U jednoj tekoj fizikoj situaciji, iza mene, dobio sam mnoge

odgovore. Nema obinih trenutaka.

- NEMA OBINIH TRENUTAKA
Uronivi u Mirnog ratnika osjetio sam najprije olakanje, a
nakon toga i zadovoljstvo u spoznaji da Mirni ratnik donosi
vrijedne uvide koje nikada, nikada ne bismo smjeli smetnuti s
uma. Naslov knjige Put mirnog ratnika odmah me privukao.
Mirni ratnik naizgled kontradiktorno, a opet tako
istinito! Zanimalo me kakav bi to mogao biti put, a nakon
proitane knjige shvatio sam da ve hodam njime.
Svijet je mjesto na kojem se odvija stalna borba suprotnosti.
Naela stvaranja, odravanja i unitavanja u stalnom su, i to
vrlo osjetljivom, meuodnosu. Njihova je igra ponekad nalik
kazalinoj predstavi.
Put mirnog ratnika je pisan u obliku pustolovine, dakle
spada u skupinu knjiga poput Castanedinih ili Redfieldovih.
Glavni junak je sam Dan Millman, autor knjige, koji u
studentskim danima susree svog uitelja. Uitelj nema imena,
odnosno ne eli mu ga rei, a on ga naziva Sokrat jer ga
podsjea na tog grkog filozofa (u knjizi je ostavljena
engleska inaica Socrates, da bi se razlikovalo izmedu
Sokrata i naeg suvremenog uitelja). Da bi primjerom pokazao
put mirnog ratnika, Socrates radi na benzinskoj postaji,
uvijek u nonoj smjeni. Cijela radnja prie odvija se tako na
neobino suvremenom mjestu. Ali, ono je dobro odabrano jer se
poduavanje odvija u okruenju svakodnevnih poslova od
usluivanja muterija, pranja vjetrobranskih stakala na
automobilu do popravljanja pokvarenih karburatora i zamjene
svijeica ili ulja.
Povremeno meutim, obojica, i uitelj i uenik, odlaze na
mentalna putovanja na kojima se raiuju nauene stvari, a
cijela radnja se postupno pribliava svom vrhuncu na kraju
romana. Naime, uenik je poneto spor i tvrdoglav te ga
usprkos svemu na posljetku uitelj na osam godina alje od
sebe u ivot. Susreu se, naizgled sluajno, na jednom
planinskom vrhuncu gdje u jednoj peini Dan proivljava borbu
na ivot i smrt tek kad je nauio umrijeti poput ratnika,
postalo mu je potpuno jasno to znai ivjeti poput ratnika.

An error occurred.
Try watching this video on www.youtube.com, or enable JavaScript if it is disabled in your
browser.
Put mirnog ratnika se zasniva na autentinoj prii sa
elementima fikcije iji glavni junak , putuje u podruja

romanse i magije, svijetlosti i tame, tijela, uma i duha.

Voen monim starim ratnikom Sokratesom i iskuavan
zavodljivom i razigranom enom po imenu Joy, Dan se
pribliava konanom sukobu koji e ga osloboditi ili
unititi.
Nije mi namjera prepriavati vam knjigu. Sami ete je
proitati kod kue. Ali, postoje neke stvari koje se mogu
istaknuti. Neto to moemo razumjeti sada i u ovom trenutku
te tako obogaeni tom spoznajom krenuti u postolovinu na put
mirnog ratnika.
Moda ste se dosad zapitali odakle naslov: NEMA OBINIH
TRENUTAKA. Stigao je iz knjige, naravno, a radi se o jednom
od najvanijih naela po kojima ivi mirni ratnik. U samoj
knjizi, nakon godinu i neto mjeseci obuke, Socratesu je
dosadilo da stalno odgovara na pitanja svog uenika. Doista,
Dan ga je ispitivao svaku sitnicu i sve je elio znati. Vrlo
esto bi mu Socrates odgovarao ismijavajui ga, ali u tom
trenutku mu je doista bilo dosta svega te mu je rekao da vie
ne eli biti njegov stroj za odgovaranje. Poslao ga je iza
benzinske postaje, da tamo sjedi na jednom kamenu dok sam ne
doe do neke vrijedne spoznaje.
Navod iz knjige:
Morat e pronai odgovor iznutra. I poinje sada. Izai,
otii iza postaje, iza kante za smee. Tamo, pored zida je
veliki ravni kamen. Sjedi na njemu sve dok mi nee imati
neto vrijedno za rei.
Iziao sam, pronaao kamen i sjedio u tami. Isprva su mi umom
prolazile sluajne misli. Zatim sam razmiljao o svim vanim
zamislima koje sam nauio u koli. Proao je sat, zatim dva,
a zatim tri. Za nekoliko sati e izii sunce i postalo je
hladno.
Svanula je zora. Jedino to mi je palo napamet da bih mu
mogao rei je uvid kojeg sam stekao tijekom predavanja iz
psihologije. Ustao sam i odskakutao do ureda. Socrates je
sjedio oputeno i udobno. Ah, tako brzo? Pa, o emu se
radi?
Ono to sam mu rekao nije bilo dovoljno dobro. Poslao me
natrag.
Sjedio sam na kamenu, a cijelo tijelo me boljelo. Razmiljao
sam o svom djetinjstvu. Razmatrao sam svoju prolost trazei
uvide. Pokuao sam saeti sve sto se dogodilo tijekom mjeseci
sa Socratesom u neki bistri aforizam.
Razmiljao sam o nastavi koju proputam i treninzima koje u
propustiti, a i o izgovorima koje u morati uporabiti; moda
u im rei da sam sjedio na kamenu pored benzinske postaje.
To e biti dovoljno ludo da nasmije mog trenera.

Sunce je uasno sporo puzilo preko neba. Sjedio sam, gladan,

napet, zatim potiten. Stigla je veer. Nisam imao nita za
Socratesa. Zatim, upravo kad je dolo vrijeme, palo mi je
napamet da on eli nesto duboko, neto kozmiki! Koncentrirao
sam se obnovljenim naporima. Vidio sam ga kako ulazi u ured i
mae mi. Udvostruio sam svoje napore. Pronaao sam neto tek
oko ponoi. Nisam mogao ni hodati pa sam se nekoliko minuta
protezao prije nego to sam uao u ured.
Rekao sam mu neto o maskama koje nosimo, a pod kojima smo
svi isti. Naravno, ni to nije bilo dovoljno dobro.
Potpuno shrvan vratio sam se na svoj kamen. Nisam vie mogao
sjediti pa sam pomislio da bi bilo u redu ustati i
odvjebati nekoliko kretnji tai chia, kineskog oblika vjebe
u sporom kretanju kojima me je nauio Soc.
Kad sam savio koljena i njihao se naprijed-natrag, bokovi su
mi se pokretali, a ruke plovile po zraku, pustio sam da
disanje slijedi pomicanje mog teita. Um mi se ispraznio, a
zatim ispunio slikom.
Prije nekoliko dana polako sam trao sredistem Berkleya pored
City Halla. Da bih se opustio poeo sam se njihati u
pokretima tai chia. Usmjerio sam se na mekou i ravnoteu,
osjeajui se poput kita koji pluta u oceanu.
Nekoliko djeaka i djevojica iz srednje kole zaustavili su
se i promatrali me, ali nisam na njih obratio pozornost ve
sam pustio da mi koncentracija tee s pokretima. Kad sam
zavrio i obukao trenirku, vratila mi se uobiajena
svjesnost. Zapitao sam se: Pitam se da li sam dobro
izgledao? Pozornost su mi privukle dvije zgodne djevojke
koje su me promatrale i hihotale se. Pretpostavljam da sam
ostavio utisak na njih, mislio sam gurajui obje noge u
jednu nogavicu. Izgubio sam ravnoteu i pao na stranjicu.
Djevojkama su se u smijehu pridruili i drugi studenti. Za
trenutak sam osjetio sramotu, ali sam se onda bacio na lea i
smijao s njima.
Jos uvijek stojei na kamenu pitao sam se da li je taj
dogadaj znaajan? Zatim sam shvatio: imao sam neto vrijedno
rei Socratesu. Shvatio sam da SAM PRIDAVAO PUNU PANJU
POKRETIMA TAI CHIA, ALI NE I OBINIM POKRETIMA OBLAENJA
HLAA! Jedan trenutak sam smatrao posebnim, a drugi obinim!
Uao sam u ured, stao ispred Socovog stola i rekao: Nema
obinih trenutaka!
Soc se nasmijao. Dobrodoao natrag. Sruio sam se na kau,
a on je pripremio aj.
Nema obinih trenutaka to je pravilo koje mirni ratnik
poznaje jako dobro. Po njemu ivi; die po njemu. Zapravo se
radi o ivotu u sadanjem trenutku. Svaki trenutak je vrlo
dragocijen, ni jedan nije obian; svaki zasluuje nau punu

pozornost.
Mi previe esto oekujemo neke posebne trenutke u ivotu.
Radimo za njih, nadamo im se, oekujemo ih, matamo o njima,
a zatim kad prou i to vrlo brzo, poput bljeska onda ih
opet prizivamo u sjeanje, alei za izgubljenim. Na taj
nain cijelo vrijeme ivimo ili u prolosti ili u budunosti.
Sadanjost, ono jedino mjesto gdje zapravo trebamo ivjeti,
ostaje nam izvan dohvata.
To je potrebno promijeniti. Put mirnog ratnika poinje od
tamo gdje smo. Metoda je jednostavna akcija. Mjesto je ovdje.
Vrijeme je sada.
Martin Luther King, Jr. je rekao:
Ako netko isti ulice da bi preivio, morao bi ih istiti
kao to je Michelangelo slikao, kao sto je Beethoven skladao,
kao to je Shakespeare pisao!
Zapamtite: kvaliteta svakog trenutka ne ovisi o onome to mi
iz njega dobivamo, ve o onome to u njega unosimo! Jo
jednom: KVALITETA SVAKOG TRENUTKA NE OVISI O ONOME TO MI IZ
NJEGA DOBIVAMO, VE O ONOME TO U NJEGA UNOSIMO!
Nakon to je Dan izrekao svoj uvid o nepostojanju obinih
trenutaka Socratesu, on mu je estitajui rekao jo i ovo:
Navod:
Sportai prakticiraju sport; glazbenici prakticiraju glazbu;
umjetnici prakticiraju umjetnost. Mirni ratnik prakticira
SVE. To je tajna Puta, i u tome je sva razlika.
Inae, autor knjige je bio svjetski prvak u gimnastici. Mnogo
primjera u knjizi odnosi se tako na sport njegovu
aktivnost. Tajnu puta mirnog ratnika Dan nije u potpunosti
razumio dugo vremena. Nakon svog uvida o nepostojanju obinih
trenutaka shvatio je zato mu je njegov uitelj na samom
poetku govorio:
Navod:
Hodanje, sjedenje, disanje, ili iznoenje smea zahtijeva
jednako takvu pozornost kao i trostruki salto.
Ali, pobunio se Dan, kad radim trostruki salto na kocki je
moj ivot!
Da, odgovrio je Socrates, ali u SVAKOM trenutku, na kocki
je KVALITETA tvog ivota. ivot je niz trenutaka. U svakom
trenutku, ili si budan ili spava ili si potpuno budan ili
si zapravo mrtav.
U svakom trenutku svog ivota morate se pitati jeste li
budni? Jeste li pozorni na taj trenutak. Jeste li pozorni

SADA?
Ovo je pitanje, upueno vama jeste li, dakle, pozorni SADA?
Pretpostavljam da jeste. Pretpostavljam da je to zato jer vas
privlae ovakve teme i elite sluati o tome. Ali, istu takvu
pozornost morate pridavati svakom trenutku. to god radili
kuhali, jeli, trali, disali, prali se, istili dvoriste
budite ovdje i sada, pozorni na ono to jeste. Ako to ne
inite onda ne samo da niste budni, nego ste zapravo mrtvi
jer se ivot odvija u sadanjem trenutku, a smrt pripada
prolosti i budunosti.
..
Kad ljudi pokuaju biti pozorni u sadanjem trenutku, vrlo
brzo shvate da im smetaju misli. Njihov je um aktivan i
nemiran. Stalno se vraa na prolost ili luta u budunost.
Razlog za to je VEZANOST za stvari oko nas.
Treba djelovati utvren u miru, preporua se i nevezanost za
rezultate djelovanja. To je takoder jedan od bitnih sastojaka
ivota mirnog ratnika.
Zabrinutost za rezultate svog djelovanja je vezanost, srea
je sloboda. Osjeaj slobode tako postaje vanim ciljem. Bez
njega ne moemo biti sretni. Sto znai stvarno biti slobodan
i moe li se to uope?
ivot se sastoji od manjih i veih obveza i dunosti. Jedna u
sebi sadri drugu. Ako bi se sloboda shvatila povrno i
grubo, ona ne bi bila mogua. Pretvorila bi se u nered i
neodgovornost. Biti slobodan, ne znai moi ciniti sve. Nae
su akcije uvjetovane okolnostima. tovie, uvjetovane su
naim prolim akcijama koje su do tih okolnosti dovele. Mi
nemamo viestrukog izbora djelovanja u ba svakoj situaciji.
Dobro je ako uope imamo neki izbor. Sloboda nije mogua u
smislu bezuvjetne mogunosti da uvijek inimo bilo to. Ako
slobodu treba odrediti prema djelatnosti, moe se rei da
sloboda predstavlja mogunost da u odreenom trenutku
djelujemo na nain najkorisniji za nas i nau okolinu.
Vezanost je suprotna; to je nemogunost da tako djelujemo.
Da bi oslikao ovu istinu u Stvaranju sree uporabio priu o
dva sveenika koju na jednom mjestu upotrebljava i Dan
Millman u Putu mirnog ratnika. Svi ste uli tu priu, ali evo
je opet.
Stara budistika pria govori o dva lutajua sveenika
zavjetovana da nee imati nikakvih kontakata sa suprotnim
spolom. Na prijelazu preko nekog potoka naili su na djevojku
u dugoj haljini kojoj je oigledno trebala pomo. Jedan od

njih se ponudio da je prenese na drugu stranu i uinio to.

Nakon toga nastavili su svojim putem. Medutim, drugog je
sveenika neto muilo. Dugo je razmiljao i na kraju vie
nije mogao izdrati. Bio je pogoen injenicom to je njegov
prijatelj prekrio svoj zavjet i upitao ga je zato je to
uinio. Prvi mu je odgovorio pitanjem:
Ja sam djevojku ostavio na drugoj strani potoka, zato je ti
jo uvijek nosi sa sobom?
Ovo je pria o slobodi. Pravoj, istinskoj slobodi duha. Prvi
sveenik ivi u sadanjosti i zato je slobodan. Bez obzira na
zavjet, koji je u stvari sjeanje, dakle proslot, taj
odredeni trenutak imao je svoju potrebu, svoju svrhu. Ona je
bila ispunjena i istog asa zaboravljena. Sadasnji trenutak
nastavio se odvijati. Na taj nain zavjet nije prekren.
Drugi sveenik je vezan. On cijelo vrijeme ivi u proslosti.
Najprije, zbog prolog zavjeta nije bio sposoban uvidjeti ono
to treba uiniti pomoi drugome. Zatim je sve svoje
vrijeme posvetio razmiljanju o djevojci, prenoenju preko
potoka i o tome da li je to bilo ispravno ili ne. Na taj je
nain izgubio svoju sadanjost i zaista prekrio svoj zavjet.
Obavljajte stvari jednu po jednu. Kad se posveujete jednoj,
neka ona bude najvanija. Takoder, ne dopustite da
odraujete bilo to u ime neeg to e tek doi. Sadanjost
je suvie dragocjena da bi je rtvovali radi budunosti.
Odraivanje bilo kojeg dijela vaeg dana je dobrovoljno
pristajanje na smrt. Kad odraujete neto, onda vas nema, ne
postojite.
Ovo naelo treba shvatiti u smislu unutarnjeg stanja duha, a
ne razloga za poduzimanje neke aktivnosti. Na kraju, svaka
naa djelatnost ulog je za bolju budunost; mi djelujemo da
bismo stvorili neku dobrobit za sebe ili druge. Ali,
djelujemo u sadanjem trenutku i on treba biti u naoj
svijesti. Tako osiguravamo stalan osjeaj slobode, a ona je
preduvjet za sreu. Ako je naa pozornost na srei koja e
doi ili na onoj koju smo nekad imali, onemoguili smo
pristup srei koju moemo osjeati sada.
IVITE U SADANJEM TRENUTKU!
Sadanjost je jedino mjesto gdje boravi srea.
Sadanjost oslobaa, prolost i budunost vezuju.
Od prolosti se moe uiti, budunost se moe mijenjati,
ali ivjeti treba u sadanjosti.
Postupci ne smiju biti zasnovani na prolim utiscima.
Svaki novi dan, svaki novi trenutak, neka bude svoj.

Odbacite krivnju zbog prolih pogreaka. Odbacite zabrinutost

radi budunosti.
Djelujte sada, i ne vezujte se za rezultate. Oni su ionako
spontana posljedica vae aktivnosti.
Obavljajte stvari jednu po jednu. Kad se neemu posveujete
neka to u tom trenutku bude najvanije na svijetu.
Nikad nista nemojte odraivati. Ne rtvujte sadanjost radi
budunosti.
..
Put mirnog ratnika ispunjen je mnogim vrijednim podukama.
Dozvolite mi da napravim barem kratki pregled onih koje su me
najvie dojmile, to ne znai da su i najvanije.
Kad sam ve spomenuo Stvaranje sree, naravno da i put mirnog
ratnika vodi do tog cilja. Evo nekoliko misli iz knjige koje
govore o srei:
Budala je sretna kad su joj ispunjene udnje. Ratnik je
sretan bez razloga. Zbog toga je srea vrhunska vjetina
iznad svih kojima sam te poduio.
Ako ne dobije sto zelis, pati; ako dobije ono sto ne
eli, pati; ak i ako dobije upravo ono to zelis opet
pati jer to ne moes zauvijek zadrati. Razlog je tvoj um.
On eli biti izvan promjene, bez bola, bez obaveza na ivot i
smrt, ali promjena je zakon i nikakvo pretvaranje nee
promijeniti tu stvarnost.
Probudi se! kad bi znao da si smrtno bolestan kad bi ti
ostalo samo malo vremena za ivot zar bi propustio i to
malo?! Pa, kaem ti, ovjece ti jesi smrtno bolestan. Ta se
bolest naziva roenje. Ostalo ti je jos samo nekoliko
godina ivota. Svima nama ostalo je samo nekoliko godina
ivota. Dakle, budi sretan sada, bez nekog razloga, ili
nikada nees biti sretan.
Da, budite sretni sada, ili nikada neete biti sretni!
Ali, kako to postii, sada e ponovo pitati mnogi kako
postii da doista promijenim svoju situaciju; kako krenuti na
taj put kad me toliko toga opterecuje? Nakon tog pitanja
mnogi e dodati ma radit u ja to, kad odem u penziju, ili
kad si sredim stambeno pitanje, ili kad uinim ovo ili ono.
Ve i sami znate da su sve to samo izgovori.Put poinje sada
i ovdje.
Ima jo jedna reenica iz Puta mirnog ratnika koju bih elio
da ujete:

Bolje je napraviti pogreku punom snagom svoga bia nego

paljivo izbjegavati pogreke bojaljiva duha. Odgovornost
znai prepoznati i zadovoljstvo i cijenu, izabrati na osnovi
te spoznaje, a zatim ivjeti s tim izborom bez zabrinutosti.
Vidite, ako neto elite uiniti, nemojte se bojati
posljedica svoje elje. Naravno da svaka djelatnost nosi
posljedice.Ali, doista je bolje pogrijeiti strastveno, nego
ivjeti mlako! Postoje stvari u ivotu za koje znate da ih
morate uiniti, i jednostavno ih uinite.
Ima jedna firma ime neu spominjati ciji mi se slogan
nevjerojatno svia. To je najduhovnija reenica koju sam uo.
Ta reenica, taj slogan, u sebi sadri bit svih duhovnih
tekstova: Just do it!
Usput, elio bih vam rei da je tjelesna aktivnost, dakle
sport, vrlo vana na putu mirnog ratnika. Sam Dan Millman je,
kao to sam spomenuo bio prvak u gimnastici. Tjelesna
aktivnost je izvrsna za stvaranje koordinacije duha i tijela.
Naravno, ne govorim sada o natjecateljskom sportu ve o
aktivnosti koja vas usklauje s prirodnim elementima. Na taj
nain se najbolje razvija pozornost na sadanji trenutak.
Indijanski je poglavica pred smrt izjavio da su se u njemu
cijelog ivota borila dva psa. Dobar i lo. Kad su ga pitali
da kae koji je bio jai, odgovorio je: Onaj kojeg sam
hranio.
Poduavan starim ratnikom iz davnine, Sokratesom, Dan je vrlo
brzo nauio da na ovom svijetu ive tri vrste ljudi:
oni koji potiu dogaaje
oni koji promatraju to se dogaa
i oni koji se pitaju to se dogodilo.
Za kraj :
Mirni ratnici imaju dovoljno strpljenja da priekaju dok se
mulj ne slegne i voda ne razbistri.
Ne djeluju sve dok ne doe pravo vrijeme, tako da se ispravna
akcija nametne sama od sebe.
Oni ne trae ispunjenje, ali otvorenih ruku ekaju u
dobrodolici svim stvarima.
Spremni su da iskoriste sve i da ne propuste nita te tako
utjelovljuju Svjetlo.
Mirni ratnici posjeduju tri dragocjenosti: jednostavnost,
strpljenje i suosjeanje.
Jednostavni u djelovanju i mislima oni se vraaju izvoru
Bitka.
Strpljivi i s prijateljima i s neprijateljima oni ive u

skladu sa stvarima kakve jesu.

Suosjeajni prema sebi, u miru su sa cijelim svijetom.
Neki e ovo uenje nazvati besmislenim; drugi e ga zvati
uzvienim i nepraktinim.
Ali onima koji su pogledali u sebe ta je besmislenost potpuno
smislena; a za one koji su ga proveli u praksi ta uzvienost
ima duboke korijene.

Dodatak gornjem tekstu, intervju sa autorom knjige :

P:Koja je vaa definicija ovladavanja sobom?
Dan Millman: Ovladavanje sobom ukljuuje sposobnost da
prepoznamo za to nismo odgovorni misli koje ulaze u na um
i izlaze iz njega, i emocije koje prolaze poput vode i za
to jesmo odgovorni, to je nae ponaanje. Moje poimanje
ovladavanja sobom fokusira se na ljubazno ponaanje bez
obzira na to kakvog ste raspoloenja, a bazira se na tri
principa: prihvatite svoje emocije, spoznajte svoju svrhu, i
onda uinite to treba biti uinjeno bez obzira na to radi
li vam se to u tom trenutku.
Znate, mi ljudska bia prepuni smo tendencija. Tendiramo
lijenosti ili pretjeranoj radinosti. Tendiramo dopustiti
emocijama da vode nae ponaanje. Tendiramo si previe
ugaati ili se previe odricati. Imamo tendenciju prema
pasivnoj agresiji, izvjetaenosti ili opsesivnosti, tome da
inimo bez da razmislimo ili da razmiljamo bez da inimo.
Tendiramo tome da negiramo probleme ili da izbjegavamo
suoiti se s njima sve dok nam voda ne doe do grla.
Tendiramo egocentrinosti, obranama i ogorenosti.
Dnevni ivot spiritualni ivot daje nam testove, ui nas,
izaziva nas da transcendiramo nae tendencije putem
promatranja posljedica naih djelovanja; to je prirodni,
evolutivni proces ivljenja i uenja. I ovladavanje sobom
dogaa se u trenucima u kojima podreujemo svoju volju
svoje osobne tendencije i preferencije domeni vlastite vie
volje, vieg jastva, vieg integriteta ili viih ideala. To
je svjesni pomak od to ja imam od toga? do to e biti
najbolje za sve koji su ukljueni u ovo?
P: A kako biste definirali prosvjetljenje?
DM: Otprilike moemo rei da postoje dvije stvarnosti:
transcendentna stvarnost i konvencionalna stvarnost.
Primjerice, ideja da smo svi jedno sigurno nije tona sa
stajalita konvencionalne stvarnosti. Ako ja udarim svoj
noni prst, to ne boli i vas. Ako imam osjeaj ili misao,

neete je i vi imati. Tako da- konvencionalno govorei, mi

smo bia koja su fiziki, emocionalno i mentalno odvojena.
Ali, transcendentno gledajui, iz perspektive vie istine, mi
smo jedna svjesnost koja sjaji iz svih tih razliitih papira
za zamatanje, razliitih oiju. I na toj razini, svi smo
Jedno. Tako da postoje dvije razliite istine koje
funkcioniraju na dvije razliite razine.
Ako pak govorimo o prosvjetljenju iz tradicionalne
perspektive, onda je rije o transcendenciji koja nema
nikakve veze s popravljanjem vlastite osobnosti, uspjehom,
postizanjem svjetovnih ciljeva, pa ak ni ovladavanjem sobom.
To je shvaanje tko smo, i ono je bilo opisano mnogo puta na
mnoge naine koje je opisivano na mnoge naine, kao stjecanje
pogleda na iru sliku, kao pogled s toke na kraju svemira,
kao pogled kroz oi boga ili kao osjeaj zajednitva,
jedinstva i slobode. Ali taj je osjeaj u stvarnosti izvan
domene rijei, radi ega i jest bio opisivan na tako
razliite naine. I ja sam imao trenutke uvida u to
transcendentno iskustvo.
Ali toj bih transcendentnoj perspektivi prosvjetljenja izvan
uma, tijela i svijeta dodao da vidim ivot kao niz trenutaka,
i esto kaem kako nikad nisam sreo osobu koja je
inteligentna ili neurotina ili prosvijetljena; sreo sam samo
osobe koje imaju vie inteligentnih, neurotinih ili
prosvjetljenih trenutaka. Takoer sam uio od razliitih
majstora koje su mnogi smatrali prosvjetljenima- ili koji su
se sami proglasili takvima i inilo se da posjeduju
kapacitete koji bi se mogli izjednaiti s tim stanjem. I s
obzirom na to da sam ih potom vidio u trenucima koji su me se
osobno dojmili kao poprilino neprosvjetljeni, mislim da je
realistino rei da imamo odgovornost da shvatimo i ivimo to
stanje iz trenutka u trenutak, umjesto da mislimo da
posjedujemo samo jedno iskustvo i da kaemo: Odsad pa
nadalje, to je to. Ja sam prosvijetljen.
P: ini se da predlaete da je prosvjetljenje s jedne strane
izvan ovog svijeta, a da se s druge takoer treba ivjeti na
ovom svijetu na jako praktian nain. Gledajui iz te
perspektive, koji je po vama odnos izmeu prosvjetljenja i
ovladavanja sobom?
DM: Jedan mudrac jednom je rekao:Ako pokuate otvoriti orah
dok je ljuska jo zelena, uvidjet ete da je to skoro
nemogue. No ako priekate do sazrijevanja, ona se otvara
samo jednim kuckanjem. Tako i ja vidim put ovladavanja sobom
kao neto konvencionalnije to moemo raditi. Ono se dogaa u
kontekstu svakodnevnog ivota i ukljuuje nae funkcionalne

ljudske sposobnosti nau volju te moe voditi prema

ostvarivanju naeg ljudskog potencijala. Taj put vidim kao
put sazrijevanja ili pripreme. Ali ovladavanje sobom nema
nikakve veze s prosvjetljenjem ako pod time mislimo na neko
transcendentalno stanje, koje dolazi neovisno o tome. U nekom
trenutku netko ili neto daruje nam kuckanje i preuzima sve
zasluge za to, ali mislim da je ivot sam po sebi taj proces
sazrijevanja, moe da nas na to pripremi, da nas otvori.
Postoji uzreica koja kae: Postoji Bog, i postoji ne
obraanje pozornosti. I ono to esto spominjem u svojim
lekcijama je neto to je rabin Hillel jednom rekao:
Postoje tri vrste uda na svijetu zrak je udo pticama,
voda je udo ribama, i ovjeanstvo je udo samo sebi.
Mi smo uronjeni u taj duh cijelo vrijeme, bez obzira na to
zovemo li ga Bog, duh, ljepota ili inspiracija.
Neete uti meteorologa da kae: Danas postoji
dvadesetpostotna vjerojatnost padalina, te pedesetpostotna
vjerojatnost duha. Duh je uvijek tu, samo ga mi ne
primjeujemo. Ne opimo s njim jer je naa panja zarobljena
u Kako u platiti popravak auta, kako u stii na
sastanak? Kako u se nositi sa svojim odnosima,
emocionalnim problemima, fizikim problemima, tijelom? itd.
Naa panja je zarobljena u tim podrujima, i ini mi se da
ona upravo kroz ovladavanje sobom postaje slobodnija da
primijeti Boga ili duha ili ljepotu kako god to elite
zvati, i da je u tom smislu to proces sazrijevanja. Ali ne
kaem da se to dogaa u smislu :Idite tim putem i bingo!
na kraju ete se prosvijetliti...Ne kaem da ovladavanje
sobom nuno vodi do prosvjetljenja. Ali postoje zakoni
stvarnosti koje sam nauio kroz svoj atletski trening, a
jedan od njih je da ako se dobro pripremite, postoji vea
vjerojatnost da se otvorite jo neemu. Ali nema garancija.
Michael Jordan ne moe imati kontrolu nad tim hoe li
zakucati ko ili nee. Ali moe imati kontrolu nad tim hoe
li pokuati zakucati. I inei to on poveava vjerojatnost
zakucavanja. Tako da ivot zahtijeva rad, on nije lagan.
Sveti Augustin jednom je rekao: Boe, ne molim te za laki
put nego za snaija ramena. Mislim da nam svakodnevni ivot
moe pruiti ta snanija ramena
P: Jedna od stvari koje sam primijetio kroz istraivanje tih
stvari je da se ini pojedinci koji su postigli stanje
ovladavanja sobom ili prosvjetljenje uvijek zrae
nevjerojatnim stupnjem samopouzdanja, osjeajem kao da ih ne
sputavaju ogranienja. Kod onih koji vladaju sobom, to
samopouzdanje ini se da potjee od osjeaja da imaju snage

da probiju ono to izgleda kao ogranienja i da rade stvari

za koje se nikad nije inilo da ih mogu raditi, neto kao
preplavljujui osjeaj Ja mogu. Kod prosvjetljenih se
pojedinaca, s druge strane, ini da to samopouzdanje ne
dolazi iz osobne snage nego iz duboke, misteriozne
realizacije koja mijenja ivot, realizacije njihovog
esencijalnog jedinstva sa temeljem i izvorom svog postojanja
ne shvaanje Ja mogu nego Ja jesam. to vi vidite kao
razliku izmeu onih koji su ovladali sobom i onih koji su se
prosvijetlili?
DM: Pa ini mi se da je jedno samopouzdanje uvjetno dok je
drugo bezuvjetno. Jedno je samopouzdanje u sebstvo, s malim
s. Drugo je samopouzdanje u Stvarnost ili Boga ili duha koji
radi kroz nas, kao i kroz sebstvo, to je potpuno drukija
vrsta samopouzdanja. Ja ba nisam neki fan teajeva
samopouzdanja. Prosvjetljeno samopouzdanje se ne bazira na
dobroj slici o sebi ili povjerenju u vlastite sposobnosti,
nego na ultimativnoj vjeri u to god da se dogodi i na
potpunoj nezainteresiranosti za to sviate li se nekom, jer
zapravo posjedujete znanje da ste voljeni, i da, ustvari,
jeste Ljubav. Ipak, veina nas se samo eli dobro osjeati u
vezi sebe, ele osjeati samopouzdanje i sviati se sebi. I,
kao to sam naglasio u Svakodnevnom Samopouzdanju, za veinu
ljudi se ak i ta potraga za prosvjetljenjem bazira na elji
da se osjeaju dobro Kada se prosvijetlim, biti u sretan i
osjeati se dobro.
Ipak, postoji neto to sam nauio kroz sport ako ne
vjerujete da neto moete uiniti, u vezi ega sumnjate u
sebe, i tada otkrijete da ipak moete, to se moe prenijete i
na druge stvari i rei ete: Znate, nisam vjerovao da mogu
uiniti tu zadnju stvar ali ipak jesam. Moda mogu uiniti i
ovu sljedeu.
P: Kako se ta razlika izmeu shvaanja Ja mogu i Ja jesam
poklapa s vaim vlastitim iskustvom?
DM: Pa, prije svega, iako sam imao nekih zanimljivih iskustva
i trenutaka shvaanja i mogu rei da sam vidio iru sliku
ivota, je se ne smatram prosvjetljenim biem. Ne mogu
govoriti o toj prosvjetljenoj perspektivi u smislu vlastite
identifikacije s transcendentim shvaanjima, ili mogunosti
da ivim u tom shvaanju iz trenutka u trenutak iako
prakticiram prosvjetljenje.
Ali po pitanju ideje samopouzdanja ovog Ja mogu postoji
neto u tome to se dobro vidi iz konvencionalne perspektive.
Mislim da je zdravije da kaete Ja mogu i tada krenete

raditi stvari, nego da kaete Ja ne mogu i ne krenete.

Mislim da je Henry Ford jednom rekao Oni koji vjeruju da
mogu i oni koji ne vjeruju da mogu su jednako u pravu.
Mislim da je pozitivna stvar svladavati stvari u svakodnevnom
ivotu. Ali to nije ista pria kao imati duboko povjerenje
bazirano na esencijalnom osjeaju da nae due poivaju u
sigurnim rukama duha. S druge strane, ja ne bih iao toliko
daleko da upotrebljavam rijei Ja jesam. Ne doivljavam to
tako. Iz moje perspektive, ono to je stvarno bitno u
ljudskom ivotu na svakoj razini osim te transcendentalne je
to inimo. U new ageu postoji mnogo pria o bivanju. Budi.
Nemoj raditi. Samo budi. A ja na to pitam: to to znaiti
budi? to to doista znai?
Sve to su ljuska bia ikad postigla ukljuivalo je injenje.
Tako da, dok dosta ljudi pristupa tome iz perspektive tog Ja
jesam, ja ne pristupam. Jednostavno ne znam kako bih se
povezao s tim rijeima. Ipak, i dalje vjerujem u kozmiko,
transcendnetno stanje prosvjetljenja koje je ultimativni cilj
i krajnja toka ljudskog ivota i postojanja.
P: Vjerujete?
DM: Da. I to je ono to nas vjerojatno razlikuje od ivotinja
to to imamo svijest koja moe spoznati to stanje. S druge
strane, poznajem dosta ljudi koji najiskrenije i ozbiljno
rade na istonim metodama, onome to se dogaa unutra,
meditiraju, bave se spiritualnom praksom. U isto vrijeme, ne
obraaju pozornost na svoju djecu, financijsko stanje im je
loe i ne funkcioniraju ba dobro u ivotu. Mislim da je
prosvjetljenje na rasporedu, pa dok ekamo da doe, mogli
bismo jednako tako ivjeti neke prosvjetljene trenutke. Za
mene je vanije pitanje; to radimo u meuvremenu? ivimo li
dobro? Jesmo li ljubazni prema drugim ljudima? Pokupimo li
smee na ulici? to i radim, i ne znam kakav utjecaj imaju
moje rijei na druge ljude, ali kad ja napustim grad on je
mrvicu ii. To su male stvari koje su bitne.

TNX to: mornarius.wordpress.com