Prusa Samuela Hartliba, Jana Amosa Komenskog iz Moravske (poznatoga kao Comenius) i Michaela Maiera, lijenika Jakova I i uskoro razvlatenoga Fridrika, rajnskoga elektora-grofa palatina. U Engleskoj su mnogi njemaki prebjezi pronali svoje istomi ljenike i osnovali vie-manje rozikrucijanski orijentirani Nevidljivi koled (Invisible College). Neki lanovi ove ustanove kasnije e postati utemeljiteljima Kraljevskoga drutva. No, englesko je utoite uskoro postalo manje sigurnim negoli se to u poetku inilo. Godine 1642., u zemlji je izbio graanski rat, kojega su mnogi povjesniari smatrali odrazom zbivanja na kontinentu. Graanski je rat u Engleskoj doivio vrhunac uspostavom Cromwellovog protektorata. Strogi je puritanski reim samoprozvanoga izabranika pozatvarao kazalita i zapoeo lov na vjetice, stvarajui tako ozraje koje je hermetikoj magiji bilo nesklono u jednakoj mjeri kao i na kontinentu. No, i unato prevladavajuem puritanskom mentalitetu, hermeti zam je uspio pronai svoje mjesto u engleskoj kulturi. Godine 1650., pojavio se engleski prijevod izvornog hermetikog korpusa, a drugo izdanje objavljeno je 1657. Godine 1651., objavljen je i engleski pri jevod Agrippine De occulta philosophia, kojoj su, godinu dana kas nije, uslijedila i dva rozikrucijanska manifesta. Hermetiku su misao promicali ljudi koji se vezuju uz rano slobodno zidarstvo, kao to su sir Robert Moray i Elias Ashmole. Zastupao ju je i takozvani platoniar iz Cambridgea, Henry More, pod ijim e utjecajem kasnije djelovati i W. B. Yeats i C. G. Jung. Poklonik hermetizma bio je i pjesnik Henry Vaughan, kao i njegov brat blizanac, alkemiar Tho mas. Hermetizmom je proeto i djelo Johna Miltona, koji je prijate ljevao s brojnim engleskim i inozemnim hermetiarima, ukljuujui i Samuela Hartliba. Doista, Miltonova poezija odraava vrstu talismanske magije koju su prije njega prakticirali Sidney i Spenser. Kao to se moe zakljuiti prema gore navedenim imenima, her metizam se sve vie kanalizirao u umjetnost, izdvajajui se iz ostatka

drutvene, religiozne, filozofske i - to je najvanije - znanstvene struje. Obzirom na prevladavajue struje, hermetizam je trpio kritike od strane jednog potpuno novog naina miljenja, koje je na njega gledalo s jednakim neprijateljstvom kao i crkvena dogma nakon sa bora u Trentu, ili spartanska strogost i fundamentalizam puritanskog protestantizma. Ovaj nain miljenja preuzet e oblik skeptinog racionalizma i znanstvenog materijalizma. Njegovo podrijetlo, to je ironino, lei upravo u hermetizmu. Kratko reeno, roditelja e ubrzo razvlastiti i odbaciti vlastito nezahvalno dijete. Znanost, tehnologija i mehanika, koje su izronile iz magije i starog hermetikog jedinstva, sada su poele isticati vlastito pravo na neovisnost i autonomiju, oslobodivi se svoga prijanjega konteksta, i, kao fragmenti, postale samima sebi zakonom. Posljedica je bila fragmentirana stvarnost, a takvom e ostati sve do danas. Kljuna osoba u ovome procesu bio je sir Francis Bacon, barun Verulam i vikont St Albans (1561-1626). Baconov je otac bio civilni sluga u vladi Elizabete I, a majka mu je bila teta Williama Cecila, lorda Burghleya. Sam Bacon pripadao je krugu grofa od Essexa. Godine 1613., za vladavine Jakova I, postao je dravni odvjetnik, a 1618. lord kancelar. Godine 1621., proveo je kratko vrijeme u zatvoru zbog mita i korupcije. Baconova je misao ukorijenjena u hermetizmu, kao to je i njego va orijentacija ostala sutinski hermetika. Bio je vatreni zagovornik uenosti, koji je sanjao o sastavljanju enciklopedijske zbirke cjelo kupnoga znanja. Neki njegovi stavovi odravaju Agrippinu misao, ali i utjecaj rozikrucijanskog hermetizma. The New Atlantis (Nova Atlantida), Baconova alegorijska utopijska idila objavljena posthumno, 1627. godine, oigledno je bila nadahnuta Andreaeinim Christianopolisom. U njoj je opisano idealno drutvo na jednom pacifikom oto ku, kojim vlada skupina uenih ljudi koji sebe nazivaju Drutvom Salomonove Kue. Ovi inicirani nose na glavi bijele turbane s crven im kriem. Pravila koja ureuju njihov svijet istovjetna su onima to ih navode rozikrucijanski manifesti. Peat im je takoer slian rozikrucijanskom. U drugim pogledima, meutim, Bacon se odvojio od hermetiz ma. Iako je korijen njegove misli leao u hermetizmu, Bacon se jasno ogradio od onoga to je smatrao njegovim ekstremnijim i subverzivnijim manifestacijama. Namjerno se ogradio od konvencionalne pre dodbe o renesansnim magovima, osuujui openito magiju, kao i

alkemiju. Posebno je kritizirao Paracelzusa te arobnjake-matematiare i njihove mistine dijagrame, aludirajui, tako, na Johna Deeja. Umjesto hermetikog zahtjeva za harmoninim odnosom izmeu ovjeka i prirode, Bacon je naglaavao potrebu ovjekove dominacije i gospodarenja nad prirodnim svijetom - oznaivi time prirodu sutinski zlom i nepreporoenom, koju je. stoga, trebalo ukrotiti. Zbog ovoga je stava uivao simpatije puritanskih snaga koje su tada jaale u Engleskoj. Bacon je odbacivao metafiziku i kozmoloku pekulaciju, dre i da filozofska metoda mora dokazati svoju korisnost. Ovo na glaavanje korisnosti, pomaknulo je njegov intelektualni fokus s do tadanje hermetike sveukupnosti na njezine odvojene i razliite komponente, a posebno na one koje su se mogle konkretno primije niti na poboljanje ovjekova stanja. Sveza izmeu makrokozmosa i mikrokozmosa bila je prekinuta, a sva je panja usmjerena na mikrokozmos i njegove sastavne dijelove. Podruje promatranja suzilo se na metodologiju koja je samoj sebi bila svrhom, i koja je, u obliku eksperimenta, nastojala ustanoviti zakone uzroka i posljedica. Upra vo ovdje lei sjeme kasnijeg britanskog empirizma. Kao posljedica, fokus znanstvenog i filozofskog propitkivanja pomjerio se sa sinteze na analizu. Metodom analize posluio se i Isaac Casaubon, prilikom datira nja hermetikih tekstova, objavljenih 1614. godine. Casaubon (15591614) je bio vicarski protestant i u svoje vrijeme jedan od najugled nijih poznavatelja grke misli, koji je 1610. godine migrirao u Englesku, gdje je zadobio potporu i simpatije od strane Jakova I. U ti jeku brojnih napada na katoliku uenost, Casaubon je proveo de taljnu tekstualnu analizu hermetikih knjiga, usporeujui u njima sadrane podatke, navode raznih autora, kao i rjenik i stil. Njegovo ga je istraivanje dovelo do zakljuka kako hermetiki korpus barem u onome obliku u kojemu je tada postojao - datira iz, otprilike, prvoga stoljea poslije Krista. Pri tome nije pokuavao osporiti mogunost postojanja osobe poznate kao Hermes Trismegistus, koji je bio Mojsijev suvremenik ili, pak, njegov prethodnik. Ali, ukoliko je Casaubonovo datiranje tono, tada je Hermes Trismegistus morao ivjeti mnogo kasnije, jer se u protivnom knjige koje mu se pripisuju uope ne bi mogle smatrati njegovim djelom. Neki hermetian, poput Roberta Fludda, nisu pridavali znaaj Casaubonovim zakljucima. Kada se 1650. godine pojavio prvi en-

gleski prijevod hermetikoga korpusa, neki su ga krugovi prihvatili kao najstariju zbirku tekstova na svijetu, koja prethodi ak i Starom zavjetu. Openito uzevi, meutim, mnogi znanstvenici, od Casaubonova vremena do dananjih dana, smatraju njegovo datiranje viemanje ispravnim. Priznaje se da su korijeni hermetikog korpusa izgubljeni u maglama vremena. No, u obliku u kojemu je danas poznat, ini se kako sam hermetiki korpus doista potjee iz prvih stoljea kranske ere; a djela koja se pripisuju Hermesu Trismegistusu danas se smatraju kompilacijom brojnih autora. Kao posljedi ca Casaubonova istraivanja, hermetiki su tekstovi izgubili uzvie ni status koji su uivali zbog svoje navodne drevnosti. Budui da su lieni boanskoga autoriteta, vie nisu posjedovali onu neoborivu vjerodostojnost i proroansku snagu kakvu su imali biblijski tekstovi. Naprotiv, od sada ih se moglo podvrgnuti propitkivanju i kritici, jed nako kao i djela Aristotela i Platona. Ukratko, hermetiki je korpus sveden na status jednog od mnogih postojeih sustava misli. Bacon je zagovarao specifinu metodologiju koja se sutinski suprotstavljala hermetizmu, naglaavajui vanost razdvajanja stvar nosti na njezine sastavne dijelove, a na tetu cjeline, te istiui pred nost analize, empirizma i mjerljivog dokaza. Iako to nije uinio svje sno niti namjerno. Casaubon je uinkovito primijenio Baconovu metodologiju u svojoj kritici hermetikog korpusa. No, intelektualna protustruja koja e hermetizam potpuno odstraniti iz zapadne misli, nai e svoje utjelovljenje u Reneu Descartesu (1586-1650), koji se openito smatra jednim od otaca moderne filozofije. Upravo je u Descartesu, vie negoli u bilo kojem drugom misliocu, ukorijenjen mentalitet koji je oblikovao na dananji svijet. Kartezijanska e misao najaviti revoluciju u zapadnoj svijesti, jednako duboku kao ona koju je pokrenula renesansa. Ona e zapadnu civilizaciju odvesti u takozvano Prosvjetiteljstvo, ili Doba razuma. Poput Bacona, i Descartes je bio zaokupljen empirijskom meto dologijom; njegovo najznaajnije djelo nosi naslov Rasprava o meto di. No, i Descartesova je misao, poput Baconove, bila ukorijenjena u hermetizmu. Unato svome jezuitskom obrazovanju, Descartes je i sam priznao kako je, budui da ga nije zadovoljavalo nastavno gra divo, itao sve knjige o okultnim i malo poznatim znanostima koje bi mu dole pod ruku. I Descartesa je snano privlaio rozikrucijanizam, ili barem ono to je o njemu znao. Godine 1623., na pari kim su se ulicama pojavili plakati koji su navjetavali skori dolazak

Brae Ruina kria, koji e, kako je obeano, pouavati bez pomoi knjiga, omoguiti ljudima da govore svim jezicima i odvratiti ih od grijeha smrti. Meu pobonim kranima, kao i u njihovim institucijama, zavladala je histerija, ba kao da je sam Antikrist najavio svoj dolazak. Zapoeo je frenetini lov na vjetice, tim vie to je ovoga puta neprijatelj bio nevidljiv U to je vrijeme Descartes sudjelovao u borbama u srednoj Europi na strani katolikih snaga protureformacije. Stigao je u Pariz s namjerom da zatrai pris tup u neuhvatljivo rozikrucijansko bratstvo. Prema vlastitom priz nanju, Descartes nikada nije pronaao nijednog rozikrucijanca, iako je uskoro i sam bio optuen kao takav. Na ovakve je napade odgo varao pozivajui se na svoju vidljivost. Glasine o njegovu rozikrucijanstvu i dalje su ga pratile, no naslijee kartezijanske misli samo je po sebi dostatno za njihovo odbacivanje. U svojoj Raspravi o metodi, Descartes se proglasio dovoljno uen im da ne bude zaveden obeanjima jednog alkemiara ili predvianji ma jednog astrologa, prijevarama arobnjaka ili varkama i smicalica ma svakoga tko smatra da zna vie nego to doista zna. Poput Bacona, zagovarao je oblik empirijskog racionalizma. U filozofiji je traio iste sigurnosti i vidljive dokaze kakve ih prua geometrija ili matematika. Odbacujui sve manifestacije iracionalnog, vjerovao je kako racionalni intelekt treba biti vrhovni arbitar i sudac stvarnosti nije, meutim, bio svjestan kako je vjera u supremaciju intelekta u kra jnjoj liniji jednako iracionalna kao i svaki drugi oblik vjerovanja. Cogito ergo sum, Mislim, dakle, jesam. Ta je uvena, toliko esto citirana reenica, postala ugaonim kamenom kartezijanske mis li. Namjerno ili ne, ona se shvaala isuvie doslovno. U stoljeima koja su uslijedila, ovjek Zapada poistovjetit e se sa svojom sposob nou miljenja, sa svojom sposobnou racionalizacije. Sve ono to se nije moglo podvrgnuti kvantifikaciji i analizi od strane racional nog intelekta smatralo se irelevantnim, ako ne i iluzornim. Sve ono to lei s onu stranu ovjekovih moi intelektualizacije - njegove emocije, intuicija, snovi, numinozna iskustva, izmijenjena stanja svi jesti, susreti s domenama koje e kasnija psihologija nazvati nesvjes nim - sve je to smatrano beznaajnim, drugorazrednim, sporednim ili nepostojeim. Neprihvatljivo je bilo svako znanje osim onoga kojega je izvor u razumu, a samo ono podruje istraivanja koje je omo guavalo empirijsku mjerljivost bilo je dostojno panje. Kartezijanska je misao uskoro zadominirala engleskim Kraljev-

skim drutvom, iji su najraniji lanovi, poput Bacona i Descartesa prije njih, bili poklonici hermetizma kojega su se kasnije (barem u javnosti) odricali. Tijekom Graanskog rata i Cromwellova protek torata, brojni su se ueni pojedinci - rozikrucijanski orijentirani pre bjezi s kontinenta, kao i Englezi poput Johna Wilkinsa, Roberta Boylea i Christophera Wrena - poeli vie-manje redovito okupljati u neformalnim organizacijama. Postojao je, primjerice, Nevidljivi ko led i skupina koja se sastajala u Gresham Collegeu, kojega je pe deset godina ranije u Londonu osnovao sir Thomas Gresham, bogati elizabetinski trgovac, poznat jo i kao osniva Kraljevske trgovake komore. Krug iz Gresham Collegea imao je svoje pristalice i u Oxfordu. Ove su se organizacije posvetile istraivanju tada jo ne jasne granice izmeu hermetizma i znanosti. Upravo e iz njihovih redova izroniti osnivai i izvorni lanovi Kraljevskog drutva. Godine 1660., zavrilo je razdoblje Cromwellova protektorata, te je obnovljena monarhija u osobi Karla II, koji se iz progonstva vratio u Englesku. U studenom iste godine, u Gresham Collegeu slubeno je osnovano ueno drutvo. U srpnju 1662., ono je dobilo kraljevu zatitu i prozvano Kraljevskim drutvom. Meu njegovim osniva ima bili su i sir Robert Moray, John Wilkins, John Evelyn, John Aubrey, Robert Boyle i Christopher Wren. Drutvo je brojalo 115 lanova, od kojih su nekolicina, poput, primjerice, Ashmolea a kasni je najvjerojatnije i Wrena, bili i slobodni zidari. Neke od navedenih osoba, kao to su Moray i Ashmole, bili su hermetike orijentacije. Meutim, gledajui u cjelini, Kraljevsko je drutvo bilo sklono ignoriranju, ako ne i odbacivanju hermetizma, prigrlivi empirijski racionalizam Bacona i Descartesa. Ovo je usko ro preraslo u novu i sve dogmatiniju ortodoksiju znanstvenog mate rijalizma, u kojemu za hermetiku misao vie nije bilo mjesta. Ta je ortodoksija postala toliko kruta da su pojedinci koji su zadrali in teres za hermetizam bili prisiljeni drati ga u tajnosti. Jedan od njih bio je i Robert Boyle, ije je uranjanje u alkemiju i hermetiku misao tek odnedavna izalo na vidjelo. Svoja je istraivanja provodio u tajnosti, a njihove je rezultate biljeio sluei se zamrenim iframa. U javnosti, kao i u svojim odnosima s Kraljevskim drutvom, uzdi zao je Bacona i zagovarao empirijski racionalizam, kritizirajui al kemijske tekstove i obznanjujui svoj neprijateljski stav spram her metike doktrine. Upravo ga je ovakvo javno deklariranje svojih stavova obiljeilo u oima njegovih suvremenika kao i kasnijih na-

rataja. Njegove tajne hermetike studije i opiti bili su, kao i sam hermetizam, marginalizirani kao znanstveno nevjerodostojni. Tolika je bila mo nove ortodoksije - konformizam je bio nunost. Tijekom druge polovice sedamnaestog stoljea, izbijali su spora dini sukobi na rubnim podrujima Europe - protiv Turaka na isto nim granicama habsburkoga kraljevstva, u Skandinaviji, izmeu Francuske i panjolske na Pirenejima, izmeu Engleske i Nizozem ske, a zatim Engleske i Francuske na moru, te izmeu snaga Jakova II i Williama Oranskog u Irskoj. Meutim, znatno oslabljen Tridese togodinjim ratom, vei je dio Europe uivao u razdoblju relativnog mira. Osim u Irskoj, gdje je bila vezana uz dinastike sporove, presta la je ak i borba izmeu katolianstva i protestantizma, od kojih je svaki uvrstio svoj poloaj na vlastitom teritoriju. Ali, nastavljena je filozofska borba, izmeu dva suprotstavljena naina miljenja, dvije suprotstavljene tradicije, dvije suprotstavljene orijentacije. Ova e borba, kao i njezin ishod, odluno utjecati na svijet kakvim ga pozna jemo danas. Nai suvremeni stavovi o znanju i stvarnosti ukorijenjeni su, zapravo, u sukobu izmeu sutinski hermetike perspektive i em pirijskog racionalizma novog znanstvenog materijalizma. Osim u umjetnosti, borba je bila prilino jednostrana, te se u glavnoj struji razvoja zapadne kulture hermetizam sve vie margina lizirao. No, nevelik se broj pristalica hermetizma jo uvijek drao tradicije renesansnih maga. Platoniar iz Cambridgea, Henry More, na primjer, ostao je vjeran hermetikom postulatu o meupovezanosti svih dijelova stvarnosti kao jednom, sveobuhvatnom jedinstvu, za ije je razumijevanje bilo potrebno jednako cjelovito i sveobuhvatno znanje. Sve su discipline bile meusobno povezane, jednako kao i stvarnost na koju su se odnosile; sve discipline bile su neraskidivo vezane jedna uz drugu, stapajui se i proimajui. Kako bi se spoz nale tajne ljudskoga tijela, trebalo je spoznati prirodu kozmosa u ko jemu to tijelo opstoji i ijim je sastavnim dijelom; nuno je bilo razumjeti prirodu ljudskoga uma, duha i due. ovjek je promatran kao jedna stanica veeg organizma - ukratko, kao mikrokozmos u kojemu je bio sadran itav makrokozmos. A takozvano lateralno miljenje, koje se danas smatra revolucionarnim i inovativnim pris tupom, u hermetikoj je tradiciji smatrano normom. Hermetika je tradicija iznjedrila vlastito buntovno edo, racio nalizam, empirijsku metodu, odnosno, znanstveni materijalizam Bacona i Descartesa. Podjarmljeno od strane ovoga novog pristupa, her-

metiko je jedinstvo razbijeno u beskrajno mnotvo manjih dijelova, od kojih je svaki postao odvojenom i autonomnom disciplinom, odvojenom i autonomnom sferom istraivanja. Domene znanja koje su nekada bile tek lokvama, sada su postale bunarima bez dna u koje je istraiva mogao uranjati itav svoj ivotni vijek, a esto se u nji ma i utopiti. Sveza izmeu razliitih podruja znanja postajala je sve krhkija, dok se, konano, nije potpuno prekinula. Renesansni kon cept enciklopedijskog znanja ustupio je mjesto itavom spektru specijalizacija, pri emu se svaka sve vie odvajala od drugih. Inte graciju je zamijenila fragmentacija. Sintezu je zamijenila analiza analiza toliko zatrovana vlastitom sposobnou seciranja, da je izgu bila sposobnost sastavljanja onoga to je rastavila. Organizam je zamijenjen mehanizmom. Kozmos se promatrao kao neka vrsta stro ja, ogromni satni mehanizam, automat kojeg je konstruirao neki boanski arhitekt ili, moda, inenjer. Tako se i ovjek poeo proma trati u slinom mehanicistikom kontekstu, kao skup dijelova od ko jih su mnogi - poput automobilskih dijelova - bili zamjenjivi. Potkraj sedamnaestog i poetkom osamnaestog stoljea, jedan je ovjek uinio vlastiti pokuaj pomirenja hermetike i kartezijanske misli. Bio je to sir Isaac Newton. Danas se, naravno, na Newtona gle da kao na znanstvenika - doista, kao jednog od otaca moderne zna nosti. Pa ipak. sam Newton ne bi se u potpunosti sloio s takvom kvalifikacijom. Sebe je vidio ne samo kao prirodnoga filozofa znanstvenika - ve i kao filozofa u irem i tradicionalnom smislu te rijei, kao 'ljubitelja mudrosti'. Newton je bio filozof specifino hermetike orijentacije, koji je znanost smatrao, jednostavno, pri rodnom filozofijom. Znanstvena dostignua koja se danas vezuju uz Newtona, predstavljaju, zapravo, samo dio - i to, po njegovu milje nju, manje vaan dio - njegova ivotnog djela. Broj njegovih znan stvenih radova nadmauje koliina materijala koji se odnosti na alkemijska istraivanja, proroanstva, teoloka promiljanja, studije o arhitekturi i dimenzijama Salomonova hrama te genealogiji staro zavjetnih izraelskih kraljeva. Prema jednom Newtonovu biografu, zanimljivo je...da su Newtonove studije o astronomiji, optici i mate matici obuhvaale samo mali dio njegovog vremena. U stvari, velik je dio svojih umnih moi posvetio povijesti crkve, teologiji, kro nologiji drevnih kraljeva, proroanstvima i alkemiji. Za Newtona, kao i za Agrippu i Paracelzusa, filozofija je obuhvaala itav spektar ljudskoga znanja i aktivnosti; a ista je znanost, kojoj je dao toliko

znaajan obol, za njega leala u mnogo irem i obuhvatnijem kontek stu. Izvui je iz toga konteksta i promatrati kao autonomnu disciplinu bila bi glupost i pogreka koja za sobom povlai moralnu odgov ornost i krivnju za sakaenje vie istine za kojom je sam tragao. Pa ipak, upravo se to i dogodilo. Ako je Newton bio hermetiar koji je naglaavao uzajamnu povezanost svih stvari, njegovi su sljed benici bili kartezijanci, pobornici metode analize koja je sve vie postajala racionalistika i ograniena, udaljavajui se od izvorne sveukupnosti to ju je zagovarao njihov mentor. Nastojali su ak za takati odreene aspekte njegovog djela koji nisu udovoljavali novim znanstvenim kriterijima. Kada je 1727. godine Newton umro, njego va su neznanstvena djela - ukljuujui alkemijske tekstove oznaena nepodobnima za tiskanje i skrivena od oiju javnosti. Svjetlo dana ugledali su tek dva stoljea kasnije. Godine 1936., Newtonovi su potomci na aukciji u Sothebyju izloili neke od njego vih neobjavljenih tekstova. Ukupno 121 tekst odnosio se na alkemiju i hermetiku misao. Osim brojnih alkemijskih i hermetikih tekstova, katalog aukcije sadri i 162 stranice rukom pisanih dodataka. Nakon aukcije 1936. godine, znanstvenicima je po prvi put omoguen potpuni pristup i pravi uvid u Newtonove hermetike in terese. Bilo je to zapanjujue otkrie. Prvi komentator koji je objavio ovo do tada nepoznato djelo bio je John Maynard Keynes, kasniji lord Keynes, zakljuivi kako su Newtonovi najdublji osjeaji bili okultni, ezoterijski, semantiki... Prema Keynesu: Newton nije bio prvak do ba razuma, ve posljednji arobnjak... Keynes dalje obrazlae: Zato ga nazivam arobnjakom? Zato to je itav svemir i sve to se u njemu nalazi promatrao kao zagonetku, kao tajnu koja se moe razotkriti istom milju i mistinim kljuevima koje je Bog rasuo po svijetu, kako bi ezoterijskom bratstvu omoguio neku vrstu filozofske potrage za blagom. Vjerovao je da je dio tih kljueva sadran u nebesima i konstituciji elemenata... ali i u odreenim tekstovima i predaji koju su prenosila braa u nepreki nutom lancu jo od vremena zagonetnog otkrivenja u Babilonu. Svemir je smatrao kriptogramom Svemoguega... istom milju, vjerovao je, i koncentracijom uma, iniciranom e se razotkriti zagonetka. Prema rijeima jednog kasnijeg komentatora: Sa sigurnou se moe rei da su unato svemu Newtonova pro miljanja o alkemiji bila vrsto utemeljena, te da on sam nikada ni-

je posumnjao u njihovu ispravnost, a u odreenom se smislu cjelokupno njegovo djelo nakon 1675. godine moe smatrati dugotrajnim nastojanjem ka ujedinjenju alkemije i mehanike filozofije. Jo jedna knjiga o Newtonu koju je napisao Michael White, a nosi prigodan naslov Posljednji arobnjak (The Last Sorcerer) po dastrijet e dokaz koji svjedoi ne samo o Newtonovu uranjanju u alkemiju, ve i u hermetiku magiju. Takva je bila ona strana Newtonove osobe koju su njegovi neposredni sljedbenici nastojali prikriti kao nespojivu s njihovom vlastitom kartezijanskom orijentacijom. U godi nama koje su uslijedile nakon njegove smrti, nastavili su sa skvrnavljenjem njegova imena i djela. Iskrivljena je slika njihovog mentora uskoro postala opeprihvaena. Manje od jednog stoljea kasnije, Newtonovo je ime ve bilo vrsto ustanovljeno kao jedno od onih koja su obiljeila Doba razuma. Tako je njega (kao i Rousseaua) Blake neo pravdano smatrao arhi-zloincem, ubojicom vie istine, do sljepila za trovanog vjerom u vlastiti nadmoni intelekt: Rugajte se, Voltaire, Rousseau, Rugajte se; zalud galama. Uz vjetar pijesak bacate, Vjetar ga otpuhuje k vama. I svako zrnce Dragulj biva, U zracima boanskim sjaje; Otpuhnuto, slijepi rugaa, Izraelu pute obasjaje. Demokrita su svi Atomi I Newtonova Svjetlost u svakoj asti Pijesak na alu Mora crvenoga Gdje atorje Izraela blijeti. Naravno, Blakeova je vizija bila karakteristino hermetika, pretpostavljajui mreu istovjetnosti koje povezuju mikrokozmos i makrokozmos: Vidjeti Svijet u Zrncu Pijeska, Nebo u divljem Cvatu, Drati Beskraj na dlanu ruke I Vjenost u jednome satu ... U Blakeovo je vrijeme hermetizam ve pronaao pribjeite u umjetnosti. Kako su racionalizam, empirizam i znanstveni materijali zam uvelike vladali zapadnom civilizacijom, to je utoite postalo jednim od malobrojnih svoje vrste. Tako se izmeu umjetnosti i znanosti otvorio jaz koji e kulminirati u onome to C. P. Snow nazi va Dvjema kulturama.

11
FRAGMENTACIJA STVARNOSTI
Newtonovo je vrijeme hermetika predodba stvarnosti sveobuhvatna i ujedinjujua - jo uvijek bila odriva. Od ta da se, meutim, svijet uvelike promijenio. Svijet kakvog poz najemo danas jest onaj u kojemu je razum izgradio moralne sustave odreene drutvenom korisnou. Ovaj je svijet proizvod tako zvanog Prosvjetiteljstva ili Doba Razuma. Otkako je poetkom osamnaestoga stoljea trijumfirala kartezijanska misao, zapadna je civilizacija odbacila sintezu u korist ana lize, organizam u korist mehanizma. Kao jedna od posljedica ovakve prakse bilo je mnoenje specijalizacija i tome svojstvena fragmen tacija. Umjesto jednog, sveobuhvatnog naela koje znaenje pridaje sveukupnosti ljudske aktivnosti, postojalo je mnotvo suprotstav ljenih naela koja su meusobno ratovala borei se za svoju premo i sljedbenike. Svaka od suprotstavljenih sfera znanja postala je samoprozvanom disciplinom. Svaka disciplina predstavlja neku vrstu kulta, kojemu na elu stoji njegovo vlastito sveenstvo, i upravlja nji me prema vlastitoj teologiji. Umjetnost, znanost, psihologija, soci ologija, povijest, ekonomija, politika i religija - kao i brojne, esto suprotstavljene denominacije unutar svake od njih - imaju vlastito visoko sveenstvo koje zastupa neku visoko specijaliziranu dogmu. Svako sveenstvo ima vlastite misterije, zaodjevene zbunjujuom terminologijom, nedostupne za svakoga osim za inicirane; a poput svakog sveenstva, mora tititi svoje vlastite interese pri emu svi heretici bivaju ekskomunicirani.

Za ovjeanstvo koje traga za smislom, svrhom i vodstvom u svome postojanju, posljedica svega je zbunjenost. Danas smo sue ljeni sa zapanjujuim mnotvom suprotstavljenih apsolutnosti, od kojih svaka dri da upravo ona posjeduje odgovore i inzistira na

vlastitom idiosinkratskom tumaenju stvarnosti. Kemija, biologija i fizika - kao i razliite kombinacije istih - istiu svoje pravo na ko nanu istinu. S druge, pak, strane, organizirana religija, a posebice njezini fundamentalistiki oblici, istie vlastiti naslov kao nositelja te istine. To ini i sociologija. To ini i psihologija. To ini politika, pa konano i svi izmi koji su probujali u posljednjih stotinu i pedeset godina - marksizam, maoizam, faizam, kapitalizam, monetarizam, kao i svi ostali. Pred ovakvom gomilom meusobno neprijateljskih i esto is kljuivih zahtjeva za priznanjem legitimnosti, postavlja se pitanje kako pojedinac moe donijeti inteligentu odluku o tome uz koju e stranu pristati - posebice ako uzmemo u obzir da je potpuni uvid one moguen, te se od nas oekuje da svoj izbor izvrimo na temelju po vjerenja. Stoga smo skloni izabrati onu stranu koja nam se ini naj sigurnijom i koja od nas zahtijeva minimum predanosti i najmanji rizik. Naalost, ta e se strana pokazati i najmanje relevantnom. Veina je ljudi danas, primjerice, spremna prihvatiti, na temelju sli jepe vjere, da su oni sami, kao i svemir koji ih okruuje, sastavljeni od molekula, molekule od atoma, a atomi od protona, neutrona i elek trona, koji su, pak, sastavljeni od bezbroj manjih estica. Ne razumi jevajui u potpunosti koncept svjetlosne godine, veina je ljudi is to tako spremna vjerovati da je, na primjer, Sirius udaljen od zemlje tono odreeni broj svjetlosnih godina. No, kako nam taj neupitni in vjere pomae da ivimo svoje ivote, donosimo odluke, pre poznajemo bilo kakav smisao, svrhu ili vodstvo u naem postojanju? Kako nam takav in vjere pomae da odredimo smjer svojih ak tivnosti ili uspostavimo moralni okvir, etiki imperativ i hijerarhiju vrijednosti? to se svega toga tie, ivimo ivotom koji je austrijski romanopisac Robert Musil opisao kao relativnost perspektive na ru bu epistemoloke panike.

Racionalna filozofija
Fragmentacija znanja koja je zapoela s Baconovom i kartezijanskom milju, svoj je vrhunac doivjela u osamnaestom stoljeu. S po sebnim je ushitom promicana u Francuskoj, gdje je svoj izraz pronala u djelima filozofa kao to su bili Montesquieu, Diderot i, iz nad svega, Voltaire. U Engleskoj su je zagovarali filozofi poput

Davida Humea (1711-1776), ija je Rasprava o ljudskoj prirodi nosi la podnaslov Pokuaj primjene eksperimentalne metode rasuivanja na pitanja morala. Knjievnici poput Popea i Swifta, Addisona i Steelea, uinili su racionalizam vodeim naelom ak i u umjetnosti, prihvaajui razum kao vrhovnog jamca naega znanja. Formalizirani skepticizam proglaen je vrhunskim intelektualnim dometom; domiljatost, kao puka modana vjeba, cijenila se vie od iracional ne, a time i sumnjive sposobnosti imaginacije. Potkraj stoljea, taj je stav promicao najutjecajniji pisac svoga vremena, Samuel Johnson. Osim to se uvukao u umjetnost, racionalizam je pronaao svoj put i u organiziranu religiju, gdje je poprimio oblik deizma. Prema deistikoj teoriji, Bog se, stvorivi kozmos, iz njega povukao, osta vivi ovjeka neka nastanjuje, tumai i istrauje domenu kojom je sa da sam suvereno vladao. Meutim, ova se domena nije promatrala kao sveobuhvatni ivi organizam u kojemu je, prema Agrippi i Paracelzusu sve bilo u uzajamnoj svezi. Naprotiv, bio je to kozmiki me hanizam, golemi stroj koji se analizom mogao rastaviti na svoje sas tavne dijelove; taj je proces rastavljanja poprimio takve razmjere da se gotovo uope nije postavljalo pitanje na koji bi se nain ovaj stroj mogao ponovno sastaviti. Za Descartesa, ak su i biljke i ivotinje bili puki mehanizmi. Kao to je za sat prirodno da pokazuje vrijeme s pomou svoga mehanizma, izjavio je on, tako je posve prirodno za drvee da donosi plodove. Za njegove sljedbenike, ovjekova je dunost bila rastavljati drvo kao da se radi o satnom mehanizmu, ne bi li razumjeli njegovu prirodu. Tako su deisti nastojali uspostaviti ovjekovo vrhovnitvo nad prirodom - i, slijedom takvoga poloaja, njegovo pravo da je iskoritava. Poput pobonih predrenesansnih krana, za deiste je ovjek bio odvojen i razliit od prirode. Za krane prije renesanse, njegova je odvojenost proizlazila iz njegova duha. due i injenice da je priroda bila neotkupljena, odnosno, nepreporoena. Za deiste, ovjekova je odvojenost bila posljedica snaga njegovog racionalnoga uma koje su prirodu mogle podvrgnuti svojoj volji. Isto tako, poput predrene sansnih krana, deisti su se pozivali na Bibliju koja im je dala man dat za iskoritavanje prirodnih bogatstava: Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim ivim stvorovima to puze po zemlji! Biblijska predodba o prirodi oslobodila je ovjeka iz naturalistikih okvira grke religioznosti i filozofije i time sankcionirala

tehnoloki razvitak ... i ovjekovu vlast nad prirodom. Iako Bibilija ne podastire mehanicistiku sliku svijeta, ona je, zbog i njenice da ta slika implicira de-deifikaciju prirode, njoj slina. Ovime su uklonjene prepreke koje je postavljala takva deifikacija i uinile ovjeka ne samo sposobnim da se natjee s prirodom, ve i dunim da to ini. Vie nije bilo nikakvih zabrana niti ogranie nja, a numinozna, sveta priroda, vie nije postojala. Tijekom devetnaestoga stoljea, pukotine i rascjepi u onome to se nekada smatralo jedinstvenim pristupom znanju postali su jo akutniji, jo izraeniji i sada ve nepopravljivi. Darwinova je misao stavila znanost u naizgled nepovratnu i nepomirljivu opoziciju orga niziranoj religiji, a u mnogim pogledima i humanistikoj tradiciji. U osvit darvinizma, agnosticizam, kakvog su zagovarali Thomas Hu xley i Herbert Spencer, postao je ne samo uglednim, ve i modernim svjetonazorom. Pa ipak Darwin nije bio jedini nesvjesni instrument fragmentacije. Brojni su socijalni filozofi, poput Marxa i Engelsa, svojim racionalizmom sveli cjelokupnu ljudsku aktivnost na jednos tavni mehanizam kojim upravljaju drutveni i ekonomski zakoni. Istim se racionalizmom vodio i Freud u svojoj psihologiji, uzdiui istraivanje ljudskoga uma na razinu znanosti, dok je ak i ona nevidljiva dinamika psihe postala tek strojem. Godine 1959., engleski je pisac, znanstvenik i politiar C. P. Snow objavio svoje znaajno djelo pod naslovom Dvije kulture (The Two Cultures). Snow je zakljuio kako se zapadna civilizacija polari zirala izmeu dva naina miljenja, dva sustava vrijednosti, koji vie nisu mogli meusobno komunicirati. S jedne strane, dri Snow, stoji pisana tradicija, koja ukljuuje umjetnost, religiju, imaginaciju i sve ono to je ukorijenjeno u iracionalnom; s druge strane nalazi se mentalitet znanosti i znanstvene metodologije. No, Snow nije bio ni veliki umjetnik, niti osobito dubok mislilac; situacija je bila mnogo sloenija od tumaenja koje je mogla ponuditi njegova jednostavna dihotomija. Vie nisu postojale samo dvije, ve mnotvo kultura. Svaka od njih, kao to smo ve spomenuli, razvila je vlastitu termino logiju, vlastitu frazeologiju i argon. Ono to je u poetku bilo samo rjenikom, pretvorilo se u istinsku teologiju upotpunjenu prateom dogmom. Mjerenje je, ako ga uzmemo kao jedan oigledan primjer, u kraj njoj liniji proizvoljno. Podjele prostora i vremena - na centimetre i

kilometre, ili minute, sate i godine - sutinski su arbitrarne. One su samo izumi ljudskoga uma koji oznaavaju sasvim neopipljive i ne vidljive stvarnosti. Kao posljedica tih izuma, sutinskom je kaosu na metnut red, ime je ljudskom drutvu omogueno uinkovitije djelo vanje. Ali, svi mi znamo da, na primjer, vrijeme koje pokazuje ura ima vrlo malo veze s drugim vrstama vremena. Nutarnje vrijeme vrijeme kao izravno iskustvo ljudskoga uma - nema nieg zajedni kog s vremenskom podjelom satnoga mehanizma. Ako ga provede mo aktivno ili u zabavi, jedan sat proletjet e kao nekoliko minuta. U adolescenciji i mladosti, godina moe biti beskrajno duga i dosadna. Meutim, kako ovjek stari, desetljee moe proi za tren, a kalendar postati samo maglovitom slikom. Mjerenje - kao podjela vremena i prostora na odreene jedinice - jest, dakle, samo pogodnost, ali ne i istina, a svakako ne Apsolutna Istina, iako se s njome esto brka. Svjetlosne godine i nano se kunde nemaju nikakva znaenja osim onoga koje im pripisuje ljuds ki intelekt. Naravno, takve su konvencionalnosti stare koliko i sama civilizacija i nune za uinkovito obavljanje ljudskih djelatnosti. Tako smo izmislili novac, navodno da bismo oznaili nevidljivu i ne opipljivu kvalitetu vrijednosti. Pa ipak, svjesni smo da novanica od pet funti ili pet dolara ima sasvim drukiju vrijednost u Africi ili Aziji od one koju posjeduje u Europi ili Sjevernoj Americi - a da u pros transtvima Antarktika nema ba nikakve vrijednosti. Isto tako, svjes ni smo da e ono to na jednom kraju svijeta predstavlja pravo bogat stvo negdje drugdje biti pukom sirotinjom. Na kraju dolazimo i do samoga jezika. Rijei svakako ne pred stavljaju Apsolutnu Istinu. Njihova znaenja mogu varirati ak i unu tar istoga jezika. U drugim jezicima one ne moraju znaiti nita ili je, pak, njihovo znaenje potpuno razliito. Tako je, primjerice, prema jednoj esto prepriavanoj, pa moda i apokrifnoj prii, Rolls Royce predstavio njemakom tritu svoj Silver Mist, ne uvidjevi pri tome da Mist na njemakom znai drek. S razvojem specijalizacija, uvoenjem novih rijei i pojmova, iz graeni su koncepti, koji su u poetku smatrani samo prigodnim na inima izraavanja odreene injenice, da bi kasnije bili prihvaeni kao istine, kao opipljive i mjerljive aksiomatske stvarnosti. Kao pri mjer mogli bismo navesti Edipov kompleks Freudove psihologije, ili, pak, klasnu borbu, proletarijat i marksistiku Historiju.

Mogli bismo navesti i demokraciju na koju se poziva suvremena politika, iako mnoge demokratske vlade vre vlast i nad njima suprotstavljenom veinom. Spomenimo, konano, i sada vrlo popu laran feel-good faktor, kojega toliko uzdiu navodno obrazovani politiari i novinari kao da se radi o nekoj vrsti drutvenoga Grala ko ji se moe definirati s jednakom preciznou kao i uspon ili pad cije na robe. Obzirom na podruje na koje se odnose, svi se ovi izmiljeni izrazi tretiraju kao istine, pa ak i kao vidljive injenice.

Skrovite hermetizma
to se, tijekom procesa fragmentacije, dogodilo s hermetizmom, nje govom vizijom sveproimajuega jedinstva - vizijom koja je u vri jeme renesanse gotovo doivjela svoju aktualizaciju u praksi? to se dogodilo s glavnim kustosima hermetizma - magovima ili arob njacima koji su slijedili tradiciju Agrippe i Paracelzusa ili njihova mitologiziranog avatara, Fausta? Prema ortodoksnim povjesniarima, kao i opeprihvaenom miljenju, povijest Fausta i hermetizma, koja je tri i pol stoljea obiljeavala glavnu struju zapadne kulture, dege nerirala je u marginalni fenomen, u povijest takozvanog ezoterizma. A ezoterizam je. kako se smatra, bio naputen od strane Pro svjetiteljstva i znanstvene revolucije. Kao to smo ranije spomenuli, hermetizam je nadivio rene sansu, ali se sve vie marginalizirao, dok je njegovim pristalicama oduzet svaki znaaj i ugled. U oima ortodoksnih povjesniara, istin ski nasljednici Agrippe i Paracelzusa nisu bili pojedinci, ve zajed nice koje su isticale svoje pravo na to naslijee. Tajno drutvo zami jenilo je usamljenog maga i preuzelo njegovu tradiciju. Iako se to ne rado priznaje, u poetku su tajna drutva poput, primjerice, rozikrucijanaca iz sedamnaestoga stoljea ili ranog slobodnog zidarstva, na neki nain oblikovala glavnu struju povijesti. Kasnije su iz nje istis nuta, postavi tako perifernima, sve vie se izdvajajui iz procesa evolucije zapadne kulture. Na njih se gledalo kao na skupine uda ka, te ih se rijetko kada spominjalo u povijesnim knjigama, osim u onima posveenima takozvanoj ezoterici. Takvu su sudbinu, kra jem devetnaestog i poetkom dvadesetog stoljea, doivjeli Iluminati iz Bavarske, Red Zlatne Zore i Ordo Templi Orientis. Takav je bio sluaj i s bizarnim njemakim sektama poput Reda Novih Templara,

Drutva Tule (Thule Gesellschaft) i Germanordenom, koji su doprinjeli usponu Treega Reicha. Takav je, konano, sluaj i s dananjim kultovima i sektama koji tvrde da nauavaju i prakticiraju ritualnu magiju u skladu s eksplicitnim ili implicitnim hermetikim naelima, kao to je, primjerice, krvavi Red Suneva Hrama, iji su lanovi sredinom devedesetih poinili kolektivno samoubojstvo. Ortodoksni nam povjesniari ipak ukazuju i na pokojeg znaaj nog pojedinca. Jo u osamnaestom stoljeu neki su od njih uivali sta tus velikih iniciranih, koji su ivjeli povuenim i zagonetnim usamljenikim ivotom. Takav je, primjerice, bio legendarni i navodno bezvremeni grof Saint-Germain, koji zasigurno nije bio onakvim kak vim su ga mnogi eljeli prikazati. Takav je status uivao i Sicilijanac Giuseppe Balsamo, poznatiji kao grof Cagliostro - koji je, po svemu sudei, doista i bio arlatan kakvim su ga oznaili njegovi kritiari. U devetnaestom stoljeu, meutim, samoprozvani je mag bio jo vie marginaliziran i sveden na pukog propagandistu i ekscentrika, ako ne i potpuno poremeenog prozelitista, koji se onima koji su ga htjeli sluati predstavljao kao uvar tajni nad tajnama, prije trgovca mistifikacijama negoli izvornim misterijima, esto puta zadobivi sljedbenike kao osniva nekoga kulta, sekte, reda ili sustava. S tim u svezi spomenimo Eliphasa Levija, najutjecajniju osobu francuskog ezoterizma devetnaestoga stoljea ili dr. Gerarda Encaussea, poz natoga kao Papus. Prisjetimo se i ozloglaenoga Aleistera Crowleyja, kao i njegova uenika, Diona Fortunea. Konano, bilo je i iz vjesnih pojedinaca koji su nastojali stopiti hermetiku tradiciju s drugim sustavima miljenja i na tim temeljima izgraditi nove religije, kao to su, primjerice bili H. P. Blavatsky, utemeljiteljica teozofije ili otac antropozofije, Rudolf Steiner. Openito se, iako nevoljko, priznaje da su takve post-prosvjetiteljske manifestacije hermetike misli povremeno vrile utjecaj koji se irio i izvan sfere ezoterije kao takve. Rozikrucijanstvo i slobodno zidarstvo ostavili su svoj trag u politikom i kulturnom i votu, iako se tome ne pridaje gotovo nikakav znaaj. Meutim, taj je utjecaj u nekim sluajevima bio ak i znaajniji od hermetizma iz ko jega su vukli svoje korijene. Danas bi malo tko znao za Red Zlatne Zore da njegovim lanom nije bio William Butler Yeats. Ortodoksni povjesniari e ipak morati uzeti u obzir injenicu da je tijekom posljednjih tri stotine godina bilo nekoliko takozvanih

okultnih povrataka. Priznat e da je europski romantizam s kraja osamnaestog i poetka devetnaestog stoljea bio proet hermetikom milju. Ne mogu, takoer, porei ni da je sredinom devetnaestog sto ljea u Francuskoj bujao pokret koji je kulminirao u dekadenciji fin de siecle-a i da je u Rusiji, u osvit revolucije, raslo zanimanje za ezoteriju. Povjesniari e priznati i da je u Njemakoj postojala pod zemna struja koja se kasnije manifestirala kao nacional-socijalizam. Nee moi zamiriti ni pred plitkim misticizmom, kao jednom od najprepoznatljivijih obiljeja sramotno liberalnih ezdesetih godi na. Takav e misticizam oznaavati alarmirajuim barometrom gladi i potrebe za smislom, svrhom i vodstvom, gladi i potrebe koje su danas toliko prisutne. Takvim e se okultnim povratcima priznati neki utjecaj na drutveni i politiki ivot. Jo uvijek je rasprostranjeno uvjerenje da su, primjerice, iskru Francuske revolucije barem djelomice zapalili slobodni zidari i druga tajna drutva. Utjecaj okultnih povrataka ponekad e se pronalaziti u umjetnosti, no, na njih e se uvijek gle dati kao na sutinski periferne fenomene obzirom na glavnu struju i razvitak onoga to nazivamo zapadnom povijeu. A kada ih se silom prilika mora uzeti u obzir, tada se o njima nerijetko govori kao o de vijacijama, ako ne i upravo opasnim i perverznim fenomenima. Oso be poput Eliphasa Levija i Aleistera Crowleyja bit e odbaene (ne i bez opravdanja) kao udaci. Na teozofiju i antropozofiju gledat e se s podsmjehom, kao posve nedostojne panje jednog uglednog kriti ara. Zbog ezoterijskih interesa W. B. Yeatsa, knjievni e se kri tiari i znanstvenici bolno posramiti, kao da je rije o kakvoj neobi noj aberaciji - o vrsti udatva kao prerogativi pjesnika iz kojeg pro izlazi izvorno nadahnue i tkivo njegove estetike.

Znanost otkriva grijeh

U posljednje tri stotine godina bilo je to prevladavajue miljenje o hermetizmu, sada svedenom na razinu pukoga pripatka ezoterije. Bio je izbaen iz kulturne povijesti, a njegov uvar, mag, degradiran na status ekscentrine anomalije ija se prvenstvena zasluga sastojala u kvarenju umjetnika. Ukoliko se doimalo da sebe shvaa suvie oz biljno, bio je oznaen kao zaluena budala i predmet podsmjeha. Kada bi njegov stav ostao nepoljuljan, bivao bi odbaen kao cinini

arlatan i manipulator. Samoprozvani magovi modernog svijeta, es to su bili i jedno i drugo. No, to je samo jedna strana prie. Iako nam se danas ponekad ini da Faust izigrava klauna, on, takoer, djeluje u mnogo ozbiljnijem i utjecajnijem svojstvu. To, meutim, ini inkog nito. Jedinstveni i sveproimajui Weltanschauung renesanse bio je, po svojoj orijentaciji, sutinski hermetiki. Kada je jedinstvo toga Weltanschauunga razbijeno, hermetizam je, takoer, doivio frag mentaciju. Hermetika je misao preivjela i ostala sauvana, ali u difuznom obliku, preko razliitih sfera, disciplina i podruja istraiva nja, kao i samo znanje. Svaka takva sfera, disciplina ili podruje is traivanja zadobili su vlastite hermetike adepte, arobnjake i Fauste. Ako bismo renesansne mage poput Agrippe i Paracelzusa mogli promatrati kao znanstvenike, modernog bismo znanstvenika mogli smatrati nekom vrstom arobnjaka. Doista, za mnoge e ljude da nanji znanstvenik predstavljati istinskoga nasljednika takvih figura kao to su bili Agrippa i Paracelzus. Trebamo samo spomenuti niz uvenih imena koja su obiljeila posljednja tri stoljea znanosti Henry Cavendish, Antoine Lavoisier, Andre Ampere, Michael Fara day, Pierre i Marie Curie, Ernest Rutherford, Max Planck, Wolfgang Pauli i Albert Einstein, pojedinci su koji uivaju status arobnjaka naega vremena. Uz ove adepte iste znanosti stoje i predstavnici primjenjene znanosti, izumitelji, graditelji i tehniari - George i Ro bert Stephenson, Isambard Brunei, George Westinghouse, Thomas Edison, Nikola Tesla i Guglielmo Marconi. Vrhunski znanstveni mag bio bi, tako, onaj pojedinac koji je, poput svojih renesansnih prethod nika kao to je bio John Dee, ujedinio istu i primjenjenu znanost. Najoitiji primjeri takvih znanstvenika bili su Robert Oppenheimer i njegovi kolege, ukljuujui Enrica Fermija, Edwarda Tellera i Nielsa Bohra - koji su, u Los Alamosu, nagovijestili nuklearno doba. Spo menimo i graditelja raketa, Wernera von Brauna - iji su se snovi o putovanju na Mjesec prije samo pola stoljea inili jednako nemogu im kao i pretvaranje olova u zlato. Konano, spomenimo i dananje genetike inenjere. Izmeu ostaloga, renesansni je mag nastojao stvoriti ivot, i to u obliku takozvanoga homunculusa. Tehnikama kloniranja i in vitro oplodnje, moderni se znanstvenik pribliio os tvarenju ove ambicije. Znanstvenik je, naravno, bio i junak mnogih izmiljenih pria. Tako postoji pozitivni stereotip - veliki sveenik koji upravlja silama

dobra, uvar uzvienih tajni, pobornik napretka koji revolucionalizira svijet oko nas, poboljavajui uvjete ljudske egzistencije i otkrivajui lijekove protiv razliitih bolesti. S druge strane, postoji i mnogo zloslutnija varijanta - dobro poznati ekscentrini izumitelj ili poremeeni genijalac poput dr. Frankensteina ili dr. Strangelovea ili, pak, itavog spektra neofaustijanskih figura iz pria strave i uasa i znanstvene fantastike. Sve su te figure u svojoj sutini arobnjaci, bilo da su nji hova nastojanja stvaralaka ili ruilaka. Za mnoge ljude oni pred stavljaju arobnjake naega doba - jedno od oblija u kojima Faust nastavlja ivjeti i djelovati. Svi oni pristaju uz temeljna naela hermetike magije - iskoritavajui mreu meuodnosa kako bi pokre nuli zbivanja. Neki su znanstvenici barem u nekoj mjeri bili svjesni faustovskog karaktera svojih nastojanja. Alfred Nobel, koji je u devetnaestom sto ljeu izumio dinamit, iskreno se nadao kako e zbog strahovito ra zorne moi eksploziva ratovi biti zabranjeni. Razoaran i ogoren zbog iskoritavanja njegovih dostignua u vojne svrhe, nastojao je iz nai nain svoga iskupljenja. Poput Goetheova Fausta koji je pokuao od mora otkupiti kopno, Nobel je svoje bogatstvo iskoristio za dod jelu meunarodnih nagrada za znanstvena dostignua u slubi dobro biti ovjeanstva, kao i za promicanje knjievnosti i mira. Robert Oppenheimer i njegov tim, koji su radili u Los Alamosu, u pustinji New Mexica, vjerovali su da su se pribliili, ako ne i dobra no zakoraili na podruje religije. Neki od njih izriito su se uspo reivali s Faustom i Prometejem, uvjereni da je predmet njihova is traivanja misterij kozmikih razmjera. Mnogi su se pitali nee li nji hovi napori poremetiti fino tkanje same kreacije, a moda ih dovesti i pred lice Boga - pa makar i boga u obliku iste energije. Kada su prvi (i na svu sreu pogreni) prorauni pokazali kako bi njihovo istra ivanje za posljedicu moglo imati trenutanu lananu reakciju koja bi ukljuila sav vodik i duik na zemlji, stravina mo s kojom su se susreli postala je zastraujue oiglednom - do te mjere da se inila uzurpacijom Bojih prerogativa. Sam Oppenheimer bio je kompleksna i duboko moralna osoba, zaljubljenik u poeziju, koji je teno govorio nekoliko jezika, ukljuu jui i grki i sanskrt. Osobito se zanimao za komparativnu religiju, posebice za religije Istoka. Kao svjedok prvog atomskog pokusa u proljee 1945. godine, navodno je izjavio kako se u tom trenutku

spontano prisjetio stiha iz jedanaestoga poglavlja Bhagavad Gita-e: Ako bi nebesa odjednom obasjala svjetlost tisua sunaca, velianstvenost toga prizora mogla bi se usporediti sa isijavanjem Vrhov noga Duha. Ovo poglavlje odnosi se na viziju numinoznog, Apsoluta, ijim je avatarom bog Krina. Duboko dirnut, drui u potovanju i uenju, ljudski protagonist Bhagavad Gita-e obraa se velianstvu s kojim se suoio: Kada gledam tvoje uzvieno ob lije koje dosee nebo plamtei mnogim bojama ... moje srce dre od straha: lien sam svoje moi i obuzima me nemir ... Oppenheimer je, ini se, doivio neto vrlo slino. Iako je nerado dao svoj pristanak na bombardiranje Hiroime, drugi ga je napad, na Nagasaki, duboko potresao. Smjesta je napustio slubu direktora is traivakog kompleksa u Los Alamosu. Sada pod vojnom upravom, istraivanja su se s atomskog preusmjerila na hidrogensko oruje, a Oppenheimera je nagrizala tjeskoba i krivnja. U nekom okrutnom smislu, pisao je on, koji se ne moe smatrati vulgarnou, humo rom niti pretjerivanjem, fiziari su upoznali grijeh.

Mudrost, ili tek informacija?

Hermetika je misao uspostavila naelo meupovezanosti svih stvari - izvlaenje niti u jednom dijelu tkanja stvarnosti moglo je pokrenuti niti na drugom dijelu tkanja. Nuklearni fiziari, ako nita drugo, potvrdili su ispravnost ove postavke, a teoriju na kojoj je bila uteme ljena suvie lako proveli u praksi. U analognim strukturama atoma i suneva sustava, nuklearni su fiziari takoer pronali neku vrstu potvrde drevne hermetike doktrine o makrokozmosu i mikrokozmosu. Malo je studenata koji su se ozbiljno posvetili znanosti, a da se nisu barem jednom, pa makar i u dokolici, upitali sadri li svaki atom u sebi itav sunev sustav - i nije li sunev sustav kojeg nastanjujemo moda samo jedan atom neke neizmjerno vee kreacije. Takvo je raz miljanje samo po sebi hermetikoga karaktera. Osim takvih zanesenih pekulacija, moderna je znanost - na ravno, ne nazivajui to pravim imenom i ne priznajui podrijetlo tak vih promiljanja - zapravo prihvatila hermetiko naelo meupove zanosti svih stvari. Ideja o meuodnosu mikrokozmosa i makrokozmosa moe, u svom doslovnom smislu, biti suvie metafizika za znanstveni empirizam; no, naelo meupovezanosti bit e izvan

svake sumnje. Svaki kolarac ui o ciklusima evaporacije i precipitacije, rasta i raspadanja. Danas su gotovo svi ljudi svjesni znaenja i uloge dalekih brazilskih prauma u ivotu ovjeanstva. Rezultati ekolokih istraivanja svakodnevno nas suoavaju s nunou da svoju planetu prepoznamo kao ivi organizam ije je postojanje oz biljno ugroeno, i ije e zlostavljanje, ma koliko dugorono gleda no, u krajnjoj liniji ugroziti nae vlastito postojanje. Danas prevlada va svijest da bogatstva zemlje nisu neiscrpna, ve, naprotiv, ograni ena i da smo se opasno pribliili njihovu kraju, te da i najmanja ne panja s nae strane moe imati katastrofalne, pa ak i apokaliptine posljedice - to moemo predstaviti leptirovim efektom teorije kaosa. Aerosol s C F C-om raspren u privatnosti neije kupaonice imat e tetni uinak na ozonski omota. Spaljivanje jesenjeg lia u neijem vrtu doprinjet e globalnom zatopljavanju. Otrovi kojima za gaujemo na okoli vratit e nam se u hrani koju jedemo, vodi koju pijemo i zraku kojeg udiemo. Kao to su aleksandrijski hermetiari neprestano naglaavali, izmeu nas i prirodnog svijeta postoji odnos meuovisnosti, a sami smo nerazdvojni dio toga svijeta. Kartezijanska metodologija, racionalistiki empirizam i znan stvena analiza, u mnogim su pogledima poluili neupitne uspjehe. Transplantacija organa danas je uobiajena, a organi se, poput dijelo va kakvog stroja, mogu zamijeniti ili, ak, proizvesti. Do te mjere, prosvjetiteljska se misao doista potvrdila i opravdala. Meutim, isuvie su esto njezini pristalice skloni zaboraviti da se i alternativna orijentacija - ona hermetike integracije i sinteze -jednako tako po tvrdila i opravdala, zaboravljajui pri tome da su i sami njezini sljednici, te da u odreenoj mjeri o njoj ovise. Poetkom dvadesetog stoljea, na primjer, biologija, kemija i fizika, razvile su se u tri odvojene, razliite i autonomne discipline, od kojih je svaka bila specijalizirani, samodostatni svijet. Postupno su se meu njima poele uspostavljati sveze i razvijati podruja istra ivanja kao to su astrofizika, biofizika i biokemija. Kada su izronile, ove, navodno, nove sfere znanstvenih istraivanja bile su pozdrav ljene kao inovativne i revolucionarne. Pa ipak, one odraavaju neto to je, u krajnjoj liniji, itavo vrijeme i bila stvarnost - stvarnost kak vom su je shvaali ljudi poput Agrippe i Paracelzusa. One odraavaju jedinstvo koje je opstojalo davno prije negoli je proces analize uspos tavio artificijelno razlikovanje njihovih sastavnih dijelova. U stvar-

nosti, biologija, kemija i fizika uvijek su bile isprepletene, a kartezijanska je znanost pogrijeila im je pretpostavila da ih je mogue odvojiti. Znanost je, tako, na podrujima kao to je istraivanje okolia, ponovno otkrila - i potvrdila - hermetiku postavku o meupovezanosti. Znanost se trenutno nalazi u procesu sutinski hermetike rein tegracije i sinteze vlastitih potpodjela. No. znanost i ne pokuava slinu reintegraciju i sintezu primijeniti i na druge sfere znanja, na druge domene ljudske kreativne djelatnosti - primjerice, na filozofi ju, organiziranu religiju, psihologiju ili umjetnost. Doista, to se tih podruja tie, znanost im se, izravno ili neizravno, vrlo esto suprot stavlja. I dokle god to suprotstavljanje traje, znanje e ostati fragmentirano, vie puka informacija negoli istinska mudrost. Ovakvu situaciju odraava - i podrava - suvremeni sustav obra zovanja. U idealnom smislu, kao i u teoriji, sustav obrazovanja tre bao bi, navodno, omoguiti bolje razumijevanje brojnih podruja znanja. Ovaj bi proces, navodno, trebao kulminirati na sveuilitima, koja, kako im samo ime govori, pruaju univerzalnu perspektivu koja obuhvaa cjelokupno ljudsko znanje. Suvremeno se sveuilite teko moe nazvati sve-uilitem. Naprotiv, to je institucija koja se posvetila irenju specijalizacija. Znanje je strogo klasificirano, a svako njegovo podruje ili disciplina odvojeni su od ostalih. Ova je klasifikacija naslijee i odraz kartezijanske znanosti i racionalistikog empirizma. Osim to se ne trudi uspostaviti sveze s drugim oblicima znanja, znanost se, jednako tako, ne trudi uspostaviti sveze s neim jo vani jim - s moralnim okvirom, s osjeajem moralne odgovornosti i hije rarhijom moralnih vrijednosti. Postoje, dakako, iznimke kao to su Albert Einstein i Robert Oppenheimer o kojemu je ranije bilo rijei. A budui da je dananja znanost ve dobrano zakoraila u neis traeno podruje, sve vie znanstvenika dolazi do spoznaje o potrebi za nekim moralnim okvirom ili imperativom. Openito uzevi, meutim, veina bi se sloila s Wernerom von Braunom koji je iz javio da sama znanost ne posjeduje moralnu dimenziju, te da ak i razvoj oruja za masovnu destrukciju ostaje moralno neutralnim. Tako je profesor Lewis Wolpert, pionir u istraivanju embrija i ugled ni lan Kraljevskog drutva, napisao o etici genetikog inenje ringa sljedee: Ovo su pitanja kojima se ne treba baviti samo

znanstvenik, ve i ira javnost ... ak i prilikom uvoenja gena u ljudske stanice, nije na znanstvenicima ili lijenicima da odluuju o mudrosti ili ispravnosti takvih postupaka ... Profesor Wolpert doima se iznenaenim zbog sumnji u etinost njegovih izjava. Poput doktora Frankensteina on se pita, to... nije u redu sa supermarket pristupom, kojim bi geni postali dostupni svi ma uz odreenu cijenu i pratee upozorenje o moguim popratnim pojavama? U svoju obranu profesor je ponudio modernu reformu laciju stare kartezijanske metodologije, osuujui sintezu i uzdiui analizu: Svaka filozofija koja je u svojoj sri holistika, mora biti anti-znanstvena, jer se ne bavi pojedinim dijelovima danog sustava izoliranjem nekih dijelova i ispitivanjem njihova ponaanja ne uzi majui u obzir sve ostalo. Ovo je autentian glas suvremenog Fausta. Nije to Faust u obliju renesansnoga maga, koji se - oprav dano - suprotstavio jednoumlju i ogranienosti judeo-kranskog morala. Glas je to izvornoga Fausta dvadesetog stoljea koji, u potra zi za znanjem prije negoli za mudrou, zaboravlja na temelje na ko jima je izgraeno ovjeanstvo.

12 POVRATAK JEDINSTVU
oen hermetikom milju, renesansni se mag bavio magi jom u takozvanom objektivnom svijetu ili svijetu feno mena, mjerljivih veliina i konkretnih injenica. U tom svije tu, magija je bila vie-manje izjednaena sa znanou. S pros vjetiteljstvom, magiju je postupno zamijenila znanost - ili, bolje rei znanosti, budui da je svaka predstavljala zasebno podruje is traivanja. Kemija, biologija i fizika iznjedrile su vlastite arobnjake, kao i njihove kasnije kombinacije, poput biokemije i biofizike. Zadi ranje u vanjski svijet i manipulacija njime postale su, tako, ustanov ljenom domenom i prerogativom znanosti. Prethodno razvitku znan stvene misli, metafizika je bila jedino podruje u kojemu su se ra zotkrivale tajne vanjskoga svijeta. No, hermetika postavka o meupovezanosti svih stvari nije se odnostila samo na ono gore i ono dolje, na makrokozmos i mikrokozmos. Ona je obuhvaala i ono vanjsko i unutranje, od nosno ono to se nalazi izvan ovjeka, kao i njegovu nutrinu. Hermetiki se mag bavio i magijom unutranjega svijeta, svijeta nemjer ljivih veliina i neodredivih dimenzija unutar ljudskoga tijela i, jo neuhvatljivijih, onih ljudskoga uma. U ovim je sferama on poku avao manipulirati takvim entitetima kao to su duhovi, magnetski fluidi, inkubi, sukubi ili, pak, demoni kojima se pripisivala mo opsjedanja. U osvit prosvjetiteljstva, ova su podruja jo uvijek bi la netaknuta od strane znanosti, ostavi u okvirima organizirane re ligije i umjetnosti. Znanost je u njih prodrla tek kasnije, postupno ih uinivi podrujima svojih istraivanja. Znanost je ponovno otkrila unutranji svijet istraujui magnetizam i elektricitet koji, kako je ustanovljeno, proizvode uinke ne samo u ljudskom tijelu, ve imaju utjecaj i na ljudski um. Ova e is-

traivanja zatim iznjedriti hipnotizam i dubinsku psihologiju. A kroz hipnotizam i dubinsku psihologiju, znanstvenici e ponovno otkriti svoje hermetike prethodnike. Znanost je, tako, opisala puni krug, s mukom pronalazei svoj put natrag do hermetikih naela koja je do sada tako oholo odbacivala. Unutranji svijet danas pripada domeni psihologije. U tom unu tranjem svijetu - neopipljivom kraljevstvu psihe ili uma (nasu prot neto opipljivijem znanstvenom konceptu mozga) - psiholog je postao jo jednom manifestacijom suvremenoga maga. Poput svo ga renesansnog prethodnika - ili, pak, poput sveenika - on obnaa terapeutsku dunost ispovjednika. Poput svoga prethodnika ili sve enika, on, dakle, pokuava istjerati demone naega doba - kriv nju, tjeskobu, opsesiju, prisilne radnje i sve ostale poremeaje koji se slubeno kvalificiraju kao neuroze ili psihoze.

Znanstvenici nesvjesnog
Tijekom veega dijela devetnaestoga stoljea, psihologija je, u mjeri u kojoj se mogla smatrati priznatom sferom znanstvenih istraivanja, postojala tek kao periferni produetak neurologije; psiholoki pore meaji openito su se smatrali poremeajima ivaca. Psihologijom su se, kao to nam je danas poznato, bavile jedino religija i umjetnost. Religija je, naravno, podvrgla psihologiju vlastitoj dogmi i njezinim naelima. Zahvaljujui tome, umjetnik - a prvenstveno knjievnik bio je jedini pravi psiholog. Sve do izranjanja psihologije kao au tonomne discipline, umjetnik i psiholog bili su, ustvari, sinonimi. A kada je psihologija doista iznikla kao samostalna disciplina, njezini su utemeljitelji kao svoje prethodnike isticali figure poput Sofokla, Shakespearea, Goethea, Balzaca, Stendhala i Dostojevskog. Umjetnici s poetka devetnaestoga stoljea pokuavali su po nekad promatrati psihologiju iz perspektive prosvjetiteljske znanosti i metodologije. U svome romanu Srodne due (1809), primjerice, Goete je iskoristio znanstvene ideje svoga vremena kao metaforu, kako bi se pozabavio psiholokom dinamikom seksualne privlanos ti i preljuba. Srodna dua je, prema tadanjem shvaanju, predstav ljala objanjenje za proces u kojemu elementi dvaju kemijskih spoje va, kada se dovoljno priblie, zamijene partnere, stvarajui tako dva potpuno nova spoja. No, Goethe je ovu kemijsku analogiju rabio

samo u njezinom metaforikom ili simbolikom, a ne doslovnom smislu. Za razliku od znanstvenika njegova vremena, Goethe je raz miljao o organizmu kao cjelini, a ne kao mehanizmu. ak i u svojim znanstvenim propitkivanjima, Goethe je znaenje svakog predmeta istraivanja uvijek traio u njegovu odnosu prema cjelini. Drugim rijeima, njegova je perspektiva bila upravo ona renesansnih maga perspektiva koja je umjesto na analizi poivala na sintezi, na sveukupnosti umjesto na pojedinanosti. Uobiajilo se tako Goethea nazivati posljednjim istinskim renesansnim ovjekom. Iako je svo jom karakteristino hermetikom renesansnom orijentacijom obi ljeio kraj osamnaestoga i poetak devetnaestoga stoljea, svojim je utjecajem na utemeljitelje moderne psihologije tu orijentaciju proji cirao i u nae doba. To e se, meutim, dogoditi tek nekih sedamdeset i pet godina nakon njegove smrti, 1832. U meuvremenu, neistraeno je podruje dubinske psihologije ostalo neistraeno, tek povremeno dotaknuto, na nesistematian nain, od strane dragih knjievnika poput, primje rice, E. T. A. Hoffmanna u Njemakoj, Edgara Allana Poea u Sjedi njenim Dravama ili Gogolja i Dostojevskog u Rusiji. Svijet pros vjetiteljskog racionalizma nije pridavao gotovo nikakav znaaj o vjeku koji se danas openito smatra ocem moderne dubinske psiho logije. Franz Anton Mesmer roen je 1734 (petnaest godina prije Goet hea) u malom vapskom gradu na njemakoj strani jezera Konstanz. Njegov je otac bio lovouvar u mjesnoga biskupa, Johana Franza Schenka von Stauffenberga. Nakon studija filozofije i teologije na isusovakim sveuilitima, Mesmer je odluio ne slijediti dalje sve eniki poziv, stoga je 1759. godine zapoeo studij prava na Bekom sveuilitu. Godinu dana kasnije, svoje je zanimanje prebacio na medicinu, te je 1766. doktorirao. Tema njegove disertacije, u kojoj je oit Paracelzusov utjecaj, bio je utjecaj planeta na ljudsko tijelo. Paracelzus je drao da se izljeenje moe postii uvoenjem sup tilnih fluida - onoga to bismo danas nazvali poljem elektromagnet skog zraenja - u tijelo pacijenta. Mesmer je iznio teoriju po kojoj se utjecaj zvijezda manifestira upravo u takvim suptilnim fluidima, ko je je smatrao fizikim nainom prenoenja snage. Poput Newtona, Mesmer je vidio sebe kao znanstvenika koji istrauje fizike zakone kozmosa; i poput Newtonove znanosti, Mesmerova je poivala u

okvirima hermetike misli. Sve stvari, vjerovao je, bile su meusobno povezane zbog svoje uronjenosti u suptilne fluide kao u kozmiko more, ije plime, oseke i struje utjeu na zdravlje pojedinca. Godine 1767., nakon zavene disertacije, Mesmer je otvorio li jeniku praksu. Godine 1768., oenio se imunom udovicom aris tokratskog podrijetla, koja je posjedovala raskonu kuu u Beu, to mu je otvorilo pristup u najprestinije beko drutvo. Ubrzo je stekao bogatstvo i slavu, postavi domainom mnogih pomodnih okupljanja i mecenom umjetnosti, a posebice glazbe. Mesmer je bio jedan od prvih Mozartovih pokrovitelja, a jedna od Mozartovih opera izvede na je u njegovoj kui. Mesmer i njegova supruga postali su bliski pri jatelji Mozartovih, zauzimajui utjecajno mjesto u samom sreditu bekog drutvenog ivota. Godine 1773., Mesmer je lijeio enu ija je histerija imala oblik napadaja greva i drugih simptoma koji su se na prvi pogled mogli dijagnosticirati kao ludilo. Mesmer je primijetio kako se napadaji ponavljaju u ciklusima, odnosno, pravilnim intervalima, to ga je na velo da zakljui kako je za njezino stanje odgovorna plima u sup tilnim fluidima. U potrazi za nainom reguliranja ove plime, Mesmer je eksperimentirao sa snanim magnetima. Kakvo god bilo objanjenje, eksperiment se pokazao uspjenim, a stanje njegove pa cijentice, koja moda i nije bila potpuno izlijeena, dramatino se popravilo. Mesmer je, u stvari, otkrio neki neodreeni odnos izmeu magnetizma i ljudskog metabolizma. Taj je odnos, u izvjesnoj mjeri, do danas ostao neodreen, iako se njegovo postojanje vie-manje uvaava. Tako se, primjerice, mogu kupiti ili naruiti potom, mag netske narukvice, pojasevi i samoljepljivi flasteri, koji se doista mo gu pokazati uinkovitima u olakavanju reumatskih ili artritinih bo lova, kao i bolova i napetosti miia. No, Mesmer je, ini se, bio i neto to bismo danas nazvali pri rodnim iscjeliteljem. Postoje brojni dokazi koji svjedoe o tome da je imao sposobnost ublaavanja lokaliziranih poremeaja i bolova polaganjem svojih ruku na ugroeno mjesto na tijelu. Ovo ga je na velo na zakljuak da se magnetska sila ne nalazi samo u magnetima kao takvima, ve da se moe prenijeti s tijela jednog ovjeka u tijelo drugoga. Svoje je zakljuke uobliio, znanstvenim jezikom svoga vremena, u teoriji animalnog magnetizma. Kakvim je god imenom nazvali, Mesmerova se metoda - bilo

zbog njegovog prirodnog iscjeliteljskoga dara ili nekog drugog, jo uvijek neobjanjivog principa elektromagnetske sile - pokazala iz nimno uspjenom u praksi. Za njegove racionalistike suvremenike, meutim, ta je teorija bila isuvie duboko ukorijenjena u okult nom, te je Mesmer ubrzo odbaen kao varalica i arlatan. Godine 1778., bio je prisiljen sa suprugom napustiti Be, te je novu kliniku otvorio u Parizu. Kao ni u Beu, niti u Parizu nije uspio zadobiti simpatije znan stvene zajednice, no, njegova je klinika barem neko vrijeme uivala veliku popularnost. Mnogi njegovi pacijenti dolazili su iz aristokraci je i dvora, te se za njegove metode ubrzo proulo u visokim drutve nim krugovima. No, Mesmer se nije ustezao lijeiti i obine Pari ane po znatno snienim cijenama. Sve je vie vjerovao u staro hermetiko naelo o iscjeliteljskoj moi glazbe, drei kako se animal ni magnetizam moe prenijeti i zvukom. Njegova je terapija tako ukljuivala i elemente obreda - glazbu, priguena ili treperava svjet la, posebne i esto vrlo sloene naprave, neku vrstu magnetnog tapa koji je neodoljivo podsjeao na arobni tapi. Iako to onda nije znao, Mesmer je, u stvari, primjenjivao psiholoko naelo koje bismo danas nazvali mo sugestije. Tako je otkrio i mesmerizam, nama poznat kao hipnotizam. Dovodei svoga pacijenta u stanje hipnotikoga transa, mogao je u njegov um usaditi sugestije koje bi izaz vale dramatine promjene u njegovu ponaanju. Modernim rjenikom reeno, Mesmer je...prodro u podruje nesvjesnog ...du binske psihologije i dinamine psihijatrije. Bio je ...pionir u um jetnosti lijeenja uma...na stazi slojevitih studija osobnosti iji su naj blistaviji predstavnici u devetnaestom i dvadesetom stoljeu bili Charcot i Bernheim, Freud i Jung. Godine 1783., Mesmer je osnovao tajno drutvo nazvano Societe de l'Harmonie (Drutvo Harmonije). Na tajnim okupljanjima, uile su se tehnike kontrole i upravljanja mesmerikim transom. Meu lanovima drutva, od kojih je svaki morao potpisati ugovor s Mes merom osobno, bili su brojni ugledni aristokrati, ukljuujui i markiza de Lafayettea. Godine 1784., u posjeti novoutemeljenim Sjedinje nim Amerikim Dravama, Lafayette je svoja saznanja prenio Georgeu Washingtonu, koji je s Mesmerom zapoeo srdanu prijepisku. U meuvremenu, Mesmerovo Societe de l'Harmonie, sa sjeditem u Parizu, poelo je osnivati svoje loe - njih pet u Francuskoj, jednu

u Italiji i jednu u vicarskoj. Samoga Mesmera sve je to jo vie prib liilo hermetikim obredima slobodnog zidarstva. Ne iznenauje, stoga, da ga je njegova povezanost s tajnim dru tvima uinila omraenim u znanstvenoj zajednici toga vremena. Ob redni i oigledno okultni aspekti njegove terapije probudili su jo vee antipatije, kao i njegova sklonost ekstravagantnom ponaanju i odijevanju kojim se elio prikazati kao kakav mag. Znanstvena je za jednica pripremala svoj odgovor. Godine 1784., francuska je vlada osnovala povjerenstvo - na elu s Benjaminom Franklinom, ugled nim slobodnim zidarom, za kojega se openito smatra da je otkrio elektricitet - kako bi istrailo animalni magnetizam. Povjerenstvo, ne treba ni rei, nije nalo nikakvih dokaza o postojanju takvoga fenomena. Mesmerova je zvijezda, kao i njegov akademski ugled, poela blijediti. U dva je navrata bio prisiljen napustiti Pariz, ali se ponovno vraao. Godine 1799., objavio je knjigu o neemu to bismo danas oznaili parapsihologijom. Ovo je konano sruilo i posljednje os tatke njegova ugleda. Godine 1802., vratio se u svoj rodni kraj na obali jezera Konstanz, gdje je ivio sve do svoje smrti, 1815. Mesmer nije, kako se openito misli, umro u siromatvu, zaboravljen i ogor en. Naprotiv, nastavio je ivjeti udobnim ivotom, povremeno se bavei medicinom, uivajui u glazbi i odbijajui pozive.da se vrati u Pariz ili posjeti Akademiju znanosti u Beu. U godinama koje su uslijedile, meutim, stekao je posthumni ugled slian onome Cagliostra ili grofa de Saint-Germaina - ugled arlatana, sofisticiranoga nadrilijenika koji je naao poklonike meu lakovjernima, da bi zatim, razotkriven, nestao bez traga. Njegovu su teoriju animalnog magnetizma kasnije strastveno prigrlili samoprozvani rozikrucijanci poput Edwarda Bulwera-Lyttona, kao i pokret poznat kao spiritualizam. U stvarnosti, Mesmer je imao vie zajednikog sa svojim slavnim prethodnikom, Paracelzusom. Kao i Paracelzus, bio je istinski pionir, ije je neopravdano odbacivanje bi lo vie posljedicom njegove beskompromisnosti negoli njegove nas tranosti. Ako su Mesmerove teorije ponekad i bile pogrene, to su u jednakoj mjeri bile i mnoge priznate znanstvene teorije toga doba. Bez obzira na nedostatke njegovih metoda, one su ipak poluile neosporne rezultate i olakale patnje velikoga broja ljudi, oznaivi tako novi smjer u razumijevanju ljudi, njihove nutrine i tajanstvenih psiholokih procesa.

Mesmer je vjerojatno najraniji primjer psihologa kao maga ili a robnjaka. Meutim, drugi nisu imali namjeru slijediti put koji je on ucrtao. Takozvani ezoterici i spiritualisti shvatili su njegove teorije kao dogmu, koju su kasnije iskoristili kako bi potkrijepili vlastita shvaanja. Knjievnici poput Dostojevskog i Rimbauda ostavili su za sobom djelo koje nije moglo biti podvrgnuto znanstvenoj sistemati zaciji. Konano je, osamdesetih godina devetnaestoga stoljea, feno men mesmerizma ili hipnotizma, ozbiljno poeo prouavati uveni francuski neurolog, Jean-Martin Charcot. Charcot (1825-1893) je stekao lijeniku titulu 1853. godine. Od 1860. sve do svoje smrti, djelovao je kao profesor na Parikom sveuilitu. Posvetivi se posebno neurolokim istraivanjima, dijag nosticirao je i definirao itav niz do tada neodreenih neurolokih oboljenja. Godine 1882., utemeljio je ustanovu koja e uskoro biti priznata kao najuglednija europska neuroloka klinika. U potrazi za psiholokim korijenima psihotinog ponaanja, Charcot se snano zainteresirao za fenomen histerije i usvojio hipnozu kao tehniku nad zora do tada nekontroliranih postupaka njegovih pacijenata. Charcot je privukao studente iz cijeloga svijeta. Godine 1885., meu njima se naao i mladi austrijski idov, Sigmund Freud. Freud je ubrzo postao Charcotovim omiljenim studentom i tienikom, s kojim je zapoeo jo pomnije istraivanje histerije uz primjenu hip noze. Freud je, meutim, nasluivao neto mnogo znaajnije. Njego va su ga istraivanja navela na zakljuak o postojanju svijeta koji lei izvan racionalne kontrole, pa ak i svjesnoga znanja pojedinca. Taj je svijet nazvao nesvjesnim. Naravno, danas se nesvjesno uzima zdravo za gotovo. Sve dok se dramatino ne uplete u njihovu svakodnevicu, veina je ljudi prilino ravnoduna u tom pogledu. Teko je, stoga, zamisliti ushienje koje je pobudila Freudova misao krajem devetnaestog i u osvit dvadeseto ga stoljea. Jo od najranije zabiljeene povijesti, a nesumnjivo i ranije, ovjek je neprestano bio svjestan nekog nepoznatog i neis traenog svijeta u njemu samome. U taj je svijet neoekivano i izne nada prodirao kroz svoje snove, kroz obuzetost ludilom, ili noen neobjanjivim strujama svijesti. Ali, nije poznavao rijei kojima je mogao objasniti te fenomene, niti je posjedovao konceptualni okvir kojim je mogao protumaiti njihov smisao. Jesu li snovi, primjerice, proizlazili iz nekog unutranjeg izvora ili ih je pojedincu slao neki

vanjski posrednik, moda kakvo boanstvo? Bi li ih se trebalo shvati ti ozbiljno, moda ak i kao proroanstva, ili smatrati tek usputnom i beznaajnom pojavom? Je li ludilo neto to proizlazi iz nutrine po jedinca, ili posljedica opsjednutosti demonskim silama ili, pak, okol nosti koje dovode do drugih poremeaja i bolesti poput, primjerice, kuge? Na to ukazuje injenica da oigledno normalna i dobro pri lagoena osoba moe doivjeti zastraujuu nonu moru u kojoj se ispoljavaju njezine sklonosti zloinu i nasilju, iznenadnom napadaju histerije ili halucinacijama? Imenovanjem nesvjesnog, tumaenjem njegovih mehanizama i njegovom uspostavom kao univerzalnog atributa ovjeanstva, Fre ud ga je uinio priznatim predmetom znanstvenih studija. Iracionalni impulsi, sklonosti i slojevitost ljudskoga uma vie nisu smatrani aberacijama, ve dijelom zajednikog naslijea cjelokupnog ovje anstva, kao univerzalno obiljeje Hominis sapientis. Bilo je to isto vremeno uzbuujue i uvjerljivo tumaenje. Za mukarce i ene Freudova vremena, otkrie nesvjesnog mog lo se usporediti s Kolumbovim otkriem Amerika, ili uzbuenjem koje danas izazivaju istraivanja svemirskih prostranstava. Ovdje, u samom ljudskom umu. lei itav izgubljeni kontinent, sama poto nula Atlantida. bogata i plodna zemlja koja je ekala na svoje otkup ljenje - poput zemlje iji je povratak iz mora zahtijevao Goetheov Faust, zemlje kao simbola izranjajue svijesti. Nakon dva turobna stoljea suhoparnog racionalizma, ljudi su konano zakoraili u novo podruje, neki u potrazi za samospoznajom, drugi, pak, iz iste znatielje. Pokreti u umjetnosti, poput francuskog nadrealizma i nje makog ekspresionizma, krenuli su, sa arom panjolskih konkvistadora etiri stoljea ranije, u njegovo osvajanje. Freud je, tako, definitivno ustanovio psihologiju kao autonomnu disciplinu, a samoga sebe - barem za neko vrijeme - kao njezinog vrhovnog maga i velikog sveenika. S Freudom, psihologija je razvi la vlastiti rjenik, a kasnije i vlastitu teologiju, koja je darvinizmu i marksizmu mogla parirati kao nova ili alternativna religija, ako ne i njihova zamjena. Psiholog, okruen aurom maga, istovremeno je ob naao i funkciju ispovjednika. No, iako je Freud bio samoprozvani mag, njegova orijentacija ni u kojemu sluaju nije bila hermetika. Naprotiv, njegov je pristup bio u potpunosti usklaen s kartezijanskim racionalizmom. Freudova je

psihologija, ustvari, predstavljala jo jednu manifestaciju fragmen tacije znanja - i, shodno tome, fragmentacije stvarnosti. Ovoj frag mentaciji samo je doprinosilo njegovo inzistiranje na uspostavljanju psihologije kao punokrvne znanosti, koristei se pri tome znanstve nom metodologijom koja je neopipljive fenomene smatrala nita manje konkretnim i mjerljivim od podataka kemijskih, biolokih ili fizikalnih istraivanja. Freudova je misao, u krajnjoj liniji, poivala na nerjeivom paradoksu. Pristajala je uz navodnu znanstvenu ob jektivnost. No, jedino sredstvo ovjekove spoznaje bio je njegov um, a um ni u kojemu sluaju nije mogao biti znanstveno objekti van u pogledu sebe samoga. Jo je manje mogao jedan dio uma onaj koji obuhvaa racionalnu svijest - objektivno sagledati svoju sveukupnost, ukljuujui i one aspekte koji su, prema definiciji, nes vjesni. Freud je, naravno, bio dovoljno inteligentan da uoi ovaj paradoks. Odluio je, meutim, praviti se da on jednostavno ne pos toji. Umjesto toga, ustanovio je postupke s pomou kojih je psiholog postao nekom vrstom psihikog kirurga - analizirajui, secirajui i fragmentirajui znanje i stvarnost u sve manje jedinice, od kojih se svaka sve vie izdvajala iz irega konteksta u kojemu su nekada leale. Pokuavajui legitimizirati psihologiju kao znanost, Freud je ponavljao greke same znanosti - i postao, poput njezinih arobnja ka, samo jo jednim amanom u domeni strogo ogranienoj vlastitom dogmom. Najznaajniji korektiv Freudove psihologije bio je njegov neka danji prijatelj, kolega i uenik, vicarski psiholog Carl Gustav Jung (1875-1961). Poput Mesmera, i Jung je roen na obalama jezera Konstanz, ali se kasnije s obitelji preselio u Basel. Njegov je otac bio pastor iju su vjeru sve vie nagrizali beznae i sumnja. Jo kao dje aka, Junga su do opsjednutosti zaokupljala religiozna pitanja. Meutim, unutranja borba njegova oca. kojoj je neprestano bio svje dokom, kristalizirala je u njemu antipatiju spram Katolike crkve kao institucije i slijepe vjere koju je zahtijevala od svoje pastve. Kako je odrastao, tako je sve vie naginjao gnozi drevnog hermetizma, izrav nom znanju ili iskustvu, prema kojemu su sva pitanja a priori vjere postajala beznaajnima. Vjera, zakljuio je on, ne predstavlja adekvatnu zamjenu za unutranje iskustvo. I: ini mi se da je naj vei grijeh vjere u tome to je unaprijed stvorila iskustvo. to se tie dogmatizma kranskih propagandista: Svi oni ele silom i lo gikim trikovima pribaviti neto to im ne pripada i o emu zapravo

ne znaju nita. ele sebi dokazati da vjeruju, ne znajui da je vjera stvar iskustva. Kao mladi, Jung je razvio zapanjujue irok spektar zanimanja - za znanost, filozofiju, arheologiju, knjievnost i druge umjetnosti. Tijekom svojih studentskih godina itao je Schopenhauera, Kanta i Nietzschea. Meutim, najdublji i najznaajniji utjecaj na nj e ostavi ti Goethe. Iako je u javnosti tvrdio suprotno, laskala mu je injenica da je i sam potjecao od jednog Goetheova nezakonitog potomka. itav njegov ivot, Faust e za nj ostati svetom knjigom. Smatrao ju je djelom hermetike magije, alkemijskom transmutacijom, pri emu je Goethe predstavljao alkemijskog maga: Svoje alkemijske radove promatram kao znak svoga unutranjeg odnosa prema Goetheu. Goetheova tajna bila je u njegovu razumi jevanju procesa arhetipske transformacije koji traje ve stoljei ma. Fausta je smatrao svojim najznaajnijim, boanskim dje lom. Nazivao ga je svojom glavnom preokupacijom, a itav nje gov ivot bio je predstavljen u okvirima ove drame. Tako je sve ono to je u njemu bilo aktivno i ivue predstavljalo ivu supstancu, nad-personalni proces, veliki san mundi archetypi (arhetipskog svijeta). Za Junga, Goethe je slijedio misao hermetikih maga iz dublje prolosti, od Paracelzusa i Agrippe, do Zosima i drugih predstavnika aleksandrijskoga hermetizma, prema kojima je sam alkemiar morao biti subjektom i objektom vlastitih opita, kroz koje doivljava vlasti tu transmutaciju. Isto je naelo Jung primijenio u svojoj psihoterapeutskoj praksi: Dunost je psihoterapeuta razumjeti ne samo pacijenta, ve, to je jednako vano, razumjeti i samoga sebe. Iz toga je razloga condi tio sine qua non analiza analitiara, odnosno, ono to se naziva vjebanjem analize. Pacijentov tretman zapoinje, takorei, s li jenikom. Samo ako lijenik znade kako se nositi sa samim sobom i svojim problemima, bit e sposoban nauiti pacijenta da uini is to. Samo tada. Vjebanjem analize, lijenik mora spoznati vlastitu psihu i shvatiti je ozbiljno. Ukoliko to ne moe uiniti, ni pacijent nee nauiti nita. Izgubit e jedan dio svoje psihe, jednako kao to ga je izgubio i lijenik koji nije bio sposoban razumjeti. Nije, stoga, dovoljno svesti vjebanje analize na izgradnju sustava pre dodbi. Analitiar mora shvatiti da se ona tie njega osobno, te da predstavlja dio stvarnoga ivota, a ne metodu koja se moe nauiti napamet.

Meutim, metoda, a posebice ona nauena napamet, bila je upra vo ono s ime se Jung u poetku morao zadovoljiti. Zapoevi studij medicine, ubrzo je svoje zanimanje prebacio na psihijatriju, disci plinu koja je tada bila tek u povojima. Godine 1900., kao dvadesetpetogodinjak, stekao je doktorat i zaposlio se u umobolnici u Zurrichu. U to se vrijeme inilo da Freud nudi nove poglede na podruje koje se do tada ograniavalo na statistike proraune, rutinske dijagnoze i pojednostavljene klasifikacije psiholokih poremeaja. Jung je s us hienjem prigrlio Freudov koncept nesvjesnog, promatrajui, poput Freuda, snove kao osnovni put koji vodi u to neistraeno podruje. Tijekom desetljea koje je uslijedilo, on i Freud postali su bliskim prijateljima i kolegama. Doista, Freud je u mladom vicarskom lije niku vidio svoga najdarovitijeg uenika, tienika i oiglednog na sljednika. Odravali su neprekidni kontakt, te su zajedno otputovali u posjet Sjedinjenim Dravama. Meutim, oko 1909. godine, snana sveza izmeu dvojice ljudi poela je slabiti. Jung se sve vie udaljavao od onoga to je smatrao Freudovim isuvie mehanicistikim i materijalistikim pristupom. Osuivao je Freudove oajnike pokuaje oslanjanja na racionalizam u ime znanstvenog kredibiliteta i njegovo inzistiranje na svoenju svih, pa ak i duhovnih tenji ovjeka za smislom i redom, na potis nutu seksualnost. Najvie od svega, osuivao je Freudovu dogmatinost. Kada je Freud kompromitirao vlastiti integritet odbijajui prihvatiti empirijske podatke koji su mogli poljuljati temeljna naela njegove teologije, Jung se pobunio. Nastao je jaz izmeu uitelja i uenika, nakon ega je Jung nastavio svojim putem. Nije nam ovdje mogue, pa ni poeljno, opirnije izloiti Jungovu misao. Bit e dovoljno rei da je Jung, poput Freuda, arko e lio uspostaviti psihologiju kao uglednu znanost. Ako se takav ugled mogao postii samo putem znanstvenog legitimiteta, nastojao je svo me radu dati takvu potvrdu. Meutim. Jung je sve vie gubio zani manje za takav znanstveni legitimitet. Zaokupljala ga je mnogo am bicioznija tenja, koja e svoj saetak doivjeti u njemu najmilijem i najee spominjanom pojmu - integraciji. U svojoj je lijenikoj praksi neprestano inzistirao na nunosti psihike integracije - har moninoj ravnotei, ekvilibriju razliitih umnih funkcija i procesa, utemeljenom na drevnom hermetikom naelu sinteze nasuprot ana lizi, organizma nasuprot mehanizmu, jedinstva nasuprot fragmen-

taciji. Ako je um jedini instrument koji ovjeku stoji na raspolaganju kako bi se suoio sa stvarnou, stupio u nju i definirao je, tada fragmentirani um nuno mora sagledavati jednako fragmentiranu stvarnost. Prije negoli se stvarnost uoblii kao jedinstvena i smislena cjelina, sam um mora uspostaviti vlastitu cjelovitost. S pomou reintegracije procesa psihike interakcije sa stvarno u, Jung je nastojao reintegrirati i samu stvarnost - ponovno je uini ti jedinstvenom, koherentnom cjelinom, kakva je bila tijekom rene sanse, kao suprotnost brojnim proturjenim i nepovezanim principi ma koje su zagovarale pojedinane discipline. Kao posljedica toga nastojanja, njegovo ga je djelo odvelo daleko izvan uskih granica kli nike psihijatrije. Njegovo se istraivanje protegnulo i na umjetnost, komparativnu religiju, komparativnu mitologiju i ono to zapadni ra cionalizam naziva ezoterijom - astrologiju, alkemiju i itav korpus hermetike misli. U heremetikom i alkemijskom simbolizmu Jung je otkrio slike, motive i teme koji su se neprestano ponavljali u snovi ma, mitovima, bajkama, velikim umjetnikim ostvarenjima i religija ma irom svijeta, kao i u mati onih, kliniki oznaenih ludima. Takva zajednika obiljeja otvorila su duboko prosvjetljujui uvid u temeljne i univerzalne obrasce psiholokog iskustva ljudi, u skladu s kojima je um oduvijek djelovao. Za Junga, jednako kao i za herme tike mage iz prolosti, alkemijski je proces simbolizirao unutranji dinamizam promjene, rasta, razvitka i zrelosti. U hermetizmu, kako je kasnije pisao, naao sam povijesnog korespondenta moje psiho logije nesvjesnog. Tako se Jung, dok se Freud pozivao na Darwina, ne zanemarujui ni ovoga, pozivao na djelo Agrippe i Paracelzusa. Na zaprepatenje i uas Freuda i ostalih njegovih suvremenika, Jung im se svojim djelom otro suprotstavio, ozbiljno propitkujui one aspekte hermetike misli koje je zapadni racionalizam davno prepustio kraljevstvu naivnog i arhainog praznovjerja. Bilo kako bi lo, Jung je tijekom svoga ivota (a nerijetko ak i danas) bio odbaci van i vrijean kao mistik, implicirajui time da je i sam misticizam bio u potpunosti vrijedan prijezira. Kroz pojmove poput introverzije, ekstroverzije i arhetipa, Jung je pronaao svoje mjesto u na em svakidanjem rjeniku, proirivi granice naega razumijevanja. Izvrio je dramatian utjecaj na velikane knjievnosti, kao to su bili njegovi suvremenici Joyce, Rilke, Thomas Mann, Hermann Broch, Hermann Hesse i Eugene O' Neill. Meu kasnijim umjetnicima, nje-

gov je utjecaj posebno uoljiv u djelima Patricka Whitea, Doris Lessing, Robertsona Daviesa, Johna Fowlesa i Lindsay Clarke. Meu tim, to se ortodoksije jo uvijek labavog psiholokog establishmenta tie, Jung predstavlja neto ega se treba stidjeti. Za mnoge koji u psihologiji trae znanstvenu legitimnost, Jung je, u najboljem slua ju, bio heretik, a u najgorem, zastranjenje. U svojoj tenji ka integraciji, Jung je itav ivot pokuavao iz graditi mostove izmeu psihologije i znanosti, psihologije i organi zirane religije, psihologije i umjetnosti, psihologije i filozofije, kao i izmeu psihologije i mitologije. Ukazao je, takoer, na duboki znaaj hermetizma u, kako osobnom, tako i kolektivnom ivotu dananjeg ovjeka. U naem vremenu, Jung nesumnjivo predstavlja najsvjetliji primjer psihologa kao autentinog renesansnog maga. Sama irina i osebujnost njegova djela, stavlja ga rame uz rame s ljudima poput Agrippe i Paracelzusa - kao i njegova tenja ka integraciji, organiz mu, sintezi, ravnotei i harmoniji. No, njegov svijet vie nije njihov. Njegov je svijet, za razliku od njihovog, ve pretrpio fragmentaciju, a njegov glas progovara tek iz jednog u mnotvu ratrkanih djelia stvarnosti. Umjesto da zauzme sredinje mjesto u jedinstvenom kraljevstvu znanja, on je tek bez naajni vladar jedne od mnogih malih domena koje predstavljaju re zultat raspada toga kraljevstva. Zato mu uvijek prijeti opasnost od drugih samoprozvanih monika i vladara. Pa ak i unutar njegove vlastite, navodno zatvorene discipline, postoji veliki broj onih koji poto-poto ele stei znanstveni ugled, kompromitirajui tako Jungovo djelo. Moderna je psihologija, a posebice na sveuilitima, degeneri rala u povrnost, i svela se na statistike studije uvjetovanih refleksa i obrazaca ponaanja, pretvorivi se, tako, u djetinjastu znanost o oi glednom. Studenti se godinama osposobljavaju kako bi postali nita drugo doli sadistiki krotitelji nesretnih glodavaca. Troe se goleme koliine novca kako bi se dokazalo da je pas skloniji ispruiti se na zemlji negoli zalajati, ako ga se kazni kada zalaje, a nahrani kada se isprui. Naa stvarnost, tako, predstavlja odraz fragmentirane prirode nae psihe.

13 PONOVNO OTKRIE HERMETIKE MISLI

ungovo neoekivano i heretiko vjenanje s hermetizmom donijelo je hermetikoj misli novu dimenziju i vjerodostojnost. To se, meutim, dogodilo tek u dvadesetom stoljeu. I dok je, ti jekom posljednjih tridesetak godina, Jungova misao pokuavala pronai svoje mjesto u zapadnoj kulturi, ona jo i danas ostaje na njezinoj margini. U meuvremenu, hermetizam, kojega je odbacio znanstveni racionalizam, pronaao je svoje utoite prvenstveno u umjetnosti, a posebice knjievnosti. Bilo je, naravno, poklonika hermetizma i u drugim medijima, kao to su bili Wagner, Debussy i Mar cel Duchamp. No, uglavnom je knjievnost bila onaj medij koji je, tijekom devetnaestoga i dvadesetog stoljea, uvao hermetiku tradi ciju ivom, kao i sjeanje na figuru Fausta u obliju renesansnih maga. Krajem osamnaestoga stoljea, brojni su knjievnici, najprije u Njemakoj, a kasnije i u Engleskoj, poeli izraavati sve vee razoa ranje krutou i suhoparnou intelektualizma i duhovne i emocio nalne sterilnosti kartezijanske misli. Do 1800. godine, to se nezado voljstvo materijaliziralo u obliku posvemanje pobune. U Njema koj, njezin su plamen zapalili mladi Goethe, njegov prijatelj, pjesnik i pisac, Friedrich von Schiller i kolega im Johann Gottfried Herder. Kulturni pokret koji su zaeli dobio je ime Sturm und Drang, Oluja i proboj, a odbacivao je znanstveni racionalizam u korist duboke, unutarnje istinitosti emocija. Goethe, Sciller i Herder izvrili su dramatian utjecaj na Wordswortha i Coleridgea u Engleskoj, kao i na Byrona i Shelleya. U samo jednoj generaciji, Sturm und Drang razvio se u jo iri pokret koji je, nazvan romantizmom, ubrzo

obuhvatio cjelokupnu europsku kulturu. S romantizmom, Zapad je ponovno otkrio unutranji svijet emocija i duhovnosti kojeg je odba cio znanstveni racionalizam. A ponovnom otkriu ovoga unutranjeg svijeta, uslijedilo je i ponovno otkrivanje hermetizma. U svojoj Biographiae Literariae, primjerice, Coleridge je uzdi zao ivotnu filozofiju kabalista i hermetiara, koji su zagovarali univerzalnost osjeaja , i stao u zdunu obranu Jakoba Bohmea. Nema dokaza da je Wordsworth (koji ba i nije bio strastveni itatelj) ikada samostalno prouavao hermetike tekstove, no zasigurno se preko Coleridgea upoznao s hermetikom milju; pjesme poput Tintern Abbey (Opatija Tintern) i Ode: Intimations of Immortality (Oda: Nagovjetaji besmrtnosti) predstavljaju jednako dobar izraz hermetike misli, kao bilo koje drugo djelo engleske knjievnosti. Ovo posebno vrijedi za neke Shelleyeve pjesme, kao to su Mont Blanc i Hymn to Intellectual Beauty. Shelley je bio poklonik her metizma, pod osobitim utjecajem platoniara iz Cambridgea, Henryja Morea, koji je djelovao u sedamnaestom stoljeu. Kao gotovo svaki pisac iz toga razdoblja, nadahnut Goetheovim Faustom, iji je prvi dio upravo bio objavljen, zapoeo je pisati i vlastitu verziju prie o Faustu. Uinio je to i Byron u svom Manfredu, kao i Maturin u Melmothu. U Njemakoj, hermetizam je naao svoga poklonika u osobi E.T.A. Hoffmanna, kao i mistinog pjesnika i filozofa Friedricha von Hardenburga, poznatijeg pod njegovim pseudonimom Novalis. No, najznaajniji predstavnik hermetizma bio je, naravno, Goethe. O Goetheu se esto govori kao posljednjem renesansnom ovjeku, to, nesumnjivo, odgovara istini. Bolno svjestan fragmentacije zna nja, uloio je goleme napore u pokuaju reintegracije rascjepkanog svijeta koji ga je okruivao. U tom je cilju uzdigao sebe ne samo kao pjesnik, dramatiar i romanopisac, ve i kao slikar, skladatelj, filozof, estetiar i kulturni kritiar, znanstvenik, ekonomist, sociolog, dvorski slubenik i ministar. Bio je istinski Napoleon u domeni uma i duha. Iza golemog spektra njegovih interesa i aktivnosti, nalazila se ona ista tenja koja je motivirala djelovanje Agrippe i Paracelzusa potraga za usavravanjem, produbljivanjem i nadilaenjem samoga sebe. Goethe je, u veoj mjeri negoli tajna drutva, bio nasljednik hermetikih maga renesanse, kao usamljeni istraiva koji je sebe postavljao za predmet i cilj svojih alkemijskih opita. Goethe nije

samo pripovijedao o Faustu. Kao to su shvatili i njegovi suvremeni ci, on sam bio je Faust, a izmiljeni lik maga, bio je simbol njegove vlastite hermetike potrage. Dok se Shakespeare volio izjednaavati s likom Prospera, Goethe se izjednaavao s Faustom. Od Goetheova vremena naovamo, lik Fausta nalazit e svoj put u umjetnika djela svih medija, ponekad pod pravim imenom, a katka da u nekom drugom obliju. Ve smo spomenuli Byronova Manfreda i Maturinova Melmotha. Osim toga, mogli bismo navesti i opere Bizeta i Gounoda, te kasnija djela poput Brae Karamazovih, s faustovskom figurom Ivana, ili neto novija djela, poput Vossa, Patricka Whitea. No, od Goetheova vremena nadalje, faustovski e se mag sve vie povezivati i izjednaavati sa samim kreativnim umjetnikom. U takvom e obliju, u dvadesetom stoljeu, izroniti umjetnik u Dok toru Faustu, Thomasa Manna, i Vivisektoru (The Vivisector), Patricka Whitea. Meutim, umjetnik i mag nisu se ispreplitali samo u fiktivnom kontekstu. Kao to smo vidjeli na Goetheovu primjeru, umjetnik se i u stvarnom ivotu poeo identificirati kao mag, a svoje djelo pro matrati kao djelo hermetike magije. Kreativni proces i alkemijski proces - izmeu kojih, u krajnjoj liniji, i nije bilo razlike - bili su pre poznati kao jedno i isto. U takvom je svjetlu Wagner vidio svoje dje lo. Tako je mislio i Flaubert. Flaubert se openito smatra utemeljiteljem modernog romana. No, u povuenosti svoga doma u Rouenu, on je, poput Goethea, bio sljednik Agrippe i Paracelzusa - neumorno slijedei uzvieni ideal savrenstva, igrajui se sinonimima kao alkemijskim tinkturama, u potrazi za le mot juste (prava rije), kombinirajui i premjetajui rijei i slike u nekoj vrsti alkemijske operacije, da bi, konano, i sam uao u vlastiti eksperiment. Ja sam Madame Bovary, uvena je njegova izjava. Pri tome nije mislio da je Emma Bovary njegov izraz ili autoportret, ve da je, kako bi je stvorio i to vjernije oslikao, morao postati njome - sam prestati postojati, izbrisati se iz postojanja i u lik kojega je oblikovao udahnuti dah, duh, pneumu vlastite imaginativne energije. No, u Flaubertovu je hermetizmu bilo i vie od toga. Iz kule od slonovae njegove umjetnike izolacije, Flaubert je s ogorenjem promatrao rascjepkani, materijalistiki svijet sredine devetnaestoga stoljea. Organizirana religija, zakljuio je (i izjavio u svojim pismi-

ma), odrekla se svoje odgovornosti kao uvara svetog, numinoznog, duhovnog. Organizirana se religija razotkrila kao licemjerna batinica svetosti i pokazala se onakvom kakva je, zapravo, oduvijek bila - kao drutvena i politika ustanova s vie-manje arbitrarnim moral nim kodeksom, stvorenim, u prvome redu, u svrhu javnoga reda i nadzora svjetovnog ivota. Ovo, naravno, nije bio ni posebno originalan niti revolucionaran stav. No, ono to je iz njega proizalo bilo je doista novo - barem u smislu da nikada prije nije bilo jasno izreeno. Dunost je umjetnosti, izjavio je Flaubert u svojim pismima, ispuniti prazninu koja je nasta la nakon derelikcije organizirane religije. Umjetnost mora preuzeti odgovornost koje se organizirana religija odrekla i postati ono to je organizirana religija, teoretski, trebala biti - vodi u sveto. Umjetnost e ponovno postati ono to je bila na svome poetku - svjedoanstvo o numinoznom - a kultura se okititi prerogativima kulta. U tom smis lu, umjetniko djelo mora poprimiti magijska svojstva, utemeljena na hermetikim suglasjima, koja su obiljeavala talismansku umjetnost renesanse: U djelu iji pojedini dijelovi jedan drugome savreno odgovaraju, koje je sastavljeno od rijetkih elemenata, ija je povrina glatka, i koje predstavlja harmoninu cjelinu, nema li u njemu neke skrivene vrline, neke boanske snage, neega vjenog, poput prin cipa? (Govorim poput platoniara). Ako tome nije tako, zato bi prava rije nuno morala biti glazbena rije? Ili, zato bi mnotvo nakupljenih misli uvijek moralo rezultirati stihovima? Osjeaji i slike voeni su, tako, zakonom brojeva, a ono to se doimlje vanj skom formom zapravo je sutina. Za Flauberta, umjetnost je, kao i tijekom renesanse, pretpostav ljala magijski proces, alkemijsku operaciju koja poiva na sutinski hermetikim principima. A umjetnik je, istovremeno, morao biti veli ki sveenik i mag. Kako bi pojasnio svoje gledite, Flaubert se poz vao na drevno hermetiko naelo analogije, koje je uspostavljalo od nos korespondencije izmeu stvoritelja mikrokozmosa i Stvoritelja makrokozmosa: U svome djelovanju, umjetnik mora biti poput Bo ga koji stvara, nevidljiv i svemogu; njegova se prisutnost mora osje ati svugdje, dok on sam mora ostati nevidljivim. Dok se Flaubert svojim hermetikim analogijama bavio privat no, u svojim pismima, njegov suvremenik, pjesnik Charles Baude-

laire, inio je to javno. Baudelaireova uvena pjesma Suglasja, evocirajui temeljno hermetiko uenje - umu simbola, ostaje jednim od najelokventnijih hermetickih tekstova moderne kulture, koji je izvrio snaan utjecaj na sve umjetnosti, od tada do danas. Sva Priroda hram je gdje stupovi ivi Izrjecima mutnim ponekad se glase: Kroz ume simbola ovjek probija se I pod njinim prisnim pogledima ivi. Ko odjeci kad se iz daleka spoje U jedinstvo mrano, duboko bez kraja, Silno poput noi i suneva sjaja, Dozivlju se zvuci, mirisi i boje. Jedni mirisi su ko put djeja svjei, Slatki ko oboa, ko polja zeleni, Drugi od sveg jai, bujni, iskvareni. Kao stvar se ire to u beskraj bjei: Mous, ambra, tamjan, te izmirna plave utila i duu, ushite im slave. (Prijevod Zvonimira Mrkonjia) I sam istinski faustovska figura, Baudelaire je svoju hermetiku viziju slijedio ne samo u svojoj umjetnosti, ve i u ivotu; pio je apsint, puio hai i sluio se raznim drugim opijatima kako bi posti gao neto poput psiho-spiritualnog proboja i pronaao traak numinoznog u samome srcu ljudske bijede. U tom je pogledu pristajao uz dictum renesansnih maga poput Agrippe i Paracelzusa, koji su postavljali samoga alkemiara kao sirovinu njegovih vlastitih opita.Kao to su to inili Agrippa i Paracelzus, tako je i Baudelaire govo rio o Hermesu Trismegistusu: O Hermo, nemiru to drob mi para, Neznane to bol mi vida, Ti me ini te sam isti Mida, Najtuniji od alkemiara. Baudelairea e kasnije u djelu transmutacije nadmaiti to udo od djeteta, Arthur Rimbaud. I Rimbaud je od umjetnika zahtijevao odvanost da zakorai u podruje koje je sveenik napustio, i hrabro se suoi sa svetim. Pjesnik, drao je on, mora biti istinski vidjelac i,

Za razliku od ovakvih ludorija, Baudelaireova uma simbola i Rimbaudova alkemija rijei nadahnule su novu estetiku i kolu knjievnosti, slikarstva i glazbe, danas poznatu kao francuski simbo lizam, ili le symbolisme. Njezin veliki sveenik i arhi-arobnjak - o kojemu se esto govorilo kao o Metru ili Magu - bio je tajan stveni pjesnik Stephane Mallarme. Svako od Mallarmeovih malo brojnih, pomno skladanih i zagonetnih djela u stihu predstavlja ma gijsku formulu po sebi, alkemijski spoj koji, zaobilazei racionalnu spoznaju, stavlja itateljev um u izravan dodir s Beskrajnim, Ide alnim, numinoznim. U Mallarmeovoj poeziji, umjetniko djelo, kao djelo talismanske magije, poprima novu psiholoku dimenziju. Hermetiki principi na kojima je poivao francuski simbolizam proirili su se ubrzo i na druge umjetnosti. Prigrlilo ih je kazalite, kroz drame Mauricea Maeterlincka, glazba, kroz djela Claudea Debussyja (koji je skladao instrumentacije za Mallarmeova i Maeterlinckova djela), te Odilon Redon i James Whistler u svome slikar skom opusu. Hermetizmom su bila proeta djela Yeatsa, Joycea, Eliota i Virginije Woolf. U Njemakoj i Austriji, prigrlili su ga pjesni ci poput Hugoa von Hofmannsthala, Stefana Georgea i Rainera Marie Rilkea, kao i romanopisci Franz Kafka, Thomas Mann, Robert Musil i Hermann Broch. U Italiji su naela francuskoga simbolizma iznjedrila hermetiku kolu pjesnika, ermetizmo, kojoj su na elu stajali Giuseppe Ungaretti, Salvatore Quasimodo i Eugenio Montale. Ruski su simbolizam na osobiti nain obiljeili pjesnik Aleksandar Blok i romanopisac Andrej Beli. Kroz kulturnu diseminaciju simbo lizma, hermetika je misao postala moda i najznaajnijm imbe nikom u razvitku knjievnosti s poetka dvadesetog stoljea. Umjetniko djelo, kao djelo talismanske magije, prikazano je u jednoj od Yeatsovih najpoznatijih pjesama, Sailing to Byzantium (Plovei ka Bizantu). Uvodna strofa evocira sirovinu ili temelj nu tvar fizikog svijeta, plodnu domenu u kojoj vladaju ciklusi bu janja i raspadanja:
Nije to zemlja za starce Mladii u zagrljaju mladia, ptice s grana - te Umirue loze - svoju pjesmu sriu, Vri more od skua, pljuti losos; sve: Riba, plot i pernad cijelog ljeta kliu Onom to se zainje, raa se, i mre.

Bia, sva u ulnoj glazbi, su gluha Za zavjetanja bezvremenog duha

Dalje, u treoj strofi, pjesma se pretvara u inkantaciju, invokaciju. Zreli pjesnik prieljkuje svoju transmutaciju, svoj izlazak iz priro de u trajanje, stalnost i besmrtnost umjetnosti:
O mudraci u svetom plamenu Boga Kao u zlatnom mozaiku crkava, Izvijte se, luno, iz svetakog ognja, Va primjer da duu pjesmi pouava. Sagite mi srce, bolno od elje, to ga Svoje ivotinja i zvijer to crkava, Jer ono ne zna to je; kosti ove Skupite u tom udu to se vjenost zove.

U posljednjoj strofi, transmutacija je privedena kraju:

Kad odem iz prirode, oblik tvarni Nikad vie neu pripozvati, Ve onaj to ga grki kovai Tvore u pokostu, liju u pozlati, Da im ne zaspi sanjivi car, il Na zlatnoj grani u zapjevati Za bizantsku gospodu i gospoe O onome to bi, biva, il e doi.

Sailing to Byzantium ne predstavlja samo evokaciju ili opis procesa alkemijske transmutacije. Ona je sama alkemijska trans mutacija. U zavrnoj stanci, gdje se rije zlato pojavljuje ak etiri puta, sama pjesma postaje zlatnom. Svojom zvunou, rezonirajuom i odjekujuom sonornou, ona postaje verbalnim ekviva lentom oblika koji nastaje u rukama grkih zlatara, od iskovanoga zlata i pozlate. Sama pjesma, kao i njezin subjekt, bivaju hermetiki transmutirani. Slian se proces odvija i u pjesmi jednostavno naslov ljenoj Byzantium (Bizant). Sredinom devetnaestoga stoljea, Flaubert je govorio o hermetikom principu analogije, suglasju, mikrokozmosu i makrokozmosu, i usporedio odnos umjetnika prema svome djelu s odnosom Boga prema svojoj kreaciji. ezdeset godina kasnije, njegove e rijei odjeknuti, gotovo doslovno, u djelu pisca jednakog, ako ne i veega znaaja za modernu knjievnost. U Portretu umjetnika u mladosti, Stephen Dedalus, Joyceov junak, sebe izriito predstavlja kao sve enika imaginacije, dodjeljujui si sve tradicionalno sveenike

prerogative. Njegova predanost umjetnosti, poput sveenikove pre danosti vjeri, nije stvar izbora, ve poziva. Stephen, koji ovdje ima ulogu Joyceova glasnogovornika, podastire opirnu i sloenu teoriju estetike. U velikoj mjeri preuzeta od Flauberta, ova teorija usvaja jezik teologije i prilagoava ga specifino estetskim ciljevima. Za Joycea, umjetnost postaje kanalom epifanije, svijetlim trenutkom prosvjetljenja ili otkrivenja. Rijeima koje odraavaju Flaubertovu misao, Joyce invocira hermetiku analogiju izmeu umjetnika i idovsko-kranske ideje o Bogu: Misterij estetskog stvaranja, kao i onaj materijalnog stvaranja je zavren. Umjetnik kao Bog Stvaranja ostaje u svom djelu ili iza njega ili postrance ili iznad njega nevidljiv, oien iz ivota, nepristran, podrezujui nokte. Za Joycea, kao i za Flauberta, Bog je vrhovni arobnjak, vra, koji s pomou rijei - analogne Rijei - ni iz ega stvara iluziju, arte fakt, stvarniji od stvarnosti same. Prototip umjetnika utjelovljen je u junakovu imenjaku, Dedalu iz grkoga mita - magu, metru zanata, arhitektu, prvome koji je ovjeka obdario krilima i izgradio labirint u Kreti, vrstu hermetikog mikrokozmosa. Tom liku, tom velianstve nom izumitelju, obraa se Stephen u uvenoj reenici koja okon ava knjigu: Stari oe, stari tvore, budi mi sada i uvijek na pomo Ali, iza Dedala izranja jo jedan, drevniji lik, u trenutku kada, kroz hermetiko uenje o analogiji, Stephen poinje prepoznavati i razu mijevati svoj poziv. U njegovu umu izranja Tot, egipatski bog pis ma i magije, alter ego Hermesa Trismegistusa. U odlomku navede nom na poetku ove knjige, slika Tota pojavljuje se pred Stephenom dok ovaj stoji na stepenicama knjinice Trinity Collegea u Dublinu, promatrajui let ptica: Zato je sa stepenica trijema zurio uvis, sluajui njihov reski dvostruki krik, promatrajui njihov let? Da bi po letu prorekao do bro ili zlo? Na um mu padne neka izreka Kornelija Agripe, a onda mu ponu letjeti amo-tamo bezobline misli Swedenborgove o odnosu ptica prema duhovnim stvarima i o tome kako ti zrani stvorovi posjeduju znanje i poznaju vrijeme i godinja doba, jer, za razliku od ovjeka, ive u poretku svoga ivota i taj red nisu izopaile razumom. A ovjek je stoljeima zurio uvis kao to on zuri u ptice u letu. Kolonada iznad njega nejasno ga podsjeti na neki drevni hram, a jasenova palica, o koju se umorno podupirao, na svinuti augurski tap. Osjeaj straha pred nepoznatim pokrene se u srcu njegova

umora, strah od znakova i slutnja, od onog ovjeka slina sokolu ije je ime nosio i koji se vinuo iz svoga zarobljenitva krilima spletenim od vrbovih iba, od Thotha, boga pisaca, koji je pisao trskom na ploici i na svojoj uskoj ibisovoj glavi nosio mjeseev srp.

I Joyceov je Uliks, kao i Yeatsov Sailing to Byzantium, djelo talismanske magije, pomno konstruirani mikrokozmos, upleten u sveproimajuu mreu hermetikih suglasja, kojima Joyce takoer prilagoava kransku doktrinu konsupstancijacije. Svako poglavlje odgovara jednom tjelesnom organu. Djelo kao cjelina postaje mani festacijom Adama Kadmona, kabalistikog prvog ovjeka. Igrom rijei, i njihovim vieznanostima, Joyce je istkao jo vru mreu hermetikih meupovezanosti. Isto vrijedi i za Finneganovo buenje, gdje se posljednja reenica stapa s prvom. Po svojoj formi, Finne ganovo buenje predstavlja mikrokozmiku repliku alkemijskoga Uroborosa, zmije koja guta vlastiti rep. Na slian se nain talismanska magija provlai i kroz djelo Thomasa Manna. Na zavretku njegovog romana arobna gora, iz 1924. godine, itatelju se daje do znanja da upravo ispriana pria ni je bila ni duga ni kratka, ve hermetika. Tada bi se itatelj osvr nuo na prethodnih sedam stotina udesnih stranica i u njima otkrio ustrajni tour de force* hermetikih suglasja i simbola, kompleksnu arhitektonsku strukturu izgraenu na formalnim osnovama glazbe i matematike. Slina je struktura uoljiva i u Mannovu Doktoru Faustusu, objavljenom 1947. godine, koji nadugako i nairoko is trauje skrivene hermetike sveze izmeu magije, matematike, glazbe i umjetnosti openito. Doktor Faustus ne predstavlja samo na jznaajniji osvrt na priu o Faustu nakon Goethea, ve ukazuje i na njezinu definitivnu primjenjivost u stoljeu u kojemu ivimo. Pedesetih godina, pred kraj svoga ivota, Mann se vratio svojoj nov eli, naslovljenoj Felix Krull, objavljenoj jo 1911. godine. Iako je us pio dovriti i objaviti samo jedan svezak, Mannova je namjera bila proiriti novelu u roman, u kojemu bi objedinio svoje cjelokupno kn jievno dostignue. Nije udo da se u knjizi esto spominje Hermes, kao njezin duhovni vodi. Mann se iznova i iznova vraa hermetikom uenju o meupovezanosti i odnosu izmeu mikrokozmosa i makrokozmosa:
Tour de force - Franc. Muan posao, pothvat koji zahtijeva fiziku ili umnu snagu

Ta uzajamna vrtnja, kruenje i preplitanje, to zgunjavanje plinova u nebeska tijela, to izgaranje, zagrijavanje, hlaenje, rasprskava nje, pretvaranje u prah, zaeto u Nitavilu i budei Nitavilo - ko je bi moda vie eljelo spavati i doekati svoj ponovni san - sve je to Bie, nazvano jo i Prirodom, jedinstveno svugdje i u svemu. Ne trebam sumnjati da svekoliko Bie, sama Priroda, predstavlja jedinstveni sustav, od najjednostavnijeg anorganskog elementa do najpunijega ivota, do ene s lijepo oblikovanom rukom i do Hermesova lika. Na ljudski mozak, nae meso i kosti - to su mozaici sastavljeni od istih elementarnih estica kao i zvijezde i zvjezdana praina i tmasti oblaci to putuju golemim hladnim prostranstvima meuzvjezdanog prostora. ivot, to ga je iznjedrilo Bie, kao to je i Bie roeno iz Nitavila - ivot, taj profinjeni cvijet Bia sastavljen je od materije istovjetne onoj neive Prirode. U njemu nema niega to bi pripadalo samo njemu. Ne moe se ak ni rei da se sasvim jasno razlikuje od jednostavnog Bia. Granica izmea njega i neivoga svijeta nejasna je. Biljne stanice, potpomog nute sunevom svjetlou, posjeduju sposobnost transformiranja sirove materije mineralnog kraljevstva, koja u njima postaje i vom. Spontana, prirodna snaga zelenoga lista, prua nam, tako, primjer izranjanja organskoga oblika iz anorganskog. Ima i su protnih primjera, kao to su kamene formacije, nastale iz silicijeve kiseline ivotinjskoga podrijetla. Budue kopnene stijene nastaju u morskim dubinama, od kostura siunih bia. U kristalizaciji tekuina, u prividnom ivotu kristala, Priroda razigrano prelazi iz jednog kraljevstva u drugo. Uvijek kada, obmanjujui nas, anor gansko prikazuje organskim - kao u sumpornim cvjetovima ili le denoj paprati - Priroda nas pokuava pouiti kako je samo jedna i jedinstvena. U svome literarnom opusu, Mann je neprestano imao na umu hermetiku analogiju, na koju su ukazivali Flaubert i Joyce - rije je mikrokozmos koji odgovara Rijei, kao Logosu. Tako rije postaje instrumentom kreacije, sredstvom s pomou kojeg umjetnik, poput idovsko-kranskog Boga, stvara iluziju stvarniju od stvarnosti same. Ovu su analogiju prigrlili brojni drugi pisci, pose bice nakon Drugog svjetskog rata. Nalazimo je u djelima Vladimira Nabokova, Patricka Whitea i Michela Tourniera. Nalazimo je i u Jorgea Luisa Borgesa i falangi velikih pisaca koji su ponikli s junoamerikoga tla. U uvenom romanu Gabriela Garcie Marqueza, Sto godina sa moe, alkemija i alkemijski proces predstavljaju simboliki motiv

koji se neprestano ponavlja. Jedan od sredinjih likova, praktini alkemiar, nosi ime Aureliano, to ukazuje na zlato; a ime se, kao tradicija obitelji oko koje se vrti pria, prenosilo iz narataja u narataj. Na kraju pripovijesti, Aureliano Babilonia, posljednji ivi predstavnik dinastije, preitava tekst koji je upravo deifrirao, i u nje mu otkriva svoje podrijetlo i povijest svoje obitelji. Tako knjiga postaje hermetikim mikrokozmosom velike Knjige - Knjige Po vijesti, Knjige Stvarnosti (ili Nad-stvarnosti), Knjige samoga ivota. A kada mala knjiga kulminira apokalipsom, isto se dogaa i s veli kom Knjigom: Na tome mjestu, nestrpljiv da to prije sazna svoje podrijetlo, Aureliano poe preskakati. Tada udari vjetar, blag, poetan, pun glasova prolosti, apata drevnih geranija, uzdaha zbog razoara nja koja su prethodila tekim enjama. Nije ga primijetio jer u tom asu upravo bijae naiao na prve tragove svog bia u jednom pohotnom djedu koji se prepustio lakoumnosti da ga vue kroz varljivu pustinju u potrazi za lijepom enom koju nee usreiti. Aureliano ga je prepoznao, pratio je mrane staze svog podrijetla i doao do trenutka svog zaea meu korpionima i utim leptiri ma u sutonskom kupatilu, gdje je neki radnik zadovoljavavo svoju pohotu sa enom koja mu se predavala zbog prkosa. Bio je toliko zadubljen da nije osjetio ni drugu najezdu vjetra, koji je svojom vihornom snagom prozore i vrata iupao iz leita, raskrio krov is tonog krila i iupao temelje. Tek tada je ustanovio da mu Amaranta Ursula nije sestra nego teta, i da je Francis Drake napao Riohachu samo zato da bi se njih dvoje mogli traiti po najzamrenijim labirintima krvi, dok nisu zaeli mitoloku ivotinju koja e udariti kraj plemenu. Macondo je ve bio pretvoren u strahotan vrtlog praine i otpadaka to ih je kovitlao bijes biblijskog uraga na, kad je Aureliano preskoio jedanaest strana, da ne bi gubio vri jeme oko poznatih injenica i poe odgonetavati trenutak u kom je ivio, stopu po stopu kako ga je ivio, proriui sebe sama kako odgonetava posljednju stranu pergamenta, kao da se vidi u ogle dalu koje govori. Onda je ponovno preskoio da bi predusreo pro roanstva i ustanovio datum i nain svoje smrti. Meutim, prije nego je stigao do posljednjeg stiha, ve mu je bilo jasno da nikad vie nee izai iz te sobe, jer bijae predvieno da e grad ogledala (ili utvara) vjetar sravniti sa zemljom i odagnati ga iz ljudskog pamenja onog asa kad Aureliano Babilonia dovri odgonetavanje pergamenta, i da je sve to je u njemu zapisano neponovljivo oduvijek i zauvijek, jer pleme osueno na sto godina samoe nije po drugi put imalo izgleda na zemlji.

U jednoj od svojih kratkih pria, Blacaman Dobri, prodava u da, Garcia Marquez podastire neku vrstu koda, ili kljua svoga cje lokupnog djela. Pripovjeda, glavni junak, je udotvorac, vra, vjetac, prevarant, arlatan - i, metaforiki, umjetnik kao arobnjakBog: ...i tko se usuuje rei da nisam filantrop, dame i gospodo, sada, da, gospodine, zapovjednie dvadesete flote, naredite svojim momcima neka srue barikade i dopuste prolaz napaenom ovje anstvu, gubavci s lijeva, epileptici s desna, bogalji tamo gdje nee smetati, a ondje, u pozadini, najlaki sluajevi, samo, molim vas, nemojte se gurati oko mene, jer neu odgovarati ako se sve bolesti izmijeaju i ljudi se izlijee od onoga od ega ne boluju, i neka glazba svira dok ne provrije bakar, i neka se ispaljuju rakete dok aneli ne izgore, i neka se izlijeva tekuina sve dok ne umru ideje, i dovedite djevice i akrobate, mesare i fotografe, sve na moj troak ... Jedino to ne mogu uiniti jest mrtve vratiti u ivot, jer, im otvore oi, obuzima ih ubojiti bijes spram onoga koji je naru io njihov mir, a kada je sve uinjeno, oni koji ne poine samoubo jstvo, umru od razoaranja. Jednom me proganjala skupina mu draca koji su ispitivali zakonitost mojih poslova, a kada su se u nju uvjerili, prijetili su mi paklom imuna Maga i preporuivali mi pokajniki ivot, ne bih li postao svecem, no, odgovorio sam im kako me u mojim poecima vodila upravo takva misao. Shvatio sam, meutim, da nemam nita od toga postanem li svecem nakon svoje smrti, umjetnik, to sam ja...

uvari svetog
Umjetnost se oduvijek obraala svetom, materiji koja je pripadala domeni organizirane religije, pri emu se, u odreenom smislu, uvi jek koristila magijskim tehnikama. Spomenimo samo Danteovu Bo anstvenu komediju i Miltonov Izgubljeni raj, Rafaelove slike i glazbu Bacha i Handela. ak je i u racionalizmu, sekularizmu i frag mentaciji Doba razuma, bilo pojedinaca poput Blakea, koji je tragao za numinoznim izvan parametara organizirane religije; Shelley, iako samoproglaeni ateist, jo je uvijek mogao izraziti osjeaj svetoga u pjesmama Mont Blanc i Hymn to Intellectual Beauty (Himna umnoj ljepoti). Meutim, od sredine devetnaestoga stoljea, umjetnikovo nastojanje da se prikae kao mag i sveenik, postalo je svjes-

nom i namjernom politikom i vodeim estetskim naelom. Umjetnik je, tako, preuzeo odgovornost koje se organizirana religija bila odrekla - odgovornost kao adresanta i uvara svetog. Ta je odgovor nost povlaila za sobom i zadatak koji je organizirana religija poku avala ostvariti prije renesansanse - povezivanja fragmenata stvar nosti u sveproimajue jedinstvo. Budui da organizirana religija vie nije mogla uinkovito djelovati kao takav povezujui agens, hermetika je misao - hermetiko naelo analogije i podudarnosti predstavljala najprimjenjiviju alternativu. U osvit dvadesetog sto ljea, potreba za takvom alternativom postajala je sve izraenijom. Poetkom dvadesetog stoljea, fragmentacija znanja poprimila je razmjere akutne krize smisla, koja je, popraena fenomenom kojeg je Hermann Broch nazvao dezintegracijom vrijednosti, do opsjednu tosti zaokupljala senzibilitet kulturnih linosti toga razdoblja. Osim Junga i odreenih pojedinaca u drugim sferama znanosti, i umjetnici su poeli prepoznavati sloenost dileme s kojom se suelila zapadna civilizacija. Rasla je i svijest o neemu mnogo opasnijem - kao posljedica fragmentacije znanja i mnoenja specijalizacija, etiri stu pa na kojima je poivao zapadni racionalizam, poela su se ruiti. Zapadni je racionalizam, kao, uostalom, i zapadna civilizacija, poivao na etiri temeljne postavke. Vrijeme, prostor, uzronost i li nost, predstavljali su fiksirane, nepromjenjive, stabilne i neprijeporne vrijednosti na kojima su se bez opasnosti mogli uspostaviti temelji svjesne stvarnosti. Vremenu, prostoru, uzronosti i linosti dodi jeljena je navodno objektivna vrijednost, koja se mogla suprot staviti subjektivnoj i iracionalnoj promjenjivosti. Ljudi su oduvijek mislili da su, izumom satova i kalendara, us pjeli ukrotiti vrijeme i uiniti ga odredivim. Prostor, odnosno uda ljenost, inila se jednako mjerljivom. A odnos izmeu vremena i prostora, vie ili manje konstantan, jo je vie uvrstio vjerovanje u njihovu nepromjenjivost. Jo od najranije povijesti, odnos izmeu vremena i prostora, prilikom plovidbe na vesla ili na jedra, bio je na slian nain odreivan prijelaskom odreene vodene povrine, Sre dozemnog mora ili Atlantskog oceana. S izumom parnoga stroja u devetnaestom stoljeu, taj je odnos znaajno modificiran, ali ne i bit no poremeen. Dvadeseto je stoljee, meutim, ustanovljene predodbe o vre menu i prostoru sve vie dovodilo u pitanje - teoretski, kroz razliite

specijalizirane discipline, i empirijski, kroz tehnoloki razvoj. Psi hologija je, primjerice, vanjskoj mjerljivosti suprotstavila unutranje vrijeme i unutranji prostor. Vrijeme se vie nije ograniavalo satom ili kalendarom, a prostor ravnalom i zemljovidom. I vrijeme i prostor sada su imali vlastiti unutranji kontinuum, kojega je vrijednost bila usporediva s vanjskim. Kao posljedica, vanjska su se mjerenja poka zala onakvima kakva su, zapravo, oduvijek bila - ne kao definitivne istine, ve kao puke konvencije, arbitrarni izumi ljudskoga intelekta. Njihova je pouzdanost podvrgnuta kritikom propitkivanju od strane znanosti i tehnologije. Kao stvar znanstvenog konsenzusa, vrijeme i prostor postali su fluidnima, nesigurnima i krajnje relativnima. tovie, njihova se relativnost mogla potvrditi u praksi. Udaljenost od trideset kilometara automobilom se prelazi u kraem vremenu ne goli je potrebno da se pjeice prevali put od pet kilometara. Putujui Concorde-om, udaljenost od tisuu kilometara putnik prelazi bre od putnika u automobilu koji prelazi udaljenost od tri stotine kilometara. Mjerljivost je, tako, prestala biti objektivnom injenicom, postavi umjesto toga dijelom neijeg unutranjeg stanja, tehnologije, ili, pak, oboje. Dvadeseto stoljee nije poremetilo samo koncepcije vremena i prostora, ve i toliko tovanog principa uzronosti. Jo od najranijih dana ljudske povijesti, zakon uzroka i posljedice inio se neumit nim i sveprisutnim. Sada je i ovaj, navodno nepogrjeivi zakon po eo poputati pred novim saznanjima. Psihologija je, na primjer, ukazala na nemogunost kvantifikacije ili pojednostavljenja ljudske motivacije, inzistirajui na ambivalentnosti ponaanja koja se suprot stavljala logikoj jednadbi uzroka i posljedice. Neodreenost, ne predvidljivost, nasumini elementi i neoekivane mutacije, poeli su zauzimati sve vie mjesta u znanstvenim teorijama. tovie, uzro nost je do tada promatrana kao proces koji se odvija u linearnoj pro gresiji u vremenu i prostoru. Budui da su vrijeme i prostor relati vizirani, vremenska i prostorna osnova na kojoj je poivala uzronost vie nije postojala. Potaknut time, Jung je uspostavio potpuno novu koncepciju, sinkronicitet, koji je imao ulogu ne-kauzalnog pove zujueg principa. Ovakvo je preispitivanje uzronosti zahvatilo i druge, praktinije sfere. Moral je, primjerice, u znaajnoj mjeri poivao na premisi o nagradi i kazni. Kazna i nagrada temeljile su se na uzroku i posljedi-

ci. S relativiziranjem uzroka i posljedice i zakon nagrade i kazne postao je elastinijim. Kazna vie nije predstavljala neizbjenu posljedicu prijestupa, niti je nagrada slijedila iz vrline. Naprotiv, za sluenu kaznu pojedinac je mogao izbjei, ili, pak, prigrabiti na gradu koja mu ne pripada. Dok su vrijeme, prostor i uzronost predstavljali tri najznaajnija stupa racionalistike misli Zapada, linost je predstavljala etvrti. Jo od Aristotelova vremena, karakter je promatran kao vie-manje de finirana kvaliteta, a pojedinac kao jedinstveni entitet. Karakter je, vjerovalo se, bio odreen razliitim imbenicima - planetarnom konstelacijom u trenutku roenja, etirima elementima - zemlja, zrak, vatra, voda, - takozvanim duhovima u krvi ili fluidima. Osim u sluaju bolesti, umne poremeenosti ili religioznog obraenja, ka rakter je smatran stabilnom kvalitetom. Sada se, pak, karakter poje dinca suelio s uznemirujuom svijeu o vlastitoj nestabilnosti ako ne i vlastitom nepostojanju. Sociologija je predstavljala linost kao sloj uvjetovanih refleksa, kojom gotovo iskljuivo upravljaju okolina i nasljedna svojstva. Znanost je nudila podrku ovakvim tvrdnjama, a otila je jo i dalje, reducirajui karakter ili linost na neuronske impulse i DNK-kod. A psihologija je, usvojivi koncepci ju nesvjesnog, uinila coup de grace predodbi o linosti kakva je ona bila u prolosti. Snovi - koji su se do tada pripisivali vanjskom izvoru, bez znaenja za identitet pojedinca - proglaeni su izrazom jastva kao budee svijesti. Ludilo se vie nije moglo promatrati kao sluajna pojava, pa ak ni kao bolest u uobiajenom smislu, ve prije kao potencijalnost koja je svojstvena svakom ljudskom biu. ovjek je bio prisiljen priznati da u njemu lee mnoga jastva, impulsi, di menzije i pod-linosti, od kojih nisu sve ivjele u miru jedna s dru gom. Karakter ili linost mogli su se mijenjati i transformirati zapa njujuom lakoom - putem droga, trauma, senzorne deprivacije, uvjetovanja, elektrookova ili kirurkim zahvatima na mozgu. Uko liko je pojedinac kao takav uope postojao, on je u isto vrijeme bio i vie i manje od onoga to je do tada o sebi mislio. Kao posljedica proirivanja znanja, ovjek je samome sebi postao jo veom tajnom, udaljivi se od sebe u jo veoj mjeri. Prije i jasnije od bilo koga drugoga, jedan je pisac iz dvadesetog stoljea dijagnosticirao i identificirao krizu koja proizlazi iz frag mentacije znanja i relativizacije vremena, prostora, uzronosti i

linosti. Pjesma T. S. Eliota, Pusta zemlja, objavljena 1922. godine, jo se uvijek moe prizvati kao saetak iskustva dvadesetog stoljea. U Pustoj zemlji, itatelj uranja u ponitenje vremena i prostora, ne gaciju uzronosti, dezintegraciju linosti; uje se jo samo slabi glas u daljini, koji oajniki pokuava skupiti djelie svojih ruevina. Kako bi izrazio dilemu modernog vremena, Eliot se izravno poziva na francuske simboliste, koristei se njihovim hermetikim tehnika ma. Svoj izlaz iz puste zemlje on, jo jednom, pronalazi s pomou hermetikih naela. Privuen u velikoj mjeri njegovim ritualnim ele mentom, Eliot se i slubeno obratio na anglikanizam. No, kasnija djela, poput etiri kvarteta, teko se uklapaju u kranske konvenci je. Naprotiv, ona sadre brojne stihove, pa i itave strofe, koje gotovo doslovno proizlaze iz hermetikoga korpusa. Tehnike francuskoga simbolizma koritene su kako bi se izrazila hermetika postavka o meupovezanosti mikrokozmosa i makrokozmosa: "Taj ples u kucavicama i cirkulacija nam limfe u vrtnji zvijezda su iscrtani..." Dvadeseto je stoljee umjetnosti, a posebice knjievnosti, pos tavilo dva cilja. Prvi je bio suoiti se s relativizacijom vremena, pros tora, uzronosti i linosti, i uiniti je smislenom u okvirima ljudskog postojanja. Drugi se sastojao u sutinski hermetikoj reintegraciji fragmentiranog znanja u novo i sveproimajue jedinstvo - jedinstvo koje bi, opet, bilo smisleno u okvirima ljudskog postojanja. Pa opet, napori su se pokazali jalovima, jer je i sama umjetnost stjerana na marginu zapadne civilizacije. Umjetnost je svedena na razinu jednog u moru fragmenata, a u oima veine ljudi i najbeznaajnijeg od svih. tovie, u sveuilinim kulama od slonovae, umjetnost je doivjela fragmentaciju od strane racionalistike meto dologije. Pod imenima kao to su Novi kriticizam, ili dekonstrukcionizam, studij knjievnosti iskrivljen je u neku vrstu pseudoznanosti. Umjetniko se djelo podvrgava seciranju i analizi, kao da je rije o kakvoj mehanikoj napravi - mrtvoj konstrukciji rijei i slika, koja se ima rastaviti na svoje sastavne dijelove, poput tjelesnih or gana prilikom obdukcije. Ono to umjetnik stvarno pokuava priop iti, smatrat e se uzgrednim i izlinim. Posljedica svega jest da se ljudi, gladni smisla, svrhe i smjera u svojoj egzistenciji, okreu istonjakoj misli, pristupaju sektama ili

kultovima, ili, pak, ustrajno i mazohistiki gutaju na stotine stranica Gurdjievovih, Blavatskinih ili Steinerovih djela - ne uviajui, pri tome, da im ono za ime tragaju lei upravo pred nosom. Za takve je ljude umjetnost daleka i zatvorena domena, sfera specijaliziranih i ri jetkih akademskih studija, koja u njihovim ivotima ne igra ba nikakvu ulogu. Takvi ljudi nikada nee umjetnost vidjeti onakvom kakvom ju je vidio Flaubert - kao uvara i kanalizatora svetog. Nikada im nee pasti na pamet da postave ono nametljivo, pa opet jednostavno pitanje: tko je duhovniji - Rilke ili papa? Sasvim oi gledno, duhovniji je Rilke - jednako kao to je Nikos Kazantzakis, autor Posljednjeg Kristova iskuenja duhovniji od samoprozvanih pobonih krana, koji su osudili njegovu knjigu i film koji je po njoj reirao Martin Scorsese.

II DIO
14 MAGINI KRUG
svom najirem smislu, magija je umjetnost pokretanja stva ri. Stoga se i magija, u svom najirem smislu, moe smatrati metaforom dinaminog odnosa izmeu ljudske svijesti ili vo lje i svega to lei izvan nje - dogaaji, okolnosti, predmeti, ili drugi ljudi. Magija u sebi ukljuuje barem neki element kontrole, bilo s pomou vodstva ili manipulacijom. Drugim rijeima, ona ukljuuje tehniku kojom se ohrabruje, uvjerava, navodi ili prisiljava stvarnost da se prilagodi odreenim specifinim ciljevima. Magija je, ukratko, proces eksploatacije elastinosti stvarnosti i njezinog oblikovanja ili alkemijske transmutacije - u skladu s danim svrhama ili postavlje nim ciljevima. Psiholoka i moralna orijentacija, koja karakterizira onoga koji se uputa u proces oblikovanja ili transmutacije stvarnosti, odredit e hoe li magija koju pojedinac prakticira biti, prema srednjovjekov nim i renesansnim definicijama, bijela ili crna, ista ili ne ista, duhovna ili profana. Uz rizik pojednostavljenja, moemo rei ak i to da se ovjeanstvo, faktiki, moe podjeliti na tri ope nite kategorije - duhovni arobnjaci, profani arobnjaci i rtve. arobnjak, bio on duhovni ili profani, preuzeo je aktivnu ulogu u svijetu u kojemu ivi, te ga, sukladno tome, i transformira. rtva, naprotiv, ostaje pasivni, bespomoni rob okolnosti. Treba, dakako, rei, da ove uloge nisu uvijek strogo odreene, nepromjenjive i do sljedne. Profani arobnjak, primjerice, moe u odreenim okolnosti ma biti duhovni, ili, pak, postati rtvom. Naalost, veini ljudi pripa da, zapravo, uloga rtve. Oni nisu sposobni oblikovati, a jo manje kreirati svoju stvarnost. Naprotiv, svoju stvarnost prihvaaju posred no - i, inei tako, postaju njezini robovi.

Ova oigledno kontroverzna izjava moe se pojasniti jednostav nom analogijom, onom o alkemiaru u njegovu laboratoriju. Metaforiki reeno, alkemiar u svome laboratoriju moe, jednako tako, biti znanstvenik koji eksperimentira s nuklearnom fizijom i fuzijom. On moe biti svatko od nas, pojedinano ili kolektivno, eksperimentira jui s elementima u laboratoriju naih individualnih ili kolektivnih ivota. On moe biti slikom zapadne civilizacije kao cjeline, u labo ratoriju u kojemu se provodi onaj sloeni ljudski eksperiment, poz natiji kao povijest ili kultura. Alkemiar u svome laboratoriju, eksperimentirajui s elementi ma i spojevima, ivotinjama, biljkama i mineralima, moe koristiti tehnike duhovne ili profane magije. Gledano izvana, procesi e se moda doimati istovjetnima. Meutim, gledano iznutra, njihove se dinamike umnogome razlikuju. Profani se arobnjak, ili alkemiar, nastoji ograditi od svoga eks perimenta i njime upravljati izvana. Nastoji nad njim zadobiti potpunu kontrolu, dok sam ostaje nedirnut i nepromijenjen. Sa svoga izdvoje nog poloaja, pokuat e silom, pa ak i na neprirodan nain, pod vrgnuti elemente eksperimenta svojoj volji. Stvarnosti e, time, na metnuti okvire i podjarmiti je, nerijetko pribjegavajui metodama ko je su protuprirodne. On e zanemariti, moda se ak i ogrijeiti, o hermetiko naelo harmonine meupovezanosti. A zato to se dri po dalje od vlastitog eksperimenta, gajit e iluziju da energije i moi koje je oslobodio ili se njima posluio, nee ni na koji nain utjecati na njega osobno. Tako smo izmislili strojeve - ne toliko da bismo utedjeli vrije me, koliko da bismo ouvali dostojanstvo i iste ruke, i ogradili se od onoga to Yeats naziva blatom i krvlju ljudskoga postojanja. Tehnologija nam slui kako bismo potencijalno opasnu stvarnost dr ali na oku, istovremeno se od nje ograujui. Skloni smo zanemariti injenicu da sve naprave koje slue kako bi nas zatitile, samo podr avaju nau izolaciju. Postajemo, tako, poput arobnjaka koji stoje unutar zatitnih granica maginog kruga. Ostane li taj krug nedirnut, prizvane sile doista nee moi izvriti nikakav utjecaj. No, taj je krug i na zatvor, koji ograniava nau sposobnost interakcije sa svijetom izvan njega. U elji da izbjegnemo svaki rizik, izlaemo se najveoj od svih opasnosti - odricanju od ovjeanstva. Za razliku od profanog, duhovni arobnjak, ili alkemiar, nastoji postati ono to je renesansni mag smatrao svojom dunou - pred-

met i cilj vlastitog eksperimenta. U njega on uranja i doivljava ga iznutra, putajui ga da postane zrcalo njegove vlastite transformaci je. Umjesto da procesom upravlja izvana, on mu nudi unutranje vod stvo, kako bi postao sastavni dio vlastita eksperimenta i kretao se za jedno s njim. On sam podvrgava se procesu primjene, prihvaajui svaki rizik koji iz njega proizlazi. Ali, budui da je on sam predmet i cilj svoga eksperimenta, izbjegavat e svaku prisilu, svako nasilje i sve to je protivno prirodi. Renesansni je mag, tako, svoju djelatnost usporeivao s onom botaniara ili vrtlara, koji potuje prirodni poredak - pomaui prirodi u njezinom djelu, laskajui joj, hranei je i njeno dovodei njezine vlastite skrivene potencijale do zrelosti. Prema Paracelzusovim rijeima, Alkemiar...budi ono to je u priro di uspavano... Ili, kao to je izjavio Giambattista Delia Porta, neko liko godina nakon Paracelzusove smrti: Djela Magije nisu nita dru go doli djela Prirode... njihova se obzirna Magija moe usporediti s branom vezom. Priroda je ona koja raa, ali Umjetnost je ona koja njezinim plodovima priprema put. Bi li se ove mefafortke paralele mogle izraziti neto jasnijim psiholokim rjenikom? Odgovor na ovo pitanje moe se, barem dje lomice, ilustrirati koncepcijom osobnog rasta ili zrelosti. No, to tono podrazumijevamo pod rastom i zrelou? Ustvari, ovjek raste i razvija se na dva osnovna naina. Sukladno definiciji profane magije, ovjek moe rasti akumula cijom. Drugim rijeima, neiji ego ostaje, takorei, sutinski nepromjenjen, zadravajui istu konfiguraciju. On jednostavno apsorbira iskustva - to vie seksualnih osvajanja, to vie putovanja, to vie dobara. Zahvaljujui takvoj akumulaciji, ego se metaforiki govo rei, progresivno iri i ispunjava; ali pri tome zadrava svoju prvobit nu konfiguraciju kojoj se iskustvo samo prilagodilo. S druge se stra ne nalazi pojedinac kojega je apsorbiralo iskustvo. Umjesto da is kustva skuplja, on doputa da ga svako od njih modificira ili trans formira. Svako novo iskustvo ili avantura za njega je internalizirano, tako da temeljna konfiguracija njegova ega neprestano mutira, mije nja oblik i adaptira se okolnostima ili kontekstu u kojima je smjete na. Veliina i kvantiteta gube vanost u odnosu na transformaciju. Drugim rijeima, turist postaje hodoasnikom. Imajui na umu ovakvo razlikovanje, profani se arobnjak moe promatrati kao neka vrsta spremita ili odlagalita akumulirane moi

i energije, koja se, prije ili kasnije, mora ispoljiti na bilo koji nain. Primjer takvoga procesa jest Adolf Hitler. S druge strane, duhovni arobnjak djeluje kao vodi ili kanal, postajui odrazom onih snaga koje je kroza se propustio. Takav je bio sluaj s pojedincima poput, primjerice, sv. Franje ili Buddhe, koji su doivjeli tradicionalno mis tino obraenje. Takav je, moda, bio i sluaj Gandhija ili Martina Luthera Kinga. Takav je, konano, sluaj, sa svakim istinskim iscje liteljem. Ukoliko metaforiko razlikovanje na duhovne i profane arob njake moe imati psiholoke implikacije, ono, takoer, moe imati i duboke teoloke implikacije. Za hermetiki orijentirane krane, ono definira temeljnu postavku o inkarnaciji. Takvog je miljenja bio Charles Williams, pisac i teolog, koji je meu svoje prijatelje ubrajao C. S. Lewisa i J. R. R. Tolkiena, a pripisuje mu se zasluga za obrae nje T. S. Eliota i W. H. Audena na anglikanizam. Za Williamsa, kao i za ostale hermetike mislioce, starozavjetni se Bog moe smatrati nekom vrstom profanoga arobnjaka, ili pro fanoga alkemiara. U tome svojstvu, on gleda na svijet kao na alke mijski eksperiment, iz kojega je sam izdvojen, od kojega se ograuje i udaljava, netaknut i imun na sve to se u njemu zbiva. Sa svoje transcendentne pozicije, on orkestrira dogaaje poput lutkara ili ka zalinog redatelja, intervenirajui doslovno kao deus ex machina, ka da mu se to svidi, kako bi, primjerice, razdvojio Crveno more, is kuao Joba ili rijeio stvar potopom, kada bi izgubio strpljenje. Kao u spektaklima Cecila B. DeMillea, on trguje bljetavilom i moi i za povijeda poslunost da bi zadovoljio svoju hirovitost. Poput profanih arobnjaka, on manipulira svojim eksperimentom izvana, klijetima upravljajui svojom kreacijom. Prema kranskoj predaji, starozavjetni se Bog inkarnirao u o vjekovu obliju. Time je on, prema Williamsovu miljenju, poput alkemiara uao u vlastito djelo, postavi predmetom, ciljem i, ako je to potrebno, rtvom vlastita eksperimenta. Umjesto da njime upravlja izvana, nastoji mu ponuditi unutranje vodstvo - dok, u isto vrijeme, u vlastitom tjelesnom biu doivljava izvorno iskustvo ljudskog oblija koje je sam stvorio. U stvari, on sudjeluje u svojoj kreaciji kako bi ona dobila vlastitu duu i prestala biti pukom igrakom u rukama svemogueg stvoritelja, kako bi konano preuzela odgovor nost koju za sobom povlai slobodna volja i etiki izbor. Kako bi ob-

dario svoju kreaciju ovim nasljeem, on joj se mora podjarmiti i do pustiti da od iste bude muen, ukoliko je to smjer koji mu ona diktira. Na taj se nain alkemijski eksperiment razvija i dosee svoju zrelost, pa ak i ako je cijena toga razvitka i zrelosti transformacija i rtvo vanje samoga alkemiara. S ovakvog, teolokog gledita, svrha je inkarnacije obdariti kre aciju vlastitom duom, drugim rijeima, slobodnom voljom koja se manifestira kroz rvu njena stvoritelja. Na ovome poiva Novi zavjet i mogunost otkupljenja. Kreacija vie ne predstavlja starozavjetno kazalite lutaka, u kojemu lutkar orkestrira dogaaje i namee pravi la. Naprotiv, kreacija, obdarena slobodom i iz nje proizlazeom od govornou, sada govori u svoje ime. Bez obzira na to prihvaali ili ne ovakvo teoloko gledite, dokaza o tome da je ovjeanstvo izvuklo neku konstruktivnu korist od slobodne volje, otkupljenja ili mogunosti otkupljenja, nema ba napretek. Dvije tisue godina nakon dogaaja koji su navijestili dolazak takozvanog Novog poretka, ovjeanstvo se nije, barem ne u znaajnoj mjeri, pribliilo svome otkupljenju. Umjesto da pristane uz Krista i slijedi njegov primjer, zapadni je ovjek - od poetka kr anske ere, ali i ranije - bio skloniji imunu Magu, a hermetiku je misao prihvaao na nain kojim je svojim uzorom uinio ne Isusa, ve Fausta. Povijest zapadne civilizacije je, u krajnjoj liniji, povijest ovjekovog puta ka faustijanstvu. Faust je vrhovni arhetip i avatar zapadnog ovjeka. Ali, Faust esnaestog stoljea, kao to smo ve napomenuli, traio je znanje izvan granica kranskog morala. Me utim, Faust dvadesetog stoljea traga za znanjem - i moi - izvan granica svakoga morala i svih sustava vrijednosti. Ako snage koje je oslobodio mogu Fausta esnaestoga stoljea uiniti prokletim prema kranskim standardima, one snage koje su oslobodili njegovi mo derni ekvivalenti povlae za sobom mnogo stranije i opipljivije obli ke prokletstva. Figurativno i doslovno, srednjovjekovni i renesansni arobnjaci djelovali su u zatitnom krugu. Iz sigurnosti njegovih granica oni su, vjerovalo se, prizivali i kanalizirali snage i upravljali silama iz ne beskih ili paklenih sfera. Takve su snage uvijek predstavljale potenci jalnu opasnost. Brojne narodne prie i legende govore o suvie ambi cioznim arobnjacima, rtvama invociranih sila nad kojima su izgu bili kontrolu - sila koje su probile granice zatitnog kruga i unitile

ga. No, ak i ako arobnjak uspije zadrati vlast nad silama koje je prizvao, njegov mu krug sigurnosti i zatite jednako tako namee ogranienja. On ne moe zakoraiti izvan njegovih granica, a da pri tom, barem u odreenoj mjeri, ne postane rtvom energije koju je os lobodio. Tako magini krug postaje zatvorom, izolirajui arobnjaka iz stvarnosti koja lei izvan njegovih okvira - stvarnosti u kojoj se osloboeni i moni principi mogu neometano kretati. Zar ovo nije metafora za nau civilizaciju u cjelini? Jer, naa kul tura, tehnologija i njezini proizvodi predstavljaju neku vrstu magi nog kruga. Zatvoreni u navodnu sigurnost ovoga kruga, mi priziva mo moi apokaliptino destruktivnih potencijala. Svoj svijet zaga ujemo plastikom i radijacijom, otrovnim kemikalijama i industrij skim otpadom. U zatitnom okrilju svoga maginog kruga, pripisuje mo si boanske moi i vrimo eksperimente koji su protuprirodni genetiki inenjering, eksperimenti s nuklearnom fizijom i fuzijom, razvoj biolokog i kemijskog oruja. Poput dr Frankensteina, i mi stvaramo monstruoznosti. Nerijetko pokazujemo sklonost da, poput nepaljivih arobnjaka iz onih, naizgled naivnih pria iz starine, izgubimo nadzor nad snagama koje smo sami prizvali - kao to se, primjerice, dogodilo u ernobilu. Tada prestajemo biti arobnjacima, bilo duhovnim bilo profanim, i postajemo rtvama. Pa ak i ako uspijemo ponovno zadobiti nadzor, magini krug tehnologije, koji je stvoren kako bi nas titio, postaje na tamniar. Tehnologija proiruje snagu i doseg naih ruku, ali ne i mudrost koja njima upravlja. Tako se zavaravamo mislei kako uivamo veu slo bodu, dok se, ustvari, dobrovoljno podvrgavamo jo gorem robova nju. Stavljamo se, sa stalno rastuom bespomonou, na milost i ne milost autonomnih mehanikih sustava, od klima-ureaja i umjet no reguliranih uvjeta u kojima ivimo i radimo, do kompjuteriziranih mrea globalnih razmjera. A u svojoj ovisnosti o tehnologiji, postaje mo sve nemoniji, odriui se svake istinske moi i odgovornosti. Suvremeni je grad, za razliku od Petrograda ili Berlina u devet naestom stoljeu, gotovo potpuno bespomoan pred iznenadnim nanosima snijega. Ve due vrijeme sluamo ozbiljna upozorenja ko ja se tiu kompjuterskog terorizma: kompjuterski virus moe stvoriti zbrku u ivotu pojedinca, ali i uzdrmati banke i multinacionalne tvrtke, pa ak i dovesti do ruba nuklearnog sukoba.

Posljedica svega je rastua otuenost i izolacija od stvarnosti ko ja nas okruuje. Postali smo suvie komotni, suvie zatieni i sve manje sposobni prihvatiti odgovornost za svoje vlastite ivote, neprestano svaljujui krivnju na druge, jurei na sudove ne bismo li postigli kompenzaciju uvijek kada stvarnost probije ahuru nae egzistencije. Od svake povrede traimo zaklon, a drutvenu interak ciju umatamo u groteskni jezik politike ispravnosti. Sve se vie oslanjamo na specijaliste u tamnim odijelima, koji neprestano vr ljaju u naoj blizini, iekujui da u naim ivotima neto krene po zlu, ne bi li se nahranili na tuoj nesrei. A postupajui tako, postaje mo neizbjene rtve manipulacije. Ovakva manipulacija predstavlja sredstvo pokretanja stvari, a samim time i oblik magije. No, magija o kojoj je ovdje rije razlikuje se od duhovne magije renesansnih hermetiara. Ona bi se prije mogla nazvati sitnim arobnjatvom, koje je bilo predmetom Agrippinih osuda, a koje je svoje pristalice nalo u brojnim malim Faustima u njihovim ogranienim i fragmentiranim domenama. No, takva magi ja, iako sitna i profana, nije nita manje opasna i rasprostranjena, a svi mi predstavljamo njezine sadanje ili budue rtve. Stranice koje slijede odnose se upravo na ovu vrstu magije.

15 KONTROLA UMA

zmeu 1950. i 1953. godine, oruane snage petnaest zemalja, la nica tada nedavno utemeljenih Ujedinjenih naroda, borile su se u jugoistonoj Aziji protiv snaga Sjeverne Koreje i komunistike Kine. Vojsku Ujedinjenih naroda inile su britanske, francuske, kanadske, australske, grke, junokorejske i, u najveem broju, snage Sjedinjenih drava. Ve u ljeto 1950. godine, tek mjesec dana nakon izbijanja sukoba, zapadni se svijet suoio sa zastraujuim spektak lom. Zarobljeni ameriki vojnici davali su izjave za javnost u kojima su osuivali bezumnu agresiju, odricali se svoje dotadanje pripad nosti i uzdizali vrline i ciljeve svojih porobljivaa. Za itavog trajanja rata, pristizale su sline izjave od strane amerikih vojnika. Nisu to bile izjave pripadnika britanskih, francuskih, kanadskih, australskih ili drugih snaga, niti pripadnika vojnog zrakoplovstva ili pjeadije Sjedinjenih amerikih drava. Taj je fenomen karakterizirao vojsku Sjedinjenih drava. Naknadna je istraga iznjedrila barem djelomino objanjenje. Disciplina unutar vojske Sjedinjenih drava bila je zapanjujue laba va, posebice u usporedbi s onom britanskih i Commonwealth po strojbi. Moral je bio na alarmantno niskoj razini, a najvei broj pri padnika amerikih postrojbi nije imao jasnu ideju o tome zato, pro tiv ega, a u nekim sluajevima i protiv koga, se bore. Budui da je veina bolje obuenih postrojbi bila povjerena Njemakoj, NATO-u i Zapadnom savezu, one u Koreji bile su na prilino nezavidnoj razini; 51% zarobljenih vojnika, pripadnika amerike vojske, imalo je kvo cijent inteligencije 89 ili nii, a 44% vojnika nije posjedovalo sred njokolsko obrazovanje. Iako su gore navedeni rezultati istraivanja kasnije posluili kao opravdanje, neobjanjive i zastraujue izjave zarobljenih vojnika,

bile su, za ameriku javnost i visoke dunosnike, poniavajue. Jer, bilo je oigledno kako te izjave nisu bile posljedicom prinude - mu enja ili psihikoga nasilja, ve, naprotiv, dobrovoljni in. U samo etrdeset i osam sati ...neki su se od njih javili s neprijateljske linije, ogoreno napadajui svoju vladu i domovinu, retorikom koja se moe usporediti s onom Moskve i Pekinga. Vie od 70% svih ame rikih ratnih zarobljenika priznali su ratne zloine ili, pak, potpisali peticije, pozivajui na okonanje amerikog angamana u ratu. Doista, inilo se da su iskreno vjerovali u ono to su govorili. to je jo gore, uznemirujue velik broj zarobljenika ostalo je pri svome priznanju i nakon povratka u Sjedinjene Drave. Oekivalo se, me utim, da e, im stupe na ameriko tlo, odbaciti svoja uvjerenja. Poetni ok pretvorio se u skandal, emu su uslijedile optube za izdaju. Tek je kasnije postalo jasno da je u pitanju neto suptilnije od uobiajene brutalnosti, a ne moe se oznaiti izdajom. Odbjegli i osloboeni zarobljenici prestravili su javnost svojim priama javnost koja jo uvijek nije imala sluha za psihologiju i koja je ivjela u uvjerenju da je karakter pojedinca tono odreen i nepromjenjiv entitet. Procurile su informacije o metodama poput senzorne deprivacije, Pavlovljevog uvjetovanja i itavog spektra drugih metoda, koji ma je neiju osobnost bilo mogue transformirati do stupnja koji se do tada inio nezamislivim. U jednom novinskom lanku iz rujna 1950. godine, autor, koji je ustvari bio propagandist CIA-e, skovao je izraz pranje mozga (brainwashing). Time je u engleski jezik ula nova rije, a u javnu se svijest uvukao novi strah. injenica da se neprijatelj mogao sluiti i takvim sredstvima kao to je pranje mozga, uinila ga je jo opasnijim i pojaala opu pa ranoju i strah od komunizma koji su obiljeili rane pedesete. Bio je to neprijatelj s kojim se, za razliku od nacista i Japanaca, nije uvijek mogla voditi otvorena borba. Bio je to neprijatelj koji se mogao pod muklo infiltrirati, ne samo u drutvo, ve i u sveto i nedodirljivo po druje uma i psihe pojedinca - sluei se nekom vrstom mesmerizma ili hipnoze, kako bi uspostavio vlast nad neijom duom. Hollywood je u ovom novom izvoru straha pronaao svoje nadahnue. U brojnim znanstveno-fantastinim filmovima iz toga razdoblja, kao to je, na primjer, Invazija tjelokradica (Invasion of the Bodysnatchers), ko munist je alegorijski izjednaen s nekim stranim biem, koje je moglo obuzeti ili podvri svojoj volji neijeg susjeda, ili, pak, lana obitelji.

Javnost je tek kasnije shvatila kako Hollywood nije bila jedina ustanova koja je iz pranja mozga i kontrole uma crpila svoje nadah nue. Bila je tu i CIA. Suoena sa sramotnim izjavama amerikih rat nih zarobljenika, CIA je u poetku pokazivala zbunjenost. Kemiari CIA-e konzultirali su stare godinjake, ne bi li u njima pronali podatak o kakvom vjetijem otrovu, koji je mogao ob jasniti ono to se zbivalo; arhivisti su, u potrazi za rjeenjem, pre gledavali zapise s inkvizicijskih suenja; orijentalisti su traili kljueve na svome podruju; arabisti na svome. Nita - ba nita nije upuivalo na to kako su Sjevernokorejanci postizali takvu bi zarnu suradnju i koja je metoda osiguravala njeno trajanje. Prema jednom izvjeu CIA-e iz 1950. godine, priznanja su se mogla objasniti samo reorganizacijom i preusmjeravanjem umova davatelja priznanja. U izvjeu dalje stoji: Postoji adekvatno povijesno iskustvo koje nas navodi da zaklju imo kako se temeljne promjene u funkcionalnoj organizaciji ljud skoga uma ne mogu postii tradicionalnim metodama fizikog na silja - ono, u najveem broju sluajeva, postie nevoljno i privre meno pokoravanje i, to je jo vanije, ostavlja svoje tragove na rtvi. Stoga je potrebno razmotriti novije ili suptilnije tehnike... Jo u travnju 1950., CIA je zapoela niz projekata u svrhu istrai vanja tehnika kontrole uma. Godine 1953., ovi su projekti zdrueni u jedinstveni program pod nazivom MKUltra, koji je djelovao sve do 1973., kada je, barem slubeno, okonan. No, bilo bi naivno pretpos taviti da se istraivanje nije nastavilo pod drugim nazivima, ili u okri lju nekih drugih institucija. Jedan od najranijih CIA-inih projekata odnosio se na istraiva nje ...znanstvenih metoda i znanja koji bi mogli utjecati na promjenu stavova, uvjerenja, misaonih procesa i obrazaca ponaanja agenata. Ovo ukljuuje i primjenu provjerenih psihijatrijskih i psiholokih tehnika, kao i primjenu hipnoze u kombinaciji s drogama. Brojna su se istraivanja posvetila potrazi za udotvornom dro gom, koja bi psihu pojedinca uinila osjetljivom za najrazliitije utjecaje. Iako ta informacija nikada nije bila javno obznanjena, tajne su slube znale da je, tijekom rata, SS provodio neuspjene eksperi mente s meskalinom na zatoenicima u koncentracijskim logorima. Neto vie uspjeha imala je OSS, prethodnik CIA-e, u eksperimenti-

ma s kanabisom. Kasnija su istraivanja proizvela sodium pentotal, takoer poznat kao serum istine, koji se danas nairoko primjenju je na pojedincima nespremnim na suradnju. Potraga za drugim koris nim drogama odvela je operativce CIA-e duboko u dungle Srednje i June Amerike. Tamo su otkrili razliite vrste psihotropnih biljaka, koje su, kao i kemijski sintetizirane tvari, upotrijebili u svojim istra ivanjima. Godine 1953., CIA je zapoela prvi u dugom nizu ekspe rimenata s LSD-om. Nakon Drugog svjetskog rata, nurnberki je tribunal sedmoricu nacistikih lijenika zbog njihovih eksperimenata osudio na smrt. Tribunal je potom objavio Kodeks znanstvenih istraivanja, u ko jemu, ukratko, stoji: Istraivai moraju dobiti dobrovoljni pristanak svih subjekata; rezultati eksperimenata moraju biti od ope drutvene korisnosti, ako ne postoji drugi nain za njeno postizanje; istraivai ne smiju provoditi ispitivanja ukoliko postoji opasnost od smrti ili teke ozljede, osim u sluaju kada se eksperimentu podvrgavaju sami lijenici. Godine 1956., United States Department of the Army objavio je vlastito izvjee, prema kojemu: 'Pranje mozga' predstavlja dugo trajni psiholoki proces, s ciljem brisanja dotadanjih uvjerenja i pre dodbi pojedinca, kako bi ih se zamijenilo novima. To je krajnje na silni postupak koji se protivi opeprihvaenim naelima medicinske etike. Ovakve zabrane nisu uspjele zaustaviti istraivanja. Naprotiv, ona su svoj vrhunac doivjela ezdesetih godina, tijekom rata u Vijet namu, kada su poprimila neviene razmjere. U logistikom pogledu, sukob u jugoistonoj Aziji donio je mnoge prednosti, jer su vojnici Vietkonga i Sjevernoga Vijetnama posluili istraivaima kao neis crpni izvor onoga to je CIA eufemistino nazvala potronim mate rijalom. Ukupni gubici meu vojnicima koji su inili taj potroni materijal vjerojatno nikada nee biti poznati. U svakom sluaju, mnogi su od njih pronali smrt, a na njima provedeni eksperimenti mogli su se usporediti s onima u Dachauu. Opravdanje za takve eks perimente proizlazilo je iz izjava poput one dr Ernesta Dichtera, uglednog znanstvenika na podruju bihevioralne analize i studija motivacije, koji je, 1960. godine zakljuio: Tek sada postupno pos tajemo svjesni toga da smo uli u doba psihologije. Pretvaramo se da vodimo bitku s pomou raketa i hidrogenskih bombi, dok se itavo

vrijeme, u pozadini, vodi stvarna bitka, tihi rat za zaposjedanje ljud skih umova.

Kultovi i manipulacija
Ne znajui za CIA-ine vlastite eksperimente na podruju kontrole uma, zapadna je javnost, tijekom pedesetih, pranje mozga smatrala neim jedinstvenim i neposredno vezanim iskljuivo za komunizam. Tek su se kasnije tehnike pranja mozga razotkrile kao neto to je u povijesti bilo dobro poznato. U prolosti su se takve tehnike obino vezivale uz religiju a posebice uz vjerski fanatizam - asasine ili haiime tijekom kriarskih ratova, thuge u Indiji, ili pristalice Mahdija u Sudanu krajem devetnaestoga stoljea. Opa fragmentacija znanja onemoguila je znanstvenicima iz pedesetih godina da uoe sutinski istovjetnu psiholoku dinamiku u tako razliitim sferama kao to su radikalna teologija i politika ideologija. Tijekom ezdesetih godina, javnost je postala prijemivija za psi holoka gledita. Od tada su se pranje mozga, psiholoka manipulaci ja i kontrola uma vezivali prvenstveno uz ekstremne religiozne sekte i kultove. Danas takvi izrazi prizivaju u sjeanje osobe poput Charlesa Mansona, veleasnog Jima Jonesa ili Davida Koresha. Ljudi e pomisliti na udruenja poput Process-a, zlokobne sekte s kojom je, ti jekom ezdesetih godina, navodno bio povezan Manson, ili Aum Shinri Kyo sekte u Japanu, ili vicarsko-kanadskog Reda sunevog hrama. Tako se izraz pranje mozga, koji se prethodno povezivao is kljuivo s komunistikom napasti tijekom rata u Koreji, postupno poeo vezivati uz sekte i kultove. ezdesetih je godina skovan i izraz mind-fucking, ne kao usputna opscenost, koju je generiralo ope nezadovoljstvo toga razdoblja, ve, naprotiv, kao precizna oznaka za proces psiholokog silovanja ili zlostavljanja - nasilne penetracije u um drugoga ovjeka, i ina njegova zaposjedanja kao posljedica predaje. Ono to se ezdesetih godina doimalo novim i zapanjujuim, de vedesetih je postalo traginom svakodnevicom. Gotovo da ne proe ni tjedan bez kakvoga novinskog lanka ili televizijskog izvjea ko ji razotkrivaju destruktivne aktivnosti ovog ili onog kulta ili sekte. Fenomen transformacije senzibilnih pojedinaca u zombije - zombije

s blaenim serafinskim osmjehom, ali ipak zombije - uvijek budi za nimanje i brojna pitanja, kao i razlozi koji tjeraju ljude da se pod vrgnu takvoj vrsti psihikog samoodricanja. Sekte i kultovi nisu privlani samo usamljenima, odbaenima ili neprilagoenima, ve i pojedincima s osjeajem vlastite inferiornosti ili beznaajnosti. Ali, jednako su tako ranjivi i sasvim zdravi poje dinci. Sekte i kultovi nude privid smisla, svrhe i smjera, koje je mno gim ljudima teko pronai njegdje drugdje ili u sebi samima. One nude utoite za usamljene - iluziju pripadanja, obitelji, zajednitva, djelovanja usmjerenog ka nekom viem cilju. Znaajnu ulogu ovdje igra laskavo uvjerenje o vlastitoj posveenosti u tajnu - biti jedan od izabranih jaa u takvim osobama osjeaj zadovoljstva i nadmoi koji ih opija. Sve ovo, meutim, slui kao mamac. Kada je jednom plijen ug rabljen, nad njim je mo potpuna. Osjeaj jastva sistematino se brie i zamijenjuje identifikacijom s grupom i ovisnou o grupi koja pred stavlja podjarmljeno, ropski ponizno jedinstvo. Buntovni pojedinci dre se na lancu suptilnim ili eksplicitnim prijetnjama. Zbog straha od fizikog i psihikog nasilja, odbacivanja, iskljuivanja ili protje rivanja iz zajednice u skladu s izvornom definicijom ekskomunikacije, oni e ostati poslunima. Za pojedinca ije je samopouzdanje ve uzdrmano, mogunost takvoga izopenja povlai za sobom osjeaj usamljenosti, tjeskobe i mraka zastraujuih razmjera. rtve e, tako er, biti redovito opremane nekom vrstom mehanizma samouni tenja, koji djeluje na nain slian uobiajenim predodbama o vuduu. Pojedinac je uvjeren da e svaka neposlunost ili zastranjivanje rezultirati nekom vrstom prokletstva ili osobnog debakla; a nespo sobnost da se othrva takvome uvjerenju, pretvorit e isto u pro roanstvo koje se bezuvjetno obistinjuje. Takvim se metodama brie razlika izmeu gurua i Fuhrera - izmeu uenika i roba. Opasnosti koje za sobom povlae sekte i kultovi nisu, naravno, novoga vijeka. Kultovi i sekte postoje ve tisuljeima. Danas se na njih obraa vie pozornosti djelomice zato to se tako otro suprot stavljaju svijetu kojim dominira znanstveni racionalizam. Njihova je popularnost porasla zbog sve oiglednijeg raspadanja tradicionalnih drutvenih jedinica, kao to su obitelj i zajednica. No, tijekom po sljednjeg desetljea, opasnost od pranja mozga sve se jasnije poela ogledati i u drugim fenomenima. Kako se pribliava tree tisuljee,

razlika izmeu sekte ili kulta s jedne strane, i vjerskog fundamenta lizma s druge, sve se vie zamagljuje. Doista, mnogi su kultovi i sek te samo manifestacije vjerskog fundamentalizma, a svaki pokuaj da ih se razlikuje sutinski je arbitraran. Vien kao mogua prijetnja liberalnoj zapadnoj civilizaciji, is lamski fundamentalizam neprekidno zaokuplja panju javnosti. Sje timo se samo onih desetina tisua djeaka, koji su za ajatolaha i nje govu teokraciju u Iranu spremno marirali minskim poljima, uvjereni kako e im smrt na bojitu smjesta osigurati mjesto u raju. Sjetimo se libanonskih i izraelskih bombaa-samoubojica, koji su dobrovoljno srljali u smrt, sa arom japanskih kamikaza tijekom Drugog svjet skog rata. A oni meu nama, koji imaju makar malo sluha za knji evnost, kulturu i autonomiju kreativne imaginacije, sjetit e se fatwe podignute protiv Salmana Rushdieja i njegovih Sotonskih stihova. Smaknue nije legitiman oblik kritike. Pa ipak, islam nema monopol na takvu fanatinu odlunost. In diju su preplavile legije militantnih hinduskih fundamentalista. i dovski je fundamentalizam dobio novu snagu, najdramatinije se ma nifestirajui u ubojstvu Yitzaka Rabina. U Sjedinjenim Dravama di vlja kranski fundamentalizam, pred ijim se objavama i ekstrava gancijama druge religije doimlju krotkima. On je iznjedrio i takve kadrove kao to je samoprozvana milicija, odgovorna za eksplozi ju u zgradi federacije u Oklahoma Cityju. Njime je proeta i Repub likanska stranka, koja se poziva na svoje evaneosko pravo. On nadzire radijske i televizijske postaje i ima odluan udio u medijima, ukljuujui i tiskovne. On naruuje ubojstva lijenika u klinikama za pobaaj. On zagovara zabranu i spaljivanje nepodobnih knjiga, kao to su to inili pristalice nacional-socijalizma. A ponekad, usprkos svojoj sutinskoj netoleranciji, stvara ak i bizarne saveze s funda mentalistikim pokretima drugih religija. Tako je, primjerice, stvore no udruenje poznato pod nazivom idovi za Isusa. Ili, pak, idovski fundamentalisti u Izraelu uspostavljaju suradnju s kranskim funda mentalistima u Sjedinjenim Dravama, sanjajui o obnovi Jeruza lemskog Hrama. Dinamika vjerskog fundamentalizma u svojoj je biti istovjetna s onom sekti i kultova. Ona poiva na istoj temeljnoj postavci - o po laritetu izmeu izabranika, koji e biti spaen, i ostatka ovjeanstva. Tako se David Koresh i njegova sljedba u Waco-u moe oznaiti sek-

tom ili kultom, ali, jednako tako i oblikom idovsko-kranskog fun damentalizma, kao, uostalom, i Crkva ujedinjenja veleasnog Sun Myung Moona (The Unification Church of the Revd Sun Myung Moon). Udruenje Aum Shinri Kyo u Japanu, odgovorno za napade otrovnim plinom u podzemnoj eljeznici, openito se opisuje kao sekta, no, njegova je orijentacija blia onoj apokaliptine fundamentalistike religije. U vakuumu koji je nastao nakon pada komunizma, Rusiju su preplavile sekte i kultovi, samoprozvani spasitelji i mesije, koji pokazuju jednako fundamentalistiku tendenciju. Razvijene zemlje Zapada ne pokazuju pretjeranu sklonost spram sekti i kultova. Jednako tako nije poeljan ni fundamentalizam, osim u nekim dijelovima Sjedinjenih Drava gdje je poprilino uzeo maha. S druge strane, hvali se i podrava neto tolerantnija i dobroudnija struktura organizirane religije. Primjeri glavne struje kranstva, poput Anglikanske ili Rimokatolike crkve, uzdiu se kao bastioni umjerenosti, morala i obiteljskih vrijednosti i uvari najviih eti kih naela. Pa ipak, treba imati na umu da je gotovo svaka velika svjetska religija - posebice one utemeljene na monoteizmu - prola, i moe proi opet, kroz razdoblje fundamentalistikog zanosa, netr peljivosti i slijepe privrenosti. Treba, takoer, drati na umu, da je svaka velika svjetska religija zapoela kao sekta ili kult. Za one koji su ivjeli u vrijeme njezina osnivanja, predstavljala je jednaku prijet nju kao kultovi i sekte dananjice. Organizirane religije dananjice, ma koliko liberalne i elastine one bile, zadrale su tragove svojih korijena kao kultova i sekti. Njih je mogue prepoznati u psiholokoj manipulaciji, maineriji grijeha i krivnje, emocionalnom ucjenjivanju i koncepciji nagrade i kazne. Rimokatolika crkva moda vie nee moi zagovarati rat do istrijebljenja, poput albianske vojne protiv katarske hereze u trinaestom stoljeu, niti e njezini inkvizitori imati onu stravinu mo u svojim rukama kakvu su imali u prolosti. Ali, uplitanje Rima u pitanja kao to su prava ena, razvod braka, kontracepcija i pobaaj, moe jo uvijek utjecati na svijest milijuna ljudi i predstavljati kamen spoti canja na konferencijama Ujedinjenih naroda. Unato pojaanoj seku larizaciji drutva, Crkva u Irskoj jo uvijek vri znaajan utjecaj u pi tanjima braka; a politiari koji pokuavaju opravdati spolne odnose sveenika mogu svojim izjavama sruiti vladu. to se protestantizma tie, Cromwellov je lovac na vjetice moda stvar prolosti, poput in-

stitucionaliziranih ubojstava u Salemu u sedamnaestom stoljeu. No, nedavne 1995. godine, canterburyjski je nadbiskup, govorei u ime Anglikanske crkve, izjavio kako osobe koje ive u izvanbranoj za jednici moraju podnositi psiholoki teret ivota u grijehu.

16 POLITIKA MANIPULACIJA

ako je psiholoka manipulacija sa stvarnou prisutna u sferi reli gije, ona je u jednakoj mjeri prisutna u politici. Doista, obrazova na je javnost upoznala nove dubine politikoga cinizma. Profe sionalni politiar postao je, vjerojatno, najprezrenijom i najnepovjerljivijom figurom modernoga drutva. Tome je, djelomice tako, zbog injenice da se veina suvremenih politiara, za razliku od veli kog broja glasaa kojima se obraaju, ne moe pohvaliti dobrim obrazovanjem i psiholokom istananou. Glasai su preesto bili rtvama grube i besramne manipulacije, da bi tako olako dopustili zloporabu svoga povjerenja. Politika propaganda stara je koliko i sama politika. Ako je pros titucija najstariji zanat, tada politiki propagandist stoji odmah iza nje - ukoliko i njega ne smatramo nekom vrstom prostitutke. Motivi politikoga propagandista esto su krajnje neasni a njegove metode u najmanju ruku sumnjive, no, u svojim se nastojanjima on ponekad uzdie iznad njih. Najranija umjetnost bila je u slubi religije, no, najranija svjetovna umjetnost sluila je, nesumnjivo, politikim cilje vima. Drevni babilonski ep o stvaranju, Enuma elish, prvenstveno je religijsko djelo, ali ne i lieno svoje politike svrhe uzdizanja ba bilonskog vrhovnitva nad suparnikim gradovima-dravama. Ho merova Ilijada i Odiseja moe se promatrati kao djelo politike pro pagande, evokacija nekadanje slave Trojanskog rata u svrhu jaanja ksenofobinog ponosa i ara u Grka. Vergilijeva Eneida spjevana je u slavu novoutemeljenog Rimskog carstva i posinka Julija Cezara, Oktavijana, koji se upravo prozvao Augustom. Vergilije je i sam osje ao da je njegovo djelo isuvie proeto motivima osobnoga probitka, te ga je namjeravao unititi. To bi doista i uinio da ga od toga nauma nije osobno odvratio novi car. U drevnoj pretkranskoj Irskoj, sage o

Cuchulainu i ratnicima Crvene grane predstavljale su, takoer, oblik politike propagande, koja je uzdizala kraljevstvo Ulstera i njegovu premo nad suparnikim kraljevstvima Munstera, Leinstera i Connaughta. Elementi politike propagande prisutni su i u djelima Dantea i Chaucera, kao i u Shakespeareovim povijesnim dramama, namije njenima velianju Elizabete I i isticanju njezina prava na englesko prijestolje, a samim time i diskreditiranju njezinih protivnika. Henrik V moda je jedno od najznaajnijih djela takve vrste ikada napisano, ali ono je, takoer, i jedno od najuvenijih djela politike propagan de; sir Laurence Olivier upotrijebio ga je upravo u tu svrhu u svome proslavljenom filmu iz 1945. godine. Osoba Henrika V mogla bi se, tako, veliati u politike svrhe, iako se, moda, umnogome razlikova la od stvarne povijesne osobe. Slino bi se moglo primijeniti i na Rikarda III, koji doista i nije bio onaj grbavi zlikovac i makijavelistiki ubojica iz Shakespeareovih drama. Iako nije bio svetac, Rikard III vjerojatno nije bio nita gori od svojih suparnika. No, Shakespeare je dao sve od sebe ne bi li ga ocrnio, jer je to zahtijevala politika elizabetinske Engleske. Zahvaljujui Shakespeareu, Rikard III je u tak vom obliju preivio sve do danas. Tijekom devetnaestog, a posebice dvadesetog stoljea, politiku su propagandu modificirala mnoga znaajna zbivanja. Do tada obes pravljeni slojevi drutva, povrno obrazovani i polupismeni, poeli su stjecati sve veu politiku mo. U isto vrijeme, napredak na po druju komunikacija i uz nju vezane tehnologije, postavio je zahtjev za jo rafiniranijim manipulativnim tehnikama u svrhu privlaenja nove publike. Tijekom Prvog svjetskog rata, propaganda je jo uvijek bila prilino troma i vrlo esto kontraproduktivna. Tridesetih je godi na, meutim, propaganda prepoznata kao toliko mono sredstvo ma nipulacije, da joj je Trei Reich odluio posvetiti itavo jedno minis tarstvo; Joseph Goebbels, nacistiki ministar propagande, bio je jedan od najviih dunosnika u hijerarhiji nacional-socijalistike partije. Nacistika se propaganda kretala izmeu krajnje grubog i gro tesknog i perverzno suptilnog. Ponekad je bila oboje istovremeno. Jednu je krajnost predstavljao radio; zvunici postavljeni na svakom uglu tresli su se od Hitlerova glasa. Na taj je nain, kao to je primije tio jedan komentator, Fuhrer stekao neku vrstu ersatz boanstvenosti, postavi, ako ne sveznajuim, a ono barem sveprisutnim. Drugu

krajnost predstavljala je eksploatacija novoga medija - filma - koji se u to vrijeme ubrzano razvijao. Zloglasni propagandni film, naslov ljen Jud Suss, na suptilan je nain izjednaio idove sa tetoinama. U publici je izazvao gaenje prizorom takorskih hordi koje su se natiskale na ekranu, da bi ovaj prizor naglo zamijenila scena koja pri kazuje idove u pretrpanim ulicama geta. Jo impresivniji bio je film Trijumf volje, Leni Riefenstahl, koji je ujedinio velianstvenu film sku tehniku s mranom i zlosretnom tematikom, i koji ak i danas izaziva estoke rasprave. Uvodna scena, koja biljei Hitlerov dolazak zrakoplovom na skup u Nurnbergu, esto se naziva remek-djelom u umjetnosti manipulacije. Jo i danas, ezdeset godina poslije, ona zrai hipnotikom i zlokobnom moi. Tridesetih godina, njezina je mo bila jo snanija. Zrakoplov je tada jo uvijek bio novost, i samo je nekolicina ljudi mogla sebi priutiti putovanje zrakom, a samo se mali broj dravnika redovito koristio tim prijevoznim sredstvom. Za izvornu publiku Riefenstahlina filma, Hitlerov pogled na Nurnberg, prilikom slijetanja njegova zrakoplova, zasigurno je oduzimao dah bila je to perspektiva boga. A Fuhrerov silazak s nebesa mogao se us porediti s velianstvenom slavodobitnou nekog boanstva iz Wagnerove opere. Naravno, nitko nije znao da se Hitler na smrt bojao le tenja. Propaganda, meutim, nije jedini oblik politike manipulacije. Postoje, takoer, i provjerene metode koje ukljuuju provokatore i ono to se danas naziva prljavim trikovima. Kao i sama propaganda, i ove metode seu daleko u prolost. I one su, kao to je to sluaj s pro pagandom, dobile novu dimenziju u Europi devetnaestoga stoljea, za Metternichove vlasti koja je uslijedila nakon Bekog kongresa, 1815. godine. U Rusiji, sedamdeset i pet godina prije revolucije 1917., agent provocateur postao je sveprisutnom pojavom, toliko uobiajenom da se pretvorio u farsu. Ohrana, carska tajna policija, kao i subverzivne ili teroristike organizacije, imale su obiaj infiltrirati se u neprijateljske redove u cilju sabotiranja njihovih aktivnosti. Policijski agenti svakod nevno su inscenirali dogaaje sraunate kako bi diskreditirali revolu cionarni kadar, ne usteui se, pri tome, od napada na nie dunosnike, podmetanja bombi ili ubojstava nedunih prolaznika. Istim su se sred stvima sluili i teroristi, koji su, osim toga. bili spremni rtvovati vlastite lanove, ne bi li Ohranu* prikazali jo brutalnijom. Brojni su
OHRANA - Ruska carska tajna sluba

pojedinci djelovali kao dvostruki ili, ak, trostruki agenti, istovremeno stavljajui svoje usluge, kako u slubu policije, tako i revolucionarnih udruenja, obino na tetu obiju strana. Kao primjer prljavoga trika iz caristikog razdoblja moda e najbolje posluiti jedna od najzloglasmjih i najopscemjih publikacija koja je ikada izala u javnost, naslovljena Protokoli sionskih mudra ca. Ovaj dokument, koji, navodno, razotkriva tajni plan o svjetskoj dominaciji od strane meunarodne idovske zavjere, prvi je put objavljen 1903. godine. Njegov je cilj bila galvanizacija anti-semitskog raspoloenja. Dokument se ve dugo smatra krivotvorinom, doista, takvim je proglaen gotovo odmah nakon svoga pojavljivanja. Sastavio ga je jedan pripadnik Ohrane, koji je svoje podatke izvukao iz ranijih, neto pitomijih, neidovskih izvora, kao to su francuski satirini traktati iz sredine devetnaestoga stoljea, kvazi-masonski materijal, a moda i dokumenti izvornog, ali u svakom sluaju neidovskog, tajnog drutva. No, kako bilo, stoljee nakon toga Proto kole sionskih mudraca spremno je prigrlio nacistiki tabor, kao i brojne druge desno orijentirane organizacije irom svijeta, ukljuu jui i neke u Britaniji i Sjedinjenim Dravama. ak i danas postoje fundamentalistike, desniarske i/ili anti-semitske organizacije, koje objavljuju i propagiraju Protokole, kao autentino svjedoanstvo o meunarodnoj idovskoj zavjeri. Nacisti su iz ruskih izvora - ne samo od strane starog carskog re ima, ve i od boljevikog, koje ga je naslijedilo, nauili mnogo to ga. Lenjin i Staljin upoznali su ih s prednostima imida socijalis tike radnike partije. Nauili su sve sofisterije masovne manipu lacije. Uspjeli su uvjeriti ljude u nunost meusobnog pijuniranja, stvorivi, tako, ozraje posvemanje paranoje, nepovjerenja i straha, i uinivi sebe jedinim izvorom sigurnosti i utjehe. A upravo se nacis tima treba pripisati moda i najprljaviji od svih prljavih trikova u zapadnoj povijesti. 27. veljae, 1933. godine, tajanstveno je izgorjela zgrada njemakoga Reichstaga. Danas se openito smatra da je poar bio podmetnut od strane nacistikih provokatora, no, taj se in u ono vrijeme sasvim lako mogao pripisati komunistikim agitatorima, protiv kojih je sada svaka Hitlerova akcija bila opravdana. Sljedeeg jutra, vie od etiri tisue komunistikih funkcionara bilo je uhieno, zajedno s brojnim intelektualcima koji su se protivili reimu. Samo jednim udarcem, poar u Reichtagu otvorio je put Hitlerova uspona ka apsolutnoj moi.

John Kennedy i Richard Nixon: pobjeda imida

Eksploatacija radija i filma, otkrila je, u razdoblju izmeu dva rata, a posebice nakon 1945. godine, nove mogunosti politike manipula cije. U godinama koje su uslijedile nakon Drugog svjetskog rata, te levizija je izronila kao najmoniji i najutjecajniji masovni medij u povijesti ovjeanstva, moniji negoli je to u prolosti bilo slikarstvo, a njezina sposobnost politike manipulacije svojevremeno je iskori tena na do tada nevien nain. Na to je, meutim, trebalo priekati jo petnaest godina. Ko nano, tijekom predsjednike kampanje koja se 1960. godine vodila u Sjedinjenim Dravama, Richard Nixon i John Kennedy, kao dvoji ca kandidata, vodili su prvu predsjedniku raspravu koju je prenosila televizija. Nixon je ve tada bio osoba koju je javnost dobro pozna vala u funkciji dopredsjednika drave za vrijeme Eisenhowerova mandata. Prije toga, svoj je ugled izgradio tijekom zloglasnog McCarthyjeva razdoblja - kao antikomunist ija se gorljivost mogla usporediti s onom lovca na vjetice. Kennedy, tadanji senator iz Massachusetsa, bio je prilino nepoznat, no, uvijek se mogao osloniti na ogroman utjecaj i financijske izvore njegove obitelji, kao i na vlas titi status ratnog heroja. Televizijska rasprava izmeu dvojice predsjednikih kandidata ula je u povijest, odredivi nove smjernice u razvitku zapadne poli tike, i medija kao neizostavnih imbenika u politikim procesima. Ubrzo je postalo jasno kako su razmatrana pitanja, kao i stavovi kan didata, manje vani od onoga to e se kasnije nazvati imidem. Kennedy i njegov stoer bili su svjesni ove prednosti, stoga su veinu svojih napora usmjerili u tom pravcu. Tako su Kennedyjevi nastupi pred kamerama pomno pripremani, ne bi li glasaima bio prikazan u najpoeljnijem obliju. Uskoro je Kennedy postao utjelovljenjem svega onoga to je Amerika eljela biti i svega onoga to je eljela vidjeti u svome voi. On je bio mlad, zgodan, armantan, samouvje ren, zdravih naela - sveameriki deko iz susjedstva, s razbaru enom kosom, razoruavajuim osmjehom i besprijekornim ratnim dosijeom koji mu slui na ponos. Nixon, koji na imid nije polagao preveliku panju, predstav ljao je antitezu Kennedyjevih osobina - nabusit, podmukao, prevrt ljiv, neprivlanog osmjeha. Kennedy je govorio jasno i razgovijetno - Nixon je mumljao. Kennedy je, s impresivnom histrionskom

vjetinom, gledao ravno u kameru - Nixon je skretao pogled, to nipoto nije ulijevalo povjerenje. Kao posljedica, Nixonov je ugled toliko opao, da su ga poeli izjednaavati sa shyster-ima, propalim odvjetnicima ili, jo gore, s najprezrenijima meu Amerikancima, prodavaima rabljenih automobila. Ubrzo su poele kruiti fotografi je toga ovjeka neprivlanih zuba i pogleda koji je odavao varalicu, s natpisom, Biste li kupili rabljeni automobil od ovoga ovjeka? Od govor amerike javnosti bio je oigledan. Nakon televizijske rasprave, pala je i konana odluka. injenica da je Kennedy nakon sprovedenih izbora izvojevao tek malu pred nost, upuivala je na zakljuak da je imbenik koji je odigrao presud nu ulogu u birakom tijelu bio njegov televizijski imid. Naravno, teko da bi itko mogao poaliti zbog ovakvih rezultata manipulacije javnou. Da je 1960. godine Nixon izabran za predsjednika, Sjedi njene Drave doivjele bi mnoge promjene, i to, nesumnjivo, na go re. Ne treba, meutim, ni rei, kako je i sam Nixon bio rtva manipu lacije. Protivnik ga je nadigrao u vlastitoj igri, u mediju kojemu je bio nesklon. No, bila je to lekcija koju je, od tada nadalje, svaki politiar morao dobro nauiti. Od predsjednikih izbora 1960. godine naovamo, mediji e igrati sve vaniju ulogu u politici i politikom imidu; politika e uskoro ukljuiti i ono to ameriki propagandisti nazivaju perception menagement - eufemizam koji, meutim, otkriva vie negoli skriva. Vrijedi poblie razmotriti dva sluaja u kojima je vjeti menage ment doista uspio dramatino promijeniti percepciju javnosti i transformirati drutvenu i politiku povijest. Prvi primjer odnosi se na manipulativne tehnike profane magije, iskoritene u svrhu sutins ki hvalevrijednih ciljeva. Drugi primjer, meutim, nema takvo oprav danje.

Graanska prava u Sjedinjenim Dravama

Pokret za prava graana amerikoga Juga doivio je svoj vrhunac sredinom pedesetih godina. Zapoeli su marevi slobode, sastanci u segregacijskim restoranima i trgovinama, kao i bojkoti i demon stracije. Bilo je i proraunatih provokacija, kako od strane crnaca, ta ko i od strane liberalnih simpatizera meu bijelcima. Sjevernjaci su postajali sve svjesniji situacije na Jugu, gdje je medijska prisutnost

izazivala antagonizam i posramljenost. Meutim, sve do 1964., Po kret za prava graana nije uspio poluiti nikakve znaajnije rezultate, ve je samo ojaao ionako prisutno ogorenje i netrpeljivost. Iako su Sjevernjaci bili okirani i zgranuti brutalnostima kojima su ih zatr pavale televizija i novine, sve se to inilo isuvie udaljenim da bi predstavljalo opipljivi problem, kao da je bila rije o dogaajima u nekoj drugoj zemlji. Tek je mali broj studenata, krajem pedesetih i poetkom ezdesetih godina, odluio neto uiniti. Oni koji su traili povod za njihovo ukljuivanje, naili su na jednaku nezainteresira nost kao za sukob koji je tada bijesnio u Aliru. Voe Pokreta za gra anska prava postajali su sve ogoreniji zbog apatije koja je vladala u najveem dijelu Sjedinjenih Drava. Godine 1964., u tijeku predsjednike kampanje, stvari su se na jednom poele dramatino mijenjati. U studenom 1963., u Dallasu je ubijen John F. Kennedy, kojega je naslijedio dotadanji dopredsjed nik, Lyndon Johnson. U studenom 1964. godine, zapoela je pred sjednika kampanja, u kojoj je Johnsonov suparnik bio kandidat re publikanske stranke, Barry Goldwater, senator iz Arizone. U kontek stu toga vremena, Barry Goldwater je bio gorljivi desniar, gotovo ekstremistike orijentacije, sklon agresivnoj retorici i velianju ame rike vojne moi. S Goldwaterom u Bijeloj kui, globalni nuklearni holokaust bio bi i vie nego samo mogunost. U stvarnosti, Goldwater nije imao nikakvih ansi za pobjedu na izborima. Kako su beznadno jalove bile njegove tenje, pokazalo se odmah na poetku. Voe Pokreta za graanska prava prepoznali su svoju priliku i nastojali okrenuti situaciju u vlastitu korist. Nastojali su usmjeriti panju javnosti na svoj vlastiti kriarski pohod, izbaciti Goldwatera iz igre, i tako ubiti dvije muhe jednim udarcem. Nagla avali su opasnost od izbijanja nuklearnog rata, do kojega bi nemi novno dolo ukoliko bi Goldwater bio izabran za predsjednika. Goldwater je, stoga, morao biti sprijeen. Kako se to moglo postii? Pri dobivanjem veine birakoga tijela u korist Lyndona Johnsona. A kako se to moglo postii? Na amerikom je Jugu ivjelo na stotine tisua obespravljenih crnakih graana, kojima je opstruktivno zako nodavstvo uskratilo pravo glasa iskljuivi ih, tako, iz popisa biraa. Ukoliko bi se provela njihova registracija i ukljuilo ih se u birako tijelo, njihovi bi se glasovi pokazali odluujuima. Iako je sadravala element cinizma, takva je logika, nesumnjivo, imala smisla. Ukljuivanje crnakog stanovnitva u popis biraa ubr-

zo je postalo pitanjem od prvorazrednog znaaja za mnoge Sje vernjake, koji do tada nisu pokazivali preveliku zabrinutost za zbi vanja na Jugu, ali ih je hvatala panika pri pomisli na mogunost izbi janja nuklearnog sukoba. Ideja o ukljuivanju crnaca u birako tijelo nala je svoje zagovornike u liberalnim krugovima na Sjeveru, a po sebice u Massachusettsu, s njegovom abolicionistikom tradicijom i brojnim koledima i sveuilitima, te u New Yorku i Kaliforniji. Oni koji su isprva ovu ideju prihvatili iz razloga samoouvanja, ubrzo su prepoznali njezinu istinsku vrijednost. Tono stotinu godina nakon zloglasnog Mara na more pod vodstvom Williama T. Shermana, 1964. godine ameriki je Jug doivio jo jednu invaziju. Ovoga puta nije bila rije o unionistikim vojnicima, ve o vojsci studenata, pro fesora, sudaca, sveenika, odvjetnika, raunovoa, novinara, umjet nika, boema, pustolova, i svih onih za koje su se rasne predrasude i opasnost od nuklearnog holokausta slile u jedinstveni problem. Uvjet globalnog preivljavanja bio je kriarski pohod za prava potlaenih. Tisue studenata i strunjaka sa Sjevera neumorno je radilo na popisivanju crnakog stanovnitva. Kada je u Mississippiju KuKlux-Klan ubio trojicu aktivista, od kojih su dvojica bili bijelci sa Sjevera, pokret je doivio svoj vrhunac. Ministarstvo pravosua, pod vodstvom Bobbyja Kennedyja, ve je bilo aktivno angairano. Pod pritiskom javnosti, ukljuio se i FBI, usprkos oklijevanju i protivlje nju direktora organizacije. J. Edgar Hoover mrzio je Martina Luthera Kinga, no, bio je prisiljen svoje agente odaslati na Jug. U studenom 1964., Lyndon Johnson je pobijedio na predsjed nikim izborima, a poraz njegova suparnika biljei se kao jedan od najveih debakla u povijesti amerike politike. Ubrzo je postalo jas no da Goldwaterove anse nikada nisu ni bile velike, te da bi izbore izgubio - iako na manje dramatian nain - ak i bez crnakih glasa a. No, sve je to bilo od manjeg znaaja. Kao rezultat Pokreta za pra va graana, ameriko je drutvo, kao i rasna politika u zemlji, doiv jelo korijenitu transformaciju i zapoelo novo razdoblje u svojoj povijesti. Mnogi su se prepoznali kao rtve manipulacije, dok su dru gi priznali da su se koristili manipulativnim tehnikama. No, ak i ako je ovdje bila rije o nekoj vrsti profane magije, svoje je opravdanje ona pronala u plemenitosti svrhe. Kao u Goetheovu Faustu, avolja lukavstva bila su upotrijebljena u korist anela.

Manipulacija i Sjeverna Irska

Ameriki se Pokret za prava graana posluio politikom manipu lacijom u cilju smirivanja nezadovoljstava i u svrhu ope dobrobiti openito uzevi, za dobru i hvalevrijednu stvar. No, ne treba posebno isticati da politika manipulacija moe, takoer, biti sredstvo ost varenja krajnje destruktivnih ciljeva. Sjeverna Irska prua posebno rjeit primjer takvog sluaja. Krajem ezdesetih godina, u Sjevernoj Irskoj organiziran je po kret za graanska prava, modeliran po uzoru na onaj koji je u to vrije me bio aktivan na amerikom Jugu. Na svome poetku, on se po sluio istom strategijom kao njegov ameriki uzor - marevima, sas tancima, demonstracijama, te pomno razraenom i sofisticiranom eksploatacijom medija. Pjevale su se ak i iste pjesme, kao to su We Shall Overcome ili, na primjer, We Shall Not Be Moved. Isprva, pokret za graanska prava u Sjevernoj Irskoj nije ni u ko jem sluaju bio usmjeren na rjeavanje ustavnih pitanja. Status Ulstera kao dijela Ujedinjenog Kraljevstva bio je gotovo univerzalno prihvaen kao meunarodnopravna injenica, a pokret za graanska prava nije imao namjeru zadirati u taj status. Nitko nije priao o uje dinjenoj Irskoj. Jedini cilj pokreta bio je rjeavanje odreenih pro blema koji su izazivali nezadovoljstvo, slinih onima na amerikom Jugu nekoliko godina prije, iako ne toliko akutnih. Pritube koje je is ticao pokret nisu bile sasvim bez pokria. Sve do 1968. godine, katoli ci u Sjevernoj Irskoj - poput crnaca na amerikom Jugu, iako ne u is toj mjeri - doista su bili smatrani graanima drugog reda. Lukava je izborna politika uskratila mnogim ulsterskim katolicima sudjelovanje u lokalnoj vlasti. Diskriminacija katolika bila je vidljiva pri zapolja vanju, na poslu, kupnji kua i stanova, kao i u brojnim drugim svje tovnim, ali ne i manje vanim sferama. Kraljevska ulsterska policija (The Royal Ulster Constabulary) i njezin pripadak, takozvani Bspecijalci, bili su posebno gorljivi u svom provoenju zakona, a u sjevernoirskom parlamentu u Stormontu dominirali su protestanti. U tom je smislu pokret za graanska prava zahtijevao reforme. Sinn Fein i IRA nisu imali ba nikakvoga udjela u dogaajima koji su se tada odvijali. IRA, govorili su tada kritiari njezine neintervencije, znai I Ran Away (Pobjegao sam). Pristalice pokreta za graanska prava trpjeli su neprestane na pade od strane lojalistikih skupina. Kraljevska ulsterska policija,

meutim, nije se pretjerano trudila da te napade sprijei. Televizijska izvjea bila su prepuna slika koje su podsjeale na dogaaje iz Mississippija i Alabame, nekoliko godina prije. Zahtijevajui zatitu od lojalistikih napada i ravnodune policije, voe pokreta ponovno su se okrenule svome amerikom uzoru, prizivajui u sjeanje Mar tina Luthera Kinga i njegov mar od Selme u Alabami, do glavnoga grada te drave, Montgomeryja. U rano proljee, 1965. godine, ameriki Pokret za prava graana, budui da nakon izvrene registracije biraa vie nije imao konkretnu svrhu, poeo se raspadati. U oajnikom pokuaju da ga odri, Mar tin Luther King pozvao je na javni mar od Selme do Montgomeryja. Guverner Alabame, George Wallace, zakleo se da prosvjednicima nee dopustiti prolaz. Podravali su ga lokalni i dravni dunosnici, od gradskih erifa i policije do dravne policije i Nacionalne garde Alabame. U strahu od krvoprolia, voe pokreta obratile su se za po mo federalnoj vladi u Washingtonu. Uskoro su im se pridruili i simpatizeri irom Amerike, prosvjedujui pred federalnim zgradama. Zahtijevali su od Washingtona da u Alabamu poalje vojsku kako bi zatitila prosvjednike. Washington je popustio pritisku javnosti. Zapovjednitvo nad snagama Nacionalne garde Albame oduzeto je guverneru Wallaceu i povjereno predsjedniku Lyndonu Johnsonu. Drugim rijeima, Na cionalna Garda je, takorei, nacionalizirana i pretvorena u federal nu jedinicu, odgovornu federalnoj vlasti. U Alabamu je odaslano dvi je tisue vojnika, dvije jedinice vojne policije i gotovo stotinu fede ralnih marala. Opremljena je i itava flota helikoptera, kola hitne pomoi, kao i dvije bolnice, od kojih se jedna nalazila u bazi Zra koplovnih snaga. Nakon poduzetih mjera, guverner Wallace je odstupio i prosvjednici su mogli neometano nastaviti svoj mar ka Montgomeryju. Pa ipak, ne bez posljedica. enu koja je prosvjednike vozila natrag u Selmu ubili su pripadnici Ku-Klux-Klana. Sveenik iz Bostona pre bijen je na smrt, kada je skrenuo s glavnog puta kojim su se kretali prosvjednici. Unato svemu, mar Martina Luthera Kinga smatra se najveom pobjedom Pokreta za prava graana na amerikom Jugu. Bio je ovo presedan na kojeg su se 1969. godine pozvale voe pokreta za graanska prava u Sjevernoj Irskoj. Sjeverna je Irska, isti cali su oni, bila dio Ujedinjenog Kraljevstva, jednako kao to je

Alabama bila dio Sjedinjenih Drava. Ako je Washington mogao pritei u pomo prosvjednicima u Alabami, London je isto mogao uiniti za prosvjednike u Ulsteru. Britanska je vlada odgovorila u skladu s amerikim presedanom. U kolovozu 1969. godine, prvi kontingenti Britanske vojske pojavili su se na ulicama Londonderryja i Belfasta, kako bi zatitili prosvjednike, katoliko stanov nitvo i katolike enklave, koje su neprestano ugroavali vandalski napadi i eksplozije. Za one, a posebice za one u Sjedinjenim Dravama, koji su bili skloni zanemarivanju okolnosti, vrijedi podsjetiti na novinska i tele vizijska izvjea iz toga razdoblja. Ovako je, primjerice, izvjetavao The Times: Skupina ljudi u (katolikom) Falls Roadu, doekala je vojnike s dobrodolicom. Drukije je, meutim, bilo u (protestant skom) Shankill Roadu, gdje je jedna ena glasno dobacila: Prljava kopilad! Kada je vojska ula u Ardoyne, rimokatoliki dio Bel fasta, prireen joj je topao doek uz aj i pivo. Jedan je reporter govorio o izrazima zahvalnosti, dodavi: Obzirom na pekulacije o namjerama IRA-e da preuzme vlast, treba rei da je ova organizaci ja u Ardoyneu krajnje nepopularna. Kada su se prvi put pojavili na ulicama Londonderryja i Belfasta, britanski su vojnici pozdravljeni kao spasitelji. Oni sami uivjeli su se u ulogu vitekih osloboditelja obespravljenog stanovnitva. Fil movi i fotografije iz toga vremena prikazuju ih kako etaju ulicama, ruku pod ruku s katolikim djevojkama, dok starije gospoe ure da ih doekaju s kolaima i ajem. Sve je bilo u ozraju romantinog zanosa i euforije. U samo godinu i pol, situacija se pretvorila u svoju suprotnost. Vojnici koji su bili pozdravljani kao spasitelji postali su neprijatelji ma - metama za kamenje i noeve, a kasnije i za metke i bombe. U samo godinu i pol, dotadanji vitezovi-osloboditelji, popljuvani i proklinjani, postali su, hiperbolinom retorikom toga vremena re eno, vojskom stranog okupatora. Poetkom 1972. godine, nepri jateljstvo izmeu britanskih snaga i katolikog stanovnitva pretvo rilo se u najgorljiviju mrnju. Na dan poznat kao krvava nedjelja, 30. sijenja, 1972. godine, ta su neprijateljstva dosegla svoj vrhunac. Pripadnici Padobranske regimente ubili su trinaestoricu katolikih prosvjednika. Od toga dana nadalje, sukobi izmeu Britanske vojske i mnogih sjevernoirskih katolika postajali su sve ei i okrutniji. No,

i dalje ostaje pitanje: kako su se vojnici, doekani s dobrodolicom i iskrenom radou, pretvorili u arhi-neprijatelje i nemilosrdne ubo jice? Danas se openito smatra da su u odreenom trenutku pokret za graanska prava u Sjevernoj Irskoj preuzeli Sinn Fein i IRA - isprva u svom slubenom, a zatim u provizornom obliju. Oni - i samo oni - pomaknuli su fokus sa reforme i smirivanja nezadovoljstava na nunost revolucionarnih ustavnih promjena. Umjesto rjeavanja problema graanskih prava u tom dijelu Ujedinjenog Kraljevstva, novi je cilj postala ujedinjena Irska. Ali, ne i bilo kakva ujedinjena Irska. Koncepcija ujedinjenja bila je uvijek dvosmislena i izofrenina, ponekad proeta nacionalizmom koji je obiljeavao devet naesto stoljee i s njim povezanim katolianstvom, a katkada, pak, tenjama za stvaranjem marksistike republike usred Irskog mora. Kako bi ove tenje usadio u srca i svijest ljudi, Sinn Fein i IRA zapoeli su pomno orkestrirani program, koji je za svoj cilj imao izazivanje mrnje u katolikom stanovnitvu Sjeverne Irske prema britanskoj vojsci i neprijateljstva spram britanske vlade. Jedan dio ovoga programa ukljuivao je i sasvim golo zastraivanje. Tako je, primjerice, djevojke redovito stizala kazna zbog bratimljenja s neprijateljem ili, pak, kolaboracije. Zbog oijukanja, ili, jo gore, zaljubljivanja u britanskoga vojnika, katolikim se djevojkama odsi jecala kosa, nakon ega bi ih se premazalo katranom, oblijepilo per jem, privezalo za stup i divljaki pretuklo. Uobiajena je praksa IRAe bilo organiziranje prosvjeda ili pobuna, u kojima su ene i djeca, ponekad pod prisilom, stupali u prvim redovima, trpei, tako, najtee ozljede kada su snage sigurnosti odgovarale udarcima policijskih palica ili gumenim mecima. No, bilo je i drugih, suptilnijih oblika manipulacije, od kojih su neki ukljuivali temeljne mehanizme ale, sada transformirane u politiki prljavi trik ili neto jo zlokobnije. Kada se prvi put po javila na ulicama Londonderryja i Belfasta, britanski vojnici nisu mogli znati u kakvu se vrstu operacije uputaju. Izvjebani u naj boljoj maniri profesionalnih vojnika, oni su se, nesumnjivo, tako i ponaali, ne uviajui pri tome da je njihova uloga bila mnogo deli katnija i neodreenija. Stoga su i oni sami bili osjetljiviji na napade. Na primjer, sat vremena nakon snajperskoga napada na patrolu, stoer britanske vojske mogao je primiti anonimnu dojavu o skro-

vitu oruja u nekom stanu u Falls Roadu. Djelujui sukladno stan dardnoj proceduri, vojnici bi provalili u dotini stan u kojemu, pri likom pretresa, ne bi nali nita. Uslijedile bi isprike i dogovori oko naknade tete. Meutim, tjedan ili mjesec dana kasnije, isti bi stan pretresli vojnici iz neke druge postrojbe, potaknuti istom anonimnom dojavom o skrivenom oruju.. Nakon dva ili tri takva iskustva, raspo loenje stanara prema Britanskoj vojsci ne bi se vie moglo nazvati prijateljskim. U jo jednom tipinom scenariju, patrola bi, zauvi pucnjavu, mogla skrenuti iza ugla i ugledati igralite prepuno djece. Skrivena meu kolarcima, mogla bi se nalaziti neka starija osoba, drei u rukama baseball ili golf palicu, kiobran, ili kakav drugi predmet ko ji bi se na prvi pogled mogao zamijeniti za oruje. Netko bi zatim mogao ispaliti metak iz startnoga pitolja ili zapaliti petardu, pri emu bi vojnici smjesta okruili igralite i naciljali svoje oruje. U tom trenutku kljocnuo bi fotoaparat. Sljedeeg dana, u republikan skim bi novinama osvanule fotografije britanskih vojnika, s pukama uperenim u irske kolarce. Da takva taktika ispuni svoju svrhu bilo je potrebno tek neto vie od godine dana. Godine 1971., zadatak se mogao smatrati zavr enim. Vojnici, koje su, nedugo prije toga, sjevernoirski katolici poz dravljali kao spasitelje, pretvorili su se u ubojice i koljae, neprijate lja kojega treba stalno drati na oku i napadati i ubijati kad god se za to ukae prilika. Kolike je razmjere poprimila ova mrnja, pokazuje primjer britanskoga vojnika, koji je, 1974. godine, pogoen snajperskim hicem, ostao leati ranjen na cesti, dok ga je skupina djece ka menovala do smrti. Tolika je bila mo manipulacije. Danas se najokrutnijim i najdramatinijim oblikom politike ma nipulacije smatraju nasumini teroristiki napadi. Graani zapadnih zemalja ve su dobro upoznati s napadima na dravne poglavare, politike dunosnike, vojnike i policiju, kao i na zgrade i urede koji se koriste u vojne svrhe. No, mogunost nasuminog ubijanja - pod metanjem bombi ili kiom metaka u pretrpanom kafiu, sreditu gra da, poslovnoj etvrti, zrakoplovnoj luci ili zrakoplovu - probudila je u ljudima novu vrstu straha. Od male je pomoi racionalno razma tranje ove mogunosti i injenica da je broj poginulih u teroristikim napadima zanemariv u usporedbi s brojem poginulih u prometnim nesreama. Makar i mala mogunost da se to dogodi probudit e u

njima strah dovoljan da otkau svoje letove, odlue se za neko drugo mjesto za odmor, izbjegavaju gradska sredita i svako okruje u koje mu se ne mogu osjeati sigurnima. Zavladala je opa paranoja, koja je, obzirom na stvarnu prijetnju, pretjerana. Teroristi i njihove ak tivnosti zauzeli su stalno mjesto u psihama ljudi. Tako se, s pomou manipulacije kao profane magije, terorist multiplicirao do sveprisut nosti. Na taj nain on vri utjecaj koji ne bi bio mogu obzirom na njegove stvarne moi.

17 KOMERCIJALNA MANIPULACIJA UMOM

ako bi pokrenula zbivanja, magija se koristi manipulacijom stvarnou, manipulacijom drugim ljudima i njihovom per cepcijom stvarnosti, te manipulacijom slikama. Na taj nain arobnjak uspijeva oblikovati, transformirati, a ponekad ak i stvoriti svjetove - ili iluzije svjetova. Jedan od najznaajnijih elemenata manipulacije ljudskim biima jest takozvana mo sugestije. Upravo nas naa sugestibilnost ini ranjivima i toliko podlonima manipulaciji. Ta je manipulacija tim uinkovitija jer je nesvjesna - ne samo da je nismo svjesni mi, ve i u mnogim sluajevima ni oni koji manipuliraju. Mogli bismo rei da je takva manipulacija sastavni dio nae svakodnevice. Primjerice, jedna bezazlena opaska upuena na raun naeg izgleda pokvarit e nam raspoloenje, zabrinuti nas i tako izvriti suptilan utjecaj na nae psi hiko stanje. Mogu je, naravno, i obrnuti sluaj. Iz sumornog raspoloenja probudit e nas poznanik kojeg sluajno sretnemo na ulici, i obaspe nas pohvalama o naoj vitalnosti i dobrom izgledu. Vedrina e zami jeniti osjeaj potitenosti kao da ga nikada nije ni bilo. Takva sugestibilnost uvijek je prisutna u naoj psihi, neprestano odreujui naa stanja svijesti i odnos prema nama samima, kao i svi jetu koji nas okruuje. Ona utjee na nau percepciju u razliitim sfe rama naeg postojanja - osjeamo li se dobro ili loe, privlanima ili neprivlanima suprotnom spolu, imamo li povjerenja u sebe ili smo nesigurni, jesmo li optimistini ili pesimistini. Roditelj, partner ili kolega koji, pa makar i dobronamjerno, neprestano potkopava nae samopouzdanje, moe prouzroiti trajnu tetu za nau psihiku sta-

bilnost. Jednako tako, osoba koja nas duhovno uzdie i bodri, moe ojaati u nama osjeaj uravnoteenosti i vlastite vrijednosti. Lijenik se vrlo esto nee procjenjivati prema svojoj klinikoj ili dijagnos tikoj vjetini, ve prema svojoj sposobnosti da se, kao vanim ele mentom u procesu ozdravljenja, poslui sugestijom. Svaki je lijenik svjestan da se taj neuhvatljivi princip volje za ivotom moe vrlo lako u ovjeku probuditi, ali i da jednako lako moe biti uniten. Osim osjetljivosti na sugestije drugih ljudi, osjetljivi smo i na vlastite sugestije. Tako izraz mo sugestije rabimo najee u kon tekstu nastojanja izazivanja pozitivnih promjena u naem raspolo enju, osjeajima ili stavovima. Meutim, mo sugestije moe imati i suprotan uinak. Naime, ona se vrlo esto pretvara u sredstvo privlaenja dogaaja od kojih strepimo. Ironija je u tome to su mno gi ljudi spremni i trpjeti samo da bi dokazali kako su se njihove slut nje obistinile, radije nego da se pokae suprotno, a njihova se uvje renja odbace kao puke praznovjerice. Ako je mo sugestije, openito uzevi, dio nae svakodnevice, te ako je sugestibilnost u mnogim sluajevima nesvjesna, ona se jed nako tako moe iskoritavati namjerno, s punom svijeu o svakom stupnju toga procesa i rezultatima koji iz njega proizlaze. A nigdje se mo sugestije toliko sistematino i nemilosrdno ne iskoritava kao u svijetu propagande. Radio, televizija, dnevne novine, asopisi, plaka ti i brojni drugi izvori, svakodnevno nas bombardiraju itavim morem reklama. Mnoge od njih nude nam cijeli spektar lijekova pro tiv svih moguih tegoba, od glavobolje i kostobolje do hemoroida i PMS-a. Sama injenica njihove sveprisutnosti uvjerit e nas, naposlijetku, da zaista patimo od svih tegoba od kojih nas, navodno, ele os loboditi. Stoga nije ni udno da se nae drutvo pretvorilo u drutvo neurotika i umiljenih bolesnika. Doista, propaganda e uiniti sve ne bismo li, ako to ve nismo, takvima postali. Poigravajui se naom sugestibilnou, propagandna e maine rija ponekad biti besramno izravna, a katkada pak uvijena i suptilna. Oglaivai se ne ograniavaju tek na iznoenje prijedloga. Oni su, doista, uporni i neukusno nametljivi. U nedostatku nadahnua, kao i iz brojnih drugih razloga, oni se nastavljaju koristiti metodama koji ma su od sebe odavno udaljili veinu razumnih ljudi kao uvrede nji hove inteligencije i zloporabe njihova povjerenja. Od prvih dana tele vizijskih reklama, sve do danas, na ekranima je neprestano prisutna

kuanica, koja u ekstatinom zanosu pria o novoj snazi izbjeljivanja, kao da na umu nema nita pametnije ili vanije. Svaka nova for mula, svaka nova generacija deterdenta, poprimila je kvalitetu bje line koja ve prelazi u domenu metafizikog - ukljuivi u sebi ele ment transcendentnog prosvjetljenja. ak i reklame za deterdente, koje predstavljaju najsirovije od svih reklama, sadre u sebi i jedan suptilniji aspekt manipulacije. Doba televizije poklopilo se s dobom nuklearne energije. Televizija i nuklearna energija svjedoci su trijumfa znanosti. Nakon cijepanja atoma, znanost je dobila status boanstvenosti, postavi religijom na ega doba i jedinim neprikosnovenim autoritetom. Naela tradicio nalne religije za razliite e ljude imati razliiti stupanj uvjerljivosti. Ali, samo e se nekolicina usuditi izazvati znanstvene postavke, pa ak i onda kada nemaju ni najmanji znaaj za praktian ivot ljudi i mogunost moralnog izbora. Ako je znanost nakon Drugog svjetskog rata postala religijom naega doba, tada je znanstvenik postao njezinim velikim sveeni kom. ak se i reklama za neto tako sporedno kao to je deterdent za pranje rublja izriito poziva na autoritet znanstvenika. Nepogrjeivost znanosti esto e se javljati i kao podtekst, koji djeluje neiz ravno, na principu sugestije. Tako e se, primjerice, snaga izbjeljivanja novoga deterdenta pripisivati nekom aktivnom sastojku kompliciranoga imena, koji je znanstveno provjeren i kliniki do kazan. A o uinkovitosti novoga sastojka posvjedoit e osoba koja predstavlja znanstvenika ili laboratorijskog tehniara, ija bijela odo ra sugerira besprijekoran ugled ravan onome sveenika. Naravno, takvu pseudo-znanstvenu ratifikaciju ne dobivaju samo deterdenti za pranje rublja. Paste za zube, amponi, kreme za lice i mnotvo dru gih proizvoda, svi oni, navodno, sadre neki revolucionarni sastojak, o ijoj uinkovitosti svjedoi osoba koja zrai svetim autoritetom znanstvenoga istraivaa. Svi e oni svjedoiti o razlikama kojih, za pravo, nema. Postoji, primjerice, ukupno etiri lijeka protiv bolova koji se u ljekarnama mogu nabaviti bez lijenikog recepta - aspirin, paracetamol, ibuprofen i kodein. Oni se mogu prodavati u ograni enom broju kombinacija, iju maksimalnu dozu odreuju propisana pravila. Tako e, primjerice, sve vrste aspirina i paracetamola, ili as pirina i kodeina, biti potpuno identine. Pa ipak, proizvoai e se pozvati na znanstvenu terminologiju i autoritet kako bi istaknuli znaajne razlike meu njima.

Proizvoai e, nerijetko, otii jo dalje. Jedna je tvrtka, pri mjerice, opskrbila amerike bolnice lijekovima protiv bolova, po vr lo niskim cijenama - toliko niskim da ih se moglo smatrati poklonje nima. Bolnice su, naravno, taj lijek poele rabiti u mnogo veoj mjeri nego ostale lijekove te vrste. Naravno, tvrtka je tu injenicu iskoristi la kao nepobitni dokaz uinkovitosti njezina proizvoda.

Reklama i manipulacija
Tehnikama pranja mozga i kontrole uma, koje je iznjedrio rat u Ko reji, nisu se sluile samo obavjetajne slube. One su, kao uobiajeno sredstvo, pronale svoje mjesto i na podruju oglaavanja. Za ogla ivae hrabrog novog svijeta pedesetih godina, psihologija je ra zotkrila nove mogunosti manipulacije, koja je smatrana kljuem za stalno rastui prosperitet. Ona se mogla upotrijebiti u svrhu buenja neizmjerne potrebe za troenjem. To bi, zauzvrat, opravdalo i potak nulo gotovo beskrajni proces proizvodnje. Psiholoka manipulacija pokazala se uinkovitim sredstvom poticanja potranje, a samim ti me i proirenja kruga ponude. Svako poveanje kupovne moi potro aa moglo se kanalizirati u novu potranju, koja bi, opet, izazvala daljnje irenje kruga ponude. Do sredine pedesetih godina, udobnost, posebice u Sjedninjenim Dravama, postala je osnovnim naelom novoga naprednog drutva. ovjek iz tvrtke u svom sivom odijelu od flanela, nametnuo se kao ideal, kojeg su promicali proizvoai i oglaivai, svim raspoloivim sredstvima psihologije i psiholoke manipulacije. Tvrtke su se sluile tehnikama psihologije, ne samo kako bi pridobile potroae, ve i budue zaposlenike i postojei kadar. U modu je ulo psiholoko te stiranje i profiliranje, kao sredstvo utvrivanja normalnosti i osi guranja udobnosti. Sva podmuklost ove metode nije uspjela promaknuti pronic ljivim umovima. Krajem pedesetih, pojavile su se dvije knjige, The Hidden Persuaders (Skriveni snubitelji, 1957.), Vancea Packarda i The Affluent Society (Drutvo izobilja, 1958.), Johna Kennetha Galbraitha, koje su pokuavale razotkriti proces koji je ve uzeo maha. Packard je, primjerice, istaknuo kako je od 1940. godine ameriko gospodarstvo obiljeavao prilino ravnomjeran rast. Sredinom pede setih, meutim, zavladao je strah od opadanja industrijske proizvod-

nje. Do tada je veina Amerikanaca ve posjedovala radio-prijamnike, televizore, hladnjake, automobile, strojeve za pranje rublja i os tale proizvode tehnologije. Trebalo ih se, stoga, na neki nain uvjeriti u nunost kupnje novih, ili poboljanih verzija ve postojeih proizvoda. Jedan od naina da se to postigne bio je princip planira nog zastarijevanja, odnosno, namjerno ogranienog vijeka trajanja. Izdrljivost amerikoga automobila iz toga vremena, na primjer, bila je ograniena na tri godine, ili nekih stotinu tisua kilometara, nakon ega bi se, kao da je programiran mehanizmom samounitenja, jed nostavno poeo raspadati. Trokovi popravka bili su toliko visoki da se veina vozaa odluivala na kupnju novoga automobila. No, vanu je ulogu u itavom procesu igrao i princip psi holokog zastarjevanja, u skladu s kojim su proizvodi svake godine doivljavali toliko dramatine promjene, da su se vlasnici starijih modela jednostavno morali posramiti. Voziti automobil stariji od tri ili etiri godine, iako je jo uvijek bio u dobrome stanju, znailo je ra zotkriti svoje financijske potekoe. U Velikoj Britaniji modeli auto mobila nisu trpjeli tako dramatine modifikacije, ali su zato otkrivani drugi mehanizmi poticanja kupnje. Na primjer, godina proizvodnje neijega automobila bila je oznaena na registarskim ploicama, sto ga je svake godine u kolovozu mnotvo ljudi hitalo da kupi automo bile s najnovijim registarskim oznakama. U Velikoj Britaniji, kao i u Sjedinjenim Dravama, ovakva proliferacija noviteta izazivala je u ljudima koji su ih mogli priutiti osjeaj ponosa i prosperiteta, dok onima koji s njima nisu mogli drati korak, nije preostajalo nita dru go do li krivnje i posramljenosti. Takve su metode za sobom povlaile ono to je Packard nazvao stvaranjem nezadovoljstva. S pomou krajnje sofisticiranih meto da psihologije i iskoritavanjem ljudske sugestibilnosti, skrivene elje, potrebe i porivi pojedinca, paljivo su ispipavani ne bi li se pro nala njihova bolna toka. Jednom prepoznate i definirane, te su e lje, potrebe i porivi, poput, na primjer, potrebe za prihvaanjem i si gurnou i elje za osobnim probitkom i satisfakcijom, postale pred metom ponekad vjete, a katkada i prilino nespretne eksploatacije. Specifine elje, potrebe i porivi namjerno su iskoriteni kako bi is provocirali osjeaje krivnje, tjeskobe i nezadovoljstva. Packard je primijetio da su proizvoai zubnih pasta u samo nekoliko godina udvostruili svoju prodaju, prvenstveno zahvaljujui uspjenom

uvjeravanju velikoga broja ljudi u loe stanje njihovih zuba. Jedna je vrsta zubne paste bila posebno namijenjena onima koji svoje zube ne mogu prati poslije svakog obroka. U samo dvije godine, odrijeenje od krivnje za koje je jamila ova vrsta zubne paste, omoguila je proizvoau da u prodaji nadmai sve svoje konkurente. Podrava jui stanje ope tjeskobe, primijetio je Packard, oglaivai su, zajed no s proizvodom, prodavali i iluziju emocionalne sigurnosti. Ukrat ko, Amerika je svoju veliinu imala zahvaliti sistematinom stva ranju nezadovoljstva. Galbraith je itavu stvar promatrao sa stajalita ekonomista. Pa ipak, njegovi su se zakljuci u sutini podudarali s Packardovim. Su vremeno gospodarstvo, obrazloio je, samo stvara potrebe koje onda nastoji zadovoljiti. Proizvodnja, u pravilu, ovisi o potranji, a po tranja proizlazi iz ...kulture koja potronji pridaje velik drutveni znaaj. Drugim rijeima, sama potronja i mogunost da se njome razmahuje, predstavlja statusni simbol. A takva potronja, istaknuo je Galbraith, moe se pripisati puritanskoj etici koja, u Velikoj Britaniji, jednako kao i u Sjedinjenim Dravama, lei u samom korijenu tr govinskog i industrijskog razvitka. Bog nagrauje naporan rad, stoga se prosperitet moe smatrati dokazom Boje naklonosti i odobrava nja, pri emu uspjean ovjek biva izjednaen s dobrim ovjekom. Imovina, koja predstavlja vidljivu manifestaciju prosperiteta, nije samo statusni simbol, ve i svjedoanstvo vrline. Ova se logika toliko ukorijenila u zapadnom drutvu, da je veina ljudi nije ni svjesna. Rezultat je, prema Galbraithu, snana i vidljiva tendencija modernoga gospodarskog sustava da sam kultivi ra i stvara potrebe koje e onda nastojati zadovoljiti... Proizvodnja, u krajnjoj liniji, samo ispunjava prazninu koju je sama stvorila, a primarni je cilj reklame stvoriti potrebu koja do tada nije postojala. Packard i Galbraith prouzroili su mnoge neugodnosti propa gandnoj industriji, a posebice javnim raskrinkavanjem njezine me todologije. Packard je razotkrio jednu od najzlokobnijih manipulativnih metoda propagande, poznatu kao subliminalno slanje poru ka. Subliminalne poruke mogu biti auditivne i/ili vizualne. Zvuna e poruka, na primjer, biti skrivena u naizgled bezopasnoj melodi ji, na frekvenciji koju ljudsko uho ne zamjeuje. U svome vizualnom obliku, poruka e se sastojati od slike ili slova, koji e zabljesnuti u pravilnim intervalima za vrijeme trajanja snimke, ali, poruka e biti

suvie brza da bi je oko registriralo. U oba sluaja, poruka e biti pri opena ispod razine svijesti, djelujui, tako, na nesvjesni um s uin kom hipnotike sugestije. Otkria vezana uz subliminalno slanje poruka bila su upravo skandalozna, a javnost ih je doekala s gnuanjem i prijezirom. Ne i bez opravdanja, subliminalno je slanje poruka smatrano jednim od oblika pranja mozga, a tisak je bio prepun napisa o novoj prijetnji integritetu ljudskoga uma. Kao odgovor na ove optube, National Association of Television and Radio Broadcasters (Nacionalna udru ga televizijskih i radijskih postaja) u Sjedinjenim Dravama, odluio je zabraniti subliminalno slanje poruka. Slinu je odluku prihvatilo i profesionalno tijelo koje zastupa reklamne agencije u Velikoj Brita niji. Ali, ova se zabrana nije odnosila na televizijske i radijske postaje u Americi koje nisu bile lanicama Nacionalne udruge, kao niti na reklamne agencije u Velikoj Britaniji koje nisu bile lanice profesio nalne udruge koja zastupa propagandnu industriju. U Sjedinjenim Dravama, kao i u Velikoj Britaniji, do danas nisu doneseni zakoni koji bi zabranjivali primjenu ove metode. Nemogue je ne upitati se u kojoj se mjeri subliminalno slanje poruka primijenjivalo u politike svrhe, posebice u zemljama autori tarnih reima u kojima je sloboda medija bila ograniena, poput, na primjer, Argentine i ilea, tijekom sedamdesetih i osamdesetih godi na, apartheidskog reima u Junoj Africi, ili Sovjetskog Saveza i na roda biveg sovjetskog imperija. Isto se tako namee pitanje u kojoj su mjeri te metode prisutne u tijelima vlasti, obavjetajnim slubama i slubama sigurnosti. U svakom sluaju, subliminalno slanje poruka koje je razvijeni Zapad napustio u medijima kao to su televizija, radio i film, ipak je prisutno u nekim drugim sferama. U svom zvunom obliku, ono se upotrebljava u trgovinama, kako bi odvratilo ljude od krae, ili, pak, pospjeilo prodaju odreenih proizvoda. Godine 1973., jedan je ame riki profesor, strunjak na podruju komunikacija. Wilson Bryan Key, tvrdio kako je otkrio barem trinaest tvrtki koje su se sluile subliminalnim slanjem poruka. Jedan lanac trgovina na malo, nakon uvoenja subliminalnog slanja poruka, zabiljeio je 37-postotno smanjenje kraa. U meuvremenu su sve ee postale pritube na glazbu i video-spotove, koji su se sluili takvim porukama. Nedavno su takve poruke otkrivene u kompjuterskim igrama namijenjenima

djeci. Skrivene u glazbenoj podlozi koja se neprestano ponavlja, javit e se, na primjer, subliminalna izjava poput Mogu initi sve to e lim, ili Ja sam slobodan. Takve vrste izjava, pravdali su se proiz voai, samo jaaju osjeaj posvemanjega zadovoljstva. Pod pritiskom javnosti i zbog prijetnje sudskim gonjenjem, ve ina je oglaivaa, iako nevoljko, odustala od daljnje primjene takvih metoda. Nisu, meutim, odustali od drugih, jednako manipulativnih metoda. Freud, Jung i ostali pioniri na podruju dubinske psihologije, istraivali su, na primjer, psiholoku dinamiku najstarijeg hermetikog sredstva - simbola. Psiholoki simbolizam pokazao se plod nim tlom za oglaivae. Simboli djeluju putem asocijacije, uspostav ljajui asocijativne sveze izmeu stvari koje su naizgled potpuno ra zliite. Za oglaivaa, sposobnost simbola da uspostavi asocijativne sveze mogla se prilagoditi na nain koji bi za posljedicu imao sna enje sugestivne moi. Seksualni simbolizam, posebice onaj sirovi i grubi kojega je tu maio Freud, dugo se smatrao predmetom izrugivanja. No, oglai vai ga, oigledno s uspjehom, rabe i danas. U automobilskoj je in dustriji on ve postao klieom. Vrlo je malo onih koji nisu svjesni nastojanja uspostavljanja asocijativne sveze izmeu automobila i seksualne potencije, ili seksualnog uzbuenja. Meutim, manipulativni simbolizam kojim se koriste oglaivai ne mora biti ogranien samo na seksualnu sferu. Jednako tako, on se moe rabiti u kontekstu sigurnosti, udobnosti, zdravlja, mladosti, du govjenosti, uinkovitosti, inteligencije, kao i bilo ega drugoga, i tako opet generirati potrebe koje moda i ne postoje, ali ijem se za dovoljenju oglaiva obeava posvetiti. Implikacija ili podtekst tak vog simbolizma sastoji se u tome da emo, ne pribavimo li odreeni proizvod, postati neprivlani suprotnom spolu, zastarjeli, neukusni, bolesni, pretjerano debeli ili pretjerano mravi, neinteligentni ili ne informirani, siromaniji, nesigurniji, ili na neki drugi nain defektni. Obino smo i suvie skloni vjerovati da su trivijalne i nepotrebne stvari neto doista bitno. Nakon nekoliko tisua godina proivljenih bez njega, dopustili smo da nas se uvjeri u to kako je toaletni papir pastelnih boja nunost bez koje je ivot suvremenoga ovjeka neza misliv. Subliminalne poruke i simbolizam predstavljaju samo dvije od itavog mnotva manipulativnih metoda propagandne industrije.

Posljednjih godina, na primjer, mnogi su oglaivai postali svjesni sve neukusnosti i grubosti televizijske prodaje i sirovosti simboliz ma. Umjesto toga, okrenuli su se prianju pria, fotografskim tri kovima i specijalnim efektima, vicevima, pa ak i samosvjesnim a lama na vlastiti raun. Neke od takvih reklama doista su domiljate i zabavne. No, ak i one sadre izvjesni manipulativni podtekst: Vi dite? Nisam vas pokuao ni na to prisiliti. Samo sam vas pokuao zabaviti i nasmijati vas. Kupnjom moga proizvoda dokazat ete mi da sam u tome uspio. Sve se to, konano, svodi na neku vrstu emo cionalne ucjene, ili suptilne iznude. Ni s oglaivaeva stajalita takav se pristup ne pokazuje posebno uinkovitim. to su reklame do miljatije i zabavnije, pokazuju statistike studije, manja je vjerojat nost da e publika zapamtiti proizvod koji se tim putem promie. Glazba je jo jedno manipulativno sredstvo. Naravno, upitno je jesu li oglaivai prije pedeset godina bili svjesni tradicionalne po vezanosti glazbe i magije. Meutim, sasvim su jasno uvidjeli kako se jednostavna i dopadljiva melodija znade vrlo lako uvui u um i kako je se ponekad teko otresti. Tako su, etrdesetih godina, proizvoai Pepsi-Cole izbacili prvu uglazbljenu reklamu, koja se vrtjela na radijskim postajama: Pepsi-Cola hits the spot... Uskoro su im se u tom novom pothvatu pridruili i ostali oglaivai, te je svaki proizvod do bio svoju prepoznatljivu pjesmicu. Potroai od tada ive u zagluujuoj kakofoniji besmislenih jingle-ova. Mnogi oglaivai, ini se, ne prepoznaju onu granicu poslije koje se harmonija pretvara u od vratnost. Neki jingle-ovi mogu imati doista tetne posljedice, izazivajui neku vrstu zagaenja svijesti. U ekologiji psihe, oni predstavljaju ek vivalent otrovnog otpada. Tijekom ezdesetih godina, na primjer, jedan od najee reklamiranih proizvoda na amerikoj televiziji bile su cigarete od mentola, marke Salem, koje su u to vrijeme bile vrlo popularne. Prodavane u zeleno-bijeloj kutiji, trebale su uspostaviti asocijativnu svezu s mentolom i snijegom. Salem je usvojio i pose ban jingle-mantru: Moete izbaciti Salem iz prirode, ali ...ne moete prirodu izbaciti iz Salema. Ovaj je stih pjevao meki enski glas, s empatinim naglaskom na ali, nakon ega je slijedilo nekoliko trenu taka napete stanke. Stanku je prekidao zvuk ping, poput zvuka glazbene viljuke, nakon ega je slijedila jo jedna stanka, da bi se tek onda mogao uti ostatak jingle-a.

Jingle se ponavljao dva puta u kratkom filmu koji prikazuje idi linu scenu - divlju, srebrnkastu rijeku, vodopad, kristalno isto nebo bez ijednog oblaka, zelenilo drvea i ulateni kabriolet parkiran na mekom travnatom tepihu. Umotan u taj neo-arkadijski pejza, mladi je par s orgazmikim zanosom udisao zefirsku svjeinu Salema, ushieno zurei u nebesko plavetnilo. U meuvremenu, zvuni je muki glas s pobonim potovanjem veliao sve kvalitete cigarete. Kako se reklama pribliavala kraju, jingle je ponovljen i trei put: Moete izbaciti Salem iz prirode, ali...(ping). Ostatak jingle-a bio je izostavljen. Budui podvrgnut takvom kvazi-Pavlovljevom uvjeto vanju, u gledateljevoj bi se svijesti itav dan iznova i iznova ponav ljao izostavljeni dio jingle-a, nametljivo se mijeajui s drugim misli ma, nakon ega se gledateljeva panja vie nije mogla kvalitetno usredotoiti ni na to. Reklama je bila toliko agresivna da je, ko nano, poluila sasvim suprotan uinak. Mnogi ameriki studenti, iznervirani tako bezonom infiltracijom u njihove umove, odluili su ne kupovati cigarete Salem. Osim za zagaenje svijesti, propagandna je industrija kriva i za druge, jednako okrutne, a moda i jo okrutnije povrede. Jedna od njih mogla bi se, uz rizik da to zazvui pretenciozno, opisati kao ot mica i skvrnavljenje kulturnog naslijea. Radi se, naime, o usta ljenoj praksi oglaivaa da u svojim reklamama koriste klasinu glazbu. Djela ivih skladatelja zatiena su, naravno, autorskim pra vima. No, takvih mjera predostronosti nema u djelima Purcella i Handela, Bacha i Mozarta, Beethovena i Wagnera, Debussyja i Mahlera. Njihova glazba - svjesno skladana u suglasju s tradicional nim magijskim naelima - mogla se, tako, nesmetano iskoristiti za prostituciju njezinih magijskih uinaka u prizemne svrhe. Jedna od najpoznatijih reklama, koja se u Sjedinjenim Dravama dugi niz godina neprestano vrtila na radijskim i televizijskim postaja ma, predstavljala je jednu vrstu psee hrane. Straussovoj je skladbi Na lijepom plavom Dunavu, kao vokalna pratnja posluio psei vau-vau! vau-vau! S jedne strane, ovo je jednostavno bilo toliko simpatino da se ovjek morao nasmijati. A treba, takoer, priznati, da ovo Straussovu djelo i ne bismo mogli smjestiti u sam vrh glaz benih dostignua zapadne kulture. Straussov je valcer u usporedbi s glazbom Mozarta i Beethovena, poput romana Wilkiea Collinsa u us poredbi s djelima Tolstoja i Dostojevskog. Pa ipak, ovo djelo ostaje

jednom od najpoznatijih i najomiljenijih skladbi u korpusu naeg glazbenog nasljea. No, ak i ako ne zasluuje visoko mjesto u pan teonu vrhunskih dostignua, ona u svakom sluaju ne zasluuje niti da je se skvrnavi i ismijava za budue narataje. Naalost, Straussov je valcer doivio upravo takvu sudbinu. Odrasli, koji su poznavali ovu skladbu prije negoli je bila upotri jebljena u reklamne svrhe, zbog svega su toga mogli negodovati ili se samo smijeiti. Meutim, u vrijeme kojim su dominirali radio, televi zija i potroaki mentalitet, djeca su se upravo u reklami za pseu hranu po prvi put susrela sa Straussovim valcerom, i to mnogo prije negoli su je imala prilike upoznati u njezinom izvornom obliku. Tako e ona u njihovim umovima ostati neraskidivo vezana uz pseu hranu. No, nisu Straussove kompozicije jedine rtve takve vrste. U Engleskoj se, trenutno, u prodaji nalaze barem dva kompakt-diska ili audio-kasete koje sadre klasine skladbe upotrijebljene u radijskim ili televizijskim reklamama.

Reakcija potroaa: bojkot

Unato sklonosti manipuliranju, oglaivai nisu uvijek uspijevali postii svoje ciljeve. Tijekom ezdesetih godina, poslijeratna obrazo vana generacija poela je izraavati sve vee nezadovoljstvo svjeto nazorom i naelima koja su uspostavili njihovi roditelji. Nepovje renje u establishment pokrenulo je itav niz kampanja od strane pojedinaca poput, na primjer, Ralpha Nadera, koji se pobunio protiv automobilske industrije i potaknuo osnivanje udruenja za zatitu po troaa. Protivnici rata u Vijetnamu neprijateljski su gledali na vojno-industrijski kompleks i pokrenuli kampanje protiv nekih tvrtki, kao to je bila Dow Chemical, koja je proizvodila punjenja za napalm-bombe. Od polaganja rauna nije bila izuzeta ni propagandna industrija. Pritisak javnosti nagnao je oglaivae da osnuju vlastita nadzorna tijela, a vladine su su im institucije poele nametati i neka ogranienja, kao to su, na primjer, izvjesna ogranienja vezana uz reklamiranje proizvoda koji sadre alkohol i duhan. Meutim, oglaivake su se organizacije, ezdesetih i sedam desetih godina, u veoj mjeri bavile pitanjima istine i ukusa negoli problemom manipulacije. Oglaivai su se mogli optuiti za izmi ljotine, pretjerivanje i lai ili, pak, za krenje osnovnih pravila dobro-

ga ukusa, ali ne i za zloporabe koje se tiu manipulativnih metoda. Godine 1980., UNESCO je zakljuio da je oglaivanje usmjereno ka uzdizanju materijalistikih kvaliteta potronje, te da je krivo za svoenje ljudskih ivota na stereotipe, iskoritavanje ljudskih nezadovoljstava... (i) manipulaciju. Druge studije, takoer iz osamdesetih godina, osudile su manipulativne uinke propagande u sluaju djece, koja su posebno sklona sugestiji. Konano su se i oglaivai nali prisiljeni stati u svoju obranu. Odgovorili su porica njem postojanja bilo kakvog znanstvenog dokaza u kritikama upu enima na njihov raun. Sloboda govora, opravdavali su se, mora biti jednako zajamena u trgovini kao i u politici, religiji i umjetnos ti. Svi proizvodi, drali su oni, koji su se po zakonu mogli slobodno prodavati, trebali bi uivati jednako pravo na reklamu, bez obzira na sredstva kojima se, pri tome, proizvoa ili oglaiva odluio poslu iti. Mogli bismo zakljuiti da se ovaj problem danas nalazi na mrtvoj toki. Neke ekstremne metode, poput subliminalnog slanja poruka, mogu se zabraniti, kao i reklamiranje odreenih proizvoda. Isto tako, oglaivai se mogu pozvati na odgovornost zbog iznoenja lai i neukusnosti. No, iznimno je teko poduzeti potrebne mjere kako bi se sprijeili neki suptilniji oblici manipulacije kao to su to, na primjer, uporaba simbola i glazbe u krajnje prizemne svrhe, te emocionalna ucjena i iznuda. Iako oglaivai mogu iznai naine da izbjegnu zakonskim ogra nienjima, prije ili kasnije suelit e se s najveom od svih prepreka rastuom apatijom i cinizmom potroaa. Jo 1952. godine, ova je prepreka postala sasvim oigledna. Te je godine upravitelj gradske vodoopskrbe u Toledu, Ohio, otkrio neto vrlo zanimljivo. U pravil nim razmacima, za trajanja jedne vrlo popularne televizijske emisije, on je zabiljeio drastini pad vodenoga tlaka u gradu. Pad tlaka pok lapao se sa stankama za reklame. Objanjenje ovog zagonetnog fe nomena uskoro je postalo bolno oiglednim. Velik broj gradskoga stanovnitva istovremeno je odlazio na zahod, i to u trenutku kada bi zapoeli reklamni blokovi. Drugim rijeima, sve to su oglaivai us pjeli postii bilo je omoguavanje gledateljima da obave nudu. Opa apatija predstavlja nepremostivu prepreku za propagandnu industriju, a posebice za televizijske oglaivae. Newsweek je 1980. godine izvijestio kako televizijske reklame prati samo 22% od

ukupnog broja gledatelja. Godine 1983., procjenjeno je kako se od 16 milijardi dolara koje se tijekom godine utroe u televizijske re klame, vie od 6 milijardi potroi na oglaavanje u praznim soba ma. Naravno, takvom su stanju pridonijeli sami oglaivai, pri mjerice, emitiranjem reklama koje odgovaraju mentalnom sklopu petogodinjaka, u kasne none sate, kada veinu gledateljstva ini odraslo stanovnitvo. Nepodnoljiva kakofonija, zagluujua dernja va, glupavi likovi i ostale djetinjarije rezultirali su krajnjom odbojnou ili, pak, potpunim bojkotom. Pojava daljinskih upravljaa zadala je nove muke propagandnoj industriji. Sada je gledateljstvo moglo jednostavnim pritiskom na tip ku smanjiti ton za vrijeme reklama ili, to je jo gore, promijeniti ka nal. Prema jednom izvjeu iz 1988. godine, njujorki gledatelji u prosjeku svake tri minute i etrdeset i dvije sekunde mijenjaju ka nale, a najee tijekom stanki za reklame. Oglaivai su se, tako, suelili s jo jednim neugodnim otkriem - osim nezainteresiranosti, gledateljstvo je postajalo sve sklonije svjesnom i namjernom bojko tu. Situaciju je osamdeseth godina jo vie zakuhala pojava videorekordera. Na uas oglaivaa, gledatelji su sada mogli snimiti elje nu emisiju ili film, a zatim premotati traku da ne bi morali gledati reklame. Propagandna industrija, konano, mora na neki nain opravdati goleme trokove svojih klijenata. U tom je smislu bilo prijedloga ko ji su se kretali od nadrealistino bizarnih do krajnje grubih i prizem nih. Predlagalo se, na primjer, da sve televizijske postaje u Americi usklade termine emitiranja propagandnog programa, tako da gle datelj ne bi bio u mogunosti izbjei reklamu, bez obzira na injenicu da je promijenio kanal. Zagovarala se i ideja o podijeljenom ekranu, tako da bi se istovremeno s programom koji se prati mogle emitirati i reklame. Reklame bi se, predlagali su neki, mogle emitirati svakih nekoliko minuta, u trajanju od sekundu ili dvije, tako da bi bile preeste i prebrze da bi se gledatelj mogao snai i promijeniti kanal. Ova se ideja opasno pribliava manipulaciji putem subliminalnog slanja poruka, s tom razlikom da se ovakva vrsta manipulacije vie ne bi mogla nazvati subliminalnom.

18
MANIPULACIJA INFORMACIJAMA
1. travnja, 1957. godine, BBC je emitirao sada ve legendarnu snim ku tobonje etve pageta na jugu vicarske. Kohorte starijih gos poa odjevenih u prepoznatljivu vicarsku narodnu nonju, brale su mekanu tjesteninu koja je rasla na pageti-drveu. Bilo je to zapanju jue otkrie za one koji nikada nisu pomislili da bi Tetkica (misli se na BBC), osim formalne utogljenosti, mogla imati i smisla za hu mor. Kanadska je televizija silno eljela smisliti neto slino BBC-jevoj dosjetki. U proljee 1972. godine, vancouverski studio Kanadske televizije emitirao je smrtno ozbiljan, pseudo-znanstveni prilog o Vancouverskoj zakladi za likantropinu djecu. Vancouveru je, kako se objanjavalo, prijetila epidemija likantropije, no, mnogo poznatiji naziv ove bolesti nijednom nije bio spomenut. Dio priloga ukljuivao je interview s Jakobom i Rebeccom Schloss, navodnim roditeljima likantropinoga djeteta imena mali Ferdy, a snimljen je u jednom od predvorja knjnice Sveuilita Simona Frasera. Budui da je interview bio tek povrno osmiljen, Jakob i Rebecca veinom su se oslanjali na improvizaciju i matu, te je ekipa jedva uspijevala zadrati ozbiljnost. Kada je, primjerice, duboko po treseni Jakob opisao svoje osjeaje kada je prvi put otkrio dlaku na dlanu maloga Ferdyja, snimatelj je, ne mogavi izdrati, prasnuo u nekontrolirani smijeh, te mu je kamera ispala iz ruku i razbila se o pod. Jedan od dvojice zbunjenih studenata, koji su se sluajno nali na mjestu snimanja, smogao je hrabrosti i pristupio reporteru, tada vrlo poznatoj i uglednoj osobi na vancouverskoj televiziji. Kako da objasni, pitao je student, ovo to je upravo vidio? Zato ekipa nije mogla suzdrati svoje smijuljenje naoigled roditelja ije dijete oito pati od neke teke bolesti? Je li svijet televizije doista

tako bezosjeajan? Odgovor na ove opravdane upite bio je prijezriv i drzak. S nekim se tragedijama, objanjeno mu je, mogue suoiti je dino smijehom, jer bi ovjek mogao poludjeti ako im se prepusti svom snagom svojih osjeaja. Ovaj maloduni odgovor jo je vie uznemirio studenta. Sve me ovo jako zabrinjava, alio se on reporteru koji se sada sasvim otvoreno smijao. Mislim, mi se oslanjamo na vas i vae in formacije o tome to se dogaa u svijetu. Trebali bismo vam vjerovati - vjerovati u tonost vaih informacija. Vie nisam siguran u to da li bih vam zaista mogao vjerovati. Dokaite mi to. Mogu li vam vjero vati? Naravno da ne, veselo je odgovorio reporter. Ali, ni u Vijet namu, u stvari, nema rata. Oni samo imaju vei budet od nas. Student, koji je ostao samo zbunjeno stajati, postao je predme tom izrugivanja i zbijanja ala za sve koji su bili upleteni u prijevaru, ukljuujui i jednog od autora ove knjige. Meutim, ono to se uza svu kominost situacije moglo sasvim jasno razabrati, bila je duboka opravdanost mladieve zabrinutosti, kao, uostalom, i reporterova od govora. Samo je po sebi jasno da se ljudi doista oslanjaju na medije i da im doista poklanjaju svoje povjerenje. A mediji, zauzvrat, mogu to povjerenje iskoritavati onako kako im se svidi.

Masovne komunikacije
Kada ljudi govore o medijima, zapravo misle na komunikaciju, ili, jo preciznije, na kanale koji omoguavaju masovnu komunikaciju. Jo od prvih dana zabiljeene povijesti, a sasvim sigurno i prije, ko munikacija je uvijek bila povezana s magijom. Tako je, na primjer, zvuk predstavljao jedan oblik magije. Ljudski zvuk - ljudski glas, kao i jezik - sadravao je magijski element. U Knjizi Postanka, Adam je, imenovanjem biljaka i svih stvorenja prirodnoga svijeta, iz veo sutinski magijski in, putem kojeg ga je Bog uinio njihovim gospodarem. Imenovati neku stvar znai nametnuti joj oblik. Name tanje oblika znai uspostavljanje vlasti. in imenovanja tako postaje manifestacijom magijske moi. Stoga imena, sama po sebi, postaju mona i obdarena magijskom snagom. Tako je, u drevnom judaizmu, Boje ime smio izgovoriti samo veliki sveenik, i to samo jednom godinje, u hramskoj Svetinji nad Svetinjama. Pojedinci koji su pro-

lazili kroz inicijacijske obrede dobivali su nova, tajna imena, koja njihovi neprijatelji nisu poznavali, stoga ih nisu mogli ni zlorabiti. Prema drevnoj irskoj predaji, pjesnik, koji je uivao uzvieni status zbog poznavanja magijskog djelovanja jezika - mogao je ovjeka prokleti imenujui ga, upliui njegovo ime u svoju kletvu. Ako je komunikacija sama po sebi bila oblikom magije, to je, takoer, bio i proces koji je omoguio odravanje ili trajnost komu nikacije i njezin neprestani tijek. Na primjer, u egipatskoj mitologiji, Djeuti, kasnije poznat kao Thot, bio je bog magije i pisma; a razlika izmeu magije i pisma gotovo da nije ni postojala. U hebrejskom pis mu, kao i prema kasnijoj kabalistikoj predaji, rijei i slova pred stavljaju spremita magijske moi. Pojedinci koji su imali pristup ta janstvenom, naizgled ifriranom pismu, koje je olakavalo i odrava lo komunikaciju, u drevnim su kulturama uivali status uvara magij skih moi. Kako je komunikacija postala iskljuivom prerogativom inicira nih, ona se sve vie obavijala koprenom tajanstvenosti i magije. ita telj e se sjetiti da je Agrippa odravao vezu s mudrim ljudima u ino zemstvu, a zatim informacije koje bi od njih pribavio pripisao svome openju s duhovima, ne bi li se tako prikazao kao veliki mag. to je tek Agrippa mogao uiniti da je imao iskljuivi pristup svim izumima moderne tehnologije - telefonu, televiziji, telefaksu i E-mail-u? Zar ne bi svaki ovjek iz Agrippina vremena, ma kako prosvijetljen i obrazovan on bio, tehnoloke igrake naega doba smatrao mani festacijama magije? Takvom putniku kroz vrijeme nita se ne bi doimalo toliko ma ginim kao sfera komunikacija i medija. Prije stotinu i pedeset godi na, Siouxi i Cheyennei na amerikom Zapadu bili su manje impre sionirani zapanjujuim ali opipljivim eljeznim konjem, negoli mnogo zagonetnijom manifestacijom magije bijeloga ovjeka zvunim pjevajuim icama telegrafa koje su pratile eljeznicu. Pa ipak, ni bijeli doseljenici koji su prihvatili telegraf kao neto posve uobiajeno, ne bi bili nita manje zapanjeni kasnijim otkriima i izu mima. Bilo da ga smatramo tehnolokim dostignuem ili, pak, magij skim fenomenom, telegraf je vrlo primitivno sredstvo u usporedbi s telefonom, filmom, radijom ili televizijom, jednako kao to se tele fon, film, radio i televizija mogu smatrati primitivnim sredstvima u usporedbi s mobilnim telefonom, kompjuterom, Internetom, E-mai-

lom, satelitom i svim drugim sredstvima koji posjeduju pamenje op senije i pouzdanije od naega, i koji meu sobom mogu razgovarati vie-manje neovisno o naoj intervenciji. Nije vano to su nai umovi uvjetovani da o tim stvarima raz miljaju kao proizvodima tehnolokog razvitka, a ne kao o mani festacijama magije. Sve do razdoblja kartezijanske misli i s njome povezane fragmentacije znanja, magija i tehnologija bile su jedno i isto. One i dalje ostaju jedno i isto, pa makar samo u metaforikom smislu. Kakvom se god nomenklaturom posluili, jo uvijek se go vori o vjetini pokretanja zbivanja. A ta vjetina nije nigdje toliko oigledna kao u kraljevstvu komunikacija i medija. Osim to to kra ljevstvo danas predstavlja moda i najdramatiniju manifestaciju magijske moi, ono, takoer, predstavlja i najveu potencijalnu mo manipulacije.

Vraje zavjere i kinematiki ratovi

Manipulacija u sferama religije, politike i oglaavanja gotovo se u potpunosti oslanja na masovne komunikacije. Politiari irom svijeta pokuavaju zadobiti simpatije medija. Svi reimi, pa i oni najozloglaeniji, osjetljivi su na medije, stoga vrlo pomno ureuju svoje odnose s javnou. U zapadnoj demokraciji, televizijska je publika ve nasmrt umorna od prijenosa parlamentarnih rasprava, koje nitko tko ima i malo mozga u glavi ne moe shvatiti ozbiljno. Od Rooseveltovih avrljanja uz kamin u vrijeme rata, do dananjih bezazlenih prepirki, politika i masovna komunikacija postale su neraskidivo po vezane. Masovna komunikacija postala je podruje u kojem je svoje mjesto pronala i religija. Gotovo sve novine na svijetu posjeduju ba rem jednu kolumnu koja se bavi religijskim pitanjima. Radio i tele vizija imaju svoje redovite vjerske programe, koji pruaju prostor za sve religijske teme, od religijske glazbe i prijenosa misa do ozbiljnih rasprava o moralnim i teolokim pitanjima. Tijekom posljednjih dvadeset i pet godina, religija je uspjela okupirati znatan dio medijskog prostora u Sjedinjenim Dravama. Televizijski propovjednici, koji su se pojavili sedamdesetih godina, postali su sasvim uobiajen fenomen. Iako su se njihovi motivi u mnogim sluajevima razotkrili kao posve prizemni, oni su i dalje

prisutni na televizijskim ekranima. Poetkom sedamdesetih godina, na vrhuncu svoje karijere, karizmaticni mladi propovjednik, Marjoe Gortner, javno se proglasio prevarantom, izrazivi svoj religiozni skepticizam. Nakon toga, postao je glumac, najee tumaei uloge psihopata. Godine 1987., propovjednik Jim Bakker napustio je svoje sveto poslanje nakon bliskog susreta sa svojom tajnicom. On i njegova groteskno naminkana supruga, Tammy, kasnije su se pod vrgnuli lijeenju od ovisnosti o drogi. Godine 1989., Bakker je osu en na zatvorsku kaznu u trajanju od etrdeset i pet godina i novanu kaznu u iznosu od 500 000 dolara, jer je svoje stado otetio za de setke milijuna dolara. Godine 1988., jo jedan propovjednik, Ji mmy Swaggart, uhvaen je s prostitutkom, nakon ega je svoj prijes tup priznao pred 500 milijuna gledatelja irom svijeta. Meutim, te levizijski propovjednici, i unato ovim skandalima, i dalje uspijevaju privui mnotvo sljedbenika. Procjenjuje se da u Sjedinjenim Dra vama propovjednici imaju gotovo 60 milijuna pristalica, a taj se broj iz dana u dan poveava. Veina televizijskih propovjednika zapoela je s malim televizijskim studiom, da bi kasnije uspostavili itava me dijska carstva koja ukljuuju asopise, izdavake kue, direct-mail tvrtke, organizacije za politika lobiranja, itd. Neki su ak osnovali i vlastita sveuilita. Samo je strogi nadzor vlasti sprijeio takve pre datore da poharaju Veliku Britaniju onako kako su poharali Ameriku. Sto se tie odnosa izmeu komunikacije i oglaavanja, on je sam po sebi jasan, tako da ne zahtijeva dublje razmatranje. Ta je veza, uz rijetke iznimke kao to su dravne televizijske postaje, danas neraskidiva i simbiotika. Oglaivai trebaju medijski prostor, kako u tisku, tako i na radiju i televiziji. Novine, radio i televizija trebaju sredstva potrebna da bi se odravali, a veina tih sredstava namie se putem reklama. Uskraivanjem sredstava, oglaivai mogu sprijeiti emiti ranje pojedinih televizijskih emisija, pa ak i izlaenje novina i aso pisa. Isto tako, mediji mogu nakoditi pojedinim oglaivaima uskra ivanjem medijskoga prostora i njegovim dodijeljivanjem konkuren tu. Ako djeluju zajedno, masovna komunikacija otvara oglaivau najmoniji i najuinkovitiji kanal za manipulaciju. Svijet masovne komunikacije stvara, tako, prostor za politiku i religioznu manipulaciju, ali i manipulaciju ljudima za svoje vlastite svrhe. To je posebno vidljivo u posljednjih 25 godina, kada su se me diji razvili do te mjere da ih sasvim opravdano moemo nazvati naj monijom manipulativnom silom zapadnog drutva.

Izvori takve moi nisu, naravno, tek nedavno otkriveni. U pos ljednjem desetljeu devetnaestoga stoljee, William Randolph Hear st, bogati novinski magnat i ozloglaeni otac utoga tiska, ponosio se time to je izravno doprinijeo izbijanju panjolsko-amerikog ra ta. Vodei bitku sa svojim suparnicima, Hearstu je hitno trebao neki rat kako bi svoje novine mogao to bolje prodati. Kuba, jedna od po sljednjih ispostava umirueg panjolskog carstva, pokazala se kao prilika koju je trebalo zgrabiti. Potaknut tamonjim nemirima i ne prestanim pobunama protiv panjolskih gospodara, Hearst je na Ku bu poslao jednog od svojih reportera, Fredericka Remingtona, koji je trebao izvjetavati o krvavim borbama i ratu. Stigavi u Havanu, Remington je Hearstu poslao telegram u kojemu ga je obavijestio kako na Kubi u stvari nema velikih nemira, a jo manje rata. Samo ti naini fotografije, odgovorio je Hearst, naredivi Remingtonu neka ostane u Havani, a ja u stvoriti rat. 15. veljae, 1898. godine, ta janstvena je eksplozija unitila stari i onesposobljeni ratni brod Ma ine, u to vrijeme usidren u kubanskim vodama. Pamtite Maine!, vritile su naslovnice, pripisujui eksploziju i 260 u njoj izgubljenih amerikih ivota zavjeri panjolskih vragova. Neprijateljstvo pre ma panjolskoj poprimilo je histerine razmjere. Zbog izbora koji su se te godine imali odrati, predsjednik William McKinley, elei za se pridobiti to vie biraa, iskoristio je situaciju i objavio rat pa njolskoj. Podravajui ovinistiku mrnju, Hearstove su novine situaciju koja se mogla razrijeiti diplomatskim putem pretvorile u pravi rat. U svojim prvim vojnim akcijama protiv neke strane sile od razdoblja Meksikog rata koji se vodio izmeu 1846 i 1848. godine, snage Sje dinjenih Drava unitile su i posljednje prekomorske ostatke panjol skoga carstva, i uspostavile vlastitu sferu utjecaja na panjolskim posjedima, od Kube do Filipina. U to je vrijeme Theodore Roosevelt, koji je predvodio manji konjiki napad na breuljak San Juan, postao nacionalnim junakom, a etiri godine kasnije i predsjednikom dra ve. Hearst, koji je sve zasluge pripisivao sebi, do 1925. godine u svo me je vlasnitvu drao dvadeset i pet novina u sedamnaest najveih gradova, kao i asopise, filmske tvrtke, radijske postaje i dvije tele grafske slube. Hearst je, tako, izronio kao prototip dananjeg me dijskoga mogula. Tridesetih je godina medijska manipulacija ve postala okrutnom stvarnou. Bespotedna utrka za senzacijom i pravom priom,

postala je ustanovljeni klie i tema brojnih hollywoodskih satira, screwball komedija i ostalih filmskih ostvarenja koja su ovaj fe nomen iskoristila za ozbiljnija razmatranja. J. Edgar Hoover, tadanji direktor FBI-a, opetovano je kritizirao licemjernost medija, koji su odmetnike poput Bonnie i Clydea, lijepog deka Floyda i Johna Dillingera uzdigli do statusa romantinih junaka. Meutim, mediji tada jo nisu u potpunosti otkrili svoju vlastitu mo. U tome ih je sprijeio i Drugi svjetski rat, koji je medijsku po zornost u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Dravama prebacio gotovo iskljuivo na ratna zbivanja. Tijekom hladnog rata koji je nakon toga uslijedio i zlokobnih hajki na vjetice, mediji nisu pokazivali pre tjeranu agresivnost. Ta se situacija nije bitno mijenjala sve do izbija nja rata u Vijetnamu. Kada ih je amerika vojska pokuala izmanipulirati kako bi ih pridobila za se, mediji su uzvratili proglaavajui svoju neovisnost. U borbi koja je uslijedila, mediji su otkrili svoju mo i sposobnost da se uspjeno suprotstave amerikoj vojnoj mai neriji. Mediji su odigrali najznaajniju ulogu u stvaranju javnog ne povjerenja spram amerike vojne politike i protivljenja ratu u Vijet namu. Ubrzo nakon toga, neovisnost medija i njihova mo doivjele su svoju dramatinu potvrdu razotkrivanjem Richarda Nixona i sra motnim svretkom njegova predsjednikog mandata. Uloga medija u okonanju vijetnamskoga rata i razotkrivanju afere Watergate bila je, u cjelini uzevi, hvalevrijedna, odraavajui tenju medija za neovisnou, ali i integritetom. U tom smislu, Vijet nam i Watergate predstavljaju trenutke trijumfa. No, mo koja proi zlazi iz takve pobjede vrlo se brzo moe pretvoriti u prepotenciju ko ja za sobom povlai opasnost od gubitka objektivnosti i cilja. Takva se pobjeda moe odvojiti od svoga izvornog moralnog konteksta, postajui samoj sebi svrhom, niui pobjedu za pobjedom bez obzira na cijenu. Vijetnam i Watergate ustanovili su standarde uspjeha koji ma se mediji, sada lieni moralnih obzira, moraju nastojati pribliiti. Kada je 1982. godine izbio rat na Falkladskim otocima, britanska je vlada, obogaena iskustvom iz Vijetnama, nastojala ograniiti me dijsku prisutnost zabranom pristupa na podruje ratnih operacija. Ovo je nastojanje olakavala i logistika samoga sukoba. Osim onih s posebnim ovlatenjem, predstavnici medija ni na koji nain nisu mogli stupiti u ratnu zonu. Meutim, britanski se mediji nisu dali omesti. Iskoristili su strunost veinom umirovljenih britanskih as-

nika koji su ostali kod kue. Zapoele su gorljive pekulacije. Mo gue strategije i sve njihove kombinacije, razmatrane su do najsitni jih detalja, pomou zemljovida, crtea i ostalih vizualnih pomagala, pa ak i igraaka koje su predstavljale ratno brodovlje. Za britanske asnike u junom Atlantiku, iji je uspjeh ovisio o sposobnosti nad mudrivanja neprijatelja, takve se medijske pekulacije nisu pokazale nimalo korisnima. Vojnici i asnici Padobranske regimente, pripre majui napad na argentinski garnizon kod Goose Greena, sa zapre patenjem su ustanovili kako je njihova operacija ve bila detaljno predviena na BBC-ju, samo etiri sata prije njezinog otpoinjanja. Kako bi pribavili senzaciju, razmeui se svojom potkovanou u vojnim pitanjima, cijelome je svijetu prenesen plan napada. Argen tinski je garnizon, tako, stavljen u stanje pripravnosti, a ivotima bri tanskih vojnika prijetila je neposredna opasnost. Stoga i ne treba u diti da su vojnici, spominjui taj sluaj, esto puta upotrebljavali rije izdaja. Medijsko pokrivanje rata u Vijetnamu, afere Watergate i rata na Falkladskim otocima, nije, strogo govorei, ukljuivalo manipula ciju. Ono bi se prije moglo nazvati obznanjivanjem autonomije i mo i. No, put od autonomije i moi do posve oigledne manipulacije, vrlo je kratak. Dananji je svijet suvie dobro upoznat s medijima ko ji manipuliraju dogaajima u vlastitu korist, ili, drugim rijeima, s ciljem pribavljanja tofa ili dobre prie. U Belfastu se, na prim jer, esto puta dogaalo da se kakav novinar uhvati u pokuaju da podmiivanjem nagovori mlade ljude da insceniraju nerede, kako bi novine ili televiziju opskrbio senzacionalnim materijalom. Britan ska televizijska mrea, pripremajui jedan dokumentarni film, nare dila je svojim novinarima neka ulice jednog talijanskog gradia oneiste smeem, ne bi li to mjesto izgledalo zaputenije negoli je doista bilo. U potrazi za okantnim naslovima, novinari britanskih tabloida esto se meu sobom dogovaraju o tome u kakvom e obliku priu podastrijeti javnosti, pa makar zbog toga morali iskriviti istinu do neprepoznatljivosti. Od vremena Vijetnama i Watergatea, mediji su se razmahali svo jom moi i prepotencijom; u potrazi za jednako eksplozivnom pri om, sve je postalo potencijalnim lovitem - od Crkve do ameriko ga predsjednika i britanske monarhije. Probudivi ope nepovjerenje i cinizam spram javnih institucija, mediji su ga iskoristili kao neis-

crpno vrelo svjeih informacija. Tako je ope nepovjerenje i cinizam spram javnih institucija i samo postalo priom, koja omoguava medijima da i dalje crpe nove vijesti, kroz narcisoidno razma hivanje vlastitim moima. Da cijeli svijet tu mo potuje, pokazuje injenica da politiki voe usklauju, ne samo svoja javna obraanja, ve i vojne operacije, s veernjim vijestima. Za vrijeme Zaljevskoga rata, Bagdad su potresle eksplozije upravo u trenutku kada su u Washingtonu i New Yorku trebale zapoeti redovite vijesti u 18.30. U Somaliji su amerike mirovne snage pod punom ratnom spremom istrale iz vojnoga zrakoplova koji je upravo sletio, da bi ih umjesto oruanog otpora doekale skupine blaziranih reportera i snimatelja. Teoretski gledano, zadatak medija trebao bi se sastojati prven stveno u iznoenju injenica, a tek onda u njihovom diskretnom ko mentaru, s naglaskom na tome da je izneseno miljenje odraz komen tatorova stava. Meutim, komentatori su i vie nego skloni zamagliti pravo stanje stvari. Naime, samim zbivanjima na politikoj pozornici posveuje se manje vremena i pozornosti negoli njihovoj interpreta ciji i detaljnom obrazlaganju. Jedan djeli politiareva govora zauzet e ogroman medijski prostor i puniti novinske stupce beskrajnim analizama. A veliki dio tih tobonjih analiza ne predstavlja nita dru go do li bezvrijedne pekulacije takozvanih strunjaka, koji moda raspolau veim brojem podataka, ali ne i veom pronicljivou od inteligentnoga itatelja, sluatelja ili gledatelja. ini se kako medijski moguli nisu svjesni koliko su zapravo te analize patronizirajue i uvredljive za publiku koju oni oigledno smatraju suvie tupom da bi sama mogla razumjeti to se zbiva i donijeti vlastite zakljuke. Iz tak voga uvjerenja proizlazi praksa da se sva zbivanja, dogaaji i govori pojednostave, prerade i prilagode publici koja je potpuno nesposobna da taj zadatak izvri sama. Nama je, prema tome, doista potreban tu ma za neto to je samo po sebi oigledno, te stoga i ne zahtijeva analizu. Takva interpretacija zbivanja utire put suptilnoj manipula ciji. Gorljivou kojom se takva tumaenja podastiru nastoji se ljude uvjeriti u to da je svijet koji ih okruuje suvie sloen i nerazumljiv za njihove umne sposobnosti. Tako je uspostavljena simbiotika ovisnost koja samo hrani neznanje. U zapadnim demokracijama, nijedna politika stranka nije imu na na neuspjehe ili kontroverzije. Predstavnici svih politikih strana ka prije ili kasnije moraju proi kroz sve muke medijske inkvizicije. Budui da je i preesto bila svjedokom takvih procesa, javnost je

poela izraavati nepovjerenje i prijezir prema slatkorjeivoj po litikoj retorici. Podsvjesno je, meutim, sklona promatrati poli tikog komentatora kao osobu koja dri stvari pod kontrolom, kao neku vrstu maga koji je imun na podvale i ponienja i koji uvijek zadrava svoj integritet. Na taj se nain samo uveava manipulativna mo medija. Ako mediji mogu djelovati kao odvojeni i nepristrani arbitri u beznaajnim politikim raspravama, oni jednako tako mogu djelovati na mnogo irem, pa ak i globalnom planu. Nadilaenjem nacional nih granica, mediji mogu utjecati na rjeavanje meudravnih sporo va. Takva je uloga medija bila posebno uoljiva za trajanja Zaljevskog rata, kada su amerika i iraka vlada u jednakoj mjeri komunici rale putem televizijskih interview-a, kao to su to inile putem redo vitih diplomatskih kanala. tovie, odreeni se dravni elnik putem medija moe izravno obratiti dravljanima strane zemlje kao to je, primjerice, George Bush pozvao iraki narod na pobunu protiv Saddama Huseina. No, umjesto da se ogranie na izvjeivanje, me diji pokazuju sve veu tendenciju ka upravljanju zbivanjima. Prema jednom komentatoru, mediji, a posebice meunarodne televizijske mree, postali su aktivni sudionici u dogaajima o kojima bi, na vodno, trebali 'izvjeivati'. Televiziju vie ne bismo trebali smatrati ... pukim promatraem i izvjestiteljem o zbivanjima. Ona je i sama posve upletena u ta zbivanja, postavi sastavnim dijelom stvarnosti o kojoj izvjetava. Djelujui na nau podsvijest, putem sugestije, mediji su nam sup tilno nametnuli svoj vlastiti sustav vrijednosti, i to isticanjem prio riteta, ili nedostatku istih, koji postaju temom vijesti. Naravno, neka e zbivanja doista imati prednost. Atentat, otmica ili neki drugi tero ristiki in, pad zrakoplova ili veliki politiki skandal, bit e, narav no, temom dana u svim novinama i na svakoj radijskoj ili televi zijskoj postaji. Ali, u nedostatku takvih katastrofa ili skandala, mediji e biti prisiljeni ustanoviti vlastitu ljestvicu prioriteta. Domaa zbivanja e u svakom sluaju imati prednost pred ino zemnim. Dva ili tri mrtva britanska ili amerika graanina privui e veu medijsku panju od dvije ili tri tisue poginulih u nekom uda ljenom podruju Afrike ili Azije. Jedan britanski ili ameriki gra anin, koji je u Tajlandu uhien zbog krijumarenja droge, medijima e biti zanimljiviji od, primjerice, teritorijalnoga sukoba izmeu Perua i Bolivije u kojemu je poginulo na tisue ljudi. Sve je to, me-

utim, u granicama oekivanog. Skloni smo dublje se posveivati stvarima koje nas se izravno tiu, koje se na neki nain odnose na nau vlastitu stvarnost i nae osobne ivote. Upravo putem uspostave takvih prioriteta, medijska manipulacija djeluje najuinkovitije i naj podmuklije. U izvravanju svoga svakodnevnog zadatka uzdrmavanja svije ta senzacionalnim priama, iskoritavajui mo sugestije, mediji nam podastiru vlastitu ljestvicu vrijednosti. Tako e, primjerice, novine prevakavati najnovije vijesti o britanskoj kraljevskoj obitelji ili nespretnim izjavama amerikoga predsjednika, te jedne ili druge osobe iz javnoga ivota. Druge e se novine, pak, baviti posve dru gim temama. Jedne novine, radijska ili televizijska postaja, dat e prednost gospodarskim pitanjima, dok e na drugoj naglasak biti na politici ili interesima ovjeanstva. Spori i nedovoljno dramatini mirovni pregovori bit e ostavljeni po strani, da bi otvorili prostor za kakva beznaajna govorkanja. Sva ta zbivanja - osim dogaaja koji se po svojim razmjerima mogu mjeriti s, primjerice, ubojstvom Kennedyja - imat e vrlo ogranien rok trajanja. Treba priznati da publika - itatelji, sluatelji i gledatelji - doista oekuju svakodnevna dramatina izvjea. Naslovi poput Prole noi u Bostonu - pola milijuna nesilovanih i nezlostavljanih ena ne moe se ba nazvati senzacionalnim (osim, moda, u nekim ameri kim gradovima). No, neto zaista nije u redu ako najnovije nepodop tine poznatih sportaa ili pop-zvijezda dobivaju prednost pred, reci mo, rasnim pobunama u Miamiju ili znaajnim zbivanjima u Sjever noj Irskoj. Ovim e zbivanjima veina inteligentnih ljudi dati pred nost pred ludorijama Mikea Tysona, Michaela Jacksona, Paula Gascoignea ili Madonne. Pa ipak, mediji, nametanjem vlastite ljestvice vrijednosti i prioriteta, mogu iskriviti nau percepciju o onome to je doista vano. Ogromne svote novca troe se na grubijane iji je jedini posao natjeravanje mjehura napunjenog zrakom. Zbog ovakvih spektakularnih priredbi, i njima svojstvenom uzbuenju i panici koji granie s histerijom, kao da je u pitanju rat ili propast svijeta, zabo ravit e se na daleko vanija i neposrednija pitanja i probleme. Medijsko nametanje prioriteta moe, takoer, poprimiti i druge oblike, koji su jednako suptilni koliko i oigledni da ih se gotovo uvi jek zanemaruje. Na primjer, ponosimo se time to ivimo ne samo u civiliziranom, ve i u kulturnom drutvu. Samo u Velikoj Britaniji, svaki e se tjedan objaviti na stotine knjiga, od kojih e nekoliko biti

kvalificirano kao ozbiljna literatura. Neke od njih bit e nova djela ili novi prijevodi, ili, pak, prvi engleski prijevodi klasika svjetske knjievnosti, kao to je to, na primjer, nedavno englesko izdanje o vjeka bez vrlina (The Man Without Qualities), Roberta Musila. Neki e postati klasicima za budue narataje, kao to je to najnovija zbir ka pjesmama Seamusa Heaneyja, ili novi romani Gabriela Garcie Marqueza i Carlosa Fuentesa. Da dalje ne nabrajamo, spomenimo samo brojna druga kulturna dogaanja - izlobe, koncerte, te izvedbe opernih i dramskih djela. Koliko je, zapravo, medijskog prostora posveeno takvim stvari ma? Sve televizijske vijesti bit e popraene izvjeima o najnovijim sportskim zbivanjima. Svaka novina posvetit e tri, etiri, pet ili vie stranica svijetu sporta i financija. Meutim, gotovo sve dnevne no vine sadravat e svega jednu do dvije stranice posveene umjetnos ti, a koje bi trebale obuhvatiti itav spektar kulturnih aktivnosti. Sve ga jednom tjedno u novinama e osvanuti pokoja recenzija neke nove knjige, i to vie-manje nasumino odabranih djela. Ozbiljnoj knji evnosti ovdje gotovo da nee biti ni mjesta, posebice ako se radi o djelu stranoga autora, ili o nekom manje poznatom izdavau. to se televizije tie, ozbiljna knjievnost dobit e svoj dio medijskoga prostora samo u sluaju smrti kakvog uglednoga pisca ili dodjele ne ke prestine nagrade. Kako bismo onda uope mogli sami izgraditi vlastiti sustav vrijednosti i postaviti vlastite prioritete? Netko bi mogao rei da kulturne aktivnosti pokriva itav spektar najrazliitijih specijaliziranih asopisa i publikacija No, zar tome nije tako i u svijetu sporta i financija, koji i usprkos tome uivaju veu medijsku panju. tovie, publikacije koje su, navodno, posveene kulturnim pitanjima, sve se vie okreu drugim temama. Posljednjih godina, publikacije poput, primjerice, The New York Review of Bo oks, sve se manje bave knjigama, a sve vie komentarima i osvrtima na pitanja gospodarstva i politike. S ograniavanjem kulturnih zbi vanja na specijalizirane asopise i njima posveene radijske ili tele vizijske emisije, masovni mediji uinili su svoje u izolaciji kulture iz cjeline drutvenoga ivota, kao neto to je rezervirano iskljuivo za malu i elitnu skupinu ljudi. U dvadesetom stoljeu, umjetnost je ostala jedini uvar hermetike misli i tradicije. Marginalizacijom umjetnosti, masovni su mediji samo potaknuli daljnju fragmentaciju znanja i stvarnosti, stvarajui, tako, svijet u kojem dominiraju mediokritet i filistarstvo.

19 GLAZBA I MAGIJA
sijenju 1965. godine, Richard Nixon bio je izabran za pred sjednika zemlje koja je trpjela najveu krizu od vremena Gra anskog rata prije vie od stotinu godina. Iste godine u trav nju, broj poginulih amerikih vojnika u Vijetnamu premaio je broj rtava u ratu u Koreji. Skupina od gotovo pola milijuna hipija, yippija, ljubitelja glazbe, studenata i profesora s brojnih koleda i sveui lita, okupila se na glazbenom festivalu koji se od 15. do 17. kolovo za 1965. godine odravao u Woodstocku, u dravi New York. Razlozi ovoga okupljanja bili su razliiti, no, njegova je osnovna tema bilo protivljenje ratu u Vijetnamu, te kao da je navjeivalo neku vrstu revolucije u amerikom drutvu i kulturi. Za samoprozvane patri ote i branitelje istine, pravde i amerikoga naina, bilo je to zvono na uzbunu, koje je upozoravalo na neizbjenu erupciju anarhije, kaosa i objavu vladavine zlokobnih mranih sila. Za one optimis tinijeg pogleda u budunost, to je neminovno oznaavalo poetak novoga doba civilizacije. Sva ta mrana, kao i ruiasta oekivanja, u svojim su se krajnostima pokazala potpuno neopravdanima. No, ak i danas, Woodstock oznaava neku vrstu prekretnice u dogaajima ko ji su obiljeili ezdesete, te jedan od vrhunskih trenutaka toga doba, ako ne i njegova apoteoza. Dogaaji u Woodstocku odjeknuli su irom svijeta. U Kaliforniji, koja je do tada prednjaila u zagovaranju i pokretanju drutvenih i politikih promjena, ljudi su se osjetili iznevjerenima. U elji da amerika zapadna obala dobije vlastiti Woodstock, u Kaliforniji je organizirano jednako masovno glazbeno dogaanje. Nakon dugotraj ne potrage za pogodnom lokacijom, odlueno je da se festival odri 6. prosinca na auto-stazi Altamont Speedway, u pustoi izvan San Francisca. Okupljeni su brojni glazbenici sa Zapadne obale, uklju-

ujui i Jefferson Airplane i Grateful Dead. Meutim, glavne zvi jezde trebali su biti Mick Jagger i njegovi Rolling Stones-i, koji su upravo tada zavravali svoju ameriku turneju. Stonesi su izjavili svoju spremnost na besplatno sudjelovanje na festivalu jer, kako su sami zakljuili, bilo je to u duhu vremena Mick Jagger izrazio je elju za stvaranjem mikrokozmikog drutva, kao primjer za to ka ko bi se trebalo ponaati na velikim okupljanjima, a koji bi trebala slijediti cijela Amerika. Ve due vrijeme prije odravanja koncerta, u Kaliforniji je raslo neprijateljstvo izmeu studenata, boema, hipija i yippija, koji su se protivili ratu u Vijetnamu, i Hell's Angelsa, koji su, ukoliko ih se uop e moglo smatrati politiki svjesnima, odravali neku vrstu desniar skog, pa ak i neo-nacistikog ili pseudo-nacistikog imida. Nakon odravanja festivala, Keith Richards je zanijekao da je njegova sku pina ikada pozvala Angelse na koncert. Njih je, kako je izjavio, naj vjerojatnije pozvala kalifornijska acid-rock skupina Grateful Dead. To, konano, i nije toliko vano, koliko je vano da su Angelsi tamo bili prisutni, i to u svojstvu neke vrste policajaca koji su imali zavesti red u okupljenom mnotvu. Prema govorkanjima koja su u vrijeme prije odravanja festivala kruila Amerikom, upravo su Stonesi bili ti koji su, svjesno ili ne, eljeli izgladiti sukobe izmeu Angelsa i njiho vih protivnika, i to svojom glazbom kao oblikom iscjeljujue magije, koja ima mo istjerivanja negativne energije, koja je poput ozona proimala kalifornijski zrak, nakon ega je trebala biti uspostavljena nova drutvena harmonija. Nakon ljeta ljubavi u Woodstocku, Amerika je doista poela doivljavati dramatine promjene. Kada je Nixon zapovijedio invazi ju na Kambodu, rat u Vijetnamu dobio je novu dimenziju. Stavovi spram sukoba u Vijetnamu u meuvremenu su ovrsnuli i jasnije se polarizirali. U studenom 1965. godine, dvjesto pedeset tisua prosvjednika mariralo je u Washington, a prosvjedi su bili daleko ogor eniji, militantniji, i manje voeni osjeajem univerzalne ljubavi i flower power-a negoli oni iz prolih godina. Ozraje je u Sjedi njenim Dravama postajalo sve mranije i opasnije, a posebice u Ka liforniji, gdje nije vladala samo napetost, ve i paranoini strah. U noi izmeu 9. i 10. kolovoza, tjedan dana prije festivala u Woodstocku, sedmoro je ljudi, ukljuujui i trudnu suprugu Romana Polanskog, mladu glumicu Sharon Tate, zvjerski ubijeno na Beverly

Hillsu. No, iako je bilo nagaanja o ritualnom umorstvu, isprva ni je bilo nikakvih razloga za povezivanje ovog okrutnog ina s nekom protu-kulturom. U svakom sluaju, Kalifornija je bila 5000 kilo metara udaljena od Woodstocka. Ubojstva, dakle, nisu mogla imati nikakva utjecaja na ope raspoloenje u New Yorku. Meutim, u listopadu, nakon dugotrajne istrage, Charles Manson i skupina njego vih sljedbenika, uhieni su pod optubom da su poinili ovaj zloin. Cijelu jesen mediji su bili prepuni zapanjujuih pria o Mansonovoj obitelji i njihovom bizarnom nainu ivota. 5. prosinca, dan prije festivala u Altamontu, kalifornijska velika porota ula je prva svje doenja o sluaju Manson. Iako je sa suenja bila iskljuena javnost, sve su novine izvjeivale o Tateinim ubojicama pobjenjelima od LSD-a. Tako je uspostavljena sveza s protu-kulturom, iji je festi val koji se trebao odrati u Altamontu bio glavna vijest. Dvije su se prie tako stopile u jednu, a festival je zapoeo u tmurnom ozraju sluaja Manson. Sama prisutnost Rolling Stonesa pridonijela je zlokobnosti te sveze. U listopadu, kada se Mansonovo ime prvi put pojavilo na naslovnicama, Stonesi su boravili u Los Angelesu, gdje su snimali svoj album Let it Bleed. Ovaj ih je album uskoro oznaio najtvrim rokerima na glazbenoj sceni. Njihova pjesma Street Fighting Man, postala je, prema rijeima jednoga komentatora, himnom toga do ba. Same Stonese mediji su nazivali AN INTIMIDATING BRO ODING COVEN Rije COVEN, koja se uz njih vezivala, u jav nosti ih je izjednaila s lanovima Mansonove obitelji. Tome su doprinijele i njihove pjesme, kao to je bila Sympathy for the De vil. inilo se da su Stonesi, kao i njihovi oboavatelji, namjerno ignorirali injenicu da se ozraje u Americi dramatino promijenilo. No, oekujui da e festival u Altamontu biti jednako povijesan kao onaj u Woodstocku, snimatelji su se dali na posao. Kamere su zabiljeile sve pripreme, postupno okupljanje mnotva od nekih 300 000 ljudi, komeanje iza pozornice, tonske probe, avrljanje i zadirkivanja u prikolicama koje su sluile kao garderobe, i, naravno, nastupe glazbenika. Dokumentarni film Gimme Shelter, iz 1970. go dine, predstavlja vizualnu kroniku svega to je uslijedilo. Meutim, do danas ostaje nejasnim to se, zapravo, mislilo pos tii s Hell's Angelsima kao redarima. Film ih prikazuje poredane du

pozornice, uvajui izvoae od najezde oboavatelja i neprestano se opijajui. A na samom poetku koncerta, dugo prije negoli su se po javili Stonesi, bilo je nereda i nasilja. Angelsi su, naoruani bilijardskim tapovima, nasrtali na publiku, dok su se s razglasa mogla uti patetine molbe upuene okupljenom mnotvu, neka prestanu jedni drugima nanositi bol. Ubrzo zatim, traio se i lijenik. Neredi oko pozornice vie se nisu mogli nadzirati, stoga su izvoai esto puta morali prekidati svoj nastup. U jednom se trenutku na pozornici nalo gotovo dvjesto ljudi. lan skupine Jefferson Airplane pao je u nesvijest nakon to ga je jedan Angel udario u lice. Stonesi su se pojavili tek naveer. Mick Jagger, koji je oigledno bio uplaen i nervozan, zatraio je od publike neka se smiri i ouva dobro raspoloenje. Izbor materijala nije se mogao smatrati posebno nadahnutim. Zapoeli su sa Sympathy for the Devil. Nekoliko minuta nakon toga, u prvim je redovima izbila tunja va, a Jagger je prestao pjevati. Ostali lanovi grupe, nemajui nikak vu bolju ideju, nastavili su svirati, gotovo obuzeti oajem, sve dok se tunjava nije pretvorila u masovni nered, a Angelsi se popeli na po zornicu. Tada je Jagger zamolio Richardsa neka prestane svirati, na kon ega se obratio podivljaloj rulji: Hej! Hej! Ljudi, sestre, brao i sestre, brao i sestre, molim vas, sluajte me svi, smirite se! Hoete li prestati? Ovdje sam! Smirite se, hajde, molim vas ... Jesmo li cool? Kako se komeanje postupno smirivalo, dodao je, kroz nervozni smijeh, da se neto udno pone dogaati svaki put kada zasviramo ovu stvar. Sympathy for the Devil krenuo je ispoetka. Ovoga su puta us pjeli otpjevati nekoliko stihova prije negoli se zauo strahovit tresak. Keith Richards osvrnuo se u smjeru zvuka, sa zabrinutim izrazom na licu. Gomila se opet uskomeala. Jagger je i dalje pjevao etkajui tamo-amo po pozornici, dok mu nije priao jedan Angel i neto mu priapnuo u uho. S izrazom bespomonosti, pogledao je prema gomili. Bilo je oigledno da je nad njom izgubio kontrolu i da vie nije znao to da uini. Kada je skupina Angelsa iznijela jednog onesvijetenog, opet se javio Jagger: O, ljudi!, zaklinjao je on, Tko se ovdje bori i protiv koga? Zato? Zato? Ne elimo se svaati. Hajde! Tko eli tunjavu? Sve je do sada bilo cool!

Keithu Richardsu je oigledno bilo dosta. Vidio je da filozofsko pozivanje na bratstvo nee odvesti nikamo. Istrgnuvi mikrofon iz Jaggerovih ruku, pokazao je prstom u jednoga mukarca i ljutito uz viknuo: Gledajte! Onaj momak tamo! Ako ne prestane, ovjee ...! Sluajte! Ili se smirite ili neemo svirati! Jedan je novinar kasnije pisao o ovoj sceni: Kada je Jagger iz gubio kontrolu i zatraio od rulje neka se smiri, Richards je znao da nee nita postii pokuaju li urazumiti gomilu. Uzeo je mikrofon i pokazao prstom na Hell's Angela koji je tukao nedunoga promatraa i povikao... Kako su zahtijevi za medicinskom pomoi postajali sve uestali ji, Jagger je ponovno uzeo mikrofon i odaslao jo jednu oajnu mol bu: Ne znam to se dogaa, emu sva ova guva. San Francisco! i tava ova stvar, ova no, mogla bi biti najljepa, znate, i stvarno smo... Nemojte je upropastiti, dajte! Samo vas molim, preklinjem vas, smirite se. Vi to moete! To je u vaoj moi! Ljudi! Hell's Angelsi! Svi! Budimo zajedno. Znate, jedinstveni. Pokaimo da smo jedin stveni! Kada je neto nalik redu konano uspostavljeno, Stonesi su za poeli Under My Thumb. Ne zadugo. Nervozno pogledavajui uli jevo Jagger je i dalje pjevao dok se u gomili najednom nije otvorio prostor oko crnoga mladia u svjetlozelenom odijelu, koji se savijao pod udarcima jednoga Hell's Angela. Mladieva djevojka, plavua u bijelom grudnjaku i crnoj mini-suknji, vritala je. Ostali Angelsi odvukli su mladia u stranu, gdje ga kamera nije mogla vidjeti. Vei na promatraa ostala je ukopana na mjestu, iz nezainteresiranosti ili, pak, zaprepatenja. Za Stonese na pozornici, incident se doimao kao jo jedno neugodno komeanje. Jagger je, izgubivi strpljenje, pres tao pjevati i urliknuo: Poludjet emo, ovjee, ako ovi momci ne prestanu mlatiti sva koga ... Maknite ih odavde...! Tada su se uli povici da netko ima pitolj. Jasno se moglo vidjeti da Hell's Angel, koji se obruio na crnoga mladia, ovoga probada noem. I ne znajui da je poinjeno ubojstvo, Stonesi su zapoeli jo jed nu nesretnu izvedbu, a ovoga puta izbor je pao na Street Fighting

Man. Dok su oni bili na pozornici, ostali su izvoai, u operaciji ko ja se mogla usporediti s vojnom, evakuirani helikopterom. Stonesi su svirali gotovo sat vremena, a tek su kasnije doznali to se dogodilo. Osim pred kamerama nasmrt izbodena ovjeka, u Altamontu je bilo jo troje mrtvih. Bilo je, takoer, i etiri roenja. Nakon toga, uslijedila su optuivanja, a Stonesi su se nali meu glavnim krivcima za dogaaje u Altamonu. Keith Richards kasnije je izjavio, Jedino to smo uinili bilo je da smo se 1969. nali u Ame rici. U stvari, bilo je vie toga posrijedi. Prema jednom lanku iz Newsweeka, Nakon ove krvave turneje, glazba Stonesa postala je i sama nekom vrstom mitske sile - ekstatian, ironian, svemoan i erotian egzorcizam jedne proklete dekade. Moda je najbolje objanjenje pruio Jarry Garcia, preminuli gi tarist Grateful Dead-a: sve je to pokrenula glazba ...kada je gomila podivljala, a Rolling Stonesi su svirali Sympathy for the Devil, ta da sam shvatio neto to sam morao ve odavno znati. Mislim, ne moete oekivati da vam se to na neki nain nee vratiti. S elokvencijom tipinom za glazbenu scenu San Francisca toga vremena, Garcia je ukazao na neto vrlo vano. Gimme Shelter ne predstavlja samo kroniku jednog krvavog, spektakularnog ubojstva pred kamerama. Ovaj film predstavlja, takoer, parabolu. Kako navo di njegova biografija, Keith Richards je u Altamontu bio pod utjeca jem LSD-a, kokaina, opijuma i marihuane. Bila to istina ili ne, on, kao i ostali lanovi grupe, bili su bez sumnje pod utjecajem adre nalina. U svome psihotinom stanju oni su izvodili neku vrstu ina ritualne amanistike magije, dok im je pozornica sluila kao magini krug - iz ije su sigurnosti mogli uputiti vlastitu invokaciju. Gimme Shelter tako predstavlja modernu varijantu srednjovjekovne i rene sansne prie, u kojoj arobnjak gubi kontrolu nad prizvanim silama.

Voodoo i rock-glazba
Ova je knjiga ve ukazala na pradavnu vezu izmeu magije i glazbe. Najstarija glazba bila je povezana s primitivnom, amanistikom i prethermetikom magijom. Hermetika je magija svoj odraz imala u tradiciji, koja se od pretklasinih vremena - pitagorejske glazbe sfera - protee preko djela Bacha i Mozarta, Wagnera, Mahlera i Arnolda Schonberga. Ova je tradicionalna povezanost bila predme-

tom iscrpnih studija muzikologa poput, primjerice, Aleja Carpentiera, te pisaca poput Thomasa Manna. Meutim, u popularnoj je glazbi situacija potpuno drukija. Do ista, popularna se glazba poela definirati tek u 20. stoljeu. Postoje, naravno, mnoge narodne pjesme - takozvane Border Ballads, kao i one koje se pripisuju Thomasu the Rhymeru - koje su proete prethermetikom poganskom magijom. Prema jednoj legendi iz 19. sto ljea, popijevku Danny Boy, poznatu jo i kao Arija iz Londonderryja, uspavanom su frulau povjerili vilenjaci Sidhi. Tema ro mana The Doubleman, australskog pisca C. J. Kocha, upravo je takva bajkovita glazba i njezin utjecaj na okultni povratak, koji je obiljeio ezdesete godine ovoga stoljea. Meutim, popularna je glazba, barem u Velikoj Britaniji i Sjedi njenim Dravama, imala i drugo znaenje. Bilo je, na primjer, mor narskih popijevki, himni i budnica, koje su obiljeile razliita raz doblja - The British Grenadiers, Hearts of Oak, Yankee Doodle, ili The Girl I Left Behind Me. U 19. stoljeu, u Americi su bile popularne balade sa Zapada, poput Red River Valley i popi jevki Stephena Fostera. Bez obzira na njezinu popularnost i raspros tranjenost, u ovoj glazbi nije bilo nieg maginog. Njezini skladatelji sasvim sigurno nisu imali na umu nikakav magijski cilj. S pojavom fonografa, a zatim i radija, zapoelo je irenje popu larne glazbe kakvu poznajemo danas. Meutim, sve do pedesetih go dina ovoga stoljea, ta je glazba, izravno ili neizravno, proizlazila iz varijetea. Predstavnici takve glazbe bili su takozvani croonersi (pjevai meka, barunasta glasa, op. prev.), poput Binga Crosbyja i Franka Sinatre, a u njoj nije bilo ba nijednog magijskog elementa. S druge strane, jazz glazba, koja je u sebi doista ukljuivala takve ele mente, smatrana je krajnje subverzivnom. Njezina je publika bila ograniena i probrana, a njezin je magijski element postavljao, kao svoju protuteu, i intelektualne zahtjeve. Iako je s vremenom zadobi la vrlo irok krug poklonika, na kasnije generacije mladih ljudi nika da nije uspjela izvriti onu vrstu utjecaja kakav je imala rock-glazba. S rock and roll-om, ponovno je uspostavljena ona pradavna sveza izmeu magije i glazbe. I ne samo to, rock and roll glazba postala je industrijom, odigravi presudnu ulogu u kulturnoj evoluciji moder noga Zapada. Kao to je svima poznato, rock-glazba je ukorijenjena u crnakoj glazbi amerikoga Juga - gospelima, jazzu, bluesu i rythm and blue-

su. Meutim, manje je poznata injenica da ovi glazbeni oblici proistjeu iz jednog od oblika religioznog uvjerenja, openito pozna tog kao voodoo. Ako je crnaka glazba majka rocka, tada je voodoo njegova baka. Godine 1517., panjolski je misionar, Bartolome de las Casas, saalivi se nad Indijancima koji su ostavljali svoje kosti u rudnicima zlata na Antilima, predloio panjolskome kralju Karlu V, neka tamo dopremi crnce, kako bi oni mogli ostavljati svoje kosti u rudnicima zlata. Tako je, prema Jorgeu Luisu Borgesu, kransko milosre i suosjeanje nadahnulo trgovinu robljem izmeu Afrike i nedavno ot krivenih Amerika. Godine 1518., na novokolonizirane panjolske po sjede na Karipskom otoju dopremljena su prva tri roba iz Zapadne Afrike. Trgovina robljem, ili, crnom bjelokou, ubrzo je postala iznimno unosnim poslom, proirivi se i itavim sjeverno-amerikim i juno-amerikim kopnom. Godine 1526., prvi su robovi uvezeni na podruje koje e kasnije postati sastavnim dijelom kopnenog prosto ra Sjedinjenih Drava. Ljudi istjerani iz svojih sela na afrikoj obali i nasilno prevezeni preko Atlantika, izgubili su sve, pa i svoje obitelji, od kojih su bili odvajani u pravilu odmah nakon dolaska u Novi Svijet. Od svojih dotadanjih navika veina robova nije zadrala nita osim religioznih uvjerenja. Ova je vjera u svojoj sutini bila animistika, a njezin su najvaniji ritualni element inile amanistike invokacije itavoga mnotva prirodnih boanstava, vrlo slinih onima pretkranske, poganske Europe. Bubnjevi, ples, ritmike inkantacije, a ponekad i droge, koriteni su kako bi se pojedinac ili skupina uveli u stanje transa, ili obuzetosti nekim spiritualnim entitetima. Na jeziku ple mena Fon iz nekadanjega Dahomeyja (danas republika Benin, op. prev.), izraz koji se odnosio na boga prirode bio je Vodu. Religija plemena Fon u dvjema se Amerikama ukorijenila dublje od vjere bilo kojeg drugog afrikoga naroda. irei se zapadno od Kariba, ona je apsorbirala, ovisno o pojedinom podruju, i natruhe rimokatolianstva. Tako hibridna, na Kubi - gdje je utjecaj katolianstva bio najvei - postala je poznata kao Santeria. Na Jamajci, ona se zvala Obeah, na Trinidadu Shango, a u Brazilu Macumba. Na Barbadosu, a kasnije i Haitiju, ukorijenila se pod imenom Voudou ili Voodoo. Bez obzira na utjecaj Crkve, voodoo i njegove varijacije zadrale su brojne kljune elemente svojih afrikih korijena, kao to su njego-

va glazba, ples, rtvovanje domaih ivotinja, jedenje mesa rtvo vanoga stvorenja i ritualna upotreba (ponekad i pijenje) njegove krvi. Meutim, njegov najznaajniji ritualni element predstavlja stanje transa ili obuzetosti. Najdramatiniji element voodoo religije najvjerojatnije je feno men opsjednutosti, odnosno, trenutaka kada boanstvo ulazi u um vjernika, koji tim inom, po svome duhu, ponaanju i govoru, i sam postaje bogom. Ovaj je fenomen u jednakoj mjeri prisutan u afrikoj religioznoj praksi kao i u voodoo obredima na zapadnoj hemisferi." Postati obuzet ili opsjednut boanstvom ili duhovima os novni je cilj voodoo rituala. To je dokaz velike naklonosti, to znai da odreeno boanstvo ili duh smatra pojedinca dostojnim da pos tane primateljem ili kanalom boanske prisutnosti. Europski robovlasnici opravdano su strepili zbog irenja voodoo religije, koju su smatrali jedinim mehanizmom sposobnim da ujedini neslobodnu populaciju odreenoga podruja i potakne ih na pobunu. Doista, na takve pobune nije trebalo dugo ekati. Prva se zbila 1522., samo etiri godine nakon dolaska prvih robova. Sljedea tri stoljea one su izbijale sporadino, ponekad poprimivi takve razmjere da je njihovo guenje zahtijevalo intervenciju vojske. Godine, 1804., dok je Napoleon bio zauzet ratom u Europi, a britanska je flota prijeila pristup srednjoamerikoj obali, robovi Haitija organizirali su uspje nu pobunu protiv svojih francuskih gospodara i uspostavili vlastito kraljevstvo. Haiti je, naravno, postao podrujem koje se openito povezuje s voodoo-om. Pod razliitim imenima, meutim, voodoo se jednako vrsto ukorijenio i drugdje. ak i onda kada su pobune zavravale neuspjehom, mnogi su robovi traili utoite u nepristupanim, gusto poumljenim brdima i planinama, gdje ih njihovi bijeli gospodari nisu mogli slijediti. U razdobljima izmeu ustanaka, njima bi se pri druili i drugi robovi, koji su, pojedinano ili u malim skupinama, bjeali s plantaa eerne repe i duhana. Nou bi Europljani u nase ljenim podrujima sluali neprestani, iritirajui i hipnotiki zvuk bubnjeva, afrike ritmove koji su dopirali negdje iz daljine. Sigurni u svojoj izoliranoj divljini, odbjegli su robovi zadrali ne samo svoju slobodu, ve i svoju religiju. Postali su, tako, uvarima kolektivnog plemenskoga sjeanja na bogove i rituale svojih afrikih predaka.

U osamnaestom stoljeu, britanski posjedi na srednjoamerikoj obali i Sjevernoj Americi poeli su prepoznavati sve opasnosti voodoo religije. Veina pripadnika plemena Fon deportirani je s Barbadosa i ostalih britanskih posjeda, da bi bili prodani negdje drugdje. U britanskim kolonijama robovi nisu smjeli posjedovati bubnjeve. Ova je zabrana trebala onemoguiti izvoenje obreda, no, i unato to me ouvani su bitni ritmiki elementi rituala s pomou pjevanja, kao i drugih instrumenata koji su zamijenili bubnjeve. Dok je irenje voodooa na britanskim posjedima u Sjevernoj Americi bilo donekle sprijeeno, u francuskoj Louisiani nije bilo takvih prepreka. New Orleans, koji je bio glavno sredite sjevernoamerike trgovine rob ljem, ubrzo je postao i sredite voodoo religije. Do 1800. godine, voodoo je tamo ve bio vrsto ukorijenjen. Te godine, francuska je vlast poduzela neke mjere njegova potiskivanja, zabranjujui kupo vinu robova s voodoo-om poharanih Karipskih otoka. Meutim, 1803. godine, Louisianu je od Napoleona kupila amerika vlada, nakon ega je ula u sastav Sjedinjenih Drava. Nakon toga, New Orleans su preplavile izbjeglice s Haitija i drugih otoka. Do 1817. go dine, voodoo je postao toliko rasprostranjen da je gradsko vijee New Orleansa dralo kako je nuno crnakom stanovnitvu zabraniti javna okupljanja. Kao izravna posljedica ove zabrane, niti koje su povezivale vo odoo glazbu sa samim kultom postupno su se gubile. Iako nikada nije izgubila sjeanje na svoje religiozne izvore, glazba je zapoela svoj samostalni razvoj. Afriki ritmovi poeli su se svirati na instrumenti ma iz Zapadne Europe i Sjedinjenih Drava, nakon ega su se u New Orleansu pojavili prvi puhaki orkestri. Tako je, prema jednom ko mentatoru, razdoblje gestacije, koje je trajalo itavo stoljee, ko nano iznjedrilo popularne glazbene stilove, toliko rasprostranjene u dvadesetom stoljeu - jazz, blues, rythm and blues i rock and roll. Nakon ukidanja ropstva i Graanskog rata. golemi je broj no voosloboenih preselio na Sjever. Veina je iz New Orleansa i delte Mississippija krenula uzvodno, ka Memfisu i St Louisu. Mnogi su otili dalje na sjever, u Chicago i Detroit. Upravo je u ovim gradovi ma, krajem devetnaestoga stoljea, bio roen blues. Blues je, moda i vie od bilo kojeg drugog anra crnake glazbe, neposredni otac rocka. Sto je jo vanije, upravo je blues ouvao ve ze s voodoo-om iz kojega je potekao. Blues glazba proeta je imai-

nizmom i aluzijama na voodoo - ponekad posve izravnim, a katkada u naizgled nevinom i bezazlenom obliju iz vremena ropstva. Takve slike i aluzije predstavljaju neku vrstu leksikona u iframa, kojega je stvorio i razvio potlaeni i progonjeni narod kako bi mogao slobodno komunicirati, ne navlaei zbog toga na se bijes svojih gospodara. Tako, primjerice, blues glazba esto puta aludira, ponekad zavijena u seksualni kontekst, na mojo, talismanski voodoo feti ili, pak, na Ivana Osvajaa (John the Conqueror), talismansku biljku koju je rabio voodoo sveenik ili aman, koji je, opet, postao poznat kao hoochie-coochie man. Uzmimo za primjer Muddyja Wattersa koji misli na mnogo vie od pukog ljubavnog osvajanja, kada pjeva o svo joj namjeri da, u potrazi za mojom koji djeluje, izvri napad na New Orleans. Jo je rjeitija jedna od najpoznatijih skladbi Muddyja Watersa, za koju je stihove napisao Willie Dixon: I got a black cat's bone I got a mojo too I'm John the Conqueror I'm gonna mess with you I'm gonna make you girls Lead me by the hand Then the world will know That I'm the Hoochie Cooche man. Jedan od najrezonantnijih i najprepoznatljivijih voodoo simbola jest raskrije. U voodoo-u raskrije simbolizira vrata koja omogu avaju pristup nevidljivom svijetu, svijetu bogova i duhova. Ovim se vratima treba pribliiti odgovarajuim molitvama, kojima se u po mo prizivaju natprirodne sile. Stoga svi voodoo rituali i ceremonije zapoinju pozdravom upuenom bogu-uvaru raskrija. Prijei ras krije znai proi voodoo inicijaciju. Raskrije predstavlja sredinju temu u glazbi najzagonetnijeg i najmranijeg od svih blues pjevaa, Roberta Johnsona. Johnson, koji je izvrio dubok utjecaj na Muddyja Wattersa i brojne druge bluesere, snimio je dvadeset i devet pjesama u seriji sessiona izmeu 1936. i 1937. godine, da bi, nakon toga, zagonetno nestao u dvadeset i osmoj godini ivota. Kasnije je utvreno da je umro 1938., od otrova koji mu je njegova djevojka stavila u whiskey. Oni koji su shvaali sim boliku njegovih pjesama, smatrali su ga voodoo-magom, pripisujui

mu zastraujue i paklene moi, dok su njegovo virtuozno sviranje na gitari smatrali posljedicom faustovskog sporazuma sklopljenog na raskriju. Njegov Crossroad Blues predstavlja, zapravo, vrstu voodoo himne. Stigao sam na raskrije, pjeva on, pao sam na ko ljena... Svaki sljedei stih predstavlja jedan stupanj voodoo obreda. Druge Johnsonove pjesme jednako su tako proete elementima demonske magije i prokletstva. Sam naslov pjesme The Hell-hound on My Trail (Za petama mi je paklena potjera) mnogo toga go vori. Me and the Devil Blues (Ja i avolji blues) zapoinje rijeima: Dobro jutro, Sotono, mislim da je vrijeme za polazak... (Good morning, Satan, I believe it's time to go...). ak i Muddy Waters smatra Johnsona zlokobnim i zastraujuim. Vidjevi jedan njegov nastup, Waters je izjavio: Bio je to opasan ovjek ...zaista je koristio tu gitaru ... Iskrao sam se i izaao van, jer je sve to bilo pre teko za mene... Nije, meutim, samo Johnson bio okruen aurom zlokobnosti. Veina ranih blues pjevaa imala je u sebi neki faustovski element. Jedan od njih, Peetie Wheatstraw, nazivao je sebe avoljim urja kom i velikim erifom pakla. avo i demonska magija ostali su sre dinjim motivima blues glazbe sve do danas. Pjesme poput Sym pathy for the Devil slijede potpuno istu tematsku tradiciju. Takva je, primjerice, i Low Down Rounder Blues:
I cannot shun the devil, he stays right by my side. There's no way to cheat, I'm so dissatisfied.

Teko da bi se mogla nazvati sluajnou injenica da su Rolling Stonesi izvodili jednu skladbu Roberta Johnsona, a svoj band naz vali prema skladbi Muddyja Watersa. Poput Stonesa i drugih rock-zvijezda, blues pjevai redovito su izvodili neku vrstu amanistikoga rituala, kako bi svoju publiku uveli u stanje ekstatine histerije. Bessie Smith, koja je 1923. godine poela snimati prve ploe, gotovo je uvijek u svojoj publici, bilo crnoj ili bijeloj, izazivala neto to je jedan komentator opisao kao stanje religioznog ludila. Kreui se polako prema svjetlima na pozornici, uz pratnju zavijajuih, priguenih zvukova truba i monotonog bubnjanja ... za poela bi ona svoj udesan ritmiki obred, glasom koji je vritao i zavijao i molio i patio ... (gomila), obuzeta histerinom, polu-religioznom tugom, neprestano je izgovarala amene.

Iz ove se pripovijesti jasno mogu razaznati elementi koji su jed nako snano obiljeavali rock-koncerte nekih trideset i pet godina kasnije. Elvisu Presleyu, Jerry Lee Lewisu, Everly Brothersima, Beatlesima, Rolling Stonesima, i onima koji su doli nakon njih, bilo je vano svome nastupu dodati to izravniju seksualnu sugestiju. Ovo, u kombinaciji s dinamikom snagom amanistike izvedbe, bi lo je dovoljno da izazove ekstatino vritanje tinejdera i najdublju zabrinutost njihovih roditelja, koji su, upoznavi snagu iracionalnog u nacistikoj Njemakoj i carskom Japanu, bili zaprepateni erupcija ma naizgled istovjetne energije usred navodne sigurnosti racionalistikog poslijeratnog drutva. Dok je frenetinost rock-koncerata uznemirujue podsjeala na Nurnberke skupove, upitno je koliko je komentatora doista bilo svjesno djelujuih principa amanistike magije. Meutim, sami iz voai vrlo su dobro razumjeli psiholoke, pa ak i neuroloke uin ke zvuka, ritma, svjetla, kao sastavnih djelova hipnotikoga rituala. Prema Keithu Richardsu, Oni se toga ritma jednostavno boje. On ih uznemiruje. Svaka zvuna vibracija ima na vas odreeni uinak. Mogue je proizvesti zvukove koji vas smjesta tjeraju na povraanje. Svaki zvuk ima uinak na tijelo; od snanoga ritma bubnja tim e se ljudima poeti tresti gae. Mickey Hart, bubnjar skupine Grateful Dead izjavio je: Kad se osvrnem na rane godine rock and rolla, vidim zato su se odrasli bojali. To vritanje, ekstatina stanja, histe rija - ta je glazba imala mo koju oni nisu mogli razumjeti. Govorei o utjecaju rock-glazbe, R. F. Taylor je primijetio: Bilo je to kao da su stari amani odbacili i posljednju krinku i konano se pojavili na pozornici u svom pravom obliju. U rock-glazbi on je vidio specifinu i svjesnu magijsku reakciju na znanstveni raciona lizam i njegovu opasno prijeteu tehnologiju: Sve sumnje u bezumnost moderne tehnologije u potpunosti su se potvrdile nakon sueljavanja s njezinom razornom moi. Moda su stari arobnjaci bili u pravu kada su isticali nunost stjecanja uene mudrosti prije primanja moi. Veina je ljudi, stoga, mnogo vie udjela za magijom negoli za tehnologijom. I: Mladi su bili oni koji su utirali put. Generacija koja se probudila uvidjevi da je jedan rat okonao ali da su u tijeku bjesomune pripreme za drugi, instinktivno je posegnula za alternativom. Ono

to je otkrila tijekom desetljea koja su uslijedila bio je amanizam. Mladi su se okrenuli iscjeliteljskoj magiji. Nije to bio re ligiozni pokret u uobiajenom smislu ... oni su udjeli za nadahnutom magijom na ovome svijetu. Oni su, drugim rijeima, traili amane. Upravo ovakvoj potrazi za amanima odazvali su se rock-glazbenici. Altamont bi se tako mogao promatrati kao amanistiki ritual, to je, u stvari, i bio - ili je elio biti. No, ako je Altamont bio jedin stven po svome krvavom vrhuncu, to nije bio i po svojoj amanistikoj snazi. Postajui sve svjesnijima energije kojom su mogli mani pulirati, rock-izvoai u svojoj su retorici poeli sve vie sliiti tradi cionalnim vraevima. John Lennon, primjerice, bio je akutno svjes tan svetog i magijskog konteksta koji je omatao Beatlese i njihovu publiku. Mi ne sviramo za njih, rekao je, Oni sviraju nas. Ni on se nije ustezao sebi pripisivati sveti, religiozni, pa ak i mesijanski status. Godine 1981., upitan zato se Beatlesi nisu ponovno okupili, odgovorio je: Ako Beatlese i ezdesete nisu razumjeli onda, to, dovraga, moe mo za njih uiniti danas? Trebamo li opet mnotvu razdijeliti ribe i kruh? Trebamo li opet hodati po vodi samo zato to neki glupani nisu odmah shvatili, ili nisu povjerovali kad su vidjeli? I ba poput tradicionalnog amana, govorio je o sebi kao kanalizatoru energije iji je izvor negdje drugdje: Za mene je najvea radost ...u nadahnuu, u duhu ...osjeam se op sjednutim, poput medija. Nadahnue mi dolazi iznenada, usred noi ...dolazi mi sve odjednom, i rijei i glazba. Mogu li onda rei da sam ja to napisao? Dovraga, ne znam tko je to napisao. Ja samo ovdje sjedim, a cijela prokleta pjesma dolazi sama. Meutim, nije samo John Lennon uivao povlasticu ovakve vrste nadahnua. Vozei se u automobilu sa svojim roditeljima, tada etve rogodinji Jim Morrison, kasnije pjeva skupine the Doors, bio je svjedokom prometne nesree u kojoj je jedan stari Indijanac izgubio ivot. Morrison je bio uvjeren da ga je tada opsjela Indijaneva dua. Prema rijeima jednog od lanova Morrisonovih Doors-a: Kao da je Jim bio elektrini aman, a mi njegov orkestar. Ponekad se inilo kao da ne moe dostii ono stanje zanesenosti, no, mi bis mo nastavljali svirati i svirati, sve dok ga malo-pomalo glazba ne bi obuzela. Boe, mogao sam mu davati elektrine okove svojim

orguljama. John (Densmore) je to mogao uiniti ritmom svoga bubnja. Mogli ste vidjeti kako se trza - udario bih jedan akord, a on bi se trznuo. Tada bi se ponovno pokrenuo.

Prema vlastitom priznanju, Doorsi nisu odraavali openito raspoloenje festivala: mir, ljubav i flower power. Doorsi su pred stavljali njegovu mranu stranu. John Densmore, bubnjar, opisi vao je njihove koncerte kao neku vrstu ritualnih izvedbi u kojima je Morrison bio vra, koji je predvodio ceremoniju. Sam Morri son, o koncertima Doorsa govorio je kao o ritualu proienja u alkemijskom smislu. Dok je tijekom devetnaestog i dvadesetog stoljea pisac bio iz ravni sljednik pravog renesansnog maga, rock pjeva odgovarao je popularnijoj predodbi o Faustu. Elvis Presley, Jim Morrison, Jimi Hendrix, Janis Joplin i mnoge druge, manje poznate figure, sve su one primjeri opsesivne energije, nezadrivog nagona za eksperimen tiranjem i istraivanjem, i krajnje samoubilakih sklonosti koje se vezuju uz tradicionalnu sliku Fausta. Tako je i s onima koji su faustovsku viziju slijedili do jedne ili druge krajnosti, da bi se zatim vratili kako bi ispriali priu - Bob Dylan, na primjer, ili Eric Clap ton, Kris Kristofferson, Mick Jagger i ostali lanovi Rolling Stonesa. Magija kojoj su se priklonili rock glazbenici, a koja je, kroz blu es, proizlazila iz voodoo-a, bila je u svojoj biti amanistika. Kao voodoo i poganska magija srednjovjekovne Europe, ona je bila kraj nje primitivna. Mogli bismo je promatrati kao vrstu prethermetike magije, koja nije zagovarala onu vrstu integracije i sinteze kakvom se vodio hermetizam. Ona nije zahtijevala samousavravanje i transcendenciju osobnosti u onakvoj mjeri u kakvoj je promicala mentalitet stada. Ona nije ila k prosvjetljenju i irenju svijesti ve ka njezinom pomraenju. U tom je smislu ona zaista posjedovala ele mente zajednike s dinamikom fenomena kao to su bili nurnberki skupovi. No, i unato tome to su slijedili svoju faustovsku viziju, mnogi rock glazbenici postali su rjeitiji, profinjeniji, i sve sliniji onima poets maudits, poput Baudelairea i Rimbauda. Na jedan ili drugi nain, oni su ipak slijedili put hermetike sinteze. Bob Dylan je, primjerice, spojio brojne glazbene anrove, poput rocka i bajkovite glazbe iz narodne tradicije. U pjesmama poput A Hard Rain's AGonna Fall, hipnotika ritmika inkantacija spaja se sa zapanju-

juom nadrealistikom slikovitou i intelektualnom sadrajnou koja za svoj cilj ima buenje svijesti a ne neku vrstu bezumne eufori je. Beatlesi, kada su se s pozornice premjestili u studio, napustili su djetinjastu retoriku, zapoevi sa sintezom glazbenih anrova koja je teila da izazove neto vie od puke tinejderske histerije, okrenuvi se promiljanju okozmikoj magiji i kozmikoj harmoniji. Slije dei tragove blues pjevaa poput Roberta Johnsona. i Kristofferson se suelio s avlom. Samo, njegov je avo bio mnogo slojevitija i profinjenija figura od Johnsonova, slinija Blakeovom Luciferu i Goetheovu Mefistofelesu. Kada sueljavanje s avlom zavrava, Kristofferson izjavljuje kako je i unato neuspjenoj borbi popio nje gov whiskey i ukrao mu pjesmu. Jimi Hendrix je moda ivio ivo tom koji neodoljivo podsjea na priu o Faustu, a budui da je jednim dijelom bio Cherokee Indijanac osjeao je prirodnu sklonost primi tivnom amanizmu. Njegove ideje o glazbi, meutim, bile su sutin ski hermetike. elio je stvoriti glazbu koja bi na um imala isti ui nak kao psihodeline droge, zvuk koji bi doista bio sposoban promi jeniti neije stanje svijesti i omoguiti uvid u kozmike sile ... Otvoreno je razmatrao mogunost prenoenja zvuka gitare preko enormnih udaljenosti, koji bi na svakoga mogao izvriti izravan utje caj... Prema Moniki Dennemann, njegovoj posljednoj djevojci, Hendrix je teio ka stvaranju iste, pozitivne glazbe koja bi imala harmonizirajui uinak. Kroz snagu svoje glazbe on je nastojao izaz vati sutinske promjene u umovima ljudi. Ona dalje izjavljuje da je Jimi smatrao glazbu vrstom magije ...natprirodne sile ...svoje je glazbeno djelovanje vidio kao magijsku znanost ...ritam je mogao postati hipnotikim, stavljajui sluatelja u stanje slino transu... Hendrix je nastojao razviti glazbu koja bi iscijelila umove ljudi, nakon ega bi, neminovno, svijet postao boljim. Spekulirao je o savrenoj glazbi koja bi vas proela poput zraka i izlijeila vas. Prema Hendrixovim rijeima: To je vie od same glazbe. To je po put crkve, poput izvora za one koji se osjeaju izgubljenima. Pretva ramo glazbu u novu vrstu Biblije, Biblije koju moete nositi u svojim srcima Neposredno prije svoje smrti, izjavio je kako nastoji glaz bu pretvoriti u istinsku, magijsku znanost koja je u svojoj sutini ista i pozitivna... Prelazak iz amanistike u hermetiku magiju nikada nije bio jasno odreen. Samim time, kao takav nije bio prepoznatljiv ni pje vaima i glazbenicima, a jo manje njihovim oboavateljima. Ta je

granica i danas nejasna, pogotovo zato to suvremena pop-glazba obuhvaa i amanistike i hermetike elemente. Meutim, neki su komentatori ipak primijetili da: ideja da glazba moe izazvati promjene u stanjima svijesti nije za htijevala daljnje dokaze. Rock glazbenici bili su dobro upoznati sa stanjima slinima transu koje su izazivali kod svojih najvatrenijih oboavatelja. Pa ipak, da li je njihova glazba bila sposobna uvesti ih u stanje mira, trenutaka prosvjetljenosti ili transcendencije? Je li rock and roll sposoban da, odabiranjem pravih tonova, dovede do ozdravljenja i uspostavi harmoniju? Isti komentator odgovara na ova pitanja pozivajui se na hermetizam u svemu osim imenu: Za glazbenike je bila najvanija teorija po kojoj zvuk posjeduje iscjeliteljske kvalitete. U drevnim vremenima, govorilo se, bile su poznate glazbene formule koje su dovodile do ekstaze, tjelesnog ozdravljenja ili univerzalne harmonije. Glazbenici toga vremena nisu trebali pjevati o rjeenjima jer su ih sami mogli stvoriti. Pu tem svojih instrumenata, oni su mogli djelovati kao lijenici, ki rurzi, sveenici, terapeuti i politiari. Upravo su uz ovu, sutinski hermetiku orijentaciju, pristali od reeni trendovi dananje popularne glazbe. Kao odgovor na dvadeset i pet godina nevolja, brojne irske glazbene skupine, na primjer, spajaju pogansku bajkovitu glazbu s mistinim hermetizmom koji tei miru i pomirenju. Van Morrison, na primjer, promatra glazbu kao oblik iscjeliteljske magije u tradicionalnom hermetikom smislu. Prema vlastitim rijeima, koje odraavaju njegov smisao za duhov nost, Morrison je za cilj svoje glazbe postavio izazivanje medita tivnih i ekstatinih stanja i poticanje na razmiljanje.

20
PONOVNO OTKRIVANJE SMISLA
akve god iluzije gajili njezini sljedbenici, popularna glazba ne moe promijeniti, a jo manje spasiti svijet. Unato najbo ljim nastojanjima popularne glazbe, naa je stvarnost, kao posljedica fragmentacije znanja, potpuno raskomadana. I dalje ivi mo u svijetu u kojemu se proturjene apsolutnosti meusobno bore za premo, svaka tvrdei za se, da upravo ona posjeduje odgovore na sva kljuna pitanja naega postojanja. U svome beznau, i dalje udi mo za nekim ujedinjujuim principom, nekim dokazom o unutranjoj koherenciji, nekom obrascu koji e naem postojanju dodijeliti smi sao, svrhu i cilj. Makar intelektualno, veina nas e sintezu ipak pretpostaviti analizi, organizam mehanizmu i integraciju fragmentaciji. Meutim, toliko poeljna alternativa u najveem e se broju sluajeva pokazati nedostinom, jer se logika koja odreuje nae postojanje doimlje pot puno autonomnom i nenadvladivom. Kao zarobljenici te logike, sve vie padamo u iskuenje da prigrlimo sve to se nudi kao rjeenje i izlaz iz njezina jarma i pohrlimo u navodnu sigurnost jednog ili dru gog samoprozvanog autoriteta. Prestravljuje nas mogunost da nai ivoti budu lieni svakoga smisla i svrhe. Ako patnja moe opravdati nae postojanje i pridati mu smisao i svrhu, tada smo spremni i patiti. Pa ipak, perspektiva moda i nije tako crna i beznadna. Moramo priznati da se u sve veem broju ljudi polako budi svijest o zaara nom krugu njihove svakodnevice, zbog ega sve aktivnije poinju tragati za alternativnim rjeenjima. Gdje je mogue pronai takva al ternativna rjeenja? Kako zapoeti proces s reintegracije stvarnosti i obnove raskomadanog svijeta? Analogija s individualnom psihologi jom moda e nam pomoi da zacrtamo smjernice naih daljnjih nas tojanja.

Jedna od Freudovih najveih pogreaka sastojala se u pretpos tavci da se psihika neravnotea ili nesklad moe jednostavno odstraniti. Drao je da se odreene sklonosti, poput, primjerice, elje za smru, mogu izlijeiti samom dijagnozom, prisiljava njem pacijenta da se s njima suoi i oslobodi ih se nakon oka pre poznavanja. Jung je, naprotiv, uvidio kako neravnotea i nesklad ine sastavni dio psihe pojedinca koji se ne moe eliminirati, ve samo neutralizirati, uravnoteiti i svesti na prihvatljivu mjeru, a uko liko ih se smjesti u odgovarajui kontekst, mogli bi se pokazati ak i produktivnima. Umjesto odstranjivanja ili preusmjeravanja potenci jalno destruktivnih sklonosti, Jung ih je nastojao odrati kao protu teu nekim drugim tendencijama. Na primjer, umjesto guenja elje za smru, Jung je u pacijentu nastojao pobuditi drugu, jednako snanu, ili snaniju, elju za ivotom. Rezultat je bila nova sveukup nost, cjelovitija od one koja je postojala prije. Ovo je, prema Jungu, odgovaralo sutinskom razvitku, koji se mogao promatrati kao pro ces nastajanja koncentrinih krugova i njihove tendencije irenja. Svaki novi krug predstavljao je psihiki ekvivalent oiljka, koji nas taje nakon zacijeljenja rane. Svaka promjena okolnosti koja izaziva novu neravnoteu ili nesklad zahtijeva stvaranje novih, irih krugova Tako pojedinac nastavlja rasti i razvijati se, postajui sve zreliji. Za razliku od Freuda, Jung nije psihu smatrao statinom. Naprotiv, dr ao je Jung, psiha je aktivna, neprestano prolazei kroz proces spon tane i dinamine evolucije koja vodi ka sutinskoj ravnotei. Isti principi primjenjivi su i na kolektivnoj razini. Drutvo kao cjelina jednako je sposobno vratiti se u izgubljeni raj kao i pojedinac, i povratiti svoje djevianstvo i nevinost. Za razliku od naih naivnih prethodnika, nae udnje nisu usmjerene ka nekom Zlatnom dobu. Doista, za razliku od naih prethodnika, mi smo prilino uvjereni kako takvo doba nikada nije ni postojalo. Meutim, drutvo se nikada nee odrei svojih dostignua. Osim ako nas ne pogodi kakva katas trofa globalnih razmjera, nikada se neemo dobrovoljno odrei svo jih automobila, zrakoplova, televizora i telekomunikacija, centralno ga grijanja, gotove hrane i ostalih proizvoda tehnologije koji su pos tali neizostavnim dijelovima nae svakodnevice. Neemo se dobro voljno okrenuti niem ivotnom standardu, pa ak i pod cijenu ro bovanja koje nam osigurava vii standard. Ali, mogue je stvoriti iri krug oko tih stvari - krug koji bi im oduzeo autonomiju i tiransku

mo nad naim ivotima, nameui im moralni okvir u skladu s ljud skim vrednotama, nakon ega bi one prestale biti zakonima po sebi. Reintegracijom fragmentiranih sfera ljudskoga znanja i djelovanja, moemo stvoriti novi i jedinstveni obrazac nae kulture i civilizacije, koji bi ljudskom postojanju ponovno otkrio smisao, svrhu i smjer. Taj e proces, bez obzira na to kako ga nazivamo, u svojoj sutini biti hermetiki.

Vizija umjetnosti kao cjeline

Umjetnost, a osobito knjievnost, jo jednom je ukazala na smjer ko jim trebamo ii kako bismo ponovno uspostavili naruenu kolektivnu ravnoteu i harmoniju. Veliki pjesnici i romanopisci s poetka i sre dine dvadesetog stoljea prigrlili su hermetiku misao kao sredstvo reintegracije stvarnosti u kojoj su se etiri stupa nae civilizacije prostor, vrijeme, uzronost i linost - poela opasno ljuljati. Tijekom ezdesetih godina ovoga stoljea, poela je izranjati nova estetika, kao odraz potpuno novoga pogleda na svijet. Iako je zadobila svoje istomiljenike irom svijeta, ova se estetika danas povezuje ponajpri je sa zemljama i knjievnou Latinske Amerike. Njezinim oevi ma openito se smatraju pisci roeni na prijelasku stoljea, kao to su Jorge Luis Borges, Alejo Carpentier i Miguel Angel Asturias. Nji ma su se kasnije priklonili i Gabriel Garcia Marquez, Carlos Fuentes, Jose Donoso, Mario Vargas Llosa, Julio Cortazar i druga imena koja su pridonijela rasplamsavanju i sveopoj popularnosti latinoameri koga romana. Ova se popularnost openito povezuje s neim to se danas nazi va magijskim realizmom. Meutim, izraz magijski realizam nije dovoljno jasan ni precizan. Trebali bismo se zato bolje upoznati s os novnom postavkom suvremene latinoamerike knjievnosti, kao naelom kojega slijede svi njezini predstavnici. Implicitno ili eksplicitno, ovo naelo predstavlja umjetniko djelo - a u iremu smislu i samu stvarnost - kao oblik hermetike fantazmagorije. Drugim rijeima, postoji samo jedna sveukupnost - kao, uosta lom, i u tradicionalnom hermetizmu - a granica izmeu razliitih ra zina stvarnosti faktiki je izbrisana. Prema Jungu, psiholoke ili spiritualne injenice jednako su stvarne i znaajne kao injenice fenomenalnog svijeta. Prema estetici koja lei u korijenu suvremene

latinoamerike knjievnosti, sve injenice, bile one psiholoke ili fenomenalne, upletene su u jedinstveno, sveobuhvatno i sveproimajue tkanje. Unutranje i vanjske sfere meusobno se proirniju, sta paju i hrane. Tako je i sa snovima ili fantazijama i takozvanim bu enjima svijesti. Tako je i s prolou, sadanjou i budunou, mitom, legendom i povijeu. Tako je i s magijom i znanou, te kre ativnom imaginacijom i materijalom kojeg oblikuje. Tako je i s bogolikim umjetnikom i svjetovima i likovima koje oivljava udom stvaranja ivota iz tinte. Sukladno ovim naelima, povijest naroda, drava ili kultura, ne sastoji se samo od ratova i sporazuma, odreivanja granica, uspos tavljanja ili svrgavanja vladara i donoenja zakona. Ona se, drao je Jung, sastoji i od psiholokih injenica, injenica psihikoga ivota - snova, tenji, praznovjerja, legendi, bajki, mitske hiperbolizacije i uda u koja su ljudi eljeli vjerovati i o kojima su svjedoili. Djela poput Sto godina samoe, Garcie Marqueza i Terra Nostra, Carlosa Fuentesa, predstavljaju karakteristino hermetiku sintezu, koja itateljima Latinske Amerike omoguava da reintegriraju svoje individualne i kolektivne fantazije, folklor i djetinjstvo - sve one ele mente koji lee u korijenu psiholokog i spiritualnog razvitka, ali ko je je razvlastio i odbacio zapadni racionalizam i materijalizam. Kroz ponovno ukljuivanje ovih elemenata, mogu je povratak izgublje nog osjeaja cjelovitosti. itateljstvo, tako, biva ponukano da krene u potragu za vlastitim podrijetlom i, prema rijeima Carlosa Fuentesa, pusti svoje nove korijene. Ovdje lei istinska magija takozvanog magijskog realizma. Ta je magija u svojoj sutini specifino hermetika. Utjecaj ove magije po svojim se razmjerima mogao usporediti s onim Joycea, Prousta, Kafke, Eliota i Rilkea, dvadesetih godina ovo ga stoljea. Pisci s razliitih krajeva svijeta koji su djelovali u ozraju sline hermetike fantazmagorije, kao, na primjer, Italo Calvino u Italiji, dobili su novu "legitimnost". Mlaa generacija pisaca iz Isto ne Europe, June Afrike i Indije, u hermetikoj su fantazmagoriji pronali novi izvor umjetnikog nadahnua, s pomou tehnike koju su razvili i usavrili latinoameriki pisci, ameriki Indijanci, ameri ki crnci, kao i Azijci i Afrikanci u Velikoj Britaniji i Francuskoj, pronali su sredstvo reintegracije svoga individualnog i kolektivnog naslijea i identiteta.

No, hermetika fantazmagorija latinoamerike knjievnosti predstavlja mnogo vie od puke literarne tehnike i trenda u umjetnos ti. Osim svoje isto estetske primjene, ona nudi nov i obuhvatniji po gled na stvarnost, nov i obuhvatniji nain gledanja i razumijevanja. Kroz hermetiku fantazmagoriju, zapadna kultura kao cjelina usvaja novo gledite na vlastite mitske procese, vlastiti kolektivni identitet i psiholoku povijest. Svi mi prolazimo kroz proces suptilnog - a ponekad i ne tako suptilnog - preusmjeravanja svijesti. Svi mi polako poinjemo uspostavljati vitalne i dinamike sveze izmeu naih unu tranjih i vanjskih ivota, koje su prije samo trideset i pet ili etrdeset godina bile nezamislive. Ovaj proces olakava injenica da su i druge umjetnosti poele usklaivati svoj korak s knjievnou i usvajati vlastitu hermetiku viziju. Posljednjih se godina, primjerice, sve vea pozornost poklanja hermetikim slikarima s poetka dvadesetoga stoljea, kao to su bili Vasilij Kandinski, Franz Marc, Nicholas Roerich i Alfred Kubin. Slikarstvo Sidneya Nolana izjednaeno je s vizionarstvom knjievni ka Patricka Whitea. Cecil Collins i njegova umjetnost predstavljaju se kao oblik neo-Blakeovske tradicije. U Sjedinjenim Dravama, Ernest Fuchs stekao je ugled kao slikar kabalistike orijentacije. Ovdje treba posebno spomenuti i Nijemca Josepha Beuysa, koji je 1943. godine, kao pilot Luftwaffea, bio sruen nad Krimom. Spasili su ga pripadnici tatarskoga plemena, otkuda proizlazi njegovo dubo ko razumijevanje amanistike predaje, koju je kasnije stopio s vlas titim, izrazito mistinim shvaanjem kranstva. Beuys je izjednaavao umjetnika s hermetikim amanom. is cjeliteljem i mudracem primitivnih plemena. Kreativni proces za njega je bio in ritualne magije, koji ukljuuje posebno orue i postu pak koji vodi poboljanju i produbljenju"unutranjega ivota. U svi jetu kojega sve vie oblikuje znanost. Beuys je prepoznao umjet nost kao ...jedinu zaista revolucionarnu snagu. Prema jednom ko mentatoru, Beuys je drao da: samo umjetnost moe ponovno pokrenuti sva ovjekova osjetila, suprotstavljajui ih iskljuivom diktatu racionalnog. Cjelokupno Beuysovo umjetniko djelovanje bilo je usmjereno ka regeneraciji ovjekove kreativnosti, uguene pod jarmom razuma. Beuys se nadao da ovjek ija je kreativnost na taj nain oivljena...vie nee doivljavati sebe kao pojedinca...ve kao kreativni element unutar sveproimajuega organizma ...kao mikrokozmos unutar makrokozmosa.

Mnoga Beuysova djela nose naslove poput Komunikacija s nadljudskim silama, Ljekovite biljke, amanova kua i aman u ek stazi. U isto vrijeme, mnogo je vremena posveivao prouavanju korijena europske civilizacije, a posebice keltske kulture. Stoga ni je udno da je posebnu naklonost gajio prema Jamesu Joyceu. Iako Joycea nikada nije osobno upoznao, esto puta bi u ali govorio kako je na Joyceov zahtjev, dodao jo dva poglavlja njegovom Uliksu. Nadao se da e u Dublinu izloiti svoje crtee koje je nadahnulo ovo djelo. Jedan Beuysov suvremenik smatrao ga je umjetnikom najdos tojnijim ilustriranja djela Arnoa Smitha, poslijeratnog romanopisca ' koji je u njemaki jezik unio tehnike i lingvistike inovacije kojima je prije njega Joyce obogatio engleski jezik. Osim hermetizma u poslijeratnom slikarstvu koji poinje hvatati korak s hermetizmom u knjievnosti, postoji jo jedan umjetniki medij koji je prigrlio hermetiku misao. Taj je medij bio film. Njemaki ekspresionizam i francuski nadrealizam iznjedrili su figure poput Fritza Langa i Jeana Cocteaua, koji su poeli eksperimentirati s hermetikom magijom na filmskom platnu. ak i prije negoli su pis ci iz Latinske Amerike predstavili svoju etiku hermetike fantazmagorije, redatelji poput Federica Fellinija, Andreja Tarkovskog i Luisa Bunuela, poeli su je prilagoavati filmu. Njihov je utjecaj vid ljiv i u redateljskom opusu Nijemca Wernera Herzoga i Australca Petera Weira. Kroz film. umjetniko djelo, kao hermetiko-magijska fantazmagorija, poprimilo je nove dimenzije, privukavi publiku znatno iru od itateljske. Doista, hermetizam je kroz film, iako sup tilno i postupno, poeo transformirati nae poglede na stvarnost. U svome razvodnjenom obliku, poput serije Twin Peaks, poeo se ak infiltrirati i u kruti svijet televizije. Ako film, vie od bilo kojeg drugog medija, vri svoj utjecaj na psihiki ivot ljudi dvadesetog stoljea, arhitektura, iako djeluje subliminalno, u tome je jo uinkovitija. Koliko god bili neupueni u druge umjetnosti, arhitektura je neizbjena i sveprisutna. Arhitektura je oduvijek smatrana najsavrenijom meu umjetnostima i najzna ajnijim kanalom hermetike magije. Taj je status izgubila nastupa njem Doba Razuma. U dvadesetom stoljeu, arhitektura je postojala u svoja dva ekstremna oblika. Na jednoj je strani bilo uljepavanje ra di uljepavanja, inovacija koja je sebi samoj bila svrhom, bez razumi jevanja tradicionalnih hermetikih naela harmonije i proporcije.

Kao druga krajnost stoji brutalni utilitarizam, jednako indiferentan spram harmonije i proporcije. Osobito u godinama nakon Drugog svjetskog rata, arhitektura se odrekla svog, kako humanog, tako i prirodnog konteksta, zanemarivi svoj odnos prema drutvu u koje se smjetala. Rezultat takve tendencije jesu oni usamljeni fragmenti, koji samo odraavaju psiholoku i filozofsku zbrku raskomadanog drutva. Takva arhitektura, koja nam je svima i suvie dobro poznata, odraava razvitak tehnologije, proces unitenja prirodnog okolia i uniformnost urbanog dizajna. Takozvana modernistika orijen tacija nije stvorila graevine za ljude koji u njima ive, ve za druge arhitekte. Norveki profesor arhitekture, Christian Norberg-Schulz, 1988. godine je napisao: Posljednjih nekoliko desetljea, na okoli nije trpio samo sus tavno oneiavanje i urbano irenje, ve i gubitak onih kvaliteta koji u ovjeku bude osjeaj pripadanja i sudjelovanja. Kao poslje dica toga procesa, mnogi ljudi osjeaju da im je ivot besmislen, zbog ega meu njima dolazi do alijenacije. Alijenacija je, prema miljenju Norberg-Schulza, posljedica gubitka ovjekove identifikacije s prirodom i runo izraenim pred metima u njegovoj neposrednoj okolini. Alijenaciji jo vie dopri nose moderne zgrade, koje stoje nigdje... bez ikakve sveze s oko liem i skladnom urbanom cjelinom. Postavljanjem pravilne dijagnoze, Norberg-Schulz je ponudio al ternativu, koju je nazvao post-modernizmom: Sve tendencije i trendovi koji obiljeavaju post-modernu arhitekturu ujedinjeni su u svom zahtjevu za smislom. Na nunost pridavanja smisla uka zao je i britanski akademik, Jonathan Sime: Vanost ouvanja pejzaa, povijesnih lokacija ili javnih prostora koji odreuju identitet ljudi, to su stvari koje arhitektura mora uvi jek imati na umu ... Zaokupljenost velikim arhitektonskim projek tima moe dovesti do zanemarivanja povijesnog ivota odreenog prostora i i ivotnog iskustva ljudi koji su u njemu ivjeli." Norberg-Schulz dalje objanjava kako se ovjek ne moe zado voljiti samo znanstvenim razumijevanjem. Njemu su potrebni sim boli, odnosno, umjetnika djela koja predstavljaju ivotne situacije ...svrha umjetnikog djela je u uvanju i prenoenju smisla. Ta ko je arhitektura, za Norberg-Schulza, u krajnjoj liniji dodatak, ili ob lik, pjesnitva. Samo pjesnitvo, u svim svojim oblicima ...ini ljud-

sko postojanje smislenim, a smisao je temeljna ljudska potreba. I: Arhitektura pripada pjesnitvu, a njezina je svrha pomoi ovjeku da ivi. Prema Norberg-Schulzu, cilj arhitekture trebao bi biti istrai vanje psihikih implikacija arhitekture radije negoli njenih praktinih aspekata. Sukladno tome, on priziva na hermetiku koncepciju starog grkog i rimskog svijeta - genius loci ili duh mjesta - kon cepciju koju je u kulturu dvadesetog stoljea uveo najprije D. H. Lawrence, a kasnije ju je prihvatio i Lawrence Durell. Genius loci (ili deus loci) neopipljiva je duhovna kvaliteta ili svojstvo koje proi ma i animira odreeno mjesto ili prostor, pridonosei njegovu jedin stvenom identitetu i postavljajui ga na posebno mjesto u opem poretku stvari. Drevni je ovjek, istie Norberg-Schulz, znao koliko je vano uspostaviti prijateljski odnos s duhom onoga prostora u ko jemu se odvija njegov ivot. Za drevnoga ovjeka, okolina je bila proeta smislom. I: ljudskom je identitetu pretpostavljen identitet mjesta. Prema Norberg-Schulzu, cilj arhitekture je konkretizacija geni us loci. To se postie, zakljuuje on, graevinama koje objedinjuju svojstva odreenog lokaliteta i pribliavaju ih ovjeku. Temeljna za daa arhitekture sastoji se, stoga, u razumijevanju tih svojstava. Tako se mi postavljamo kao zatitnici zemlje, postajui dijelom sveobuh vatnog jedinstva. Za Norberg-Schulza, kao i za arhitekte klasinoga doba i rene sanse, graevina predstavlja odraz duhovnog i hermetikoga procesa - in umjetnikog ili pjesnikog stvaranja, a ne samo znanstvene konstrukcije i sastavljanja. On sam istie hermetiku postavku o od nosu izmeu mikrokozmosa i makrokozmosa: Da bi mogao ivjeti izmeu neba i zemlje, ovjek mora razumjeti ova dva elementa, kao i njihovo uzajamno djelovanje. Pod razumijevanjem on ne misli na znanstveni uvid, ve na oblik spoznaje koja proizlazi iz is kustva smisla. Da bi bila smislena, graevina mora stajati u odnosu harmonije i proporcionalnosti, kako sa sobom samom, tako i sa svo jim okrujem. Kada je okruje smisleno, ovjek se osjea kod kue. Konano, smisao je psihika funkcija. On ovisi o identifi kaciji i ukljuuje osjeaj pripadanja. Stoga, smisao predstavlja temelj ivljenja. Recimo jo jednom daje ovjekova sutinska potre ba ona koja se odnosi na iskustvo smislenog postojanja.

Norberg-Schulz priznaje kako su njegovi arhitektonski principi svoju najbolju primjenu pronali u djelu Louisa Kahna (1901-1974), podrijetlom Estonca, koji je emigrirao u Ameriku i postao jednim od najveih amerikih arhitekata poslijeratnog doba. Kahnovu orijen taciju odraava i pitanje koje je uvijek postavljao prije negoli se prih vatio konstruiranja graevine: to graevina eli biti? Prema jed nom komentatoru: Kahn je promatrao arhitekturu ponajprije u kontekstu samoga mjesta. Soba je za njega predstavljala mjesto koje posjeduje vlastitu osobnost, vlastitu duhovnu auru, dok je zgradu smatrao drutvom soba. Grad je, tako, bio skup mjesta, pomno ureenih kao odraz smisla odreenog naina ivljenja. Tako je Kahn formulirao koncepciju genius loci koju je zagova rao Norberg-Schulz. Na njega su poseban utjecaj izvrila djela iz pe desetih i ezdesetih godina ovoga stoljea, koja su se bavila rene sansnom milju, umjetnou i arhitekturom. Pisci poput Edgara Winda i Frances Yates uvidjeli su u kojoj je mjeri hermetizam prido nio razvoju renesansne umjetnosti i kulture, umanjujui ulogu i utje caj svjetovnog humanizma. Upravo je iz arhitekture renesansnog hermetizma Kahn crpio svoje nadahnue. Prema miljenju jednoga komentatora, arhitekti renesanse koji su konstruirali cirkularne crkve, u stvari su se vodili idejom uspostavljanja odnosa duhovne simpatije izmeu mikrokozmosa - ovjeka i makrokozmosa - Boga. Znakovito je, stoga, da se Kahn rado prihvaao konstruiranja sve tita, bilo kranskih, bilo idovskih. Sve do nedavno, rasprave o modernoj arhitekturi bile su ogra niene na uski krug ljudi, prilino nepristupaan iroj javnosti. inje nica da je ova tematika u Velikoj Britaniji u posljednjem desetljeu ovoga stoljea konano ula u domenu javnog zanimanja, posljedica je nastojanja princa od Walesa, nastojanja koja su mediji, u potrazi za neto zvunijim senzacijama, esto skloni zanemariti. Njegove kri tike - poput one koja je novo krilo Nacionalne galerije opisala kao divovski ir na prijateljevu licu ili novu Britansku knjinicu kao akademiju tajne policije - postale su dijelom popularne svijesti, kao i njegova izjava da su poslijeratni britanski arhitekti naruili London gore nego Luftvaffe-ovi bombarderi. Meutim, manje su poznata njegova pozitivnija stajalita, podastrta u knjizi A Vision of Britain (Vizija Britanije), u kojoj se priklanja sutinski hermetikim naelima

Norberg-Schulza i Kahna: Vjerujem da gubljenjem svoje veze s prolou ovjek gubi i svoju duu. Stoga i nijekanjem njihove prolosti nae graevine gube svoju duu. Princ dri da je prilikom izgradnje na novoj lokaciji potrebno iznai naine oplemenjivanja prirodnoga okolia. Artikulirajui vlastitu verziju genius loci, nastavljajui se na Norberg-Schulza, princ dalje izjavljuje: Umjesto da se ograniavamo na nacrte budu ih zgrada i ucrtavanje putova na zemljovide, trebali bismo sami os jetiti sve nagibe zemljita i njegove konture i potivati ih kao tak ve. Princ se priklanja Palladijevoj hermetikoj arhitekturi, nepres tano naglaavajui vanost harmonije i proporcija. U jednom od lomku koji kao da je doslovno prepisan iz udbenika kakvoga rene sansnog hermetiara, on izjavljuje: ovjek je mjera svih stvari. Zgrade se u prvome redu moraju povoditi za ljudskim proporcijama, a tek onda za graevinama koje ih okruuju. Svojim uplitanjem u rasprave o arhitekturi, princ je postigao da ira javnost postane svjesnija i osjetljivija na sve promjene u svome okoliu. to je jo vanije, ohrabrio ju je u nadilaenju apatije i pasiv nosti koju je samo jaao osjeaj bespomonosti.

Sastavljanje fragmenata
U jednom od svojih ranih radova, drami u stihu, Sappho, Lawrence Durrell izjavio je da e ovjeanstvo dosegnuti zrelost u trenutku ka da razbojnik postane umjetnikom. Do danas, meutim, taj razboj nik nije pokazao nikakve znakove takvoga progresivnog razvitka. No, dok razbojnik i dalje ostaje nepomian, sve vei broj obinih ljudi upinje se u svojim prvim koracima na podruju koje je do sada bilo iskljuivom domenom umjetnika, filozofa, psihologa i mistika. to je jo vanije, na to su ih potaknuli pojedinci na pozicijama vlasti i utjecaja. Godine 1982., veleasni Michael Mann, tadanji windsdorski de kan, udovoljio je zahtjevu vojvode od Edinburgha da sazove jedan niz konferencija. Iako nisu bile tajne, te konferencije nikada nisu bile medijski popraene. Nastavivi se i sljedee tri-etiri godine, okupile su brojne uglednike s podruja religije, znanosti, financija i obrazo vanja, dok su ulogu tumaa i posrednika izmeu brojnih oprenih in teresa imali psiholozi Jungove orijentacije. Poticao se dijalog, gradili

mostovi izmeu pojedinih disciplina i nadahnjivala se razmjena znanja. Filozofskim se pitanjima prilazilo na nain koji je sudionike poticao da jedni od drugih ue. Konferencija u Windsoru ostavila je znaajan trag u godinama koje su joj uslijedile. Godine 1986., na dvadeset i petu godinjicu Zaklade za zatitu divljine (World Wildlife Fund), vojvoda od Edinburgha sazvao je konferenciju u Assisiju u Italiji, iji su tijek mediji pratili s iznimnim zanimanjem. Vie od bilo koje druge osobe iz povijesti kranstva, sveti je Franjo figurirao kao vrhunski primjer mistine hermetike povezanosti ovjeka s prirodnim svijetom. Na konferenciji u Assi siju, pod simbolinim patronatom svetoga Franje, predstavnici svih velikih svjetskih religija okupili su se kako bi istraili duhovnu svezu izmeu ovjeka i prirode. Tu i tamo mogao se uti i pokoji bijesni is pad, kao izraz netrpeljivosti i prijezira. Veleasni Tony Higton, anglikanski klerik, koji je gorio ovinistikim arom, drao je potpuno neprihvatljivim i neuvenim nastojanje da se i ostalim vjerama dodi jeli status usporediv s onim njegove vlastite dogmatine verzije kr anstva. Sudei prema njegovim izjavama za tisak, ini se da se veleasni Higton bojao da Anglikansku crkvu ne zahvati neka vrsta duhovne infekcije. Usprkos izljevima gnijeva veleasnog Higtona, konferencija u Assisiju ukazala je na mogunost nadilaenja vjerskih razliitosti i pokazala koju ulogu religija moe imati u dvadeset i pr vom stoljeu. Ona je, takoer, postavila brojne dugorone ciljeve. Organizacija Umjetnost za prirodu (Arts for Nature), na primjer, pro mie kreativno djelovanje u razliitim medijima, koji svojoj publici podastiru jednu sutinski panteistiku viziju ovjeanstva i njegove veze s prirodnim poretkom, istiui nunost uspostavljanja har moninog odnosa s prirodnim okoliem. Meunarodna udruga za re ligioznu knjievnost (The International Sacred Literature Trust) potie objavljivanje prijevoda znaajnih tekstova iz cijeloga svijeta, od kojih neki pripadaju literarnom korpusu ustanovljenih religija, dok se neki bave numinoznim s perspektive neovisne o bilo kojoj organiziranoj religiji. Organizacijama koje su isprva nastale u Velikoj Britaniji uskoro je uslijedio itav niz novih organizacija i ustanova. Naravno, ovdje nije mogue podastrijeti ak ni njihov djelomian popis. No, vrijedi svratiti panju na University of London's Warburg Institute, osno vanog tridesetih godina, koji i dalje ostaje jednim od najaktivnijih i

najprestinijih sredita studija hermetike misli. Spomenimo i Westminster Pastoral Foundation, koja ujedinjuje kransko i Jungovo uenje u programu za obrazovanje psiholokih savjetnika. Navedimo jo i The Scientific and Medical Network, labavu orga nizaciju lijenika, psihologa i znanstvenika koji nastoje uspostaviti sveze izmeu svojih disciplina i moralnih i duhovnih naela religije i filozofije. U Sjedinjenim Dravama postoje tijela poput Institute of Noetic Sciences, koje okuplja znanstvenike, filozofe i psihologe u potrazi za obuhvatnijim pristupom znanosti i umjetnosti. I, na kraju, spomenimo i Institute for Integral Studies koji odrava uske veze sa Schumacher Collegeom u Devonu. Takve organizacije, kao i manje, neformalne udruge, omogua vaju brojnim pojedincima da primijene hermetika naela u svome nastojanju i tenji za integracijom fragmentiranih elemenata stvar nosti. Na tom putu njima se ponovno razotkriva smisao, svrha i cilj, kao i ono sutinski sveto. Vrlo esto oni dolaze do spoznaje kako or ganizirana religija ne uiva nikakvo iskljuivo pravo na sveto, pa se, u potrazi za njim. okreu umjetnostima, psihologiji, filozofiji, pa ak i znanosti. Otkrivaju da su osobe poput Blakea ili Rilkea doista i bile duhovnije od pape ili bilo kojeg drugog religioznog voe, te da su posjedovale dublje i snanije razumijevanje duhovnosti o kojoj su mogli govoriti na neposredniji nain, mnogo uinkovitiji i obuhvatniji obzirom na njezinu vanost i znaaj u osobnom ivotu pojedinca. Poznato je da funkcije kojima upravlja muka, lijeva modana hemisfera, kao to su, na primjer, logiko razmiljanje, racionalizaci ja i racionalna analiza, same po sebi nisu dovoljne, pa ak ni dovoljno pouzdane. Sve vea pozornost poklanja se enskoj, desnoj hemis feri, takozvanom lateralnom miljenju, intuiciji, shvaanju, ne sa mo injenica, ve i njihovih neuhvatljivih sveza i odnosa. Iz mogu nosti da dvije strane mozga djeluju zajedno i usklaeno, u ravnotei, kao komplementi koji se meusobno nadopunjuju, izronila je mogu nost nove individualne cjelovitosti, nove psihike harmonije, novoga sklada. U isto vrijeme, sve vei broj ljudi poeo je uiti novi jezik - jezik simbola i paradoksa, koji rezonira s onim podrujima psihe koji se nalaze izvan dosega doslovnog i racionalnog uma. Kroz jezik simbo la i paradoksa, pojedinci polako poinju usklaivati proturjeja i ambivalencije unutar sebe samih, svoje vlastite prirode, otkrivajui u

njoj beskrajni izvor kreativne energije. Kroz simbol i paradoks, njima se otvara pristup u unutranji svijet neviena bogatstva i ivotnosti. Najvanija od svega moda je injenica da sve vie ljudi usvaja nove stavove o znaaju i ulozi mate, bez koje presuuju svi unu tranji izvori, to, na kraju, vodi u malodunost i osrednjost. I bez os obnog poznanstva s Coleridgeom, oni poinju praviti razliku izmeu fantazije s jedne strane, i mate kao kreativne imaginacije. Uviaju da i fantazija ima svoju vrijednost, te da je ne treba olako odbacivati. Uviaju i da je kreativna imaginacija moda i najznaajnija od svih ovjekovih mentalnih sposobnosti. Ona ne treba biti iskljuivom prerogativom umjetnika. Naprotiv, ona moe - a u idealnom smislu i treba - biti sastavni dio svih naih mentalnih aktivnosti, neka vrsta dinama koji osnauje sve nae funkcije i sposobnosti. Ona treba biti jednako prisutna u ljubavnoj ili poslovnoj vezi, uionici, na poslu, za pregovarakim stolom, kao i u izvrenju umjetnikog djela. Ona stvara ljepotu, ali i smisao. Mata, prema Paracelzusovim rijeima, predstavlja magijsku svezu sa sve tim ili numinoznim. Ona nam moe pomoi da, moda po prvi put, sagledamo posljedice svoga djelovanja i uspostavimo moralni okvir svoga postojanja. Upotreba imaginacije predstavlja vrhunski magij ski in, u kojemu uvijek iznova stvaramo svijet. Upotrijebiti imagi naciju znai probuditi se.

POGOVOR
e treba ni rei da e neka miljenja koja smo podastrli u pret hodnom poglavlju biti obiljeena kao pseudo-psiholoke br bljarije New Age-a. Moda e se takva kritika odnositi i na knjigu u cjelini. To je, naravno, jedna od olakih fraza kojima se raz meu uobraeni nazovi-strunjaci, kritiari i komentatori kako bi oduzeli svaku vrijednost onome to se suprotstavlja njihovom skep tinom racionalizmu. Smatrati jednu od najdrevnijih filozofskih izre ka ovjee, spoznaj samoga sebe New Age-om, znai svjesno za nemariti neke injenice. Naravno, danas doista postoji itavo more besmislica i toliko ap surdne retorike da bi se s punim pravom mogle nazvati brbljarija ma. Kao to smo ranije istaknuli, postoji itavo mnotvo kultova, sekti, disciplina i terapija koje nude brza rjeenja za krizu smisla, ko ja proizlazi iz fragmentacije znanja. I suvie je prisutna cinina ek sploatacija ljudske tenje za pronalaenjem neega emu bi ovjek mogao pokloniti svoje povjerenje i vjeru. No, u svemu tome nedostaje diskriminacije, uvida, erudicije i razboritosti, sposobnosti da se ono doista vrijedno razdvoji od spo rednog i nebitnog. Meu onima koji utjeu na formuliranje javnog mnijenja, malo je onih koji posjeduju te kvalitete. Upravo bi se oni trebali osvrnuti na jednu dimenziju faustovskog sporazuma koja do sada nije razmatrana. Kada se u Goetheovoj drami u stihu Mefistofeles prvi puta poja vio i predstavio se Faustu, uinio je to rijeima. Ich bin der Geist der stets verneint. Na njemakom, Geist znai duh, iako u ovom slu aju znai i princip. Verneint dolazi iz infinitiva vernichten, to zna i nijekati ili poricati. avolova se izjava, stoga, moe prevesti: Ja sam duh (ili princip) koji sve nijee (ili porie). Drugim rijeima, Mefistofeles se predstavio u dijabolinoj tradiciji neprestanog ni jekanja. No, vernichten ima mnogo zlokobnije i mnogo destruktivni-

je konotacije. Kao to je mogue zakljuiti iz kasnijih Mefistofelesovih rijei i djela, njegovo je nijekanje vie od pukog odricanja ili odbijanja. Ono za sobom povlai aktivnu snagu od koje se sve jei i dre pod snanim naletom ledeno hladnog demonskog smijeha. U krajnjoj liniji, Mefistofeles utjelovljuje grijeh intelektualnog ponosa, koji mu je kranska tradicija uvijek pripisivala, nazivajui ga Luciferom, jednim od njegovih mnogih imena. No, pojam inte lektualnog ponosa u sebi sadri mnogo vie. On implicira neiz mjerni ponor nihilizma, nevjerice spram svega osim vlastite pameti i snalaljivosti. On u sebi ukljuuje potpuno odvajanje od svega ljud skog, od svega toplog i vibrirajueg i tome svojstvenu hladnu distanciranost, frigidnu i sterilnu poput svemirskih prostranstava. Taj Ma hal oholi, cinini, prijezrivi i podrugljivi smijeh svojim stravinim dahom smrzava sve oko sebe. Ljubav, ast, ljepota, iskrenost, dos tojanstvo, plemenitost - sve ono to je najvrijedmje i najljudskije taj smijeh besramno obeauje. Usvoji li tko tako neovjenu distanciranost, mogao bi se smijati svemu. Mogao bi ak i strahote Auschwitza svesti na razinu farse. To, meutim, nadilazi granice takoz vanog crnog humora, koji barem izaziva zaprepatenje te u sebi sadri element inteligentne satire. Naprotiv, smijeh je to koji proi zlazi iz krajnje i najhladnije indiferentnosti, duhovnog i moralnog dna i oaja. Upravo se u takvom duhu nadmonog i prijezrivog omalovaa vanja mnogi razmahuju izrazima poput pseudopsiholoke brbljarije New Agea. To najee ine upravo oni komentatori koji i sami vjeruju u ustanovljene istine iz druge ruke, ili, pak, ni u to drugo do li u vlastitu pamet. Svaki ozbiljni pokuaj sueljavanja sa samim sobom, svako ozbiljno nastojanje ka samousavravanju i samospoznaji izvrgnuto je ruglu. Svaka tenja za prodiranjem u sutinu stvari smatra se odrazom egocentrinog prkosa. Koliko god se New Age istraiva inio luckastim i lakovjer nim, sam proces traganja svjedoi o neemu sutinski pozitivnom i hvalevrijednom. Ako nita drugo, ono ukazuje na elju za uenjem, znanjem, usavravanjem i promjenom. Ono odraava tenju ka ne em boljem. Takve su tenje, koliko god nerazborite i naivne bile, u svakom sluaju poeljnije od utogljene samodovoljnosti, koja se, ukopana u sigurnost predrasuda, uzdrava od svakog izazova kre ativnosti.

Istina je, meutim, da svatko, prema toliko razvikanom klieu, ima pravo na svoje miljenje. No, svaki vrsti stav mora na neki nain biti potkrijepljen. Malo je cininih koji za svoj podsmjeh imaju pokrie. Ukoliko je pojedinac nedovoljno informiran, njegovo se miljenje uope ne moe smatrati miljenjem, ve pukom predrasu dom.

Hermes Trismegistus - Tri Puta Najvei - mistini uitelj i mag, kakvim ga je prikazivala renesansa. Mozaik iz kasnog petnaestog stoljea, katedrala u Sieni.

Thot, egipatski bog Mjeseca s glavom ibisa, bog znanja, boanski glasnik, izumitelj magije i pisma, stoji pred bogom Ra. Grci su Thota izjednaavali s Hermesom. Knjinica njegovog hrama u Hermopolisu bila je uvena po djelima o magiji i egipatskoj povijesti. Papirus iz Tebe, oko 950.g.pr.Kr.

Thot biljei rezultate Anubisova vaganja srca umrloga u Dvoranama Pravde. Iz Knjige mrtvih, Teba, oko 1100. god. pr. Kr.

Dr. John Dee, elizabetinski mag, u ezdeset i sedmoj godini ivota, portret iz 1594. Bio je vrsni poznavatelj teologije, filozofije, matematike, zemljopisa, znanosti, kriptografije i magije.

Magini votani peat, kojeg je izradio dr. John Dee. Danas se nalazi u Britanskom muzeju.

Hermetiki filozof: alkemiar, kabalist, arobnjak i glazbenik. Na stropu se nalazi natpis: Bez boanskoga nadahnua nitko nije velik. Iz djela Heinricha Khunratha naslovljenog Amphiteatrum sapientiae aeternae iz 1609. godine.

Monokord hermetikog filozofa Roberta Fludda, koji simbolizira glazbenu harmoniju svemira. Iz njegova djela Utriusque cosmi...historia, iz 1617. godine.

Hermetiki filozof slijedi stope prirode: Neka priroda, razum, iskustvo i knjige budu alkemiarev vodi, tap, naoale i svjetiljka. Iz djela Atalanta Fugiens, rozenkrojcera Michaela Maiera, iz 1617. godine.

Geometrija i boanske proporcije s pridruenim uglazbljenim epigramom. Iz Atalanta Fugiens, Michaela Maiera, 1617.

Koled rozikrucijanskoga Bratstva: sa strane, na ulazu, nalaze se rua i kri. To je nevidljivo bratstvo ija kretanja vodi Boja ruka. Iz djela Speculum Sophicum Rhodo-Stauroticum, 1618. godine.

Proljee Sandra Botticellija. Danas se nalazi u galeriji Uffizi, u Firenci. Ova je slika magijski talisman koji je trebao izazvati izravan uinak na gledatelja i privui boanski duh Venere.

Dr Faust u maginom krugu priziva avla. Naslovnica knjige Doktor Faust (Doctor Faustus) Christophera Marlowea iz 1620.g.

Obasjani Duhom Svetim, Bog Otac i Bog Sin sjede, dok im stopala poivaju na savrenoj kocki: La Gloria, freska Luce Cambiasa iz esnaestoga stoljea.. Nalazi se u palai Escorial u panjolskoj.

Melancholia, bakrorez Albrechta Diirera iz 1514. godine, nadahnut citatom iz Agrippine De occulta philosophia, prema kojemu Saturnov dar melankolije vodi do mudrosti i otkrivenja.

Shematski prikaz ljudskih proporcija Leonarda da Vincija.

Heinrich Cornelius Agrippa: shematski prikaz ljudskih proporcija (iz njegove knjige De occulta philosophia, 1533).

Robert Fludd: shematski prikaz ljudskih proporcija (iz njegova djela Utriusque cosmi...historia, 1617).

Crte Francesca Giorgija: ljudske proporcije u harmoninom odnosu s nacrtom budue crkve.

Crkva S. Maria della Consolazione, Todi, Italija: centralno planirana crkva, koja, umjesto kria, slijedi oblik kruga, simbola Boanstvenosti.

Pogled na kupolu S. Eligio degli Orefici u Rimu, ukazuje na centralnu krunu geometriju.

Leonardo da Vinci: nacrt crkve utemeljen na krunoj geometriji.

Leyton Grange, Essex, 1740.: centralno planirani geometrijski vrt, koji oblikuje magijsko jedinstvo s kuom; kua i vrt slijede harmonine proporcije. ----------------------------------------------------------------------------Kroenje divlje prirode: u Badmintonu geometrija zrai iz sredinjeg fokusa u okolinu, u magijskom pokuaju da njome ovlada. Bakrorez iz 1720. godine.

Zamak Heidelberg prema dizajnu Solomona de Causa, bliskog prijatelja Iniga Jonesa. Ovaj je zamak bio sredite aktivnog rozikrucijanskog dvora, sve dok ga 1620. godine nije unitila habsburka vojska.

Jedan od automata koje je osmislio Solomon de Caus za heidelberke vrtove. Iz njegova Les Raisons des Forces Mouvantes, 1623.

Ulaz u amfiteatar vjenoga znanja. Rozikrucijanski bakrorez iz Amphitheatrum sapientiae aeternae, koju je, 1609.g, objavio Heinrich Khunrath. Druga polovica na drugoj strani.