A!

kcmIjskn pnsvcccnjc
2
5adrzaj:
ALKLMI}SKO IOSVLCLN}L.......................................................................................3
IARACLLSUS - duh nodeine aIkenije ..................................................................12
O}ASN}LN}L ALKLMI}SKIH I CNOSTICKIH SIMOLA.................................17
Aliaksas.....................................................................................................................17
}ednoiog.....................................................................................................................18
Meikui........................................................................................................................2O
Mojsijeva njedena znija na kiizu..........................................................................22
OCLLDI .........................................................................................................................25
Covjek i logovi .........................................................................................................25
AIkenijsko vjencanje................................................................................................3O
"A sada slo se lice lezloznog i piokIelog slvaianja zIala: lo je uzeIo lako
veIikog naha, da nnogi izopaceni Iupezi - livajuci zieIi za vjesaIa - koiisleci se
line neposleno izigiavaju Ijude, povodeci se za zIoupolielon Iakovjeija
nnogih. Islo lako "iazloiili" Ijudi su uvjeieni da je liansnulacija nelaIa
vihunac i kiuna fiIozofije, i da og najvise posluje one koji nogu slvoiili veIike
koIicine zIala, dok se svojin nepionisIjenin piopovijedina i sanodopadIjivin
Iicina nadaju posvjedocili oga, Svenogucega, koji ispiluje sva sica.
Zlog loga ovine javno svjedocino da je lo olnana i da je, za islinske fiIozofe,
slvaianje zIala puka igia i sano spoiedna piigoda, u uspoiedli s ovine oni
inaju za cinili lisucu pula loIje slvaii. A ni iziazavano, s nasin voIjenin
ocen C.R.C: 'DaIje sa svin zIalon, ukoIiko nije nisla diugo nego zIalo'. }ei
njega, kojenu je cijeIa piiioda oljavIjena, nije iadovaIa cinjenica da noze
slvoiili zIalo odnosno ono, kao slo Kiisl iece: 'O njenu davIi su ovisni'. Nego
je, dakako, oliadovan da je nelesa vidio olvoienina i andeIe ozje uzdizuce i
siIazece, i da je njegovo ine zapisano u Knjizi zivola".
cilal iz "Fama FratcrnItatIs"
3
ALKEMI1SKO POSVECEN1E
Temeljni smisao bozanske alkemije sasvim je izvrnut zahvaljujuci s jedne strane
mazima i carobnjacima Srednjeg vijeka koji su njome manipulirali u ime vlastitih
ciljeva, a s druge strane neukosti i ljudskoj gluposti kojom je manipulirala i koju je isto
tako obilno potpomagala Crkva.
Cinjenica je da je zaista bilo ne malo onih koji su na materijalni nacin pokusavali
zadobiti eliksir, onih koji su ocito doslovno shvatili dubok simbolicki smisao
pretvaranja olova u zlato. Pozadina njihovih nakana svakako je upitna, a iza teznji da se
navodno pronade kamen mudrosti stajala je teznja za osobnim bogacenjem i
manipuliranjem masama.
Kada nam Gustav Meyrink pruza bogat i temeljit opus zivota engleskog alkemicara
Johna Dee-a u svojoj knjizi Andeo sa zapadnog prozora, ovdje ujedno uocavamo
kolika je pohlepa, zelja za vlasti i posjedovanjem, stajala iz navodno iskrenih namjera
da se pronade plemenita kovina Vjecnoga Zivota. Kada postenjak John Dee u pratnji
svog suradnika (ciju je prijevarnost prekasno uocio) dolazi na dvor cara RudolIa, ovaj
je trazio konkretnu materijalnu cinjenicu. No, kada mu je John Dee objasnio o kakvom
je zlatu rijec, car se pobunio i priprijetio da ce obojicu baciti u tamnicu ne budu li mu
otkrili tajnu Iormulu. Car je zelio imati u rukama sredstvo moci i manipulacije nad
masama; njemu nije bila vazna tajna zivota i smrti, nego vlastita moc, upliv koji bi
otkrivenjem tajne mogao izvrsiti na svijet.
Sto je zapravo bozanska alkemija?
To je zaista alkemija koja pretvara olovo u zlato, ali o kakvom je olovu i kojem to
zlatu rijec?
Mnoge stvari biti ce jasnije kada se objasni da je pec gdje se mora iskaliti proces
preobrazbe olova u zlato nigdje drugdje nego u samom covjeku. Time ce biti jasno da
olovo koje treba zamijeniti simbolizira tesku, hladnu tminu materijalnog svijeta, svijeta
smrti, a zlato - Vjecnost i Zivot; Zivot koji bice smrti treba osloboditi okova sebicnosti i
hladne materije da bi doseglo bozansku puninu i postiglo svoj zivotni cilj. Simbol olova
je Saturn, a zlata Sunce. Iz svijeta tame i skrte svjetlosti, koja atmosIeru materijalnog
svijeta grije tek skrtim i izopacenim odrazom od materie magice, treba izaci na danje
Svjetlo Vjecnoga zivota. Proces kojim se to postize je alkemijski: stare stanice
preobrazavaju se u nove smrtna prasina materije otpada i zaodijeva novo ruho, ruho
Vjecnoga zivota. Tako je receno i EIezanima.
Upucenik u krscanski misterij, Pavao, opisao je to u mnogim svojim poslanicama, ali
na zalost, rijeci jednog alkemicara, dubokog posvecenika u misterij zivota i smrti,
Crkva je izvrnuvsi tumacenje smisla njegovih rijeci iskoristila kao temelj za
izgradnju krscanske spekulativne IilozoIije (nazvane teologijom) i crkvene hijerarhije.
Pavao je bio istinski bozanski mag i prvi krscanski gnostik, podjednako neshvacen od
prve jeruzalemske crkve, kao i od one buduce, koja ce svoje sjediste imati u Rimu i
poradi neznanja u krscanstvo adoptirati pogansku IilozoIiju i obicaje.
Sto je olovo?
4
Kao sto je receno, olovo simbolizira svijet prirodne materije. Ovaj je svijet nastao
kao mjesto Bozje Milosti gdje pala bica mogu izvrsiti proces povratka bozanskom
makrokozmosu. U potpunosti je prilagoden svijesti svojih stanovnika, tako da se moze
reci da su ovaj svijet i njegovi zitelji u jednoj vjecitoj interakciji. Kristalizacija kojom
se doslo do naizgled cvrste (a u sustini iluzorne) materije ponajvise ima zahvaliti palom
ljudskom umu koji je svijet oko sebe ledirao na onoj Irekvenciji kojom vibrira
njegova svijest. Tako je sve sto oko sebe vidimo (sve dokle nam pogled seze) zapravo
jedna nestvarna iluzija postojanja koja svoj opstanak duguje samo nasem umu koji
duhovnu pranu zivota projicira na jedan iskrivljen, nestvaran i iracionalan nacin.
Materija je zapravo zgusnuti duh, ne zgusnut po sebi, nego projiciran tako po culima
koja su degradirana padom iz Bozjeg makrokozmosa.
Problem koji se javlja jest u tome, sto se pala ljudska svijest snazno vezala za prirodu
same materije; ona je bila ocarana njezinom ljepotom i time u sebi dalje razvila snazne
nagone za posjedovanjem predmeta i stvari. Buduci da na ovome svijetu nista nije
trajno, jer je priroda same materije takva da smrt i zivot tijesno suraduju, cineci da
vjecno zivi samo Ideja (arhetip), dok oblici, odnosno njihovi materijalni nosaci, zaista
umiru, na vrijednosti dobiva borba za samoodrzanjem. Pala svijest racuna da ce se
lakse odrzati bude li gomilala materijalna dobra, no pritom ne uzima koliko joj treba,
nego za svaki slucaj stvara ogromne zalihe. Ovo za posljedicu ima raslojavanje
ljudskog drustva. Kada se interesne sIere sukobe, pitanje je samo koliko ce krvi pasti.
Posljedica svega jest kaoticnost zivljenja u stanju dubokog neznanja. U gnostickom
Evandelfu istine I, 17 pronadenom u Nag Hammadiju to je opisano slijedecim rijecima:
Kada fe sveukupnost krenula u potragu :a onime i: cega su potekli [oni kofi Ga trae
], a sveukupnost bifase u nfemu, neogranicenom, nedokucivom.ne:nanfe o Ocu
prou:rocilo fe patnfu i strah. Patnfa fe postala gusta poput magle i nitko nife mogao
vidfeti. Stoga fe pogreska postala mocna, dfelovala fe na vlastitu tvar fer istinu nife
:nala. Zapocela fe stvaranfem, pripremafuci u sna:i i lfepoti nadomfestak :a istinu.
Iz tog neznanja medu ljudima je stvoren sotonizam. Ne poznajuci istinsku prirodu
svijeta koji ga okruzuje, ne znajuci zakone po kojima se odvija vrlo slozena interakcija
izmedu aktivne covjecje psihe i zbivanja u materiji, covjek je vlastitim misaonim
slikama i oblicima, proizaslima iz zabluda, stvorio teska i mucna polja koja vec eonima
djeluju povratno na citav materijalni svijet. Posljedica je stvaranje mocnih hijerarhija na
onoj strani materijalnog svijeta (koju prirodna religioznost mijesa s Bozjim
kraljevstvom) koje za svoje odrzanje oduzimaju zivima svjetlosne etere i na taj nacin
nanose veliku stetu ne samo onima ciju pranu kradu, vec ujedno i vlastitim
mikrokozmosima, jer iskru Zivota drze u zatocenistvu (sprecavajuci mikrokozmos da
se ponovno utjelovi). Ovo je detaljno opisano u vjerojatno najjezgrovitijem gnostickom
spisu Pistis SoIija.
I tako covjek zivi u duboku sljepilu, nesvjestan da svojim neznanjem i svojom
poremecenom voljom arhontima isporucuje zivotnu hranu, te na taj nacin neposredno
podupire sotonizam. Ispravno je reci da je svaka aktivnost na ovome svijetu, koja nije
dio Bozjeg plana, potaknuta od arhonata koji na taj nacin prezivljavaju. Zivot u
vidljivoj sIeri materijalnog svijeta postao je samo tuzni odraz onoga sto se dogada u
5
onostranom, tako da se reziseri svega zla koja pogadaju svijet nalaze u nevidljivom
dijelu materijalne sIere, koristeci se opce-poznatim ljudskim slabostima Njihova borba
za opstanak posljedica je primitivizma njihove materijom zaludene svijesti; sto je
covjekov pad dublji (a sto je nesumnjivo), time su i arhontske hijerarhije snaznije.
Covjecanstvo upravo ulazi u posljednju Iazu svog postojanja; guzva u astralu je
tolika da se gotovo vise nitko ne moze spasiti. Sve poruke koje su poslane i predane
svijetu putem posvecenika temeljito su izmijenjene i objasnjene u skladu s materijalnim
zeljama i prohtjevima onih koji su ih objasnjavali. Crkva i njezina teologija samo su
jedan primjer temeljitog iskorjenjivanja Istine s ovoga svijeta. Poruku spasenja koju je
donio Isus Crkva je pretvorila u pogansko idolopoklonstvo, dajuci prednost povijesnom
cinu umjesto istinskoj sustini Kristove poruke (da treba slijediti njegov primjer), a na
taj nacin i sama je zasluzna za podupiranje jednog snaznog sotonskog polja koje se
danas u materijalnoj sIeri predstavlja kao bure bez dna. Crkva je, drugim rijecima,
postala ustanova koja se bavi svjetovnom praksom i mesetari materijalnim dobrima;
njezini su duznosnici zaboravili Isusove rijeci: Bogu i bogatstvu ne moete sluiti.
Iz ovoga je jasno zasto je olovo obiljezje materijalnog svijeta. Ne samo sto materija
nema vlastiti izvor svjetlosti, nego je samo odrazava a sam taj odraz ujedno je -
LuciIer! On je gospodar olova; njegovo je drugo ime Saturn; onaj koji gaji ambicije na
ovome svijetu, onaj koji ce ako treba i dugim, upornim, teskim radom kultivirati ovaj
svijet do razine bozanskog makrokozmosa (sto je naravno nemoguce!), ali ujedno i
skrbnik zakona, onaj koji cvrsto u zarobljenistvu drzi svoje podanike te ih nagraduje ili
kaznjava, svakome po zasluzi. Naravno, postoje zvanicne religije koji Saturnovu
vladavinu tumace voljom naseg Boga Oca. Ah, kakva paklena zabluda!
Poznavaoci astrologije znaju da je Saturn sudbonosa. Nema zle niti dobre sudbine
koja se covjeku dogada, a da u njegovoj natalnoj karti nije pracena dobrim ili losim
interakcijskim aspektima koje ta planeta ima s ostalim planetama ili vaznim tockama
natalne karte. Saturn prezire Suncev sjaj jer presnazna svjetlost razotkriva sustinsku
bijedu i hladnocu raspadljive materije. Zato se veze za odraz, za jednu laznu sliku
stvarnosti koja u oko promatraca dospijeva po svjetlosnom odrazu. Ljudi koji svoje
ambicije podrede prirodi Saturna, postajuci mu slugom, jednako ce tako ostro reagirati
na istinsko Svjetlo u susretu s kojim duboko u sebi osjecaju mizernost i bezvrijednost
vlastitih teznji i napora. Otuda je jasno zasto su svi veliki posvecenici oduvijek
progonjeni: zasto je ubijen Zoroastar, zasto je kaznjen Sokrat, zasto je Pitagora morao
stradati u plamenu, zasto je razapet Isus, zasto je mucki ubijen Mani, zasto je nekoliko
stotina tisuca paulicijana, bogumila, krstjana i katara stradalo u krvavim progonima
takozvanih krscanskih Crkvi koje su nasilnim metodama, podvalama i krivotvorinama
uzurpirale pravo na potpuno iskrivljeno tumacenje krscanstva.
Covjek koji svoje ambicije veze za prirodu Saturna je uobicajeni covjek ovoga
svijeta; on je u borbi za svoje odrzanje prisiljen djelovati i na stetu drugih, i na taj nacin
znatno ostecuje mikrokozmos kojega zastupa, otezava proces njegova rasta, cesto
potiskujuci ono zrnce Vjecnosti na jos dublje snivanje. Drugim rijecima, on je
posljedicom svojega pada iz Bozjega kraljevstva bezbozan. Mikrokozmos koji se nakon
smrti jedne osobnosti nije odvojio od kola radanja i umiranja prisiljen je poduzeti
6
prirodno ciscenje svega onoga sto je na materijalnoj razini cinilo osobnost, iz cega
jasno proizlazi da je svijest covjeka smrtna, i da nema zivota nakon smrti, osim jedno
neodredeno vrijeme, dok se u razinama ciscenja astralno i mentalno tijelo sasvim ne
razgrade u kozmicki prah.
Imajuci duboki uvid u nesretnu sudbinu covjecanstva, temeljiti poznavaoc misterija
zivota i smrti, posvecenik Pavao, naziva smrt Iizickog tijela i eterskog tijela prvom
smrcu, a konacnu razgradnju astralnog i mentalnog tijela drugom smrcu. Bozji sud je
apsolutno osobna stvar svakog pojedinca i dogada se svakome nakon sto umre njegov
Iizicki nosac i ono sto mu je davalo transmutiranu svjetlosnu hranu etersko tijelo. U
razinama ciscenja mikrokozmos sa sebe otpusta sve sto se smatra suvisnim, i od svega
sto u njemu ostaje samo su dvije stvari: ostaje zrnce Vjecnosti, koje u sebi cuva
zametak Vjecnog covjeka, zrnce koje nestrpljivo ceka da se konacno rodi covjek koji ce
se smanjiti kako bi on mogao rasti (vidi G. Meyrink: Bijeli dominikanac), ali i
karmicki zapis koji u sebi sadrzi sve inIormacije o prethodnim mikrokozmickim
inkarnacijama. Taj zapis nalazi se na dnu covjekovog kicmeno-mozdanog stupa, u
jednom namotaju kojega poznajemo pod imenom kundalini. Ukoliko covjek
pogresnim tehnikama budenja aktivira kundalini, on dolazi u dodir s prethodnom
mikrokozmickom karmom, posljedica cega je daljnja degeneracija i vjerojatne psihicke
poteskoce koje mogu okoncati u perverzijama i satanskom ponosu.
Zato nema druge alternative negoli pribiti zmijastu vatru stare osobnosti na kriz; i na
rusevinama luciIerijanske osobnosti koja nosi obiljezje zvijeri na svom celu, izgraditi
Hram Duha Svetoga gdje ce poucavati, te pravila Zivota i izljecenja davati istinski
bozanski Covjek. No da bi se on rodio u nama, mi moramo biti zrele jedinke sposobne
prodrijeti u misterij zivota i smrti. Samo covjek koji primi istinsku Gnozu moze biti
zreo za proces ponovnog rodenja; oni koji nisu spremni umrijeti u Kristu, nego
dopustaju da se njihov ego jos nasladuje igrackama ovoga svijeta, pogresnim ce
postupanjem potonuti jos dublje, i time znatno ostetiti svoj mikrokozmos, produzujuci
mogucnost da se konacno izbavi i spasi. Zato je potreban izuzetan oprez jer vecina
duhovnih tehnika kakve se covjeku nude vode ravno u sluzenje arhontima!
Dakle, svijet olova i njegova vladara Saturna upravo je predstavljen! Uz olovo veze
se egocentricno djelovanje koje razbija stvarnost na citav niz medusobno labavo
povezanih Iragmenata, i na taj nacin zivimo u svijetu razbijenih posuda. Ego uziva u
takvoj situaciji, jer se uvijek moze vezati samo za jedan komadic i spremno napadati
sljedbenike drugih razbijenih komadica. Daleko je lakse mahati lovorikama slave, ako
se neprijatelj pregazi! U svijetu gdje se religija, IilozoIija i znanost medusobno bore za
prevlast, nastojeci potisnuti jedna drugu kako bi izvrsile prevagu nad ovim svijetom. U
svijetu gdje su sve vrijednosti iskrivljene i okrenute naglavacke, i gdje nijedna mjera ne
pomaze (a niti ce pomagati) jer je temeljno djelovanje palog covjeka upravo
bezbozno! Sve se svodi na grcevitu borbu za opstanak, ciju draz pojacava vjecita zelja
pojedinca za dokazivanjem. Sve ovo nisu odlike Zivota vec smrti; samo ono sto je
smrtno stremi za posjedovanjem, za poistovjecivanjem s onime sto posjeduje, za
samodokazivanjem, tezi vladanju nad drugima, nadmasivanju ostatka svojim vlastitim
odlikama.Naposljetku, sve se svodi na teznju za moci. Tako su ljudi olova, ljudi
Saturna, u stvari ljudi ovoga svijeta, zapravo vrlo dobro maskirani pokraj svojih pravih
7
namjera i teznji. Oni uopce nisu svjesni svoje prave prirode, nego se vjecito zavaravaju
iluzijama u pogledu pravih odlika svoje osobnosti. Zivimo u svijetu nevjerojatne glume
gdje brojni vuci rado mijenjaju dlaku, ali cud nikako. I zato sve dok covjek pred sobom
u potpunosti ne razotkrije svoju pravu prirodu, sve dok ne postane svjestan sto sve u
sebi potiskuje, on je slijep i zrtva je vlastita neznanja. A sve dok ne spozna sebe, nece
biti niti spreman prastati drugima. Ostane li onaj koji laze sebe i druge, krijuci iza Iinih
manira i obicaja gomilu neutazenih zelja i ambicija, ostat ce slugom Saturna, onime
koji ce na materijalni nacin pokusati olovo pretvoriti u zlato.
Kako dakle pretvoriti olovo u zlato na ispravan nacin?
Odgovor: prepoznati Istinu! Evandelje Istine I 26 kaze: Pofavila se istina, sve
nfe:ine emanacife prepo:nase fe. Po:dravise Oca u istini, savrsenom snagom kofa ih
spafa s Ocem. No, da bi covjek prepoznao Istinu, on mora biti dovoljno zreo da je
primi. U tome uvelike ovisi o prethodnim mikrokozmickim inkarnacijama, o bolima,
jadima i patnjama koje je mikrokozmos prikupio za svojih ocitovanja u materijalnoj
sIeri. Covjek koji nije zreo za primanje istine jos je uvijek covjek olova, sluga hladnog
Saturna; on potiskuje svoje prasjecanje, uporno gusi sve sto mu zeli skrenuti pozornost
na njegovo iskonsko podrijetlo i istinski put kojim mora proci da bi se na rusevinama
njegovih luciIerijanskih navika rodio Sin, onaj koji ce se vratiti Ocevu domu. Umjesto
toga on se jos uvijek bavi ljepotom materijalnih predmeta; on poput prizemnog
tragaca postupno otkriva ovaj svijet i kao takav jos nije zreo za primanje istine o
istinskom postojanju svojega bica. U prirodnom procesu ciscenja za ocekivati je da ce
mikrokozmosi, koji danas pripadaju za materiju silno vezanim ljudima, jednom postati
dovoljno inIormirani i dostici toliko prociscenje, da se i u njima ostvari cudo: primanje
sakramenta svetog vjencanja duse i Duha. Ali to sasvim sigurno nece biti ovi ljudi koje
sada vidimo!
Sve dotad covjek koji zastupa takav mikrokozmos ne zeli spoznati istinu. On je sebi
vazniji od istine. Njegove ambicije i zelje su njegova trenutna preokupacija; on je
nezreo. Za njih vrijede rijeci iz Ivanova evandelja 5:39-42:
Ji istraufete Pisma
fer mislite po nfima imati ivot vfecni.
I ona svfedoce :a mene,
a vi ipak necete doci k meni
da ivot imate.
Slave od lfudi ne traim,
ali vas dobro upo:nah.
lfubavi Bofe nemate u sebi.
Covjek Saturna blagonaklono prima samo one koji ce mu omoguciti ili mozda
pomoci da ispunjava vlastite zelje i ambicije, da mu pomogne da poput Jude
Iskariotskog ulaze u zemaljsku hijerarhiju i obicaje ovoga svijeta (Iv. 5:43):
8
Ja sam dosao u ime Oca svoga
i vi me ne primate.
Dode li tko drugi u svofe ime,
nfega cete primiti.
Naposljetku, Ivanovo evandelje pruza i jasnu sliku kako prolaze proroci istine na
ovome svijetu: Evo kako covjek Saturna, covjek ambicija i zrtva vlastitih pozuda,
reagira na donosioce istinskog Svjetla (Iv. 7:7):
Jas svifet ne moe mr:iti, ali mene mr:i fer fa svfedocim protiv nfega, da su mu dfela
opaka.
Dakle, covjeku Saturna preostaje jedino religija Starog zavjeta: doslovno shvacena
rasna religija s nacionalnim koloritom, sa slavom prirodnome bogu, bogu ovoga svijeta
kojega Pavao naziva knezom vlasti zraka. Rijec je o arhontima koji su nastali kao
posljedica ljudskih gluposti i praznovjerice; o mocnim sotonskim poljima koja u ime
vlastita odrzanja otimaju svjetlosne etere i time otezavaju polozaj ljudi na vidljivoj
strani materijalnog svijeta. Svi ovi mocni entiteti koje covjecanstvo svojim neznanjem
u izobilju hrani nastoji odgoditi vlastiti kraj u razinama ciscenja. Da bi se odrzali
potrebno je covjecanstvo drzati u lazima koja mu se isporucuje na sve moguce nacine,
medu kojima je i religioznost crkvi, sekti, denominacija, medu kojima je takozvani
humanizam i slicno. Sve dok se covjek bori popraviti ovaj svijet, on se zapravo nalazi u
skripcu: isporucuje arhontima svjetlosne etere dok cini ono sto se prirodno od njega
nalaze. Ovo je najveca tragedija ljudskog postojanja i pokazatelj sve besmislenosti
uzaludnih covjekovih ulaganja u pogresni svijet. Jer, ovaj je svijet zamisljen kao
platIorma za uzdizanje u jedan drugi eon, u 13. eon, kako ga naziva Pistis SoIija. Sam
po sebi, ovaj svijet nema nikakvu drugu vrijednost; zato se ljude koji postupaju
bezbozno s pravom moze smatrati mrtvima. Oni, od prirode smrti, ulazu u ono sto je
smrtno, a samo se smrt brine za ono sto je smrtno. Tko ljubi istinski Zivot, on vise nece
poduzimati nista sto je od ovoga svijeta. Njegove su oci uperene prema Gori; on se kao
posvecenik raduje Novome zivotu; ispunjenju svoje zivotne uloge, ostavljajuci ono sto
je od ovoga svijeta onima, koji zele biti od ovoga svijeta. Pa ne kaze li Isus svojim
buducim ucenicima: ostavi sve i podi :a mnom. Iz ovoga je ocito, a jos vise iz rijeci
Kralfevstvo mofe nife od ovoga svifeta, da Kristov sljedbenik treba odbaciti stari
mantil obicnog svjetovnog covjeka, napustiti navike i obicaje ovoga svijeta, i prepustiti
se vodstvu unutarnjeg Novog covjeka, Covjeka u Kristu, onoga koji u sebi nosi klicu
Vjecnosti.
Covjek je zaista posvuda u okovima i jedina mogucnost nudi mu se u tome da ovaj
svijet ostavi onima koji jos nisu dovoljno zreli, a sam se dakle zaputi tragovima
Covjeka kojega ima u sebi, kako bi ga pripremio za povratak Ocu. Ovaj svijet ionako je
samo dio Bozanskog plana, mjesto milosti, zamisljen samo kao zona posredovanja
palim dusama, kao mjesto gdje ce zapoceti proces povratka Ocu; mjesto koje je nuzno
moralo biti osmisljeno kako mikrokozmosi, koji su ispali iz Bozjeg kraljevstva ne bi
vjecno plutali u kaosu.
Zato Ivan u svojoj 1. Poslanici 2:15 i pise:
9
Ne lfubite svifeta
ni sto fe u svifetu.
Ako tko lfubi svifet,
nema u nfemu lfubavi Oceve.
Jer sto fe god svfetovno
- pouda tifela i pouda ocifu
i oholost ivota
nife od Oca, nego fe od svifeta.
Svifet prola:i i pouda nfegova,
a tko cini volfu Bofu, ostafe dovifeka.
Treba dobro razumjeti ove rijeci na pravi nacin. To ne znaci prezirati ovaj svijet,
nego prezirati njegove obicaje; to ne znaci mrziti svijet iz dubine duse, nego ga
iskoristiti kao nuzno podrucje za bozansko uzdizanje; to ne znaci niti suzdrzavati se od
onoga sto je svjetovno, jer potiskivanje nikuda ne vodi, nego u tamnicu potiskivanja,
prema psihickim bolestima. Sve dok je covjek od ovoga svijeta, on mora ciniti sto od
njega njegova priroda nalaze. Ali ovaj svijet NIJE CILJ; on je zamisljen samo kao
sredstvo za ispunjenje cilja, Bozjeg plana koji je pred covjeka postavljen. Svatko tko
ovaj svijet smatra ciljem, krajnjim ciljem nekakvog nama navodno otajstvenog
Bozjeg plana, te ga nastoji kultivirati zanemarujuci istinsku ulogu zbog koje zivi, cini i
postupa protuzakonito s obzirom na Bozji plan. Ovaj svijet doduse mora imati jedan
odreden prostor u nasim djelovanjima, ali ne smije postati nasom temeljnom
preokupacijom. Ali, najcesce je bas tako: ljudi, ocarani iluzijom olova, zlato vide u
predmetima ciji sjaj blista tek na tren. Na takvim je osnovama izgradena pokvarena i
licemjerna civilizacija i njen vrijednosni sustav koji jasno odrazava sve nase iluzije i
zablude; sve nase neznanje, zaborav na Oca.
Dakle, svijet olova ujedno je jedna velika talionica, jedna ogromna alkemijska pec
gdje se postojeca materija, postojeca kovina, moze zamijeniti zlatom, u jednom procesu
u kojemu sudjelujemo utoliko da Iizicki ne ometamo proces radanja Sina Bozjega iz
klice koju nosimo u svom srcu. I to u svakome od nas ponaosob! Ali, tu sada treba
rijesiti jednu drugu dvojbu.
Tko je onaj koji ce bastiniti kraljevstvo Bozje! Zasigurno ne mi nase osobnosti.
One su od ovoga svijeta, prema tome smrtne, konacno razgradive u onoj drugoj smrti
(entropiji astralnog i mentalnog tijela). Meso i krv ne mogu bastiniti kralfevstvo Bofe,
kaze Pavao. S pravom tako sudi jer Ivan 6:46 svjedoci:
Tko god cufe od Oca i pouci se,
dola:i k meni.
Ne da bi tko vidio Oca,
doli onaf kofi fe kod Boga,
on fe vidio Oca.
U nama se u tu svrhu nalazi iskonski Covjek ciji zametak eonima spava u srcima
ljudi, i na ciji se glas ljudi uporno oglusuju, onako kako to Isus i svjedoci u Ivanovu
1O
evandelju. Da bismo potpomogli njegov rast na nama je da mu predamo svoj maleni
svijet (da Isusa krstimo vodom kao Ivan), kako bi on vatrom Duha Svetoga mogao
temeljito ocistiti sve karmicke zapise koji opterecuju mikrokozmos i na taj nacin
doprinijeti jednoj svojevrsnoj sintezi duse i Duha, poznatoj kao alkemijska svadba.
Valentin, gnosticki posvecenik s pocetka krscanske ere, poznaje ovaj proces kao
sakrament bracne loznice (ili vfencane odafe), sto i jest pravi smisao svetog
vjencanja. Ovdje se dusa, zarucnica, vjenca s Kristom, zarucnikom; tko bude domacin
ovoj svadbi, njemu smrt vise ne moze nauditi.
Tko je onaj koji je od Boga? To je covjek koji je postojao prije pada, ali koji je
uslijed pada do te mjere degenerirao, da je postao samo polovicom. Njegova druga
polovica (koju Jung ispravno naznacuje principom Anima/Animus) izgorjela je tijekom
pada i tu je sada covjek preko cijeg se tijela, preko cije se volje i istinskog htijenja
moze postici ponovno radanje prvobitnog Covjeka. Bez nas, tjelesnih ljudi, taj se
proces povratka ne bi mogao izvrsiti: otuda je jasno kakav je Bozji plan u vezi ovoga
svijeta i kakva je uloga covjekova. Otuda je jasno da se smisao naseg zivota sastoji u
tome da u sebi omogucimo ponovno radanje Sina Bozjega, i da je prosto vjerovanje u
povijesni cin Bozica i Uskrsa samo romanticna Iarsa koju su praznovjerni i za materiju
vezani pogani adoptirali u krscanstvo. Ukoliko se covjek opredijeli za prvo, tako sto
sudjeluje u procesu endure (samoponistavanja, kako njegov ego i njegove zemaljske
ambicije ne bi smetale rastu istinskog Sina Bozjeg), on ce zaista dosegnuti Vjecnost; ali
ako se odluci za drugo, za Iormalnu vjeru bez unutarnjeg iskustva za vjeru koja
najcesce okonca u ocekivanom licemjerju on samo hrani jedno od mocnih arhontskih
polja zaduzenih za ovaj svijet, pa prema tome postaje odgovoran za suradnju sa
snagama koje, djelujuci bezbozno u svrhu vlastita odrzanja, nastoje svijet odrzati u
lazima, nevjerici i neznanju kako bi mogle nesmetano zadrzavati mikrokozmose u
razinama ciscenja. Mnogi vjernici crkve i ne znaju da vjerujuci crkvama, ulazuci u njih
i posjecujuci ih, zapravo pothranjuju jedno izuzetno mocno sotonsko polje. Velika ce se
vecina njih nakon smrti tjelesnog nosaca neugodno iznenaditi!
Onaj koji ima Zlato, koji nosi Zivot je Sin Bozji koji spava u nasim srcima. Ne, nasi
grijesi nisu jednom uzeti, a Crkva nam ostala kao ispovjedaonica gdje mozemo
ispovijedati svoje daljnje grijehe; nasi grijesi biti ce svakom ponaosob uzeti samo ako
se u nama, osobno, probudi Sin Bozji. On je taj koji za sebe moze zaista reci, da se
samo preko nfega moemo spasiti. Ne dakle mjedeno tijelo na krizu, izvedba nekog
dokonog kipara koji na taj nacin dobro zaraduje - tijelo kojemu se navodno treba
licemjerno klanjati i moliti - vec Onaj u nama koji od nas zahtijeva da se maknemo na
stranu, da se smanfimo kako bi On mogao rasti. Tijelo koje moramo jesti i krv koju
moramo piti sve je to samo simbolika za zbivanja koja se dogadaju na nama
nevidljivoj eterskoj razini. Zaista, od vrsenja svetog sakramenta u crkvama gdje se
navodno jedne Kristovo tijelo i iz kaleza pije njegova krv (kao vino) nema nikakve
koristi. Sve je to samo simbolicno izvanjsko ocitovanje onoga sto zreo covjek,
posvecenik u misterije, mora spremno i voljno primiti u sebi. Tijelo Kristovo i njegova
krv naznacuju postupnu izmjenu svakog atoma naseg tijela; gradi se jedan poseban
nosac, novo tijelo, tijelo koje ce nakon smrti postati nosacem Novom covjeku. Onaj
tko ovo tijelo sagradi jos za zivota nakon smrti ne ide u razine ciscenja, jer njegovu
mikrokozmosu smrt vise ne moze nauditi. Takva jedinka moze poput Pavla radosno
11
pitati: Smrti, gdfe fe sada tvof alac? Nasuprot covjeku koji je u sebi otkrio zlato i
sazdao tijelo novog covjeka, obicni covjek Saturna, posvecenik ove prirode, onaj koji
uzgaja ovu hijerarhiju na jedan od nama brojnih poznatih nacina (bilo putem crkve,
IilozoIije, znanosti ili kroz pogresnu primjenu ezoterijskog znanja), nakon smrti
materijalnog nosaca ne posjeduje novo tijelo i ne moze biti sacuvan. On odlazi u
razine koje odgovaraju vibraciji njegove svijesti; tako ce se mnogi, koji sebe smatraju
ociscenima i nakon tjelesne smrti ocekuju Raj nebeski, neugodno iznenaditi kad sa
svoja preostala dva tijela postanu svjesni da su ostali prikovani za kolo radanja i smrti.
Jednako tako neugodno ce se iznenaditi i oni koji nakon smrti ocekuju reinkarnaciju
svijesti; suocit ce se s paklom razgradnje vlastite osobnosti, proces cega znade dugo
potrajati.
Ono sto je od olova ide olovu; ono sto je od smrti ide u susret smrti; ono sto je prah
bilo u prah ce se i pretvoriti. Ovo vazi ne samo za nase tijelo vec i za nasu svijest koja
ne nadmasuje svoje materijalne zemaljske korijene. Covjek ovoga svijeta ne poznaje
Boga; on poznaje svog osobnog boga Saturna kojega je proglasio jedinim Bogom,
kojemu se moli da mu cini dobro bez obzira na posljedice koje bi zbog toga mogli
trpjeti drugi; njegov osobni bog u skladu je s prirodom njegove psihe, i cesto je njegov
bog drugome sotona. Naposljetku, kada i ako i sam krene putem posvecenika, on uvida
da isti taj bog postaje njegovim najvecim protivnikom na putu prema istinskom svjetlu.
Tko povjeruje njegovim podvalama, lako ce se opiti vinom daljnjeg zaborava.
U gnostickom Filipovom evandelju II 72 zapisano je: Kao sto fe Bog stvorio covfeka
da bi covfek stvorio Boga, tako u svifetu lfudi stvarafu bogove, i klanfafu se svofim
stvorenfima. Bilo bi primfereno da se bogovi klanfafu lfudima.
Naravno, ovakve bogove ne hrane samo povrsni vjernici, vec i njihove vode za
oltarima; nadalje pothranjuju ga razni ucitelji s Istoka, mestri velikih loza, duhovni
majstori, samozvani proroci, obmanuti stigmate, oni koji vide ukazanja specijalno
pripremljena od arhontskih hijerarhija. Osim njih takvog boga hrane i sami ateisti
uzdajuci se u vlastiti ego; jer, knez ovoga svijeta i nije nista drugo nego ego covjekov
koji od samog pada nosi speciIicni zig Zvijeri, bez obzira je li odjeven u religijske,
IilozoIske ili neke druge halje. Bez obzira je li to ego ateista, Iormalnog
idolopoklonickog vjernika crkve, sljedbenika jedne od unakazenih religija svijeta,
IilozoIa ili znanstvenika svi su oni sviraci jednog te istog orkestra koji svojom
svirkom vode prema propasti ove civilizacije koja ce okoncati na slican nacin kao
prethodna.
Zato je na nama da odlucimo; putem sivog olova ili putem blistavog zlata; putem
teskog Saturna ili putem toplog Sunca; putem raskalasenog Marsa ili putem
transIormacijskog Plutona. Jer:
Tko ne u:me svoga kria i ne pode :a mnom, nife me dostofan. Tko nade ivot svof,
i:gubit ce ga, a tko i:gubi svof ivot poradi mene, naci ce ga.
(Mt, 10:38-39)
12
PARACELSUS - duh moderne alkemije
Alterius non sit, qui suus esse potest
(Tko moe pripasti samom sebi, drugome ne pripada)
Paracelsus (1494 - 1541), pravim imenom Theophrastus Bombastus von Hohenheim,
nije bio samo reIormator medicine, vec ujedno hermetist i alkemicar. Nije se bavio
samo lijecenjem tjelesnih boljetica ljudi, vec se zanimao i za duh. Smatrao je da bi
covjek koji spozna sve prirodne zakone dosao u dodir s bozanskom istinom sto bi mu
pomoglo da sazri svojim duhovnim bicem i ostvari konacno sjedinjenje duse s Bogom.
Drzeci se osnovnog hermetickog nacela da je struktura mikroko:mosa fednaka
strukturi makroko:mosa on zeli zahvatiti sveobuhvatno Znanje, smatrajuci da ne moze
biti dobar strucnjak onaj koji tu Istinu ne poznaje.
Roden u znaku Skorpiona, Paracelsus je bio vrlo temperamentne prirode. C. G. 1ung
opisuje njegovu gorljivost slijedecim rijecima: velika energifa proi:la:i samo i:
odgovarafuce velike napetosti i:a:vane suprotnostima. Paracelsus ima :ahvaliti svofu
gotovo demonsku energifu konstelacifi nacelnih suprotnosti. Ali ta snazna napetost je
nuzna za velika ostvarenja, istice Jung: Paracelsus fe duboko konfliktna priroda,
stovise, on to mora biti, fer be: napetosti kofu i:a:ivafu suprotnosti nema energife, a
tamo gdfe i:bifa vulkan, kakav fe on sam, nece pogrifesiti u mnifenfu da su se ovdfe
sudarili vatra i voda.
Buntovna narav ucinila je ga metom napada ne samo njegovih kolega lijecnika, vec
ujedno i teologa koji su ga smatrali heretikom. Kada je 1527. javno spalio neke knjige
iz stare medicine nadjenuli su mu nadimak Lutherus medicorum, sto ga, medutim, nije
pretjerano odusevilo. Na sav je glas uskliknuo: Drite li da sam fa samo Luther?.I
vama i nfemu :adat cu posla'.
U dusi istinski krscanin, Paracelsus javno prezire licemjerje crkve i njezine teologije, a
nista bolje nije nastrojen ni protiv reIormatora. Promatra ih kao varalice i lazove, a s
obzirom na raskol koji je pogodio tadasnju katolicku crkvu izjasnio se slijedecim
rijecima: Istina fe sto se medusobno na:ivafu antikristima fer oni ra:fedafu svofe
carstvo i vode ga u propast.To su plodovi kofe dafu i po kofima ih moemo
prepo:nati. Zadiruci znatno dublje od povrsine Paracelsus razgrce lazljive koprene
lazi i iluzija kojima se maskira ljudski ego u svojoj zelji za dokazivanjem, kojoj
podreduje sve pa i one najobimnije interese koji nadmasuju pojedinca i vaze za vecinu.
Posljedica su dogme i obrasci koji se postupno sve vise udaljavaju od istine. Covjek je
rob partikuliranih shema i jednom u njih uhvacen odavde vise ne pronalazi izlaz.
Paracelsus to prozire i zestoko ustaje protiv namjere lazaca da steknu svoje pravo na
svijest i zivot svakog covjeka.
Spas covjeka vidi dakle u otklonu od svih institucija. Ljudi na polozajima uzurpirali su
svoje polozaje i krscanstvo tumace prema vlastitim kriterijima. Crkvu izricito optuzuje:
.onima kofi su od Boga uceni i kofi su govorili s vama glave ste odrubili, spalili ih i
protferali. Oni su ti proroci :a kofe Krist kae da ih vi ubifate. Ali vi se ne stidite lai,
sto fe monasima i popovima urodeno. Unatoc tome Paracelsus za razliku od mnogih
istomisljenika nije bio progonjen ni s jedne od medusobno zaracenih religijskih strana,
iako je to bilo vrijeme velikih vjerskih pokolja. Ne samo rimska kurija, vec i
13
reIormatori, nemilosrdno su se obracunavali sa svojim protivnicima. U njegovoj
domovini kalvinisti su se zestoko obracunavali sa znanstvenicima i ideja Calvinove
Bozje vladavine njemu se zacijelo cinila vrlo smijesnom.
Nista bolje nije bilo ni u medicini.
Umjesto da se posvete patnji covjeka, lijecnici su slavodobitno uzivali u svojim
pozicijama. Svojom potkupljivoscu unakazili su svoj plemeniti poziv na koji su, kako
smatra Paracelsus, od Boga pozvani. Revno napadajuci svoju struku, Paracelsus se
zamjera brojnim vodecim ljudima tadasnje medicine zbog cega je izlozen brojnim
napadima, kritikama i prijetnjama. Akademski nije mogao napredovati, ali to uistinu
nije ni zelio. Ipak, u njemu je postojala silna zelja da ljudi shvate sto im zele saopciti.
Ali takvo sto je nemoguce; kada se ljudi poistovjete s obrascima, nerijetko ce napadati
one koji razotkrivaju njihov stvaran status.
Paracelsus drzi da saalfenfe mora lifecniku biti urodeno. Gdfe nema lfubavi nema niti
umifeca. Lijecnik koji ne voli i ne suosjeca s pacijentom bezvrijedan je. Nasuprot
konzervativnoj medicini oslonjenoj na dogme, Paracelsus suprotstavlja svjetlo
prirode; od lijecnika zahtijeva da sami uce i provjeravaju znanje koristeci se razumom.
Covjek se ne moze ostvariti ako ne djeluje sasvim na dobrobit ljudi, ali kako da djeluje
na dobrobit ako se sam poistovjecuje s korumpiranim lancem koristoljubivih koji sebe
prijevarno nazivaju lijecnicima. Paracelsus ustaje protiv takve surovosti, razotkriva
prave namjere toboze velikih i ucenih ljudi, i ispred obicaja i okostale tradicije
postavlja COVJEKA ciji se smisao ogleda jedino u tome da radi za druge. Time djeluje
u skladu s Bogom.
Covjek nije samo materijalno tijelo i njegova ja-dusa, vec ujedno i njegov :vfe:dani
duh. Svaki covjek ima svoju figuru coeli koja zivi paralelno s njegovim materijalnim
ocitovanjem. Sve sto covjek prozivljava dozivjet ce i njegova nebeska osobnost koja je
s njim zdruzena sve do trenutka njegove smrti. Sam materijalni covjek sastavljen je od
mase koja je dio svega stvorenog kako na nebu tako i na zemlji. Ta masa je limum
terrae, cjelina sastavljena od cetiriju elemenata. O tim elementima najkonkretnije se
izrazio grcki IilozoI Empedoklo. Prema njegovom nauku ta cetiri elementa korijen su
svih stvari: vatra, voda, zemlja i zrak.
Mikrokozmos je tako ogledalo neba i zemlje, iako stvoren u drugacijem vidljivom
oblicju nego sto je Bog. U nama zdruzeno je sve sto postoji i zato smo mi ogledalo
makrokozmosa, njegova vjerna slika. Sve sto trebamo znati nalazi se u nama samima,
jer mi sami odrzavamo osnovne principe po kojima djeluje citav univerzum.
Ali covjek je, nasavsi se u materijalnom svijetu, udaljio od svog zivotnog duha. Ovdje
on otkriva razbijenu stvarnost koja mu se najcesce lazno prikazuje, ali nema mir jer u
takvim uvjetima ne postize svoju svrhu. Paracelsus se protivi razbijanju stvarnosti. U
svom djelu Aurora philosphorum on pise: sveopca spo:nafa ili :nanost o umfetnosti
komad po komad fe rastavlfana na ra:licite difelove, pa su fof se snage toliko umanfile
da fe i: toga komadanfa nastala krparifa.. Krivce ponajprije vidi u grckoj IilozoIiji
(osobito u aristotelizmu), jer su oni htifuci biti spretnifi i pametnifi od samoga Boga
prionuli pisanju vlastite umne IilozoIije koje vise nisu bile u skladu sa svetom
tradicijom iz koje su krijepili svoje nauke.
14
Covjek je u sebi duboko svjestan posljedica tog razdvajanja srodnih grana, ali zaveden
vlastitim interesima on ne cini nista da ih objedini, vec samo ustrajava na daljnjoj
Iragmentaciji. Posljedica je dusevni nemir i sklonost sukobima. Covjek je posvuda u
sukobima jer u svijetu razlicitosti svaki napredak u bilo kom smjeru i smislu ima svoju
veoma skupu cijenu. Time se u covjeku narusava bozanski sklad koji ga cini izlozenim
bolestima, neprestanom strahu i neurozama.
Razlozi tog nemira pocivaju u izvornoj covjekovoj naravi koja svim srcem zeli
sjedinjenje sa svojim tvorcem. Stoga Paracelsus zahtijeva prekid s trulim izvanjskim
obicajima i dogmama, kako bi covjek u samome sebi spoznao svoje istinsko sebstvo.
Dogma nije istina vec je istini suprotna, i sve sto je od dogme lazno je i radi protiv
covjekovih ostvarenja. Tko se prikloni lazima sto su se ukorijenile u svijetu, taj ne
moze pruziti mnogo. Paracelsus zahtijeva da covjek izade izvan svih poznatih okvira
(koji nisu nista drugo do njegov okov), i da potrazi istinsko jastvo cija kakvoca ovisi o
nepripadanju i neslijedovanju tradicionalnih i izvrnutih koncepcija koje covjeka cine
slijepim. Ovisnost pojedinaca je ogledalo nedostatka njihove mudrosti i neznanja; kako
je materija trula i lijena, tako je i sam covjek lijen da Zna. Iluzija se moze prozreti, ali
zahtijeva umiranje sebicnih interesa; samo onaj koji djeluje u skladu s Bogom, moze
biti dostojan Istine.
Paracelsus vidi duhovni impuls koji ljudi primaju, ali ga zbog svog neznanja (zaborava
na Oca kako to stoji u gnostickom Evandelju Istine) pogresno interpretiraju i
primjenjuju. Duhovna iskra je tako zasluzna za brojna ljudska ostvarenja ne samo u
znanosti, IilozoIiji, vec i umjetnosti, ali to nije cilj. Pred covjeka se namece istinska
potreba da duhovno sazri do te mjere kada ce biti moguce konacno sjedinjenje s
Pleromom. Zov koji se covjeku neprestano namece proizlazi iz duha pete sustine o
kojemu Paracelsus pise u svom djelu Apocalvpsis Hermetis.
Quinta essentia je svjetlost prirode i ona se, i sam Paracelsus to nedvosmisleno tvrdi,
nalazi u nasem srcu. Izvedena je kao sinteza svih cetiriju elemenata, ali postaje djelatna
tek nakon sto je pokrene Duh Sveti. Bez toga ona je umrtvljena; ona spava. Covjek
svojim sebicnim djelovanjem i gubljenjem vremena na nebitne stvari ne dopusta da se
ona razvije, cemu je uzrok neznanje i prianjanje uz uvrijezene obicaje kojima je
zatrovano drustvo. Stoga je quinta essentia u svojoj pocetnoj materijalnoj Iormi
oneciscena, te za mnoge ostaje tajnom. Ovdje se Paracelsus oslanja na Pavlove tvrdnje
kako covjek ne moze uskrsnuti u svom starom materijalnom tijelu. Sve obicaje koji nas
vezu za ovaj svijet mi smo prisiljeni napustiti u slavu radanja Novoga covjeka koji je,
kako kaze, :vife:da u nama. U Kristu bivamo sadrani i postafemo blaeni, pise
Paracelsus, i u nfemu cemo uskrsnuti i i: smrdlfivog tifela i:rast ce dusevno tifelo.
Pored svoje smrtne prirode svaki covjek u sebi posjeduje sjeme besmrtnosti. Da bi se
ona ostvarila, covjek treba razdvojiti teski i bremeniti Saturn od toplog Sunca, da bi se
time omogucio coniunctio s unutarnjim astralnim covjekom. Iz te sinteze nastaje
Enochdianus, vjecni covjek koji je filius philophorum, simboliziran hermaIroditskim
Merkurom.
Istinsko sebstvo je dakle prima materia kao duhovni princip koji u sebi sjedinjuje sve
suprotnosti.
15
Ali da bi se ona razvila u zlato potrebno je da covjek ocisti Meluzinu iz svoje krvi.
Melu:ina je luciIerijanski princip koji se nalazi u svakom covjeku. Prema legendi koja
najvjerojatnije ima keltske korijene Meluzina je pola covjek a pola zivotinja ponekad s
ribljim, a ponekad sa zmijskim repom. Mozemo je usporediti s krscanskim Sotonom i
budistickom Marom; to su snage ove prirode koje djeluju u skladu sa samoodrzanjem
ovoga svijeta i utjecu na covjeka da ostane cvrsto prikovan uz materijalnu sIeru.
Meluzina zavodi covjeka varljivim slikama (analogno hinduskoj mavi) i tako opcaran
prividnom (laznom) ljepotom, covjek ne prepoznaje zov Duha Svetoga. Ona je sastavni
dio njegove osobnosti, zaposjela je sav njegov duh i covjek je s njom u potpunosti
poistovjecen. Potrebno je mnogo zivotnog iskustva da covjek spozna istinu o sebi i
shvati da njegovo istinsko sebstvo ne pripada meluzinijanskim zeljama koje se ticu ove
prirode. Konacan susret s Meluzinom svakoga od nas bolna je i zastrasujuca spoznaja;
mnogima je milije zivjeti u iluzijama, nesvjesni sebe.
Materija je zagadena, tvrdi Paracelsus; ona je cagstrum. Uz materiju i njezine
zakonitosti lako se veze ludilo kada se bozanski duh pokorava zivotinjskim nagonima
covjeka. Svrha je ciscenje takve za materiju vezane osobnosti da bi covjek postao cista
sustina, sto je i bio prije svog pada. Ovo moze samo archeus, unutarnji alkemicar koji
se u materijalnom tijelu vec brine oko izmjene tvari. Kada se okrene prema ciscenju
krvi unutarnfi oganf moe ocistiti nfegov grifeh, sto je sasvim u skladu s onime sto
Ivan pise u svojoj poslanici: Krv Isusa Krista cisti nas od svih grifeha (I, 1:7). U krvi
Isusovoj Paracelsus vidi svekoliku zivotvornu moc koja svojom svetinjom zasjenjuje
sve nase obicne ljudske napore.
Covjekova je uloga iznimno vazna jer je svatko od nas onaj koji potencijalno moze
vrsiti proces sjedinjenja jednog mikrokozmosa s makrokozmosom. Upravo zbog toga
on se nalazi na meti napada luciIerijanskih sila koje ga nastoje sprijeciti da ispuni svoju
ulogu. Sva ta ogranicenja koja se covjeku namecu su prirode hladnog, tamnog i
bezboznog Saturna koji obiljezava ovaj svijet. Covjek je roden u olovu Saturna, ali mu
je cilj okrenuti leda svom ocuhu da bi se svim srcem posvetio Ocu cije vibracije
neprekidno struje kroz nasa srca. Znanje ovoga svijeta, koje je obuhvaceno razumom,
treba napustiti da bi se iz srca raspirila vatra koja ce procistiti krv covjeka kako bi se
odande pokrenula cista bozanska dusa koja je nase istinsko sebstvo. Paracelsus je,
unatoc prigovorima toboznih pravovjeraca, duboko svjestan da Duh ima nepromjenjive
zakone zbog cega se covjek mora okrenuti Bogu, umjesto vlastitim spekulacijama koje
su od ovoga svijeta. Ta hermeticka Knjiga prirode nadilazi opazaje znanstvenika ili
vjerovanje religijskih institucija; ona objedinjuje sve u jedno i time covjeka oslobada
predrasuda kojima robuje. To nije znanje koje proizlazi iz snage ljudskog uma vec silna
zraceca snaga koja polazi od ljudskog srca. Unatoc tome sto je cesto pogresno shvacen
i tumacen, Paracelsus se drzi svoje izjave .da smo nista osim ako nismo Bogu slicni i
savrseni poput naseg Oca na nebu. Time ne zeli reci da covjek izjednacavanjem sa
snagom bozjom mora tu povlasticu iskoristiti u svrhu vlastitog materijalnog rasta, vec
da mora rasti u Bogu ciji je dio. Svjesno ja mora se zrtvovati da bi se izrodio
regenerirani duhovni covjek koji se hrani energijom bozanske besmrtnosti. Svrha je
oslobadanje covjeka iz zatvora materijalnog svijeta, a ne kultivacija njegove osobnosti.
Ne smifemo upotreblfavati svofu mudrost, vec boansku. Nasa nife nista drugo nego
dfelo lude. Rijec je o istinskom izmirenju covjeka i Boga. Vjerujuci da nakon tjelesne
16
smrti dusa odlazi tamo gdje pripada, Paracelsus ustrajava na tome da se ona oblikuje u
skladu s bozanskim zahtjevom. Ovo je jedini istinski humanizam: uciti ljude kako da
dostignu besmrtnost.
Paracelsus se pozabavio i smrtnom covjekovom prirodom. Uci da je materijalno tijelo
unistivo, ali da je dusa ona koja ostaje. Ali on uvida da dusevno-tjelesno ocitovanje ne
kruzi oko tog besmrtnog elementa u covjeku, vec oko duhovnog dvojnika kojega je
bice sebi izvojstilo kao zamjenu za besmrtnu supstancu. Uzrok tome je prianjanje uz
materijalni svijet, odnosno prilagodba bica svijetu cije su zakonitosti smrtne.
Nakon tjelesne smrti etericno tijelo ce postupno sagorjeti; ono ce doduse jos neko
vrijeme obilaziti ona mjesta gdje je zivjelo njegovo tijelo, ali nece postojati vjecno.
Ovakvi stavovi Paracelsusa vrlo su bliski nauku rosenkreut:era koji cuvaju tajnu
misticnog Isusovog nauka koji je bio poznat katarima i bogumilima.
Paracelsus je unatoc silnom osporavanju izvrsio snazan utjecaj na preporod alkemije
koja je nanovo rodena u tami uoci novoga vijeka. Premda pogresno protumacen kao
mag koji za prvim elementom traga kako bi njime mogao manipulirati, njegova je
nakana bila da pospjesi sjedinjenje palih dusa s Bogom. Nakon njegove rane smrti
brojna su mu djela unistena. Ipak, zahvaljujuci marljivim prepisivacima danas znamo
sasvim dovoljno o njegovim naporima i htijenjima. Neistina je da se Paracelsus zalagao
za okultnu magiju kojom se bave prevaranti i lasci. Pa zar bi netko takav bio dostojan
slijedecih stihova koje je sam zapisao:
Kada lisno u iukana inaIi sve aikane i eIiksiie
VeIikog i naIog svijela,
AIi Tele ne lisno inaIi, o Cospode, sve li liIo nislavno !
17
OB1ASN1EN1E ALKEMI1SKIH I GNOSTICKIH SIMBOLA
Abraksas
Pojam Abraksas uveo je Bazilid iz Aleksandrije. Abraksas je veliki Arhont neba,
Bog iznad svih bogova.
Carl Custav 1ung u svojoj misticnoj knjizi "Sedam propovijedi mrtvima", prema
porukama sto ih u numinoznom iskustvu sam dobiva od Bazilida, ovako ga opisuje:
On fe veliki bog Pan i takoder mali.
On fe bog Priap.
On fe cudoviste pod:emnog svifeta, polip s tisucu krakova, klupko krilatih :mifa,
mahnitost.
On fe hermafrodit nafranifeg nastanka.
On fe bog aba i krastaca kofe ive u vodi i i:la:e na kopno, cifi :bor se u:die u
podne i u ponoc.
On fe obilfe kofe trai sfedinfenfe s pra:ninom.
On fe sveto :acece.
On fe lfubav i ubofica lfubavi.
On fe svetac i nfegov i:dafnik.
On fe nafsfafnifa svfetlost dana i naftmanifa noc ludila.
Pogledati ga :naci slfepoca.
Sa:nati ga :naci bolest.
Oboavati ga :naci smrt.
Plasiti ga se, to fe mudrost.
Ne odupirati mu se, to fe iskuplfenfe.
Abraksas je prikazan s glavom pijetla, ljudskim tijelom i dvjema zmijama umjesto
nogu. Zamahuje bicem, dok u lijevoj ruci drzi stit.
Abraksas je Bice po cemu se razlikuje od same Plerome. Bazilid ga promatra kao
SUMMUM BONUM, beskrajno dobro izvuceno iz Sunca, ali i kao INFINUM
MALUM, iz vraga izvuceno beskrajno zlo. On je najmocnije stvorenje iznad svega,
ono rastuce, kojemu je vrag njegova suprotnost kao ono padajuce. Kao Bog Sunca on je
onaj kojemu tezimo, za razliku od onog drugog cija je priroda demonska. Sam po sebi
je djelovanje, kreativna sila nasuprot koje stoji nedjelotvornost.
Njegova moc je ona NAJVECA, ali Bazilid smatra: on nije jedini bog.
18
]ednorog
Rog je simbol prodorne muske snage koja prodire u donji svijet i upiruci kroz cvrsta
tijela trazi sebi srodno obiljezje, koje srednjovjekovni alkemicari nazivaju quinta
essentia. Zahvaljujuci tom rogu koji donosi spiritus vitae sto u pojedincu budi
prasjecanje, otvara se mogucnost uskrsnuca duse u Kristu. Tabula Smaragdina opisuje
silazak sina silne snage koji prodire kroz cvrsta tijela i time pospjesuje zapocinjanje
procesa u palih ljudskih dusa. Jednorog stoga simbolizira Kristovu snagu o kojoj Isus
izrice poznate rijeci: (Mt. 10:34) Ne mislite da sam dosao mir donifeti na :emlfu. Ne,
nisam dosao donifeti mir, nego mac.
Nasuprot rogu jednoroga nalazi se nedjelotvorna snaga pomirena sa sudbinom koja
podrzava zemaljski status quo. Ona je simbolizirana djevicom koja u svoje krilo prima
jednoroga; tada dolaze lovci i hvataju ga. Lovci simboliziraju trazitelje, ljude koji
tragaju za Istinom i koji je, poneseni ljubavlju prema prapocelu, pronalaze u covjecjem
liku Isusa. U Alkemifskom vfencanfu Christiana Rosencreut:a jednorog je snjeznobijele
boje, sto upucuje na cistocu Duha i njegovo bozansko porijeklo. On se pretvara u
bijelog goluba koji simbolizira ociscenu dusu koja je na putu prema svome Ocu.
Jednorog simbolizira Duh Sveti; samu snagu prapocela koje JEDNO pretvara u cetiri
pocetka. Ali ujedno je on i sjedinjujuci element koji natrag vraca sve ono sto je Zmija
rascijepila u cetiri pocela. Njegova je snaga ujedno razorna; kada pronade svoj put,
odnosno kada aktivira latentnu iskru u srcu covjeka, ona zahtijeva predaju i napustanje
obicaja Pavlovog starog covjeka. Na njegovo mjesto dolazi novi covjek,
regenerirana dusa koja posjeduje bozansku cistocu, sjaj i iskonsku ljepotu.
Rog jednoroga zahtijeva pokoravanje zemaljske ego-osobnosti u slavu radanja nove
duse u Kristu, i stoga unosi neizbjeznu unutarnju dinamiku koja oznacava pad Kula
Babilonskih u odsjaju Kristova svjetla.
Zbog borbe i previranja koja se dogadaju u pojedincima sto ih Gnoza navede na put
prosvjetljenja, jednorog ujedno simbolizira i rodoskvrnuce; napustanje zemaljskog
ocinstva i majcinstva. Covjek roden u olovu teskog i hladnog zemljanog Saturna okrece
leda svome ocuhu i u svjetlosti traga za svojim pravim porijeklom, za svojim Ocem ciji
je sjaj oslikan alkemijskim simbolom zlata. Jednorog unosi neizbjezni metez a cilj mu
je procistiti tijelo i dusu covjeka kako bi on bio pripremljen za konacno sjedinjenje duse
i Duha u JEDNO, odakle je sve i poteklo. Krist, zarucnik, uzima dusu, svoju zarucnicu,
kako bi ona bila uznesena na nebo na znak posljednje trublje.
Moc jednoroga koja izabranicima Bozjeg srca donosi izbavljenje iz materijalnog
svijeta, drugima predstavlja teret. Onima koji su sasvim poistovjeceni sa svojim
tijelom; onima koji su sasvim od ove prirode, jednorog donosi silnu i neizdrzivu
napetost sto ce kod njih izazvati negativne reakcije na bozansko svjetlo. Onaf tko fe
mrtav sklanfa se s puta, pise u Evandelfu po Filipu (II, 52). Silne borbe ega i Svjetla u
covjecjem bicu opisane su u brojnim mitovima, no zaista samo jedan malen broj ljudi
omoguci u svom tijelu pobjedu snaga svjetlosti. Jednorog stoga utire put u srcima onih
koji se predaju snazi Krista, onima vjernima u Kristu.
19
Rog je, da na kraju zakljucimo, simbol izravne bozanske snage koja se usijeca u srce
covjeka i u nj utire Gnozu kojom otpocinje proces povratka. Isus u Tominom evandelfu
(p. 10) to izrice ovim rijecima: Bacio sam vatru na svifet, i gle, sada bdifem nad nfim
sve dok se ne :apali.
2O
Merkur
Priroda Merkura je dvostruka. On je vladar astroloskih Blizanaca, znaka suprotnosti
koje su razdvojene unutar jednoga. Sve dok nisu ujedinjene, ove dvije koncepcije bica
su medusobno potpuno razlicite ali ujedno i neocitovane. Tek zdruzene one postaju
smisao objedinjen u Merkuru koji je na taj nacin ignis elementaris, osnovna ziva vatra
u kojoj izgaraju dvije suprotne prirode. Iz te vatre proizlazi zivot raspiren vjetrom,
dahom vjetra ciji je bog grcki Hermes i egipatski Toth.
Iz osnovne supstance Merkur se podize kao vjetar koji raspiruje zivotnu vatru cineci
plamenove dviju snaga ujedinjenima. Otuda proizlazi zamisao o njegovoj
samouzrocnosti, koja je prikazana simbolom ouroborosa, zmaja koji samome sebi
grize rep. Otuda Merkur i dobiva svoj prepoznatljiv simbol.
U Merkuru dusa posjeduje svoju dvostruku narav: s jedne strane ona je dobro, a s druge
zlo. U vatri gore sile tame i sile svjetla, posljedica cega je bice koje zdruzuje te
suprotnosti i pronalazi izlaz iz dvostrukog svijeta u novu elementarnu jedninu. Buduci
da je Merkur sagraden iz dvije supstance, on je po svojoj naravi prevrtljiv i promjenjiv.
Istovremeno muski i zenski on je hermaIrodit koji uzima sasvim razlicita oblicja.
Kao Saturnovo dijete kaosa njegova je uloga ipak izbaviteljska; on pomaze vlastitom
mudroscu koja proizlazi iz gornjeg svijeta i nalazi se u donjem svijetu. Iz spoznaje
kaosa rada se ideja o vjecitom jednom koji na najvisoj razini ujedinjuje sve u
Kraljevstvu Bozjem. Zato je Merkur zracna mudrost koja napusta zemljane kvalitete
Saturna i svojom leprsavoscu nadilazi ovaj svijet.
Merkur posjeduje dvije oktave svog ispoljavanja. On je istovremeno onaj koji bistrim
uvidom vodi van iz ovoga svijeta, ali je u drugom slucaju opsjenar, onaj koji se lazno
prikazuje i vara ljude. Lunarni aspekt kroza nj propusta svoju varljivost, sklonost
sarlatanskom zavaravanju kojim svoje znanje koristi u sebicne svrhe. Solarni aspekt je
vidljiv kao spoznaja istine koja blista u svom punom sjaju. Sam po sebi paradoksalan,
Merkur svoje vise ozbiljenje vidi u Uranu koji je po svojoj naravi sasvim suprotan
tamnom, hladnom i za zemlju prikovanom Saturnu. Iskrenom tragaocu pomaze da
postane svjestan najvise svjetlosti, a prema drugima postavlja se kao zavodnik u
rukama LuciIera. S obzirom na svoju sustinski podvojenu narav, siroka je paleta kojom
se moze opisati nacin kojim se sve ocituje.
Buduci da objedinjuje dvije vatre Merkur se promatra kao prima materia ovoga svijeta
i time odrazava sve njegove pozitivne i negativne osobine. Rada se kao lapis a umire
kao zmaj. Mozemo ga sebi predociti kao stup koji strsi iz zemlje, oko kojega se uvijaju
dvije zmije. Njihove glave na vrhu stupa su razdvojene svaka na svoju stranu, ali
unatoc tome one cine sustinsko jedinstvo jer su toliko isprepletene da se ne mogu
razdvojiti. S jedne strane stupa je Sunce a s druge je Mjesec. Svaka od zmija sikce
jezikom prema simbolu koji je suprotan njezinim obiljezjima. Ovo se u covjeku
odrazava kao borba vjecitih suparnika koji se bore za prevlast nad stupom. Ali nijedna
ne moze prevladati jer su zmije do te mjere isprepletene da time nuzno odrzavaju jedan
poredak koji ovisi o dva suprotna elementa.
21
Prema tome kada govorimo o Merkuru doticemo se sustinske prirode i zakona ovoga
svijeta koji je odraz dviju sila koje na nj utjecu. Biti posred tog zrvnja znaci biti
Merkur; podvojen, dvostruk, istodobno bozanstven i dijabolican. Merkur je stoga
simbol covjeka koji se rada iz olova materije svoga oca Saturna da bi ga nadmasio i
otisnuo se sa zemlje. Sve dok u sebi ne uvidi da je svijet apsolutno stopljen sa
suprotnim elementima, stup je cvrsto prikovan za zemlju, no spoznajom osnovnih
zakonitosti ovoga svijeta, covjek dobiva krila i postaje Platonov duhovni alkemicar koji
je spoznajom dvostrukosti ovoga svijeta objedinio dusu i Duh u bozansko jedno.
22
Mo]sl]eta m]edena tml]a na krl2u
I kao sto fe Mofsife podigao
:mifu u pustinfi
tako ima biti podignut Sin Covfecfi
da svaki kofi vferufe
u nfemu ima ivot vfecni.
Iv. 3:14- 15
Kao dokaz da je Bozji poslanik, Mojsije dobiva stap koji moze pretvoriti u zmiju. Time
ce egipatskom Iaraonu zeljeti dokazati da posjeduje nadnaravne moci koje proizlaze od
samoga Boga.
Zmija postaje cuvar Zakona.
Ona se brine za odrzivost deset Bozjih zapovijedi i nemilice ugriza svakoga tko ih se ne
pridrzava, a s druge strane ugada onoj strani covjekove naravi koja spremno cini grijeh.
Njezina je cud sasvim od ove prirode; ona se nalazi u svim zivim stvarima i bicima. U
nasoj krvi kola poput nimIe Melu:ine, koja podrijetlo vuce najvjerojatnije iz stare
keltske predaje. Meluzina odnosno Zmija simbolizira ono sto je jos u 1. st. otkrio
biblijski alegorijski egzegeta Filon iz Aleksandrije zelju kojom je Eva, osjetilna
percepcija, zavela Adama, cisti razum, i tako omogucila covjekov pad; progon iz
Bozjeg raja.
U nasem tijelu Zmija postoji kao naznaka nase materijalne prirode i svega sto je s njom
u vezi. Iz nje proizlaze sve nase vrline i nedostaci koji se ticu zemlje: mudrost, ljepota,
ali i zavodljiva cud, podmuklost, svirepost i oholost. Tako su njoj podlozne sve stvari i
sva bica na ovome svijetu. Nasuprot bozanskoj cistoci ona oslikava vlagu i hladnocu
materije, te njezino tajanstveno porijeklo u koje je gotovo nemoguce proniknuti. Ovaj
svijet stoga pripada Zmiji koja je cuvar praga nesvjesnoga u svakom covjeku i
onemogucava mu da spozna svoje istinsko podrijetlo i razotkrije veo sa svog istinskog
jastva. U njezinom smo cvrstom zagrljaju, gdje ona koristi nase etere da bi sama
prezivjela i time izbjegla vlastito materijalno utjelovljenje svjesna svih muka koje
prolaze bica u tijelu.
Nakon pada covjecanstvo se naglo razvija, ali ono je ostalo samo, prepusteno sebi i
vlastitoj smrtnoj prirodi buduci da bez bozanske Svjetlosti nije moglo odrzati vjecnost.
Mit o Prometefu svjedoci nam o mukama sto ih podnosi okovani covjek cija je
tvrdoglavost tolika da radije trpi, nego da se unizi i prizna vladavinu Boga. Prometej se
hvali kako je ljudima, zahvaljujuci tome sto je s Olimpa ukrao vatru, donio zanate,
naucio ih znanju, obradivanju zemlje i pruzio im moc da zagospodare nad zivotinjskim
svijetom. Kazna silazi u obliku Pandore koja posjeduje Atenine haljine sjajne kao
sunce, AIroditinu neodoljivu ljepotu i Hermesov lukavi um kojima ce sastavljati
laskave ali lazne rijeci. Pandora je dakle ta Zmija koja pored svog ljupkog zavodljivog
sarma donosi zemlji patnju i stradanja, bolesti i smrt.
23
U takvim uvjetima covjek potpada pod zakone ovoga svijeta koji djeluju po
nemilosrdnom obrascu uzroka i posljedice. Njegova je narav razuzdana i gresna i stoga
je prisiljen drzati se zapovijedi sto ih Bog utiskuje u kamene sinajske ploce. Ali Zakon
je neizdrzivi pritisak za covjeka, jer ono sto se trazi nadilazi onu zivotinjsku narav koja
lezi duboko pritajena u njegovu tijelu.
Upravo Pavao u Poslanici Rimlfanima otkriva da je neizbjezno covjeku ciniti grijeh.
.kad bih htio ciniti dobro, namece mi se :lo. Po nutarnfem covfeku s uitkom se
slaem sa Zakonom Bofim ali opaam u svofim udovima drugi :akon kofi vofufe protiv
:akona uma moga i :aroblfufe me :akonom grifeha kofi fe u mofim udovima (Rim. 7:
21-23). Ovo svjedoci borbu dviju naravi u covjeku; jedna priroda pripada smrtnom
materijalnom svijetu, a druga djeluju u duhu latentne iskre koja se ponekad objavljuje
covjeku, mada u mnogih sasvim uspavana i slabo djelotvorna. U ovakvoj sprezi covjek
se nalazi na krizu jer ne moze ispuniti Bozji Zakon, buduci da zelje i potrebe njegova
tijela zahtijevaju ispunjenje. Ego-svijest neprestano traga za izvanjskim predmetima s
kojima bi se poistovjetila; takvi interesi u mnostvu uzrok su medusobno zavadenih
sIera, tako da je nemoguce ciniti dobro ako se istodobno ne cini zlo. Zacarani je to krug
odakle covjek uporno, vlastitim snagama, trazi izlaz, ali ga sam ne moze naci. Zato
Pavao vapi: Jadan li sam fa covfek ' Tko ce me istrgnuti i: ovoga tifela smrtonosnoga
? (Rim. 7:24).
Covjek naime vremenom uvida da se nalazi u stanju dubokog nemira, i da pred njim
postoji jedino beznade. Vjecito rastrgan on se propitkuje hoce li konacno zavrsiti
njegove muke, i hoce li konacno pronaci mir koji trazi. Kcer rijecnog boga Inaha istim
se pitanjem obraca okovanom Prometeju, ali on je i sam svjestan mucnosti nase
egzistencije: O, vferuf mi, Ifo, bolfe da ne :nas nego da :nas. Mnoge ces fos :emlfe
proci, mnogo ces fos uasa sresti na svome putu. Svijet gdje zivimo nije carolija jer
smo dio bozanskog plana kojega ne uspijevamo izvrsiti. Zavedeni smo vlastitim culima
kojima upravlja Zmija i tako nismo u mogucnosti sluziti dvojici gospodara, nego
linijom manjeg otpora utociste pronalazimo ovdje, na ovoj zemlji, gdje ponavljamo
stare i stvaramo nove grijehe. Pavao bi ovome dodao: Jer tenfa fe tifela protivna
Bogu. :akonu se Bofemu ne podvrgava, a i ne moe. (Rim. 8:7) Sve dok je covjek
tjelesan njegova je narav nuzno smrtna jer proizlazi iz grijeha. Dan :a danom
umirem (1. Kor. 15:31), istice Pavao. Kraj patnjama ne dolazi sve dok covjek ne
shvati da se pravednost moze ispuniti tek nakon sto covjek napusti zudnje svojega
tijela, ali da bi se otvorio Svjetlosti on se mora uniziti pred Bogom koji mu posla snagu
Krista.
Ali ego ljudima ne dopusta da se pokaju i ponize.
I Prometej ce radije trpjeti muke nego da se pokori Zeusu u pogledu kojega se tjesi da
ce ga zadesiti ista sudbina. Kada Zeus posalje Hermesa da mu Prometej otkrije tajnu,
on mu drsko odgovara: Znaf, fa necu :amifeniti svofe patnfe :a ropsku poslusnost
Zeusu. Jise volim biti ovako prikovan :a ovu stifenu, nego postati vferni sluga tiranina
Zeusa. Ego-svijest je u poziciji vjecite obrane; ona nikada ne nalazi krivca u sebi,
nego druge uvijek drze prijetecima i okrutnima. Ona tjera covjeka da bude mocan, i da
se nikome ne podreduje (pa cak niti Bogu cije postojanje vjecito osporava), jer ego-
svijesti nije prirodno da pred bilo kime klekne osim pred vlastitim interesima. U takvim
paklenim mukama, zaveden od Zmije, zivi covjek u nesrazmjeru izmedu onoga sto zeli
24
i onoga sto mora. Takva egzistencija, u posvemasnjem sljepilu, moze za covjeka biti
jedino nesretna. Ipak, ego se trudi uciniti sliku zivota ugodnom, tako da covjek,
umjesto da traga za izlazom iz egzistencijalne krize kroz potpunu predaju Kristu,
neprestano pribjegava osmisljanju rjesenja sredstvima ove duboko podvojene prirode.
Ali umjesto da pronade zeljeni mir on tone sve dublje u grijeh, cijena cega je vrlo
skupa: smrtna svifest.
I zato, sve dok covjek Zmiju ove prirode koja kola njegovom krvlju ne postavi na kriz,
da bi zajedno s njom umrla njegova stara osobnost a iz toga uskrsnuo Pavlov novi
covjek; i zato je sve dotle covjek prisiljen vrtjeti se neprestano u krug bez nade u spas.
Samo postivanje Zakona nije dostatno da se covjek spasi (Gal. 2:16); ovu zabludu
Pavao je razrijesio u mnogim svojim poslanicama. Spas se nudi u raspecu s Kristom
(Gal. 2:19). Nasa ego-svijest ove prirode mora biti raspeta na krizu kako bismo
konacno uskrsnuli u Kristu u besmrtno stanje u kakvom su nase duse zivjele prije pada.
Rijec je o jednom transIigurirajucem procesu umiranja jastva kako bi se pala dusa
sjedinila s Pleromom Bozjom. Rijec je o postupnom preuzimanju covjeka od strane
Kristovih snaga odakle se budi novo bice cija narav ne samo sto nadmasuje ovaj svijet,
nego ce u Dan Gospodnji biti uznesena na nebo, k Ocu. .Ako se nas i:vanfski
covfek i raspada, nutarnfi se i: dana u dan obnavlfa (2. Kor. 4:16). Staro uminu,
novo, gle, nasta, izricito tvrdi Pavao (2. Kor. 5:17). Bog ovoga svifeta (2. Kor. 4:3)
vise nece moci osljepljivati pamet ljudi, nego ce njegova Zmija ustuknuti pred snagom
Milosti Bozje.
Zato simbol Mojsijeve zmije raspete na krizu jasno daje na znanje sto covjek treba
uciniti sa sobom da bi se oslobodio ove smrtne prirode. Ne samo sto je treba sasvim
nadmasiti po pitanju nasih tjelesnih i dusevnih potreba, vec je ujedno treba sasvim
napustiti; ostaviti je onima kojima ce ponuditi jos dosta zivotnog iskustva cija ce ih
skupoca navesti da jednom pomnjivo razmisle i odluce se za spasenje u Kristovu putu.
Jer: Ja sam svfetlost svifeta,
tko ide :a mnom, nece hoditi u tami,
nego ce imati svfetlost ivota.
Iv. 8:12
25
OGLEDI
Cot]ek l bogotl
Ka|ti |judi, |a|ti ocgcti
Misljenje je da je covjek u povijesti imao onakve bogove kakve je sam zasluzio.
Odnosno, bogovi su oduvijek bili preslike obicaja svoga vremena, kulture, tradicije i
mentaliteta. To bi trebalo znaciti da mnogi bogovi koji se jos i danas slave nisu nista
drugo nego obicne uobrazilje, posljedica maste i praznovjerja. Freud ce napomenuti da
je covjek stvarao bogove zbog inIantilne slike autoritarnog oca, kojega je u djecjoj dobi
promatrao kao savrseno i nedodirljivo bice. Zanimljiv zakljucak, ali ne i sveobuhvatan:
covjek je doduse stvarao nize bogove, ali sam je stvoren po onom JEDNOM, kako god
ga zamisljali, shvacali ili imenovali.
U ovome svijetu sve je do te mjere izvrnuto, da se cini se kako je Bog stvorio
covjeka zato da bi covjek stvarao bogove (idolatriju), umjesto da podvojena sebe
napravi sveobuhvatnim jednim (gnosticko Tomino evandelje p. 61: .ako fe JEDNO
cfelovito, ono ce biti ispunfeno svfetlom, ali ako fe podifelfeno, biti ce ispunfeno
tamom).
Tako su ljudi, kojima su sve spoznaje zaista nadohvat ruke, podlegli zabludama, a iz
njih nikli su strahovi. Covjek koji se boji vise nije dovoljno odvazan raditi na sebi. On
slijedi uvrijezene koncepte ovoga svijeta, no kako je ovaj svijet po svojoj biti
nesavrsen, tako ni ponudeni koncepti nisu nimalo bolji.
8cgcti i t|adari
Joltaire kaze: Kad ne bi bilo Boga trebalo bi ga i:misliti; on pretpostavlja da
covjek u strahu cini manje zla, i da je stoga nuzno da ima svog nebeskog nadzornika,
no i unatoc tome veliki je protivnik praznovjerja koje katolickom kleru pomaze da bude
sudionikom zlocina kroz povijest.
Upravo zato mnogi su bogovi bili okrutni. Zato nista manje blagi nisu bili ni vladari:
Iaraoni su predstavljali Horusovo utjelovljenje, kljucnu sponu izmedu bogova i ljudi, a
starozidovski kraljevi bili su Bozji pomazanici. Mnogi povezanost ovih dviju
tradicija pretpostavljaju kao jos jedan dokaz Mojsijeve upucenosti u tajne egipatske
tradicije i misterije. Sudbina citavih masa tako je povjerena pojedincima koji su u
svijetu mijena i sami bili podlozni greskama. Cijenu njihovih promasaja placali su
neduzni ljudi, uvjereni da stradavaju bozjom voljom jer su im tako kazivali oni ciji se
autoritet nije smio sporiti.
Ideja o povezanosti bogova i vladara prenesena je i na zapadni svijet.
26
Car Konstantin bio je izuzetno inteligentan strateg. U vremenima kada je Rimsko
Carstvo bilo pogodeno teskom unutarnjom krizom posegnuo je za takticnim potezom:
osloniti se na krscanstvo koje se, i pored svih progona, nezaustavljivo sirilo Carstvom.
Tezio je tome da se Crkva zakonitim nacinom poveze s drzavom. Saziv Nicejskog
sabora 325. g. bio je takoder jedan iznimno lukav potez. Ondje je Crkva dobila spor
protiv arifanske here:e koja je tada bilo vrlo mocna , Isus je postao Bogom
zahvaljujuci glasanju, a Konstantin zadobio podrsku sve brojnijih krscana. Prethodno je
dao otrovati svog istocnog kolegu Licijana; on naime nije prihvacao pomirljivu
Konstantinovu politiku prema krscanima koja nedvojbeno nije bila nista drugo vec
pomno smisljen politicki cin. Ovome treba dodati i navodno misticno iskustvo Krista
koje je imao u snu, gdje mu je proreceno da ce zahvaljujuci krizu dobiti bitku.
Konstantinova je narav bila izuzetno prevrtljiva: premda je rado ocijukao s
krscanima nastojeci tako ucvrstiti svoj carski polozaj, nikada se, sve do posljednjih
dana svoga zivota, nije javno odrekao stovanja perzijskog boga Mitre (vjerojatno i zato
sto je mitraizam priznavao bozanske osobine imperatora). Premda je na Nicejskom
koncilu podupirao Atanazija Aleksandrijskog protiv Arija, kasnije se predomislio,
protjerao Atanazija iz Rima i ponudio Ariju ruku pomirenja, pa je tako pred smrt i
krsten od arijanskog biskupa Euzebija nikomedijskog.
No njegovom zaslugom krscanstvo ce krajem 4. st. postati carskom religijom, cime
je produbljen jaz izmedu klerika i pneumatika. Po klericima nastalo je stado vjernika
koje se moglo osloniti na kolektivni osjecaj sigurnosti (te tako krscani postaju
Iormalnim vjernicima), a po pneumaticima nastavljena je monaska tradicija koja je
tezila unutarnjoj cistoci i kontemplaciji u teznji za ocitovanjem Kristova duha u
vlastitom bicu.
U posljednjih 20 godina tog stoljeca zbivaju se izuzetno bitne stvari. Pod
vladavinom 1eodozija Jelikog izdan je carski edikt gdje se od svih podanika zahtijeva
da prihvate krscanstvo. Godinu dana kasnije nitko vise nije smio prijeci na poganstvo, a
cak se i rimski senat imao odreci vjere u poganske bogove, koji su pak isotonizirani do
te mjere da veseli rimski bog prirode Pan, prikazan kao rogato i bradato bozanstvo s
jarcevim repom, postaje simbolom davla. Kako se krscanstvo sirilo dalje na zapad, tako
su poganski bogovi postajali demonima, a tamo gdje je bilo neizbjezno prihvatiti ih,
jednostavno su asimilirani u nove krscanske svece (poput Artemide eIeske koja postaje
Majkom Bozjom).
O|ru|ni ocgcti i pcs|jcdicc pc cctjc|a
Ti nizi okrutni bogovi utjecali su na stvaranje zamisljenog reda u zajednicama ljudi
na svijetu koji je medutim dualan i zbog toga krajnje nesavrsen.
Ali covjeka bismo zaista mogli smatrati plemenitim kad takve bogove ne bi
upregnuo u svoje kocije i u njima nalazio opravdanje vlastitih zlodjela.
Tako je Jahve blagoslovio uzasavajuce unistenje egipatske zemlje gdje su Zidovi bili
robovi; potom je ubijao vlastiti narod jer je, zaveden ocaravajucom ljepotom moapskih
kurvi, odavao stovanje bogu Baalu; putio je da se sravni zemlja kanaanska i poruse
njihova svetista. U prici o Makabefcima, kao uostalom u citavom Starom zavjetu, Jahve
27
je cesto onaj kojemu se vojskovode mole, da bi vec sutradan izvrsili stravicne pokolje
nad tisucama neduznih ljudi. Cak ni cinjenica da su najcesce samo branili bastinu
vlastitih otaca ne umanjuje krivnju zbog zlodjela sto su ih bili u stanju pociniti.
Za razliku od njih Grci su prije svake bitke molili bogove da umanje patnju i bol
njihovih neprijatelja. Aleksandar Jeliki, koji je zario i palio sve do Indije, imao je
toliko obzira prema tudim religijama da je vrlo rado prihvacao tuda uvjerenja i obicaje,
a u samom Jeruzalemu ljubio je Sveto Pismo odakle mu je hramski svecenik tumacio
prorocanstvo. Na delti Nila osnovao je Aleksandriju, grad u kojem su se susrele sve
vjere i svi obicaji Staroga vijeka. Ondje su osobito sintetizirani bogovi Grka i Egipcana:
ovu asimilaciju ne treba osudivati jer je potpomogla da se dva naroda slicne tradicije
sasvim zblize (tako nastaje bog Serapis, koji je imao obiljezja Zeusa i Ozirisa).
Na zalost, njezina bogata knjizevna bastina, pospremljena u riznicama najvece
biblioteke koja je tada postojala u svijetu, u tri je navrata spaljena. Fanaticni krscani,
cija je gorljiva mrznja raspirena po njihovim biskupima koji su sada imali moc, 391. g.
ce pociniti vjerojatno najveci kulturocid u povijesti zapadnog svijeta. Kolika je
neprocjenjiva steta nacinjena svjedoci gubitak originalnih izdanja brojnih IilozoIa i
ucenjaka onoga doba kojima je na taj nacin zatrt svaki trag. Medu njima unisten je
najveci broj gnostickih spisa o kojima nesto vise doznajemo tek po otkricu papirusa u
egipatskom Nag Hammadiju. S obzirom na veliku povezanost ranih jeruzalemskih
krscana s dijasporom u Aleksandriji, mozemo samo pretpostaviti opci kulturni nazadak
uslijed ovog barbarskog cina. Za vjerovati je da bismo danas imali znatno vise podataka
o povijesti zapadne civilizacije da je taj kulturocid sprijecen, a vjerojatno bi se i samo
krscanstvo drugacije razvijalo.
Dua|izan
Ipak, Jahve iz zidovske predaje, okrutan koliko se samo zamisliti moze, nije nastao
tek igrom slucaja. On u sebi sadrzi JEDNINU elemenata dobra i zla.
Knjiga o Jobu daje nam na znanje da je Satan jedan od njegovih sinova kojega
Jahve pusti da iskusa postenje njegova podanika. Time ce ispitati njegovu vjernost. Na
isto upozorava gnosticko Evandelje istine; Bog ce iskusati mudrost ljudi koji zive u
zaboravu na Boga. Ali covjek se kali samo kroz losa iskustva: na temelju njih uci i
gradi vlastito bice. Samo na taj nacin on dobiva istinsku sliku o ovome svijetu. Kada bi
ovdje sve bilo dobro, da li bi se itko trudio sjediniti s JEDNIM. No upravo zato sto
dobre vrijednosti nisu trajne, mi iskonski tezimo za onim apsolutno dobrim koje, ocito,
ne pripada ovoj prirodi koju poznajemo.
Zlo je nuznost ovoga svijeta jer je stepenica prema sjedinjenju s Izvorom. U svijetu
suprotnosti nemoguce je ocekivati krajnje dobro: vezanost uz zakon karme cini covjeka
zarobljenikom ovoga svijeta, i zato Buddha tezi prekidanju tog lanca uzroka i
posljedica, cemu gnostici nadodaju konacno vjencanje duse i Duha u JEDNO te tako
budistickoj nebozanskoj praznini dodaju uzviseniji, bozanski smisao.
28
Jalentin je tijekom 2. st. naucavao o sakramentu vjencanja (spomenutog u
Evandelju po Filipu), ali ne u smislu u kakvom ga danas poznajemo. Zamjetno je da je
taj sakrament u izvornom obliku znacio sjedinjenje odvojenih elemenata ljudske psihe
u JEDNO, odnosno jedinstvo duse i Duha. U Tominom evandelju p. 22 stoji slijedeci
navod:
Kada ucinite dvofe fednim, i kada ucinite unutarnfe da bude kao vanfsko i vanfsko
da bude kao unutarnfe, i ono i:nad kao ono ispod, i kada ucinite musko i ensko fednim
te istim, tako da musko vise ne bude musko i da ensko ne bude ensko.tada cete uci u
Kralfevstvo Bofe
Ali tadasnje poznavanje problematike ljudske psihe nije bilo na visokoj razini. Tek
ce psihoanaliza 20. st. ustanoviti o cemu je rijec. Jung osobitu pozornost pridaje Animi
i Animusu, dvama medusobno suprotnim principima koja se nalaze u bicu svakog
covjeka. Njihovim vracanjem u prvobitno stanje (ono prije adamitskog pada), dakle u
stanje jedinstva, covjek prestaje biti zrtvom potisnutih nesvjesnih sadrzaja, a upravo su
oni zasluzni za brojne Irustracije koje covjeka ogranicavaju na ego i zadovoljavanje
njegovih sebicnih potreba. Time je pala zavjesa s gnostickih tajni starih gotovo dva
tisucljeca, te je ujedno razotkriveno praznovjerje Crkve koja je sakrament vjencanja
srozala na puki zemaljski obicaj vjencavanja muskarca i zene, iako je rijec o jednom
psihickom procesu bez kojega je nemoguce izvrsiti unutarnje jedinstvo s Bogom.
Ncti cctjc|
Dualizam je na ovom svijetu dakle nemoguce suzbiti, pa stoga i sva nasa bozanstva
nuzno moraju imati dvostruka obiljezja. Isus u sinoptickim evandeljima kaze: Nisam
vam dosao donifeti mir nego mac. U Tominom evandelju p. 10 kaze slijedece:
Bacam vatru na svifet i, gledafte, stitim fe sve dok se ne rasplamsa. Dalje p. 16:
Lfudi moda misle da cu doci rasporediti mir sirom svifeta . Ne :nafu da donosim borbu
svifetu. vatru, mac i rat.
I biti ce ih pet u kuci. trofica ce biti protiv dvofice, i dvofica protiv trofice, otac protiv
sina, i sin protiv oca, i ostat ce sami.. Gnosticka Pistis Sophia I, 23 daje nagovjestaj da ce
jedan dio ljudi biti spasen i zurno prociscen, dok ce oni drugi sto je moguce brze biti
unisteni.
Zlo je ocito sastavni dio ovoga svijeta. Da nije u pitanju samo nedostatak dobra, kako
to tvrdi krscanska teologija (i kako je lo Augustln na sva usta velicao nakon razlaza s
manihejcima), govori struktura same materije koja je podlozna stvaranju i unistenju, te
time nema nikakvu trajnu vrijednost. Ako bi se jos moglo prihvatiti da je covjek zao jer
nije dovoljno dobar, tada bi isti zakljucak za samu prirodu materije bio besmislen. No
covjek mora biti zao ne zato sto nije dovoljno dobar, vec iz tog razloga sto se nalazi u
nesavrsenom svijetu s kojim se identiIicirao, i time prihvatio njegove nemilosrdne
zakonitosti (piipada djeci gnjeva kako to kaze Pavao). Ovdje je sve raspadljivo i
zbog toga ne postoji uskrsnuce tijela, vec samo one latentne supstance u tijelu.
Sv. Pavao je EIezanima ovako govorio (Lf 2,3): Medu nfima smo i mi nekoc ivfeli
u poudama tifela svoga, udovolfavafuci prohtfevima tifela i cudi, te po naravi bifasmo
dfeca gnfeva kao i drugi": ovdje on jasno pokazuje kakav je njegov stav prema tijelu
ljudskom: zar da nesto takvo, gresno po svojoj prirodi, jos i uskrsne?
29
Takvog covjeka u tijelu ima zamijenili Novi covjek, i to jos za zivota u tijelu, a ne
po tjelesnoj smrti (ovdje se daje piednosl sanospoznaji): Lf 4, 22-24: "...da vam fe
odloiti prifasnfe ponasanfe, starog ovjeka, koga varave poude vode u propast, a
obnavlfati se duhom svofe pameti i obuci novog ovjeka, pc 8cgu s|tcrcna u
pratcdncs|i i stc|cs|i is|inc.. Naravno taj covjek nije od tjelesne supstance (Kofi su
Kristovi ra:apese tifelo sa strastima i poudama CaI. 5,24) jei "tifelo udi protiv
Duha" (CaI. 5, 17).
Rin. 6,6: '...nas fe stari covfek :afedno s nfim raspet da onemoca ovo gr]esno
tl]e|o |c tisc nc rcoujcnc grijcnu".
No, najveci dokaz protiv teze o uskrsnucu u zemaljskom tijelu nudi nam 1. Poslanica
Korincanima 15, 50-52: A ovo, braco, tvrdim. tl]e|o l krt ne mogu bastiniti
kraljevstva Bozjega i raspadlfivost ne bastini neraspadlfivosti. Evo otafstvo vam
ka:ufem. svi doduse necemo usnuti, ali svi cemo se i:mifeniti. Odfednom, u tren oka, na
poslfednfu trublfu - fer :atrubit ce - i mrtvi ce uskrsnuti neraspadljivi i mi cemo se
izmijeniti.
Istodobno, zlo je nasa osobna projekcija, nase vlastito iskustvo. U vremenima prije
pada zlo i dobro cinilo su ono sustinsko jedno, sto sebi tesko da mozemo predociti.
Covjek se, podlegnuvsi vlastitim culima, odvojio od prirode i na taj nacin nastali su
subjekt, onaj koji promatra, objekt, ono promatrano, i proces promatranja. Dotad, bice
je sve to sadrzavalo u sebi.
Lucifer nosi ime luconose. Valja sada razmotriti zbog cega kralja Tame nazivamo
onim koji nosi svjetlo. Stvar je u tome sto je LuciIer probudio covjekovo percipiranje
vanjskim osjetilima i time mu usadio moc da sam stvara ideje o vanjskim predmetima i
njima raspolaze. On je probudio covjekov razum, dao podrsku njegovim zamislima, no
na taj ga je nacin udaljio od svega izvan njega samoga i zatocio mu srce. Umjesto da
vanjski svijet bude stvaran, ljudima je ponuden samo privid savrsenstva koji lazno
oslikava stanje ljepote i dobra. Hindusi takvu laznu sliku stvarnosti nazivaju mavom;
Buddha ce i sam ustanoviti da istinsko sebstvo covjeka nema nikakvih dodirnih tocaka
s nasim jastvom, poistovjecenim s osjetilima koja pripadaju ovom nesavrsenom svijetu.
Po svemu sudeci covjek je, upravo na taj nacin zaveden, dozivio adamitski pad.
Povratak JEDNOME moguc je samo kroz sintezu suprotnih elemenata, nezaobilaznim
ponistavanjem ega cime se oplemenjuje svijest o jedinstvu sa svim stvorenim. I zaista,
Buddha ce vlastitim primjerom pokazati da nadmasivanje ega donosi mir jer covjek
vise nema zelja pa se time rjesava patnje. Frustracije nestaju, a time i svi negativni
osjecaji koji covjeka jednostavno gone da u borbi za vlastito dobro cini drugima
(svjesno ili nesvjesno) zlo. Borbu za opstanak, koja je posljedica straha (a strah je
posljedica neznanja), zamijenit ce savrseni osjecaj mira i unutarnje tisine sto je stanje
koje covjeka otvara za nove uvide, UVIDE koji vise nisu od ovoga svijeta.
Pojedinac se dakle, kroz proces nadmasivanja sama sebe, vraca u ono stanje u
kojemu je bio prije pada. Ne samo sto je izgubio osjecaj vlastitog uposebljenja, nego je
ujedno svoja vanjska cula podredio unutarnjima, i tako ponovo prima slike i ideje koje
naviru iz unutrasnjosti njegova vlastitog bica, umjesto van njega samoga, iz svijeta
mave.
3O
A|keml]sko t]encan]e
Postanak
Covjek je bice. Prema Bazilidu iz Aleksandrije bice ne postoji sve dok nema svoju
osobitost, koja se ocituje u razlicitosti od onoga sto ga okruzuje. Covjek je prema tome
utoliko svojstven sto posjeduje svoju :asebnost, prema kojoj posjeduje sve svoje
speciIicne karakteristike.
Ono sto se razlikuje od okoline (bice) jest subjekt, a oko njega prostire se svijet
subjekata i objekata. Putem vanjskih osjetila on percipira svoju okolinu i stvara unutar
sebe dozivljaje koji uvelike odreduju njegov zivot. Vanjski oblici su ono sto odrazava
covjeka. Proces poimanja pretvara objekte u zive misli koje im na taj nacin daju
potrebnu dinamiku i zivost. Ono sto ne osjeca ne zna, a ono sto osjeca zna.
No pogresno je misliti da prije pada nije postojala vrsta slicna ljudskoj. Za razliku od
danasnjega covjeka ta rasa imala je drugacije tijelo koje je, kao i ovo danasnje, bilo
prilagodeno okolnostima u kojima je zivjelo. Ono zacijelo nije bilo ovako grubotvarno
kakvo danas imamo. Prema svim raspolozivim cinjenicama covjek je tek padom
zadobio vanjska osjetila koja su dotad bila sastavni dio njegova unutarnjeg bica, cime je
unutarnje dozivljaje okoline zamijenio izvanjskim percipiranjem. S obzirom na ono sto
znamo o Istocnom grijehu, jasno je da je covjek prije pada bio bespolan, i da se
razmnozavanje vrsilo na drugaciji nacin od nama poznatog. Eva u Knjizi Postanka
simbolizira osjetilnost covjeka, a Adam razum. Slicno objasnjenje dao je i Filon iz
Aleksandrije jos prije dva tisucljeca.
Covjek ce dakle postati spolno bice tek nakon sto je zaveden od Zmije. Ona mu se
prikazala kao zamisao o zelji. Nastojeci zagospodariti svijetom, kojega je dotad u sebi
poimao samo kao Ideju, on dopusta sebi izdvajanje iz prirode koja ga okruzuje, i na taj
nacin otkriva svijet posvemasnjih razlicitosti. Ocaran ljepotom vanjske panorame
svijeta, on dobiva spolne karakteristike i time nastaje razmnozavanje vrste spolnim
sjedinjenjem muskarca i zene. No u svijetu koji je do pada bio jedinstven s bicem, jer se
nalazio unutar njega poput slika, covjek otkriva suprotnosti koje se medusobno
smjenjuju. Dan i noc, svjetlo i tama, dobro i zlo neprekidno se nastavljaju jedno na
drugo. Bice pocinje osjecati Iizicku bol nasuprot uzitka, osjeca nelagodu spram ugode.
Zena je kaznjena bolovima porodajnih muka: vrsta se drugacije ne moze razvijati.
Covjek se u boli rada te u boli i umire. Sve ono lijepo sto je prvobitni covjek u ovome
svijetu ocekivao, i cime je mislio gospodariti, iscezlo je spoznajom da nasuprot
lijepome stoji ruzno, a nasuprot dobru zlo. U takvom svijetu bez vlastita bitka, gdje je
sustina odredena jedino heraklitovskim mijenama, smrtnost postaje logicnom
posljedicom. No unatoc tome, s obzirom na nase bozansko podrijetlo, covjek posjeduje
jedan besmrtni element koji se naziva dusa.
Dusa je mikrokozmos i ona je, kako kaze Hermes Trismegistus, savrseno nalik
makrokozmosu, Bogu. Unatoc tome sto je dusa vjecna, ona je padom izgubila svoj
boz anski dah, te je prepustena samoj sebi morala pronaci sebi novo sredstvo kojim bi se
ocitovala u ovome svijetu. Tako je nastalo tjelesno-dusevno ocitovanje mikrokozmosa
koje je sasvim u skladu s prirodom novootkrivenog svijeta. Tijelo ima svoj odredeni
31
zivotni vijek poput svih stvari koje ga na ovome svijetu okruzuju, i samo slijedi opce
zakone ove prirode koja je po svojoj sustini smrtna, ali i regenerativna. Dusa u tijelu
zadobiva svog blizanca, ja-dusu, odnosno jastvo, koje, zahvaceno prividom, postaje
sasvim sjedinjeno s tijelom, te zajedno s njim i umire. Za razliku od nje sustinska dusa
nikada ne umire: ona se neprekidno obnavlja stvaranjem novih utjelovljenja, tvoreci
tako jedan krug neprekidnih gibanja koji se podvrgava zakonu uzroka i posljedice u
svijetu vremena i prostora. Paracelsus istice: Covfek fe u fednom difelu smrtan, a u
drugom vfecan.
Dusa lako poslaje spienislen informacija koje tjelesno-dusevna ocitovanja
prikupe za svog boravka u tijelu, podvrgavajuci se nemilosrdnom pravilu ove prirode
koja nalaze da se dobro vrati dobrim, a lose zlim. U takvim uvjetima je jasno da je
mikrokozmos u svojstvu zarobljenika, priklijeslen izmedu svoje sustinske besmrtnosti i
ocitujuce (ljeIesne) snilnosli.
Preduvjet spasenju
Ali ova igra ima svoj zavrsetak koji se doduse postize nadljudskim naporima i u
cemu pomoc pruza Bozja milost. Buduci da je dusa nesumnjivo bozanskog podrijetla u
nju je usadena prikrivena iskra Bozje naravi koja u mikrokozmosu spava sve dok je
jedno od njenih tjelesno-dusevnih ocitovanja ne probudi. Rijec je o jednom neosobnom
sadrzaju koji je imanentan svakom ljudskom bicu.
Ali i nizi svijet je, oponasajuci visi prema hermetickom pravilu kako dolje-tako
gore, stvorio jedan slican kolektivni arhetip koji je porijeklom s astralne razine.
Agrippa ga naziva luminositas sensus naturae, a Paracelsus urodenim duhom s
kojim je covjek roden, a koji je uvjetovan djelovanjem zvijezda i planeta iz naseg
sazvijezda. Ovaj kolektivni duh cini sve na samoodrzanju materijalnog svemira i
sprecava prodiranje onog istinskog Bozjeg otkrivenja koje nudi stvarnu svjetlost, za
razliku od varljivog svjetla astrala. Nasuprot istinskom zracenju ovo se odnosi kao
blijedi privid. Zato nasuprot toj svjetlosti Paracelsus vidi fednu svfetlost i:van
svfetlosti prirode, onu koja potjece izravno iz makrokozmosa. Tvrdi kako se ona
nalazi u nasem srcu, metaIoricno ga nazivajuci kapislom. Isus nas tome uci rijecima:
Kralfevstvo Bofe fe u vama.
Covjek vec dugi niz milenija zivi na ovome svijetu uopce nesvjestan da u sebi sadrzi
otkrivenje svih tajni. Umjesto toga on se ravna po lumen naturae (svjetlosti ove
prirode) i tako ostaje zarobljen u ovome svijetu koji ne nudi nista osim smrti i ponovna
radanja. Zaveden astralnim bljestavilom covjek i nadalje sanjari o tome kako ce jednog
dana pokoriti prirodu i njezine zakone, ali ovo mu nikako ne polazi za rukom. No
covjecanstvo je uporno. Postupno evoluirajuci stjecanjem novih spoznaja o ovome
svijetu, ono daje sve od sebe na planu razvoja tehnologije, no koliko gdje covjek uzme,
toliko se i njemu samome oduzima. Tako je ljudsko bice postalo prijetnjom ovoj planeti
koja nas nemilosrdno kaznjava svojim nagonom za samoodrzanjem. Prirodne katastroIe
samo su uvod u apokalipsu koja ce neminovno doci ako covjek ne zaustavi svoje
aktivnosti. Ukoliko do toga dode ogroman broj mikrokozmosa jos ce stotinama tisuca i
milijuna godina cekati svoj povratak Ocu.
32
Silazak Krista
Prije silaska Krista na Zemlju, ljudi su s naporom tragali za svojim istinskim
porijeklom. Kako o sebi nisu znali mnogo izgubili su i vjeru, pretpostavili se
materijalnoj strani zivljenja koja ima svoja nemila pravila, zbog cega je ljudska vrsta
postala okrutnom. Nakon pada covjek je dakle postao jedinka koja se imala sama za
sebe brinuti. Svjesna svoje prolaznosti cija se ocitost pretpostavljala nedokazivim
idejama o besmrtnosti duse, individua stjece sve jaci nagon za samoodrzanjem. Tako se
jedan interes, koji je prije pada obuzimao sva bica podjednako, podijelio na onoliko
interesnih sIera koliko je bilo ljudi. Svatko od njih zelio je imati nesto svoje, nesto sto
ce mu osigurati miran san do smrti. Uvidjevsi da je covjeku lakse odrzati se u
zajednicama, covjek pribjegava drustvenom nacinu zivota cime se ljudska vrsta dijeli
na grupacije.
Prvi ljudi nakon pada zivjeli su kao nomadi. Prica iz Knfige Postanka o Kajinu i
Abelu naznacava kraj nomadskom nacinu zivota: grupacije se zaustavljaju na
odredenim podrucjima, proglasavaju ga svojim vlasnistvom i ovdje pocinju aktivno
obradivati zemlju. Broj stanovnika naglo je rastao, i kako je ljudi bilo sve vise, tako su
se i podrucja u kojima su grupacije zivjele postupno sirila. Sve dok jednog dana nisu
dodirnule u ono tlo koje se smatralo tudim. Tako je nastala mrznja po kojoj su uslijedili
ratovi. Suoceni s brojnim prirastom stanovnika, ljudi su bili prisiljeni otimati tudu
svojinu. Nagon za samoodrzanjem postavio se iznad morala, i na taj nacin postao
moralom samim po sebi kakvu tradiciju drzi sve do danasnjeg dana.
Vrhunac okrutnosti covjecanstvo je dozivjelo nakon trojanskih ratova, sto je svoju
kulminaciju imalo u Rimskom carstvu. Bratoubilastvo, preljubi, incesti i pohlepna
borba za vlast postaju glavnim obiljezjem ljudske vrste. Zivot se svodi na neprestano
vojevanje na koje pozivaju carevi i kraljevi, smatrajuci se neposrednom Bozjom
emanacijom.
I tada je, u sutonu ljudske gluposti, Bog odlucio iz sebe stvoriti Sina koji ce postati
svjetionikom izgubljenim dusama. Ovo je lijepo opisano u Valentinovoj Pistis SoIiji.
Uloga Sina bila je da postane covjekom kako bi pomogao ljudima da pronadu Bozji
Hram sto ga u sebi nose. Krist je morao postati covjekom i time se sasvim podvrgnuti
zakonima ovoga svijeta, sto je znacilo prihvatiti ovu prirodu sa svim njenim vrlinama i
nedostacima. Dolazak Sina Bozjeg predskazan je po starozavjetnim prorocanstvima
stoljecima prije nego sto ce se to zaista dogoditi.
Stanje prije Kristova silaska Izaija opisuje ovim rijecima: Da, be:bonost se ko
oganf ra:mahala, drac i trnfe prodire, pa upali sumsku gustaru, stupovi se dima
podiu. Plamti :emlfa od gnfeva Jahvina, narod ognfu hrana postafe. Nitko ni brata
svog ne stedi, svatko fede meso svog susfeda. prodire :desna, i opet fe gladan, guta
slifeva, i opet sit nife.(Iza. 9, 17-19). Ali isti prorok navodi dolazak Sina koji sa sobom
nosi svjetlo: Evo Sluge mofega koga podupirem, mog i:abranika, milfenika duse mofe.
Na nfega sam svoga duha i:lio da donosi pravo narodima. On ne vice, on ne die glasa,
niti se cuti moe po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stifenf sto tinfa.
Jferno on donosi pravdu, ne sustafe i ne malakse dok na :emlfi ne uspostavi pravo.
Otoci ude :a nfegovim naukom. (Iza. 42, 1-4)
33
Rodenje Isusa predvidjela su i brojna prorocanstva s Istoka. Brojni su magovi tocno
izracunali dan kada ce se roditi, prema konjunkciji Jupitera i Saturna u znaku Riba.
Dolazak kaldejskih mudraca s Istoka, o cemu svjedoce evandelja, potaknut je, prema
ezoterijskim ucenjima, upravo prorocanstvima i tocnim astroloskim proracunima.
Isusov nauk uvelike se razlikovao od ustaljene judejske vjere koja je zapala u stanje
Iormalizma, a inace se sasvim podudario s opcim rasulom koje je zahvatilo ljudski rod.
Hedonizam se uvukao u svecenicke redove, tako da se Zakon, sto ga je Bog prema
Petoknjizju zapisao na kamenim sinajskim plocama, postivao samo kao Iormalnost. I u
Tominom evandelfu Isus se osvrce na bezizlaznu situaciju u kojoj su se nasli ljudi
zahvaljujuci licemjerju i teznjama za materijalnim uzivanjem. Farizeje naziva psima
koji ne pustaju blagu da se hrani, navodeci kako ni sami nisu otkrili tajne Znanja.
Vrlo ostrouman, Isus se ubrzo nasao na meti saducejske elite i Iarizeja ciju je narav
do besramnosti razotkrio. Jos kao djecak iskazao je zadivljujucu inteligenciju,
zamjecujuci ono sto narod nije vidio pokraj svog sljepila. Kada je otpoceo svoje
poslanje, nakon sto je krsten na rijeci Jordan od svog vjerojatnog rodaka Ivana
Krstitelja, nastojao je prosiriti svoj nauk na sto vecem podrucju tadasnjeg Izraela.
Odabranima je otkrivao tajna znanja, a masama se obracao u slikovitim poredbenim
pricama kako bi ga bolje razumjeli. Nekoliko godina poslije uhicen je i razapet na
krizu, ali njegovom smrcu ljudima je pruzen uvid u jasnu sliku stvarnosti. Razotkriveno
je licemjerje koje je cinilo ljude toliko slijepima i udareni temelji povratku dusa svome
Ocu. Na taj nacin Bozji duh izliven je na ljude i ukinuta spona koja je razdvajala
spoznaju bozanskoga u covjeku.
Prije Isusova dolaska samo su rijetki pronalazili izlaz iz ovoga svijeta. Najznacajniju
ulogu odigrala je na Zapadu grcka IilozoIija, a na Istoku tri velike religije: hinduizam,
kao najstarija religija na svijetu koji je iznjedrio budizam, dok u srcu Kine nastaje
taoizam. Otprilike u isto vrijeme na svijet su dosli Buddha, Lao Tse, KonIucije i
Heraklit. Njihovi nauci medusobno su vrlo slicni, no ocito im je nedostajala ona krajnja
spoznaja bozanskog. Heraklit je zagovarao ideju neprekidnog pretakanja, bitka koji je
neprekidno u pokretu i koji se uvijek pretace iz jedne suprotnosti u drugu. Nije vidio
nista stalno niti nepromjenjivo. Parmenid, koji ce na osnovu vlastitog numinoznog
iskustva ustanoviti da bitak ipak nije promjenjiv, osnovat ce skolu koja ce nasuprot
Heraklitu tvrditi da je Bitak jedan i vjecan, i da stoji iznad mijena kojima su podvrgnuti
zakoni ovoga svijeta. Buddhaje, uvjerenja slicnog Heraklitovom, otisao nekoliko
koraka dalje i ustanovio da istinsko sebstvo covjeka nije od ovoga svijeta, ali nije
deIinirao bozansku bit dalje od nirvane koju covjek treba postici da bi prekinuo lanac
patnje, odnosno neprekidnog radanja i umiranja. Lao Tse ce ustvrditi da je ljudski
razum nedostojan spoznaje najvisih istina, te u tom smislu zagovara prekid sa svim
konvencionalnim ucenjima koja promatra kao ishodiste zabluda svih vrsta. Tek
dolaskom Isusa iskristalizirat ce se jasnija slika naseg istinskog porijekla.
Evandelja nam ne govore nista o tajnom Isusovom nauku, osim izjava sto ih je dao u
Markovom i Matejevom evandelju gdje nam otkriva da je osim od Crkve priznatog
ucenja, sto ga je davao vecini, posjedovao i tajno znanje sto ga je pruzao samo
izabranima. Mada danasnja Crkva tvrdi da Isus nije imao nikakve tajne nauke, prvi
34
krscanski oci nisu tako mislili: stovise, vecina se ne samo slagala s time da je Isus
posjedovao tajna ucenja, nego je razumno shvacala razloge zbog koji je jednima
odavao tajne, a drugima pricao samo u prispodobama. Klement iz Aleksandrije je u
Stromati zapisao: Onaf kofi fe bio ociscen krstenfem, a :atim iniciran u male
tafne.postafe :reo :a vece tafne, :a gnostiku, :nanstveno spo:navanfe Boga.
Ezoterijski je nauk :a one mudre.kofa se dafu samo onima kofi su poka:ali da ih
:asluufu dobiti. Po njegovim rijecima samo mali broj ucenika posjeduje uvid u tajni
Isusov nauk. I Ignacije iz Antiohije pise o .stvarima kofe su fos puno
tafanstvenife.. Najvaznija priznanja o postojanju tajnog nauka medu krscanima daje
nam Origen, koji je kasnije zasmetao praktikantima carske religije i njihovim
teolozima, tako da je sredinom 6. st. izopcen na sinodi u Carigradu. U svojoj poznatoj
raspravi Protiv Cel:a, on doduse pise da je: govoriti o krscanskom nauku kao o
fednom tafnom sustavu.apsurdno, no zatim kaze: .ali da su se neke doktrine
drale u tafnosti, skrivene od mnostva, nife neka osobitost primferena samo u
krscanstvu, u svim filo:ofskim sustavima postofe eg:oterifske istine i one druge tafne.
Buduci da je Crkva pocela vrlo rano skrivati tajne doktrine, istinski trazitelji morali
su se osvrnuti na prethodnu ezoterijsku bastinu. Zahvaljujuci grckoj IilozoIiji,
egipatskoj mitologiji i mudrosti Istoka moglo se doci do zakljucka o cemu je Isus tajno
naucavao. Upravo zato krscanski su se oci vec zarana odredili protiv istocnjackih
ucenja, etiketirajuci sve ideje o tajnom ucenju Kristovom pokusajem sinkreti:ma, iako
je prava istina bila drukcije naravi. Naime, doslo je do unosenja Iantazmagoricnih
poganskih elemenata u krscanski nauk, sto se kosilo sa zdravim razumom. Htijuci pod
svaku cijenu Isusa napraviti sto vise bozanstvenim, a gradeci se na cinjenici da su
upravo oni nasljednici bastine dvanaest apostola, odnosno Petra kojemu je Isus predao
u ruke sudbinu Crkve, potisnuli su tajni nauk i na taj nacin u prvi plan istaknuli svoje
vlastito videnje istine, izmijesano s materijalistickom poganskom praznovjericom. Tako
su kanonska evandelja prepravljana u namjeri da se Isusovo ucenje sto vise prilagodi
crkvenom nauku, koje im se cinilo jedino odrzivim jer nisu poznavali tajnu ljudske
duse. Istovremeno, istinsko je ucenje sasvim degradirano i zabaceno na stranu.
Zahvaljujuci nalazima iz Nag Hammadifa od sredine proslog stoljeca danas znamo
kako je otprilike izgledalo tajno Isusovo poducavanje. Nakon tjelesne smrti, Isus se
svojim ucenicima prikazivao u astralnom tijelu jos punih 11 godina (kako nam to
svjedoci Valentinova Pistis Sofifa). Tim vaznim spisima, koptskim prijevodima s
grckih izvornika koji potjecu iz 2. st, postaje jasnija slika Kristove misije na ovome
svijetu. Ondje naime stoje rijeci sto ih je Isus izrekao svojim ucenicima nakon tjelesne
smrti, tako da se gnosticka evandelja nastavljaju na ona kanonska, koja se bave
djelovanjem Isusa za njegova zivota. U njima je vidljivo koliko se Crkva odmaknula od
izvornog krscanstva i na taj nacin iskrivila njegov prvobitni smisao. U Tominom
evandelfu zagovara se prednost samospoznaje pred apriornim principima vjere koja je
Crkva postavila kao pravilo. Vjera stoji samo u odnosu na iskustvo, a onaj tko trazi, taj
ce i pronaci. Osobno iskustvo Boga ponovno postaje vaznije od toga da stado slijedi
svojega pastira, koji nije nista drugo nego covjek i sam sklon pogreskama, buduci da sa
svima ostalima dijeli sudbinu nesavrsenog svijeta koji je samo praznovjernom
uobraziljom zamisljen kao savrseno nepogresiva bozanska emanacija.
35
Znacaj Valentina je nepobitan. U spisima koji se pripisuju ili njemu ili njegovim
ucenicima vidljivo je da se covjek treba sjediniti s Bogom upravo nacinom kojemu se
crkvena praksa toliko protivi. Tajni sakrament bridal chamber govori nam da nije rijec
o pukom vjencavanju muskarca i zene na horizontalnoj ravni, vec o alkemijskom
vjencanju duse i Duha u JEDNO. Podudaran je sa ezoterijskom praksom koju
poznajemo iz vremena prije krscanstva. Sakrament bridal chamber jest ona kljucna
Iormula koja snazi covjeka da prione procesu i u sebi omoguci alkemijsko sjedinjenje
koje besmrtnoscu ukida smrtnost.
Duhovna alkemija
Egipcani su u MemIisu sagradili inicijacijski hram gdje su se vrsili obredi ciscenja.
Ondje su tekle pripreme za simbolicni susret s Ozirisom i bozicom Ma'at koja ce po
tjelesnoj smrti, u pratnji Tothovih pavijana, staviti covjekovo srce na vagu, i na taj
nacin mu odrediti vjecni zivot uz Ozirisa, povratak natrag u tijelo, ili dusu po nekim
predajama osuditi na konacnu smrt u vatrenom ognju. Tebanski Hram bio je tada
poznat u citavome svijetu. Ovdje su dugogodisnju inicijaciju prosli OrIej i Pitagora, a i
sam je Platon navodno prosao obredno ciscenje u Egiptu. Nakon sto je Egipat potpao
pod perzijsku vlast, a nju pokorio Aleksandar Veliki, te na uscu Nila osnovao
Aleksandriju, taj grad postaje novim hramom Univerzalnog Znanja. Na sjecistu
zapadne i istocne civilizacije, Aleksandrija je uvijek bila otvorena obostranim
utjecajima. Ovdje su vrijeme proveli najveci znanstvenici, IilozoIi i teolozi onih
vremena, a zbog svoje povezanosti s ranom jeruzalemskom crkvom i ucenjima
prakrscana u svojim je knjiznicama skrivala blago od neprocjenjive vrijednosti, sve dok
391. nije spaljena od strane krscana. Tako su brojni dokumenti koji svjedoce o pravoj
ulozi Krista na ovome svijetu bespovratno unisteni.
Jos su Pitagorejci, slijedeci nauk svog velikog ucitelja koji je za njih osnovao skolu
na krajnjem jugu danasnje Italije, vjerovali u spasenje duse. Po nacelu Spo:naf samoga
sebe, sto je stajalo na ploci iznad ulaza u prorociste u DelIima, pitagorejci su bili
uvjerenja da je izbavljenje iz ovoga svijeta moguce jedino kidanjem spona s ovim
svijetom, koji se nalazi u sredini izmedu dva pocela: onog nebeskog u Svjetlu, i
sublunarnog koji personiIicira Tamu (ovo je uvjerenje vrlo blisko Manijevom).
Njihovim je naucavanjem osobito nadahnut Platon koji u svome djelu Epinomis pise
kako dusa treba ovladati duhovnom energijom da bi se vratila bozanskom izvoru.
Pritom koristi simbol krila koji oznacava let iznad ove sIere u onu nevidljivu
bozansku domovinu. Ona su dar Zeusov onima koji se izvuku iz vlastite ljusture i
posvete Istini, ali kako su pod zakonima ovoga svijeta, tako vecina ljudi jos uvijek ne
moze poletjeti ususret Bogu. Da bi se to omogucilo Platon upozorava na nuznost
duhovne alkemije, koja savrseno podsjeca na osnovnu srz kasnijeg gnostickog ucenja.
Njegov ucitelj Sokrat takoder je bio upucen u mnoge tajne. Omrznut od okoline, on
se protivio akademskom nacinu zivota i prezirao licemjerje soIista koji su se trudili da
vlastitom retorikom, po diktatu vladara, ucine mnoge stvari vrednijima no sto to jesu.
Ucio je da ljudi moraju poznavati istinsko podrijetlo svake stvari i zagovarao uvjerenje
da se covjek treba rjesavati predrasuda i iskrivljenih tumacenja. Smrt je docekao s
osmijehom na usnama, znajuci kakva ga sudbina ceka nakon sto mu tijelo umre.
36
Buduci da je u svom tijelu izmirio suprotnosti, svojim ucenicima prije no sto ce popiti
otrov on kazuje da ne zale za njim, nego izruguje smrt i zemaljske obicaje. Njegova je
smrt dostojna samo najvecih umova onih najposvecenijih medu posvecenima.
I neoplatonicari bave se duhovnom alkemijom. Plotin uci da se sjedinjenje duse i
Duha zbiva po ontologijskoj istovjetnosti izmedu ova dva principa. I on, poput svog
ucitelja Platona, smatra da je dusa bozanstvene naravi, i da stoga moze biti uznesena na
nebo. Na osnovu svog misticnog iskustva Plotin tvrdi da je dusa besmrtna, ali se za
zivota u tijelu mora rijesiti svoje ovisnosti o materijalnim stvarima kako bi stigla pred
Boga cista. Plutarh tome dodaje kako jedini put do uspinjanja k bozanskome vodi
putem ljubavi prema drugim ljudima. Napominje da vjera nije dovoljna, i da pojedinac
treba primijeniti kontemplaciju kako bi prociscenjem postao dostojan svog tvorca.
Crkva ce od neoplatonicara uzeti nacela, ali ce na stranu postaviti prakticnu primjenu
principa koje su ovi zagovarali.
Kada usporedimo gnosticka ucenja s onim sto nas uce kako zapadna tako i istocna
IilozoIija, jasno je da je duhovna alkemija jedini put koji vodi Bogu. Ona se odvija
samostalno, primjenom principa samospoznaje koja nadilazi potrebu za ispraznim
stovanjem kipova, svetih slicica, prinosa zrtvi i molitvi. Ako je vec jasno da je sam Isus
govorio kako se Kraljevstvo Bozje nalazi u svakom covjeku, tada se zna da u svakome
od nas postoji jedan princip koji nije od ovoga svijeta. No on, smjestivsi se u nasem
srcu, spava i spavat ce ondje dugi niz godina, kroz mnoga buduca otjelovljenja, sve dok
se u nama ne probudi misao kako je ovaj svijet nesavrsen. Tko god spozna sve patnje i
boli ovoga svijeta pocinje vapiti za svojim izvorom. Tada on poput Apolonija iz Tijane
uocava da treba prionuti alkemijskom vjencanju suprotnih elemenata: Oni se grle i od
nfih se stvara nova svfetlost kofof nife ravna nifedna na citavome svifetu.
Nakon pada covjekova je narav udvostrucena, a time se i svjesno odvojilo od
nesvjesnog. Sve sto svijest ne uspije apsorbirati odlazi u podsvijest i ispoljava se kroz
nesvjesne sadrzaje kao sto su snovi, mastanja i vizije. Sve dok covjek ima tajni njegovo
je nesvjesno vrlo aktivno i neprestano ga upozorava da zapocne proces, no ljudi se zbog
svog neznanja, zavedeni materijalistickom stranom ovoga svijeta, ne obaziru na svoje
unutarnje glasove. Umjesto toga u samom covjeku dolazi do sukoba dviju naravi sto se
ocituje kroz razne psihosomatske bolesti. I neuroze su posljedica covjekove zemaljske
neuskladenosti sa svjetlosnom energijom koja, djelujuci izvan ovoga eona, pokusava
probuditi uspavanu iskru njegova srca. Time se iskazuje Bozja milost koja nas nastoji
navesti da sebe podredimo svom bitku, kako bismo konacno bili spaseni.
Neodgovaranjem na takve poticaje covjek tone sve dublje u ovaj svijet ciji su zakoni
nemilosrdni. Nakon tjelesne smrti on nasuprot uvjerenjima iza kojih stoje
konzervativne religije niposto ne napusta ovaj svijet nego ostaje u njegovu nevidljivom
dijelu, cekajuci da se dusa ponovo utjelovi u novo bice i u slijedecem primi placu za
svo dobro i zlo iz prethodna zivota. Time se stvara jos jedna karika u lancu neprekidnog
procesa radanja i umiranja.
Kada Isus u Tominom evandelju kazuje da musko treba postati zensko i obratno, on
misli upravo na slijedece: covjek mora pobijediti ne samo obicaje ovog palog svijeta
vec ujedno i vlastitu spolnost. Gnosticki simboli prepuni su hermaIrodita koji
37
simboliziraju posljedicni ucinak alkemijskog vjencanja. Sve iznad ove sIere bespolno
je. C. G. Jung spominje elemente Animu i Animus koji cine dio prirode svakoga
covjeka; tek njihovim sjedinjenjem pojedinac ce izravnati ego sa sebstvom (individalno
s kolektivnim), cime postaje objedinjen sa svime: time iscezavaju Irustracije i covjek
sebi omogucava unutarnji mir za kojim toliko cezne. Iz tog jedinstva izvire LJUBAV
prema svemu sto nas okruzuje. Ona vise nije sracunata, nije Iormulirana nikakvim
obrascem, niti se namece kao potreba: ona jednostavno egzistira kao jedinstvo s onim
koji voli. Ljubav od ovoga svijeta u odnosu na ovu, istinsku, doimlje se kao njezino
ruzno pace.
Svijest covjeka je evolutivna i uci na inIormacijama koje prikuplja za zivota. Po
iskustvima dusa kreira stvaranje buduceg tijela i karaktera koji je najcesce slican
karakteru prethodnog ocitovanja, ali niposto jednak. S one strane dusa je neucinkovita
jer nema tijelo, pa ne moze ishoditi svoj povratak koji je moguc jedino u trenucima dok
je ocitovana na nama znanoj materijalnoj razini. Utoliko je svaki zivot koji se rada od
neprocjenjivog znacaja. Ne samo sto dusa time prikuplja dodatne inIormacije o ovome
svijetu, vec joj se ujedno pruza prilika za stupnjevito napredovanje koje ce je jednoga
dana osloboditi okova ovog mracnog svijeta i njegovih zakonitosti.
Prvi korak na tom putu povratka jest spoznaja ove prirode. Treba ostvariti konacan
uvid da su sve njezine vrijednosti lazne, i da su svi nasi napori da je ucinimo mjestom
apsolutnog dobra i srece jednostavno neodrzivi. Sve dok to ne uvidimo mi smo jos
uvijek zavedeni carobnom ljepotom mave ovoga svijeta koja nam ne dopusta da
prodremo dublje u sustinu stvari koje nas okruzuju. Paracelsus nas uci kako u nasoj
krvi djeluje Iluid Meluzine, nimIe koju je Belzebub zaveo da postane vjestica. Ona je
analogon Zmije koja se covjeku predstavlja kao misao kojom se naznacava zelja za
necim materijalnim. Dorneus je naziva duhovnom vizijom, Buddha Marom, krscanstvo
Sotonom, a astroloski joj je simbol Saturn. Meluzina je simbolizirana jednom svojom
polovicom kao covjek, a drugom kao zivotinja. Ima rep ribe i zmije, i cesto ga mijenja.
Njen je cilj da covjeka zavodi tjelesnim uzicima i ne dopusti da se u njegovu tijelu
izravna istinsko sebstvo s elementom jastva.
Po Paracelsusu alkemijskom sjedinjenju treba prethoditi odvajanje toplog Sunca od
hladnog i ogranicavajuceg Saturna, kako bi se vanjski covjek sjedinio s unutarnjim
covjekom, koji za razliku od svog zenidbenog druga posjeduje dugovjecnost. Rijec je o
astralnom bicu covjeka koji je nezavisan entitet sve dok covjekovim venama tece krv
kojom pliva Meluzina. Ovaj homo spiritualis je dusa mikrokozmosa koja, da bi se
sjedinila s Duhom, treba najprije odvojiti nize jastvo od tjelesnih potreba i okrenuti ga
spoznaji njegovog istinskog podrijetla. U tu svrhu sluze obredi ciscenja kakve su rabili
jos u esenskim zajednicama, a bile su poznate i kasnije medu gnosticima i
manihejcima.
Covjek osloboden Meluzine je probudeni (Buddha), onaj koji jasno raspoznaje
sustinu svih stvari cemu je stremio Sokrat, onaj koji poput Heraklita i Lao Tsea postane
svjestan da je ovaj svijet neprekidno u mijenama, da je zbog toga smrtan i ne nudi nista
vise osim patnje, o kojoj nam je govorio Siddartha. Buduci da uvida kako ne moze
ostvariti svoju srecu u svijetu koji je po svojoj prirodi nesavrsen, i koji trpi neprekidne
38
bjesomucne napade mracnih sila koje se odrzavaju zivotnim Iluidima njegovih
stanovnika, on pribjegava prekidanju svih spona koje ga vezuju za ovaj svijet, i na taj
nacin ukida zakon karme cime se potreba za novim utjelovljenjem vise ne pretpostavlja
kao ponovna alternativa tjelesnoj smrti. Umjesto toga on, smanjujuci sebe, dopusta da
se dusa, mikrokozmos, sjedini s Bogom, makrokozmosom, nastojeci vlastitom voljom
dopustiti da se ovaj proces dovrsi. Proces nuznog ciscenja obuhvaca nadmasivanje svih
prekomjernih potreba tijela, pobjedu nad vlastitom spolnoscu i gasenje svake zelje za
zivotom u ovome svijetu. Time se unutar tijela ostvaruje kompatibilnost sa energijom
Svjetla koja sve snaznije prodire u tijelo, cisti krv od kemikalija i Iikcija ovoga svijeta
te priprema dusu za konacni susret s Bogom kada ce konacno biti nepovratno
sjedinjena.
Tijekom tog procesa izbavljenja covjek trpi razna iskusenja. Cim vise napreduje, tim
su iskusenja veca, sve dok toliko ne uznapreduje da zelje konacno sasvim izblijede.
Mnogi su trazitelji krenuli ispravnim putem, ali su zbog svog neznanja (odnosno
nedostatka inIormacija kako iz ovoga zivota tako i iz prethodnih inkarnacija), zastali na
pola puta i okrenuli se natrag. Oni su jednostavno podlegli iskusenjima, a nerijetko se
dogada da ono znanje sto su ga tijekom procesa stekli upotrijebe na racun svog ugleda.
Takvi ljudi nisu jos dovoljno sazrijeli za konacno stapanje s Bogom, ali je za
pretpostaviti da, ukoliko nisu pribjegli okultnoj zloupotrebi svojih moci, u jednoj od
buducih inkarnacija mogu ocekivati zavrsetak puta. Njihova slika stvarnosti jos uvijek
je nejasna, jos uvijek razbijena na Iragmente i oni jos uvijek ne vide smisao u tome da
sasvim napuste neke obicaje ovoga svijeta. Sve dok je covjek imalo zaveden lunarnim
elementima ove prirode, svjetlost istinskog Sunca cini mu se previse jarkom. O ovome
najzornije svjedoci Tibetanska knfiga mrtvih koja opisuje stupnjevit proces pribivanja
duse nakon smrti tijela.
Alkemijsko vjencanje je dakle sjedinjenje po Istocnom grijehu razdvojenih
elemenata. Gnostici govore o radanju Novog covjeka o kojemu Pavao govori u svojoj
Poslanici EIezanima. I manihejci, premda tvrde da je rijec o povratku prvobitnom
jedinstvu prije pada, isto tako tvrde da je rijec o novome covjeku koji se rada iz ovoga
tijela i ove prirode, ali joj ne pripada. Bazilid iz Aleksandrije tvrdi da je rijec o
sjedinjenju s bozanskom Pleromom kada bice voljno prepusta svoju osobitost i prepusta
se vjecitom svejedinstvu u kojemu aktivno sudjeluje kao Sve sa Svime: kao JEDNO.
Skinuto sa:
http://www.geocities.com/morenius93/alkemija.html