Katie Flecher ima sve to djevojka moe poeljeti; zgodna je, vlasnica je uspjene modne trgovine i ivi u trendovskom

Notting Hillu sa svojim zgodnim dekom Samom. No Katin savren svijet uzdrma samo jedan telefonski poziv njezina oca koji je zamoli da se dva tjedna brine za sestru Bells. Najvei je problem to nikada nije rekla Samu da uope ima sestru, a kamoli da je Bells... donekle drugaija.

PRVO POGLAVLJE
Eddie - predam mu bijelu papirnatu vreicu s kroasanom. - Kao i obino, Katie? - Eddie se okrene prema ureaju za pripravu kapuina. - Bila si na putu, zar ne? - Pa, prije dva tjedna bila sam poslom u Parizu. Revije... - Pariz i modeli? Meni to zvui kao godinji. - I prevrtanje tri tisue dizajnerskih komada odjee. Nakon nekog vre mena i nije toliko zabavno, vjeruj mi! Sliilo je na stoni sajam. - Jedan kapuino posut organskom okoladom. - Divno. - eka te naporan dan? - Da, vrlo. Samo uri, uri, uri. U nedogled, zar ne? - Ponovno si promijenila boju kose - primijeti. Uzbueno se osmjehujem. - Veeras je moja modna revija. - Prekopam po torbici u potrazi za tonim iznosom novca. - urim, vidimo se sutra. - Jo pet minuta! - poviknem prema manekenkama. Prostorija u kojoj se odijevaju zasiena je mirisom laka za kosu i drugih sredstava za obliko vanje frizure. Koraam hodnikom amo tamo. Gdje je Sam? ustro biram njegov broj na mobitelu. - Katie, stiem, vjeruj mi - kae. - Evo me u taksiju. - Oponaa zvuko ve automobila. - Da, ovdje lijevo, prijatelju. - Sam! ujem zvonjavu telefona. Jo si u uredu, zar ne?
- Dobro jutro,

- Jo najvie pola sata - vrsto mi obea. - Sam, doista si mi potreban ovdje. - Prekinem vezu, duboko uzdahnem i vratim se u garderobu. Henrietta, jedna od manekenki, sjedi u kutu i igra se pramenom plave kose. - Hen, pet minuta - kaem joj. Promatram zbrku cipela s visokim potpeticama i nizove vjealica s cr nom odjeom koju emo pokazati uzvanicima. Vlasnica sam modne trgo vine u ulici Turnham Green Terrace koja se zove FIB, to je skraenica za Female In Black', a veeras se odrava ljetna revija. Odjea je, naravno, veinom crna izuzev neobinih modnih dodataka i pojedinih dijelova u boji. Revije sam poela odravati dvaput na godinu, a ova se odrava u kui u Chiswicku, u vlasnitvu Samova klijenta. Vlasnici su se odluili za mini malistiko ureenje: pod je presvuen drvom, nema sagova, zidovi su bijeli, svjetla usmjerena, a na zidovima vise pozlaena zrcala i velike slike suvre menih autora. Kua je gotovo istovjetna Samovoj, samo to je dvaput vea. ujem kako gledatelji zauzimaju svoja mjesta; zvuk kripanja stolicama dobro mi je poznat. U ovim me trenucima obino obuzme nervoza. Podi gnem polupraznu au ampanjca. - Je li tvoja aa polupuna ili poluprazna? - To je bilo prvo pitanje koje mi je Sam uputio kad smo se upoznali u baru. Nakon toga mi je rekao - Dopusti da je napunim - a zatim mi je namignuo. Da je bila rije o elavcu sa zadahom iz usta, vjerojatno bih ljuba zno odbila ponudu. No ispred mene stajao je visok, privlaan, tamnokos mukarac. Morala sam se osvrnuti da se uvjerim kako se obraa upravo meni. Eve, koja radi u mojoj trgovini, kae mi da fotograf eli sa mnom na kratko porazgovarati prije nego to ponemo. - Sretno, djevojke - ohra brim ih. - Pogledajte komad, osjetite ga i stopit ete s njim. - Je li jedna od manekenki zakolutala oima na moje rijei, pitam se dok izlazim iz prostorije. Bacim pogled na svoj odraz u zrcalu. Nosim jednu od haljina koje se prikazuju veeras: crna je, s vrpcom oko vrata i obrubom od srebrnih per lica oko vrata i dekoltea. Na leima je nisko rezana i privrena sitnim svjetlucavosrebnim gumbiima. Dojam upotpunjuju srebrne natikae na
1

Female In Black (eng. za ene u crnom) izvedeno od Men In Black (eng. mukarci u crnom). Pojam Men in Black (MIB), u popularnoj se kulturi koristi u konspiracijskim teorijama o NLO-ima, za opis mukaraca odjevenih u crna odijela, ponekad sa svijetleim oima ili dru gim osobinama izvanzemaljaca, koji tvrde da su vladini agenti, a koji prijetnjama nastoje svjedoke koji su vidjeli NLO natjerati na utnju. (Prim. prev.)

visoku petu. Samo za veeranju prigodu moja prirodno tamnosmea kosa je crna i u nju sam zataknula bijelu ruu. Revija pone pjesmom It Started With a Kiss skupine Hot Chocolate, a prva manekenka izie u crnom satenskom topu i uskoj crnoj suknji niskog struka. Odjeu dopunjuje runo izraen srebrno-crni pojas od perlica koje svjetlucaju pod svjetlima. U jednoj ruci dri satensku torbicu s malom srebrnom kopom. Manekenka otmjeno koraa prema kaminu, a glenje ve joj oplakuje smekasti dim koji lebdi nad drvenim podom. Gledate lji se dive kreaciji, pljeu, a zatim djevojka naputa prostoriju. Ugledam Emmu, svoju staru kolsku prijateljicu, kako zauzima mjesto u stranjim redovima. Njezin ulazak nije mogue propustiti. Visoka je gotovo metar i osamdeset i u kolskim koarkakim utakmicama uvijek je igrala na mje stu centra. Murder on the Dancefloor Sophie Ellis-Bextor svira dok ulazi Henrietta, kose zategnute u rep, zvonko udarajui visokim potpeticama o dr veni pod. Njezina majka sjedi u prvome redu i gleda je s oboavanjem. Neugodna je osoba, ali vrlo bogata i nakon to je posjednemo na kanape u kutu moje trgovine, posluimo joj nekoliko pia i ponaamo se prema njoj kao prema kraljici, svojoj voljenoj keri Henrietti kupi gotovo itavu moju zalihu odjee. Sam me esto zna pitati je li navraala stara pijandura iz kula. Sljedea djevojka graciozno izie u veernjoj haljini zebrastog uzorka, koju nosi uz grimizni ogrta. To je jedna od mojih omiljenih haljina. Kosa joj je obojena u crno, a ike otro odrezane, prema uzoru na frizure iz mjuzikla Chicago. Slijedi pjesma Superstition Steveija Wondera koja me uvijek podsjeti na djetinjstvo. Jo ujem mamu kako vie iz svoje radionice - Prekini s tom prokletom bukom! - dok se njegova pjesma I Just Called To Say I Love You neprestano vrti iz sestrine sobe. To mi se sada ini kao sasvim drugi svijet. Ipak razmiljam o Bells. Sjetim se njezina pisma ispisana urednim ru kopisom koji sam zataknula u podsjetnik s konatim koricama. Jutros ga nisam stigla otvoriti. Osjeam grinju savjesti zbog njezinih pisama jer joj nikada ne odgovaram. Uvijek to namjeravam uiniti, ali odgaam zbog drugih obveza. - Koliko ti treba da napie jedno pismo? - Otac me ne prestano gnjavi. - Bilo bi joj doista drago da joj se javi. - Stevie Wonder zavri pjesmu, a modnom se pistom arobno razliju novi oblaci dima.
*

Fotograf iz Tatlera snima posljednju skupnu fotografiju manekenki. Konano, i to je najvanije, eljela bih zahvaliti gospodinu Todhunteru to mi je dopustio da se za ovaj dogaaj posluim ovim prelijepim prostorom, osobito zato to smo sve planirali u posljednji trenutak - kaem. Svi pljeu dok se rukujemo. - Molim vas, ostanite na piu i hvala vam to se doli. - Uzvanici ponovno pljeu, a zatim se poinju razilaziti. Osjetim kako me oko struka grli topla ruka i okrenem se. - Sam. - estitam, duo, bilo je senzacionalno. - Poljubi me, a svojom koom mekom poput djeje protrlja se o moj obraz. - Pola si propustio. - No ipak se smijeim dok se moja nervoza topi u njegovoj nazonosti. - Vidio sam bolju polovicu. - ao mi je to sam se otresla na tebe, Same. Imala sam uobiajeni na pad panike prije poetka revije. - Iskrivim lice u smijenu izbezumljenu grimasu. - Nema veze, ne brini se. - Sam olabavi kravatu, a onda se nagne blie i proape - Je li dola stara pijandura iz kuta? Do mene se probije Emma, odjevena u udobne crne hlae i tirkiznu ve stu na kopanje. Emma je lijenica i vjerojatno je dola ravno iz bolnice. No nae pozdravljanje prekine Antonia, jedna od mojih klijentica koja ivi nedaleko od trgovine. - Katie, draga, ovo je bila najbolja revija do sada. No prije nego to i pomislim na neke od onih pripijenih komada, morala bih se rijeiti trbuia koji mi je ostao nakon roenja djeteta. - Nasmije se sama sebi, oekujui da je jedna od nas uvjeri u suprotno. - Vrlo si brzo vratila svoj prijanji izgled, Antonia - utjeim je. - Mogla bi nositi bilo koji od mojih komada odjee. - Doista? - Antonia se zarumeni. - Pa, moda sutra svratim i isprobam poneto. Pozvana sam na vrlo otmjenu proslavu zaruka. - Sigurna sam da te FIB moe dobro srediti. Kako je beba? - pitam je. - Moda je vratim u trgovinu - smijulji se vlastitoj ali - i zatraim po vrat novca. Bilo bi lijepo odspavati nekoliko noi. Sam, Emma i ja suosjeajno uzdiemo, iako ne moemo ni zamisliti o emu govori. Emma bi prva od nas mogla imati djecu jer je zaruena za Jonnija. - Antonia, ovo je Emma, kolska i obiteljska prijateljica, a ovo je Sam, moj... - Da kaem partner? Ne. - ... moj deko - konano zaklju im. - Savjetujem vam da svakako poduzmete mjere opreza. - Znaajno kimne glavom prema meni i Samu, ponovno se smijui vlastitoj dosjetki. -

Iscrpljujue je. Iskreno govorei, nikada nisam eljela imati vie od jednog djeteta, no moj suprug tvrdi da je to sebino. Uvijek se kae da su jedinci razmaeni, zar ne? - Ja sam jedinac - ubaci se Sam. Nije mi promaknuto da je namignuo Emmi. Antonia se zacrveni. - Ima li ti obitelj, Katie? Sigurna sam da su vrlo ponosni na tebe i na tvoje uspjehe. - Osvrne se po prostoriji. - Tvoji su roditelji vjerojatno ovdje veeras? - Ne, na alost nisu mogli doi. - Pogledam Emmu i Sama u nadi da e promijeniti temu. Umjesto toga, Sam me upita gdje je zahod i ode uz ispriku. - teta. Ima li brae? Sestara? - Antonia me i dalje reeta pitanjima. Ogledam se oko sebe. Sam me vie ne moe uti. - Ne, ja sam jedino dijete. Samo moja malenkost. - Emma mi dobaci dug i strog pogled. Zani mljivo kako jedno kratko pitanje moe toliko otrijezniti ovjeka. - Ah - odgovori Antonia prazno. - Ma nema veze. U redu je imati samo jedno dijete; kao to sam rekla, ja bih se bila zaustavila na jednom. - Emma, nemoj poeti - upozorim je dok se udaljavamo od Antonije. - To je tvoja stvar - otro mi odvrati zbog ega se osjeam neugodno. - Tako mi je lake jer me nitko nita ne pita. - U redu je - kae Emma, ali njezin glas vie ne zvui kao da mi opra ta. - Ako misli da je tako najbolje, nastavi s tim. Nemoj razbijati glavu o tome. Posluitelj je ponovno pronio pia pa smo uzele dvije ae. - U redu, vratimo se poslu - kaem, probijajui se do Henine majke s aom ampanjca. Sam okrene klju i uemo u kuu. Naa veza traje devet mjeseci, a k nje mu sam se doselila ve nakon tri. Sam radi u Cityju. Nekad je bio trgovac valutama; tako se i obogatio. Danas se bavi pripajanjem i preuzimanjem tvrtki, a ivi u Notting Hillu, odakle se moe gotovo pljunuti na trnicu Portobello. Moj je potez bio prebrz, no nismo vidjeli smisla u razdvoje nosti jer sam ionako ostajala kod njega gotovo svaku no. Ujutro samo uskoim u autobus broj 94, koji me odvede ravno do Turnham Greena. S bivim dekom ivjela sam u Claphamu, odakle sam imala tri dana jaha nja do posla. Osim toga, Sam u svakoj sobi ima televizor irokog zaslona, pa ak i saunu na gornjem katu. Kako sam mogla odbiti njegov poziv da se doselim?

Mamu je odmah obuzela sumnja i zasula me pitanjima. - Tko je taj ovjek, Katie? Skae iz jedne veze u drugu, kao da je sutra sudnji dan. - Njezina me reakcija nije nimalo iznenadila, ak je i ojaala moju elju da se odselim k njemu. Sam s poda podigne potu koja se uglavnom sastoji od gomile reklama. - Nita to ne bi moglo ovdje priekati - kae, bacajui je na stol u hodni ku. Zagrli me. - Ti si modna boica, draga. Poljubim ga. - Hvala ti to si mi pomogao u organizaciji veeri. - Znam da se Sam svojski potrudio gospodina Todhuntera pitati moemo li u njego voj kui prirediti modnu reviju. - Ne bih to uspjela bez tebe, zna. Samovo se lice ozari od ponosa. - Bio mi je uitak. Nas dvoje smo tim. Najbolji. v Pogledam preko njegova ramena. aruljica na automatskoj sekretarici bljeska. Sigurna sam da je poruka za mene. - to kae na jedno pie? Konjak? - Sam pone pjevuiti dok se poska kujui stubama sputa do kuhinje. - Moe, godit e mi. - Ponovno pogledam ureaj. Zato osjeam da bih morala provjeriti tko je zvao? Skinem cipele s visokom potpeticom i odlu im da u ipak pogledati tko je ostavio poruku. - Sauna? - predloi Sam prije nego to sam pritisnula tipku. U rukama dri dvije ae i bocu konjaka. - Ostavi to za sutra. To je vjerojatno Maguire. Rekao je da e zvati veeras. - Uzme me za ruku i naceri se. - Imam iznenaenje za tebe, doi. - Stvarno? - Nasmijem se i uspnem se za njim.

Nakon kratkog jutarnjeg tranja kojim sam lijeila mamurluk, stiem u trgovinu s uobiajenim kapuinom i kroasanom, te pecivom punjenim o koladom za Eve, ovisnicu o okoladi. Zateknem je zadubljenu u knjige u kojima provjerava kako je protekla jueranja veer. - Imamo mnogo na rudbi, osobito za francuske haljine od ipke, a i mnogi su se predbiljeili na nae kataloge - kae i jo se vie razveseli kada joj predam pecivo. - To je sjajno! Protekla je veer prola jo bolje nego to sam se nadala. Eve, moram ti rei, - nastavim jednako strastveno - Sam me ovog Boia vodi na skijanje u Meribel! To je bilo iznenaenje; ostavio je karte na mo jem jastuku. - On je kao iz bajke - uzdahne Eve. - Hector i ja se u posljednje vrijeme ba ne slaemo najbolje. - Hector je njezin deko. - Vas dvoje mislite oz biljno, non! - Eve je Francuskinja. Kada sam prije est mjeseci dala oglas

u potrazi za prodavaicom, ona je bila daleko najbolja kandidatkinja, odje vena u crnu rebrastu dolevitu i svijetlosmee hlae od antilopa, duge kose boje meda skupljene u savreno uredan rep. - Vjerojatno. Ba sam sretnica. -I on je sretnik. Moda je on pravi, Katie? - Moda - uzvratim joj osmijehom. poslijepodne i spremam se zatvoriti. Netko pokuca o izlog i ugle dam Sama sa sunanim naoalama, kako dri buket ljiljana i bocu vina umotanu u tanki papir. Otvorim vrata, a on me poljubi i preda mi cvijee. - Palo mi je na pamet da bih mogao doi po tebe danas. Za promjenu sam zavrio ranije. - emu ovo? - Nasmijem se. - Prvo skijanje, a sada cvijee i privatni voza. Ako ovako nastavi, nikada te neu poeljeti ostaviti pa je bolje da pripazi. - To i jest moj plan, Katiece - kae i jo jedanput me poljubi. Topla je ljetna veer i prijatelji se sastaju u restoranima nakon posla, priajui i pijuckajui na posljednjim zrakama sunca. - Ne zaboravi da veeras izlazi mo. - Sam me podsjeti dok otvara ulazna vrata stana. - Zar? A kamo idemo? - Zapisao sam to u tvoj dnevnik za drutvene dogaaje, Katie. Veeramo s Maguireom i njegovom novom odabranicom. - Sam izvede nekoliko step koraka na spomen rijei odabranica. - Rekao je da e prirediti rotilj. - Izvrsno. Oprosti, smetnula sam s uma. Danas je bila ludnica, Eve i ja nismo predahnule ni na trenutak. - Priem automatskoj sekretarici i priti snem tipku za presluavanje poruka. - Moe li nam prirediti pie, Sam? au vina? - dodam. - Katie, otac je - kae poznati glas ozbiljnim tonom. Ukopam se na mjestu. To mora da je poruka od sino. Znala sam da se neto sprema. Mogla sam to osjetiti. - Moram razgovarati s tobom. - Prilino je... - nakalje se - ... prilino je vano. Progutam knedlu. O Boe, neto se dogodilo mami. Ili Bells. Sigurno se pita zato ga nisam nazvala. Sam me upitno pogleda. - Tvoj stari nikada ne zove ovamo. Ima pravo. Tata me uvijek zove na posao. Zato me ondje nije nazvao danas, ako je toliko hitno? - Radi se o tvojoj majci koja se iscrpljuje poslom do iznemoglosti - naKasno je

stavi tata. - Zna kakva je ona. Otili smo lijeniku i on joj je strogo sa vjetovao odmor. Godinama nismo imali poteni godinji odmor. Vodim je odavde. Zato, - kratko oklijeva - moramo porazgovarati o tome tko e se brinuti o Bells. Bells. Ne govori vie, tata, molim te. Ako me zamoli da ti se javim, prekinut u poruku. - Tko je Bells? Tvoj pas? - Sam me propitkuje. Kimnem. - Sam, moe li ta aa vina? - kaem, nadajui se da e se vratiti u kuhinju. - Katie, ti zna da ja ne volim kune ljubimce. Upitno podignem obrve. - Pie? - Tvoja majka i ja odlazimo u Francusku na dva tjedna - kae tata - i Bells e trebati nekoga kada odemo, ne moemo je ostaviti samu. - Osim toga, tek sam kupio nove konate naslonjae - pobuni se Sam. - Pripremi mi kupku - sada ve zahtijevam, osjeajui kako ispod koe gorim. - Moram razgovarati s tobom, da smislimo plan - tata dalje govori. - Su tra sam cijeli dan vani; moe li me zato nazvati naveer? - Nastupi duga stanka. elim rei - Tata, molim te spusti slualicu ili ti nikada neu oprostiti, no ne mogu ispustiti ni glasa. Osim toga, ne mogu nita rei dok je Sam pokraj mene. Njegova me nazonost smeta poput uperenog pitolja. Tata ponovno uvue zrak; tu sam naviku naslijedila od njega. Sam se nasmije. - Zvui toliko ozbiljno. To je samo pas, zar ne, Katie? v ovjek bi pomislio da govori o budunosti eura. Moja nervoza dostigne toku vrenja. - Sam, pripremi mi kupku, molim te. Sam se provue pokraj mene. - U redu, u redu. Pripremi mi kupku, na pravi mi pie - oponaa me. - Ako mi se ne javi, zvat u te poslije - zakljui tata. Kada poruka zavri i zaujem obavijest: Nemate vie poruka, osjetim da ponovno mogu disati. v - Oprosti mi, Same - ispriam se kada se Sam vrati. ujem snaan mlaz vode iz kupaonice. - Nisam se eljela otresati. Tata se uvijek previe brine. Bolje da mu se javim. Ti otii gore, pripremi se za veeras. - Pas ne dolazi u obzir, Katie. ao mi je. - Sam vrti glavom dok se uspi nje na kat. - Moe ovdje ivjeti, ali bez psa. Kraj prie. Capisce?

Dva SU sata ujutro i ne mogu pronai cigarete. Sam sigurno misli da sam se dobro zabavljala, no meni je itava veer protekla u tmurnom raspoloenju jer nisam mogla skrenuti misli s Bells. Zato se to moralo dogoditi sada, kada sve tee tako glatko? I gdje je Sam uope skrio cigarete? U Samovoj kuhinji nema niega. Radne su povrine potpuno prazne; na njima je samo umjetnika skulptura izraena od obojenih boca za mlijeko. Sam kae da odraava raspoloenje suvremenog svijeta. Otvorim jedan ormari i pogledom pretraim police. Zatim se podi gnem na prste i rukom popipam gornju stranu ormaria. Mogla bih ga ubiti. Ako elim popuiti cigaretu, zato to ne mogu uiniti? Nestrpljivo otvaram jednu po jednu ladicu i uz tresak ih ljutito zatvaram kada nita ne naem. U glavi ponovno prelazim razgovor koji sam prije te veeri vodila s tatom. - Katie, znamo da je to velika usluga, ali potrebna mi je tvoja pomo - rekao je. - Ali tako iznenada, zato mi nisi rekao da je mama toliko umorna? Kako je sada? - upitala sam ga, grizui usnu. - Bit e dobro, ako malo predahne i ako odemo na godinji. - U redu - priznala sam. - Znam da vam je potreban odmor, ali nisam sigurna da se mogu brinuti o Bells. Nisam se stigla ni pripremiti. - Sve je ve rezervirano - rekao je tata odluno. Nije nimalo slino njemu da,na neemu ustraje a da se prije ne posavje tuje sa mnom. Ja sam isto tako mogla ii na put, na odmor ili zbog posla. -Ne bi li mogao zamoliti tetu Agnes? Ona bi voljela priuvati Bells. - Bells eli biti s tobom. - Zato? - Glas mi je bio glasan apat. - Ne mogu je ovdje primiti. Oevo je strpljenje dolo kraju. - Ne moe ili nee? - to je s mojom trgovinom? Ne mogu sve ostaviti, ao mi je. - Sluaj me, Katie. Tvojoj je majci i meni potrebno da neko vrijeme pro vedemo sami jedno s drugim, a Bells je izriito traila da ostane s tobom u Londonu. Rekao sam joj da ti mora pisati i sama te to zamoliti. Zar nisi dobila njezino pismo? Tata je zvuao toliko strogo da mu se nisam usudila priznati kako ga nisam ni otvorila. - Vjerojatno se izgubilo u poti; u posljednje vrijeme nije se mogue na nju osloniti. - O, Katie. - Povisio je glas u oaju. - Zato joj ne eli pisati? Uvijek pita za tebe. Kako je Katie? Nikad vidim Katie. Gotovo sam mogla uti kako Bells izgovara te rijei i srce mi se istog

trena smekalo. No brzo sam se vratila u stvarnost. - Tata, dva tjedna je mnogo vremena. Osim toga, ne ivim sama. - Jasno mi je da mora pitati Sama. Mi bismo pomogli to se tie tro kova i... - Ne, novac nije problem. - U tom se trenu Sam spustio omotan runi kom i upitao to me je toliko zadralo. Kupka je bila spremna. Neto mi je palo na pamet. Mogla bih ga nagovoriti da za vikend otputuje s Maguireom igrati golf. Tako nikada ne bi saznao. - Mogla bih je primiti za vikend. - A gdje e biti ostatak vremena? - Ne moe li ostati u Walesu? - Bio je to moj posljednji oajniki poku aj. - Pa, mogla bi, ali iskreno govorei, mislim da je to jadno - odgovorio je razdraeno. - ao mi je, tata. Doista ne mogu. Da imam svoj stan... Prekinuo me je. - To nije razlog, zar ne, Katie? - to eli rei? - Nije li ve krajnje vrijeme da preuzme dio odgovornosti za sestru? Hoe li se do kraja ivota pretvarati da ne postoji? Ne moe sve uvijek preputati majci i meni. to bi uinila da se nama neto dogodi? Jesi li ikada... - Kako to misli, ako se vama neto dogodi? to, na primjer? Sve je u redu, zar ne, tata? - Htio sam samo rei da tvoja majka i ja neemo uvijek biti tu za Bells. Jednoga e dana morati preuzeti odgovornost i postati njezina skrbnica. Katie, ne elim te plaiti, ali trebala bi o tome razmisliti. Osim toga, ako ne eli primiti Bells, nazovi je i sama joj to reci. - Oev je glas sad ve drhtao od bijesa. - U redu, moe ostati kod mene - rekla sam neodluno. Zauo se uzdah olakanja. - Hvala ti - odgovorio je tata. Sada, ljuta zbog uzaludne potrage za cigaretama, pristavljam ajnik. Je li nepravedno oekivati od Sama da prihvati Bells dva tjedna? Da je ovo moj stan, stvari bi bile drugaije, pokuavam uvjeriti samu sebe. O Boe, koga ja zavaravam? Ipak sam bijesna to su me roditelji doveli u ovakvu situaciju. Trljam elo dok oajniki pokuavam smisliti nekakvo rjeenje. Ako se vratim u krevet, neu moi zaspati. Voda u ajniku kuha. Kako u se nositi sa svojom sestrom? Kako u je upoznati s prijateljima? S Eve? Samom?

Trebam li nazvati tetu Agnes? Bells bi se mnogo bolje provela s njom. Ja sam uvijek uivala u praznicima provedenim kod nje. Kopam po torbici u potrazi za rokovnikom. U njemu je Bellsino pismo. Adresa, datum i vrije me uredno su podcrtani u desnome kutu. Mojoj sestri Katie Fletcher Mama i tata ostati u Francuskoj i bilo bi vrlo ljubazno od tebe da me primi za vrijeme ljetnih praznika. Ostati s tetom Agnes u Suffolku, predaleko, bilo bi vrlo lijepo ostati s Katie u Londonu, molim. Vrlo je mnogo Vremena prolo, otkako sam te vidjela. Voli te Bells Presavijem pismo i vratim ga u rokovnik. Kako bih je mogla odbiti?
1982.

Sedam mi je godina. Volim ostajati kod tete Agnes u Suffolku, na obali mora. Teta je vrlo zgodna i nosi naoale privrene na ogrlicu od sitnih smeih kuglica, a kada kuha rosi i dugu kariranu pregau. Radi najbolju Schwarzwald tortu, s pahuljicama prave tamne okolade, i spravlja domae prene krumpirie od pravih krumpira u velikoj dubokoj tavi. ima cipele sa zailjenim vrhom koje slie vjetijima i maketu eljeznice s kojom se igram u njezinu velikom vrtu. Njezin je suprug smijean. Tetak Roger. Jednom se zavalio u svoju sto licu koja je pod njim puknula. Mislim da je njihova kua pomalo sablasna. Tetak Roger mi se zaklinje da je na vrhu stuba ugledao duh svojega oca. Nou trim najbre to mogu uz uklete stube, sve do svoje sobe. - Ona je tek mala djevojica, ali mislim da e propasti ravno kroz njih - jednom sam ula kako ujak Roger govori. Kod njih u ostati sve dok mama ne rodi. Mama misli da je trudnoa teka. Imala je tri spontana pobaaja; tata mi je objasnio to to znai. Po sljednju je trudnou veinom provela u krevetu. Sada je vrijeme da se vra tim kui. - Tvoja je mama rodila curicu - kae mi teta Agnes. - Morat e mnogo pomagati mami. Bit e jako umorna. - Ne smijei se i neprestano skree pogled prema tetku Rogeru koji slijee ramenima.

Teta Agnes bila je vrlo uzbuena dok sam bila kod njih; neprestano mi je pokazivala uzorke za pletenu djeju odjeu i pitala me bi li papuice trebala izraditi u ruiastoj boji za djevojicu ili moda u neutralnoj boji u sluaju da bude djeak. Teta Agnes nije imala djece. Mama i tata su mi to rekli. Zato me uvijek vole poslati k njima za vrijeme praznika. Sada teta Agnes izgleda kao da ne zna to bi rekla o maloj pridolici. Kao da se radi o nesretnoj vijesti. Grli me na peronu i govori mi da budem hrabra. Ne razumijem je. Se dam mi je godina i putujem sama, kao to sam i dola u Suffolk. Nema potrebe za hrabrou. Vlak se kotrlja natrag prema roditeljskom domu, a ja odlazim u vagon restoran i uzimam sljezov kolai s nadjevom od jagoda i vreicu ipsa sa sirom i lukom. Izmeu zalogaja pokuavam zamisliti kako izgleda moja novoroena sestra. Tata me kao i uvijek doekuje na stanici, u naoalama s tamnim okvi rom. Doima se jo mravijim i izduenijim nego inae. Moj je otac visok gotovo metar i devedeset. Danas je odjeven u istroene traperice koje obi no nosi samo po kui i pleteni debeli sivi demper koji mu pristaje uz kosu. Uvijek se ali kako je prerano posijedio. Na putu kui elim postavljati brojna pitanja o svojoj sestrici. No ini mi se kao da mi se pekula zagla vila u grlu zbog ega ne mogu govoriti. Zato se vozimo u tiini. Konano tata progovori. - Tvoja je majka umorna - kae mi, ba kao i teta Agnes. Govori mi da moram biti dobra djevojica. Toliko vrsto stee upravlja da primijetim kako su mu zglobovi na prstima pobijeljeli. - Stigli smo - kae tata glasno. U kui je tiho. Kad se vratim iz kole ili od bilo kuda, obino ujem mamu u njezinoj radionici iz koje odjekuje klasina glazba. Danas se penjemo uza stube, prema roditeljskoj spavaoj sobi s velikim branim krevetom prekrivenim bijelim prekrivaem koji je mama saila od svoje vjenanice. Mama sjedi na svojoj strani kreveta, odjevena u stari kuni ogrta. Po ljubim je u obraz, ali ona se ne mie, samo sjedi u tiini. Neto nije u redu, im je mama toliko tiha. To joj ne slii. Kolijevka je na sredini sobe. Izgleda naputeno i iz nje ne dopire nika kav zvuk. Mama gleda prema tati, koji joj, ini se, neto potajno pokazuje. Njezine su oi crvene i nateene. - Prije nego to vidi svoju sestricu... - tata pone oprezno. Tada mi postane jasno da neto nije u redu i obuzme me strah. Istoga trena priem kolijevci i spustim pogled.

DRUGO POGLAVLJE
Zar si stvarno mislila da je Sam nikada nee upoznati? - pita me Emma. Melje papar na humus koji smo naruile. Jedemo u oblinjem grkom re storanu. Uvijek se nalazimo utorkom naveer: Prvo odemo na sat joge, a zatim na pie i veeru. Sam utorkom igra poker s Maguireom i nekoliko kolega s posla. Emma nagne glavu u stranu, a elo joj se mrti dok razmilja. Znamo gotovo sve jedna o drugoj jer smo prijateljice ve dvadeset pet godina. Ne kad mi je bila prva susjeda. Ile smo zajedno u kolu i na satove baleta. Sada je visoka i vitka, no u djetinjstvu je bila graena poput jarebice, kao to je govorio moj otac. Kao djevojice sastajale smo se kod mene i dotjerivale se, pretvarajui se da smo odrasle; navlaile bismo stare bunde moje majke i cipele s visokim potpeticama, a zatim bismo paradirale do trgovina, zajedno s Peggy, maj inim psom. Veinu vremena provodila sam kod Emme. Kada bi kod kue nastupile potekoe, ili kada bi mama i tata odlazili u bolnicu posjeivati Bells, ostajala sam kod Emme. Oboavala sam njezinu sestru Berry, jer je bila zgodna i sve ono to sam ja eljela biti. Emma je jedina osoba s kojom mogu priati o Bells jer smo sve tri zajedno odrasle. - Bilo mi je jasno da e je Sam jednog dana upoznati ako naa veza po traje - konano odgovorim. - Hoe li potrajati? - Emma umoi lepinju u humus. - Da, mislim da hoe. - Znai da je sada savreno vrijeme da mu kae. Ovo je poticaj koji ti je bio potreban. Kada bi inae to uinila? - pita me, gotovo kao da me optuuje. - Nikada nisam svjesno preutjela istinu o Bells - branim se. - Zna da imam sestru, ali mu jednostavno nisam rekla mnogo o njoj. Sam nije zna tieljan. Nikada me nije pitao ime se moja sestra bavi; uostalom, nikada nije upoznao ni moje roditelje niti sam ja njegove. Od poetka nae veze saznala sam tek da je Samov otac radio u inozem stvu kada je Sam bio malen i da je njega i majku veinu vremena ostavljao same. - Mami i meni bilo je dobro - uporno je tvrdio kada sam ga jednom

prigodom upitala je li mu nedostajao otac. - Dobro smo se provodili. U stvari, mama bi se izvrsno zabavljala kada bi tata otiao. Vodila me na sve zabave. Mislim da bi se na pola njih napila - prisjetio se, kratko se i suho nasmijavi. - O da, nas dvoje smo se sjajno zabavljali. - Sam nikada ne bi priznao da neto nije u redu. - ivot treba ivjeti, a ne analizirati, Katie - uvijek kae. Jasno mi je da zapravo sve nije tako jednostavno kako to Sam predstav lja. Unato tome, nikada se nisam mogla natjerati da mu kaem istinu o svojoj obitelji; o tome koliko sam mrzila to to su se mama i tata udaljili od mene nakon Bellsina dolaska. No to nije ni vano jer me Sam nikada ne ispituje. Zbog toga mu i ne moram nita objanjavati. - Pojedi malo ovoga - Emma me nudi, gurajui tanjur s lepinjom i hu musom prema meni. - Nisi ni taknula svoju hranu. Bezvoljno pogledam u tanjur. - Nisam gladna. - Umjesto toga, natoim jo jednu au vina. - Mislim da preuveliava itavu situaciju - kae mi Emma bez oklije vanja. - Ti nisi jedina koja prolazi kroz neto tako, zna. Moj je tata uinio istu stvar mami. - Ozbiljno? - podignem pogled. - Da - Emma odluno kimne. - Nije ju upoznao sa svojim ekscentrinim bratom. Sjea se ujaka Spencera? S velikim uima, grozno svira glasovir, vozi motor i nosi uasne ljubiaste kravate? - Sjeam se ujaka Spencera. - Nasmijeim se. - To je onaj koji ti moe pogoditi koji si se dan u tjednu rodila na temelju datuma roenja. - Tono. - Emma se nasmije. - On je divan, ali ivi na drugom planetu. Tata je mislio da bi mama mogla prekinuti zaruke ako sazna za njega pa ju je vrlo lukavo s ujakom upoznao tek na dan vjenanja. Rekli su mi da je sti gao na motoru u neobinoj crnoj majici sa zlatnim tigrom. - Nabere nos. - Pa onda!? - iroko se nasmijeim i do vrha napunim au vinom. Tvoj bi tata shvatio. I ti bi trebala shvatiti. - Shvaam. No kada sam mamu upitala bi li se neto promijenilo da je ujaka prije upoznala, odgovorila je da ne bi. Bila je nepopustljiva; udala bi se za tatu bez obzira na sve. On je bio prava budala koja je pretjerano brinula. - Ems, jasno mi je to mi eli rei, ali smatram da bi se Sam morao oz biljno u mene zaljubiti prije nego to ga upoznam s Bells. Zajedno smo tek devet mjeseci i dosad nam je bilo izvrsno. Sretna sam. Ne elim to ugroziti time to u ga upoznati s Bells koja e ga snano udariti u jaja.

Emmino se lice rastegne u osmijeh. - Ali ona to vie ne ini, zar ne? Prestani to spominjati, kad je to uope radila...Kad smo imale etrnaest? Petnaest? Osim toga, govorimo o Tobyju, budali koja je nosila uske ko nate jakne i koja si je umislila da glumi u Briljantinu. I Benu, koji je crtao falusne dijagrame po svojim pernicama. Bells ti je uinila uslugu - nasmije se Emma. - Znam - priznam. - Ustvari, Ben se s njom prilino dobro nosio. Ali Emma, rije je o etrnaest dana. To nije vikend ili nekoliko dana, nego puna dva tjedna. To je tristo trideset est sati. Ili dvadeset... Emma me prekine. - Katie, ovo je smijeno. Mora se prestati toliko brinuti. Bells nije sestra poput drugih, pa to? Ona eli da ti bude dio njezina ivota. Ba sam veeras morala pregledati jednu mladu djevojku koja boluje od leukemije, za Boga miloga. Mora stvari postaviti onakvima kakve jesu. Konobar odnese nae tanjure. - Znam da ima pravo - kaem i pognem glavu od sramote. - Oprosti, tvoj posao je sigurno jako teak. Emma slegne ramenima. - Bells se nosi sa svojom situacijom. A to mo ra i ti uiniti. Kada si je posljednji put vidjela? Mislim, onako poteno? - Prolog Boia. Prespavala sam kod svojih. - Mora provoditi vie vremena s njom. Tko zna, moda e zapravo uivati u njezinu drutvu. U ivotu postoje razne kunje - Emma nastavi. - ivot nikada ne plovi mirnim vodama; to jednostavno tako ne ide. Dok mi sve to govori, dio mene joj eli odgovoriti: Kakvu si kunju ti morala podnijeti? Emmin je ivot tako savren. Slae se sa svojom obitelji, njezin brat je arhitekt, bliska je s roditeljima, Jonnie je oboava. Mislim da to nije poteno, iako joj to nikada ne bih rekla. Ali ipak o tome ponekad razmiljam. - Osim toga, ne via dovoljno svoju majku, Katiev Jednog bi ti dana moglo biti ao. - Emma oekuje da joj odgovorim. - to nije u redu? Po stoji jo neto, zar ne? - ispituje me. - Radi se o tvojoj majci? Ispriam joj o razgovoru s ocem. - Sve mi se ini pomalo iznenada, to je sve. Sumnjam da neto skrivaju od mene. - Tvoj tata ne bi lagao - uvjerava me Emma. - Mislim da samo ele da se malo vie potrudi oko Bells. - Mama me ak nije ni nazvala da me pita kako je prola revija - kaem
joj.

- U redu, ali jesi li je uope pozvala da doe? - Emmino je strpljenje pri kraju.

Ne. Ah - odmahnem rukom. - Znam. Gotovo mi je trideset, a ne e snaest. Ne bih trebala dopustiti da me to toliko dira. - Potonem natrag u stolicu i pokuavam se opustiti. - Da sam barem Samu odmah rekla za Bells. - Reci mu da dolazi tvoja sestra. Objasni kakva je kako se ne bi previe iznenadio i kladim se da e sve proi u redu. Reci mu veeras. Nemoj to vie odgaati.

1982.
- Katie, - kae tata strogo - nemoj uznemirivati majku. Ne mogu se savladati. Ponovno virim u kolijevku. - to nije u redu s njom? - Okrenem se prema tati i mami. - Zato moja sestra nema pravi lan nos? Izgleda kao da je zgnjeen. I kakva je to smijena rupa izmeu njezina nosa i usne? - Mama sada plae, a tata une pokraj nje i gladi joj ruku. -Zato izgleda tako udno? - ponovno upitam. - Ne mogu vie gledati ovu bebu.Plai me. - Katie - kae mi tata - ona se rodila takva. Naalost, nemaju sva djeca sreu da se rode savrena. - Zato? Tata skine naoale i protare oi. - Jednostavno zato. Morat emo joj pomoi. Tvoja e sestra morati ii kod lijenika koji e popraviti njezino lice. Sve e biti u redu. - Mi smo... - Prestani! - Mama zajeca. - Nita nije u redu. Kako emo se s tim nositi? - Uspjet emo. Pobrinut emo se da uspijemo - tjei je tata. - Katie e nam pomoi, zar ne, draga? - Gleda me kao da govori: Nemoj samo tamo stajati, doi i zagrli mamu. Je li na ovo teta Agnes mislila kad mije rekla da budem hrabra? Pricm mami i zagrlim je. stigao je lijenik, a ja prislukujem kod kuhinjskih vrata. Trebala bih pisati zadau u svojoj sobi. - Imamo izvrstan tim specijalista za facijalno-oralne probleme. Imaju mnogo iskustva u lijeenju djece roene s rascijepljenom gornjom usnom i nepcem - govori ohrabrujui. - Taj problem pogaa jedno dijete od otpri-

like sedamsto pedeset. Posavjetovat emo se i s plastinim kirurgom. On e nam objasniti kirurki postupak rekonstrukcije. Uz nekoliko operacija moemo spojiti usnu i nepce vae keri. - Kada moemo poeti? - pita tata. - Dok je jo novoroene, ali malo starije, kako bi bolje podnijela ope raciju. - Nc razumijem kako se to dogodilo. Dobro sam se osjeala tijekom trudnoe, mnogo sam se odmarala... - Mama oajniki pokuava nai objanjenje. - To nije tvoja pogreka - odmah joj odgovori tata. Lijenik se sloi s njim. - Uzronik nije poznat. Postoji li u vaim obiteIjima ovakvih sluajeva? - Ne koliko ja znam. Bila sam sigurna da sam sve uinila kako valja - nastavi mama odsutno. - Ali trebala sam otii na skeniranje. Trebala sam... - Prestani - tata podigne glas. - Nemoj neprestance kriviti sebe. - Specijalisti e vam sve pomno objasniti. Znam da je teko shvatiti sve to se dogaa, ali imamo mnogo iskustva na ovom podruju. - Lije nik proisti grlo. Osjeam kako se iri grozna tiina prije nego to nastavi - Bojim se da postoji vei problem. Mogla bi imati oteenje mozga, iako trenutano ne znamo u kolikoj mjeri. - Oteenje mozga? - mama tupo ponovi. - Da. Provest emo daljnja ispitivanja, ali za poetak ete joj morati posvetiti mnogo pozornosti i vremena... - Zove se Isabel - tata ga prekine. - Oduvijek nam se svialo to ime. - Isabel, u redu. Imate jo jednu djevojicu, zar ne? - lijenik se raspi tuje. - Da, Katie. Ali nc mogu se sama nositi s njima dvjema - kae mama. - Trebat e nam pomo. Mislim, kako u hraniti Isabel? Kako u... moja beba zaista ima oteenje mozga? Jadna mama. To nije poteno. Ja u joj pomoi. Dopustite mi da pomo gnem. -Snai emo se - kae joj tata njeno. - Proi emo kroz ovo zajedno. ujem kako lijenik ustaje da ode. Pobjegnem od vrata i otrim na kat u svoju sobu. Mama se ne penje kako bi mi poeljela laku no, kao to to uvijek ini. Umjesto nje doe tata. Moja se soba doima hladnom i mranom i osjeam se vrlo usamljenom dok oslukujem korake koji se udaljavaju od mene.

TREE POGLAVLJE
Podignem samovu fotografiju u srebrnom okviru koju drim pokraj kre veta. Odjeven je u bijelu pamunu majicu s blijedoplavom prugom koju sam mu kupila za roendan, a tamne sunane naoale podignute su mu na vrh glave. Gleda ravno u kameru i samouvjereno se smijei. Sam je zgodan i toga je svjestan. Gotovo je sve na njegovu tijelu simetrino osim jedne no snice koja je ua od druge; Sam to pripisuje injenici da je njegova majka puila u trudnoi. Jo mu nisam rekla za Bells. Sada to ve odgaam tjedan dana, a ona sti e sutra. Ii u po nju na Paddington. Ne znam zato mislim da bi problem mogao nestati ako ga ne spominjem. Telefon zazvoni. Tata je. Kreu sutra. - Kod koga ete odsjesti u Francuskoj? - pitam ga. - Kod Waltersovih. To mi prezime nije poznato. - Tko su oni? - Stari prijatelji. On je nekad radio sa mnom u Sothebysu. Odselili su u Francusku kada je tebi bilo otprilike dvije godine. - Tata brzo promijeni temu razgovora. - Znai, ima broj mojeg mobitela... - Mogu li dobiti i broj Wallersovih? - upitam ga. - Waltersovih - ispravi me. - Mogu li dobiti njihov broj? - Ne, nee ti trebati. -Nikad se ne zna. - Mi emo zvati tebe. - Mislim da bih ga trebala imati. - Na razgovor slii brzoj igri stolnog tenisa. - Jednostavno nas zovi na mobitel. - to ako se radi o kakvu hitnom sluaju? - Nee biti hitnog sluaja. - Zato mi ne da njihov broj? Zato si toliko tvrdoglav? - Duo, - tata konano smanji brzinu kojom mi odgovara - mislim da je jednostavnije da nas zove na mobitel. Tako nas moe zvati u bilo koje doba. Nevoljko se sloim s njim. - Ne zaboravi ga ukljuiti - podsjetim ga.

Tata uvijek kae da je mobitel kupio samo za hitne sluajeve, ali nika ko ne shvaa da je potpuno neupotrebljiv ako ga prvo ne ukljui. - Neu, ne brini se - buni se. - Pa, to ete raditi kod Waltersovih? - Plivati, jesti, spavati, itati knjige. Duo, moram sada ii. Hoe li za hvaliti Samu u nae ime? - tata zavri razgovor. Spustim slualicu uz neugodan osjeaj. Veeras u morati Samu rei za Bells. Danas sam ga ve nazvala iz trgovine i rekla da ne smije raditi dokasna jer mu pripremam njegovo omiljeno jelo: odrezak s domaim pr enim krumpiriima, ba kao kod tete Agnes. ak sam napravila i kola: sa sladoledom, naranama i preljevom od crne okolade. - ime sam to zasluio, Katie? - ula sam cviljenje stolice u kojoj se vrtio. - Osjea li se krivom jer si se s nekim poevila iza mojih lea? - Zatim je prasnuo u smijeh jer mu se takva mogunost uinila nevjerojatnom. Sam bi svoju samouvjerenost mogao buteljirati i prodavati u inozemstvu; no ta me je njegova osobina istodobno i najvie privlaila. Uvijek sam mislila da u zavriti s nekim profesorom ili moda knjievnikom. Nisam ni pomiljala da bih se mogla zaljubiti u osobu kao to je Sam. S druge strane, meni se svia i Simon Cowell iz X-faktora, to dovoljno govori. Spustim okvir s fotografijom na noni ormari, zatim otvorim klizna vrata naeg ormara i prouim svoju odjeu, uredno posloenu u razliitim odjeljcima te haljine, hlae i suknje na vjealicama. to u odjenuti? Oda berem tamnocrvenu ipkastu majicu s barunastim obrubom oko vrata. Is pod u odjenuti crni ipkasti grudnjak. Usto se odluim za traperice Diesel i crne izme iljasta vrha. Samu se svia takva odjea. Gledam svoj odraz u velikom zrcalu. Kosa mi, ponovno prirodno tamnosmea, slobodno pada oko lica. Podignem je i privrstim kopom. Lijepu sam kosu naslijedila od tate. Ustvari, veinu sam naslijedila od njega: dugi nos Fletcherovih, viso ke jagodice, iroka usta i jamicu. U kupaonici otvorim jedan od ormaria sa zrcalom i potraim jastuie od vate i losion za ienje. Sam se razbjesni ako po kupaonici ostavljam pastu za zube ili jastuie od vate; sve mora biti uredno posloeno u orma rie. Skidam dnevnu minku. Od majke sam naslijedila sitne pjege po nosu i obrazima te maslinastozelene oi. Tata uvijek kae kako su ga odmah oarale mamine oi. Kada sam tek upoznala Sama, rekao mi je da imam oi koje pozivaju na grijeh. A tek kada vidi Bellsine oi, koje su daleko ljepe. ive su zelene boje, bez ijedne sive mrlje. Sjednem na rub kade i

pustim vodu. Ulijem puni veliki ep eterinog ulja nerulija i uronim u vodu slatkasta mirisa. Sve e proi u redu veeras. Rei u Samu, on e to dobro prihvatiti i sve e biti dobro, tjeim se po stoti put. Poslije u staklenom svijenjaku zapalim tamnocrvenu svijeu i dovrim postavljanje stola. Otvorim hladnjak i natoim drugu au bijeloga vina. Sam bi trebao doi svaki trenutak. Kada zaujem klju u bravi neto me presijee u unutranjosti. Duboko diem i podsjeam se na Emmin savjet da budem iskrena. - Zdravo dragi - viknem. ujem kako silazi, preskaui po dvije stube. Soba mirii na krumpirie koji se pre u zlatnom ulju. Tiho se uje Dido. Sam voli tu pjevaicu. Sam mi prie i preda mi veliki buket grimiznih i naranastih tulipana, moje omiljeno cvijee. Zahvalim mu poljupcem, a on me rukama obavije oko struka i privue blie sebi. - Katiece. - Protrlja svoj nos o moj. - Ja sam sretan momak. urio sam kui. Nisam zakasnio, zar ne? - Savren trenutak. Dan je bio dobar? - Izvrstan dan na burzama. Bajkovit. Wham, bam, thankyou, maam2. Namigne mi. - I sada sam samo tvoj. Mirii divno, a umirem od gladi. - Sjedni - naredim dok ga vodim ga prema stolici. On sjedne, a ja mu masiram ramena. - Opusti se, a ja u ti prvo donijeti pie. - Umiljava mi se radi neeg? - Sam mrmlja s uitkom. - Ne moe li djevojka razmaziti svojega momka? - Prijeem mu rukom preko lea. - Dakle, to e popiti, pivo ili vino? Jo mu nisam rekla, a ve smo dovrili prvo jelo. to mi je? Ne mogu izrei ni rije. Otvorim hladnjak. Rei u mu kada iznesem kola na stol odlu im. Najtee je poeti: Sam, moja e nam sestra doi sutra u posjet, je li to u redu? Ona je malo drugaija... Nasmrt u ga preplaiti. Kola je pred njim. Sam se pogladi po trbuhu i nasmijei. - Mogao bih se naviknuti na ovakav vrhunski tretman. - Sam otkida komad kolaa iz kojeg potee krema i pravi are u okoladnom umaku. - Sam, moram ti rei... Trebala sam te pitati prije... naime, moja sestra dolazi u London... - konano progovorim. - Stvarno? - Sam u usta stavi punu liicu. - Njam - promrmlja s odo bravanjem. - Delicioso.
2

Stih iz pjesme Davida Bowieja Sufragette City (Prim. prcv.)

- Mislila sam da bi mogla odsjesti kod nas. Moja sestra Isabel? - Pod sjetim ga. - Naravno, koliko dugo? Volio bih je upoznati. - Dva tjedna. - U redu. - Sam razmilja o tome, pomalo iznenaen zbog duljine njezi na posjeta. - Ne, to je u redu, ne vidim razlog da ne ostane. Isabel je mlaa od tebe, zar ne? Mogao bih je namjestiti Maguireu, potrebna mu je nova maka. - Ali imao je novu prijateljicu prije nekoliko dana. - Ma, to nije uspjelo - odgovori Sam. - Maguire voli kratke i slatke veze. Znai Isabel dolazi na dva tjedna? Perfecto. Je li slina tebi?- nasta vi. - Samo mlaa verzija, s manje bora? - Same - kaem, pomalo ljuta. - Zar ti je samo to vano? Izgled? - Aha - odgovori jednostavno. - Dodue, jo je bolje ako nije koko. Hajde, pa i djevojke misle isto. Mukarci su samo iskreniji, to je sve. Uzmem svoj tanjur i priem sudoperu. Sam podigne ruke kao da se ispriava. - Koliko godina ima? - Dvadeset dvije. - Ponovno sjednem i buljim u svijeu koju sam upalila s toliko nade. Kola smo pojeli, a jo mu nisam rekla potpunu istinu. Prije nego to sasvim izgori, rei u mu sve o Bells, zakunem se. - to radi? Je li striptizeta? - Oh, Same... - uzdahnem. - ekaj... radi za MI5 ili neto tako uzbudljivo? Ozbiljno, zato jedne veeri ne bih ovamo doveo Maguirea i upoznao ih? Misli li da bi joj se svidio netko kao to je on? Bili Maguire. Visok, vrlo svijetle kose boje umanca te slinih obrva i trepavica. Lovac na ene koji uiva priati proste ale. - Hm, da, Bili je sjajan, ali... - Je li u vezi? - Nije. Same, moram ti rei neto u vezi s njom. - U mraku promatram plamen svijee. Sjeam se da sam kao dijete prola prstom kroz njega, a mama me ukorila - Nemoj se igrati s vatrom, to je opasno. - Sam mi prie. - Veselim se to u je upoznati, mala. Dolazi sutra? Izvrsno, moe spa vati u bijeloj sobi. to se jo ima za rei? - Pone me ljubiti po vratu. - Svia mi se ova majica - govori mi. - Zato si tako napeta, mala? - Po digne me na noge i zapleemo. Volimo plesati u kuhinji. To je samo nae vrijeme. Vrti me u krug i tiho mi pjevui na uho, to me golica. Smijemo se zajedno.

Zato je moja obitelj toliko razliita? Neujno psujem dok me Sam dri u naruju. Zar ne bi bilo divno da mogu rei: Moja je sestra odvjetni ca? Ili arhitektica, filozofkinja, psihologica, umjetnica, knjievnica? Ili, bavi se dobrotvornim radom? Zato mi je toliko stalo? Trebala sam dosad ve prihvatiti stvarnost. Ne bih li trebala biti dovoljno zrela da kaem Samu? Konano prestanemo plesati. - Hvala ti na lijepoj veeri, Katie. Ti zna kako e me razmaziti. - Uzme me za ruku i poljubi u svaki prst. Ne elim mu rei; nije pravi trenutak za to. Sam ugasi svijeu. Jo me dri za ruku. Traak dima nestane.
1984.

Prelazim KOLSKO igralite i ugledam svoju majku kako stoji podalje od skupine roditelja koji ekaju kod eljeznih vrata. Bells je s njom u kolici ma. to radi ovdje? Mjeavina straha i bijesa presijee me u prsima. Mama nikada ne dolazi po mene. Inae uvijek odlazim do trgovine gospodina Stubbingtona na uglu gdje kupujem lizalice i sljezove kolaie, a zatim se vraam kui na aj s Emmom, mojom prvom susjedom, s kojom nakon toga nad vatrom prim kolaie. Mama nosi svoju prljavu pregau s mrljama boje i ulja i jarko crvene ci pele koje vie slie na klompe, a crvenkastosmeu kosu zategnula je vrsto prema natrag jednim od svojih pamunih rubaca. Sve druge majke nose duge tamnomodre suknje, bluze s volanima i bisrne ogrlice, a kosa im je nakovrana. Zato moja mama uvijek mora izgledati toliko drugaije? Zato je morala dovesti Bells? - Katie, to je? - Emma nestrpljivo upita. - Gladna sam. Hajde. - Mama je ovdje, s Bells. - Povuem je natrag. - Pa to? - Emma slegne ramenima. - elim ii kui. Nikome u razredu nisam rekla za Bells jer ne bi razumjeli. Emma je jedi na koja ju je vidjela jo u poetku. Bellsino lice izgleda tako udno. Oni se smiju svemu to izgleda udno. Je li me mama vidjela? Virim iza vanjskog zahoda za djeake, ali se gotovo guim od smrada. ujem roditelje kako razgovaraju. Majin je glas glasniji od ostalih, razmiljam ljutito. - Onda idi ve jednom - govorim Emmi, odmahujui joj rukom da ode. - Reci mojoj mami da sam se morala zadrati u koli... ujem kako svi odlaze, kako se pale motori automobila, kako se guraju

djeja kolica, pse kako laju. ekam, a prstima drim nos zaepljenim. - Zdravo - ujem mamu kako govori, nastojei da zvui prijateljski. -Nemoj izgledati tako zabrinuto, nee te ugristi. Njezino je ime Isabel. Mi je zovemo Bells. S kim razgovara? Provirim iza zaklona zida. To je Imogen, koja je godi nu dana mlaa, sa svojom majkom. - to joj je? - upita Imogen, ne skidajui pogleda s djeteta u kolicima. - Kakva je to velika rupa na njezinu licu? - Imogen, nemoj biti bezobrazna - prekine je majka, a lice joj poprimi boju cikle. - Vano je ono to je unutra, zar ne? - govori majci. Mama ne odgovara. Imogen jo stoji ukopana u mjestu. Goni se, eljela bih povikati. Njezina je majka konano odvue. ekam dok sve ne utihne i dok ne postane sigurno da iziem. Moram tono pogoditi vrijeme. Nakon desetak minuta provirim iza zida. Mama sc sagnula i razgovara s Bells. Nema nikog drugog. Jurim u stranu, a onda kreem korakom naprijed kao da sam upravo izila iz kole. - Bok, mama. Morala sam oistiti boju... i ostalo - mucam. Mama me sumnjiavo promatra. - Emma je rekla da si uiteljici poka zivala svoj vez. Kreemo, a ja glavu drim duboko pognutu. - Zar su tvoja stopala odjednom tako privlana? - pita me mama. - Ne - slegnem ramenima. - Danas su me zvali - kae, dok hodamo brzim korakom, a kolica tropou po asfaltu sa ljunkom. - Iz trgovine gospodina Stubbingtona. itavo mi se tijelo ukoi. - Katie, sramoti me. Doputam ti da sama dolazi kui jer mislim da si dovoljno velika. A zatim doznajem da odlazi u tu trgovinu i krade iz tor be s dobrovoljnim prilozima. to se s tobom dogaa u posljednje vrijeme? - Mama se zaustavi i okrene se da me pogleda. Gospodin Stubbington mi je na tjedan dana zabranio dolaske u njegovu trgovinu jer me uhvatio kako pokuavam ukrasti kovanice iz arape s do brovoljnim prilozima. Kada se jednog poslijepodneva okrenuo da nekoliko jabuka stavi u papirnatu vreicu, nisam mogla odoljeti da ne gurnem aku u arapu i pokuam izvui kovanicu od pedeset penija iz mreastog dijela na prstima. - Taj je novac za pomo starijima - bijesno me ukorio kad se okrenuo i vidio to pokuavam uiniti. Nisam imala opravdanja za svoj postupak.

- Ako ne obea da e prestati krasti, dolazit u po tebe svaki dan - za prijeti mi mama. - s Bells - doda. Zna li uope kako se osjeam? Obeavam da to neu ponoviti, mama. - Dvije djevojice hodaju prema nama. Zaustave se i zablenu kada ugledaju Bells. - Sto nije u redu s tim? - pita jedna od njih. Ja se usredotoim na pukotinu u ploniku. Ako zagazim na crtu, to e mi donijeti nesreu. - To je moja kerka Isabel. Roena je s rascijepljenom usnom i nep cem, a vae buljenje nikako ne pomae - mama odluno odgovori i proe pokraj njih. Okrenem se da ih pogledam, a one jo stoje ondje i bulje. - to je, dovraga, rascijepljena usna? - jedna od njih upita drugu. - ao mi je, mama - kaem. - U redu je, ali molim te, nemoj ponovno krasti. Imam dovoljno posla i s ovom - govori umorno. Nakon toga kui se vraamo u tiini. - Zdravo, Bells - kaem iza zatvo renih vrata, gladei joj kosu. - Ja u joj veeras dati aj - govorim mami jer znam koliko je umorna. Volim pripravljati Bellsinu hranu. - Kako si ti danas? Jesi li provela ugodan dan? - guram je u kuhinju. Izjeda me grinja savjesti.

ETVRTO POGLAVLJE
- Naemo se na stanici - predloi Sam dok u usta trpa prepeenac s mar meladom. - Kada stie Isabelin vlak? - Ne brini se, ekat emo te kod kue. - Ne znam zato mislim da e odgaanje susreta pomoi. U nekom trenutku bomba e eksplodirati. - Zna, doista se veselim to u je upoznati. Stvarno me zanima kakva je druga sestra Fletcher. - Same, on je vrlo drugaija. - Ovo je izvrsna prigoda da mu kaem. - Nisam ti rekla sve o njoj - kaem mu. - Kada se rodila... Sam napravi grimasu. - Moe li to priekati do veeras? Ve kasnim. - Ovla me poljubi u usne, podigne torbu za spise i otvori prednja vrata. - Kakav je, zapravo, plan za ce soir? Mislio sam da bismo veeras ti, ja i deki - namigne mi - mogli izvesti Isabel na pie, upoznati je s londonskim

nonim ivotom, moda ak otii u neki klub na nekoliko stiskavaca? Ne mogu to vie podnijeti; morala sam mu odmah rei, ba kao to mi je Emma savjetovala. U prsima me toliko stee da osjeam kako nema mjesta za daljnje isprike. Znam da u puknuti ako mu sad ne kaem. Emma me upozorila da e mi biti sve gore, to due budem odgaala priznanje. - Same, Isabel nije onakva kakvom je zamilja. - to? - Izgleda zbunjeno. - Kako to misli? - Roena je s rascijepljenom usnom i ncpccm. To je esta mana dodam zbog njegova uznemirena izraza lica. - No dogodile su se i dodatne kom plikacijo jer je Bcllsin mozak oteen pri roenju. ivi u domu u Walesu, a sada je na proljetnim praznicima i zato nam dolazi u goste. - Osjeam da ponovno mogu disati. ekam njegovu reakciju. - Bells? Znai o tome si razgovarala s ocem? - Sam razmilja naglas. I dopustila si da povjerujem kako je ona tvoj pas. - Nikada to nisam zapravo rekla. Bells... Isabel. - Slegnem ramenima. - Zovemo je Bells skraeno. - Tako. - Same se polako ee po glavi. - U redu, trebao sam shvatiti. Pa, to je u redu. Ne, ekaj - povisi glas. - Zato mi nisi rekla nita od ovog? - Ne znam. ao mi je. Mislila sam da moda nee htjeti da ona ostane ovdje. Drugog izbora zapravo nemam, jer ona ne moe otii nikamo drug dje. Mama i tata su u Francuskoj. Moja majka nije dobro - objasnim mu, nadajui se da e to u njemu probuditi suosjeajnost. - Pa ini se da ni ja nemam drugog izbora. - Sam se namrti. - Katie, ne znam to bih rekao. Nemam rijei. Vidjet emo se poslije. - Nemoj ii, Same. - Uhvatim ga za ruku. - Moramo razgovarati. - Imali smo itav tjedan za razgovor, Katie. Vidjet emo se poslije. Povue ruku i ja zatvorim vrata za njim. Osjeam se grozno. Zlo mi je. Osjeam se krivom. Lagala sam sama sebi. Samu, Bells. Zato sam takva kukavica? Zato Samu nisam nita rekla prije?
- Nadam se

da je vlak rano, diram drvo - kae Eve s francuskim nagla skom, kucajui o moj stol. Na trenutak je poelim ispraviti, ali tada pomislim da mi je drai nain na koji ona to kae. - Hvala ti, Eve, ako bi mogla zakljuati... - Da, da, ne brini. Veselim se to u upoznati tvoju sestru demain. Raspusti kosu boje meda. Nisam nikada vidjela tako dugu kosu. - Gdje e pokupiti Isabel? - pita me dok je mota u punu i privruje dugom iglom.

- Paddington. Ue ena koja trai haljinu za vjenanje. Sveanost je veeras i eli odje nuti crnu haljinu uz al u boji koji je ve kupila. - Mogu li ti to prepustiti? - obratim se Eve. - Da, da, vidimo se sutra. Molim vas, doite ovamo - kae eni. - Mi slim da imamo pravu stvar za vas. Dok se u Samovu BMW-u vozim prema Paddingtonu, u mislima poku avam sastaviti popis stvari koje jo moram obaviti. Za vrijeme stanke za ruak otila sam u Sainsburys i kupila prene krumpirie i ribu za veeras. Kada sam pristala da Bells doe, nazvala sam svoje da saznam to e mi sve trebati za idua dva tjedna. Prvi put u mnogo godina mamina klasina glazba nije svirala u pozadini. - U Walesu svakog ponedjeljka odravaju Meksiku veer, ona voli ili i zainjenu hranu, a petkom uvijek jede prene krumpirie i ribu uz pire od graka. Ja joj dajem graak iz konzerve, odvratno, znam, ali Bells ga voli. Ako nema vremena kuhati, moe joj za ruak dati indijske poga ice punjene povrem koje voli. Mislim da srijedom imaju indijsku veer. Ili je to veer organski uzgojene hrane? Ne mogu se sjetiti - mamin je glas mljeo. Dok sam je sluala, postajalo mi je jasno da Bellsinu ukusu neu moi udovoljavati svake veeri. Kod Sama rijetko kuham. Veinom jedemo vani, a kada namjeravamo piti alkohol, Sam plaa taksi kreditnom karticom svo je tvrtke. Ja ne volim kuhati, mrzim sav taj nered i ljepljive i masne radne povrine. - Mislim da je utorkom veer organski uzgojene hrane. Bells voli po stupati prema navici, to joj je vrlo vano. Jedu ruak tono u dvanaest i trideset. - Dat u sve od sebe, mama, ali i ona se mora prilagoditi mojem raspo redu. Mama je mrcnula. - Ona voli i Coca Colu, ali joj uvijek kupuj onu bez eera inae e joj se pokvariti zubi. I molim te dopusti joj da izabire na mirnice i sama kuha za sebe. Ona uvijek kod kue priprema obroke. - U redu. Je li to sve? - Moje se strpljenje brzo bliilo kraju. - Da, vodi rauna o tome da uvijek ima svoj inhalator. Njezina je astma mnogo bolje, ali ne smijemo se s tim igrati. - Pobrinut u se da svakako nosi inhalator. - Hvala ti, duo. - Mama se inila umornom; mogla sam to razaznati prema njezinu glasu.

- Mama, sve je u redu, zar ne? - U redu? Kako to misli? Zato bi neto moralo biti loe samo zato to idemo na odmor? - Ma, zaboravi! - Igrala sam se telefonskom icom namotavi je oko prsta toliko vrsto da je poplavio. Zato uvijek zauzima takvo obrambeno stajalite? - Nisam tako mislila. Vrijeme je da tata i ti odete na odmor - priznala sam. - Nadam se da ete se lijepo provesti. Vidimo se kada se vratite. - Katie? -Da? Proistila je grlo. - Hvala ti to nam pomae. To mnogo znai tvojem ocu i meni. Osjeala sam da bi eljela jo neto rei pa sam priekala trenutak, ali nije nastavila. - Zdravo, mama. Pozdravi tatu. - Zdravo, duo. Vlak stigne na peron. Vrata se otvore i putnici izlaze nalik na uskipjelu masu; guraju se pored mene, odluno gledajui preda se. Mukarci nose siva flanelska odijela i torbe za spise. Neki su zbog vruine skinuli sakoe i olabavili kravate. Pored mene prolazi trudnica u plavoj pamunoj majci i udobnim hlaama, a za njom tetura djevojka u visokim potpeticama i kratkoj ljetnoj haljini. Mnotvo odlazi i ostavlja dosadan, beivotan peron. Gdje je ona? Nije mogue da je propustila vlak. Krenem prema kraju perona, zavirujui u svaka kola, ali nema ni ive due. Na kraju zaujem kako se otvaraju vrata vagona i ugledam sitan lik kako izlazi. Odjevena je u traper ja knu s mnotvom bedeva, na glavi joj je okrugao izvezen eiri koji na njoj vie slii ipkastom podloku, a oko vrata crveni al nogometnih navijaa. Nosi veliku ljubiastu torbu sa zatvaraem i nekoliko plastinih vreica. - Bells! - kaem i pourim prema njoj. -Zdravo, Katie. Kako si? - Toliko mi je laknulo to je dola da je umalo ne zagrlim. Umjesto toga uzmem joj ljubiastu torbu. - Bravo, uspjela si - kaem. Odlazimo s perona, pored uvara na ulazu. Muna tiina vlada dok se odvozimo u automobilu. Kada konano stignemo, pokaem joj kuu. Kuhinja je u podrumu; u prizemlju je velika prozrana prostorija sa Samovim novim crnim kona tim foteljama i kaminom kojim se spretno upravlja gumbima na srebrnoj

ploici; Sam ima ormar za knjige od tamnog mahagonija, ispunjen sjajnim tvrdo ukorienim naslovima koje nikad nije ni taknuo. Na prvom su katu spavae sobe i udobna soba s niskim mekim konatim foteljama ispunje nim kuglicama. Kada smo kod kue, vrijeme uglavnom provodimo u njoj. Na gornjem je katu raskona sauna s velikom starinskom kadom. - Ovo je moja omiljena prostorija, Bells - govorim joj. - Sam bogat? - pita me. - Da. On mnogo radi. - Odvedcm je natrag niza stube u njezinu sobu, veliku prostoriju s dvostrukim krevetom, ormarom, dugakim zrcalom iji sam okvir ja obojila u zlatno i malim nonim stoliem s naranasto bijelom staklenom svjetiljkom. Gotovo je sve u ovoj sobi bijelo. Jedini drugi komad namjetaja u boji je sag s velikim naranastim i crvenim krugovima. Bells sjedne na krevet. Teko je pogoditi to misli o Samovoj kui. - Kako izgleda tvoja soba u Walesu? - pitam je dok sjedam pokraj nje. - Ne velika kao ova - kae mi. - Imam mali krevet i mnogo plakata. Soba gleda na vrt i na more. Na svojem komadiu zemlje uzgajam mrkvu i krumpir. Ove godine uzgajamo i jagode. - Mi ovdje nemamo vrt - kaem kao da se ispriavam. - Ali ovdjete imati svoj televizor, pa i to je neto, zar ne? - Pokaem prema velikom sre brnom televizoru u kutu sobe. - Moe gledati tenis. to misli tko e ove godine osvojiti Wimbledon? - Agassi. - Mora da se ali - uzvratim, vrlo loe oponaajui Johna McEnroea. Gleda me bez i najmanje naznake smjeka. - Hoemo li raspremiti stvari? - Otvorim njezinu torbu iz koje ispadne gomila stvari i odjee. - Zato ima demper Mary Veronicc? - pitam je, pokazujui joj oznaku s imenom s unutarnje strane dempera. - Je li to sve to si ponijela? Tui demperi, nekoliko majica s kratkim rukavima i jedne tregerice? ekaj, ima i jednu ruiastu bluzu na volane na kojoj pie da pripada Jessici Hali. Mislim da u ti morati nabaviti ljetnu odjeu - ka em, vie za sebe. - Pospremi sve ovo dok ja pripremim ribu i krumpirie. Moe? To jelo voli jesti petkom, zar ne? - Ima li valovite krumpirie, kakve radi mama? - Napravit u domae, kao kod tete Agnes. - Oh - kae, ali je teko pogoditi je li joj drago. - Kako je teta Agnes? - Mislim da je dobro - odgovorim. - Tetak Roger? On je umro. Jadni tetak Roger. - Znam. I jadna teta Agnes. Mislim da je ponekad prilino usamljena.

- Jadna teta Agnes. Kako je mama? - Pa, zna da je na odmoru. - Kako je tata? -I on je na odmoru. Zar to nije sjajno? U Francuskoj su. - U Francuskoj, tono. Kako je baka Norfolk? Majina majka, naa baka, ivi u Norfolku; otuda joj i to ime. Ne znam kako je. Nisam s njom razgovarala mjesecima. - Dobro, koliko ja znam - kaem. - Gle, ima i vlastitu glazbenu liniju - pokaem joj, pokuavajui zaustaviti paljbu pitanja o obitelji Fletcher. - Sii u kuhinju kada zavri. Uskoro e upoznati Sama. ujem svoj glas, ali to nisam ja. Govorim kao da se ne mogu zaustaviti; kao da joj je deset godina. - On se zaista raduje to e te upoznati. Bit e dobra, zar ne? - Ne mogu se suzdrati da ne dodam. - Bez drama pred Samom. Ova dva tjedna emo se ba lijepo provesti, zar ne? - Bez drama - ponovi. - Dobro. Sii kad bude spremna. Pijem ve drugu votku. Krumpirii se pre. Prva je zapreka savladana. Bells je ovdje, dobro se slaemo, barem koliko mi se ini. Druga je zapreka upoznavanje Sama. Stevie Wonder zadere se iz Bellsine sobe. Potrim na kat i otvorim vrata. Bells je na krevetu i pribadaom na zid privruje plakat Davida Beckhama ije se dijamantne naunice presijavaju. Lijepo ureenu bijelu sobu sada prekrivaju bedevi i naljepnice nogomet nih klubova, na vratima je zalijepljen plakat Beatlesa na kojem je pri dnu crnim slovima ispisano SEX, DRUGS AND ROCKNROLL. Sve me podsje a na Bellsinu sobu u roditeljskom domu. Imala je najveu sobu s vlastitim umivaonikom na kojem sam joj zavidjela i zidne tapete s cvjetnim obrubom. Dodue, Bells se tapete nisu sviale, pa ih je prekrila crteima ivotinja i plakatima omiljenih pjevaa: Stevia Wondera, Davida Bowiea i Beatlesa. Mami nije smetalo to je unitila tapete. Nije bila stroga u tom pogledu. Emisija Top of the Pops je na programu, a pod prekriva odjea, blok za crtanje, drvena kutijica s uljnim bojama, zbirka CD-a i album s fotografija ma. Duboko udahnem i sagnem se pospremiti nered s poda. - Bells! - viknem. - Stiaj to! - Popnem se na krevet. - ime lijepi plakate? Ne zabija valjda pribadae u zid? Samu se to ne bi svidjelo. - O Boe, ini upravo to. - Bells, nemoj zabijati pribadae u zidove - viem na nju.

- Zato? - Ostavljaju rupice. Bells i dalje gura pribadau u bijelu boju zida. - Bells, hej! Nemoj to raditi? to sam ti upravo rekla? - Mi radimo u Walesu. Mama mi doputa. Spustim pogled na prekriva na krevetu. - Ne zanima me to radi u Walesu, sada si u gostima kod Sama i mene. - Katie voli zapovijedati - odgovori mi. Slegnem ramenima. - Bells, moe li skinuti izme? Sam bi volio da skida cipele kada ue u kuu. - Zato? - pita mc i pone skakati po krevetu kao da je trampolin. - to se dogaa? Kakva je to vraja buka? - zaujem glas iza sebe. Zaletim se prema krevetu i umalo izgubim ravnoteu. - Bells, smiri se! Prestani. - Zdravo - kae Bells pruajui malenu ruku. - Ti zgodan. Sam je zaueno pogleda. - to mi je ona upravo rekla? Katie to se DOGAA? Zato su televizija i glazba tako glasni? - Ogleda se oko sebe. - Ova je soba svinjac. Bells pone roktati poput svinje, a ja poelim propasti u zemlju. - Je li to tvoja... - Jedva izgovara rijei. - Ovo je moja sestra Isabel. Bells. - Zdravo. Ti Sam? - ona ponovi, jo s ispruenom malom bijelom ru kom. Sam se mlitavo rukuje. - To je Bells? - Ponovno se ogleda po sobi, a oaj mu se oitava na licu. - Kako je zalijepila plakate? Nije ih valjda privrstila pribadaom? Reci da nije, Katie?! - ao mi je, ja u se za to pobrinuti, duo, obeavam - umirujem ga. Sam rukama prekrije lice. Skoim s kreveta. - to to smrdi na paljevinu? - Sam se nadglasava s bukom, a zatim otro prie stereo ureaju i ugasi ga, a nakon toga i televizor. - Ne voljeti Sam - kae Bells. - Bells! Nemoj biti nepristojna. - Sreom, mislim da Sam nije razumio to je upravo rekla. On jo s gaenjem njuka zrak. - Sranje, to su krumpirii - uzviknem i izletim iz sobe. zagorjeli, a Samu se nimalo nije svidio pire od graka. Ne koliko je puta Bells pokuao pitati o putovanju vlakom, ali nije razumio to mu odgovara.
Krumpirii su

Nemam pojma to je upravo rekla - stalno je ponavljao dok ga je Bells promatrala u oekivanju odgovora. Poela je udarati vilicom o stol od bije sa, uzaludno ponavljajui pitanja. Znam da se Sam jo ljuti na mene jer mu nisam rekla za Bells i ne mogu ga za to kriviti. Poslije veere otiao je na pie s Maguireom. Sada mu se vjerojatno jada o nonoj mori koja ga je doekala kod kue. Pokuam i tati, ali ne mogu se usredotoiti na sadraj. Ugasim svjetlo i zaklopim oi. Neto poslije probudim se s osjeajem panike. Ne znam gdje sam ni ko liko je sati; upalim svjetlo i pogledam na sat. Tek je pono. Drhtim. Kua je potpuno tiha. Dok smo bile djeca, Bells je mjesearila i mama je morala postaviti bijele reetke na prozor njezine sobe. Ustanem iz kreveta i krenem niz hodnik prema Bellsinoj sobi. Otvorim vrata i zaslijepi me svjetlost. Mama mi je rekla da se Bells jo grozi spavanja u mraku i da joj u sobi moram drati upaljenu malu svjetiljku. ujem je kako duboko die dok se okree u velikom dvostrukom kreve tu. Tako je siuna, visoka je jedva metar i pol. Zbog visine za svoje godine izgleda mladoliko. S lea bi je se moglo zamijeniti za djeaka zbog kratke crvenkastosmee kose. Tata kae da nikad ne bi elio da Bells pusti kosu. - Nikada se ne smije skrivati iza kose - rekao joj je kada je postala tinej derica osjetljiva na svoj izgled. - Gledaj svijetu ravno u oi. Spustim se na koljena pored kreveta i promatram je kako spava; proua vam svaku crtu i pokret njezina lica. Gledam poznati oiljak iznad gornje usne koji se kria poput dva slova c. Ruka joj proviruje ispod pokrivaa. Njeno je dodirnem. Meka je poput rastopljena maslaca. Pospremile smo sobu kada je Sam iziao, a na noni stoli stavile smo snjenu sovu koju je mama izradila za nju. Bells voli sove. Pored nje stavila je svoj inhalator i album s fotografijama koji je oblijepila sliicama Davida Beckhama. Mama mi je rekla da taj album nosi uvijek sa sobom kada je daleko od kue; on je tjei poput omiljene dekice. Podignem ga i neujno listam stranice. Pokraj svake fotografije, na maloj bijeloj naljepnici, ispisani su datum, vrijeme, mjesto i opis fotografirane osobe. Tu je fotografija mame u njezi noj radnoj sobi; grozna fotografija tate crvenih oiju kako ita novine; nai em i na snimku navodnjenih livada kojima smo se etale kao djeca. Moji roditelji ive u St. Crossu u Winchesteru. esto bismo se etali uz jezero i hranili patke, nastojei se drati podalje od labudova. Tu je i fotografija mukarca odjevena u ljubiastu trenirku i majicu sa znakom nogometnog kluba, koji dri papigu. Ne znam tko je to pa itam naljepnicu. Ted, 1990, St. David s, u vrtu, ljeto.

Bells otvori oi i pogleda ravno u mene. Uspaniim se, mislei kako ne bih smjela ondje biti, ali tada ih ona ponovno zaklopi. Pitam se o emu nou sanja? U djetinjstvu je esto imala none more. Tata kae da se Bells uasavala mraka zbog mnotva operacija koje je morala proi kao dijete. Ustanem da odem; mir koji vlada u sobi u potpunoj je suprotnosti po slijepodnevnom urnebesu. Zaustavim se kada je zaujem kako prigueno govori. - Nita oko mene? - pita me dremljivo. - Nita oko tebe - apnem, ba kao to joj je mama nekad odgovarala. - asna rije? - asna rije.
1989.

Preskaem po tri stube do mamine radne sobe koja mirie na kredu. Ba kao i uvijek, tiho svira njezina omiljena klasina glazba. Mamina radili ca je poput zoolokog vrta s likovima papiga, para kakadua, zebre, irafe, tigra, lavice i nekoliko majmuna smjetenim na policama, od kojih su neki napola dovreni. Mama je kiparica. Od gline izrauje razliite ivotinje. Njezin posljednji rad je deva koja klei na prednjoj nozi. - Kako si, duo? - pita me, nadvijena nad svoj posao. Crvenkastosmeu kosu vezala je modrim rupcem na bijele toke, a na uima joj vise naunice u obliku obrua. Izgleda poput Ciganke. Pada mi na pamet kako je jedino vrijeme kada vidim majku ili razgova ram s njom onda kada kuha ili radi u svojoj radionici. - Jesi li provela dobar dan u koli? - promrmlja, nastavljajui s radom i pjevuei uz glazbu u pozadini. Primijetim da su joj dlanovi ljepljivi od gline. Mama, okreni se, govorim u sebi. Umjesto toga proem ispred nje. - Dobar dan? - mama rastreseno ponovi. Spustim kolsku torbu na pod. Ne govorim joj jo da su me ponovno prekorili jer sam se naminkala makarom. - Idi i operi tu ljepljivu crnu minku s lica - neprestano mi ponavlja moja dosadna profesorica iz ma tematike. Prolog su me tjedna u Bootsu uhvatili u krai tua za kapke, maskare i korektora i policija je dola ovamo razgovarati s mamom i tatom. Predloeno nam je da krenemo na obiteljsko savjetovanje. - Nije lo. to slua?

- Stanicu s klasinom glazbom. Puccini, Madam Butterfiy. - Na emu radi? Za koga je to? - To je gepard. - Nasloni se u stolici i divi se svojem djelu. - Kada sam bila dijete, moja nas je majka povela u sklonite za mladunad divljih ivo tinja u Africi. Sjeam se kako se ovakav gepard vrtio na leima za mene poput velike pitome make. Jesi li znala da naziv gepard dolazi od hinduske rijei koja znai tokast? Odmahnem glavom. - Kakve su mu to crne crte pored oiju? Je li se razlila boja? - Razlila? Ne! Ba si smijena. To su tragovi suza. - Konano me pogle da. - Svia ti se? - Da, jako. Mislim da je prelijep. Izgleda kao da nikome ne bi naudio. - Evo, uzmi ga, gotov je. - Stvarno? - Smijeim se. - Ali, za koga si ga radila? - To nije vano. - Raskutra mi kosu i nasmijei se. - Sada je tvoj.

PETO POGLAVLJE
Kada se probudim, ponovno ne znam gdje sam. Bila sam uvjerena da sam kod kue, u maminoj radionici. Mogu ak namirisati pirit. Otkako su mi javili da Bells dolazi, mnogo razmiljam o svojem domu, osobito o mami. Sam jo vrsto spava. Mora da se uvukao u krevet oko etiri ujutro. Nataknem prugaste papue sa zebrastim uzorkom i ogrnem se svilenom kunom haljinom. Odem do Bellsine sobe no ona nije ondje. Vjerojatno je na donjem katu. Naem je za kuhinjskim stolom kako boc ka skulpturu od boca za mlijeko. Odjevena je u sive vreaste hlae od trenirke i crvenu majicu kratkih rukava s natpisom Sveuilita Oxford. Odakle joj to? - Oprezno, Bells. - to je to?
Eng. rije cheetah (gepard) potjee od hinduske rijei ehita, Sto znai onaj koji je tokast (Prim. prev.)

- Svia ti se? -Ne. Jedva se primjetno nasmijeim. Nemoj to rei Samu. To je njegovo omiljeno umjetniko djelo. - Ne svia mi se Sam. - Povukla je ruku istoga trena, kao da je dodiri vala neto prljavo. - Ne poznaje ga - otro odgovorim. - Ne smije prebrzo donositi za kljuke. Budi ljubazna prema njemu, u redu? - Ne svia mi se - Bells ponovi hladno. - Bells, ovo je Samova kua. On te je primio u goste. Mora ga upoznati. Hoe li neto za doruak? - U Walesu jesti itarice za doruak. Sami ih pripravljamo. - Moramo otii do Sainsburysa. Hoe li poi sa mnom? Dok ulazimo u supermarket, promatram nas na monitoru sigurnosnih ka mera. Bells sada nosi ruiastu bluzu s volanima koja pripada Jessici Halls, tregerice od trapera, ruiaste vilenjake izmice od antilopa s izvrnutom resom i ipkasti eiri. Ja sam odjevena u naranastu suknju koja mi se pripija uz bokove, utu majicu iz Whistlesa i sandale ukraene naranastim perlicama. Bells mi kae da izgledam poput mandarine. Opojan miris svjeeg kruha budi u meni glad. - Zdravo, kako ste? - Be lls pita stariju gospou u svijetloplavim kolicima na elektrini pogon koja sprijeda imaju crnu koaru za kupovinu. - Koliko vam je godina? - Bulji u skuter na ijoj poleini stoji natpis Bluebird 2. - Ispriavam se - kae gospoa i posegne za avokadom, ne elei je pogledati u oi. Bells mi prie nosei dva limuna. - Ne bih na tvome mjestu pozdrav ljala svakoga - kaem joj tiho. - I, gle uda, ljudi nerado otkrivaju svoje godine. Brzo guram naa kolica. Bells ih puni proizvodima organskog podrije tla. Jedini proizvod koji se ne uklapa u njezin izbor je konzerva pirea od graka. To je jedina konzervirana stvar koju voli, kae mi. Odabire vreicu suenih ljiva, marelica, groica, smokava i zobenih pahuljica. Zatim u kolica stavlja namirnice koje ja nisam nikada upotrijebila. Uzima suene vrganje, kokosovo mlijeko, ili papriice, korijander, lovorov list, punjene masline, ulje od sezama i svjei umbir. - Ti esto kuha u Walesu, zar ne? - pitam je. - Sigurno uivaju kad im pripravlja hranu.

- Da, zovu me kraljica kuhinje. Laknulo mi je kad smo konano doli do blagajne. Red je dugaak i stanemo iza visokog mukarca svijetlosmee raskutrane kose. Meu pro izvodima u njegovim kolicima nalaze se paketi ajnih pogaica, tekui med, gotove lazanje za dvije osobe, mini sladoledi Magnum i boca crnog vina. Bells ga otro potapa po ruci. - Zdravo. Zagledam se u pod. Mukarac se okrene. - Bok - ujem ga kako govori i podignem pogled. Nosi naoale, bijelu majicu kratkih rukava i tamnoplave traperice. - ao mi je - kaem, uvlaei dah. - Zdravo. - Bells ga snano pljesne o nadlakticu, a zatim isprui ruku. - Bells! Nemoj tako jako udarati. Oprostite - kaem i iskrivim lice u suosjeajnu grimasu. Mukarac se bolno nasmijei dok trlja nadlakticu i prua ruku Bells. - Voli Beckhama? Sigurna sam da se pita je li dobro uo i jedva primjetno kimam. Bells govori kao da jezikom ne moe dotaknuti nepce. Jaje razumijem jer sam se na njezin govor nauila jo u djetinjstvu. - Da, mislim da je Beckham izvrstan, a i Posh pice. Vidim da si njihova oboavateljica - zakljui nakon to je prouio bedeve nogometnih navi jakih klubova na njezinim hlaama. - Ima djece? - nastavi Bells. O molim te, prestani govoriti, preklinjem je u sebi. Vidim da je nije razumio iz naina na koji se nasmijao. - Ozbiljno? - Ima djece? - ponavlja ona ne odustajui. On je napeto promatra i pokuava razaznati to je upravo rekla. - Ne, ne mam djece - najzad smjelo odgovori, a ja kimnem, kao da elim rei - Bra vo, dobro si shvatio. - Barem se nadam. - Kae i iskrivi usta u osmijeh. - Koliko star? - Bells! - ukorim je ljutito. Poelim joj vezati povez na oi i maramu oko usta. - U redu je - kae mukarac dok trpa proizvode u vreicu. - Dvadeset devet. - Moja sestra, Katie. Udara me po ruci. - Ja odsjedam u Londonu. Odgovori joj da je to sjajno. Dok ga promatram, protiv svoje volje razmi ljam kako bi, da se poelja, skine naoale i nabaci koji kilogram, izgledao vrlo privlano. - elite li povrat u gotovini? - pita ga blagajnica.

- Ne, hvala. - Nectar kartica? Prokopa po depu koji je, sudei po zvuku, prepun kovanica i izvue nekoliko kartica. Dok djevojci predaje onu koju je traila, okrene se da me jo jedanput pogleda. Imam neobian osjeaj da smo se ve negdje sreli. Potpie raun, ali mu ne uspijem proitati ime. - Zdravo - kae naposljetku. - Da, zdravo - kaem, jo pokuavajui smisliti ime koje bi mu pristajalo. - Zdravo - doda Bells. Mukarac se jo jedanput okrene i pogleda prema nama. - Usput reeno, zapravo su mi trideset i etiri. Teko mi je naviknuti se na jo jednu godinu. - Smijem se dok ga gledam kako odlazi. Bells pita blagajnicu koliko joj je godina. Pretpostavljam da je to bolje nego da je pita koliko je teka, razmiljam u oaju. - Molim? - zaudi se ova. - Bells, prestani! - naredim joj prije nego to uspije ponovno postaviti pitanje. Jo joj jedanput ponovim da nije pristojno nepoznatima postav ljati intimna pitanja, osobito o njihovim godinama. Ponekad mislim da to radi namjerno kako bi mi bilo neugodno. - Oprostite - ispriam se djevojci. - U redu je - kae. ustro guram kolica prema izlazu, a zatim prema parkiralitu. Otvo rim prtljanik i uz Bellsinu pomo, napunim ga stvarima. Nakon toga obje uemo u automobil. Kada okrenem klju, uzdahnem s olakanjem. - Ovo je tek prvi dan, mogu se nositi s ovim, mogu se nositi - mrmljam za sebe.
1988.
Trinaest mi je godina. - Kako si upoznala tatu? - pitam mamu dok se vo zimo u automobilu. Mama je Bells i mene povela da vidimo kako tata vodi aukciju. Ovo je jedna od rijetkih prigoda kada smo svi zajedno nekamo izili. Put u London! Inae ne radimo ba nita zanimljivo. - Dakle, mama mi je darovala sliku impresionista pa sam otila u Sothesbys da vidim je li slika vrijedna. Nije se moglo sa sigurnou ustvr diti jer nije bila potpisana, ali je izgledala kao da je Pisarrova - pria mi. -I je li vrijedila?

- Koliko i jedna veera. - Nasmije se. - Ondje sam se upoznala s tvojim ocem i on me pozvao da iziemo. Znala sam da e postati dio mojeg ivota od trenutka kad sam ga prvi put ugledala. Ponekad se to ne moe objasniti; to jednostavno osjea. - Kao ljubav na prvi pogled? - pitam je. - Da, tako nekako. Tada je jo bio pomonik. Bio je nevjerojatno zgodan, od one vrste mukarca kojima bi se sve moglo oprostiti. Sjeam se da sam razmiljala kako mu je nos velik. Ali to uope nije bilo vano jer je prista jao njegovu izduenom, mravom licu. A oi su mu bile toliko vragolaste i zavodnike. - Sada se ve zanijela uspomenama. - Samo bi se nasmijeio i njegov bi te pogled zarobio. Znat e o emu govorim kad odraste. Sjeam se da mi je dao svoju posjetnicu. Christopher Fletcher. Svialo mi se njego vo ime. Marianne Fletcher, rekla sam sama sebi. - Mama, to je jadno - teko uzdahnem. Ne mogu zamisliti da se elim za nekoga udati. Aukcijska je dvorana mrana, s mnogo ljudi koji ulaze i izlaze. Sjedim do ovjeka iji su brkovi toliko veliki da slie moru. Mama nije htjela sva koj od nas kupovati katalog, pa se sada pokuavam nagnuti da pogledam Morev. Vidim da je na svakoj stranici nacrtao mnogo zvjezdica. Za dorukom nam je tata objasnio kako sve funkcionira. Oi su mu sjale dok je govorio o aukciji. - Za svaku sliku postoji procjena, a zatim i rezer virana cijena, to znai da je ne mogu prodati manje od tog iznosa. Ponosan sam to e me moje cure danas gledati - dodao je, trpajui u usta posljednji komad prepeenca. Mor me pogleda krajikom oka, a ja se brzo ispravim u svojoj stolici. Meu prstima vrti kemijsku olovku i znatieljno me promatra. - Hoe li pogledati? - pita me s tekim naglaskom. On je francuski mor. Ovo je uzbudljivo. Kao kada idete u kino i svi ekaju da pone film. Tako sada oekuju mojega oca. Konano ulazi u dvoranu u ozbiljnom odijelu, kravati i ulatenim cipela ma. - To je moj tata - glasno apem svojemu francuskom susjedu. - Dobar dan, danas imamo mnotvo slika pa je bolje da to prije pone mo. - Nakaljava se da proisti grlo, a ja ga napeto promatram. - Predmet broj jedan. Matisseov portret ene u olovci. Tko e poeti drabu na dva deset pet tisua funta...? Mor podigne neto to slino reketu za stolni tenis. Odjednom nadmetanje postaje brzo i silovito. Dok se draba zahuktava, mama crveni u licu jer neprestano pokuava sprijeiti Bells da podigne

ruku i omete nadmetanje. - Hej, tata! - vie. ujem kako ljudi iza nas coku jezikom i apuu. - Zato dovode djecu na ovakva mjesta? To je smijeno. Osjeam da mamina ruka vue moju. - Idemo - protisne. - Oprostite - govori osobi koja sjedi do nje. Stolice se pomiu, a ljudi podvlae noge kako bi nas pustili da proemo. Ja ne elim ii. Dobro sam se zabavljala. Osjeam da nas svi gledaju, a dvije gospoe gurkaju se pobjedonosno laktovima. - to se dogodilo s dobrim starim pravilima ponaanja? - Okrenem se i bijesno im pokaem podignuta dva prsta. Dvije gospoe zaprepateno uzdahnu, a tata pogleda ravno u mene, s razoaranjem u oima. - Bok, tata - vikne Bells. Dok se vozimo kui vritim - Zato ne moe biti normalna? Ti si sra mota! Ne moemo nigdje ii s tobom. Mama naglo zakoi i zaustavi se uz rub ceste. - Sluaj me, Katie. Ako tojkada ponovno kae sestri, ikada, nee tjednima dobivati deparac. - vrsto stee upravlja - To nije Bellsina krivnja. - Uvijek zauzima njezinu stranu - pobunim se. - Ti si velika sretnica to... - ...nemam rascijepljenu usnu - poput robota dovrim reenicu umjesto nje. Kada sam neposluna, mama i tata mi neprestano ponavljaju koliko sam sretna to se nisam rodila s nekom manom. - Pa, jesi - zakljui mama. - Ja ne mislim da sam sretnica. Ti voli nju vie nego mene - odvratim joj. - To nije istina - odgovori mi umorno. - To nikako nije istina. Sve to elim rei je da si ti imala sree i trebala bi se uzornije ponaati. Slegnem ramenima. - eljela sam samo da danas gledamo tvojega oca bez ikakvih drama, ali vidim da to nije mogue. Nema vie izlazaka, to je bilo to - kae nam naposljetku. Vraamo se ivotu u kojem se ne dogaa nita. Da se Bells nije tako ponaala, nita se od ovoga ne bi dogodilo. Osje am da mi drhti brada, ali sam vrsto odluila ne zaplakati. Umjesto toga, slegnem ramenima i ponovno se zagledam kroz prozor. Osjeam da mi nekoliko suza curi niz obraz ali ih nitko ne moe vidjeti. To su moje tajne suze. Zato ja moram biti kriva? Ja nisam uzrokovala probleme. No mogla bih i ja postati zloesta. Tako bih se barem malo zabavila.

ESTO POGLAVLJE
- to sada radim? - Gospodin Vickers trlja krupne dlanove jedan o drugi dok smilja sljedei trik. U mojoj smo trgovini, a gospodin Vickers i Bells igraju se igre pogaanja otprilike pet minuta. Bellsina mi je nazonost ve zamorna. Voli pitati kupce koliko su bogati. - Koliko ima novaca? - pitala je visoku vitku djevojku u ljetnoj haljini boje limete. Djevojka se pravila da je nije ula. A sada... tko je ovaj mukarac s dlanovima boje crvenog kupusa? Cirkulacija mu je toliko loa da su mu stopala, natiskana u stare svijetlosmee cipele, takoer proarane mrljama. Poslala sam Bells da nam za ruak kupi sendvi od francuskog kruha, ali je negdje na putu nekako uspjela pokupiti ovog ovjeka i dovesti ga ovamo. - Oprostite, tko ste vi? - upitala sam ga kad je uao u trgovinu. - Tko je to? - Otro sam pogledala Bells. Ne elim nikakve udake u svojoj trgovini. - Ja... ja ne bih elio smetati - poeo je objanjavati. - Oprostite, tko ste vi? - ponovno sam ga pitala. Konano sam otkrila da se zove gospodin Vickcrs i da radi u mjesnoj knjinici. Ima sijedu kosu i nosi hlae boje senfa. Pomalo je udna izgleda jer posred ela ima kvrgu otprilike veliine loptice za golf. - Zato smijena kvrga na elu? - Bells ga je odmah napala pitanjima. - O moj Boe - rekla je Eve. - Bells, moda je to osobna stvar. Na me jc posjetitelj pogledom zamolio za prijevod. - Pitala vas je kakva je to, hm, kvrga na vaem elu? - Glas mi se povisio pri kraju pitanja. - Pa roen sam s njom - odgovorio je. - Nisam sasvim siguran to... to je to... meko tkivo ili neto takvo. - inilo se da mu nije neugodno. - Ovaj... to sada radim? - ponovno pita Bells. Dri ruku u zraku, sti snute ake kao da se dri za neto i poinje se ljuljati naprijed natrag, dok istodobno isputa udne zvukove. - Jae konja? - Eve se pridrui igri i ozbiljno pogaa, s prstom na usti ma, kao da pokuava rijeiti vaan kriminalistiki sluaj. Zatim protrese glavom - Ne, to ne objanjava ruku. Bacim pogled prema vratima. Nemojte ui, nemojte ui, proite dalje, ponavljam u sebi promatrajui dvije ene koje prolaze pored trgovine.

- Hou li ovaj... ponoviti? - pita uzbueno, a oi mu se ire od uzbue nja. - Otkrit u vam jo... jo jedan trag - dodaje velikoduno. Bells se poinje ljuljati poput gospodina Vickersa. To je prvi put da je vidim kako se zabavlja otkako je dola. On jo proizvodi udne zvukove dok se ljulja. - Pazite na procjep - ponovi s vremena na vrijeme. - To je ovaj... trag. - Zamuckuje i smijei se Bells i Eve. - Bien sur! Ti si u vlaku! - Eve pljesne rukama. Bells isto poinje pljeskati. - u-u, vlak! - Ovaj... ja sam u podzemnoj, na stanici Waterloo - govori polako, isti ui svaku rije izmeu mucanja. - Nisam mogao pronai mjesto za sjesti pa se ovaj... ovaj... DAJ RECI ve jednom, elim povikati. Zar sam ja jedina koja misli da je ovo ludost? - Pa se drim za ovaj... ruku. Sprema se jzvesti jo jednu toku i sada moram neto uiniti jer u ek splodirati. - ao mi je, gospodine Vickers, ali imamo mnogo posla. - Eve, Bells i gospodin Vickers ogledaju se po praznoj trgovini. - Budite ljuba zni. .. - Ne moram ni dovriti reenicu. Kae da ionako mora ii. - Ovaj... bilo mi je drago, Isabel, Eve. - Pogleda me i kratko kimne glavom. - Doi e ponovno? - Bells vikne za njim. Nakon to je otiao, Eve mi dobaci prijekoran pogled, a ja slegnem rame nima. Ovo je moja trgovina, a ne mjesni drutveni dom. - ao mi je, duo, zaboravila sam da je tvoj red da bude domain za pokeraku veer - ponovno se ispriavam. Sam me promatra kako bacam torbicu, novine i kljueve na trosjed. Dananji mi je dan trajao kao itav tjedan. Nije bilo posjeta gospodina Vickersa, ali me izluuje to Bells dira odjeu ljepljivim prstima. Nitko ne eli kupiti haljinu s ljepljivim zrncima eera. Eve ju je povela do male ajne kuhinje na prvom katu gdje drimo ajnik, kavu, malu torbu s priborom za minkanje i moje kutije za dostavu. Rekla je da e pomoi Bells da opere ruke. - Vrua pjenuava voda - ula sam svoju sestru kako govori. - Grize nokte? Trebala bi jesti voni ele - savjetovala joj je Eve. - Poastit u te francuskom manikurom. Bi li eljela? - Pitam se to bih da nemam Eve. Ta mi je manikura dala dovoljno vremena da presloim svu odjeu. Bells sada sjedi na trosjedu i otvara omot sladoleda Magnum, potpuno nesvjesna mojeg razgovora sa Samom. Vidim kako Sam paljivo motri lje-

pljivi omot prekriven okoladom, koji je opasno blizu ukrasnih jastuia ukasto bijele boje. - Ne razumijem zato svoja sranja istresa na trosjed kada je za to predvien stoli pored njega. - Sam se namrti. - Isabel, daj mi taj omot. - Ti se svia Stevie Wonder? - Bells ga ozbiljno pita i prui CD prema njemu, dok joj se u drugoj ruci treska sladoled. - Nisam ba njegov oboavatelj - Sam odgovori s neodobravanjem. - No ono to mi se doista ne svia je ostavljanje smea posvuda. Ovo je moja kua i molio bih vas da potujete pravila. Dobra djevojka - kae, ali je izbjegava pogledati u oi. - Omot, molim. Bells mu ga preda i on otrim korakom sie niza stube do kuhinje. Slije dim ga. ujem da se gore ukljuio televizor. - Veeras ne mogu izii Same, doista moram srediti svoje raune. - Katie, ovo je veer rezervirana samo za deke - odgovori mi bez uvi janja. Otvori poklopac koa za smee, ubaci omot i zatvori poklopac uz tresak. - Mislio sam da se utorkom naveer nalazi s Emmom? - Morala sam otkazati. - Otvorim hladnjak i prouavam njegov sa draj. Krumpir za peenje je u donjoj ladici, kao i glavica organski uz gojene brokule i vreica organski uzgojene mrkve. - Bells moe biti sa mnom u naoj spavaoj sobi - kaem Samu. - O sranje, to ono ona kuha utorkom? - Kako to misli utorkom? Narui dostavu. - Morat u pripremiti krumpir u mikrovalnoj. -Ne mogu vjerovati! - Promatra me kako zarezujem krumpire pri vrhu. - Deki e biti ovdje za sat vremena. To nije poteno. Ovo je moja kua! Prijeem dlanom preko lica i vrsto stisnem oi. Tako sam umorna. - Zvui kao razmaeno derite. - Upropatava moju veer s dekima. - Hej, rekla sam da me se nee uti. Neete ni znati da smo Bells i ja ovdje. - Jo djeluje Ijutito. - Govori li zapravo ovo zbog nje? Da sam samo ja u pitanju, bi li te smetalo? - upitam ga. Sam se pravi da me nije uo. - Ako ve mora biti ovdje, moe li otii u sobu na katu? Ne elim da si u sobi blizu nas. - Same, koliko mi se god zamamna inila mogunost prislukivanja, obeajavam da to neu initi. Ionako imam posla. Sam nezadovoljno puhne kroz nos. - Stvarno obeava? - Obeavam.
*

Bells sjedi na rubu branog kreveta i jede peeni krumpir. Naljutila se na Sama jer joj nije dopustio kuhati. - Nema vremena - vikao je na nju, a zatim na mene. Promatram je dok jede. Ne izgleda oduevljena gnjecavim, oguljenim krumpirom. - Nastoj da nita nc padne na prckriva - apem joj. - Sam me ubiti ako napravim nered - kae. - . Da, hoe. Bells, popni se vie na krevet ako eli. v Pomakne se malo blie meni, ali jo ne izgleda oputeno. - eli li itati asopis? Gle, kupila sam Tatler. - Pruim joj ga. - Objavit e reportau o mojoj trgovini u iduem broju. Imala sam modnu reviju. Bells se ne ini kao da je to zanima. Izgleda kao da joj je jako dosadno. - Ili moe gledati tenis, ali sa stianim zvukom? - Bells odsutno bulji u zidove. Prije nego to su otili, mama i tata su mi rekli da bi joj boravak kod kue esto vrlo brzo dosadio i tada bi se eljela vratiti u Wales. - Znam da je dosadno - kaem, kada netko glasno zakuca na ulazna vrata. Bells spusti tanjur na pod. - Sada moramo biti tiho - kaem joj. - Katie voli zapovijedati. Ti kao prometnik - kae. - Gdje je Sam? - Sam je ovdje, veeras ima zabavu s dekima. - Smijeim se zbog nje zine usporedbe. - Tko je na vratima? O Boe, pomislim. Moda ostanak kod kue i nije bila dobra zamisao. - Davey, prijatelju - ujem Sama odozdo, a nakon toga i kako se po zdravljaju pljeskanjem dlanom o dlan. - Tko Davey? - Bells pita glasno. - Bells, ne zaboravi, mora aptati. Davey radi u Cityju sa Samom. Re kla sam ti, igraju poker svakog tjedna. - Lakemore - Davey gromoglasno odgovori. - Jesam li ja prvi stigao? - Da, ti si numero uno - Sam odgovori pjevno. - Nitko jo nije do ao - kae glasno. - Ui. Dobro izgleda, prijatelju. - Mogu ga zamisliti kako namiguje Daveyju. Sam uvijek svoje komplimente poprati namigi vanjem. - Nove cipele Paula Smitha. Zar nisu dobre? - kae Davey. - Jako lijepo. A to kae na ovaj stil? - Sam odmah odvraa.. Zamiljam kako pokazuje na svoju novu ljubiastu svilenu koulju. - Sjajno. Svia mi se, Lakemore. Kladim se da sc i djevojkama svia. - Nabasao sam na nju u ulici Fulham. Pogledao sam je, osjetio je... - ... i stopio se s njom - obojica dovre uglas. - Natoi si viski, Davey.

- Uzdravlje. Ponovno netko pokuca. - Crispin, stari moj. - Lakemore. - Jo je netko doao. ujem kako im cipele lupkaju po drvenom podu. Sam je u dnevnom boravku postavio stoli za kartanje s ulatenim kockarskim etonima. - Ju-huu, Davey frajeru! - Crisps! Kako ide? - Tko Crisps? - Bells me pita jo glasnije. Moda ne moe aptati? Ni kada mi to nije palo napamet. Opet se zauje kucanje. - MAGUIRE! - vikne Sam. Vrata se s treskom otvore. - LAKEMORE! - odvrati mu ovaj uzvikom. - Jesu svi gluhi? - Bells me pita, zaepivi ui prstima. - Dobro pitanje - odgovorim joj. - Moglo bi se pomisliti, zar ne? - Davey, prijatelju... - Maguire, to ima s tobom? - Crispin, stari! Prigueno se smijem. Svi zvue jednako. - Jesi li dobro, Bells? - Rastreseno rka po mojim novinama. - Daj mi neki znak - kaem joj i odloim svoje papire. Sam igra poker otprilike sat vremena i nije mi jasno zato se uope brinuo da u prislukivati njihov razgovor. Muko je drutvo zanimljivo kao i izlazak u Slough. - Podiem za dvadeset funta - ujem kako jedan od njih kae. etoni zveckaju o zdjelicu. - Ja plaam - govori drugi i zauje se jo etona. - Jesmo li svi za Ibizu ovoga ljeta? - Svakako - netko kae. - Da, da, svakako - ponovi drugi. - Tobes ne ide ove godine, ena mu je pomrsila raune. - Mislite li da je igrao sa strane? - Naravno da je - jedan od njih grohotom se nasmije. - Pitam se kako li je saznala? Pravila pivnice. to ue, ondje i ostaje - netko kae odluno. Bells i ja se pogledamo. Napravim grimasu i ona se odjedanput nasmije. Zaudim se koliko mi je drago to to ujem. - Glupi deki - kaem bez glasa, samo usnama, nadajui se da u je ponovno uti kako se smije.

- Vrlo glupi - ponovi ona, ljuljajui se prema naprijed s podignutim palcem. Primaknem joj se. Dosadni su, zar ne? - apnem joj na uho. - Ha - ha! - ona zaroke i zamalo se ponovno nasmije. - Vrlo dosadni. - Osim toga, bila je i prava koko - netko od njih nastavi. - Rekao sam Tobesu, Prijatelju, mogao si i bolje od toga. Same, tko je bila ona maka s kojom si sc sprijateljio prole godine? Spustim spise i priem blie vratima. - Moemo li sada ii? - Bells pita nestrpljivo. - Dosadno mi je. Stavim prst na usta. - Moram na zahod - kae i ustane. - Deki, moete li se malo stiati - ujem kako ih Sam moli. - to se s tobom dogodilo, Lakemore? utljiv si. Sigurno ima stvarno loe karte. Kamo je nestalo tvoje pokerako lice? - Moda blefiram, Maguire. - Ti ide na Ibizu, zar ne, Lakemore? - Da - Sam odgovori kratko. - Kako se zvala ta cura? - Ma, nc znam. Je li netko za cigaru? - Strah te je da e gospoica otkriti? - Svi sc nasmiju. - Tada nisam bio u vezi s Katie - Sam ih podsjeti. - Nikada je ne bih varao - kae glasno, moda malo pretjerano. - Moe malo glazbe? Stevie Wonder zapjeva / just called to say I Love you. Svi prasnu u smijeh i glazba naglo utihne. - Koji vrag... ? - Sam sigurno vadi CD. - Mora da je Katin - objanjava trudei se ostati hladnokrvan. Stavim ruku na usta u pokuaju da priguim nervozni cerek kad zau jem Chrisa de Burgha. - Dovraga, stari. to se dogodilo s tvojim glazbenim ukusom? - Magui re urlie od smijeha. - Uskoro e sluati vraju Celine Dion! - Katie me izluuje - procijedi Sam. Sada ujem Bells kako se smije u zahodu, a zatim zaujem i putanje vode. O Boe! Okrenem se i naslonim na vrata. Bells! Kako sam mogla zaboraviti da je upozorim da ne puta vodu? Sam e me ubiti. Ubit e nas obje. Bells izlazi iz kupaonice. - Lakemore? Kakav je to zvuk? Je li jo netko ovdje? Srce mi snano udara. Povuem Bells natrag u kupaonicu i vrsto je drim za ruku dok se naslanjamo na vrata. - Sad smo u ozbiljnim proble mima - apem.

- Ozbiljnim problemima. Nije smijeno, Katie. - Ne, nije smijeno. - Lakemore, koga skriva? Netko je upravo pustio vodu u zahodu - net ko iznenaeno primijeti. Ne mogu se suzdrati da se ne nasmijem, a Bells me oponaa. Situacija je smijena. Sam e jednostavno morati sve priznati i rei im da smo mi ovdje. - Nitko nije ovdje, deki. Moemo li nastaviti s igrom? - ustraje Sam. - Daj prestani! - ujem kako stolica kripi dok je se odmie, a zatim se zauje i lupanje cipela o pod. Namrtiim se. - Da, daj prestani! Zar te toliko moemo osramotiti? - pi tam naglas. - Daj prestani! - ponovi Bells, lupajui nogama. - Maguire, sigurno su susjedi. Sve se uje, doista, sve. Sjedni i dovri igru. Susjedi? O za Boga miloga, Same. Bells postaje nemirna i eli izii iz sobe, ali je vrsto drim za ruku. elim vidjeti hoe li Sam naposljetku ipak priznati da smo ovdje. Ali Bells mi ipak uspije pobjei. - Pretijesno, nije smijeno, Katie - sada kae visokim glasom, borei se da otvori vrata od kupaonice. - Lakemore, netko je ipak u tvojoj kui. Vrata se irom otvore i Bells nestane. Vidim je kako uri pored dnevnog boravka, maui rukama po zraku. Ovo e biti zanimljivo... - Tko je, dovraga, bila ona mala osoba u smijenim izmama? - netko od njih provali. - Same, igra je gotova. Priznaj sve. - Rekao sam Katie da je veeras naa pokeraka veer - Sam vikne i udari akom o stol. - Ona je ovdje - ljutito prizna. - Ali ono nije bila Katie - uzvikne Maguire. - Osim ako se nije sma njila. Navuem cipele i protrim pokraj njih, a zatim niza stube. - Bok, ao mi je, moram ii - kaem. Ne mogu se okrenuti i pogledati ih. - Hvala ti, Katie - Sam vikne zajedljivo. - Lakemore - Maguire se sada javi, oito oekujui razjanjenje. - Koji se vrag dogaa? Jutro je nakon katastrofalne pokerake veeri. Bells je u kuhinji. Slua jedan od svojih CD-a Beatlesa, ponovno odjevena u tregerice i s izvezenim eiriem na glavi. Kao da su joj se zalijepili za tijelo.

- Kako si, Bells? - pitam je dok otvaram ormari u kojemu se nalaze alice i zdjclicc za itarice. - Dosadno mi je - odgovori bez okolianja. Protresem glavom i upalim elektrino grijalo za vodu. - Rei e mi kada se poeli vratiti kui, zar ne? - pitam je. Osjeam se posramljeno to bi mi u stvari laknulo da kae kako eli otii. Sam i ja smo jedva pro govorili otkako je Bells stigla. Poput dva broda smo koji se mimoilaze u noi. - Ako eli ii kui, ako se nisi priviknula... - Pokuam ponovno. Jo nije prolo ni tjedan dana od njezina dolaska. Zato sam toliko loa sestra? Ne bih li trebala provoditi vie vremena s njom? Bells maloduno kimne dok sjecka suene marelice i smokve na stolu. - Bells, upotrijebi dasku za rezanje - kaem joj. - Ostavlja brazgotine na stolu. - Pronaem malu dasku. - I ne zaboravi se ispriati Samu kada doe. - Zato? - ljutito udari noem o stol. - Molim te, pripazi. Zna zato - ponovno joj kaem. - Mora se ispri ati jer si mu prtljala po CD-ima. Bells, molim te. Vrlo je vano. Sam doe u kuhinju i krene prema ureaju za kavu. Kosa mu je tahina i mokra od tuiranja. -Zdravo, Sam - kae Bells i podigne pogled prema njemu. - Bok - Sam uspije protisnuti nakon to je kratko postrance pogleda. Nastupi neugodna tiina. - Jesi li htjela neto rei, Bells? - Gledam nju, a zatim Sama. Ona jo ne progovara. - Zar nisi neto eljela rei Samu, Bells? - potaknem je otrije. - Oprosti, Same. - Nema veze - kae on. - Nemoj to ponovno uiniti, u redu? To je bilo prilino jednostavno, mislim s olakanjem. Promatram ga kako priprema kavu u sjajnom ureaju srebrne boje. Sam me gotovo i nije dotaknuo otkako je Bells stigla. Proteklih devet mjeseci jedva smo uspijevali skinuti ruke jedno s drugog, a sada kao da potujemo zavjet ednosti. Zatim gledam Bells kako jede itarice koje je sama zamijeala i pije aj od kadulje. Kalje. Mislim daje moda hvata prehlada. - to e raditi danas? - pita je Sam nespretno, i dalje sputene glave. - Ne znam - Bells odgovori. Ostat e ovdje dok sam ja na satu joge - kaem joj. Ne bih podnijela da Bells ide sa mnom. - A onda emo do moje trgovine.

- O, divno - kae Sam, ali znam da me uope ne slua. Njegove su misli jo na propaloj pokerakoj veeri. Mislim da samo eli znati toan dan i vrijeme kada Bellsin vlak kree i treba li je odvesti na kolodvor. - Ba je lijepo vrijeme - nastavi on s mukom. Pogledam vani i vidim da pada kia. Zazvoni telefon, a Sam to shvati kao savrenu mogunost bijega. - Vi dimo se veeras. - Uzme kljueve od automobila sa anka i ode prije nego to ga uspijem pozdraviti. Nakon sata joge, Bells i ja autobusom odlazimo do trgovine. Jedina korist od toga to je mama mene i Bells rijetko vodila u kupovinu odjee jest to sam nauila ivati. - Gdje si nabavila taj materijal? - pitala me sumnjiavo jednog jutra tijekom kolskih praznika jer su me ve bili uhvatili zbog krae u trgovini. Sjedila sam na trosjedu i sjeckala stari crveni zastor koji sam pronala. Na pravila sam kroj od tankog papira i pronala sam maminu staru singericu s nonom pedalom. - Radim suknju - ponosno sam objavila. Pomno ju je pogledala, prezirno otpuhnuta kroz nos po emu je bila poznata, a onda se okrenula kako bi otila, mrmljajui - Pa, uvijek je dobro imati nekakvu razonodu. Donijet u ti jo materijala. - Mislim da je bila oduevljena to sam pronala neto to e me zaokupiti tijekom kolskih praznika i drati me podalje od trgovina, jer je to znailo da se ona moe nesmetano baviti svojim poslom u radionici. Satovi ivanja i obrade materijala bili su jedini predmeti za koje sam uvijek pobirala lovorike u kolskim izvjeima. Nijedna uenica iz mojeg razreda nije se za to zanimala, a ja sam se uvijek javljala kako bih pokazala svoj rad. Kako je moje zanimanje za modu raslo, poela sam izraivati vlasti tu odjeu. Voljela sam dodirivati razliite tkanine u otmjenim trgovinama tekstilom i zamiljati u to bih sve mogla pretvoriti kolute najfinije svile. Moj me deparac na kraju ipak odvodio u mjesne trgovine gdje bih se ba cala u potragu za koom od koje bih izraivala jakne i suknje. Usavrila sam vjetine cjenjkanja i pregovaranja za cijenu perlica, zatvaraa, perja i ostataka tkanina. Najlake je i najjeftinije bilo izraivati uske ogrlice koje su prianjale uz vrat i pojaseve ukraene crnim i zlatnim perlicama, koje bih zatim proda vala prijateljicama u koli. Od svoje sobe napravila sam malu tvornicu: i vai je stroj uvijek bio spreman u kutu pokraj prozora, a sav novac koji bih zaradila odlazio je u limenku skrivenu ispod kreveta. Sanjala sam o tome

da odem od kue i pokrenem vlastiti posao. eznula sam za tim da sama ponem upravljati svojim ivotom. Nisam eljela financijski ovisiti o roditeljima, pa sara otila od kue kad sam navrila osamnaest, sa svojim dekom koji je radio kao elektriar i koji se od poetka nije sviao mami jer su mu ruke prekrivale tetovae. No bila sam odluna u tome da ponem vlastiti ivot i da u njemu uspijem, bez obzira na roditelje. - Nema diranja odjee - govorim Bells dok joj dodajem muffin od borov nica zamotan u bijeli ubrus. Svratila sam u Eddijevu pekarnicu da nam ku pim neto za doruak. Odluila sam da se odsad drimo podalje od Sama. - Nema diranja odjee - ponovi ona uz kaalj. - Dobro. - Sjednem za svoj veliki drveni stol, koji trokutastim oblikom ispunja jedan kut trgovine. Radnu povrinu prekriva staklena ploa ispod koje su crno-bijele fotografije nae posljednje modne revije. - Nemoj di rati ureaj za Visa kartice. I nemoj pitati kupce koliko su bogati ili stari, u redu? - Da, Katie, u redu - Bells kima. Ja ne prestajem. - Nemoj komentirati odjeu kupaca ni njihov izgled. I nemoj ih pozdravljati tri puta. Zbog toga im je neugodno. - Neugodno - Bells se poinje ljuljati na stopalima, to obino ini kada je nervozna ili pretjerano uzbuena. - to sam sad rekla? - Provjeravam je li me sluala umjesto da samo ponavljam ispoetka. Neke joj stvari ne sjednu iz prvog puta, no ako se to i dogodi, istog trena ih izbrie iz pamenja. - Nema pozdravljanja, Katie. - Bells zatim pone luaki mahati ruka ma. - Kome mae? - upitam s oajem u glasu i okrenem se. Gospodin Vic kers je ispred trgovine i viri kroz izlog. Nosi crni kiobran s rukom u obliku paje glave. - Zdravo, gospodine Vickers - pozdravi ga Bells. On joj nesigurno od mahne. Zgrabim je za ruku jer je elim sprijeiti da mu otvori vrata. - Bells, ne elim da se on mota po trgovini. Ona mi se otme. - Svia gospodin Vickers. - Bells - sada ve povisujem glas. - Molim te, nemoj me ljutiti. Gleda ga dok odlazi. - Jadni gospodin Vickers. Gospodin Vickers drag ovjek.

- Znam, ali moram voditi trgovinu. Kroz prozor vidim kako se pribli avaju Henrietta i njezina majka i brzo se okrenem Bells. - Zato ne bi otila gore i poela raspremati novu odjeu koja je tek stigla? To bi mi toliko pomoglo - govorim joj dok je guram ispred sebe na kat. - Prvo operi ruke - naredim i odvedem je prema umivaoniku. - Kutije su ovdje. Ovo su crne majice s kratkim rukavima. - Pokaem prema etiri kartonske kutije. - kare su u ladici. Ako bi ih mogla sve raspakirati prije nego to sie... Hvala ti. - ak ni ne ekam njezin odgovor. Jednostavno ne elim da mi Bells rastjeruje kupce. Ovog sam jutra dobro poslovala. Henrietta je kupila dvije haljine i tri maji ce dok je njezina majka sjedila na kanapeu i ispijala alice aja, pojaanog likerom Bailey 's iz male boce koju je izvukla iz torbice. Bells je neuobiajeno tiha, pomislim dobro raspoloena. Moda u je poastiti brzim rukom. Naem je kako sjedi na podu, okruena hrpama majica. - Bells, to si uinila? - viknem. Kleknem do nje i podignem jednu crnu majicu s malim crvenim srcem otisnutim na prstima. Mislila sam da joj mogu povjeriti pamune majice. Kako sam mogla tako pogrijeiti? - Raspremam majice - ona odgovori gotovo nezainteresirano, nakon ega se zakalje. Nije li oito koliko sam ljuta? Otvorim usta da neto ka em, ali ne mogu pronai rijei. - to ti je palo napamet? - konano proapem sasvim oajna dok podiem sliice koje je izrezala s majica, a koje sada vie slie svilenim srekama lutrije razasutim po podu. - Ljudi kupuju ove majice zbog ovih sliica. - Ne mogu je ni pogledati jer bih je mogla udariti. Bells ustane. - Nemoj vie nita dirati, uje li me? - Pomoi Katie. Ti rekla raspremim sve? - Ne! Ostavi sve. Ako jo neto dotakne, jako u se razljutiti. Jesam li ti rekla da izree sliice? Ti glupa, glupa djevojko! - Vritim na nju, na rubu suza. Ne mogu se vie s tim nositi. - Ne glupa, Katie. Ne glupa. - Bells potri niza stube. Ja i dalje skamenjeno zurim u zbrku majica na podu, nesposobna da uinim bilo to pametno. Mogu samo buljiti i snagom volje nastojati da se naljepnice vrate ondje gdje pripadaju. Zaujem kako se vrata zatvaraju i siem, nastojei se pribrati za sljedeeg kupca. - Dobar dan - kaem, prilazei visokom, vitkom mukarcu.

- Zdravo, traim neto za dar i trebao bih vau pomo. - Gdje je Bells? - kaem naglas. - Oprostite? - on me zbunjeno pita. Tko je Bells? - Moja sestra. Jeste li vidjeli da je netko istrao iz trgovine? - Osjeam da mi se glas povisuje od bijesa i straha. - Ne, nikog. - Odmahne glavom. - Moete li doi poslije? - Ponem ga gurati prema vratima. - Hej! - pobuni se kupac, ne poputajui. - Doao sam ovdje kupiti dar svojoj roakinji. Njezin je roendan sutra - on pone objanjavati, a zatim se zagleda u mene. - ekajte, zar se mi ve nismo negdje upoznali? U Sainsburysu? - Zar jesmo? Tono - kaem uznemireno. - Gledajte, moja sestra... - Ona koja me neprestano pitala za godine? Sjeam je se. - Da, ona je pobjegla i moram je pronai. - Zatvorim vrata za sobom, a potom se sjetim da mi trebaju kljuevi da zakljuam. - O Boe, o Boe - ponavljam dok se vraam unutra i grabim torbu koja je bila iza stola. Zaronim u nju i kao da igram lutriju, nadam se da u izvui prave kljueve. Umjesto toga, pod prstima osjetim Bellsin inhalator koji bacim na pod. Zatim izbacim svoj puder u prahu. Zato uvijek sve moram izvaditi iz torbe prije nego to naem kljueve? Zato ne mogu nabaviti torbu s praktinim unutarnjim depovima? Ruka mi se nekontrolirano trese. - ekajte, ja u vam pomoi da je pronaete - kae mukarac. - to mislite, gdje bi mogla biti? Kratko i ljutito jauknem. - Ne znam, tko zna gdje je. - Konano prona em prave kljueve. Zato se Eve ba danas morala razboljeti? Na komad papira narkam Vraam se za pola sata i zalijepim ga na vrata. - Dakle, ovako emo - kae mukarac odluno. - Vi krenite kroz park, ja u glavnom cestom, a ii emo u smjeru stanice podzemne i trgovina. Ako je pronaete, zazvidite ovako. - Stavi prste u usta i glasno zazvidi. - To pali u uionici - doda. Duboko uzdahnem. - Ne mogu to uiniti. - Pa, onda upotrijebite pravu zvidaljku. Ja sam profesor u koli - na brzinu objasni. - Uvijek imam jednu spremnu za hitne sluajeve. - Iz crne naprtnjae izvue crvenu plastinu zvidaljku objeenu o komad uzice, koju mi objesi oko vrata. - Pronai emo je, nije mogla daleko otii. - Kako se zovete? - pitam ga dok kreemo svatko svojim putem. - Mark. - Hvala, Mark - viem za njim.

Vlano je i oblano i u parku nema gotovo nikoga. - Bells - viem. - Bells, gdje si? Ugledam ljubavni par kako odmie ispred mene. Djevojka je ugurala dlan u stranji dep traperica svojega deka. - Uh, oprostite... hej, vi! - Tr im za njima. Par se iznenaeno okrene. - Oprostite, izgubila sam sestru. Niska je, jeste li je moda vidjeli? - Niska je? To ba i nije neki opis. - Mladi se smijulji. - Kako je odjevena? - pita djevojka. Kako je odjevena? Dobro pitanje. - Nosi kineski izvezeni eiri i tre gerice - opisujem je bez daha. Nakon to mi ne odgovore, nastavim - I nekakvu majicu nogometnog kluba s naljepnicama. - Vi nas zezate. - Mladi mi se smijei. - Je li ovo nekakva ala? Mi smo u nekakvoj zabavnoj emisiji, zar ne? Graham Norton? - Pone se okretati u potrazi za skrivenim kamerama. Otro ga pogledam i sve nade usmjerim na djevojku. vaui vakau gumu, ona se zamisli a potom slegne ramenima. - Mi smo tek stigli. No sretno u potrazi. - Dok ih gledam kako odlaze, kopam po torbi u potrazi za mobitelom. ustro biram brojeve i ekam da se Sam javi. - Na sastanku sam, zvat u te poslije, obeavam. Ne zaboravi, veeras izlazim - dodaje usluno. - Pobjegla je - kaem, zagledana u daljinu. - to u sad? - Katie, ao mi je, ali to mogu uiniti za svojim radnim stolom? eli li da iziem iz ureda i doem ti pomoi u potrazi? - Smijulji se kao da je takva zamisao potpuno suluda. - Ne, Same. To bi te samo uinilo dobrom osobom. - Prekinem vezu bez pozdrava. Ne znam zato sam ga uope zvala. Biram tatin broj, iako znam da to nema smisla. to on moe uiniti iz inozemstva? Telefon zvoni, ali nema odgovora. - Izgubila sam sestru. Jeste li vidjeli moju malu sestru? - pitam gospou koja sjedi na klupi i ita novine. ujem poznato klopotanje vlaka u daljini. to ako je Bells u vlaku? - Kako izgleda, duo? - Gospoa je Amerikanka. Namjeravam joj sve ispriati, ali se odjedanput rasplaem. Grozno se osjeam, ali ne mogu prestati. Brada mi se nekontrolirano trese. Zarinem lice u dlanove. to sam uinila? Bells, toliko mi je ao, oprosti to sam vikala na tebe. Dosad ju je ve neki automobil mogao pogaziti i ubiti je, a ja sam kriva za to. Podignem pogled, a strankinja mi se suosjeajno osmjehuje dok mi dodaje papirnatu maramicu iz svoje torbice.

- Kako izgleda? - ponovno me njeno pita. - Hajde, pronai emo je. Nije mogla daleko otii. Zahvalno joj se smijeim. - Ako ste vidjeli nekoga tko izgleda potpuno drugaije od drugih, - mrcam - onda je to ona. Gospoa me prisili da nakratko sjednem dok se ne smirim. Ispriam joj o svai. A zatim i o Bells. Iznenadi me koliko mi je Iako priati o naoj obitelji potpunoj neznanki. - Oprostite to sam plakala - dodam. - Nemoj se ispriavati. Prolazi kroz stresno razdoblje i prirodno je da si osjetljiva. Pogledam je i nasmijeim se. - Tko to zvidi? - ena se ogleda oko sebe. Uskoro ugledam Marka kako tri prema nama i vue Bells za sobom. - Hvala Bogu - skoim s klupe i pljesnem rukama. - Mislim da biste trebali zahvaliti tom ljubaznom mladiu - kae Ame rikanka. Dok se pribliavaju, postaje mi jasno da neto nije u redu - Treba joj inhalator - vie Mark. Pokuavam ga pronai u torbici, a onda se sjetim gdje je. Bells se bori za dah. - Njezin inhalator - ponavlja Mark. - Gdje je? -U trgovini je. U redu, sjedi-kaem Bells i odvedem je do klupe. Ame rikanka ustane da joj oslobodi mjesto. Osjeam kako su se Bellsina prsa stegnula dok se bori za dah. - Stavi ruke na koljena... Ne dopusti joj da legne, Mark. Mora sjediti i opustiti se. - Mark sjedi uz nju dok ja protrim kroz park najbre to mogu. Drhtavim rukama otkljuam vrata trgovine i pourim uzeti inhalator. Zatim zalupim vratima i u posljednji ih se tren sjetim zakljuati. Bells odmah zgrabi inhalator. Mi je promatramo i ekamo. - Kako je? - pita gospoa iz Amerike. - Ako inhalator ne djeluje, morat emo pozvati hitnu pomo - odgovo rim. Uvuem dah, ekajui da vidim hoe li inhalator pomoi Bells. - Dobro sam - konano kae. ujem da joj disanje postaje smirenije dok joj gladim lea. - Jesi li do ista dobro? - pitam je nervozno. - O Boe, Bells, nemoj me nikada... ali nikada vie tako prepasti. Mark mi kae da ne viem, da je sad na sigurnom i da je to sad jedino vano. - O Bells - pruim ruke i privuem je blie sebi - ao mi je. Toliko mi je ao to sam vikala na tebe. To se nikada nee vie dogoditi. - Osjeam

kako me rukama vrsto dri za kria i jo je jae grlim. - Mark ima pravo. Sada si na sigurnom i jedino je to vano. Pokrijem je u krevetu. - Umorna - kae Bells dok se okree na stranu. - Odmori se. Poslije sii na veeru. Pripremit u ti omiljeno jelo. - Zato me mrzi? - upita me. - Molim? - Moda bih se trebala pretvarati da to nisam ula? Navuem zastore. - Ti me mrzi - zakljui jednostavno. - Zato to govori? Ne mrzim te. - Ugasim glavno svjetlo i zatvorim vrata za sobom. Na hodniku se leima naslonim na vrata. Njezino me je pitanje zaprepastilo. Bells nije glupa. Ne mogu se i dalje ponaati prema njoj kao da joj je deset godina. Tada Bells zavriti. - Previe mrano - vie. Pourim natrag u sobu i upalim svjetlo. Tata mi je jednom objasnio zato Bells toliko mrzi tamu. Nakon operacije poela se jako bojati anestetika i vritala bi prije svake injekcije. Nije znala to je to anestezija, ali je savre no razumjela to ona znai. Tamu. Tata je uvijek dobro objanjavao. Bio je po prirodi vrlo obziran i njean. Spustim se na koljena pored nje i nastojim da mi glas zvui poput njego va. - ao mi je, Bells. zaboravila sam. To je bilo glupo. - Tono, Katie. Ti mi ne pie. Mama mi pie. Tata mi pie. Ti ne. Spremam se rei neto o tome kako u dananje vrijeme pisma jo piu samo ljudi mamine i tatine dobi, ali ubrzo shvatim kako bi to jadno zvua lo. Ima pravo. - Ne posjeuje me. - Ne, ne posjeujem - kaem. - Zato? - Ne znam - jednostavno odgovorim. - Ne znam, Bells. - Pokuam objasniti, ali ne znam odakle da ponem. - Ne mrzim te, ali sam mrzila onaj trenutak u parku. Toliko sam se uplaila. Da ti se neto dogodilo, nika da si to ne bih oprostila. Stalo mi je. ao mije to sam vikala i ... - U Walesu izrezujemo sliice - mrmlja. - O Boe, vie me nije briga za sliice. Nije vano. I poet u ti pisati, to bih ba eljela. - Dok to govorim, shvaam da ovaj put moram odrati obeanje. Bells to zasluuje. - Mark je dobar ovjek. Dobar ovjek.

Nasmijeim se. - Vrlo je dobar. Toliko mi je ao, Bells. - Bez promilja nja, poljubim je u elo i njeno je pogladim po obrazu. elim joj rei da je volim, ali mislim da na to nemam prava. Umjesto toga ustanem i upalim malu svjetiljku od mutnog stakla u kutu sobe, prije nego to ugasim glavnu rasvjetu. - Nita oko mene? - pita. - Nita oko tebe - kaem. - asna rije? - asna rije. - Hvala ti, Mark. Hvala ti za sve to si danas uinio. Ti ne poznaje mene, ne poznaje nas i nisi nam morao pomoi - kaem mu dok nam u kuhinji pripravljam topli napitak. Pozvala sam ga kui jer sam smatrala da je to najmanje to mogu uiniti. Osim toga, htjela sam porazgovarati s njim na samo i pitati ga kako je pronaao Bells. Mislila sam da e odbiti uz ispriku da mora obaviti jo neke stvari, ali je ipak pristao. - Je li ona dobro? - pita me zabrinuto, skreui pogled sa skulpture od boca za mlijeko. - Mislim da je. U krevetu je. Ispria mi kako ju je pronaao na autobusnoj postaju. Bilo je oito da je uznemirena, ali nitko ondje nije nita poduzimao. Osjeala sam se jadno dok mi je prepriavao itav dogaaj, jer mi je postalo jasno da se Bells kod mene grozno provodi. Ona je eljela upoznati arka svjetla Londona, a najuzbudljiviji izlazak na koji sam je povela bila je kupnja namirnica u Sainsburysu. Tada mi sine gdje sam ve vidjela Mar ka. - Tono, pa da - kaem mu. - Trideset etiri su ti godine. - Da, ali taj dio moe zaboraviti - Mark se nasmije, prvi put danas. Uzdahnem. - Da nije bilo tebe, tko zna to bi se dogodilo. Mark se srameljivo zagleda u svoje cipele. - Nisam uinio nita poseb no. Gdje Bells ivi? Nisam je prije viao u Sainsburysu, a mislim da je ne bih tek tako zaboravio. - ivi u zajednici u Walesu. Moji su roditelji na odmoru, pa e kod mene ostati dva tjedna. - Ovo je tvoja kua? - pita me dok se ogledava po praznoj kuhinji. - Svi a mi se ova... hm... skulptura - doda neuvjerljivo. - Samova je. - A tako - odgovori. - Vi ste u vezi? -Da.

- to se dogodilo Bells? Hou rei, to... - to je ini drugaijom? - Pomognem mu i sjednem nasuprot njega. - Da, upravo tako. Ispriam mu kako se rodila s rascijepljenom usnom i nepcem. - Takoer joj je pri porodu oteen mozak, ali tek manji dio. Ako pogodi temu o kojoj mnogo zna, sve je u redu. Ali nikada nije bila u stanju voditi sasvim samostalan ivot. - Jc li svjesna da je drugaija? - I jest i nije. Mislim da se sada osjea dobro u svojoj koi, ali je kao tinejderica mrzila svoj izgled. Barem mi je tako tata rekao - dodam. - Ja tu njezinu stranu nisam upoznala jer sam otila od kue kad mi je bilo osa mnaest, a Bells jedanaest. - To je sigurno teko palo tvojim roditeljima. - Je - kaem, pitajui se jesam li im ikada priznala koliko se dobro bri nu o Bells. Ne, znam da nisam. Previe sam vremena provela osjeajui se izuzetom iz obitelji i prezirui trud koji su ulagali u moju sestru. - Da bu dem iskrena, Bells nikada prije nije odsjela kod mene u Londonu i njezin mi boravak zapravo jako teko pada. Pogledaj samo to se danas dogodi lo. - Odjednom se osjeam shrvanom dananjim dogaajima i oajniki mi treba nekakav oduak. - Hoemo li neto popiti? Dobro bi mi dolo. Nakon nekoliko pia smognem hrabrosti ispriati mu sve o upropatenoj pokerakoj veeri i pobrkanim CD-ima. Mark se suzdrava da ne prasne u smijeh. - U redu je, slobodno se nasmij. Prilino je smijeno. - Ispriam mu kako jc Bells pitala supruga gospoe koja je kod mene kupovala zato nema kose. - Bilo mi je ao tog ovjeka, ali Bells nije namjeravala biti zloesta. To je jednostavno nain na koji se ona ponaa prema ljudima. Bells kae to misli. Ako joj se netko ne svia, rei e to. U stanju je ljudima rei da su dosadni ili ukoeni. - Ipak odluim Marku ne priznati da Bells nimalo ne voli Sama. - Koliko joj jc godina? - Dvadeset dvije. No zapravo se dobne granice na nju ne odnose. U nekim je stvarima vrlo vjeta, na primjer u vrtlarenju ili kuhanju. Ali ne mogue ju je natjerati da zamisli neto apstraktno. Kada je na tetak Roger umro, Bells je kupila cvijee i napisala u pisamcu: Dragi tetku Rogere, ao mi je to ujem da si umro. - Rijei teku iz mene bez napora i izne nauje me koliko mi je lako razgovarati s Markom. Pogledam ga nadajui se da se ne dosauje.

- Ve je kasno - kae Mark. - Morao bih... - Ne, popij jo jedno pie. Ostani i podijeli pizzu s Bells i sa mnom. Na ruit u je iz oblinjeg restorana. ivi negdje u blizini, zar ne? - Zapravo ivim pokraj tvoje trgovine, u ulici Chapel. - Ma daj! Ondje ivi i Emma. Ona je moja stara prijateljica - objasnim zbog Markova zbunjena izraza lica. - Na kojem broju? - Jedan. - Ona je na dvadeset devet. - Mojoj prvoj lanoj dobi. - Nasmijei se. - Tono. Hajde, ostani. - Zapravo ne elim ostati sama. - to bi jeo? - Otvorim hladnjak. - Mislim da je bolje da krenem. - Stolica zakripi kad je odgurne na trag. - Jo jedno pivo? A malo vina? - nastavim. - Hej - Mark kae dok mi prilazi. - Sluaj, danas je bio grozan dan i prirodno je da se ovako osjea. - Stavi mi ruku na rame. Razmiljam o Bells i o tome to mi je ranije rekla. Zato me mrzi? Zato mi ne pie?. Rasplaem se, a Mark me zagrli.

SEDMO POGLAVLJE
- Bells! prestani! - vritim. Mamini koraci ure niz hodnik. - Zaustavi je! - vie na mene. Bells se nadvila nad maminu kujicu Peggy, a u ruci su joj goleme nazubljene crne kare. Dok promatram sestru, sve se dogaa poput usporenog filma. kare dri blizu Peggynih uiju i smije se dok ih rastvara. Peggy je odozdo nevino promatra. Moram je sprijeiti da je ozlijedi, ali ne mogu se ni pomaknuti. - Zaustavi je! - Mama ponovno vie. - MAKNI SE! - viem. - MAKNI SE! Budim se u znoju i borim se za dah. Jesam li to ja vritala? Ogledam se po tamnoj sobi. Samo sam runo sanjala. Smiri se, govorim si. Duboko dii, Katie. Opusti se. Sve je u redu. Uspravim se u sjedei poloaj i vrsto

zagrlim koljena ispod pokrivaa. Krevet je prazan. Sam se jo nije vratio. Gdje je? Zato nije ni nazvao? Soba se doima mranom i hladnom. Koliko je sati? Nagnem sc prema nonom stoliu, upalim svjetiljku i podignem runi sat. Gotovo su tri sata. Kada u krevet odlazim sama, mobitel uvijek stavljam na noni sto li. Sada ga podignem i nazovem Sama. Javi sc automatska sekretarica. Ugasim svjetlo i u mraku ponovno legnem. Kao dijete mrzila sam tamu, ba kao i Bells, iako to nikada nisam priznala mami. Bojala sam se da je ispod kreveta krokodil, iza vrata vjetica ili da iznad prozorske daske proviruju demoni. Sklopim oi i nastojim misliti na neto lijepo o emu u sanjati. - Nita oko mene - apem za sebe. - Nita oko tebe - u mislima ujem majin glas. Odjednom zaujem kripanje i brzo otvorim oi. Leim u krevetu, uko ena. Netko je u kui. Zadavit e me u vlastitom krevetu! Na kraju zakljuim da nema smisla pokuavati ponovno zaspati. Navu em kuni ogrta i proem pokraj Bellsine sobe. Pogledam unutra i ujem je kako teko die, u duboku snu. Tiho zatvorim vrata i siem niza stube. Molim se da ovaj put Sam nije pretjerano uspjeno sakrio cigarete. Sreom pronaem kutiju u ladici s priborom za jelo. Sjednem i ponovno me zaokupe misli o mojemu domu. Nakon Bellsina roenja osjeala sam neodoljivu potrebu brinuti se o mami. Razlog nije bio njezino loe raspoloenje; jednostavno sam se osjeala odgovornom za nju. Poela sam smiljati to bih mogla uiniti da joj pomognem. Sjeam se kako bih s njom ila u kupnju i kako bih u vreice potajno, da me ne uhvate u krai, trpala kekse s naranom i slani ips zainjen octom. Znala sam da nemamo mnogo novca jer sam ula mamu i tatu kako o tome razgovaraju. Mama vie nije imala vremena raditi u svojoj radionici, a tata je u auk cijskoj kui zaraivao prilino skromno. Rekla sam mami da mi ne mora davati nikakav dcparac i inilo se da je ganuta mojom ponudom. Objavila sam da u zaraivati novac prodajom divljih kestena na kolskom igralitu. eljela sam sudjelovati i u svakodnevnim poslovima. Pomagala sam mami u Bellsinu hranjenju i odijevanju. Vrlo sam se zatitniki odnosila prema sestri. Znala sam da je osjetljiva i da se razlikuje od druge male djece; moja je sestra bila drugaija. Od mame sam se poela udaljavati kada je sve vie vremena poela pro voditi u bolnici. Bells je imala otprilike dvije godine, a ja devet. U toj je dobi morala proi niz operacija kako bi joj lijenici zacijelili lice. Bilo je to

poput slagalice. Komad po komad, lijenici su postupno zatvarali procijep izmeu njezina nosa i usne. Za vrijeme kolskih praznika, dok je tata bio na poslu a mama u bolnici, veinu sam vremena provodila s Emminom obitelji. Berry, njezina sestra, u to je vrijeme imala sedamnaest godina i sjeam se da mi se inila toliko odraslom. Berry je bila visoka i vitka, duge crne kose s obojenim ljubia stim pramenovima. Nosila je darkersku odjeu, a trepavice je prekrivala debelim slojevima crne makare. Kada bi Emmina obitelj otputovala, nastupala bi gospoica Grimes, naa dadilja. Mrzila sam majku zbog toga to me tjerala da provodim vrijeme s njom. Svaki put kad bi dola, gospoica Grimes nosila je istu smeu suknju od tvida boje blata i dosadne smee cipele na vezanje. Na vrh nosa nosila je naoale s metalnim okvirom. Bilo je teko povjerovati da ivi samo tri kue dalje od nas. Doimala se kao da je dola iz neke druge zemlje. Zemlje u kojoj se jeo samo kupus. - Ona je vrlo draga, duice - mama bi mi govorila kada bih se mrtila negodujui. - Glavno je da se ne moram brinuti to te ostavljam. Nikada neu zaboraviti kada me je jednom dola uvati cijelu no. Mama i tata odveli su Bells u bolnicu dan prije njezine sljedee operacije. - Uvijek si nosom u knjizi - gospoica Grimes me prekorila, naginjui mi se preko ramena kako bi otkrila to itam. Plela je odvratan zeleni demper koji je bojom sliio na mokru mahovinu. - Ti si premlada da ita neto ovakvo - rekla je i uzela mi knjigu Jahai Jilly Cooper. Pokuala sam je zgrabiti, ali sam zamahnula u prazno. - Vratite mi je! - povikala sam. - Postat e nitko i nita - rekla je uz zveket pletaih igala - Ti si obina mala djevojura. Tvoja sestra ima mnogo vie problema od tebe, ali ona e jednoga dana biti estita mala osoba. Slegnula sam ramenima i promrmljala - Goni se. Zanjihala se prema naprijed i jako me udarila po prstima sivim pletaim iglama. - Molim? - Kada bi se naljutila ili uzbudila, kolutala bi oima pa sam vidjela samo njezine bjeloonice. Zadrala sam dah jer nisam eljela da vidi koliko me udarac zabolio. - Izgledate poput slijepe luakinje! - rekla sam joj, smijui se da prikrijem bol. Prije nego to sam se snala, odvukla me na kat i gurnula u gostinjsku sobu. ula sam kako okree klju u bravi i govori kako e me to opametiti. Lupala sam o vrata, vritala i vikala Pustite me van!, ali me nije posluala.

Gospoica Grimes otkljuala je vrata tek idueg jutra i ispriala mi se. Rekla sam joj da je jadna stara usidjelica. Kada su se mama i tata vratili, ispriala sam im to se dogodilo. Mama mi je rekla da prestanem lagati; rekla jc da zna koliko mrzim gospoicu Grimes i kako bih uinila sve da je se rijeim. Pogledala sam tatu, koji je esto bio moj saveznik, ali mi je rekao da ne uznemiravam mamu. Zar ne vidim koliko je iscrpljena i umor na, rekao jc. Gospoica Grimes nastavila je raditi za nas, unato tome to sam mami rekla kako vie nisam dijete. I dalje me je zakljuavala u sobu. Nikada im nisam oprostila to mi nisu vjerovali. Zatvarali su oi i ui jer su imali previe drugih briga. Kada je moj otac konano postao drabovatelj, poeo jc zaraivati vie pa smo mogli priutiti da netko i tijekom dana dolazi pripaziti na Bells. Tada se i mama mogla vratiti svojemu poslu u radionici. Kada nije uvala Bells, neprestano bi radila. Mislim da je na taj nain zaboravljala na obiteljske probleme. inilo se kao da je ja vie ne zanimam pa smo se jo vie udaljile. Bells je bila mamina djevojica. Umjetnica. Mama ju je poticala da crta, slika, pie, kuha i da radi sve to je voljela i u emu jo uiva. Katie je bila buntovnica. to si to uinila, Katie! - Jo ujem mamu kako vie poznatim glasom prepunim oaja. - Kako si mogla biti tako glupa? Obojila sam kosu u plavo i ruiasto i sliila sam nekoj tropskoj ptici. Oponaala sam Berry koja je boju kose mijenjala isto toliko esto kao i Madonna. Sjeam se kako me je mama povukla za ruku. - Koji ti je prokleti frizer to uinio? - vikala je. - Izgleda kao da ti ruiasti i plavi crvi plaze po kosi. Zato me neprestano namjerno pokuava uznemiriti. Katie, to ti se dogodilo? Zar to nije bilo oito? Zar sam morala i probuiti jezik da privuem nje zinu pozornost? Kada sad o tome razmiljam, sve mi se ini smijenim; ljudi prolaze i kroz gore stvari. To nije bila Bellsina krivnja, znam da nikada nije na mjeravala postati zlatno dijete u maminim oima i jasno mi je koliko je propatila, no dio mene jo je krivi za to to je toliko ovisila o mami. Bells je svaki tjedan ila logopedu, ili je pregledavala vid, ili je trebalo namje stiti sluni aparat. S Bells se vjerojatno oko toga nikad nisam sukobila jer mi je mama neprestano ponavljala koliko sam sretna to ne prolazim iste patnje. Kako sam se uope usuivala biti ljuta, kada je itav ivot bio ispred mene?

Na mnogo mi je naina moje djetinjstvo pomoglo. Natjeralo me da po kuam postati samostalna. No jo to nisam, zar ne? Doselim se svakom mukarcu kojeg upoznam. elim se osjeati voljenom, eljenom. Krivim svoje roditelje, osobito majku, to me nije voljela onako kako voli Bells. Osjeam golemu prazninu koju sam godinama pokuavala ignorirati, no koja nikada ne odlazi. Kada ujem Bells kako toliko slobodno govori o mami, poznati se bijes i ljubomora vraaju, kao da nikada nisu ni nestali. Zapravo i nisu. Nekad je izmeu mene i mame bilo bliskosti i njenosti; kako li je sve krenulo krivo? - Sam, ba si bio od neke pomoi. - O emu govori, mala? - Sam se brije i gleda svoj odraz u zrcalu. - O jueranjem danu! - viknem ogoreno dok navlaim traperice. - Be lls je nestala, a ti nisi ni nazvao. - Znai, pobjegla je? - pita me bez traka zabrinutosti. Bacim tenisicu na njega. Pogodi ga u lea, a zatim padne na pod. - Isuse, Katie, to je to trebalo znaiti? Kvragu, posjekao sam se. - Mogao si se barem pretvarati da te zanima. - Pa, pronala si je, zar ne? - Okrene se nestrpljivo prema meni. - Katie, nemam vremena za ovo. Za pola sata sastajem se s osobnim trenerom. Bacim i drugu tenisicu na njega. Ta ga pogodi ravno u lice. - to te je spopalo? - Sam vie, dotiui obraz. - Izvrsno, imat u gole mu modricu na licu. Hvala ti, Katie. - Jueranji je dan bio uasan - kaem, smirujui glas, iako nastojim i dalje zvuati Ijutito. - Da nije bilo Marka... - Tko je Mark? - Konano pokazuje malo zanimanja. - On je jako drag ovjek - odluno istaknem. - On je juer pronaao Bells. Doao je poslije na pizzu. - Na pizzu? - Ovaj je podatak konano upalio. Sam konano posveuje pozornost. - Zato si ga morala pozvati na pizzu? - Da mu zahvalim - odgovorim jednostavno. - Da je nije pronaao, tko zna to bi se dogodilo. Dobila je napadaj astme. - Zato je Bells uope pobjegla? - Sam pita dok sjeda na krevet kako bi obuo tenisice. - Zato to to ini kad se uznemiri - objanjavam mu kao da mu je taj podatak doista vaan. - To se kod kue esto dogaalo. - Priam mu o majicama i osjeam olakanje to Sam pokazuje barem malo zanimanja.

- Ali da nisi vikala na nju, - Sam zakljui samodopadno - nita se od toga ne bi dogodilo, zar ne? - Ustane, odjeven u sportske hlae za tranje, usku majicu s kratkim rukavima i tenisicc. - Kasnim na sat s osobnim trenerom. Nemam vremena za ovo. - Ipak se zaustavi na vratima, okrene se i jednom se rukom osloni o zid. - Ali ti si rekla svoje, sada je moj red. Nikada mi prije nisi rekla za Isabel, a ja bih sada odjedanput - podigne obrve - trebao biti duboko zabrinut za njezinu dobrobit? Katie, nisam znao da ona obiava bjeati kada jc uznemirena. Jo ne znam nita o njoj. Ne osjeam se ugodno u njezinu drutvu jer ti nisi uinila da se osjeam ugodno. Sjednem na rub kreveta. - Zar si mislila da bih mogao otii zbog njezina... zna, zbog toga kakva je? - nastavi Sam. - To je tvoj propust, Katie. Da se nisi toliko sramila ispriati mi o njoj... Bells se pojavi tono iza njega u pamunoj pidami i papuama s ozna kom nogometnog kluba, a ja oajniki Samu pokuam dati do znanja da zauti, no on ne obrati pozornost. - Da se nisi toliko sramila svoje sestre, - on naglasi - stvari su od po etka mogle krenuti bolje. U redu, drugaija je, pa to onda? Neki dan sam bio u podzemnoj i do mene je sjedila ena koja je lajala poput psa. Postoji mnogo Isabela na ovom svijetu, ona nije jedina. Bells me pogleda, a ja zarijem lice u dlanove. Ona se vrati u svoju sobu i glasno zalupi vratima. Sam se okrene, konano shvaajui da nije govorio samo meni. - Nisam nita mogao uiniti kad si me nazvala jer sam se spre mao na sastanak. Priznajem da sam pogrijeio to te nisam nazvao i ao mi je. Ali nemoj svu krivnju svaljivati na mene. Moda bi i sebe trebala dobro preispitati, Katie Fletcher - strogo zakljui prije nego to i on za sobom tresne vratima. Legnem na krevet i zagledam se u strop. Bells slua Stevija Wondera. On je vjerojatno jedini oslonac koji trenutano ima u ivotu. On je njezina utjeha. Bliskost i privrenost koje smo dijelile juer sada su nestale kao rukom odnesene i ponovno me iznenadi koliko mi je zapravo stalo. Ne mogu do pustiti da Bells misli kako mi nije vana. - iako se Sam zapravo na kraju ispriao to nije nazvao da provjeri jesam li pronala Bells, ustvari mi je rekao da je moja pogreka to mu nisam dovoljno dobro objasnila kakva je ona - zakljuim bijesno u telefonskom

razgovoru s Emmom poslije tog jutra. U svojoj sam trgovini, a Eve i Bells izile su kupiti kroasane i kapuino. Emma muno uti. Molim te reci da je Sam pogrijeio, mislim. No za pravo mi je jasno daje u onome to je rekao mnogo istine. Trebala sam mu rei za Bells. Sreom, Emma se ne naslauje nad mojim propustom. - Je li Bells dobro? - pita me. - eli li da je pregledam? Nije ponovno imala napadaj astme? - Hvala ti, Emma. Mislim da je u redu, no nekako je tiha - priznam. - Znam da je ula to je Sam govorio no nisam to pred njom ponovno spo minjala. Stvarno sam zabrljala, Emma. Bells je oajna. -Nije jo prekasno - Emma me tjei. - Gle, danas nemam previe posla - predloi mi - pa bih te mogla zamijeniti u trgovini, a ti je izvedi nekamo. Priuti joj dobar provod i pokuaj se iskupiti. - Voljela bih to - kaem. - Ovdje se toliko dosauje. Jesi li sigurna? - Da. Jonnie mi dosauje i vrti ploe kod kue pa sam slobodna. Izvedi Bells u kupovinu. Posveti joj malo vremena. - Mogla bih joj kupiti neto da odjenc na tvoje vjenanje! - Da, to je izvrsna ideja. ak ni ja jo nemam vjenanicu - doda. - Ja u ti pomoi. Hvala ti Ems, svia mi se tvoj prijedlog. - to misli o ovome? - predloim Bells, drei blijedozelenu suknju i izvezenu svilenu jaknu koja dobro ide uz nju. Provjerim veliinu suknje. Morat u je suziti nekoliko centimetara. - Svia mi se. - Bells mi uzme suknju i jaknu iz ruku, a da ih zapravo i nije pogledala. Povue zastor na kabini za presvlaenje. - Nema ulaska. ujem kako lupa nogama u glomaznim crnim martensicama. Danas jc konano odustala od ruiastih vilenjakih izmica. Okrenem se da se ispriam prodavaici koja mi uope ne odgovori. Umjesto toga skrene po gled. Zato sam joj se uope ispriala? Zbog ega? Malo odkrinem zastor. - Molim te, dopusti mi ui - zamolim je. - Molim te. - U redu, Katie - kae Bells. Sjednem na malu stolicu u kutu. - Treba li pomo? - Ne, mogu sama. Mogu se sama odjenuti. - Znam. ao mi je. - ini se da nita ne mogu obaviti kako valja. - Ka kva je to smijena stvarica koju ima u ruci? - Pitam je, oajniki pokua vajui razbiti led meu nama. Bells slegne ramenima.^ - Molim te, pokai mi. to je to?

Prui mi ruku. - Ti se rukuj - kae nestrpljivo. Stavim svoj dlan na njezin i odjednom neto pone glasno vibrirati; zvuk je slian onome kada natjecatelji na kvizovima pritiu zvonce. - to je to? - Vrisnem, dok po vlaim ruku i pretresam je. - Daj jo jedanput! - Smijuljim se. Bells se smije zajedno sa mnom, prvi put danas. U autobusu nije rekla ni rije, ak nije ni pozdravljala druge putnike. Dok se Bells svlai, promatram je opinjeno. Nain odijevanja moje se stre mogao bi se usporediti sa stilom beskunika koji sve to ima nosi sa sobom. Bells skida traper jaknu prekrivenu bedevima i naljepnicama s oznakama nogometnih klubova. Ispod nje nosi arko crvenu majicu oxfordskog Sveuilita. - A sada, na modnoj pisti Isabel Fletcher predstavlja prljavu majicu s oznakom nogometnog kluba, prekrivenu mnotvom bedeva i naljepnica Manchester Uniteda. - Smijeim se dok se naslanjam na zid. - Zar ti nije vrue u toj odjei? - pitam je dok skida jo jedan sloj. Slii na rusku drvenu lutkicu. udim se da uope moe hodati. - Bells, ljeto je. Ti si se odjenula za dan u Sibiru. - Hladno mi - mrmlja, svlaei rupiastu i pomalo smrdljivu majicu bez rukava. Nakon nje skida jo jednu konanu majicu s rupicama. Nakratko se pravim da hrem. - Ha, ha, jako smijeno, Katie - odgovara dok se njie prema naprijed i smijei. Zamijetim uske vrhove cipela ispred kabine; prodavaica proviri iza za stora i odmah ga ponovno zatvori kad me ugleda kako pokuavam navui jaknicu na Bells. Preuska je za njezina prsa. S obzirom na to da je viso ka samo metar i pol, njezina su prsa prilino velika. Priroda je pretjerano nadoknadila druge manjkavosti. Kad bismo se barem mogle zamijeniti. Mogla bih joj dati malo svoje visine od metra i sedamdeset pet, a ona meni dio svojega poprsja. Ne razmiljajui, ponem raskopavati jaknicu. Sve me podsjea na to kako sam odijevala i svlaila Bells kad je bila mala. - O Bells, oprosti - kaem i brzo se povuem. - Oprosti. - U redu je, Katie. Ti mi pomozi - kae, kimajui. - Ti si modna kraljica - doda. iroko se nasmijeim. - Pa, mislim daje ta jakna premala. Hoe li da pro vjerim imaju li vei broj? Mogle bismo iz zabave probati neku drugu boju? - Ne, bojim se da nemamo - prodavaica glasno apne kroz zastor. Stoji ispred kabine, ne elei nas pustiti da iziemo. Da trgovina ima ostavu, vjerojatno bi nas tamo utrpala. eli nas izgurati odavde to je prije mogue

kako ne bismo rastjerivale kupce. Kako tuno. Postane mi jasno da sam se i ja ponaala kao ta djevojka i zbog toga se osjeam jadno. - Oprostite? to nemate? - pitam je. - Jaknu imamo samo u toj boji koja je na njoj. - Stvarno? Ali sigurna sam da sam je vidjela u drugoj boji. - Iziem iz kabine i priem vjealicama. Naravno da jakna postoji i u drugoj boji. U stvari u etirima razliitim bojama. Uzmem jednu s vjealice i vratim se u kabinu. - Bells, probaj ovu u drugoj boji - kaem glasno. ujem kako ulaze novi kupci. - Mogu li vam pomoi ili samo razgleda vate? - slatkastim ih glasiem pita prodavaica. Ova se jakna lako zakopa. Odmaknem se i kaem Bells da izie. Izgleda jako zgodno, doi - ohrabrujem je. Iziemo i stanemo iza djevoj ke s kosom boje meda koja pozira ispred zrcala, drei crnu haljinu ispred sebe. Bells se gurka prema naprijed, pokuavajui se pogledati. Djevojka se pomakne u stranu i ja joj zahvalim. Bellsina se haljina vue po tlu poput kompozicije vlaka. Jakna i suknja odgovaraju si bojom koja istie zelenilo Bellsinih oiju. Bells jo jednom zakorai, ali tada zaujem paranje. Istog je trena gurnem natrag u kabinu, a zatim pregledam suknju. Iznad ava zjapi velika raspuklina. - Sranje - mrmljam - sranje. - Sranje - Bells glasno ponovi. - - utiam je. - Brzo se odjeni. - Pogledam hrpu odjee. Kada se Bells odjene, iziemo i priemo pultu. Spremna sam priznati djevojci to se dogodilo i kupiti suknju. Mogu je popraviti kod kue. - Hoete li to uzeti? - pita me, nastojei biti ljubazna. - Ti udana? - Bells je pita. - Ima djece? - Prie joj blie i rukuje se s njom. Vidim da ima spreman mali elektrini ureaj. Krenem je sprijeiti, ali kada ugledam izraz na licu djevojke, promijenim miljenje. - O moj Boe! - djevojka vikne i uzmie dok se ureaj glasa, povlaei ruku od uasa. Bells se oduevljeno ljulja prema naprijed i smije se. Djevoj ka nas sada promatra s prezirom. - Je li ona luda ili takvo to? - Ona - naglaeno kaem - se zove Bells. Ako te zanima, zato je sama ne pita? - Roena sa slabim mozgom i rascijepljenom usnom i nepcem - objasni Bells, ba kao to joj je mama govorila. - Ako te netko pita, reci im istinu. Nema se ega sramiti - u mislima ujem mamine rijei. - Hoete li uzeti suknju? - prodavaica pita. - Na alost pokidana je, pa ne, neemo je uzeti - kaem, jedva vjerujui

da te rijei izlaze iz mojih usta. - Ne zanima nas oteena roba - nastavim, uivajui u svakoj rijei. Djevojka epa suknju. - Sigurna sam da je sve bilo u redu... - Ti nisi draga gospoa - Bells joj kae. Izlazim iz trgovine, drei sestru pod rukom. - Ne ba draga gospoa, Katie - ponavlja Bells, odma hujui glavom. - Ne, uope nije draga. izvodim Bells na ruak. - Dosta je trgovina, Katie - rekla je. Naruim au vina i Coca-Colu. Promatram je dok ita jelovnik. Jo mi nije spome nula onaj razgovor sa Samom. Pitam se kako se sada osjea. Izgledala je tako povrijeeno jutros, tako ranjivo, dok se pogrbljenih ramena vraala u svoju sobu. Zato nisam Samu rekla za nju? Razlog mi se ini jednostavnim. Prijate ljima priamo o stvarima kojima se ponosimo, koje su nam ugodne. Volim sjajan svijet koji smo Sam i ja zajedno stvorili: frajer Sam u Cityju i Katie koja vodi vlastiti posao. Prianje o Bells budi mnoge uspomene koje bih radije izbrisala. Ali shvaam da nita od toga ne opravdava moj postupak. Sam je imao pravo. - Bells, u vezi s onim to si ula jutros... - Ti srami - brzo odgovori. Kada to ujem iz njezinih usta, osjeam se jo gore. - Doista mi je ao. Moemo li poeti ispoetka? Ostao ti je jo jedan tjedan u Londonu i volje la bih ti to nadoknaditi. Pogrijeila sam to nisam Samu rekla za tebe. Zbog toga bih rado vratila vrijeme unatrag. Bells ne odgovori. - Gdje je ona stvar koja vibrira? - Nervozno se nasmijem dok je pri mam za ruku. - Prijateljice - kaem joj odluno, ali jo ne osjeam da sam se iskupila. Razmiljam o svim onim prigodama kada bi me na raznim zabavama ljudi pitali imam li brae ili sestara, a ja bih odgovarala da sam jedinica jer nisam mogla podnijeti pitanja koja bi slijedila: Gdje ivi? to radi? Zagledam se u Bells koja pije Coca-Colu toliko brzo da uskoro pone glasno srkati kroz slamku. Nesvjesno se ogledam da vidim bulji li netko u nas, ali nitko ne obraa pozornost. Previe su zaneseni vlastitim piima i jelom. - Bells, ono to je Sam rekao da te se sramim... - Ponovno po nem. - U redu je, Katie - kae, gledajui uokvireni plakat na zidu.

- Ne, nije u redu. Zapravo se sramim same sebe. -Zato? - Ponekad mi je teko... - Ne znam kako bih zavrila reenicu, pa kre nem ispoetka. - Da budem iskrena, grozila sam se tvojeg dolaska. - Ne mogu je pogledati jer se bojim da u je svojim rijeima povrijediti. - Pod sjea me na sve ono to nemam. - Ne razumijem - kae. - Ne osjeam se dijelom nae obitelji, osjeam se kao da ne spadam u nju. Pogledaj svoj album sa slikama. Nema ni jedne moje fotografije. To je moja pogreka; ja sam se udaljila. Ne krivim tebe, ali ti, mama i tata ste toliko bliski. Kada si ti bila mala, mene su slali teti Agnes ili baki Norfolk ili se za mene brinula jedna grozna dadilja. Ti si trebala njihovu pomo. Mama i tata nisu imali izbora, znam, ali ja se nisam s tim dobro nosila. Ja... Razumije li to elim rei? - Donekle. Teko za Katie, takoer. - Da. Grize me savjest to se tako osjeam, ne elim se tako osjeati. - To je u redu. Ti ljubomorna? - Da - odgovorim i postane mi jasno koliko dobro opaa. - Bila sam ljubomorna to si ti dobivala svu pozornost. Ali znam da to nije bila tvoja pogreka. - Ti krivi mamu? - pita me. - Mislim da je tako. Tata i ja smo uvijek bili bliskiji. Hoemo Ii sklopiti savez? - Da, savez. - Da krenemo ispoetka? - Prijateljice. - Prui mi ruku s kratkim prstima i izgrienim noktima. - Da, prijateljice - kaem dok joj steem usku aku. SKORO JE est, a ja ispisujem nove oznake s cijenama koje povezujem cr nom barunastom vrpcom. Eve je upravo otila; po nju je doao Hector ko jega sam zamiljala privlanijim; zapravo je nizak i sjaji se poput sardine. Eve je danas kupila mali luster za trgovinu, sa svjetlucavim staklenim ukrasima u obliku suza. Pronala je i svilene jastuie boje slonovae obru bljene crnom ipkom kojima je ukrasila kanape svijetlosmee boje u kutu trgovine. Ba kao u Moulin Rougeu. Dobro se slaemo jer ona doista ima ukusa i uiva u tome da trgovinu ureuje u skupocjenom stilu. - Gdje je Mark? - ponovno me upita Bells. - Nisam saznala u posljednjih pet minuta - odgovorim. Vidim da postaje

nemirna. - Ii emo kui uskoro. Nacrtaj mi neto - predloim, pruajui joj svoju biljenicu. Na stolu imam vri od ljepenke s kemijskim i obinim olovkama. - Uzmi jednu - kaem. - Mark oenjen? - pita me i na trenutak prestane hodati gore dole. - Ne, mislim da nije. Zapravo, sigurna sam - dodam. - Djevojka? -Ne znam. - Kuni ljubimci. On ima psa? - Bells! Ne znam. Trebala si ga pitati. Pitam se nedostaju li joj izlasci s mukarcima i mogunost da ostvari ljubavnu vezu. Je li toga uope svjesna? Sada se osjeam krivom to sam joj zavidjela. Toliko je toga to ona ne moe imati, a to uope ne primje ujem. - Mark dragi ovjek. Postaje mi jasno da ga nee tek tako zaboraviti. - Nacrtaj mi ga - kaem i drago mi je kad vidim da joj se ta zamisao svidjela. Uzme biljenicu i olovku i sjedne na drvenu stubu. - emo ponovno vidjeti Marka? - pita dok marljivo crta. - Moda. - Prije nego to je otiao, Mark je na komad papira narkao svoj broj telefona. Jo ga nosim u torbici. Rekao mi je da mu se javim ako ga budem trebala, a sada su ljetni praznici. Mogla bih ga zvati. Mogli bi smo izai. Sam ne mora znati. Mark je, uostalom, Bellsin prijatelj. Mnogo sam razmiljala o Marku i veeri koju smo proveli zajedno jedui pizzu. Ti su trenuci jedina svijetla toka u posljednjih nekoliko dana. - Imam prijatelja koji ima brata Bena - rekao mi je kada sam pre stala plakati. - Bena sam upoznao tek na svadbi njihove sestre. Ja sam bio zaduen za fotografiranje dodao je, skromno se nakaljavi. - Bio sam u kuhinji s njim; inio mi se sasvim normalnim dok je sjedio tamo u sakou i kravati, sve dok nije svojeg oca upitao moe li dobiti pljeskavicu punjenu jajetom. - Mark se kratko nasmijeio. - Pomislio sam da je ud no - namrtio se - to mukarac od trideset i neto godina pita tatu moe li uzeti pljeskavicu punjenu jajetom, ali nisam o tome razmiljao sve dok se nije okrenuo prema meni, sasvim sluajno, i rekao da bi njihova psa trebalo ubiti. Smijem se naglas, prisjetivi se njegove prie. - to je toliko smijeno? - Bells me pita dok prilazi mojem stolu vrsto drei biljenicu. - Neto to mi je Mark rekao. - Mark je drag ovjek, zar ne?

- On je vrlo drag ovjek - ponavljam za njom. - Vrati se svojem portre tu. - Iznenadi me kada Bells posluno sjedne i nastavi crtati. - Bio sam zaprepaten to mi prijatelj nikada o njemu nije previe pri ao - Mark je nastavio. - Zakuasto, doista. Poznavao sam ga est godina. Zajedno smo studirali - zakljuio je u nevjerici. Smijeim se, prisjetivi se rijei zakuasto Zatim sam izgovorila glupo pitanje koje svi postavljamo iako nam je poslije zbog toga ao. - ime se ti bavi? - Usredotoila sam se na veliku rupu koju je imao na laktu svojega tamnomodrog dempera. - Profesor sam. Predajem engleski i glumu. Njegovo je zanimanje na neki nain romantino, razmiljam sada, kuc kajui o stol crvenom kemijskom olovkom. - Stvarno? - zaudila sam se. Zato se to kae? Jesam li moda oeki vala da e mi Mark isplaziti jezik i rei Ne, samo sam se alio? - Kojim razredima? - nastavila sam s pitanjima. - Tinejderima. Volim izazove. - Nasmijeio se podrugljivo. - Osim toga, godinji je dug. Zbog njegove raskutrane tamnosmee kose bez vidljiva razdjeljka, ma lenog madea na desnoj strani lica, ak i zbog treberskih okruglih naoa la, rekla bih da se mnogo uenica zaljubljuje u Marka. - Gdje si bio danas? - pitala sam ga, i dalje ne skidajui pogleda s nje gova dempera s rupom. - U knjinici. Uzeo sam slobodan dan. Pokuavam napisati knjigu - re kao je. - Teko mi je raditi kod kue, previe toga mi odvlai pozornost, kao na primjer dnevni televizijski program. A tu je i Wimbeldon. Ako Henman igra, moram izii iz kue jer moji ivci to ne mogu podnijeti. Raspitivao se o mojoj trgovini. Ispriala sam mu o studiranju na umjet nikoj akademiji i radu za kazalite na West Endu, gdje sam osmiljavala i ivala kostime, nakon ega sam tri godine radila kao modni dizajner. Bells je tada sila s kata u pidami, grlei svoj album s fotografijama. On je tada pozornost posvetio njoj, dok sam ja pripravila salatu koju smo jeli uz pizze. Priali su o tenisu, a Mark se raspitivao o nogometu. Nije mi promaknula lakoa kojom su komunicirali. Mark je pomno prouio sve njezine fotografije. - Tko su oni? - pitao je. - Mary Veronica, Ted, u Parizu - Bells je ponosno objanjavala. Prila sam i ja da pogledam. Mary Veronica i Bells stajale su ispred kafia uzdi gnutih paleva. Ted je bio u sredini, prekrienih ruku. - A tko je ovo? Vrlo je lijepa.

- Moja mama - rekla je Bells. - Ovo je moj tata. To je Budge, on igra za moj nogometni tim. - Katie, kako to da nema tvojih fotografija? - pitao je Mark. Poinjem raiavati radni stol. Kasno je i elim ii kui. to imamo za jelo? Danas sam nakratko izila iz trgovine da poaljem neka pisma i uhva tila sam se kako se nadam da u naletjeti na Marka. No on zna gdje sam. Zna i gdje je trgovina. Ako nas eli vidjeti, sigurna sam da e navratiti. - Idemo Bells. to emo raditi veeras? - Sainsburys? Kuham veeras, veer organski uzgojene hrane. Iskrivim lice. - A da posudimo film i naruimo dostavu? - Mark voli Sainsburys. Ima pravo. - U redu, zapravo bih trebala kupiti votku. Bells i ja sjedimo udobno zavaljene na trosjedu i dijelimo veliko pakiranje sladoleda od karamele koji jedemo uz komad okoladnog kolaa. Gledamo stari crno-bijeli film Titanik. Bells je za veeru pripravila rioto od gljiva i patlidana. Pokazala mi je kako se pripravljaju patlidani; narezala ih je i posolila, a onda rekla da moramo priekati pola sata prije nego to ih ponemo kuhati. U Sainsburysu nije bilo ni traga Marku. Bells mi kae da je ovaj film gledala najmanje sto puta i da je to omiljeni film u domu u Walesu. - Udarit e u santu leda. - Pljesne rukama i nagne se naprijed, smijui se glasno. - Glupani! Dolazi, dolazi! I ja sjednem na rub trosjeda. - Premotaj - kae. Uzmem daljinski upravlja i premotam vrpcu. Zau jem kako se zatvaraju ulazna vrata i Sam se popne uza stube. - TRES! - vikne Bells. Sam stoji na vratima i nezadovoljno zavrti gla vom, a zatim ode. Pratim ga niza stube u kuhinju. - Zdravo, dobra veer, drago mi je to te vidim, jesi li proveo ugodan dan? Zato ne razgovara sa mnom? Sam sjedne za kuhinjski stol na kojem su lim za peenje, masan omot od maslaca, limenka kakaa, keksi i vreica groica. - Oprosti - kaem i brzo stanem istiti nered. - Bells i ja smo radile o koladni kola. Mislila sam da emo imati vremena da poistimo prije nego to se vrati kui. - Proem pokraj njega i u sudoper stavim prljavu zdjelu, drvenu kuhau s koje je polizana krema i lim za peenje. - Katie, oprosti. Ponaam se kao idiot.

Okrenem se i naslonim na penicu. - Tono. Oboje se tako ponaamo. I meni je ao. Preplaila sam se kada je Bells pobjegla. Osjeam se odgovor nom za nju, ali nisam se smjela iskaliti na tebi. - Sjednem do njega, a Sam ispreplete prste s mojima. - Nas dvoje smo dobro, zar ne? - pitam ga. - Mislim da jesmo. Naravno da jesmo. Doi. - Katie! - Bells vikne. Odmaknem se od njega. - Kamo sad ide? - upita me Sam. - Pogledati ostatak filma. Dolazi i ti? - Ne - odgovori nespretno. - Pripravit u si neto za jelo i poistit u ovaj nered. - Same, Bells te nee ugristi. Gledao sam Titanik. - Nema veze, i ja sam. Bells ga je gledala tisuu puta! - Smijem se, elei da promijeni miljenje. - Hajde, Sam, molim te doi. Bells e ovo poistiti poslije, ona voli pospremati. - Ne! - Sam vikne na mene. - Ja u pospremiti sada. Napetost se ponovno vrati meu nas, ali ne elim jo jednu svau. Osta vim ga u kuhinji. - Katie - Sam me pozove. Uskoro e udariti u ledenu santu, Katie - Bells mi ponovno kae. - Ka tie, gledaj. Sjednem do nje. - Glupani! to misli o njima, Bells? - Glupani. - Histerino se smije, u odsjeenim i zaraznim visokim tono vima. Promatram kako joj lice blista dok zuri u zaslon. Tres! - Zajedno se smijemo. - Premotaj.

OSMO POGLAVLJE
Sanjala sam vrlo udan san, da pjevam Purple Rain pred Simonom Cowellom, omotana samo ljubiastom pernatom stolom. Rekao mi je da to nije ba ono to je imao na umu. ini se da ipak nemam dara za oubiznis. Smjekam se dok palim grijalo za vodu. Sam je ve pobjegao iz kue. Nje gova se budilica oglasila tako rano da sam pomislila kako je sredina noi.

- Jutro, kako si, Bells? - iroko zijevnem. - Dobro si spavala? - Dosadno. - Bells sjedi za kuhinjskim stolom i jede nasjeckane mareli ce i smokve. Zastaje na trenutak da otvori konzervu dijetne Coca-Cole. - Dosadno ti je? to bi se trebalo dogaati u sedam i trideset ujutro? Bells slegne ramenima. Odjevena je u sivu trenirku i crvenu majicu s oznakom oxfordskog Sveuilita koja je sprijeda sada prekrivena okolad nim mrljama. - Moram oprati rublje - kaem tupo, pokuavajui se pro buditi. Razmaknem zastor i zamirim. Sunce navali kroz prozor. Istegnem ruke iznad glave i glasno izdahnem. Bells jede u tiini, povremeno bockajui skulpturu od boca za mlijeko. Ovoga u jutra preskoiti tranje. Za doruak u posjesti sendvi sa unkom, s mnogo umaka od rajice. Hajde, Katie, poludi! Poduzimam jo hrabriji korak kada odluim uzeti dva uzastopna slobodna dana. Mislim da Eve voli biti glavna u trgovini. - Danas idemo van - kaem Bells, smilja jui kamo bismo sve mogle ii. - Kamo? U trgovinu? - Ne, to je iznenaenje, vidjet e - odgovorim, nastojei prikriti vlastito uzbuenje. - Brzo se odjeni. Pogledaj kako je sunano, Bells. Dan je pre lijep. Tvoje se hlae sue, oprala sam ih, a danas je vrue pa odjeni neto laganije. Ne treba ti pet smrdljivih majica! - Kamo idemo? - To je iznenaenje. - Moe li i Mark s nama? - Da! To je izvrsna zamisao! - Prokopam po torbici i predam joj zguva ni papir s njegovim brojem. - Nazovi ga - kaem joj. Osjetim sitan alac krivnje zbog toga to ponovno izostajem s posla, ali on se gubi u trenu kada vidim Bells kako pljee od uzbuenja. Na kon to smo sat i pol vremena ekale u redu ispred golema kotaa Lon don Eye, sada se nalazimo u staklenoj kapsuli visoko u zraku, okruene turistima. Mark nije bio kod kue, ali drago mi je to se mogu posvetiti samo Bells. - Ne mie se? - Bells -nervozno pita. - Pokvareno, pokvareno! - Miemo se, vjeruj mi. Kako kau, miemo se etvrt metra u sekundi objasnim joj dok joj vjeam Samov dvogled oko vrata. Pogledaj. Stojim odmah iza nje. Mirie na Persil i limetu nakon tuiranja. Odavde moe vidjeti itavi London, Bells - kaem, pokazujui prema raznim znameni-

tostima. - Zar se ne osjea siunom? Poput mrava. - Bells duboko die. - Eno Big Bena... Parlamenta... gle, moe vidjeti Buckinghamsku palau gdje ivi kraljica. Zar to nije nevjerojatno? - Je, Katie, je. Par Japanaca fotografira se polaroidnim fotoaparatom pred svim znamenitostima. - Ah - neprestano uzdiu dok gledaju fotografije. Pitaju me mogu li ih slikati zajedno i grle se kad se upali bljeskalica. Bells mi pritri, a oni se ponude da e nas slikati. Bells sada pljee rukama o bedra, zatim tri prema drugoj strani kapsule i zove me. - Pogledaj, Katie, pogledaj! London. Gdje je Samova kua? - Okreni se na sekundu - kaem joj. ustro se okrene, a ja dam znak Japancu da nas brzo snimi prije nego to ponovno ne pobjegne. Nakon toga, Bells i ja leimo na blijedoutoj kariranoj prostirki u St. James Parku, zagledane u bistro plavo nebo. Upravo smo ruale: Bells je uivala u pogaicama punjenim povrem i dijetnoj Coca-Coli, a ja u pivu Pimms i kutiji sushija iz Marks & Spencera. - Nema oblaka, Bells. Samo bistro nebo, plavo poput mora. - Nema pahuljiastih oblaka - ponavlja. - U Walesu imamo more. - Nedostaje li ti Wales? - Da. - Nakrivi glavu. - Ne. Malo. - to ti nedostaje? - Nedostaje Ted. - Tko je Ted? - Moj prijatelj. - Nasmije se vragolasto, nemirno udarajui nogama. Podignem se na lakat i pogledam je. - Stvarno? Znai Ted je taj sretnik. To si drala u tajnosti. Ti si prava nepoznanica, Bells. - Prava nepoznanica - smije se. - Ted samo prijatelj, moj prijatelj. - Jesi li sretna tamo? - Da, Katie, da. Ponekad tuna - doda. - Zato tuna? - Nedostaje mi kua, nedostaje mama, tata. Mene ne spominje. Zato i bi? No zapravo me udi koliko mi je stalo da budem na njezinu popisu. - Sigurna sam da i ti njima nedostaje - kaem joj. - Moemo ih nazvati i rei im da smo bili na nebu. Uzmem mobitel iz torbice i biram brojeve. Telefon im je iskljuen. Znala sam da e tako biti. Nepopravljivi su. - Nema ih - kaem Bells. - Koliko te esto zovu u Wales? - Jedanput na tjedan.

Zvali su dvaput otkako je Bells kod mene, no svaki su put zvuali udno. Priaj mi vie o Walesu. to radite po cijele dane? - Idemo u kolu ponedjeljkom. - to ondje radite? - Uimo se potovanju. - Potovanju? - Drugih ljudi - objanjava. - Uimo i o zdravlju i sigurnosti. U kuhinji. Pravila o vatri i sigurnosti. - A tako. To je vano kada si kraljica kuhinje. - Tako je. Ja kraljica. - Svia ti se u koli? - Da, oboavam kolu. - to jo radi? - Idem na nogomet svaki tjedan, gledam svoju momad. Gledam kako igra Budge. Budge jako zgodan. Kuham. Ted i ja se druimo, pletemo i sli kamo, gledamo snimke nogometnih utakmica. istimo sobe, namjetamo posteljinu. - Izmjenjujete li se u poslovima? Ti isti i namjeta posteljinu jedan tjedan, a Ted sljedei? - Da, tako je, Katie, tako je. Izmjenjujemo se. Postajem svjesna koliko malo znam o Bellsinu ivotu. Poznat mi je samo mali isjeak iz njezina djetinjstva i to je sve. Nikada se nisam eljela uklju ivati, ali sada... - Jasno mi je zato ti je sa mnom dosadno. - Ponekad dosadno, to je istina, Katie. - Smije se. - Udat e se za Sama? Izbjegavam odgovor. - Kako si nauila tako dobro kuhati, Bells? - Udat e se za Sama? - uporno ponavlja pitanje. - Ne mogu zamisliti da se za bilo koga udam, barem ne jo. Bells, nee izgorjeti na suncu? Trebali bismo te namazati, za svaki sluaj. - Iz koare izvadim boicu sredstva za sunanje koje joj njeno nanesem na elo i obraze. Ne mie se. Koa joj je blijeda kao u porculanske lutke. - to gleda? - Tebe - kaem i stavim joj veliku kaplju kreme na nos, smijui se. - Nije smijeno, Katie. - Ja mislim da je jako smijeno - kaem joj i ponem pospremati stvari. Bells i ja sjedimo u autobusu u vrijeme najgueg prometa koji gmie poput pua balavca. Nakon piknika otile smo u kupovinu u ulicu Kings

Road. U trgovini koja dio prihoda daje u dobrotvorne svrhe pronale smo za Bells crvene cipele s izvezenim uzorkom djeteline. Ako se u trgovini ne bi naao ljubazan prodava, imala sam obiaj jednostavno napustiti bojno polje, kao to Sam kae. Zato bi uope vidjeli moju Visa karticu? Na kraju smo, uz pomo ljubazne prodavaice, za Bells pronale i kinesku haljinu s jaknom u tamnocrvenoj i zlatnoj boji. - Svia ti se? - Bells je pitala djevojku. - Prelijepa je. - Djevojka joj se iroko nasmijeila, kleknula i prilagodila rub njezinoj visini. - Mislim da je jako elegantna, bit e ljepotica bala. - Mislila sam da e mi se srce raspuknuti dok sam promatrala Bells kako se ponosno ogleda u zrcalu. Crvene su cipele sjajno ile uz haljinu. Kada se Bells malo udaljila, zahvalila sam djevojci. - Za to? - Gotovo da se uvrije dila. - Vie sam se zabavila danas nego sve vrijeme koje sam ovdje provela - rekla je. - A ovdje sam ve godinu dana. - Povuci me za prst - kae mi Bells. Okrenem se i upitno je pogledam. im je potegnem, ona isplazi jezik i pone se glasno smijati. Sijeda gospoa koja sjedi nasuprot pogleda nas zaueno, a zatim se vrati svojoj knjizi. - Povuci ti moj - pruim joj dugi prst koji se suava pri kraju. Nosim trostruki srebrni prsten koji mi je Sam darovao, a nokti su mi obojeni blijedoruiastim lakom. Bells se nagne naprijed da mi dotakne prst. - Nema sree, promaila si - viknem dok brzo povlaim ruku. Ona se smije, a gospoa nasuprot besramno zuri u nju hladnim plavim oima. elim joj rei da nas prestane promatrati. I sama sam nekad eljela sakriti svoju sestru iz straha da e me osramotiti, no ipak me udi koliko me jo moe razljutiti kada su ljudi nepristojni ili bulje. Tko su oni da ikoga osuuju? Vrpoljim se u sjedalu. Jo nas promatra. Zbog toga se osjeam ne ugodno, ali se barem ini da Bells nita ne primjeuje. Mama i tata znali su objanjavati nepoznatim ljudima zato je takva. Tata mi je uvijek govorio - To ih smiruje. Ljudi zure uglavnom zbog straha ili nerazumijevanja. Mo ramo se jako truditi da ih umirimo. Ne bi trebalo tako biti, ali tako jest. - O, teta. - Ozbiljno odmahujem glavom. - Prespora si. - Nije smijeno, Katie! - Bells vie uzbueno, pljeui. - Hajde, povuci me za prst. - Ponovno ne uspije. - ao mi je, tko dre mucka, taj gubi. - To je Samova omiljena izreka, iako sumnjam da bi je ikad upotrijebio u slinoj situaciji. - Sranje, ovo je naa stanica! - Zgrabim torbe, a Bells me slijedi. - Pazi na procjep. Da sam barem neto rekla, razmiljam, dok nas gospoa kisela lica pre zirno promatra a zatim se ljutito vraa itanju.

Bells uzbueno pokazuje na svaki pladanj iza pulta: kuskus s pinijama i paprikom, kola od mrkve s preljevom od narane i maslaca, toplu pogau s maslinama i pinatom, riine kolaie s enjakom. Kupujemo dumbir da napravimo ljepljivi kola od dumbira, ba kao mamin, kae mi. Kupujem pistacije, svjei kruh i masline. Emma dolazi veeras posjetiti Bells. - Ja ne prilazim tim, ili papriicama - kaem joj dok od Eddija naruuje tri crvene papriice. eli napraviti umak od ilija kojim e preliti vegetari janske kobasice. - Posljednji put kad sam ih sjeckala, zaboravila sam oprati ruke i krenula sam kopati nos. O Boe, kako je to peklo! - Smijem se. - Nije smijeno, Katie - Bells mi prie i kratko me dotakne po ramenu. - Ali jest! - Ne dam se smesti, sjajei od sree to me je dotaknula. To je prvi put da je pokazala nekakvu sklonost prema meni i osjeam se kao da me je netko zagrnuo toplim mekim runikom. - To je odvratno, Katie - kae Eddie. - Hoe li to biti sve, djevojke? - Zaboravila sam da je Eddie tu. Nosi kratku plavu pregau koja otkriva njegove dlakave noge, smee sandale i arape. - Nosi li ita ispod? - pita ga Bells. - Zar to ne bi eljela sama otkriti? - odgovori joj Eddie i namigne. - Ko liko jo ostaje, Bells? - Dva dana. - Svakako se doi oprostiti, moe? - kae joj. - Ne, vie bi mi odgovarao stol u kutu, molim vas... pa, recimo oko sedam i trideset... hvala. - Sam sklopi slualicu kad Bells i ja uemo u kuhinju. - Sutra naveer izvodim tebe i Isabel, da proslavimo njezinu posljednju veer - sveano objavi. - Doista? - Promatram ga, pitajui se to ga je nagnalo na takvu odluku. - Da - kae Sam i pogleda Bells oekujui odgovor. - Kamo nas vodi? Bells, jesi li ula? Sam nas izvodi u grad. Ona kimne. Sam izgleda razoarano. - Idemo u moj omiljeni restoran. Imaju najbo lju vinsku listu u gradu i posluuju vrhunske odreske... - Bells ne pije. - Ne mogu se suzdrati da ne kaem. - Ne jedem meso - ona jo doda. Osjeam se krivom zbog toga to zvuim nezahvalno. - Sam, to je izvr sna zamisao, hvala ti. - Hvala - Bells promrmlja i stavi CD Stevija Wondera.

Sam i ja popnemo se na kat. - Provela sam prelijep dan - kaem mu, dok sjedam na krevet i izuvam cipele. - Stvarno? Na poslu? - Sam legne do mene. - Ne, s Bells. Ile smo na London Eye, zatim na piknik i u kupovinu i Bells je kupila haljinu za Emmino vjenanje. Doista mi se ini da je poi njem upoznavati. - Kako to misli? Pa ona je tvoja sestra. - elim rei da... - Veeras idem u teretanu, ide sa mnom? - pita me. - Ne. - Odmahnem glavom. - Ti idi. - Moram kupiti nove tenisice - Sam promrmlja. - Ne zaboravi, putuje mo za vikend kada Bells ode. - S njegove strane kreveta nalazi se knjiga s opisima trendovskih hotela koju sada uzima u ruke i otvara na oznaenoj stranici. - Rezervirao sam marokanski apartman, Katie. Pogledaj ga, pre krasan je. Sljedeeg vikenda, draga, moramo se maknuti iz grada. Pogledaj samo ovo mjesto. Hotelska soba nalikuje na minijaturni raj. Krevet s baldahinom i lane nom posteljinom, blijedoplavi kapci na prozorima, ukastobijele i plave ploice s ukrasima u kupaonici. - Lijepo je... - Lijepo? Ja se ne zadovoljavam lijepim, Katie. Kod mene prolazi samo udesno. To je mjesto najljepe sada u ljeto, kada cvatu rue. Ovaj hotel ima sve preporuke. Zamisli, ak je i Madonna tamo odsjela - Sam se pravi vaan. - Pa ako je Madonna tamo boravila, mislim da moemo biti sigurni da idemo na otmjeno mjesto. Traio sam da nam daju istu sobu u kojoj je i ona odsjela i rekli su da e vidjeti to mogu uiniti. Nasmijeim se. - Ti si jedan obini... - elim rei jadni hvalisavac, ali tada se zaustavim. Sam nije ni trepnuo. Zar inae takve stvari ostavljaju dojam na mene? Da, vjerojatno. No sve to mu sada elim rei jest: Pa to? - Sam, zaboravila sam da smo se dogovorili otputovati za vikend - po nem neodluno. - Nema veze. - Konano pronalazi tenisice u sportskoj torbi koju nosi na posao. - Sve je rezervirano. Gotova stvar. Jedina ti je zadaa da uiva. Imaju i bazene i salon za uljepavanje. Dobro, sada moram ii. Zastane pred zrcalom da jo jedanput popravi frizuru. - Veselim se to emo ponovno imati mira u kui. - Hm... i ja. - Ne elim uvrijediti tvoju sestru, ali, pa, zna to elim rei. Danas mi je dotaknula ruku i to je bio prelijep osjeaj, elim povikati.

Trebao si vidjeti njezin izraz lica kada sam je odvela na London Eye. Sjala je od sree, a ja sam za to bila zasluna. Igrali smo se glupe igre u autobusu i bilo mi je zabavno. Zbog dananjeg dana osjeam se ivom. elim sve to rei Samu. udim to nekom ispriati. Samo ne mislim da bi to njemu ita znailo. Ispriat u sve Emmi kada navrati veeras. Jedva ekam da joj kaem kako se Bells i ja slaemo. Sam me poljubi to me vrati u stvarnost. - Za nekoliko dana ponovno smo sami, mala. - Dok mu uzvraam poljubac, razmiljam kako bih zapra vo trebala osjeati olakanje jer se dva tjedna konano blie kraju.

DEVETO POGLAVLJE
- Kada se vraa ovaj... kui, Isabel? - pita gospodin Vickers. Prolazio je pored trgovine nakon posla i Bells je istrala da ga pozdravi. - Sutra, vlakom s Paddingtona. Izvedi ono smijeno - zatrai Bells. Gospodin Vickers pogleda me nervozno. Ja proistim grlo. - Gospodine Vickers, hoete li ostati na aju? Pitanje ga je zateklo. - Ja, ja... - Pogleda Bells. - Ostani, gospodine Vickers - Bells je uporna. - Vrlo, ovaj... ljubazno od vas. Vrlo ste ljubazni. Da, molim. Ostavim ih u prizemlju kad se popnem do ajne kuhinje. Eve je nakratko izila kupiti mlijeko; vratit e se za minutu. Pripravim aj i odnesem ga dolje gdje gospodin Vickers izvodi gluposti ispred Bells. Kao da se pretvori u samouvjerenog komiara kada nastupa pred publikom. - Tko je, ovaj... ovo? - Proisti grlo, napui usne i velike ake sklopi na leima. - Ove bilj ke izgledaju vrlo zanimljivo, zavrijedile su da ovjek s njima porazgovara. -Ne znam. Tko? - Bells ga udara u ruku da joj odgovori. - Zdravo gospodine Vickers - pozdravi ga Eve kad se vrati s mlijekom. Predam mu alicu aja i kekse s kremom. - Mnogo vam hvala - ponovi on. - Znate li, ovaj... tko je ovo? - Gleda svaku od nas naizmjence. - Nisam dobro vidjela to ste izveli - kae Eve. - Moete li ponoviti?

ini se poaen panjom pa se ponovno pripremi. - Ove biljke izgleda ju vrlo zanimljivo, zavrijedile su da ovjek s njima porazgovara. - O moj Boe - usklikne Eve, skakuui gore dolje. - Znam tko ste, poznajem taj glas. -I ja! Princ Charles - uzviknem prije nje. Lice gospodina Vickersa rastegne se u osmijeh, a ja mu nesvjesno uz vratim osmjehom. Njegove su oi upale i izgleda vrlo umorno, ali kada se nasmijei, itavo mu se lice promijeni. - Ovaj... da, imate pravo, ovaj... - Katie. Zovite me Katie - kaem mu. - Jo jedna! - Bells zahtijeva upravo u trenutku kada Henrietta ue u tr govinu s majkom. Obje se zablenu u udnog posjetitelja koji pije aj za mo jim stolom. - Svakako ostanite, gospodine Vickers i dovrite aj - ljubazno mu se nasmijeim. - Moj bankar je navratio - kaem Henrietti i njezinoj majci, pokazujui prema gospodinu Vickersu. - Bio je toliko ljubazan da me osobno doe posjetiti - dodam, smijeei mu se. Bells, Sam i ja sjedimo u kutu restorana i prouavamo jelovnike. Otpijam gutljaj votka-tonika i hrskam veliki komad leda. - Nemoj to raditi, Katie. To nije dobro za zube - nervozno me upozori Sam. - Zdravo, Katie - Bells me primi za ruku, a ja primijetim da u njoj dri svoju smijenu igraku. Kada se dotaknemo, ona stane vibrirati uz glasno zujanje. Obje se nasmijemo. - to je to? - Sam podigne obrvu. Bells mu prui ruku. - Dolazi kono bar, to emo poslije, moe? - on promrmlja. - Ja bih piletinu, molim vas - kaem konobaru zaglaene kose kada stane uz na stol spreman zapisati narudbe. - Piletina? - Osjetim udarac pod stolom. - Same, to boli. - Katie, izveo sam vas da vas poastim. Piletinu moemo jesti svaki dan. Budi malo pustolovnija. - Glatko zatvori svoj jelovnik. - Ja u se od luiti za govedinu en croute, molim vas. Naravno, gospodine, izvrstan izbor - odobrava konobar. - Kako je elite pripravljenu? Sirovu, molim. Nita bolje od vrhunske govedine. - Sam me ponovno gleda. Odaberi neto drugo, Katie. Ali, ja volim piletinu, Sam. - Ne svia mi se to zvuim cmizdravo. Sam mi se smijei i trlja si bradu. - Katiece, ba si ponekad smijena

mala betijica, stalno robuje navikama. - Sam prouava jelovnik umjesto mene. - to misli o jakobovim kapicama? - Da, ima pravo - kaem vrsto. - Jakobove kapice izvrstan su izbor. - A ti, Isabel? - pita Bells. Bells izgleda zbunjeno. - Imate li prene krumpirie? - pita konobara. Samovo se lice objesi i ovaj put ja njega udaram pod stolom. - Sigurna sam da imaju krumpirie, zar ne? - ja se obratim konobaru. - Naravno. - Zato ne narui domau goveu pljeskavicu s krumpiriima? - pred loi joj Sam. - Bells je vegetarijanka - ponovim mu. Zar on nikada ne slua? Sam podie ruke kao da se ispriava. - Oprostite to sam ita rekao. - Bells, zato ne bi naruila vegetarijanske lazanje s prenim krumpi riima? - Mogu sama naruiti hranu - Bells vikne i udari laktom o stol. - Bih htjela rioto - kae odluno. - Ti narui vino, Same - gurnem stolicu natrag i ona udari u zid. - Nema mjesta - razdraeno kaem. - Je Ii ovo jedini stol koji su imali? - Izgleda mi kao da sjedimo za djejim stolom u mranom kutku restorana. -Bojim se da jest. - Stvarno? Ali ima i stolova vani. Lijepa je veer. Sam stane trljati nos. - Ostanimo ovdje, moe? - Pone mu se trzati usna. - Onda, to ste vas dvije danas radile? Isabel, ovo je tvoja posljednja veer. Siguran sam da se jedva eka vratiti kui. Jasno mi je da se Sam trudi, ali samo me ini jo vie nervoznom. - Gospodin Vickers se oprostio. Meni se svia gospodin Vickers, drag ovjek. - Gospodin Vickers? Tko je pak sad taj? Samo u provjeriti jesam li na ruio pravo vino. - Sam brzo promijeni temu razgovora. Pogledam ispred i primijetim poznatog mukarca kako se pridruuje skupini ljudi koji sjede ispred nas. Sam jo jelovnik dri kao tit ispred lica. Oglasi se njegov mobi tel. Ne sputajui jelovnik, Sam se drugom rukom javi na telefon. Ponem razgovarati s Bells, a on se ispria i brzo izie kroz vrata koja vode na donji kat. Nakon pet minuta, Sam se jo ne vraa. - Bells. - Dodirnem joj ruku. - Vratit u se za minutu. - U redu - kae mirno. Povuem vrata prema sebi, a zatim primijetim veliki znak GURAJ.

- O ovjee, kao da sam u nonoj mori. - ujem Sama kako govori. Isprva stojim na vrhu stubita, a zatim se tiho na prstima spustim niz neko liko stuba i nagnem se preko rukohvata toliko da ga mogu vidjeti. Sam stoji pokraj aparata za prodaju cigareta, leima okrenut prema meni, i jednom se rukom oslanja o zid. Glasno se smije. Mislim da razgovara s Maguireom. - Ovo je Isabelina posljednja veer i sad stvarno, ali stvarno, prijatelju, moram vratiti Kateinu naklonost. Izbjegavao sam ih dva tjedna. - Zatim uuti, vjerojatno sluajui nekakav mudar savjet. - Ima pravo, Maguire, nadam se da e biti vie akcije u krevetu kada ode. Dosad je bilo kao u pustinji Gobi! Otvorim usta, ali ih bez rijei odmah zatvorim. - Kaem ti, prijatelju, kada mi je rekla da joj dolazi sestra, nisam ovo oekivao. - Ponovno zauti i slua. - Da, da, da... svakako. - Pone hodati amo tamo. - Ima pravo, Maguire. Ovo nije ono na to sam pristao. Ne znam to bih mislila. - Ma da, vidjet u kako e ii. Doista je volim. Barem mislim da je vo lim, a znam da je ona luuuda za mnom. Naglo udahnem i zadrim dah. to si on umilja? - Gle, prijatelju, moram ii da im se malo ulizujem... da, natrag na rad no mjesto, zna kako to ide. Hrana jo nije stigla kada se Sam vratio. - Ispriavam se - kae - klijent, morao sam odgovoriti. Doimam se mirnom, ali u sebi kljuam od bijesa. - Stvarno? Tko je to bio? - Nitko koga poznaje, mala. Vrlo dosadna pria. - to su htjeli? - pitam onako usput. - Kakva su to sad pitanja? Kriste, Isabel, tvoja sestra ba moe biti do sadna, zar ne? - Nasmije se, u nadi da e mu se Bells pridruiti. Promotrim Sama i primijetim da mu pozornost jo zaokuplja drutvo ispred nas. Brzo ispije pie. - Poznaje li te ljude, Same? Neprestano ih pogledava - pitam ga u oekivanju odgovora. - Ne, mislim da ne. Zato ne bismo jeli vani? Imala si pravo, veer je topla. - Sam ustane i uzme sako. Ne, ostanimo ovdje. - Nasmijeim mu se umiljato. - Gle, dolazi nam hrana. Sam iskrivi lice i ponovno sjedne.

- Lakemore? - U tom mu se trenu javi mukarac iz drutva. - To si do ista ti! - povie ovjek. - Zdravo - kae Sam, nastojei zvuati iznenaeno, i podigne ruku dok mu obrazi gore. Krupan mukarac s naoalama prie naem stolu. Smije im mu se i ekam da nas Sam upozna. Nakon malo preduge stanke, ui nim to sama. - Zdravo, ja sam Katie. - Da, oprosti, ovo je Katie. Katie, Colin Lucker. - Zdravo Katie, drago mi je. - Bok, Coline. - Zdravo - kae Bells, pruajui ruku. - Zdravo...? A tko ste vi? - To je moja sestra, Isabel - odgovorim. - Ja sam Bells - ispravi me ona. - Zdravo, Bells - Colin se rukuje s njom. - Oh, to je to bilo? - Nasmije se nervozno. Ja zaustim da mu objasnim, no uto se Sam stane smijati na sav glas. - Nije li to ba smijeno, Coline? Naa Isabel je ba duhovita. - Moram se vratiti svojem drutvu. - Colin uzmakne nekoliko koraka. - Drago mi je to smo se ponovno vidjeli, Sammy. Morali bismo se nai jedanput. - Tko je to bio? - Samo moj bivi ef - kae Sam i otpije jo jedan veliki gutljaj vina. - Stvarno? Kakva sluajnost. Mogli bismo im se pridruiti na kavi. Klupko se odmotava i bez moje pomoi. - Gospodine Lucker? - glasno ga zazovem. U tom me trenu ispod stola Sam udari toliko jako da se ne usudim nasta viti. - Oprosti Coline, ostavit emo vas da u miru veerate, molim, ne obra ajte pozornost na nas - kae Sam veselo. Zatim se okrene prema meni. - Koji je tvoj problem? - pita me aptom. - Ti - odgovorim mu. Nisam eljela nita spominjati jer je ovo Bellsina posljednja veer u Londonu, ali ipak se ne mogu suzdrati. Nagnem mu se blie. - ula sam sve to si maloprije rekao.,Sve. Sam znojnim dlanom proe kroz kosu. - to? - konano kae. - Ovo nije ono na to si pristao, zar ne? - Pokuam neopazice pogledati Bells. - Ne znam na to cilja - promrmlja Sam. - Razgovarao sam s klijentom. -Nemoj lagati! - Nemoj lagati! - ponovi Bells.

- Razgovarao si s Maguireom! - S Maguireom. O emu pria tvoja sestra? - Sam se obrati Bells, nastojei zadrati prisebnost. - Sam. ula sam. Pa, tko ti je kriv kad prislukuje, kvragu. U redu - kaem, uvlaei dah. - Nemojmo sada o tome. Sam je rekao prostotu - Bells se smije. - Bells! - Sam i ja kaemo uglas. - Hoete li kola? - Bells nas pita. - Ja sam prilino sit. Rei u im da nam donesu raun, moe? - Sam se okrene da dozove konobara. - Ja elim kola - kae Bells. Sam joj dopusti da na brzinu pojede okoladni biskvit. Dok ona jo jede, Sam uzme sako i kae da ide platiti raun. Kae da ga ekamo spremne pored ulaznih vrata tono za pet minuta. Stanem na Bellsin krevet i skinem plakat Stevija Wondera. Plakat Beattesa vie nije na vratima. Otvorim ormar i izvadim kinesku haljinu koju e odjenuti za vjenanje. Slaemo njezine razvuene dempere, majice i rupiaste potkoulje. Stavljamo ih u torbu sa zatvaraem, zajedno s hrpom ostalih stvari, uklju ujui i vibrirajui ureaj, njezine CD-e, blok za crtanje, album s fotogra fijama, kutiju boja i bedeve s oznakama nogometnih klubova. - Hoe li obui ove... ili ove? - Podignem njezine glomazne crne izme i ruiaste vilenjake. Danas je odjevena u crnu majicu koju sam joj darovala iz svoje trgovine, s malenom srebrnom zvijezdom u sredini koju naalost skriva gornji dio njezinih tregerica. Odlui se za vilenjake izmice. Njezina velika ljubiasta torba sa zatvaraem konano je puna; jedino jo nemoemo pronai CD Stevija Wondera. - Poslat u ti ga, obeajem. ini se da Bells nije zbog toga uznemirena. Kae mi da e skinuti plahte s kreveta, kao to radi i kod kue. Bok Isabel, drago mi je to smo se upoznali, doi nam ponovno - kae Sam, stojei na vratima njezine sobe u trapericama i konatoj jakni. Smi jeno je kako ljudi postanu ljubazni prema nekome kada taj odlazi. - Hvala ti, Same - Bells mu prie i rukuje se s njim. - Noproblemo. - Doima se zadovoljnim to mu je zahvalila bez mojeg poticanja. Katie, vidimo se poslije. - Sam i ja juer naveer nismo progo-

vorili ni rijei. U trenu kada sam Bells poeljela laku no, Sam je spavao u naslonjau pa sam ga ondje i ostavila. Sada odlazi i nekoliko minuta poslije ujem kako je zatvorio vrata. Bells se oprosti sa svojom sobom. Uzmem njezinu torbu i zatvorim vrata za nama. - Putnici koji idu za Haverfordwest moraju presjesti u Swanseau kae glas s razglasa. Ljudi uurbano trkaraju pokraj nas dok stojimo na alteru za informacije, ekajui da po nas doe Fiona koja radi u Bellsinu velkom domu. Ona e Bells otpratiti natrag kui. No jo je nema, a vlak kree za deset minuta. - Kako izgleda Fiona? - Prouavam lica u gomili. Moda stojimo na krivome mjestu? - Debela je. - Bells! - Nasmijem se. -Poput jarebice. - Eddie i Eve bi te voljeli ponovno vidjeti, doi e jo koji put, zar ne? - Trebala bih joj zapravo rei da bih je ja voljela ponovno vidjeti. - Vrlo dragi ljudi. Voljela bih ponovno vidjeti Marka. -I ja. - Jo razmiljam o njemu i onome to je uinio za nas. Nismo se uspje li ponovno nai, a sada kada Bells odlazi, nemam vie ispriku nazvati ga. - Eno Fione - kae Bells, usplahireno maui rukama. Nisam sigurna je li nervozna ili uzbuena. Fiona se gega prema nama u kariranoj pamunoj haljini i bijeloj koulji s ovratnikom ukraenim volanima.. - Zdravo, ja sam Katie. - Rukujem se s njom. - Zdravo - odgovori Fiona. - Bok Bells, kako si? - Glas joj postane njeniji. - Kako si se provela na praznicima? Nedostajala si Mary Veronici, ona se vratila juer. - Uzme Bellsinu torbu, a ja ih slijedim. Bolje da pourimo, zakasnila sam. Mislila sam da se nalazimo kod prodaje ka rata? - Ne, sigurna sam da smo rekli... - Nema veze, Katie, sve je u redu. Je li bilo zabavno, Bells? - nastavi Fiona. - Da, zabavno - odgovori Bells. Fiona nas odvodi do perona gdje vlak ve eka. Sada vie neu imati vremena bilo to rei, panino razmiljam dok nastojim odrati korak s njima. Imala sam itavo jutro da kaem Bells kako bih je rado dola posjetiti i da sam uivala u posljednjih nekoliko dana, ali na kraju nisam rekla nita.

- Bili na London Eye - nastavi Bells. - Vidjeli itavi London. - Zvui divno - kae Fiona. - Izgleda da si se izvrsno provela. - Okrene se prema meni. - Hvala ti, Katie. Bolje da se ukrcamo, vlak kree u trinaest i dvadeset jednu minutu. Za dvije minute. - Popne se u vlak. Bells je slijedi. - Pozdravi se sa sestrom, Bells. NE! elim viknuti. Nisam ovako zamiljala na rastanak. elim se opro stiti kako valja. Pusti nas na miru. - Bok, Katie, bok. - Bells zastane na stubi i pokua se okrenuti. - Odmaknite se od vrata - otpravnik vlakova daje upute dok Fiona gura Bellsinu torbu na reetku za prtljagu. - Isabel, budi oprezna. Pazi na procjep. Odmah ui - naredi joj Fiona. - Bok, Bells - teatralno viknem njezinim leima. Ona se okrene i mah ne mi. - Bok, Katie. Hvala ti to si me primila. - Gledam ih dok zauzimaju mje sta. Bells sjedne pokraj prozora, Fiona do nje. Bells pogleda kroz prozor i ponovno mi mahne. Udari dlanom o staklo. Otpravnik vlakova zapue u zvidaljku. - Ne, ekajte, nemojte ii! - Proguram se pored eljezniara i pritisnem crveni gumb koji otvori automatska vrata vagona. Fiona mi eli neto rei, ali ja joj ne dopustim. - Samo sam se eljela oprostiti sa sestrom kako valja - kaem, gutajui kroz stisnuto grlo. - Zdravo, Katie - kae Bells. - Bok Bells - kaem, dok mi se oi pune suzama. - Ja... - Smiri se, govorim si. Ostali putnici poinju uzdisati i otpuhivati. - Oprostite - eljezniar se popeo za mnom. - Moramo krenuti. Ako ne putujete u Swansea, hoete li molim vas sii s vlaka? - Pokrenite se! - Neki djeak podrugljivo dovikne i baci tenisku lopticu na mene. Loptica pogodi Fionu u elo i Bells se pone neprimjereno smi jati. Ja se lecnem. Fiona, oprostite, je li vas zaboljelo? Poprilino. - Sada mi se osmjehuje. - Hajde, brzo, pozdravite se - po uri me. Nagnem se i nespretno poljubim Bells u vrh njezina ipkastog eiria. Doi u te posjetiti, i pisat u ti, obeavam. Hoe li i ti ponovno doi u London? - Da, Katie, da. Usuujem se napraviti posljednji potez prije nego to me izbace iz vla ka. Poljubim je u obraz. - Bok Bells, jako mi je drago to si me posjetila.

- Pretraim torbicu i izvadim fotografiju Bells i mene koju je snimio ja panski par onog dana na London Eyeu. Za sebe sam napravila presliku na Samovu raunalu. - uvaj je, pokai je prijateljima u Walesu. Stavi je u svoj album. - Da, Katie, hou. Zgodna fotografija. Hvala ti, Katie. Hvala ti. Otpravnik vlakova koluta oima kada konano zapue u zvidaljku. Tr karam peronom uz vlak koji polagano kree. Bells mi mae i ja joj odmahu jem, dok mi niz obraze klize suze. - Dovienja, Bells. Dovienja. Kua SE doima neobino tihom kada uem. Siem u kuhinju i jednom u Bellsino ime bocnem skulpturu od boca za mlijeko. Prieljkujem da ugle dam njezin nered u sobi, no umjesto toga kuhinjski stol besprijekorno je ist. Bez glasa Stevija Wondera, sablasno je tiho. Popnem se na kat i onda dalje do nae spavae sobe. Ne mogu odoljeti da jo jedanput ne provirim u Bellsinu sobu. elim se uvjeriti da je doista otila. Soba je sada ponovno bljetavo bijela. Za to nije bilo potrebno mnogo. Dugo se tuiram. Jutros za to nisam imala vremena. Dok me vrua voda udara po licu, razmiljam o Samu. to u uiniti? Je li vrijeme da prekine mo? Perem kosu, a ampon mi se pjeni meu prstima. Ako Sam i ja preki nemo, izgubit u ovu kuu i pogodnost to ivim toliko blizu svojoj trgovi ni. Nedostajat e mi i kuna sauna. Tko uope ima saunu u Londonu? Ponem se smijati. Hajde, Katie, pa to nisu stvarni razlozi zbog kojih netko ostaje u vezi, kaem sama sebi. to je s ljubavi, obvezivanju, za bavljanju s nekim? Ne mogu rei da nisam uivala u vezi sve do Bellsina dolaska. Bez obzira na svoje mane, Sam ima i vrlina. Samosvjestan je, uspjean, a ponekad i vrlo armantan. Volim nae tajno plesanje u kuhinji i kako mi pjeva pjesme Chrisa de Burgha. Podupire moj posao. Kako je samo organizirao moju modnu reviju u kui svojega klijenta! Takoer se potrudio u vezi s rezervacijom za vikend. Za Boi me vodi na skijanje. Moda bismo samo morali popriati, doista popriati o pravim stvari ma. Ako elimo ostati zajedno, morali bismo biti iskreni jedno prema dru gom i vie se povjeravati. Znam da snosim velik dio krivnje jer sam sama pokrenula itavi cirkus time to mu nisam rekla za Bells. Ako prekinemo, nedostajat e mi na nain ivljenja. Sam je zgodan, ima novaca, lijepu kuu u Notting Hillu, dobar posao. I odabrao je mene. Kako ide ona grozna izreka: Mogla si proi mnogo gore? Najlake bi bilo ne uiniti nita, nastaviti po starom. Zar ne? Ali moe li me to vie zadovoljiti?

Te veeri ne elim ii kui nakon to zakljuam trgovinu. Umjesto toga, odem u kafi preko puta. Naruim bocu vina i kupim cigarete, jer ne mo ram vie trpjeti Sama koji mi neprestano ponavlja da prestanem puiti. Sat vremena poslije, nakon ispranjene boce, moj mobitel zazvoni, a Samovo se ime pojavi na zaslonu. Sjedim i zurim u njega. Pokua ponovno, ali ja se ne javim. Podignem mobitel elei nazvati Emmu, ali ga odmah spustim. Emma ba ne voli Sama i uostalom, znam to bi mi rekla. Ona uvijek govori da je bolje biti slobodan nego u mrtvoj vezi koja ne ide nikamo. Bolje sam nego u loem drutvu, kae. Naravno da znam to moram uiniti. Kui se vratim kasno. Sam sjedi u naslonjau i ita Financial Times. - Moramo razgovarati - kaem, prilazei prozoru. Sam spusti novine. - Ako se radi o proloj veeri, zaboravimo na to, moe? ao mi je to si me ula, ali to je bilo isto razmetanje, Katie. Zna kakav sam s dekima. Nisam zapravo to mislio. Razmiljam o onome to je rekao Maguireu, ali ne osjeam bijes ni izda ju. Ne osjeam nita. - Razmiljala sam o ovom vikendu... moda bismo to trebali otkazati. Mislim da prvo moram srediti neke stvari. - Molim? - Vikend? Ja ne elim ii - Ponovim sporo i promiljeno. - Katie, ali se, zar ne? - Sam udari aom o stol. - Nee mi vratiti novac jer je sad prekasno otkazati. Ne mogu vjerovati da je to rekao. - Ne eli li znati zato ne elim ii? - izlanem. - Same ovo nee ii. - Ushodam se po sobi. - Sto nee ii? to se s tobom dogaa? Je li ovo zbog jueranjeg raz govora? - Je - nagnem glavu u stranu - i nije. Vjerojatno jesi mislio ono to si re kao. Ovo nije ono na to si pristao. Kada smo poeli izlaziti, nisi nita znao o mojoj obitelji. No sada zna. Ja dolazim u paketu s Bells. Osim toga, ja ne znam nita o tvojoj obitelji. Zato mi ne kae neto o svojem ocu? - Nema se to rei - Sam razdraeno odgovori. - On je radoholiar, nikad se ne viamo, to bi jo eljela znati? Namrtim se nezadovoljno. - Kamo ide naa veza? - Ne znam o emu govori. - Sam odmahne glavom. - Mislio sam da se izvrsno zabavljamo. Oito sam stekao krivi dojam - uvrijeeno doda. - Moemo izlaziti, odlaziti u lijepe hotele i skupe restorane, na skijanje ovog Boia, moemo sve to raditi jo otprilike godinu dana, ali onda to? - Podignem glas. - to je sljedee?

- Vidjet emo. Isuse! - Ustane i okrene se prema meni. - U emu je pro blem? to ti eli? - irom rastvori oi i sarkastino se nasmije. - Vjenani prsten? - Nikako. - to onda? Mislio sam da smo sretni i ovako. - Ali to je s budunosti? Ako nismo jedno za drugo, samo gubimo vri jeme. Meni je gotovo trideset, a tebi je trideset est. Sam se pravi da me ne uje. - Idemo u taj hotel, sve je ve sreeno - kae zapovjednim glasom. - Potrebno nam je da to vrijeme provedemo zajedno. Moe li mi se vratiti draga, zabavna Katie, molim te? Kamo je nestala? - Sam, znam da si doista mislio ono to si juer rekao. Nisi mogao pod nijeti Bells i protekla su dva tjedna bila prava propast. - Pa i nije bilo tako loe. Jednostavno nisam naviknuo na nekog kao to je ona. Mislio sam da je sve u redu. U svakom sluaju, ona je sada otila, cest la vie, krenimo dalje. - Ne! Same, moje rijei ne dopiru do tebe, zar ne? - viknem. - Do ega je tebi uope stalo? - Gle, ti nisi moj psihoterapeut. Kakvo je ovo ispitivanje? Ti si se promi jenila, Katie. Otkako je Bells dola, sve se promijenilo. - To je tono, ali to nije nita loe. Potrebno mi je mnogo vie od ovoga. - Spremam se rei da naa veza vie nema smisla, da nismo jedno za drugo i da ga ostavljam. - Ti si dobar prijatelj, Same - kaem, no tek tada shvatim da nije ni to. Ne mogu zamisliti da se nalazimo na kavi nakon prekida. - Bilo nam je dobro, ali... - Nema anse - prekine me. - A-a, nema anse, neu to sluati. Mislim da bi trebala otii - kae hladno i proe pored mene. - Moe ostati ve eras, ali elim da sutra ode. Meu nama je gotovo, Katie. - ujem kako silazi niza stube. - Dobro! - viknem za njim. - Drago mi je! Ulazna vrata se zalupe, a ja sjednem u naslonja i zagledam se u zid. Ne osjeam nita. Sam mi nije dao ni trunku sebe, a sada shvaam da se ni ja nisam dala njemu. Uzmem njegov din i tonik i ispijem ga u jednom dahu. Cest la vie, Katie. Kreni dalje. Utipkam broj i tata se odmah javi. Vraaju se kui za dva dana. - Bells je danas otila - kaem mu. - Jeste li se dobro provele? - pita me, hvatajui dah.

- Da, ile smo na London Eye i kupila sam joj haljinu za Emmino vjen anje. Mogu li razgovarati s mamom? - Katie, moramo ii... v - Ne, nemojte. Kako ste vas dvoje? to ste radili? Niste se dugo javljali. Pokuala sam vas nazvati neki dan... - Katie, ne mogu sada razgovarati - prekine me. - Nazvat u te poslije. Ponovno biram broj, ali mobitel je sada iskljuen. Sjednem i zagledam u telefon. Neto oito nije u redu; zato mi to ne mogu rei? Zato tako slabo djelujemo kao obitelj? Zato ne moemo raz govarati?

DESETO POGLAVLJE
Pronaem samove kljueve od automobila u depu njegove jakne. Siem i iziem iz kue. Otkljuam njegov BMW i upalim motor. Koga tata misli da zavarava? Neto nije u redu. Dok vozim niz sivu autocestu, imam nestvaran osjeaj da gledam na sebe odozgo, i da zapravo ne vozim ja. Snano lupkam o upravlja kako bih se uvjerila da vladam situacijom. Skrenem na kolni prilaz. Odmah mi lakne jer nema njihova automobila. Nisu ovdje. Zatvorim vrata automobila i iz torbice izvadim kljueve od kue. Sagnem se da otkljuam donju bravu, ali klju se ne okree. Vrata ne bi smjela biti otkljuana. Otvore se uz kripu kada okrenem klju u dru goj bravi. Zato ih tata nije dvaput zakljuao? On to nikada ne zaboravlja. Ovdje su. Zdravo - viknem, a moj glas odjekne hodnikom. Na podu je mnogo pote. Podignem je i stavim na stoli. Upalim svjetlo i odloim torbicu u dnu stubita. U dnevnom boravku navueni su zastori. Automatska sekre tarica je ukljuena, ali aruljica ne bljeska. To je udno. Netko je sigurno zvao otkako su otputovali. Ja sam zvala jedanput, ali nisam ostavila po ruku. Srce mi ubrzano udara dok ulazim u kuhinju. U sudoperu su dvije prlja ve alice. Dodirnem ajnik ali je potpuno hladan. U hladnjaku pronaem

paket svjee piletine na plavom pladnju od stiropora te na gornjoj polici kutiju jaja, maslac i majonezu. Zatvorim vrata hladnjaka. Krenem na kat, ubrzam korak i na kraju potrim uza stube i preko odmorita u maminu i tatinu spavau sobu. Krevet jo nije pospremljen, mamina vjenana haljina lei nehajno prebaena preko plahti. Mamina hidratantna krema je na nonom stoliu, zajedno s etkom za kosu i eljem od kornja evine. Uem u kupaonicu. Njihove etkice za zube stre iz porculanske alice u obliku ribe. Kako mi se usuuju lagati? Gdje su? Zastanem i ogle dam se po sobi, nikako ne shvaajui to se dogaa. U tom trenu otvore se ulazna vrata pa priekam da ujem glasove. uju se koraci, ali nitko ne razgovara. Jedini je zvuk um mojeg disa nja. - Katie - moj otac kae zaprepateno kad me ugleda na vrhu stuba. Mama stoji pored njega, a blijedo joj se lice istie u okviru crvenkastosmee kose. Panika i strah pretvore se u bijes. - Lagali ste mi. Zato ste ovdje? Zato niste u Francuskoj? - Tata pogleda mamu, ali ni jedno ne odgovori. - Moe li mi netko rei to se dogaa? - Mama proe pored tate i ode u kuhinju. - Tata? - pokuam. Tata se sklupa u uanj u dnu stuba, lica zakopana u dlanove. - Tata, to je? - Potrim dolje i kleknem ispred njega. - Tata, molim te mi reci to je. - Ne znam odakle da ponem - konano promrmlja. - Mama - zazovem, glasom izoblienim od straha. - Mama... - podi gnem ruku s tatina koljena i otrim u kuhinju. Otvorila je ladicu pri dnu kuhinjskog stola, gdje uva stara pisma. Trga ih na komadie. ak ni ne primjeuje da stojim ondje. - to radi? Mama, molim te. - Protresem je za ramena. - Prestani - Sada ve viem. - Molim vas, hoe li mi netko rei to se dogaa? - Ne znam kako da ti kaem - progovori mama, konano sjedajui. - Pa, samo pokuaj. to god da je, ne mogu se gore osjeati nego to se osjeam sada. Izbezumljena sam. Zato tata plae? - Jer su mu upravo rekli da imam tumor na mozgu - kae jednostavno. Gledam kako tata vodi mamu niz hodnik. Obgrlio ju je oko struka, a ona je jednom rukom posegnula iza lea tako da je njeno dotaknula njegovu. Njihovi su se prsti savreno isprepleli, poput slagalice. Vratim se u kuhinju i sjednem. - Ovo se ne dogaa, ovo nije istina. Reci mi da ovo nije istina - iznova ponavljam. - Ne mogu - tata naposljetku kae i sjedne za stol. - Nije nam bilo ni

na kraj pameti da bismo se mogli nai u ovakvom poloaju. Na lijenik ope prakse rekao nam je da se ne trebamo pretjerano brinuti kada je tvoja majka prije est mjeseci imala epileptini napadaj. - Epileptini napadaj? - ponovim nesvjesno. - Zato mi niste... Tata me prekine. - Nismo ti rekli jer nam je lijenik objasnio da se takve stvari ponekad dogaaju ljudima nae dobi. Rekao nam je da se ne zabrinjavamo zbog toga. - Tata ustane i prie ormariu sa estokim pii ma. Natoi viski u au i ispije ga u jednom gutljaju. - Nakon toga je imala jo jedan kada je u kuhinji kuhala veeru. Stajala je tono ovdje. - Udari aom o stol. - A zatim jo jedan i jo jedan, svakoga mjeseca, tono poput satnog mehanizma. Ustrajao sam u tome da posjeti neurologa. Kada sam te zvao da vidim moe li primiti Bells, za dva dana smo imali dogovoren pregled. Jednostavno se nisam istodobno mogao nositi s tim i s Bells. - Da, shvaam, ali zato mi nisi rekao? - Zato to smo se jo oajniki nadali da nije nita, da se napadaji mogu kontrolirati lijekovima. EEG nije pokazao nita neobino. Zatim je neuro log preporuio magnetnu rezonanciju i danas smo u bolnici dobili nalaze. - Tata se strovali natrag u stolicu. - Tumor se iri u mozgu, a epileptini napadaji uzrokovani su poveanim pritiskom na mozak. Moda je ondje ve godinama. Ne znam to da kaem. - Vjeruj mi, Katie, toliko sam ti elio rei, ali majka nije htjela ni uti za to. Smatrala je da te nema smisla optereivati dok ne znamo tono protiv ega se borimo. - Zar se ne moe operirati? Zar ga ne mogu izvaditi? - Katie, prestani ispitivati. - Tata povisi glas. - Prestani. - Bespomono odmahne glavom. Odjednom ustane i odgurne stolicu. Nisam nikada vi djela oca da plae. Krenem prema njemu da ga zagrlim, a suze mi teku niz lice. Tata se vrsto uhvati za stranji dio moje koulje, izvrui i steui tkaninu. Lice je pritisnuo o moje rame i osjeam da se koulja moi od njegovih suza. - Ne mogu ivjeti bez nje, Katie. Ne mogu ivjeti bez nje. Sjedim na staroj krinji za odjeu koja je sada pretvorena u sjedalo u udu bini prozora u mojoj spavaoj sobi. Upalim cigaretu i ispuhnem veliki kolut dima u tamno nebo. ujem amor sretnih glasova na ulici. Moda su se upravo vratili kui iz pivnice. Shvaaju li uope da bi im se sutra neto moglo dogoditi to bi promijenilo njihove ivote? Naravno da ne. Oni su

ba poput mene prije nekoliko tjedana, kada sam tatinu molbu da Bells odsjedne kod mene shvatila kao propast; mislila sam da je kraj svijeta kada je izrezala sliice s mojih majica. Moj mobitel ponovno zazvoni i konano ga izvadim iz torbice. Imam tri poruke na automatskoj sekretarici. Biram 901 da ih presluam. - Gdje si ti i gdje je moj jebeni auto? - Sam vriti. - Moe li dananji dan postati gori? Odmah me nazovi. - Ugasim mobitel i krenem niz mraan hodnik, pored Bellsine nekadanje sobe. Kako emo joj rei za mamu? Uem u kupaonicu i nagnem se nad umivaonik, osjeajui muninu. Uspravim se, otvorim ostakljene ormarie i zagledam se u razne boice i pripravke. Ima li tableta za spavanje? Podignem redom sve boice. Toliko ih je, ali nijedna mi nee pomoi da zaspim. - Boe, pomozi mi - viem dok njihov sadraj prosipam u umivaonik. Stojim ispred zrcala, istog onog ispred kojeg sam kao djevojica stajala i molila se Bogu da mi podari plavu kosu i plave oi. - Znam da nismo bliski, ali elim je natrag. - Glas mi je isprekidan. - Tata je treba. Bells je treba. Ja je trebam. O Boe, daj da mama ozdravi. - Katie - ujem tatin glas, koji je sada miran. Miluje me po leima. - Ne mogu spavati, tata. Ja... - - tjei me tata. Zagrli me oko ramena i otprati natrag u sobu. - Ne mogu spavati - ponavljam, prolazei pokraj kreveta i sjedajui na trag na mjesto u prozoru. Upalim jo jednu cigaretu. Tata ne voli kada puim, ali sada nita ne govori. Sjedne na drugi kraj krinje. Duboko udahnem. - Kako je mama? - Duboko spava. - Dobro. Jo ne mogu vjerovati da se ovo dogaa. - Ni ja. - Skine naoale s crnim okvirom i protrlja oi. - O Katie, to emo uiniti? - Da barem znam. Sjedimo u tiini, zurei u mrano nebo. - Tata - kaem oprezno. - Mislim da bismo sutra morali nazvati Bells. Moramo joj rei da mami nije dobro i da bi se trebala vratiti kui. Bells mora sudjelovati. Mama je ne moe i dalje nastojati zatititi ili misliti da se ona nee moi s tim nositi, jer je tako samo iskljuuje i ini da se osjea kao da nije normalna i... - Katie - tata me naglo prekine - ima pravo, slaemo se. elimo da Bells bude s nama - kae odluno. - Ona nam je sve na svijetu. Zajedno s tobom - brzo dodaje.

- Dobro, jer tako je ispravno - kaem. Tata me upitno pogleda. - Prije nekoliko tjedana nisi htjela imati nika kve veze s Bells. Sada si se promijenila. Bori se za nju. - elim se iskupiti to sam bila tako grozna sestra. Otkako mi je dola u goste, postale smo dobre prijateljice. Ona je zavrijedila da se ovjek bori za nju. Tata se nagne blie i poljubi me u obraz. Uzme mi ruku i vrsto je ste gne. - Toliko se ponosim tobom, Katie - kae. Probudim se iz nemirnog sna. Gdje sam? Potreban mi je trenutak da sre dim misli i kada mi to konano uspije, osjeam da mi je tijelo teko dok se borim da ustanem. Naiem na mamu u kuhinji. Na stolu je jo pisama, rastrganih u komadi e. Okrene se prema meni, s potpuno mirnim izrazom lica. - Dobro jutro, Katie, jesi li dobro spavala? Zbunjeno joj odgovorim. - U redu. Mama, zato trga ta pisma koja su ti draga? - Ne elim da ti i tvoj tata brinete o mojim stvarima. to se vie toga rijeim sada, tim bolje. - Izae iz kuhinje, krene niz hodnik i popne se dvije stube do svoje radionice. - to da radim sa svim ovim nedovrenim ivotinjama? - pita samu sebe. - Mama... - Privuem stolicu i sjednem za njezin radni stol. - Netko od nas mora rei Bells. Ona mora znati, jo danas. Mama kimne. - U redu. Moe li urediti da doe kui? - Nazvat u je. Ako uhvati prijepodnevni vlak, mogu otii po nju posli je. - Ja bih to uinila, ali... - Glas joj zamre. - Ne mogu ak ni voziti - kae. - Osjeam se toliko beskorisnom, tvoj me tata mora voziti uokolo. Promatram je. Jako je mrava, a oi su joj velike i tune. - U redu je. Ja to mogu uiniti, mama. Nemoj biti toliko stroga prema sebi. - Kako u to rei dragoj Bells? - Tata i ja emo biti ovdje. Sve e biti u redu. Samo joj moramo sve rei. Mama, - ponovno pokrenem razgovor o bolesti - to je tono rekao neurolog? - Rekao mi je da u moi sama kontrolirati bolove lijekovima - odgovo ri, a glas joj je ponovno sasvim miran dok sjeda pokraj mene. - Rekao mi je da bismo trebali otii neurokirurgu u Southampton. Dogovorit e nam sastanak, ali...

- Ali, to? - Pojavi se traak nade. - Ii emo. - Katie, neurolog misli da bi tumor mogao biti zloudan. Nisam sigurna da bih mogla podnijeti jo pretraga samo kako bi mi rekli istu stvar. Mogu se nositi s tim. Ne osjeam se bolesno. U stvari, teko mi je povjerovati da neto uope nije u redu s mojim zdravljem. Moram se pripremiti, organizi rati stvari, to je sve. Samo elim uivati u vremenu koje mi je ostalo. Odmahnem glavom. - Mama, mora posjetiti kirurga. Mislim da me ne slua jer kae - elim otii na odmor s tvojim ocem. Uvijek smo govorili da emo otii na putovanje Nilom ili jo jedanput u Pariz. Ili posjetiti stare prijatelje u Francuskoj koje nismo vidjeli petnaest godina. - One za koje ste se pretvarali da ih idete posjetiti - ne mogu se suzdr ati da ne dodam. - ao mi je. Nisam smjela tjerati tvojeg oca da lae. Pogrijeili smo. Voljela bih ih vidjeti - ponovno kae. - Moete ii, moete initi to elite, ali mislim da moramo posluati lijeniki savjet i posjetiti kirurga. - Nagnem joj se blie, laktima vrsto oslonjena o radni stol. - Ne mogu ivjeti sa spoznajom da nismo ak ni pokuali. - Ni ja - kae tata, ulazei u radnu sobu. Sjedne za stol. Jutros izgleda mnogo vedrije. - Spremao sam se rei istu stvar. - U ruci dri komad papi ra s imenom i brojem kirurga. Tata, mama, Bells i ja sjedimo za kuhinjskim stolom. Tata je skuhao aj, ali nitko jo nije ni dotaknuo svoju alicu. Kako emo uope rei Bells? Rekla sam joj u telefonskom razgovoru da mami nije dobro i da mora doi kui. Mama nosi lanene hlae i bijelu pamunu koulju, a kosu je podignula i privrstila kopom od kornjaevine. - Bells, hoe li aja od kadulje? pita je, nudei je okoladnim keksima na tanjuriu. Okupili smo se nastojei da budemo normalna obitelj koja pije aj, a sve se oko nas raspada. Ja progovorim jer ne mogu trpjeti munu tiinu. - Be lls, mama i tata su htjeli da doe kui jer... Mama me zaustavi. - Katie, mogu ja? Kimnem. - Oprosti. - Duo - mama pone, gledajui Bells ravno u oi. - eljela sam da doe, jer ti moram neto rei. Toliko mi je ao - kae, posegnuvi za Bellsinom rukom. Ali Bells joj ne doputa da je primi za ruku.

- Zato? - pita. - Imam tumor na mozgu - hrabro joj kae u jednoj reenici. Svi ekamo da Bells neto kae. Bilo to. U sobi vlada potpuna tiina koju remeti samo Bellsino teko disanje. - Umrijet e kao tetak Roger? - konano pita, njiui se naprijed natrag u stolici. - Da, pridruit u se tetku Rogeru - mama kae i pogleda prema gore, kao da gleda u nebesa. - Pit emo viski i imat emo zabave s kolaima od treanja. Bells ustane i sprema se otii iz kuhinje. - Idem gledati Titanik - kae. Mama se nasloni u stolici s izrazom olakanja, kao da je obavila teak zadatak. - Razgovarat u ponovno s njom kada bude spremna. Pustit emo je da sada gleda Titanik. Tata kimne i konano otpije gutljaj aja. Mama uzme keks. - Jako dobro, dragi, kupio si ove s tamnom okoladom. - Ne! - viknem i tresnem alicom o stol. - Razgovaraj s njom odmah. Reci joj da emo posjetiti kirurga, da ekamo da mu se poalju nalazi i da emo - moram duboko udahnuti jer mi se ini da se guim - ga posjetiti. Mama i tata me netremice gledaju. - Bells ne eli ale o tetku Rogeru, za ime Boga. Ona mora shvatiti. Dosta mi je toga da nitko od nas ne razgovara, da sve gutamo u sebi i pre tvaramo se da je sve u redu, kada nije. - Katie? Jesi li zavrila? - pita me mama. Iz druge prostorije zauje se glazba iz Titanika. - Ne, i nisam ba - odgovorim jednostavno. - Nije me briga hoe li brod uskoro udariti u santu leda. Otii tamo i ugasi taj film. Reci joj odmah. Prislukujem iza vrata dnevnog boravka. - Boji se? - Bells pita mamu. - Da, ali je moja obitelj sa mnom. Uslijedi jo jedna duga tiina. Mislim da je mama tjei. Vrata se odjedanput otvore i brzo se odmaknem, ali je oito da sam prislukivala. - ao mi je... to sam vikala - ispriam se mami. - Imala si pravo. Sada moram biti malo sama. Umorna sam. - Nje no dotakne moje rame prije nego to krene na kat. ujem kako se vrata spavae sobe zatvore, a onda uem u dnevni boravak da se pridruim sestri.

JEDANAESTO POGLAVLJE
Jutro je dana mamine operacije. - Mislim da moemo neto s ovim uiniti - rekao je kirurg drei snim ke magnetne rezonancije. - Mislim da bi tumor mogao biti' dobroudan. Moe imati jasne granice po kojima se moe izrezati pa bih vam svakako savjetovao operaciju. Ne mogu biti sasvim siguran da nije zloudan, ali ako nita ne uinimo, nikada neemo saznati. Jesam li sanjala? Oekivali smo potvrdu dijagnoze, a ne sasvim drugai ju procjenu. eljela sam ga zagrliti, spustiti se na koljena i moliti se, ali sam se nastojala suzdrati. Tata je drao maminu ruku toliko vrsto da sam se bojala da bi joj kosti mogle popucati od tolika pritiska. - Mnogo vam hvala - rekla je konano, kao da joj je rekao da uz sendvi od sira smije pojesti i ukiseljeno povre. - Kada me moete ugurati? Tata sada nespretno sjedi u svijetloplavom naslonjau pored mamina kreveta. Znam da mrzi bolnice iako se zapravo na njih jako dobro naviknuo. - Nikada ne postane lake - povjerio mi se. Bells sjedi do njega. Jutros nije rekla ni rije. - Kako se osjea? - pitam mamu. - Dobro sam. - Stie mi ruku. Osim bolnike koulje ima samo zlatni vjenani prsten i plastinu bolniku narukvicu s imenom i datumom roe nja. Doima se sasvim ogoljenom. - Spremna sam se suoiti s tim. - Duboko die. - Toliko mi je drago da ste svi ovdje sa mnom. Bells se pone akom udarati o elo. Ustane, sjedne, ponovno ustane i krui oko kreveta. - Duo, hoe li sjesti? - mama je zamoli, vidno uzne mirena. Bells uzme inhalator iz depa. - Stvarno sam edna. Moe li mi donijeti pie? - Pitam oajno. Tata odmah odlazi s Bells donijeti mi kavu. Pogledam mamu. Danas smo prvi put ostale same. - Priaj mi o Samu - kae mi. Bilo to da prekine tiinu. - Zato ste prekinuli? Zbog Bells? - Na neki nain. Mislim da bismo jo izlazili da ona nije odsjela kod nas - priznam. Mama upitno podigne obrvu. - Kako to misli? Je li ga udarila u jaja?

- Slabani smijeak razvedri joj lice. - Ne, Bells je udaranje mukaraca u prepone zamijenila gubljenjem nji hovih CD-a. - Tvoj otac ne podnosi to ne spremam CD-e u njihove kutijice - mama se nasmijei. - To je njegov najvei feti. Uzvratim joj osmijeh jer je i meni poznato koliko to mrzi. - Sam se nije loe ponio prema njoj - nastavim. - Jednom nas je izveo na veeru, ali bilo mu je vrlo neugodno jer smo nabasali na njegova biveg efa koji je sjedio za susjednim stolom. Dio je i moja krivnja. Nikada mu zapravo nisam ispri ala za nju. - Ma gluposti, Katie. Ne poznajem Sama, ali sve to u ti rei jest da se s Bellsinim roenjem pokazalo tko su nam pravi prijatelji. Neki od njih nestali su preko noi. Oni su nestalni - zgodno primijeti. - Ima pravo. Sam je nestalan. - Zamiljam kako nestaje iz mojeg ivota poput pramena dima koji odlazi u nita. Doao je po svoj automobil, rekao mi da mu je ao zbog moje mame, predao mi potu, a zatim je nestao. - Ponekad istinu o ljudima otkrije na tei nain - kae mama. - Meni se ini da je Sam bio poprilino obian. Nije dovoljno dobar za tebe, Katie. - Jednostavno nismo bili jedno za drugo. - Ne, on nije bio dovoljno dobar za moju Katie. - Glas joj se lomi. Izgle da umorno. Primjeujem da se nastoji pribrati i suzdrati da ne zaplae. - Priaj mi jo o Bellsinu boravku - nastavi mama. Odluim joj ispriati o Bellsinu bijegu onog kinog poslijepodneva. Ispriam joj o mojim spasiteljima, Marku i Amerikanki u parku. - Bila sam nasmrt preplaena. Nikada si ne bih oprostila da joj se neto dogodilo. Nisam se trebala onako razljutiti. - Nije teko izgubiti ivce - mama me sada gleda ravno u oi. - Nisam shvatila da je to posao s punim radnim vremenom - priam joj dalje. - Morala sam neprestano voditi rauna o Bells i moje je strpljenje dolo kraju. - Zatim joj ispriam za pokeraku veer i mama se smije toliko glasno da nas drugi ljudi na odjelu pogledavaju. - A ile smo i na London Eye. Mama, bilo je prelijepo. Bells i ja smo se zaista povezale i ponovno smo se upoznale. elim da to zna. - Posegnem u torbicu i izvadim pismo koje mi je napisala. - Draga Katie Fletcher - itam. - Svia mi se kako doda i moje prezi me - kaem, smijeei se. - Vrlo je ljubazno od tebe to si me ugostila u Londonu. Vrlo lijepa soba, mnogo bijelog. Lijepa kua. Ti zna da sjea se

da ile na London Eye. Voljela sam ii, vidjela itavi London i vrlo zgodno vrijeme s tobom na London Eye. Mark vrlo zgodano mukarac. Vidjela Marka? Gospodin Vickers takoer jako dragi ovjek. ao mi je to sam morala ii, vrlo ljubazno od tebe to si me pozvala da doem u London. Divna ti. Nadam se vidimo se Brzo. Divna ti, vrlo ljubazna, molim te a ljem ti poljupce. Hvala ti. Voli te Bells. P.S. Molim RSVF brzo. Mama spusti glavu na jastuk. - Tvoj je otac znao da e za tebe biti dobro da neko vrijeme provede sa sestrom. Stari je mudar. - Kada ti bude bolje, svi zajedno emo otii na London Eye. Doi ete u London, ii emo na ruak i zabavljat emo se. Moe? ekam da mi odgovori. - Katie, ako umrem... - Nee, bit e dobro. - Ako umrem - mama mirno nastavi - brini se o Bells i svojem ocu, hoe li? - Mama, nemoj... - Sluaj. Ti si me natjerala da sada budemo iskreni i govorimo ono to osjeamo. - Da, u redu - priznam. - Moram to rei dok nisu ovdje. Vratit e se svakog trena. - Namjesti se bolje u krevetu. - Tvoj otac i ja namjeravali smo preurediti kuu i... pa, on o tome nee imati pojma - ape, naginjui se blie. - Hoe li mu pomoi? - U redu - kaem, osjeajui kako mi drhti donja usna. -I bit e tu za Bells? Posjeivat e je za vrijeme otvorenih dana? - Hou, obeavam - kaem. Mama se doima kao da se priprema rei jo neto. - Ali, tko e paziti na Katie? - kae, uzimajui me ponovno za ruku. U tom se trenu vrate tata i Bells. Tata dri plastini pladanj s dvjema alicama kave. Sjedne na kraj kreveta. - Kaksi, mama? - Bells pita, naginjui se prema naprijed. Medicinska sestra prie krevetu. - Spremni su za vas - kae. Sada e obrijati maminu kosu, razmiljam protiv svoje volje. Bells odlazi. - Ne volim ovdje... nije lijepo ovdje. - Bells! - Mama vie. - Molim te, vrati se. Hoe li otii po nju? - pita tatu.
4 Na francuskom, kratica za Repondez sil vous plait (Molim Vas, odgovorite). Pozivnice i pisma esto zavravaju tom kraticom. (Prim. prev.)

Tata dovede Bells natrag, pokuavajui je uvjeriti da se nita loe nee dogodili. - Oprosti se s majkom - medicinska sestra nestrpljivo kae Bells. Pogledam je otro i prijekorno. Kako moe izrei tako konane rijei? Bells trlja glavu i teko die. - Bok, mama - konano kae, prebaci ruku preko mamina trbuha i poloi glavu na bolniku spavaicu. - Bok, mama. Mama je miluje po kosi. - Volim te. Vidimo se poslije - kae. Tata za kuhinjskim stolom mahnito ispisuje popise. Nisam sigurna to zapisuje, ali se ini da mu to pomae da ne misli da operaciju. Bells gleda Titanik, ali ne pusti ni glasa kada se brod sprema udariti u santu leda. Ja ne znam to bih sama sa sobom. Samo pogledavam na sat i gledam kako sekunde prolaze. Polagano. Telefonkonano zazvoni i tata i ja skoimo poput munje. - Ti se javi - kaem. ujem da je Bells ugasila televizor. Tata podigne slualicu. - Pri svijesti je - kae, oito ponavljajui rijei kirurga. - Izgleda da je bio dobroudan. - Bells! - vritim i skaem gore dolje. - Bells! Mama je dobro! - Mama biti dobro - Bells kae kad nam se pridrui. - Mama dobro. Tata ljutito mahne rukom da nas utia. - Moemo li je sada posjetiti? - pita. - U redu, odmah emo doi. - Idite kui - mama ustraje, nakon to sam joj dala jo vode. - Izgledate gore nego ja. Pogledam je. Njezina je koa toliko blijeda da se gotovo stapa s bijelim jastukom i plahtama. Glavu joj prekriva tek kratko oiana kosa i oiljak s lijeve strane, u obliku upitnika. Od operacije su prola dva tjedna. Tumor je sreom bio dobroudan i uspjeno su ga izvadili; no operacija ju je uinila jako slabom i gotovo oduzetom u desnoj strani tijela. Ne moe se ak ni okrenuti u krevetu. Potpuno je ovisna o tuoj pomoi i mnogo spava. No fizioterapija joj pomae da povrati snagu i pokretljivost. Poela je ustajati i hodati vrlo polako, gore-dolje po bolnikoj sobi. To je doista udo. - Molim te, Katie, idi kui, duo. Povedi i ovog udaka. - Misli na tatu koji razgovara s jednim od lijenika. Smatra da se pretjerano brine za nju. Zatvori oi. - Moram malo odspavati. A i ti - doda. Mama ima pravo. Zaista mi treba sna. Nisam se poteno naspavala da nima. Tata me odvede iz bolnice. Tijekom vonje ne govorimo mnogo.

Kada uemo u kuu, vrlo je tiho. Ne uje se Stevie Wonder. Ni Beatlesi. Bells je ponovno u kuhinji, omotana maminom pregaom od trapera. Sitne ruke uvukla je u debele crvene tokaste rukavice za kuhanje. Kada smo se juer tata i ja vratili iz bolnice, posluila nam je najukusniji sloenac od cvjetae i sira koji sam ikada probala. Dan prije pripravila je pitu od tikvica i paroga. Danas je odluila da nee ii u bolnicu. Ustvari, mamu nije po sjetila od operacije. Sve to kae jest - Recite mami ozdravi. - Zdravo, kako je mama? - odmah pita, stavljajui veliku bijelu zdjelu u penicu. Okrene se prema meni. - Mama dobro? - Dobro je, malo je mrzovoljna i umorna. alje ti mnogo poljubaca. Opa, Bells, to to kuha? - Palainke punjene ricottom i pinatom. - Od mirisa odjednom posta nem strano gladna. - Napravila sam i desert od jagoda. Voli jagode? - Oboavam. Ti si fantastina - kaem, ruei se u stolicu. - Kako je mama? - ponovno pita, ali znam da ne oekuje jo jedan od govor. - Pripremim ti pie - kae, otvarajui ormari sa estokim piima. Izvadi bocu votke za mene i pripravi tati viski. Doda mi votku. - Bells, ti si stvarno divna. Tata ue u kuhinju. - Bells je napravila punjene palainke za veeru i pripremila nam je pie - kaem mu, a on se nasmijei. - Sjajno - kae. - Hvala ti, Bells. - Sjedni, tata - Bells ga nagovara, vodei ga prema stolici. - Sjedni. - Mogla bih svoje pie popiti gore i okupati se - kaem i podignem teko tijelo sa stolice. Popnem se na kat i uem u sobu. Bells mi je pokraj uzglav lja ostavila malu zdjelicu lavande. Odem u maminu i tatinu spavau sobu. Primijetim da je stavila fotogra fiju mamina i tatina vjenanja pokraj tatine none svjetiljke, zajedno s jo jednom zdjelicom lavande. Sjednem na krevet i podignem fotografiju. ak ni ne ujem Bells kad sjedne pored mene. - Mama dobro? - ponov no navaljuje. - U redu je. No eli doi kui. Mrzi bolnice. - Dok to izgovaram, brzo se okreem Bells. To nije bilo ba napristojnije. - Oprosti, ti najbolje zna to sam htjela rei. - to ti je? - Umorna sam. - Kako je Sam? - Ne izlazimo vie - kaem joj. Rekla sam joj to ve, mora da je zabo ravila.

- Nije drag, Sam. - Nije bio lo - drim sliku s vjenanja ispred nas. - Lijepa mama - kae Bells. - Vrlo. - Spustim fotografiju na stoli. - Hvala ti na divnoj lavandi. - Lavanda fino mirii. - Hvala ti. Toliko toga si napravila ovih nekoliko tjedana. Tata i ja smo ti stvarno zahvalni. Bells se ljulja prema naprijed i eka se po elu. Ne crveni se, ali mislim da ne zna to rei kadje netko pohvali. - U Walesu se izmjenjujemo za ienje - kae mi. - istim Tedovu sobu. Ted moj prijatelj. Nasmijeim joj se. - Ted ima sree. Samo bih htjela da netko uini stvari boljima, Bells. Za tebe, tatu, mene, i za mamu, osobito za mamu. - Mama nije umrla kao tetak Roger - kae. Ima pravo. Znam da se moram osjeati sretnom. Mama e biti dobro. No, sada kad to znamo, protiv svoje volje razmiljam o svemu drugom. Nemam doma. Zabrinuta sam za tatu. Zabrinuta sam za mamu i za to kako emo se snai kada doe kui. Nije ni udo da ne mogu spavati. Bells je jedini traak svjetlosti. Tata i ja bismo bez nje bili izgubljeni. - Jesi li ti usamljena Bells? - Ponekad. - Kada? - Po noi. -I ja. Zato po noi? - Mrano. Ne volim mrano. - Ja samo elim da sve bude kao prije. elim... hej, kamo ide? - Bells je samo ustala i otila, kao da me ne slua. Dosadna sam joj. Zagledam se u strop. Malo poslije, Bells stane ispred mene s telefonom. - Tko je to? Nisam ula kad je zazvonio - kaem. - Netko za tebe. Tko? -ponovim, ne elei se javiti dok ne saznam tko je. - Je li Emma? Zove svake veeri u ovo doba. Vjerojatno je ona. - Mark - Bells kae jednostavno. Mark? - promucam ne vjerujui. - Mark je nazvao? - Ne. to? - apnem. Katie? - ujem glas iz daljine. - Halo, Katie? Muki glas. Tko je to? - Mark je.

- Mark je drag ovjek. Mark drag. Mark pomae. - Bells! - kaem, drei ruku preko donjeg dijela slualice. - Zato si ga zvala? Odakle ti njegov broj? - Mark drag ovjek. Pitala ga da nas doe posjetiti. - Znam da je drag, ali... O, kvragu... - Odmaknem ruku sa slualice. - Zdravo, Mark - nastojim zvuati oputeno. - Katie, toliko mi je ao zbog tvoje mame. Poelim se rasplakati na sam zvuk njegova glasa. - U redu je, sada je sve u redu. - Bells me pitala bih li vas posjetio. Znam da je udno, jedva vas pozna jem, ali volio bih doi. Hou rei, ako mogu to pomoi, ili... - Bells bi te voljela vidjeti. - Ne mogu vjerovati da razgovaram s njim. Kaem mu da je mama jo u bolnici i da e ondje ostati jo tjedan dana. - Moda bi mogao doi kada se ona vrati? - predloim mu. - U redu. Samo me nazovi. - To bi bilo sjajno - kaem, shvaajui i sama koliko bih ga htjela vidjeti. - Doista sjajno. Javit u se. Nakon naeg razgovora, Bells pljee. - Mark dolazi! - Odakle ti njegov broj? - Pitam je ponovno. - Uzela iz torbice. Imala u Londonu. uvala. Ne mogu se prestati osmjehivati. Mark nas dolazi vidjeti! To nisam oe kivala. No, istodobno, ini mi se kao najprirodnija stvar na svijetu. Bells i ja smo na stanici i ekamo Marka. Mama je dola kui prije dva dana. Predivan je osjeaj to je ponovno s nama. - Tri minute - kae Bells, gledajui treperavi natpis koji visi nad pero nima. - Dvije minute... Jedna minuta... Mark! - Bells mae. Mark nam prilazi. Kosa mu izgleda nepoeljano, a zbog okruglih nao ala izgleda poput sveuilinog profesora. Bells ga pljesne po nadlaktici. - Zdravo, Mark. - Bok, Bells - srdano se rukuje s njom. Zatim se okrene meni. Nastupi neugodan trenutak u kojem ne znamo kako bismo se pozdravili. Zagrlja jem? Poljupcem? Rukovanjem? Nagnem se prema njemu, spremna prija teljski ga poljubiti u obraz, ali on me zagrli. - Nisam mogao vjerovati kad sam uo vijesti. ao mi je. - Hvala ti to si doao - kaem, ne elei ga pustiti iz zagrljaja. Kada otvorim ulazna vrata kue, mama povie - Duo, u kuhinji smo.

- Nestrpljiva je da upozna Marka. - Je li to onaj dragi momak koji ti je pomogao da pronae Bells? - pitala me. - Je li ti on deko? - Ne - odgovorila sam odluno. - Vidjeli smo se samo nekoliko puta, mama. On je Bellsin prijatelj isto koliko i moj. Kada Bells, Mark i ja uemo u kuhinju, ugledamo mamu, tatu i debelog mukarca koji stoji za kolicima natrpanim vlasuljama. - Zdravo, Mark - ushieno ga pozdravi mama drei ispruenu ruku. Zatim se nervozno potapa po glavi. Izraslo joj je samo nekoliko prameno va. Tata joj govori da slii pahuljastom piletu. - Katie, Bells, Mark, - kae, ne skidajui pogled s Marka ne bi li otkrila je li mogui budui mladoenja - ovo je gospodin Marshall, vlasuljar. Gospodin Marshall isprui debelu dlakavu ruku i rukuje se s nama. Vaa se majka izvrsno oporavlja. - Sjaji od sree. - Sada joj samo moramo pronai neku zgodnu vlasulju i bit e glavna maka u gradu. Sagne se i podigne jednu vlasulju s kolica. Crvenkastoute je boje i oblikom slina glavici kupusa, a ja se jedva suzdravam da ne prasnem u smijeh. Znam da tako misli i Mark, mogu to osjetiti. Mama izgleda uasnu to. Tata je ostao bez rijei. Bells urlie od smijeha. - Vrlo smijeno - kae. - Ha, ha, vrlo smijeno! Gospodin Marshall izgleda zbunjeno, ali odluno nastavi. - Ova je sli na vaoj prirodnoj boji kose. Hoemo li je probati? Postavi je paljivo na maminu glavu, zagladi je i provjeri da ni jedna dlaka ne stri. Odmakne se nekoliko koraka i divi joj se. Mama gleda tatu, oekujui njegovu reakciju. Tata me pogleda. Ja pogledam Marka. Mark se okrene Bells. - Treba vam zrcalo - kae gospodin Marshall, kada nitko od nas ne progovori. Zatim pridri etvrtasto zrcalo ispred mame. - Izvrsno vam pri staje. Mama vrisne od uasa. - Ali moja je kosa bila crvenkastosmea, kao kod moje keri Isabel. - Pogleda se ponovno, a onda brzo odvrati pogled. - Ne elim ovo nositi. Izgleda kao da imam mandarinu na glavi. - Mama, moemo kupiti lijepe svilene marame - predloim joj. - Ne mora nositi vlasulju. Svi se sloimo osim gospodina Marshalla, koji izgleda pokunjeno dok ga tata i ja ispraamo, zajedno s kolicima punim netaknutih vlasulja. - Svejedno vam hvala to ste doli - tata kae tiho. - ao mi je ako smo zvuali nepristojno ili nezahvalno, ali mislim da vlasulja nije rjeenje. - Nema problema - kae gospodin Marshall, - ali svakako me nazovite

ako promijenite miljenje - govori dok gura kolica kroz ulazna vrata. U kuhinji mama razgovara s Markom. - Mislim da ste ispravno odluili - Mark je uvjerava. - Svilena marama pristajala bi vam mnogo bolje. Zahvalno mu se nasmijeim. Toliko mi je drago to je ovdje. Tata joj korakne blie i poljubi je u vrh glave. - Ja te volim, bez obzira na sve. Nikada se ne treba skrivati iza svoje kose. to smo uvijek tebi govorili, Bells? - Pogledaj svijetu u oi - kae Bells. - Tako je - tata se sloi. - Samo pogledaj svijetu u oi. Mama i ja gledamo stari crno bijeli film. Mama izrauje novi vezeni ja stui. Nikada ne sjedi mirno, da nita ne radi. Vraa joj se boja u lice, a pokretljivost joj je svakim danom bolja. Izgleda zgodno u ruiastoj marami s uzorkom i velikim viseim nau nicama koje sam joj kupila. Za vrijeme Markova jednodnevnog posjeta, Bells i ja odvele smo ga u kupnju. - Izgledaju poput svijenjaka - rekao je, kada sam naunice podignula uz svoje lice. Bilo mi je drago to ga ponov no vidim, iako sami nismo proveli ni trenutka. Mama i Bells uzele su ga potpuno pod svoje. - Katie, morala bi razmisliti o tome da se vrati u London - odjednom mi kae mama. - Mora se vratiti kui. - Ne mogu ii, ne jo. - Ne elim ii. Sama pomisao ispunja me uasom. - Osjeam se krivom to te odvajam od tvojih prijatelja i tvojeg ivota. - To nije vano. Jedino je vano da se ti oporavi. Mama odloi iglu i okrene se prema meni. - Divna si prema meni, ali ne moe ovdje ostati vjeno. - Ali tko e ti donositi doruak u krevet i kuhati? Tata ne moe kuhati. Ne, ne moemo te ostaviti, ne jo. - Svakim danom mi je bolje, a tvoj se otac dobro brine za mene. Vrijeme je da se ti i Bells vratite kui. - Nisam sigurna - nervozno odgovorim. - Ja sam sigurna. Mora poeti misliti o tome gdje e ivjeti - kae zabrinuto. - Ne znam... - Katie - mama odloi runi rad na stol - Ne mogu ti dovoljno zahvaliti za sve to si uinila. - Nisam uinila mnogo. - Jesi, Katie - kae mama. - Ali ja sam bila grozna majka.

Osjeam da mi krv juri u glavu. Jesi. Bila si previe zaokupljena svojim poslom, ograivala si se od mene i svoje si vrijeme posveivala Bells, ostavljajui mrvice za mene. Veinu sam se vremena osjeala nevidljivom. inilo se kao da ne eli sudjelovati u mojemu ivotu. To bih joj rekla prije est tjedana. No sada nita od toga nije vano. - Mama, nemoj... - Ne! - Naglo me prekine. - elim. Pusti me. Nikada nisam dobro izraavala svoje osjeaje. Nita bolje od tebe, ustvari. - Bolno se nasmije. - Ako to ne mogu rei sada, nikada neu moi. - U redu, reci mi. - Nikada si nisam dopustila priznati da za tebe nisam imala dovoljno vremena, da si me ti trebala isto koliko i Bells, samo na drugaiji nain. Ni sam smjela govoriti da si sretna jer nema njezine probleme; to je bio samo jednostavan izlaz. Nisam te hvalila onoliko koliko si zasluila. Propustila sam toliko velik dio tvojega ivota i sada to elim nadoknaditi. Znam da sam se povukla u svoj svijet. Moj mi je posao znaio sve jer me je odvlaio od teke svakodnevice. Tada si ti otila od kue i odjedanput nas vie nisi trebala. A pogledaj se sada. Lijepa, uspjena ena. - Nisam ba. - Jesi. - Mama ustane i polagano izie iz sobe. - Imam neto za tebe - kae. - Ostani tu. Vraa se nosei mali dar zamotan u bijelu papirnatu maramicu. Sjeda pokraj mene dok ja odmotavam papir. Unutra je ovalna srebrna kutija pod stavljena kornjaevinom u kojoj je njezin dragocjeni ealj od kornjaevi ne. - Moja mi je majka dala ealj i kutiju za svadbeni dar. - Oboavam ovu kutiju, prelijepa je. Ali tvoj ealj... uvijek ga nosi u kosi. - Pa, ini se da je sada pravo vrijeme - kae, popravljajui maramu. - Osim toga, elim da ih ima. To je hvala za sve to si uinila. Odloim kutiju i zagrlim mamu. - Zato nam je trebalo toliko mnogo vremena da porazgovaramo? Zato se ovo moralo dogoditi kako bismo se zbliile? - upita, vrsto me drei u zagrljaju. - Toliko mi je ao.

DVANAESTO POGLAVLJE
Ponovno u stvarnosti. Vratila sam se inventurama, naruivanju robe, or ganiziranju idue modne revije. Vratila sam se jogi i plivanju, izlascima i druenjima. Vratila sam se u svakodnevni londonski rvanj. Doselila sam se Emmi i Jonniju. ive u maloj kui s vrtom nedaleko od Tumham Green Terracea. Emma je ustrajala u tome da ostanem s njima do Nove godine, to je malo prije njihova vjenanja. Zbog nje mi se selidba nije uinila toliko stranom, a jo je bolje to to ive blizu moje trgovine i Marka. Moram ga uskoro nazvati i obavijestiti kako smo postali privreme ni susjedi. Veeras idem na veeru kod Jonnijevih roditelja koji ive nedaleko od Lisson Grovea. Otkako sam se vratila u London, nisam ba pretjerano izla zila. Prolog sam tjedna otila do Sama po ivai stroj. To je bila posljednja stvar koju sam trebala uzeti. Jo imam kljueve od kue, pa sam otila u vrijeme stanke za ruak, kada je on na poslu. Kua je izgledala isto kao i prije. Sve u savrenome redu i na svojemu mjestu. inilo se kao da ondje nisam nikada ni ivjela. Kljueve sam ubacila kroz otvor za potu. - Zbo gom, Same - oprostila sam se. Dok u dnevnom boravku ekam taksi, gledam Emmine i Jonnijeve foto grafije s proslave zaruka u Battersea Parku. Nalaze se u crno-zlatnim kar tonskim okvirima na rasklapanje. S police iznad kamina podignem jedan okvir. Podsjeaju me na estitke koje smo nosili kui s fotografijama s kraja kolske godine. Nedostaje mi roditeljski dom. Smijeno. Kao tinejderica, neprestano sam sanjala o tome da to prije odem. Sada je to jedino mjesto na kojem bih uistinu eljela biti. Ondje se osjeam sigurno. I eljeno. Onoga dana kad sam otila, tata je bez rijei stajao na peronu ekajui da stigne moj vlak; oboje smo bili zabavljeni vlastitim mislima. Ja sam se prisjeala djetinjstva, kada bih se, na putu k teti Agnes, penjala u vlak sa svojim crvenim kovegom, a tata bi mi mahao im bi se vlak pokrenuo. - Ne elim ii - rekla sam dok se vlak pribliavao. Tata se nasmijeio i odmaknuo mi pramen kose s oiju. Ja sam ga zatakla iza uha, ba kao kada sam bila djevojica. - Mora ii. - Otvorio je vrata i pomogao mi s prtljagom. - Mama i ja emo se snai i sami.

Bells je otila dan prije. - Jedna manje, ostaje jo jedna - rekao je tata. Bila je sretna to se vraa. Nedostajali su joj kola, prijatelji, nogomet i njezina svakodnevica. Meni nije nedostajalo nita i to me je plailo. - Tko e kuhati za tebe, tata? - doviknula sam dok je vlak polagano kretao. Odmahnuo je rukama. - Snai u se bez Bells, ne brini se. Slali smo si poljupce, kao da se natjeemo tko e prvi odustati. Tatin je lik brzo nestao u daljini. Na peronu je naposljetku ostao samo on. Ponovno otvorim jednu od fotografija. Emma sjedi, a Jonnie, koji sto ji iza nje, grli joj ramena. Emma nosi crvenu haljinu koja se istie zbog njezine kratko odrezane tamnosmee kose i smeih oiju. On je odjeven u blijedoplavu majicu koja mu pristaje uz oi iste boje. Sve izgleda vrlo usklaeno i ozbiljno. Zvonce na ulaznim vratima konano se oglasi, a ja fotografiju vratim na mjesto. Emma mi doda veliku au vina. aa je masivna i iroka ruba, a u nju stane gotovo etvrt litre. Savreno. Jonnie me odvede do dnevnog boravka. - Mora se upoznati s mojim roditeljima - kae. Oni u oekivanju stoje pored kamina. - Mama, tata, ovo je Katie. - Zovi me Will. Will je krupan i jak mukarac pa je razumljivo da se skoro naglas nasmijem kad progovori sopranskim glasom. - Zovi me Hermione - Jonnijeva majka zakorakne naprijed da se sa mnom rukuje. Rekla bih da mi dopire otprilike do struka. Izgleda poput hrka, a na nogama nosi neobine arene i uiljene cipele koje se na vrhu savijaju poput krajeva gondola. Ona izgleda onako kako Will zvui. - ime se ti bavi, Katie? - Will me upita, iroko rairenih oiju, osmje hujui se. Ja jo nastojim zadrati ozbiljno lice. Zato me Emma nije upo zorila na ovaj glas? Morala je znati kako u reagirati. - Vlasnica sam modne trgovine - kaem mu. - O, kako zanimljivo - on zacii i dotakne svoj mornarsko-plavi dem per s izrezom u obliku slova v. Sline dempere nose golferi. - Kako se zove? - Hermione veselo zacvrkue. - Pa - ja se nakaljem - zove se FIB. - Fib? - To je kratica za Female In Black - objasnim joj. - O - kae, a glas joj odie razoaranjem. - Ja mislim da je crna tako turobna boja, a omiljena je meu vama mladima - dodaje dok odmjerava moju odjeu. Nosim crni demper okrugla izreza s ukrasnim ljokicama na

manetama. - Znai, ti ivi s Jonnijem i Emmom? - Hermione se sasvim prestala zanimati za moju karijeru. - Da, tako je - kaem, a zatim dodam - dok ne pronaem vlastiti stan. - Dakle, nisi udana, Katie? - Will i Hermione me pogledaju u oekiva nju odgovora i podsjete me na Littlea i Largea. Progutam jo vina. - Ne - kaem i osjeam obvezu dodati - ne jo. Hermionina se usta skupe poput suene ljive. Doista nalikuje na hrka. - Vi mladi toliko ekate. Ja sam se za Willa udala kad mi je bilo tek dvade set. Do tvojih sam godina ve rodila troje djece. U iskuenju sam da kaem kako se vjerojatno morala udati za svojeg supruga bre-bolje prije nego to se predomislio i pobjegao. - Ima li brae ili sestara? - gospoa Hrak me i dalje ispituje puna nade. Otpijem jo jedan gutljaj vina kako bih se pripremila za pitanje koje oekujem. - Imam sestru. - Je li ona udana? -Ne. - Mama! Prestani biti takvo zabadalo - Jonnie vikne iz kuhinje. - Mama misli da svatko stariji od dvadeset i jednu mora biti u braku - upozori me. - A tako. A to ona radi? Njezino je pitanje sasvim predvidljivo. Ispitivanje tko se ime bavi je poput nervoznog tika srednje klase. Nakaljem se iako ne trebam i duboko udahnem. - Pa, Bells je pomalo neobian sluaj. Hm... ona... - Bells? Tako se zove? - Oprostite. Bells ili Isabel. Mi je skraeno zovemo Bells. Ona ivi u nekakvoj vrsti zajednice, recimo farmi koja to nije - dodam. - Radi na farmi? - Hermionino se elo nabere od zbunjenosti. - Ona je volonterka? - Ne, nije - kaem, igrajui se srebrnim prstenom na ruci. - Ona ivi ondje. To je poseban dom za... osobe s invaliditetom. Da se Hermione nalazi u jednom od onih kotaa u kojima tre hrci, sada bi ga ve sumanuto okretala. - eli rei da je ona mentalno zaostala? - Da, pretpostavljam da se i tako moe rei - kaem kruto. - O Boe, kakva teta - Will zapjeva piskutavim glasom. - Jadnica. - Ona nije jadnica - glasno se pobunim. - Ona je predivna. Izvrsna je
Little i Large britanski su par komiara koje ine ozbiljni Syd Little (koji se 1942. rodio pod imenom Cyril Mead) i komini Eddie Large (koji se rodio 1941. kao Edward McGinnis).

kuharica, voli glazbu i nogomet. Ima izvanredan smisao za humor. Bells je samostalna osoba i da joj kaete da je jadnica, udarila bi vas svom snagom u jaja. - elim povui posljednje rijei, ali je prekasno. Jonnie zaurla od smijeha; Emma kratko zaroke. Pogledam Willa i Hermione, ali oni jo imaju suutan izraz lica. Ne sluaju me. U oaju se obratim Emmi i Jonniju u kuhinji. - Trebate li pomo? - Ne, hvala - Emma mi dovikne, a u njezinu glasu razaznajem smijeh. Jonnie mi suutno napuni au. - to tako zgodna djevojka radi sama veeras? - voza taksija pita me dok pokree motor. Emma me ugurala u taksi jer e veeras ostati s Jonnijem i njegovim roditeljima. - Ima li deka? ini mi se da je voza pomalo drzak. - Imam, hvala. - tucnem i odlu im se zabaviti laganjem. - No bojim se da o tome ne smijem mnogo priati - kaem dok se naginjem kroz prolaz izmeu njegova i suvozaeva sjedala. - Malo je zamreno. Ne bih eljela da vijest dospije na naslovnice. Moramo ivjeti odvojeno jer je previe riskantno zbog paparazza. - Potonem natrag u sjedalo i ponovno tucnem. - Opa, oprostite. - Ne vjerujem ti, ovjee - nasmije se taksist. - U redu - popustim. - Sama sam. Upravo smo prekinuli. - Znao sam - uzvikne. - Ja mogu osjetiti takve stvari. Oh, to je ba tu no. teta. Meni je nedostajala ena kad smo se razili, ako zna to mislim. - Ja loe biram mukarce. Moj je proli deko bio plitak i govorio je gluposti. - Nabasala si na tetoinu? - Molim? - tetoinu. Tako ja zovem sve one koji nita ne valjaju. A mnogo ih je takvih, ako zna to mislim. - tetoina! To mi se svia. Kao takori koji tapkaju uokolo s crvenim svjetiljkama kako bi pokazali da su opasni. - Da, ovjee, glodavci - smije se sa mnom. - Hej, usporite, stanite ondje - kaem i ponovno se uspravim u sjedalu. elim kupiti jo jednu bocu vina. Izvuem, se iz taksija i platim kroz suvozaev prozor. Taksist mi se na smijei. - uvaj se tetoina - kae. Dok odlazi, krenem u trgovinu piima gdje razgledam boce vina. Na kraju uzmem prvu koja mi dopadne pod ruku i oteturam do blagajne. Hvala - kaem, vrsto steui vreicu. - Ugodan dan elim.

- Katie? - zaujem. Zastanem i okrenem se. Poznajem taj glas. Nakrivim glavu prema nje mu. Dri bocu vode i veliku vreicu ipsa s okusom rotilja. - Mark - nasmijeim mu se i ne mogu sakriti oduevljenje to ga vidim. - to radi ovdje? - Sad ivim ovdje. - Objasnim mu da privremeno ivim s Emmom. - To je izvrsno. Kako si? Kako ti je majka? - Ona nije ovdje. - Zato sam to uope rekla? Mark me udno pogleda. - Priekaj, moram ovo platiti. Nemoj nikamo otii. - Gurne ruku u dep u potrazi za sitniem. Kaem mu da u ga priekati vani i polupijana brzo iskoim na plo nik. Ova e veer ispasti mnogo boljom nego to sam oekivala. Aleluja! Volim Marka! Krenemo prema kuama, a ja u sebi proklinjem to emo ondje stii za tridesetak sekunda. Zato ne ivimo barem koji kilometar dalje? - Oekivao sam da e me nazvati. Kada si se vratila? - pita me. - Prije pet dana. Mislila sam te nazvati, ali sam imala mnogo posla. - Ne brini, razumijem. Pa, evo nas ispred moje kue - kae i zaustavi se ispred dviju stuba koje vode do crnih vrata. - Ali ja u te otpratiti do Emmine kue. Ne pomaknem se ni centimetra. Ne mogu dopustiti da ode. Svia mi se. eljela sam ga nazvati, ali bez Bells koja bi mi posluila kao izgovor nisam imala hrabrosti. Sada moram biti hrabrija. to vie mogu izgubiti? - Moe mo li otii kod tebe? Otvorimo ovu bocu. - Krenem uza stube. On me primi pod ruku da me pridri. - Ne misli li da si dovoljno popi la? - pita me, a po glasu je jasno da se zabavlja. Namrtim se s neodobrenjem. On popusti. Markov je stan malen. U hodniku njegov bicikl oslanja se o zid. Uemo u dnevni boravak, a ja se sruim u meki naslonja. - Pristavit u vodu - kae mi dok odlazi. - eli li kavu? - to radi? - kaem sama sebi. - to raaadi? - ujem kako se Mark smije u kuhinji. Pet minuta poslije vrati se s dvije alice. Zurim u kavu kao da ne znam to je to. - Subota je naveer. itavu su me veer terorizirali Jonnijevi roditelji. Vjeruj mi, potrebno mi je pie. - Nogom udarim vinsku au na podu. - Opa! to sve ove ae rade ovdje? - to rade? - Mark se naceri. - Imaju zabavu. Na niskom stoliu ispred mene nalazi se otvorena boca bijelog vina. Na

toim vino u najbliu au i prolijem malo sa strane. Mark s poda podie au koja je u opasnosti da je prevrnem. Osjeam miris njegova losiona po slije brijanja. Odjednom se poelim trljati obrazom o njegovo rame i zagrliti ga. - Ovo je mjesto pravi kokoinjac. Jesi li veeras imao kakvu zabavu? - Svratili su neki prijatelji. - Svratili su neki prijatelji - ozbiljno ponovim i to zalijem velikim gut ljajem vina. - Zna Mark, stvarno te je fino vidjeti. - Fino? - Smije se. - Svia mi se ta rije. - Ah vi, profesori engleskog. Misli li da je sudbina, Mark, to to ne prestano nalijeemo jedno na drugo. Odem u trgovinu i bum! Sretnemo se, tek tako. Zatim, ivi tako blizu Emme, a ja se doselim k njoj, u tvoje susjedstvo. Sueno je. Mora se dogoditi. Mark podigne jednu obrvu. - Oduvijek sam eljela to nauiti! - Zagledam se u njega otvorenih usta. - Zna, mislim da se radi o sudbini, Mark. Vjeruje li u sudbinu? - Mark oklijeva s odgovorom. Ustanem iz naslonjaa i priem glazbenoj liniji da pregledam CD-e. Moja lijepa gospo?! O Boe, pa ti si gej. - Duboko uz dahnem. - Logino. Mark sada izgleda sasvim zbunjeno. - Nisam gej, to je kolski CD. Ove godine pripremamo predstavu. - A kakvi su ovo papiri? Mark naglo ustane i oduzme mi snop papira pa ga vrati na stol. - To je moja knjiga. - Oh. Hoemo li zaplesati? - Zavrtim se, a Mark me uhvati, uzme mi au vina iz ruke i vrsto me pridri. Sada bi me mogao pustiti, mislim u sebi. Naposljetku me pusti, a ja se stropotam natrag u naslonja. - Mislim da bi trebala u krevet. Hoe li da te otpratim kui? - eli li da odem kui? - Pitam ga plaho, nastojei zvuati zavodljivo. - Ti si zapravo jako privlaan, Mark. Doi malo blie. - Prie mi blie. - Nemoj izgledati tako zabrinuto, Mark. - Zatvorim oi na sekundu, u oekivanju poljupca. - Katie - osjeam kako me netko trese za ruku. - O sranje, Katie. Probu di se, Katie, molim te. - Rijei odjekuju oko mene dok tonem u crnilo. Budim se idueg jutra na mekom naslonjau, pokrivena. Pokuam se pomaknuti. Moja glava! Gunam. Teka je i pridravam je rukama. Progutam. U ustima mi je miris kanalizacije. Skupim svu snagu da sjednem i povuem prekriva za sobom. Gdje sam? Na stoliu ispred

mene je aa vina od ijeg mi je mirisa zlo. Jo sam u sinonjoj odjei. Sve se ini kao lo san. Ponovno spustim glavu na jastuk. Posljednje ega se kroz maglu sjeam jest da pijem gorku i jaku kavu. Zaklopim oi i ponovno usnem. Probudi me gr u ruci. Brzo zbacim debeli prekriva kotskog uzorka, ustanem i protresem ruku. Vinske su ae nestale. Ogledam se oko sebe, pokuavajui povezati sinonje dogaaje. Papiri i knjige prelijevaju se sa stola, a visoka srebrna svjetiljka na dugim noicama nalik na paukove stoji s jedne strane raunala. Na bijeloj polici naslagano je jo knjiga, a u kutu sobe je mali televizor. Sam bi doivio ivani slom da njegov stan izgleda ovako. Podignem au vode s poda i popijem je naiskap. Pored ae je pa keti malih bijelih tableta. Na podu je i komad papira istrgnut iz biljenice s metalnom spiralom. Otiao sam trati, vraam se uskoro, Mark. P.S. Ove su za bolnu glavu. Mark... Juer sam srela Marka! Naravno. to sam mislila, gdje sam? Ushodam se po sobi i usput prevrnem bijelu plastinu posudu. Ovo je tako poniavajue. Zar je mislio da sam toliko pijana da bih mogla povraati tijekom noi? Oito jest. Uskoro e se vratiti. Zato sam ostala ovdje? Sjeam se da smo se sre li, ali kako to da sam prenoila? Pokuaj se sjetiti, Katie... U glavi mi je zbrka. Mogla bih otrati do Emmine kue, istuirati se, urediti se, a zatim se vratiti da zahvalim za... to? O tome u razmisliti poslije. Oajniki se pokuavam pokrenuti, ali nita se ne dogaa. U daljini zaujem kako su se zalupila ulazna vrata, a zatim se u bravi okrene klju. Srce mi poskoi od pomisli da u ga ponovno vidjeti. Mark ue u sobu drei torbu za kupnju i novine. Lice mu izgleda svjee i isto kao sunce. - Dobro jutro. - Smijei se kao da je saznao da je vlasnik dobitne sreke na lutriji. - Kako se osjea? - Dobro! - laem. ekam na bilo koji znak koji e mi otkriti kako sam se nala na ovom trosjedu. - Stvarno? Izgleda grozno - kae. Nasmijem se i priznam. - Osjeam se grozno. Gore nego to izgledam. - Donio sam nam doruak. Zapravo, ruak. Ma dobro, kasni doruak. Ne prihvaam odbijanje, pa doi u kuhinju kad bude spremna. Istuiraj se ako eli. Moj Boe, nudi mi da se istuiram. Sljedee to e mi ponuditi jest et kica za zube. Kako je do ovoga dolo? - Mark - pozovem ga, probijajui se do kuhinje. Naem ga kako nad tednjakom pri slaninu. Volim miris

slanine i prepeenca. Sjednem, odjedanput vrlo gladna. - Mark, o emu smo juer priali? - Pitam ga, nastojei zvuati oputeno. - Ni o em posebnom. -Nisam govorila bljezgarije? - Bljezgarije? Volim tvoje izraze. Osobito mi se svia fino. - Fino? O emu sam priala juer? - Ne mogu se zapravo ni sjetiti - kae, a kutovi usana lagano mu se izviju prema gore dok se pravi da ga zaokuplja pripravljanje hrane. - Ma hajde - njeno ga potaknem. - Moe se sjetiti, vidim po tvojem licu. - U redu. Rekla si da je fino to me vidi, a zatim si se onesvijestila. Prekrijem usta rukom. - Toliko mi je ao. Zar sam doista bila toliko pijana da nisam mogla prijei tih nekoliko koraka do kue? - Da, kao svinja. - Kao svinja? - Pokuao sam te podignuti... - Svakako u poeti plivati - kreposno obeam. - Katie, nisam na to mislio. Pogledaj se, mrava si poput tapia. - Jedem kao konj, ali se mnogo ivciram. Imam mamine gene. - Mama. Moram je danas nazvati da provjerim kako je. - Ona je isto mrava, ali obje imamo zaobljene stranjice - dodam ponosno. Mark podigne jednu obrvu dok vadi slaninu iz tave i odlae je na komad kuhinjskog ubrusa. Okrene se prema meni s lopaticom za prenje u ruci. Ovratnik njegove svijetloplave majice stoji strogo uspravno, a ponovno nosi tamnomodri demper s rupama na laktovima. Dok jedemo sendvie sa slaninom i pijemo kavu, Mark me ispituje o Samu i o tome zato vie s njim ne ivim. Skraujem priu. Ne otkrijem toan razlog; ne spomenem to je Sam rekao u restoranu; kaem mu samo da je naa veza jednostavno dola kraju. Mark zamiljeno kimne. - ao mi je. Ima li izgleda da se pomirite? Nepokolebljivo odmahnem glavom. - Nema se vie to rei. Ja skupljam glodavce. - Nasmijeim se, polako se prisjeajui vonje taksijem. - Molim? - Mark ponovno izgleda zbunjeno. - Nema veze. to radi danas? - Moram zavriti svoju knjigu. Sutra je rok. - Mark pogleda na sat. - Za pravo, morao bih uskoro krenuti. Osjetim otar alac razoaranja. - Zar ne pie kod kue? - Ponekad. No unajmio sam siuni uredski prostor zato to mi je lake raditi kada nisam kod kue.

- To zvui kao dobra zamisao. O emu je knjiga? - Sada osjeam da razgovor moram drati podalje od sjeanja na proteklu veer. Slike mi se pojavljuju pred oima poput znakova upozorenja. Misli li da je sudbina, Mark, to to smo tako naletjeli jedno na drugo? Potonem dublje u sjedalo. Oglasi se zvonce na vratima. Mark podigne slualicu portafona. - Kakvo iznenaenje - uzvikne. - Mislio sam da dolazi tek veeras. O moj Boe, ti jesi homoseksualac. Nikad se ne znam zaustaviti na vrije me. Pa to, kao da je to doista vano, pokuam uvjeriti sama sebe. - Hoe li me pustiti unutra? - ujem glas ispred ulaznih vrata. - Oprosti. - Mark pritisne zvonce kojim se vrata otkljuaju. - Tko je to? - pitam, pravei se da me zapravo ne zanima. - Moja djevojka. Ona ivi u Edinburghu. - A tako, to je lijepo. - Osjetim mukli udarac razoaranja u trbuhu. - Dobro, mislim da bih ja trebala krenuti - kaem. Uto u kuhinju ue visoka djevojka svijetlosmee kose labavo skupljene u rep. Odjevena je u traperice i usku bijelu majicu sa sitnim crnim tokama. Zakorakne naprijed da poljubi Marka. - Zdravo - kae, a zatim se kratko zagrle. - Iznenaenje! Odluila sam uhvatiti raniji vlak. Mark se nakalje. - Jess, ovo je Katie. - O, zdravo. - Djevojka se iznenaeno okrene. Nesigurno mi se nasmi jei i vidim da pokuava shvatiti to radim u Markovoj kuhinji, odjevena u crnu veernju koulju, s umrljanom minkom ispod oiju. - Dobro, vrijeme je da krenem - kaem. - Mark, oprosti, ali tko... hou rei, to se dogaa? - Nita se ne dogaa - Mark kae odluno. - Rekao sam ti za Katie - objasni joj. Zatim pogleda u mene. - Oprosti, ali rekao sam Jess za tvoju majku, nadam se da se ne ljuti? - Oh, ti si Katie - djevojka uzvikne s olakanjem. Zatim se ugrize za usnu i bolje me promotri. - Kako ti je majka? - pita me oprezno. - Mnogo je bolje, hvala na pitanju. Ali Jess me ne slua. - to se tono dogaa? - Otro pogleda Marka, a onda ponovno mene. - Jesi li prenoila ovdje? - pita me hladno. - Da, ostala sam, ali sigurno ne na onaj nain na koji ti misli. - Jess, ovo je smijeno - kae Mark. Prisili je da sjedne za stol pokraj mene, a zatim privue i sebi stolicu. - Katie i ja smo se juer sluajno sreli u trgovini. Otpratio sam je kui jer sam elio uti kako joj je majka. Ula je na pie i... bila si jako umorna, zar ne? - pokae rukom prema meni.

- Zaspala je u naslonjau - zavri iskreno. - ao mi je, Jess. Mark je samo pokuavao biti dobar prijatelj. Bila sam stvarno umorna. - Znai, nita se nije dogodilo - kae Jess. - Nita. - Mark i ja kaemo uglas. - Pogledaj, Katie je spavala u susjednoj sobi. - Mark je povede u dnevni boravak. - Mark, neu moi podnijeti ako mi lae - ujem Jess kako mu tiho govori jer sam ja u susjednoj prostoriji. - Zna da ti ne bih lagao - uvjerava je. Ovo je savren trenutak da pobje gnem. Odmaknem stolicu, nastojei da ih ne uznemirim, a zatim otvorim ulazna vrata. - Znam da moda izgleda sumnjivo, ali kunem ti se da se nita nije dogodilo. Hajde, Jess - kae Mark. Oprezno zatvorim vrata za sobom i krenem kui, polagana koraka. ok zbog Jessina dolaska sada je zamijenio dosadan osjeaj razoaranja zbog injenice da Mark ima djevojku. Ti si zapravo vrlo privlaan, Mark. Doi malo blie. Nemoj izgledati tako zabrinuto... Napravila sam potpunu bu dalu od sebe. - Hej, zato si pobjegla bez pozdrava? - zaujem iza sebe. Okrenem se i vidim kako mi se Mark pribliava na biciklu. Na upravljau dri svoj ruko pis. Naglo se zaustavi, a rukopis poleti na cestu i raspe se u stotine listova. - Sranje! - Mark opsuje i baci se na ruke i koljena. - Znao sam da sam ga trebao staviti u torbu. - Oajniki pokuava pohvatati listove. Jedan papir odleti na sredinu ulice i ja se sagnem, pokuavajui ga dohvatiti. - Zar se nisi mislila pozdraviti? - on promrmlja. - Moram otii kui, skinuti ovu zadimljenu odjeu i okupati se. - Na smijeim mu se. - Ne bi li ti trebao biti s Jess? - Moram zavriti ovaj posao, nee dugo potrajati - kae. - Sve je u redu - uvjerava me. - Ti zna da se nita nije dogodilo i nemamo se zato osjeati krivima. - Tono. - Mark ustane, i ja zajedno s njim. Krenem dalje. On zgrabi bicikl i prati me. - Pa, ja sam ovdje. - Zaustavim se ispred crvenih vrata s kojih se ljute komadii boje. - Hvala ti, Mark. Vidimo se uskoro. - Fino. Fino - ponovim. Mark vie nita ne kae. - Do vienja. - Okrenem klju u bravi, svjesna da jo nije otiao. Katie? Mislim da sam ti trebao rei. Za Jess, mislim. - Nema veze kaem, a glas mi je oktavu previsok.

Ovoga puta Mark ne spomene Bells. - Volio bih te ponovno vidjeti. Nema nieg loeg u tome ako se naemo... - Na kavi? -I kolau? - Mark iskrivi lice u smijenu grimasu. - Zna gdje sam. - Izvrsno. Prijatelji? A joj! Te me rijei zabole. Je li mislio da to mora rei kako ponovno ne bih neto pokuala? - Prijatelji - kaem.

TRINAESTO POGLAVLJE
Kua je moderna, a prilazi joj se silaskom niz strmi kolni prilaz. Mama me je na to upozorila i savjetovala mi da ostavim automobil u brzini. Ku pila sam rabljeni automobil koji oboavam. Malen je, srebrn, sjajan i brz. Sljedee to mi treba jest stan. Utedjela sam dovoljno za pristojan polog. to ekam? Noge su mi ukoene i bolne od duga putovanja. Trebala sam stii barem pola sata prije da se nisam izgubila na beskrajnim vijugavim i uskim cesta ma. Na Bellsinu domu nema nikakvih oznaka i prava je srea to sam na njega nabasala. Ugledala sam visokog mukaraca u trenirci, svijetloplavom demperu i s identifikacijskom karticom oko vrata, kako mi pokazuje put prema prilazu. Odmah sam ga prepoznala iz Bellsina albuma s fotografijama. - Zdravo, ja sam Ted - kae i prui mi krupnu aku da se rukujemo. Ima kovravu kestenasto smeu kosu i svijetloplave oi. - Bok, Tede. Ja sam Katie, Bellsina sestra. - Zdravo Bellsina sestro. Dobrodola u Wales. Visok mukarac tamne kose izie i takoer me pozdravi, raspitujui se o putu. Zove se Robert. On je jedan od Bellsinih kljunih radnika. Povede me unutra, niz dugaak hodnik, pored oglasne ploe na kojoj su pojedino sti o dogaajima toga mjeseca, a zatim u kuhinju. - Nije li vrijeme krasno danas? - kae Ted, slijedei nas u stopu. - Rekli su da e biti mnogo kie, ali jo nije pala ni kap.

- Ted je opsjednut vremenskom prognozom - kae mi Robert. - Zna sve o vremenskim frontama u cijeloj zemlji. Kuhinja je boje jaglaca i savreno ista. Istog trena svidi mi se ozraje koje ondje vlada. Iza dugog drvenog kuhinjskog stola staklena su vrata kojima se izlazi na terasu i u vrt. - Kako lijepa kua - kaem, ogledajui se po prostoriji. - Nama se svia - kae Ted ponosno. - Bells e sii za minutu, ula je tvoj automobil kad si stigla. eli li aj? Kavu? - Robert spremno stoji pokraj ajnika. - Moe aj, hvala. Iznad hladnjaka je crno-bijela fotografija Bells u tregericama, kako stoji nad takama punim jabuka za kuhanje. Smije se, podignutih paleva. Robert primijeti da je gledam. - Ona je izvrsna cura, Bells - kae. - Uvijek neto radi. Nikada ne mi ruje, zar ne, Tede? - Nikada - potvrdi Ted pouzdano. - Bells i ja idemo u kolu zajedno. Uimo razne stvari, poput slikanja i pisanja, a ja uim i plesati. - Stvarno? Kakav ples? - Dvoranski. Na drugoj strani prostorije je jo jedna fotografija do koje me odvede Ted. - Pogodi gdje sam ja? - kae. Pomno prouim snimku. Bells je odje vena u Elvisovo odijelo i udara po teniskom reketu umjesto gitare. Ted je iza nje, odjeven u svjetlucavo jednodijelno odijelo, s lanim zaliscima. On svira bubnjeve. - Evo te! - kaem, pokazujui na njega, - Gala, ha? - Nasmije se. - Bio mi je roendan. Svi su se morali preruiti u Elvisa Presleya. - Stvarno gala - uzvratim mu osmijehom. Nestrpljiva sam da vidim Bells pa ih upitam mogu li otii gore, ali u tom trenutku ona ue u kuhinju. Nosi svoje crvene papue sa znakom nogomet nog kluba, hlae od trenirke i crnu majicu sa srebrnom zvijezdom koju sam joj ja darovala. - Nosi je u tvoju ast - kae Robert, namigujui Bells. - Bok, Bells. - Prie mi. Rado bih je zagrlila, ali znam da ona to ba ne voli. Umjesto toga se rukujemo, a zatim me srdano udari po ruci i ja joj odvratim. - Tako je - kae. Podignem vreicu. - Donijela sam ti masline i kolaie od sira, a Eddie me zamolio da ti donesem ovaj kola od umbira. - Eddie iz trgovine delikatesa. - Uzme vreicu. - Hvala ti, Katie.

Nakon to smo popile aj, Bells me odvede na kat. Na njezinim je vra tima veliki natpis NE SMETAJ, zajedno s mnotvom sliica iz svijeta no gometa koje se odlijepljuju. Njezina je soba mala, s krevetom u kutu, a zidovi su prekriveni slikama, naljepnicama, plakatima, CD-ima i isjecima iz novina. Tu je i poznati plakat Boba Marleya kako pui doint i plakat Beatlesa. - Kako je mama? - pita me. Die ubrzano. S nonog ormaria uzme inhalator. - Mnogo je bolje. Priem prozoru i vidim more. - Bells! - uzdahnem. - Kakav pogled ima. Prelijepo je. Stoji odmah iza mene, teko diui. - Voli more? - Pita me, vidno za dovoljna mojim oduevljenjem. - Oboavam more - kaem, okreui se prema njoj. - Doi, idemo se proetati. Toplo je, ali nad nama vise prijetei tmasti oblaci. Hodamo svijetlim pijeskom. Sagnem se i zgrabim punu aku pijeska, putajui ga da mi sipi meu prstima poput zrnaca eera. Bells hoda ispred mene. - Kupa li se ljeti? - pitam je, sustiui je. - Ne, previe hladno. Zamolim je da sjednemo na minutu. Dugo smo hodale obalom. Ovdje je toliko mirno. Na vidiku nema ni ive due, a ujemo samo glasanje ga lebova. - Kako je tata? - On je dobro. Malo je umoran od mamina zapovijedanja. - Njeno je gurnem laktom. - Tako je. - Bells zamiljeno kimne. - Jadni tata. Kako si ti? - Vratila sam se u London i sada ivim kod Emme. - Kako je Emma? - Dobro je. Sprema se za vjenanje. - Kako je Sam? - Ne znam. Nisam ga vidjela. Jesi li dobila moje posljednje pismo? - Jesam. Kako je teta Agnes? Nakon to smo spomenule svakog prijatelja i lana obitelji, krenemo na trag. Odvede me u razgledanje kue i vidim koliko je ponosna po nainu na koji sve istie. U dnevnom boravku je glasovir. - Ted svira - kae mi. - Jadni Ted - doda, udarajui tipku. - Zato je jadan?

- Jako je usamljen, nema obitelji. - Nitko ne posjeuje Teda - Robert se ukljui u razgovor. Stoji jednom rukom oslonjen na kvaku. Vjerojatno nas je uo da razgovaramo. - Ovdje radim dvanaest godina, a Teda sve to vrijeme nije nitko posjetio - prisjeti se Robert. - Svi ga ovdje vole; on se brine o svima nama. - Ted prvak na trampolinu - doda Bells dok razgledava zbirku filmova pokraj televizora. Okrenem se Robertu. - Znai, vi ovdje radite dvanaest godina? - Da, i oboavam svoj posao. Moj je otac ovdje radio, tako da je to obi teljsko nasljee. Ne znam ime bih se drugim bavio. - Jesi li gledala Kolo sree? - pita me Bells. - Oboavam taj film - uzviknem. Robert i ja se pridruimo Bells, a ja ra zgledavam filmove preko njezina ramena. - O, Tootsie, to mi je omiljeni film! - Vrlo smijean, Tootsie - sloi se Bells. Poslijepodne mojim automobilom odlazimo do nogometnog kluba gdje Bellsina momad igra utakmicu. Bells sada nosi navijaku majicu i crveni al Manchester Uniteda. U klupskim prostorijama za ankom sjede dvojica mukarca. - Zdravo, Budge - uzvikne Bells. - On je kapetan momadi - brzo mi objasni, a disanje joj se ubrza. - Zdravo, Paul. Zdravo, Budge. - Prijateljski ih svakoga udari u znak pozdrava. Njih se dvojica okrenu i podignu ruke kako bi se mogli pljesnuti dlanovima. Bellsina aka sitna je u usporedbi s njihovim. - Moja sestra Katie - kae im. Kratko me pogledaju i pozdrave. Budge je vrlo naoit. Ima tamnosmeu kosu i tamne oi. - Bok - po zdravim, ali vidim da je pozornost ve skrenuo na neto drugo. - Bells, ti e danas gledati utakmicu, zar ne? - pita je Budge, povlaei je za al. Pone ga odmotavati. Bells se glasno smije i govori kako je to kaklja. Vidim da se crveni. - Naravno da hoe - kae drugi. U prostorije navali mnotvo mukara ca. Naizmjence lupkaju Bells po leima, pozdravljajui je. - Kako si, Bells? - Kako je naa omiljena maskota? - Bells, drago nam je to te vidimo. Spremam se neto rei kada joj debeli mukarac prie s lea i podigne je na ruke. Svi kliu i ja im se pridruim. Mukarac je stavi na ramena. Bells se smije i pljee. - Naprijed, St. Davids - svi zapjevaju uglas. Nikad je nisam vidjela

toliko sretnu. Zaista ovdje pripada; pristaje u to drutvo poput komada slagalice. Nikome se ne bi ovako veselili. Odmaknem se i pustim ih da prou pokraj mene. Krenu vani, prema igralitu. - Katie? - Bells me pozove, osvrui se preko ramena. - Dolazi?
rano idueg jutra vraam se u London izvrsno raspoloena. Bellsina je momad pobijedila dva nula. Nakon utakmice odvela sam Bells kui; u ku hinji sam zatekla mnogo drugih tienika. Upoznala sam Mary Veronicu, djevojku po imenu Jane, zatim Alexa, a i Ted je jo bio ondje, brinui se o svima. Bells je pripravila svitak od povra i okoladnu pjenicu. Sada imena mogu spojiti s licima; mogu zamisliti kako Bells provodi nedjeljna poslijepodneva.U mislima vidim kako je podiu poput trofeja i pronose prema igralitu. ujem je kako se smije i pljee. Na odlasku nisam bila alosna jer znam da je Bells na pravome mjestu. Nije savreno, jer nita nije takvo, ali to je njezin dom. Dogovorile smo se da u je posjeivati jedanput na mjesec i da u je zvati svakog ponedjeljka i petka predveer. - asna rije? - rekla je kad sam odlazila. - asna rije. sjedim za kuhinjskim stolom i povrno listam jedan od mnogih Emminih asopisa o vjenanjima. Sa stranica u mene zure mladenke s bljetavo bi jelim osmjesima i biserima veliine prepelijih jaja. Emma nee izgledati poput njih, nadam se. ujem kako u susjednoj prostoriji razgovara s Jonnijem o vjenanju. Ceremonija e se odrati u crkvi St. Johna u Hyde Parku. Zarijem lice u dlanove. Zato se osjeam tako prazno? Marka sam vidje la prije dva tjedna. Iz nekog sam razloga oekivala da bi mogao navratiti do mene... zapravo, do Emme i Jonnija... ali nita od toga. Postaje mi jasno koliko zapravo elim kupiti stan. Potreban mi je vlastiti prostor. ustro odem u svoju sobu i podignem blok za crtanje. Otkako sam pre kinula sa Samom imam vie slobodnog vremena i elim ga iskoristiti to je bolje mogue. S novim zanosom odluujem se za nedjeljnu etnju s crtaim blokom. Voljela bih ponovno poeti ivati i zato prvo moram ispitati kakva se odjea danas nosi. Zrak je hladan, ali jesensko sunce ipak grije. Preko tamnih traperica navlaim plavo-crveni pono. Kada uem u sobu gdje razgovara s Emmom, Jonnie izgleda kao da mu je laknulo. - Kamo si krenula, kaubojko? - U etnju.

- Nada se da bi na nekoga mogla naletjeti? - pita me, vragolasto se osmjehujui. - Jonnie, moramo nastaviti s popisom uzvanika - Emma ustraje, lica naborana od oaja. Jonnijevo se lice objesi. - Vidimo se poslije. Nakon brze etnje parkom, uem u kavanu, naruim kapuino i sjednem blizu prozora. Pokraj mene proe djevojka u dugoj smeoj suknji s nabra nom tkaninom oko ruba. Nosi smee izme i svijetlosmeu vestu na pre klop. Rese su se vratile u modu, primijetim kada jo jedna mlada djevojka proe u hipijevskoj suknji od nekoliko slojeva i pojasu s velikom zlatnom kopom. Ponem crtati, ali misli mi lutaju. Pomislim da bih radije pisala Bells. Deset minuta poslije napisala sam gotovo dvije stranice.
Jako mi je drago to sam te proli vikend posjetila i upoznala tvoj dom. To mi je mnogo znailo, Bells. Jedino mi je ao to te nisam posjetila ranije. Jo razmiljam o pogledu s prozora tvoje sobe. Toliko si sretna to moe svako jutro gledati more. To bi mene uvijek oraspoloilo. Mislim da je Ted jako drag. Reci mu da se veselim to u ga vidjeti kako plee prigodom vaih otvorenih dana. Uivala sam i u nogometu. Zabo ravila sam ti rei da je Mark pitao za tebe. Vidjela sam ga neku veer. Zapravo, ispala sam budala i previe sam popila, a zatim sam mu rekla da mi se jako svia. Sada se osjeam poput prave glupae jer on ima djevojku. No nema veze jer smo ostali prijatelji. Sljedei put kad doe u London sigurna sam da se svi moemo nai da...

Na trenutak prestanem pisati i razmiljam o onome to mi je Mark re kao. Jo ga vidim kako stoji ispred Emminih ulaznih vrata. Uzmem mobitel i nazovem ga. - eli li mi se moda pridruiti na kavi i kolau? leti papirom kada me netko s lea potapa po ramenu. Ve lika mrlja tinte razlije se preko posljednje reenice. - Kvragu. Nemoj mi se nikada vie tako priuljati! Preplaio si me. - Oprosti, Katie. - Mark se smijei dok se naginje nadamnom. Pokuava li proitati moje pismo? - Mahao sam ti izvana, ali si izgledala tako ozbilj no. Ne pie valjda oporuku? Mark! Prekrijem stranicu ba kao to sam to inila u koli kada je
nalivpero mi

netko pokuavao prepisati moje odgovore. - Kome pie? - Bells. - Mogu li i ja neto dodati? - Sjedne do mene. - Ne! - Otro zatvorim blok. - Moe joj sam napisati pismo. - Oprosti - ponovno se ispria. - Drago mi je da si nazvala. Mjeavinom pristojnosti, ozbiljnosti i nestanosti Mark vrlo lako razoru a sugovornika. Ponem se oputati kada je pismo napokon na sigurnom. - Ima li kakvih vijesti o knjizi? Mark ispusti dug uzdah nezadovoljstva. - Ne. Moja mi agentica kae da treba jo raditi na njoj. Ako eli trenutno zadovoljstvo svojim radom, nemoj se baviti pisanjem. - Nikada mi nisi rekao o emu pie. - Rije je o fantastinoj avanturistikoj prii - kae skromno. - Za djecu i odrasle. Pokuavam postati sljedea J.K. Rowling - prizna. - Moja mi je baka nekad itala Avanture ujaka Lubina.. Tu knjigu nisam nikada zabora vio. Volio bih da mogu napisati neto toliko dobro. - Nisam ula za tu knjigu. O emu se radi? - Nisi ula? - Mark uzvikne u nevjerici. - Mora je proitati. Ujak Lubin brine se o svojem mladom neaku Peteru, ali jednoga dana velika ptiurina obrui se s visoka - Mark gestikulira - i ugrabi dijete. Ujak Lubin mora ga pronai. Putuje po svijetu sve do Mjeseca u eiru objeena oboda i pru gastim arapama. Ujak Lubin sanja da vidi Petera ispod mora, okruenog sirenama, na sigurnom. Kada se probudi, uznemiri se jer je ponovno sam. No zapravo nikada ne odustane od potrage i na kraju... - Nemoj mi rei! - Udarim dlanom o stol. - Spasi Petera? - Da, naravno. - Mark se doima razoaranim mojom reakcijom. - Ali pria nije samo o tome. Ona govori o ljudskom duhu i trajnoj ljubavi. O tome kako nikada ne treba odustati od nade. Da barem jo imam tu knjigu. Nije mi jasno kako ju je mama mogla izgubiti. - Jesi li itao priu Starica iz boce octa? Mark odmahne glavom. - Radi se o eni koja je ivjela u boci octa. Malenim se ljestvama kori stila da u nju ue i iz nje izie maem prstima kao da se penjem po zami ljenim ljestvama - ali jednoga dana postala je nezadovoljna. Mark se naceri. - Nije ni udo. ivot u boci octa ne ini se ba prima mljivim. Nasmijeim se. - teta je, teta je, gunala je starica i zamiljala se u

bijeloj kuici obrasloj u rue i kozju krv, s ruiastim zastorima i svinjom u svinjcu. Vila koja je onuda prolazila saalila se nad njom. Pa, ne brigaj, utjeila ju je. Rekla je starici da ode u krevet u svojoj boci i okrene se tri puta. Kada se ujutro probudi, vidjet e ono to e vidjeti!, rekla joj je. Starica se ujutro probudila u sobi s ruiastim zastorima, a izvana se ulo roktanje svinje. - Oponaam zvukove. - to nije u redu? - Mark me gleda s velikim zanimanjem. - Hajde, reci mi to se dogodilo - navaljuje. - Pa, starica je bila oduevljena ali joj nikada nije palo napamet da za hvali vili. Vila je putovala od istoka na zapad, od sjevera na jug, a zatim se vratila starici, znajui koliko e ona biti sretna to je u svojoj bijeloj kuici. Oh! teta je, tako je, teta je. Zato bih ja ivjela u skuenoj ko libici? elim ivjeti u gradskoj kui od crvene cigle i elim imati malu sluavku koja e me ekati, pojadala joj se starica. Pa, ne brigaj, rekla joj je vila. - Kada se probudi ujutro, vidjet e ono to e vidjeti - Mark nastavi umjesto mene. - Sljedee to je eljela je kua s bijelim stubama pred kojom bi je doe kivali lakaji i sluavke. Zatim je eljela ivjeti u palai. Pogledaj kraljicu. Zato ne bih ja sjedila na zlatnom prijestolju sa zlatnom krunom na glavi? Vila je udovoljila njezinoj elji, ali kada se vratila i ula staricu kako se ali jer joj je kruna preteka, digla je ruke od svega. Zato ja ne mogu imati dom koji e mi odgovarati?, gunala je starica. Oh, u redu, ako eli samo dom koji e ti odgovarati..., rekla je vila umorno. Starica se probu dila ponovno u octenoj boci, gdje je i ostala do kraja ivota. - Tako joj i treba. - Jako se dobro sjeam te prie, mama ju je itala meni i Bells. A to je s tvojom obitelji? - pitam ga. - Toliko su me zaokupile vlastite drame, da ne znam nita o tebi. Jesi li ti blizak s roditeljima? - Imali smo svijetlih trenutaka. Imao sam osjeaj da sam iznevjerio oca kada sam mu rekao da ne elim biti odvjetnik. Moj se brat odselio na Novi Zeland i poeo se baviti ovarstvom. Odvjetnitvo je u oevim ilama. Njegov je otac bio odvjetnik. Jess je odvjetnica, pa to na neki nain pomae - Mark se suho nasmije. - To joj je sigurno donijelo dobre ocjene kod tvojih. - Da, uistinu im se svia. Jess je gotovo dio obitelji. Znai ne samo da je zgodna i pametna, razmiljam, nego je gotovo i dio obitelji. Kvragu. - Kako ste se upoznali? - pitam ga, nastojei ne pokazati

koliko me zanima odgovor. - Ne bi vjerovala, jo u koli. U Edinburgu. - to si radio u Edinburgu? - Otac je ondje dobio jedan od svojih prvih poslova, a mami i njemu toliko se ondje svidjelo, da su se odluili doseliti za stalno. - Koliko dugo ste zajedno? - Tek est mjeseci, ali ini mi se due - doda na kraju, a ne mogu raza znati je li to dobro ili loe. - Zato vam je toliko trebalo da ponete vezu? - Ne znam - kae kratko, nakon to je razmislio. - Nenadano smo se zavoljeli. Otili smo na odmor s prijateljima i to je bilo to. Zavoljeli? To je bilo to? U Markovim rijeima nije bilo strasti. Gdje je tu romantika? Vatromet osjeaja? - Jesi li sretan? - Sretan? To je teko pitanje. - Mislim s Jess, ne openito - kaem, nadajui se da nisam previe nasrtljiva. - Ona je jedna od mojih najbliskijih prijateljica... kako smo uope poeli priati o Jess? - Priali smo o tome kako je tvoj otac htio da ti bude odvjetnik. - A da. Sve se na kraju svodi na odobravanje, zar ne? eli da ti roditelji budu ponosni, bez obzira na to ime se bavi. Sjedimo u tiini nekoliko trenutaka i promatramo prolaznike. Tiina nije neugodna. Umiruje. Naposljetku je ja prekinem. - Ima li nekih neobinih lanova obitelji? - Misli, na primjer, baku koja je drala lava pod krevetom? Nasmijem se. - Drago mi je da takvih ima i u tvojoj obitelji. Krajikom oka primijetim kako pored prozora prolazi djevojka naopako okrenute bejzbolske kape, u crnom grudnjaku, crnoj majici bez rukava, crnoj mini-suknji, s malenom naprtnjaom i crnim izmama do koljena, s debelim potplatima. Skupina djevojaka mimoie se s njom i ujem ih kako joj se podrugljivo smiju. - Vidi li onu djevojku? - kae Mark. - Teko ju je ne primijetiti. - Izgleda pomalo udna, ali je daleko zanimljivija od onih drugih. One si slie kao jaje jajetu. Pogledam tri djevojke s lea; sve imaju svijetloplavu obojenu kosu, vreaste hlae, uske majice bez rukava i tenisice.

Ekscentrine, neobine, nesvakidanje osobe pokreu svijet - Mark zakljui. - Boe, kako bi svijet bio dosadan bez njih. Kada je Mark otiao, dovrila sam pismo za Bells, a zatim sam otila do novinskog kioska i kupila Vouge, Tatler, Harpers & Queen i Glamour. Dva tjedna poslije za sebe sam saila kaput od bruene koe s naivcima s prednje strane i mekom podstavom. Takoer sam radila na crteima od kojih sam sastavila malu mapu. eljela bih u budunosti imati vlastitu modnu marku; to mi je sljedei cilj. - Kupila sam majicu Katie Fletcher - u mislima ujem kako netko uzbueno govori. Neumorno promatram ljude i razgledavam brojne modne trgovine za vrijeme stanke za ruak. Nakon to zatvorim, nastavim raditi dokasna. Bilo je vrijeme i da promijenim izgled, pa sam otila do Ariela, mojega panjolskoga frizera, koji me uinio dru gaijom enom, kako je rekao. Skratio mi je kosu i sprijeda je odrezao stepenasto. Volim je zategnuti u kratak debeli rep. Frizura oznaava nov poetak u mojem ivotu. Jo sam vei korak napravila kada sam kupila par jarko ljubiastih pli vaih naoala i crni kupai kostim jer sam prije posla krenula na plivanje. ak sam prestala puiti. Svia mi se nova Katie Fletcher.

ETRNAESTO POGLAVLJE
- Jonnie, tko je to bio? - viknem. Ponedjeljak je uveer i spremam se na spavanje. - Ne znam, ponovno je poklopio. - Odem do dnevnog boravka. Emma sjedi do Jonnija i rjeava krialjku. -On? - Pa, jedina osoba koja mi pada napamet jest Sam - kae Jonnie. - Mo da se eli pomiriti? - Mogue - kaem. Sam me nazvao nekoliko puta. Neprestano ponavlja kako se eli nai sa mnom da ozbiljno porazgovaramo, ali ne vidim smi sao.

Jonnie prouava moj izraz lica. - Moe li se sada otvoreno razgovarati o Samu? - Poprilino otvoreno. - Meni se on oduvijek inio kao nekakav jadnik - kae Jonnie. - Jonnie! - Emma spusti krialjku. - U redu je, stvarno. - Slegnem ramenima. - Pogledaj komad, osjeti ga... -I stopit e se s njim - zavrimo uglas i prasnemo u smijeh. Sjednem na rub naslonjaa. - Uvijek sam mislila da e proi mnogo bolje - prizna Emma, a zatim zastane, kao da nije sigurna treba li nastaviti. - Na primjer, taj Mark... - ipak kae, svim se silama trudei da zvui oputeno. - Mislim, provodi mnogo vremena s njim. - A-ha, ne, elim biti slobodna. Uostalom, ima djevojku. - Promijenim temu razgovora. - Iznijet u smee, sutra ga odnose, zar ne? - Da - potvrdi Jonnie. - Dan za smee. U kakvom samo uzbudljivom, ubrzanom svijetu ivimo. Nisam zapalila cigaretu ve mjesec dana, pa u kanti nema pepela i opu aka. Gegam se kroz ulazna vrata s dvjema velikim crnim vreama u ru kama. U iskuenju sam da krenem u veernju etnju; mogla bih naletjeti na Marka. Od onog nedjeljnog jutra gotovo prije mjesec dana mnogo smo se puta nali. esto navratim do njega nakon posla pa zajedno popijemo pie. Ponedjeljak je naveer, to znai da bi trebao biti kod kue. Tek je deset. Samo to zakucam na vrata njegova stana, zaujem njegov bicikl na cesti, a zatim se Mark pojavi na ulazu. Lice mu je rumeno od hladnog veernjeg zraka. Preko kaputa nosi arko utu vrpcu za bicikliste. - Bok - protrlja ruke. - Kako si? - Dobro. Iznosila sam smee i sjetila se tebe. - Zgodno! Hoe li ui na pie? - Rado. Gdje si bio? - U koli. Boe, kako sam umoran - govori dok odlazi u kuhinju. Slije dim ga. - Imamo probe za predstavu Moja lijepa gospo i mnogo je posla. Treba nauiti tekst. Uzeti poduku iz pjevanja. I plesanja. - Sjedi - naredim mu - Reci mi gdje se to nalazi i ja u ti pripremiti neto za jelo i pie. Sad je na meni red da skaem oko tebe. - Divno - Mark uzdahne, skidajui izme i kvaice za bicikl. Pripravim dvije alice kave, a Mark pojede prepeenac s namazom Marmite.

- Katie, moram te zamoliti za veliku uslugu. Jess ne moe doi na pre mijeru. Kako ispada, Edinburg je predaleko da dolazi ovamo samo radi kolske priredbe. Osim toga, pala je u maminu cvjetnjaku i uganula gle anj. Prasnem u smijeh, a Mark me udno pogleda. - Oh, Mark, oprosti, samo nain na koji si to rekao... - Pokuavala je pronai kljueve od kue ispod teglice s cvijeem. Zna kako roditelji uvijek misle kako je to vrlo lukavo mjesto da se sakriju klju evi? Pa, podignula je teglicu, izgubila ravnoteu i pala u grm rua. - Prestani! - kaem, presavijajui se od smijeha koji ne mogu zaustaviti. - Hoe li tuiti grm? - Ne vidim to je toliko smijeno - kae, ali znam da se smijei i ne gledajui ga. - U svakom sluaju, pitao sam se moe li ti doi umjesto nje? - Jesi li to rekao Jess? - Namjeravam to uiniti, ali siguran sam da joj nee smetati. Ona zna da smo samo prijatelji. - U redu, voljela bih doi. Kada je premijera? - Petak naveer. Na trenutak poelim da imam neki drugi dogovor kako bi mislio da vo dim buran i uzbudljiv drutveni ivot. - U redu, moe, vidimo se u petak. Idem. Bilo mi te je dosta za veeras. glas po ulici, pretvarajui se da sam Eliza Doolittle. - ! - Mark se smije dok me zadrava da se ne okrenem oko sljedeeg stupa javne rasvjete. - udno nas gledaju. - Previe sam vremena provela brinui se o tome to drugi misle - odgo vorim mu. - To je gubitak vremena. - Okrenem se prema njemu. - Doista sam uivala veeras. Mislim da je tvoj predmet divan. - Pjevali su od srca, zar ne? - kae ponosno. - Helen je stvarno pjevala punim pluima. - Helen je igrala ulogu Elize koju je u filmu glumila Audrey Hepburn. Ne elim priznati Marku da je gotovo zagluila publiku i da sam poeljela imati epie za ui. Mark je toliko napeto pratio izvedbu da se nisam usudila ni disati kako ne bi propustio koju notu ili rije. Protiv svoje volje gledala sam njega vie nego sam mjuzikl. Zbog izraza lica koje je neprestano mijenjao bilo je oito da svoj posao radi s velikom strau. Najbolji je dio ipak bio kraj. Svi su ustali i pljeskali itavu vjenost. Ravnatelj kole pozvao je Marka na pozornicu gdje se naklonio zajedno s glumcima koji su se okupili oko njega. Jedan ga je srdano udario po ruci.
pjevam na

a s drugim se u znak pobjede pljesnuo podignutim dlanom o dlan. Mark im je svima estitao. - Tko je ona maka s tobom? - jedan od djeaka glasno ga je pitao, pokazujui na mene. Gotovo sam se raspuknula od ponosa. Go tovo mi je trideset, a zovu me makom! Jako sam se zacrvenjela i morala sam se pretvarati da neto traim po torbici. Kada sam podignula pogled, Mark mi se osmjehivao. - taksi! - Mark vikne kada ugledamo crni taksi s upaljenom utom svje tleom oznakom. Zavalimo se u sjedala. Ponovno zapjevam jednu od pjesama iz predsta ve i Mark mi se pridrui. Voza vrti glavom. - Koja ti je najdraa stvar na svijetu? - pitam ga. - Osim pornografije. Mark se pretvara da duboko razmilja dok se eka po bradi. - Ako ne moe biti pornografija, onda ... hm... kolaii od sljeza. - Nemoj se pretjerano uzbuditi. - Ma hajde, a tebi? - Miris svjee kave i kruha. - Skijanje za lijepa dana po svjeem suhom snijegu. - Odlazak u krevet. Mark podigne obrvu. - S nekim posebno ili sama? - Sama. I kada imam itav pokriva samo za sebe. - Ba smo divlji par! U redu, a to najvie mrzi? - Mark brzo nastavi. - Bezobrazne i uskogrudne ljude. - Prometnike - dovikne voza preko ramena. - I ljude koji mi govore kojim bi putem morao ii, to me stvarno razljuti. - ekaj, imam jo jednoga! Predboino doba koje poinje u kolovozu. - Svia mi se ova igra. Ljude koji pobijaju sve to kae - nastavi Mark. - Ja kaem nekom da sam bio u Beu, a oni mi kau da bih trebao ii u Budimpetu. - O da - sloim se. - Nita mi ne ide vie na ivce od toga. tetoine, to je novo ime za ljude koje ne volimo. Glodavci, ovjee. - Smijemo se. - Da moe neto promijeniti na sebi, to bi to bilo? - Nastavim igru. Mark nabora nos dok razmilja. - Ja u poeti - predlaem. - eljela bih da nisam tako tvrdoglava. - Meni se svia to to uvijek kae ono to misli. - Ali ne inim to, Mark, ne uvijek. Pogledaj samo koliko je trebalo mami i meni da ponemo razgovarati kako treba. Ja nakupljam stvari i dugo ih kuham u sebi.

- Ja sam premekan. Nosim srce na dlanu. ak sam plakao kad sam itao Mostovi okruga Madison. - Ti si mekuac. Ali i ja sam plakala. -I ja sam. - Voza taksija i dalje prislukuje. Nagnem se blie Marku. Nikada prije nisam primijetila tvoje oi. - Jedno ima primjese smee boje, a drugo je plavo. Gledamo se sekundu predugo. Prva skrenem pogled. - Oh, - kae - nemogue nesree. Trebao sam postii pogodak u igri kriketa koju smo igrali u razredu. Okretao sam olovku izmeu uadi koje dre mree za vjebu kada mi je poletjela iz ruke. Izgledi da e me ta olov ka pogoditi bili su milijun prema jedan, ali - Mark pokae na oi - na kraju sam dobio tri ava. Zato i moram nositi naoale. - Jedva se vidi. Hou rei, stvarno je neprimjetno. - Drhti. Evo ti moja jakna. Mark mi zagrne ramena, a ja uivam u toplini njegova dodira. - Ti si pravi kavalir - kaem. - to je s vama, golupii? Pripadate li vi nekoj organizaciji koja tuje uzajamno oboavanje? - kae voza. Njegova upadica razbije napetost. Oboje se nasmijeimo. - Golupii? - Podrugljivo se nasmijem. - Jesu li ti ikada itali iz dlana, Mark? - Nikako. Ne vjerujem u to, Uhvatim mu ruku i okrenem je dlanom prema gore. - Ima vrlo dugu li niju ivota - kaem mu - ali ti je ljubavna linija vrlo slaba. U tom se odjelu nita posebno ne dogaa. Ima vrlo malenu... Mark naglo povue ruku i uzme moju. - U redu, Katie Fletcher, da vi dimo to ti skriva. Prstom mi krui po dlanu. - O ne - pone. - O Boe. U sljedeem ivotu vratit e se kao... - razmilja - ... kao stonoga. - Mark, ti si lud. - Laktom ga blago udarim u trbuh. - Ako se vratim, bit u pop zvijezda i izvodit u ludorije pred Simonom Cowellom. - Ne razumijem tu privlanost. I Jess ga voli... Eno ondje, hvala vam - Mark kae vozau. - Zar ve moramo kui? Jesi li za pie? - kae s neo binom uurbanou. - Hoemo li mu rei da napravi krug po etvrti dok ne odluimo? - Emme i Jonnija nema veeras. Zato ti ne bi doao k meni? - Da, zvui dobro... Moete li stati ovdje? Mark mi pridri ruku dok izlazim iz taksija. - Moja damo - kae. - Us put, nisam ti to rekao, ali veeras si bila vrlo lijepa. - Pa, hvala vam, gospodine. - Stojimo drei se za ruke i utimo. - Ide

mo do mene? - kaem i konano mu pustim ruku. - Do koga? - Ispred Emminih i Jonnijevih vrata eka Sam. Prilazi nam. Primijetim da mu ruke drhte i da izgleda neobrijano. Gotovo mi ga je ao, tako samog na hladnoi. - to ti radi ovdje? - pitam ga. - Bolje reeno, to vas dvoje radite zajedno? Izgledate ba zgodno. - Sam, ne tie te se. Samove se oi suze dok promatra Marka. - Tko si ti? - strogo ga upita. - Mark. - Pa dobra veer, Mark. Kamo si izveo Katie? - Gledaj, ovo nema nita s... Mark me prekine. - Gledali smo Moja lijepa gospo. - Ali Katie mrzi mjuzikle. - Ne mrzim - ubacim se. - Svidjela mi se MammaMia. - U tom mi je sluaju jo drae da je pristala na izlazak - odvrati Mark mirno. - Mark koji voli pederske mjuzikle i moja biva djevojka koja se pre tvorila u opaticu. Ponaa se kao da nosi halju i pojas nevinosti. Jeste li vas dvoje zajedno? Pretpostavljam da niste. Vie mi ga nije ao. - Same, ti si pijan. - Budui da njezina ast nije ugroena, udi me to si morao doi i pro vjeriti tako bezazlenu situaciju - kae Mark, uzimajui me za ruku. Sam nam razdvoji ruke. - Same, kasno je i mislim da bi trebao otii kui - kaem mu. - Nije jo ni pono, sestro Fletcher. Mark i ja nastavimo hodati ne obazirui se na njega. - Hoe li da mu pozovem taksi? - Mark me tiho pita. - Nedostaje mi - uzvikne Sam. Mark i ja se zaustavimo i okrenemo. - Nedostaje mi. Katie, ne moe izlaziti s nekim, ivjeti s njim, a zatim ga vie nikada ne poeljeti vidjeti - Sam negoduje. - Neu otii dok ne porazgovara sa mnom. Kaem Marku da ode bez mene i da u ga nazvati kad Sam ode. - Ako si sigurna...? - Pogleda me paljivo. -Ne mogu ga ondje ostaviti. U redu je, hajde. - Dobro - kae. - Navrati do mene poslije. - skrati, Same - kaem kada uemo u kuu. Sam sjedne u naslonja. - Ponaao sam se poput budale, imala si pravo.

Moramo poeti razgovarati o nama - kae i krene rukom prema meni, a zatim je spusti. - Razmiljao sam o svemu to si rekla one veeri. - Potape mjesto do sebe. - Otada ti se toliko toga dogodilo. Doi i sjedi do mene, Katiece, hajde. Privuem Jonnijevu konatu stolicu i sjednem mu nasuprot. -I ovdje mi je dobro, hvala. - Katiece - Sam ponovno pokua, glupavo mi tepajui. - Same, to eli? Pogleda me iznenaeno. - U redu, evo. Nita nema smisla ako nema tebe. elim da se vrati. Bilo nam je lijepo zajedno. Hajde, to kae? - Same, previe se toga dogodilo, mislim da ne bi ilo. - Ali moemo biti sigurni jedino ako ponovno pokuamo, zar ne? Mi slim da je naa veza vrijedna da se za nju borimo. - Zato, Same? Nisi me nijedanput nazvao kada je mama bila bolesna. - Ne mogu skriti da me to povrijedilo. - Znam - brzo odvrati. - ao mi je. - Mogla je umrijeti, Same. Nisi mi ponudio ni prijateljsku pomo. To je smisao veze, da zajedno prolazimo teka vremena jednako kao i dobra. Nama je lijepo kada sve prolazi bez problema, ali padamo na prvoj zapreci koju nam ivot postavi. to to govori o nama? - Nisam li ve tisuu puta rekao da mi je ao? Ne idu mi dobro takve stvari... bolesti, zna, ne znam to bih rekao. Tvoja je mama sada dobro, zar ne? to eli? Jo suosjeanja? - Ne mora uiniti nita. Gotovo je - kaem. Shvaam da mi uope nije nedostajao. Sam se poinje aliti kako e mu se ivot raspasti ako mu se ne vratim i kako ne moe ivjeti bez mene. - ak u se oeniti tobom, uinit u sve to treba - kae, nadajui se da e taj posljednji zalog njegove posveenosti upaliti. - Katie, sve u uiniti. - Same, molim te prestani - viknem. - Ne znam kako bih ti ovo rekla. Voljela bih da ne moram. Ja te ne volim. -Znam da sam bio ljut, nisam smio dopustiti da tek tako ode. Trebao sam te zvati i dati ti veu potporu - govori, pravei se da nije uo to sam rekla. - Sve je u redu - uvjeravam ga. - Samo krenimo dalje. - To nije radi Marka? Katie, moe proi i bolje. Hou rei, tko je uope on? Ne mogu vjerovati da bi odabrala njega umjesto mene. Mogla sam pretpostaviti da e to rei. Saalim se nad njim, a onda on kae neto ovakvo. - Ako ba eli znati, Mark mi se svia. On mi je prija-

telj. On mi je i pomogao kada je Bells nestala, sjea li se? - Jesmo li se razili zbog Bells? Bili smo sretni prije nego to je ona dola. Znam da se nisam ba s njom sloio, ali moemo na tome pora diti. Je li on uope uo ijednu rije koju sam rekla? - Ne, ne moemo. Ti se ne moe promijeniti. Umorna sam, Same. Kasno je. Pozvat u ti taksi. - Pricm stoliu pored naslonjaa i podignem slualicu. Biram broj taksi slube. Sam mi otme slualicu iz ruke i poklopi je. - Ja ne idem. Ponovno podignem slualicu. - Ali ne ostaje ni ovdje. Sam zgrabi telefon, a staklena svjetiljka padne na pod i razbije se. - Po gledaj to si uinio - viknem. - Emma voli ovu svjetiljku. - Sagnem se da skupim slomljeno staklo. - Samo otii, molim te. - Osjeam njegov alko holni zadah. I on se sagne, a ja pomislim da mi eli pomoi da pokupim krhotine. Umjesto toga pokua me poljubiti. - Makni se! - Odmaknem se. - Molim te, otii. - Ne idem dok ovo ne raistimo - kae nepopustljivo. Netko pokuca na vrata. Brzo ustanem i stavim slomljene komadie svje tiljke na stol. - Katie, jesi li dobro? - ujem Markov glas s druge strane. Otvorim vrata. - Pogledaj tko je doao - Sam se podrugljivo nasmije. - Tvoj vitez na usranom bijelom konju! Mark ga odgurne i proe pored njega. - Brinuo sam se. - Dotakne mi rame. - Jesi li dobro? - Jesam. Ne eli otii. Mark se okrene Samu. - Mislim da bi trebao otii. - Jebe mi se to ti misli. Zapravo mi je neugodno to sam ikada bila s njim u vezi. Mark otvori vrata i stoji na pragu. Sam zgrabi jaknu i proe pokraj njega. - U redu, idem - promrmlja. Na brzinu izmijenim s Markom poglede olakanja, ali u tom trenu, ba kada se spremao otii, Sam se okrene i udari Marka u lice. Mark zatetura unatrag i naoale mu padnu na pod. - Same, prestani! - vritim dok se on ponovno sprema udariti Marka. Bacim se na njega i zgrabim ga za ruku. Sam se odmakne i izgazi Mar kove naoale. - To je kao borba lava i buhe - kae, drobei ih. - Nema borbe. - Same? - Mark kae tiho poput buhe.

Sam se okrene. - Je li te zaboljelo? - pita ga tepajui. - Ne toliko kao ovo - Mark ga udari svom snagom u trbuh. Sam se ni ne pomakne i prezirno se nasmije. - Moe i bolje od toga, zar ne? - Sad je dosta! - viknem na obojicu i postavim se izmeu njih. - Otii kui - preklinjem Sama. - A ti, Mark, odustani, dobro? Gledam Sama kako tetura niza stube. Nisam eljela da sve zavri na takav nain. - Same! - pozovem ga. Sad se ak ni ne okrene. - uti, Katie, dosta mi te je. Ostavit u tebe i tvojeg deka na miru. Mark lei s glavom u mojem krilu, a ja mu drim vreicu smrznutoga graka na bradi. - Kako ti je ruka? - Boli. Osjeam se kao gubitnik. Da se nisi postavila izmeu nas, samljeo bi me u kau. Bolje namjestim graak. - Ne znam to bih uinila da ti nisi doao. Kako ti je sad? - Nije dobro. Nastavi. - Zvui smijeno, ali prije sam se strano bojala da u izgubiti Sama. Prije nego to je Bells dola, uope mu nisam rekla za nju. Nije imao pojma kakva je ona. Bilo me je jako strah da e pobjei, da nee vie htjeti uti za mene. Mark sjedne uspravno i okrene se prema meni. - Sjeam se da si mi to rekla prvi put kad smo se sreli. To je bilo jako glupo, Katie. - Njegov glas zvui neugodno. - to si ikada vidjela u tom ovjeku? - Ima on i dobru stranu, vjeruj mi. Znam da se veeras ponio kao bu dala, ali on nema nikoga. Nema potpore obitelji. Nema pravih prijatelja u koje bi se mogao pouzdati, samo deke kao to je Maguire. Ali ima i svoju dobru stranu - ponovim. - Barem se ne pretvara da je neto to nije. Mogla bih od njega neto i nauiti. Hou rei, tko sam ja pokuavala biti? Markov se glas smeka. - Nisi se trebala pretvarati. On te nije trebao natjerati da se tako osjea. Zar bi si ponovno priutila sve to u nekoj dru goj vezi? - Nikako - kaem. - Nauila sam lekciju. Hvala ti to si veeras svratio. Nitko nikada nije uinio neto slino za mene, Mark. Ti si pravi prijatelj. Dugujem ti. - Pa, mogla bi mi kupiti nove naoale.

Oboje pogledamo njegove naoale, razbijene u sto komada, i prasnemo u smijeh. To je najmanje to mogu uiniti - pristanem. etvrtak je kasno poslijepodne, a Mark me pozvao da doem na veeru. Danas sam rano otila iz trgovine jer su se Eve i moja nova pomonica Jackie dobro snalazile i bez mene. Sjedim na barskoj stolici za ankom u Mar kovoj kuhinji. Ispred mene je hrpa kolskih sastavaka iaranih crvenom kemijskom, o temi djela Gradonaelnik Casterbridgea. Na kraju zadatka istie se strana podvuena rije: Raspravi. Mark otvori hladnjak. - Kvragu, nema mlijeka. to bi jela veeras? - Zato ne izaemo? - predloim mu. Mark i ja nikada nismo izili, osim one veeri kada smo gledali kolsku predstavu. Obino nam on pripravlja veeru, ali ve sam se pomalo zasitila pageta na bolonjski nain. - Misli li da je nae prijateljstvo dosegnulo tu razinu? - pita me smijui se. - Mislim da smo spremni. Jesam li ti ve spomenula da sam vidjela stan koji mi se svidio? - Seli se? - pita me, a zatim kao da se zaudi svojoj iznenaenosti. - Ponekad zaboravim da ivi s Emmom i Jonnijem. Nisam ih jo upoznala s Markom. - Ima spominjitis... - Emma mi je neki dan rekla dok smo bile u potrazi za vjenanom haljinom. - Spominjanje... to? - Iskrivila sam lice u uenju. - Spominjitis. Neprestano spominje Marka. Voljela bih ga upoznati - rekla je dok sam joj pomagala da skine haljinu. - Boji li ga se slubeno upoznati s nama? Moda se ponaam smijeno i djetinjasto, ali ga jo ne elim dijeliti s drugima. - Katie? - Mark me pozove. - esto to ini, zna. - Oprosti. to? - Povlai se u svoj svijet i poprima neprobojan izraz lica. Onda, gdje je taj novi stan? - Kod Ravenscourt Parka. - Namjerava li ga unajmiti ili kupiti? - Kupiti. Konano u upustiti u to- Veselim se to u sama ivjeti. Mark se osloni o ank. Nosi nove naoale s crnim okvirom koje smo zajedno kupili i koje su gotovo iste kao i slomljene. Nagovorila sam ga i

da kupi blijedoplavi demper s okruglim izrezom, ali bez rupa na takto vima. - Zemlja zove Katie. Katie javi se. - Mark me ponovno zeza. - Zvui izvrsno. Kada seli? - Prije Boia. - To je za manje od mjesec dana. - Znam. Emma i Jonnie mi za dva tjedna prireuju boino-oprotajnu zabavu, dolazi i Bells, a i tebi je bolje da bude negdje u blizini. Voljela bih da doe. - Pokuat u to ugurati u svoj raspored - kae, a ja mu dobacim svoju crvenu kemijsku. - A Jess, hoe li i ona biti ovdje? - Pitat u je. - Zato ne ivite zajedno? - Misli, osim injenice to ona ivi u Edinburgu? U svakom sluaju, ne svia mi se ta zamisao. Kada s nekim ivi s vremenom se samo ispreplete u brano klupko. Mi vodimo prilino neovisne ivote i tako nam se svia. - Kako je njezin gleanj? - Zapravo me nije briga, ali moram sama sebi dati do znanja da je i ona dio prie. - Dobro je - odgovori. - Moe aj? - Da, izvrsno. - Ti pristavi vodu. Ja u izii po mlijeko i kekse. - Uzme kljueve od kue i krene, no u tom trenu njegov mobitel pone vibrirati na stolu. - Mo e li se javiti umjesto mene? - dovikne. ujem da odijeva kaput. Vrata se potom zatvore. S oklijevanjem uzmem telefon. Ne volim se javljati na tue pozive. Zdravo, ovo je Markov telefon - kaem, oponaajui tajnicu najbolje to mogu. - Tko je to? - glas sa druge strane strogo pita. - Je li to Jess? - Ne, samo Katie. - Samo Katie, ovdje Sasha Fox. Je li Mark u blizini? - Doi e za minutu. - Glas zvui zastraujue. - Ja sam njegova agentica, moe li mu rei da me nazove? - kae. Nakon to smo zavrile razgovor, ushodam se po Markovu stanu. Pitam se ima li kakvih vijesti o njegovoj knjizi. Sigurno. Spremam se otii natrag u kuhinju, kada odluim na brzinu proviriti u njegovu spavau sobu. Niz hodnik, pokraj kupaonice, niz tri stube i tamo sam. Soba je prostrana i prozrana, s velikim branim krevetom izrezbarena

uzglavlja od hrastovine. Umjesto zastora Mark na prozorima ima kapke. Na prekrivau su novine. Na nonom stoliu je fotografija u srebrnom okvi ru. Jess sjedi na brodu, odjevena u kratke hlaice od trapera i gornji dio kupaeg kostima, a Mark stoji pokraj nje, ponosno drei barakudu. Ona je iritantno lijepa. Prstima pritiem sljepoonice. Mislim da u posljednje vrijeme nisam ba svoja. ujem da se ulazna vrata otvaraju i potrim natrag uza stube. Spotaknem se o posljednju. Odluim skrenuti u kupaonicu; brzo zatvorim vrata i pustim vodu u zahodu. Zatim oputeno otvorim vrata i vratim se u kuhinju. - Tko je to bio? - pita me Mark, s bocom mlijeka u ruci. - Tvoja agentica. - Sasha Fox? Stvarno? - Sjedne na stolicu do mene i pone nemirno kriti ruke. - to je rekla? - Mora joj se javiti. Nazovi je odmah, sigurno ima vijesti o tvojoj knjizi. - Je li bila dobro raspoloena? Kako je zvuala? - Mark me obasipa pitanjima. - Bila je pomalo otresita - priznam. - Hajde, - kaem, gurajui telefon prema njemu. - Nazovi je. - to ako su loe vijesti? to ako mi kae da su me svi izdavai odbili i rekli da sam beskoristan pisac? - Sjedne na rub stolice i spusti glavu meu ruke. - Katie, i prije su mi odbijali rukopise. Toliko sam se namuio oko ove knjige. Ako je odbiju, bit u oajan. - Ustane, proeta amo-tamo, a zatim ponovno sjedne. - Zapravo sam malo nervozan. - Vidim - kaem i poelim ga zagrliti zbog njegove nesigurnosti. - Gle daj, tvoja agentica sigurno vjeruje u tebe. Mislim da bi ti poslala poruku elektronikom potom da se radi o loim vijestima - pokuam ga utjeiti. - Ima pravo. Iako to prije nije inila. - eli li da odem? - Molim te, reci ne. - Ne, ostani - zamoli me, uzimajui telefon. - Zaboravi aj, moe li mi pripremiti pravo pie? - Ustane i ushoda se po sobi, zatim ode u dnevni boravak, a ja ga slijedim. Otvori ladicu pisaeg stola. - Mark, uspori. to trai? Mahne kutijom cigareta prema meni. - Za hitne sluajeve. U redu, poeli mi sreu - kae, birajui broj. Vratim se u kuhinju da napravim votku-tonik. eludac mi treperi od nervoze. Razmiljam o nainima na koje bih ga mogla utjeiti. Oni time gube ili Jesi li znao da su i J.K. Rowling odbili mnogo puta, a pogledaj je sada! Ne, to je ba otrcano.

Najzad se Mark pojavi ispred mene s izrazom kao da je dobio ka znu za pogreno parkiranje. Baci mobitel na stol. ekam da neto kae. Kada ne progovori ni rijei, kaem mu da mi je ao i predam mu istu votku. - ao zbog ega? - Otpije veliki gutljaj. - Penguin e ga izdati. Ne mogu sada kuhati veeru. Izlazimo da proslavimo! - Podigne me u zrak i zavrti. - Izdat e moju knjigu, Katie, moe li to vjerovati? - Hura! - viem, grlei ga i smijui se. Mark me spusti, a zatim otvori hladnjak. - Treba nam pie. Sranje, nemam ampanjca. - Idem po njega, ja astim. - Moe. Ne mogu vjerovati - ponavlja iznenaeno, kruei kuhinjom kao da je pijan. - Smiri se. - Nasmijeim mu se. - Vraam se za sekundu. - Malo poslije poskakujem ulicom poput uzbuene balavice. - Izgledate kao da ste omastili brk - kae mi prodava u trgovini alko holnim piima. - Moj je prijatelj upravo sklopio ugovor s izdavaem. - Opa - uzvikne, uzimajui novac. - estitajte mu u moje ime. Zar nisu ljudi divni? Zato se kae da su Britanci mrgudni i da ne vole kada se drugima ostvare snovi? Ne vidim ni jednog mrguda. Kada se vratim, ujem da Mark razgovara u kuhinji. Stojim u hodniku i prislukujem prije nego to mu se pridruim. - Moemo proslaviti kada se vrati... ne mora to uiniti. U redu, vidjet emo... to radim veeras? Mislim da u popiti nekoliko slavljenikih pia. - Primijetim da ne kae s kim. - Da, popit u jedno za tebe, J. - Slua to mu ona kae, a zatim mu se glas raznjei. - Znam, i ja bih volio da si ovdje - zavri. Naravno da je ona prva osoba kojoj e javiti vijesti. Ovo je jedan od najveih i najvanijih trenutaka u njegovu ivotu i trebao bi zapravo biti s njom, a ne sa mnom. Zato se osjeam kao da sam druga po vanosti? Dovoljan je jedan razgovor s Jess i paf! Ja sam ponovno Katie, dobra prijateljica, netko s kim se moe nasmijati. Ne mogu podnijeti taj osjeaj. -I ja tebe volim - ujem ga kako govori. To je to, dosta sanjarenja, Katie. Mark i ti dobri ste prijatelji i to je sve. Moram se vratiti u kuhinju, popiti pie, a zatim otii kui. Moram prihva titi stvari onakvima kakve jesu. vrsto stegnem bocu ampanjca i skupim hrabrost prije nego to uem u kuhinju.

- Zato sada mora ii? - Mark me pita nakon to smo popili au am panjca. - elim proslaviti. Hajde, popij jo jednu. - Ponovno mi napuni au. - Idemo na ples. Gurnem svoju au u stranu. - Oprosti Mark, mislim da me hvata ne kakva prehlada - kaem neodreeno. - Emma je imala nekakvu virozu. Samo ju je odjedanput spopala. Mark snano pljesne rukama. - I to, samo tako? Osjeala si se dobro prije pola sata. Zar neto nije u redu? - Mislim da moram prilei. - Ne elim ostati. Ne mogu ostati. Mark mi dotakne elo. - Poprilino si topla. - Podigne mi bradu i unese mi se u lice. - Ali ovo je moja veer. Ne elim da ode. - ao mi je. - Stavim ruku preko njegove i njeno je odmaknem. Po ljubim ga u obraz. - Bravo, Mark. Ponosna sam na tebe, extraordinaire spisatelja. - Podignem torbicu. Mark me otprati do vrata, a zatim mi vrsto stegne ruku. - Zato zapra vo ide? Pokuavam shvatiti jesam li uinio neto loe ili sam neto rekao u posljednjih deset minuta? Ne elim da ode. - Nisi nita loe uinio, doista. Dovienja, Mark. - Jo ga jedanput po ljubim u obraz. Marka nisam vidjela dva tjedna. Sada stoji na ulaznim vratima i dri bicikl iza lea. Ostavio mi je poruku na mobitelu, ali ga nisam nazvala niti otila do njega. No to sam naposljetku morala uiniti kada je dola Bells pa sam ga pozvala da nam se veeras pridrui u odlasku u kino. Bells e ostati preko vikenda i sutra e biti na Jonnijevoj i Emminoj boinoj zabavi. Ne bi mi oprostila da ne vidi Marka. Ruke su mu prljave, a i lijevi obraz mu je zamrljan uljem. Kosa mu je raskutranija nego inae. - Zar si pao, jesi li dobro? - pitam ga. to radi ovdje? Tek su dva sata. - Umalo. Otpao je lanac. - Napravi grimasu. - Paf, posred ulice. - Zdravo, Mark. - Bells pohrli prema njemu i pljesne ga po leima. - Bok, Bells! Kako si? - Ti ima auto kao Sam? - pita ga Bells. - Ne - Mark odvrati, gotovo kao da se ispriava. - Zato? - Jer nemam. Kako si ti? Rukuju se, a ona mu podvali maleni ureaj koja vibrira. - Mogao sam pogoditi - smije se. Bells se ljulja prema naprijed i zapljee rukama.

- Ui - pozovem ga, a Mark vee bicikl do ulaznih vrata i krene za nama. Uto mu zazvoni mobitel i on obavi kratak razgovor. - To je bila Jess, moe doi sutra - kae mi dok vraa mobitel u naprtnjau. - Izvrsno! - odgovorim. - Drago mi je to u je bolje upoznati. - Nasta vim govoriti u grozno veselom tonu koji mi uope ne nalikuje. - To je tvoja djevojka? - pita ga Bells. Mark kimne. - Vjenat ete se? Mark me pogleda, a ja veselo zacvrkuem - Bells, nemoj zabadati nos. - Ne mogu se rijeiti radosnog raspoloenja, to je smijeno jer se tako uope ne osjeam. Odemo do kuhinje i pristavim ajnik, a Bells podijeli svitke od smokava. - Zatvori oi - kae, dok neto prua prema Marku. Mark pogleda mene, a zatim Bells. Ja se jo cerim poput klauna. - Hajde, ne brini se, nije aba krastaa - nasmijem se. - Zapravo, nisam sigurna. Mogla bi i biti. - U redu - Mark zacvili. - Ali elim svitak od smokava. - vrsto zatvori oi. Bells mu u dlan stavi komad pljesniva sira prekrivena sitnim dlaica ma. Iz naina kako joj se ramena podiu i sputaju mogu zakljuiti da joj je ta ala strahovito smijena, pogotovo kad Mark baci sir na nju, viui - ivo je, ivo je! Jesi li ti uvijek ovakva, Bells? - Mark, Bells i ja moramo nakratko izai. Obeala sam Emmi da u kupiti boino drvce i hranu za sutra. - Ja u vam pomoi. - Izgleda grozno, ne moe vani takav. - Pa to? Ti uvijek govori da se ne treba obazirati na ono to ljudi misle. - Hm - slegnem ramenima - da, ima pravo. - Za deset minuta? - U redu. Deset minuta. Samoposluivanje je preplavljeno kupcima, a s razglasa se uju Zvonii. - Mark, to radi za Boi? - Mama i tata su ove godine na Novom Zelandu s mojim bratom, uzga jivaem ovaca. - Ti ne ide? - Ne mogu. Preskupo je da idem samo na tjedan dana. Osim toga, mo ram neto utedjeti za sljedeu godinu - doda. Kimnem. - Nee biti sam na Boi, zar ne? - Ne. Posjetit u Jess i neke prijatelje u Edinburgu.

- Pa da, naravno. Edinburg nije daleko. - Zato svaka rije koju kaem zvui uplje i prozirno? - Izvrsno - on nepovezano promrmlja, a izgleda rastreseno. - Gdje je Bells? - Oboje se osvrnemo i krenemo niz prolaz izmeu polica sve dok je ne ugledamo za pultom za prodaju delikatesa, gdje razgovara s ovjekom iza pladnjeva s maslinama i hladnim narescima. Prodava nosi eiri sa srebrnom boinom zvijezdom na elu. ujem kako ga pita koliko je star. - Ima li jo kakvih vijesti o knjizi?-Zvuim kao da ga intervjuiram. No vidim da to uope nije vano jer me Mark uope ne slua. Promatra Bells koja navlai prodavaevu kapu sa zvijezdom. - Mark? - zazovem ga. - Oprosti. - Okrene se prema meni. - Razmiljao sam o neem. - Mogu li ti kako pomoi? - Ne - kae odrjeito, kao da sam posljednja osoba na svijetu koja bi mogla neto uiniti. Nakon toga doda smirenije - Radi se o koli, iskrsnulo je neto o emu moram razmisliti. -to? Sprema mi se rei, ali potom kao da se predomisli. - Mark, zabrinjava me, zato me tako gleda? - Prvo to moram rijeiti sam sa sobom - kae. Bells se zaleti u naa kolica. - Utrkujmo se do... - Mark joj kae i pogleda mene da im odredim sljedei cilj. - Trebaju nam mini kobasice i parmezan. - Utrkujmo se do kobasica! - vikne i odjuri s Bells. Bells sjedi na mojem krevetu i promatra me dok se odijevam. Nosim blijedoplavi demper koji se s jedne strane vezuje vrpcom, traperice i ci pele uska vrha s niskom petom. eljam kosu ispred zrcala i vidim Bellsin odraz. Kopa po mojoj torbici za minku: vadi rueve, puder i openito radi nered. - Ti i Mark ete se vjenati? - pita me nehajno. - Hou li se udati za Marka? Ne znam - smijem se dok veem kosu, a zatim je ponovno putam da slobodno padne. Sa strane prikopam veliki svjetlucavi cvijet ukraen crnim perlicama. Ne mogu se odluiti hou li kosu podignuti ili raspustiti. - Zato? Bells sada nokte pokuava namazati srebrnim lakom. Ne znam. Nije me pitao - odgovorim jednostavno. - Mi ak ni ne izlazimo. - Paljivo je nadgledam kako ne bi prolila lak.

- Nisam kao ti, zar ne? Nikada me to nije izravno pitala. Ne znam to bih joj rekla. Ne mogu lagati i pretvarati se da jest, samo kako bih joj udovoljila. Osim toga, Bells e to otkriti. Okrenem se i na bijeloj posteljini ugledam veliki srebrni krug, veliine novia od deset penija. - Bells, pogledaj to si uinila! - Jurnem prema krevetu da pogledam mrlju. Bells baci boicu preko sobe i ona udari o zid. Lak se izlije po sagu. - Bells, prestani! to ti je? Zato si tako ljuta? - Brzo podignem boicu i zaepim je. - Ne mogu kao Katie - vie i udara rukom o ruku, mrljajui dlanove srebrnom bojom. - Nisam ista - kae vrsto. - Nisam normalna, zar ne? Sjednem do nje. - Odakle ti to? - kaem njeno. - Bells, ti si normalna za mene, tatu, mamu i sve ljude koji te vole. Ne izgleda kao da sam je uvjerila. - Nisam kao Katie. - Zato bi eljela biti kao ja? Ja nisam ni upola tako vrijedna kao ti. - Ti lijepa. - To ne ini osobu - kaem nepokolebljivo. - Nisam lijepa kao Katie - ponovi. - A ja ne kuham tako dobro kao ti. Pogledaj samo kako si vodila kuan stvo kada je mama bila bolesna. Mislim da nisi svjesna koliko toga zapravo moe, Bells. Bells prestane udarati rukama i slabano se nasmije. - Dobra sam ku harica, jel da? - Jesi. Ovo nije vano, doista nije - kaem, drei lak za nokte ispred nje. - Sve je to povrno. Ti si takva kakva jesi i nemoj se nikada promije niti. Mai, smijei se, pozdravljaj ljude kao to uvijek ini. - Prisjetim se kada je Bells prvi put dola u moju trgovinu i kad sam joj naredila da ne po zdravlja kupce. - Zato te ljudi vole i cijene, Bells. Pogledaj Marka, Eddija iz trgovine delikatesa, Roberta, Teda, gospodina Vickersa ili ak itavu no gometnu momad. Moj Boe, nisam nikada vidjela takav klub oboavatelja. Slabani smijeak razvedri Bellsino lice. - Osjeam da se sada stvarno poinjemo upoznavati - zamuckujui na stavim - i volim provoditi vrijeme s tobom. Ne znam slae li se sa mnom, ali mislim da nad svima nama bdije jedan aneo. O tebi se brine vrlo po seban aneo. - Kako se zove? - On nema imena poput mene ili tebe. On je Bellsin aneo. On nosi tvoje ime.

Bells razmisli o tome to sam rekla. - Mama ima anela? - Svakako. - Zato je bolje. Mark ima anela? - Sigurna sam da ima. - Ti zgodna - ponovno kae, gledajui moju odjeu. Bells nosi arenu suknju i crnu elegantnu majicu iz moje trgovine. Oko zapea nosi crnu konatu narukvicu sa srebrnim nitnama. U lijevom uhu ima tri sitne nau nice. - Neu kao ti nikada izgledati. - Ja nemam tvoju prelijepu crvenkastu kosu. - Maminu kosu - kae. - Da, maminu. Ti si vrlo sretna. eli li jo da ti stavim ovaj srebrni lak? - pitam je dok drim boicu u zraku. Prui mi ruku i paljivo ponem nanositi srebrnu boju na njezine kratke izgriene nokte. - Gle, i ja sam zabrljala. - Nasmijeim se, briui viak laka maramicom. - Ti si ona koja jesi, Bells. Katie je Katie, Mark je Mark. Da smo svi isti, ivot bi bio dosadan, zar ne? j - Da, Katie, tako je. Hvala ti, Katie. - Mogu li dobiti jo jedno pie? - pitam Eve koja je povela i Hectora. - Katie, kakva sjajna zabava! - Ve je pripita. - Kako lijepa kua - doda Hector, ogledajui se po sobi. Emma, Bells i ja ukrasile smo boino drvce velikim srebrnim i zlatnim kuglama, srebrnim, crvenim i zlatnim manama te okoladnim likovima u obliku Djeda Mraza, umotanim u srebrnu i zlatnu foliju. Emma je u kuhinji postavila sitne lampice, a u prozore granice boikovine s lanim crven daima koji su se ugnijezdili meu liem. Sitne zalogaje pripremale smo itav dan: male kobasice, sirne jastuie, kolaie s mljevenim mesom. - Eve, eljela bih ti od srca zahvaliti to si vodila trgovinu ovih posljed njih nekoliko mjeseci. Bez tebe ne bih uspjela. - Ma nije to nita. Bilo mi je drago. Zvonce na vratima ponovno se oglasi i zaujem Markov glas. - Ti si si gurno Mark - kae mu Emma. - estitam na knjizi! Toliko sam o tebi ula. OEmma, nemoj to govoriti. - Ne mogu vjerovati da se prije nismo upoznali - Emma i dalje brblja. - Zdravo - kae Jess. ' Jess nosi morskoplavu satensku majicu i traperice. Na licu gotovo da nema minke, ali koa joj je besprijekorna. Zatim ugledam Marka i prije nego to sam i mogla promisliti, jurnem uza stube u sobu i zatvorim vrata.

Mislim da me nije vidio. Srce mi toliko snano udara da oekujem kako e ispasti na pod. Postane mi jasno da mi ni do koga nije bilo ovoliko stalo. Vie ne znam to bih rekla ili kako bih se ponaala pred njim. Ne prepo znajem se. Nastojim se umiriti, ali osjeam da mi lice postaje sve crvenije i toplije. - to je sueno, sueno je - promrmljam. Nanesem malo kreme sa zelenim pigmentom koja obeava da e ublaiti crvenilo koe i poprskam se parfemom s mirisom limuna.. Konano se vra tim na zabavu. Bells stoji pored CD ureaja s Markom. Zauju se Beatlesi. Bells mu prui limenku umbirova piva, a srebrni joj se nokti svjetlucaju. Mark izgleda kao da je maloprije ispao iz perilice rublja. Kosa mu je ra skutrana, nosi tamnoplave traperice i iroku bijelu koulju uz neobino moderne tenisice. Odloi limenku sa strane i uzme Bellsinu ruku. Ponu plesati. - Ne znam dobro plesati - kae Bells. - Nema veze - Mark se nadglasava s glazbom. - Ted i ja uimo dvoranske plesove u Walesu - doda Bells i smije se dok je Mark vrti. - Ponovno! - zahtijeva. - Ne moe skinuti pogleda s njega, zar ne? - Emma kae kad mi se prikrade. - Ne budi blesava. Gledala sam kako Bells plee. -I on tebe gleda, zna. - Stvarno? Gleda? - esto, ali tebe nije briga, je li tako? - Ne, ne. - Gluposti, Katie. To ja sam ja, Emma, tvoja najbolja prijateljica. Dobro te poznajem. Stvarno ti se svia, zar ne? - No ne mogu nita uiniti u vezi s tim - uzdahnem dok ga promatram. - Imala sam mnogo veza s mukarcima, ali ni jedan od njih mi nije prvo postao dobar prijatelj. Kao to ste ti i Jonnie. Toliko ste sretni to vie niste u igri. Mark pogleda prema meni i nasmijei se prije nego to se nastavi zabav ljati s Bells. - Ba glupo, je li? A nita ne mogu uiniti. - Kako to misli? Ma hajde, neto ipak moe. - On ima djevojku. - U redu, ali zato mu ipak ne bi rekla? Barem si prui priliku. to mo e izgubiti? Promatram ga s Bells. - Sve - odgovorim kratko.

- Katie - Mark tiho kae, uzme me za ruku i izvede iz prostorije. Stojimo sami, licem u lice. - Da? - Glazba utihne. -Neto ti moram rei. -Prstom njeno ocrtava vanjski rub mojega obraza. - to je? Odmakne ruku, ali ja udim da me ponovno dotakne. - Izmeu mene i Jess sve je gotovo. Tako je ve dugo vremena. elio sam ti to rei od trenutka kad smo se upoznali, ali nisam imao hrabrosti. Ja sam beznadno... - Zaustavi se. Molim te nemoj prestati. -Da? - Ja sam beznadno... - Kamo se seli, Katie? Katie? - Oprosti - kaem, tresui glavu kako bih je oslobodila matarija. Ispred mene stoji Jess. - Pronala sam stan kod Ravenscourt Parka - kaem joj. - Kad ve priamo o selidbama, zar novosti o Marku nisu divne? - Molim? - Mark? Ponudili su mu premjetaj u Edinburg. - On se seli? - Jess me napeto gleda. - Ne, nisam znala. Jess izgleda iskreno iznenaena. - Pa, i on je tek nedavno saznao. Si gurna sam da ti je namjeravao rei. - U njezinu glasu jasno mogu razaznati traak zadovoljstva. - No mislila sam da ste se juer vidjeli. Pitam se zato ti to nije spomenuo. - Kada odlazi? - Emma se ubaci kako bi mi omoguila da se saberem. - U sijenju. Ta nova kola izvrsno je opremljena za satove glume, a imat e prigodu i sudjelovati na Edinburkom festivalu. Takva se prigo da ne proputa. Mislim da e to biti dobro i za nau vezu - dalje kae. - Teko je biti razdvojen. Mislim da bismo Mark i ja morali vie vremena provoditi zajedno. - Osjeam se neugodno zbog naina na koji me pro matra. - uo sam da se spominje moje ime - kae Mark kada nam se pridrui. - Ne znam kamo je nestala Bells. Treba nam jo glazbe - Jess mi je rekla da se seli u Edinburg - kaem mu. estitam. Markov osmijeh naglo iezne. - Jess, tu sam vijest ja trebao objaviti. - Oprosti, mislila sam da to nije tako velika tajna - kae Jess, a oi joj se raire. Mark ljutito odmahne glavom. - Katie, moram ii. - to, sada? - izlanem. - Jess, jesi li spremna?

Ona se namrti. - Dobro, idem po kaput. Ne elim da ode. Ne mogu to podnijeti. Mark hoda ispred mene. - Na mjeravao sam ti rei, Katie. Oprosti. Tek sam donio tu odluku - pokuava objasniti. Sigurna sam da eli rei jo neto. -^Sretan Boi - konano promrmlja i nagne se da me poljubi u obraz. ujem Jessine korake iza sebe.I Mark ode.

PETNAESTO POGLAVLJE
Bells i ja zajedno vlakom odlazimo kui za Boi. Dan nakon zabave preselila sam u novi stan uz Jonnijevu pomo. Bilo mi je udno to odla zim. Dok sam raspremala kutije, osjeala sam se kao da sam prvi dan u internatu. Moj mobitel zazvoni i Markovo se ime pojavi na zaslonu. - Jesi li jo u Londonu? - Ne, Bells i ja smo u vlaku. - Katie, oprosti. - Ma, nema veze. - Ne, ima. Ti si dobra prijateljica... Mrzim tu rije. Prijateljica. - ... Katie, doista moram s tobom razgovarati. - To Mark? - pita Bells. - Zdravo, Mark. - Bok, Bells - kae Mark zbunjeno. - Katie, u vezi s onom veeri... Bells mi otme telefon iz ruke. - Sretan roendan, Mark. - Nije mi roendan, Bells, barem ne jo, ali svejedno hvala. Moe li telefon vratiti Katie? - Kada odlazi? - Na trenutak se zanesem milju da e mi rei kako ne ide. - Za dva tjedna. Nastane tiina. Veza se pone prekidati kada vlak ue u tunel. Mark neto govori, ali ga ne razumijem. - Mark, vidimo se za Novu godinu. A to su divne vijesti. Iako e mi nedostajati - grlo mi se stisne.

- Zdravo, Mark - ponovi Bells. - Sretan roendan. Ovaj put Mark joj ne odgovori. - Katie, doi e na moju roendansku zabavu, zar ne? Veza ponovno zakri. -Ne ujem te - kaem, a zatim se veza prekine. ekam da ponovno nazove, ali se telefon vie ne oglasi. Boi je protekao lijepo pa sam ostala do Nove godine. Posljednji put pro slavila sam je s roditeljima i Bells kada mi je bilo otprilike dvanaest godi na, pa mi se ova ini iznimno vanom. Na Staru godinu pridrui nam se teta Agnes koja donese domae praskavice. Svi nosimo papirnate eirie, priamo glupe ale i palimo razne vrste prskalica. U pono pijemo u mamino zdravlje. Mama je raznjeena, a obrazi joj se rumene od alkohola. Nekoliko dana poslije mama, tata, Bells i ja gledamo posebno novogo dinje izdanje kviza Tko eli biti milijuna? u kojem gostuje Simon Cowell. Sutra se vraam u London. -Ne mogu vjerovati da taj kreten zove prijatelja. Odgovor je D, blesane! - tata kae upravo kada zazvoni telefon. - Moda zove tebe, tata - naalim se. - Duo, moe li se javiti? - zamoli me mama, pogleda prikovana za zaslon. Trenutak poslije tata se vrati. - Mark je. - Preda mi slualicu i ponovno zauzme svoje mjesto. Gurnem slualicu od sebe. - Nisam ovdje - bezglasno usnama obliku jem rijei. - Mark, moe li ti se javiti poslije? - Tata spusti slualicu. - Ne volim lagati, Katie. Svakako ga nazovi poslije. - Zato ne eli razgovarati s Markom? - pita me mama. - Mislila sam da ti je dobar prijatelj. - Hm, pa da, jest - kaem, gledajui Simona Cowella kako mozga o odgovoru. - Katie? - Mama ne odustaje. - Zar se neto dogodilo? - Mark odlazi iz Londona - kaem joj. - Radit e u Edinburgu. - A tako... - javi se tata. - Nedostajat e ti. On je dobar mladi. Roditelji nikada ne shvaaju, pomislim. - O dragi, zauti, molim te kae mama i okrene se prema meni. - Ja nisam slijepa. Vidim da nije stvar samo u tome to on odlazi - kae. - Zato ne razgovara s njim?

- U redu - predam se. - Svia mi se Mark, ali kakve to veze ima kad io nako odlazi? - To ne znai da ga nee nikada vie vidjeti - zakljui mama. - Znam, ali naviknuta sam da je uvijek negdje u blizini. Doista e mi nedostajati. Na neki nain ga smatram svojom srodnom duom, ako zna to elim rei. - Znam tono to eli rei. - Mama postrance pogleda tatu koji sjedi u naslonjau u svojim konatim papuama i kilji u televizor. - Sada pita publiku, moe vjerovati? - tata kae izvan sebe od bijesa. - Nee znati - kae i zapucketa jezikom. - Sve ovo tebi se sigurno ini tako... - ne mogu se sjetiti rijei koju bih upotrijebila nakon svega to je mama proivjela - ... blesavim - kaem naposljetku. - Ne, duo. Bilo bi blesavo ne rei mu nita. Kada e ga ponovno vi djeti? - Sutra naveer odrava se njegova roendanska zabava. U Batterseau. Doi e i njegovi roditelji. - A i ti e, zar ne? Oklijevam s odgovorom. - Voli ga? - odjednom me upita Bells. Lei potrbuke na podu i oslanja se o laktove dok gleda televiziju. Nisam ni mislila da nas slua jer je bila tako tiha. - Ne - zamucam zato to me zateklo njezino izravno pitanje. - Glupa Katie. - Nisam - zareim na nju. - Glupa, zar ne, mama? - Prestani me zvati glupom - protisnem. Tada se sjetim kako sam i ja njoj rekla da je glupa kada je izrezala sliice s majica. - Voli li Marka? - pita me mama. - to? Voli Marka? - Sada se i tata ukljui. Zakopam lice meu dlanove. - O duo, nemoj klonuti. Mislim da ima pravo, Bells - kae mama. - Glupa je ako mu ne kae. Sada me svi gledaju oekujui odgovor. - Kako da mu kaem? On odlazi. A ima i djevojku. Mama slegne ramenima. - Pa to je rizik, ali mora se upitati je li ga Mark vrijedan? Nakratko o tome razmislim. - Sasvim sigurno - zakljuim. - Nikada

nisam upoznala nekog kao to je on. - Dobro. U tom sluaju, popij dvostruku votku, otii na zabavu, prii mu i budi hrabra. Reci mu kako se osjea. Mama i ja stojimo na vrhu stuba. Spremamo se na odlazak u krevet. - Kupi zgodnu haljinu za zabavu - kae dok me miluje po licu. - Nemoj odjenuti crno. Crvena je tvoja boja. I podigni kosu. - Jo neto? - Nasmijeim se. -Ne, to je sve. - Hvala ti. - Zagrlim je. - Volim te - kaem joj prvi put od djetinjstva. -1 ja tebe volim. - Te rijei nisam od nje ula otkako sam bila djevojica. Osjetim toplinu njezina zagrljaja i postane mi jasno da mi je to godinama nedostajalo. Je li to za neku posebnu prigodu? - pita me prodavaica. urno obavljam kupnju u posljednji trenutak prije nego to se vratim u London. - Roendan mojeg prijatelja - vrtim se pred zrcalom u tamnocrvenoj haljini. Duga je, s naramenicama ukrienim na leima i pomalo podsjea na haljine iz pedesetih godina. - Sruit ete ih s nogu - kae mi. - Ta je haljina kao stvorena za vas. Ponovno se pogledam da se uvjerim kako mi ne lae. Nemam vremena odlaziti u druge trgovine. Ne, u pravu je. - Uzet u je. - Osmjehujem se. Ipak je Markov trideset peti roendan, kaem u sebi da opravdavam svoju odluku. - bilo bi mnogo lake da znate tonu adresu - brani se voza taksija. Naravno da ima pravo, ali sam previe uzbuena da mu se ispriam. Samo elim to prije stii na zabavu. U London sam dola kasno jer vlak nije stigao na vrijeme. Trebalo mi je gotovo tri sata da stignem u svoj stan. Moj stan. To zvui dobro. No sada se tome ne mogu veseliti. U mislima vidim pozivnicu s adre som, ali ne mogu se sjetiti imena mjesta. Pozivnica mi je ostala na krevetu. Kvragu, kvragu, kvragu. - Vozimo se u krugovima - uzrujam se, ponovno gledajui na sat. Kasnim gotovo dva sata. Uzmem mobitel i nazovem Marka. Ponovno se javi automatska sekretarica. - Mark, na putu sam, uskoro stiem. - Na glo poklopim. - ekajte! Mislim da smo promaili skretanje. Okrenite se.

- Ne mogu se ovdje okrenuti. - Voza prezirno otpuhne i ubrza brisae. Sada kii kao iz kabla. - Vratite se natrag. - Ne slua me. - Ostavit u vam napojnicu - glasno kaem. Voza odmahne glavom, naglo okrene vozilo i krene u drugom smjeru. - Sjajno. - Kroz maglu se sjeam da mi je Mark rekao kako se mjesto nalazi pored mosta Battersa. Od mosta smo daleko odmaknuli. Kada konano stignemo, taksist me gotovo izbaci iz vozila ravno u lo kvu vode, ali se ipak nasmijei kada mu dam dodatnih pet funta. Stupim u veliku prostoriju osvijetljenu svijeama i punu ljudi, ali ujem kako govori samo jedna osoba. Ve je vrijeme govora. Mjesto nalikuje na golemi staklenik, sa zelenim egzotinim biljem i fontanom. Visok, mrav mukarac stoji do Marka, odjevena u blijedoplavu majicu i tamni sako. Pozovem konobaricu s pladnjem pia i zahvalno joj se nasmi jeim dok uzimam au ampanjca. - Obeao sam sinu da ga veeras neu osramotiti opirnim govorima, ali zaista elim rei koliko smo na njega ponosni. Svi raznjeeno uzdahnu. Mark se malo zacrveni i u neugodi prtlja s manetama. - Neu ovdje stajati i govoriti vam koliko je divan; nema nita goreg od ponosna roditelja. - Svi se nasmiju. - Mark nas je za Boi obavijestio da odlazi u Edinburg na godinu dana. Vrlo smo sretni to e nam biti blie i elio bih mu zaeljeti sve najbolje u sljedeoj godini. Svi kliu osim mene. Sve to sam osjeala tijekom proteklog tjedna po lako uzmie pred injenicom to Mark odlazi. Uzvanici se ponovno ponu druiti izmeu sebe, a ja sam odluna u nakani da se do Marka probijem odmah jer inae to neu nikada uiniti. U ruci steem dar koji imam za njega. - Katie! - Mark se kroz gomilu uzvanika probija do mene. - Kako to da si dola tako kasno? - pita me kada konano doe. - Sretan roendan. - Njeno ga pogladim po nadlaktici. - Zato mi nisi odgovarala na pozive? to misli, Mark? Sigurno to nije tako teko zakljuiti. - Ovo je dar za tebe. - Predam mu malen smotuljak u plavom papiru s vrpcom. ini se da ga dar uope ne zanima. - Zato si zakasnila? Zato si uope onda dolazila? - Mark, sad sam ovdje.

- Nepristojno je kasniti dva sata. Ne otkrijem mu da sam zaboravila pozivnicu jer sam bila previe za okupljena kupnjom haljine, koju, kako se ini, sada uope ne primjeuje. - Mark, moj vlak je kasnio. Doista mi je ao. - Brinuo sam se da se neto nije dogodilo ili da nee doi. Mogla si me nazvati i rei da e zakasniti. - Jesam, nekoliko puta. Nisi se javljao. Mark se namrti, a zatim se okrene. - Mama, ovo je Katie. - Katie, ba lijepo to si uspjela doi - kae njegova majka. Kosa joj je proarana bakrenim pramenovima, a nosi tamnomodru koulju koja joj istie oi. Osmijeh joj je topao i zbog rupica na obrazu, dobro mi je poznat. - Mark se pitao gdje si. Jako se zabrinuo. Mark ode. Prisilim se na razgovor s njegovom majkom, iako bih najradije krenula za njim i ispriala se. Povrijedila sam ga. Trebala sam mu odgovoriti na pozive. On je zasluio mnogo vie. Uinio je toliko toga za mene, a ja se ak ne mogu na vrijeme pojaviti na njegovoj zabavi i estitati mu kako treba. - Zar nije divno to to se Mark seli u Edinburg? - pita me njegova majka. - Divno - odgovorim rastreseno. - Edinburg je grad koji doista zrai... - Markova mi majka i dalje pria, ali ja se itavo vrijeme oajniki nadam da e se on vratiti. Zatim ugledam Jess, odjevenu u tamno odijelo s hlaama i jarko ruiastu potkoulju od ipke. Mark kratko razgovara s njom prije nego to ih prekine neka dje vojka. Svi se sada smiju. eljela bih otii kui. Istodobno mi u mislima neprestano odzvanja mamin glas. - Zato ne bismo podijelili vonju taksijem? - predloi jedan od uzvani ka. Upravo sam na recepciji zamolila da mi pozovu taksi. - Idem u vaem smjeru. - U redu. - Okrenem se i ugledam visokog plavokosog mukarca. - Jeste li sigurni? - Naravno. Doi e za desetak minuta. - Mogla bih ekati vani - kaem. Godilo bi mi malo svjeeg zraka. Pada jaka kia, ali to me ne smeta. I drugi uzvanici poinju odlaziti; izlaze, otvaraju kiobrane i skakuu izbjegavajui lokve. Plavokosi mukarac mi se pridrui i ponudi mi svoj sako. - Usput, ja sam Tom, a mislim da je ovo na - kae s olakanjem, kada se srebrni auto

mobil zaustavi na prilazu. Zavalim se u udobno mekano sjedalo. Kukavica sam. Nisam nita rekla Marku. Zaklopim oi nastojei ovu veer izbaciti iz misli. Deset minuta poslije voza taksija toliko silovito trubi da moram pogledati to se dogaa. - Nije dao znak da skree, budala - Tom mi objasni kada ga upitam to se dogodilo. - Onda, gdje si upoznala Marka? - Moglo bi se rei da smo susjedi - odgovorim kratko. To je najjed nostavnije objanjenje. - Ti? - Osjeam da i ja moram postaviti isto pi tanje. - Radimo zajedno. Nedostajat e nam kada ode. On je dobar radnik. Ali Edinburg je divno mjesto. Mora malo uivati, upoznati nekoga i dobro se zabaviti. Uspravim se u sjedalu. - Ali on ima djevojku. Jess. - Ne. - Tom odmahne glavom. - Njegov je privatni ivot prava nepozna nica, ali znam da su se rastali. Ona je predivna djevojka. Ne znam kako mu to polazi za rukom - Tom se smijulji. Srce mi bre zakuca. - Zato su prekinuli? - Mislim da su shvatili da su tek dobri prijatelji. Teko je kada nekoga poznaje godinama, a onda pokua biti vie od prijatelja. To je udna promjena. Ja sam pokuao i bilo je grozno! Mnogo nam je bolje bilo kad smo bili samo prijatelji. Meu nama nije bilo kemije i sve je bilo vrlo udno. - Tome, moram se vratiti na zabavu. Tom me zaueno pogleda. - Zato? - Nemam vremena objanjavati. Molim te, molim - preklinjem ga sklo pljenih ruku. - Ali zabava je dosad ionako ve zavrila. - Moete li se okrenuti? Moram se vratiti - kaem vozau. No on se ne obazre i nastavi voziti u istom smjeru. - Onda se zaustavite, ii u pjeice! - Okrenut u se kada to bude mogue - hladno mi odgovori. - Zaustavite se odmah! - Ne odustajem. - Molim vas, moete li se okrenuti? - Tom ga ljubazno zamoli. - Dobit ete veu napojnicu - doda. Uz kripu guma okrenemo se velikom brzinom i uputimo natrag na za bavu. Veeras je moje vrijeme za nagla skretanja i velike napojnice. - Hva la ti, Tome. - Poljubim ga u obraz. - Doista mi je ao, ali moram neto rei Marku.

Tom me znatieljno pogleda. - A ne moe ekati do jutra? Pa nadam se da je zaista vano, nakon svega ovoga. Ponovno trim zavojitim stubama. S odjee mi kapa voda, a mokra mi je kosa prilijepljena uz lice. Zabava je zavrila. Dostavljai hrane pakiraju ae i tanjure u smee kutije i odnose pladnjeve s hranom. - Jeste li neto zaboravili? - upita me jedan od konobara. - Ne. Gdje je mladi koji je organizirao zabavu? - pitam bez daha. - Mislim da je otiao. Ne! Nije mogao otii. Molim se u sebi da to nije istina. Sjednem pored fontane da doem do daha. Ne mogu vjerovati. Uto zaujem kako mi se pribliavaju koraci. - to radi ovdje? - Ne eka moj odgovor. - Jesi li neto ostavila? - Glas mu zvui strogo. Osjeam golemo olakanje to ujem Markov glas, iako je i dalje loe raspoloen. - Ne nisam nita ostavila - odgovorim odrjeito. Mark se vrati do drugog kraja prostorije i nastavi pospremati svoje da rove u kutije. Slijedim ga, ali me on ne gleda. - Zato mi nisi rekao da si se raziao s Jess? - pitam ga. - to misli, zato sam pokuavao stupiti u vezu s tobom? Ima pravo. - ao mi je, ali... Prekine me. - Ponaala si se strahovito udno otkako sam ti rekao za Edinburg. Ne doputa mi da s tobom razgovaram o tome. - To je zato to ne elim da ode! - prasnem. - Mislim da sam to i sam zakljuio. Ali, zar je ovo nain da mi to kae? Nezrelim ponaanjem, neuzvraanjem mojih poziva? Znam da si bila kod kue kad sam zvao za Novu godinu. - U redu - kaem - bila sam. Gledala sam Simona Cowella na Miliju nau. To gotovo izmami osmijeh na Markovo lice. - Ali veeras? Pojavi se sa zakanjenjem i... - Hoe li prestati i posluati me? Ostavi te proklete darove. Mark konano podigne pogled. - Ne elim da ode. Strana mi je pomisao da nee biti u blizini. Sve sam izvela krivo - priznam. - Mislila sam da si jo s Jess, a sada kada sam otkrila da nisi, ne mogu ti ni rei koliko sam zbog toga sretna jer... - zau stavim se. Jesam li rekla previe? - Nastavi - kae.

- Shvatila sam koliko mi znai. Mislim da sam ak... - to? - Mark me njeno potakne da nastavim. Ne mogu vjerovati da me tjera da to izgovorim. - Mislim da te volim. Nastupi duga tiina i znam da svi radnici u prostoriji sada sluaju. - Ja ne mislim da te volim - konano kae Mark. - Molim? - tiho ga upitam. - Ja ne mislim da te volim - on ponovi, ali tada zakorakne naprijed i poljubi me. Osjeam se kao da sam na snimanju filma i ne mogu vjerovati da je sve ovo stvarno. Morat u se utipnuti kada se odmakne. - Zna to? - Mark se nasmijei. - Ja ne mislim da te volim. Ja to znam. Na to svi u prostoriji zapljeu. Turnham Green, molimo vas - kaemo vozau taksija. - Budalo - gurnem Markovu ruku. - Zato mi nisi rekao da si prekinuo s Jess? Mogao si mi to napisati ili mi rei kada sam bila u vlaku. Mark provue ruku kroz kosu. - Znam, ali mi je tada Bells u pozadini estitala roendan, a nakon toga me nisi htjela sluati. Osim toga, nisam jo rekao Jess, a elio sam te i vidjeti. - Znai da sam kroz svu onu patnju prola uzalud. Morala sam prva rei volim te. - Oprosti Katie, trebao sam odavno prekinuti s Jess. Previe smo se tru dili da nam veza preivi, ali u stvarnosti nismo nikada bili vie od dobrih prijatelja. Znao sam to osjeam za tebe jo one veeri kada smo gledali predstavu. Samo nisam znao kako da s njom prekinem. - Je li ona dobro? Kad si joj rekao? - pitam ga. - Odmah poslije Boia. Dobro je, mislim. Znam da je duboko u sebi svjesna da smo uinili ispravnu stvar. Osim toga, dola je veeras, to ipak neto govori, zar ne? - Da, svakako. Vi ste stari prijatelji i to mnogo znai. Jesi li otvorio moj dar? - Ovdje je. - Mark pone odmotavati plavi papir, a ja promatram svaku crtu i izraz njegova lica. - Ne mogu vjerovati da si to pronala. U rukama dri prvo izdanje knjige Avanture ujaka Lubina. Nala sam ga putem interneta. - Znai, Edinburg. Misli li da veze na daljinu uspijevaju? - Ova hoe - Mark kae vrsto drei knjigu. - Dolazit e i ostajat e to vie moe?
-

- to ako ti se toliko svidi da ondje poeli ostati zauvijek? - O tome emo misliti kad za to bude vrijeme. - Doi u i ostati pod jednim uvjetom - kaem mu ozbiljno. - Kojim? - Mark me primi za ruku. - Da pripremi sobu za Bells. - Zapravo sam se za to ve pobrinuo. Kupio sam i plakate Beatlesa i Davida Beckhama. - A Stevija Wondera? -I on e visjeti na zidu. - Kako bih u tom sluaju uope mogla odbiti? - Dobro. Kada te mogu oekivati? - Kada odlazi? - Sljedei vikend. - to kae na vikend poslije?

Alice Peterson upoznala sam lijepog sunanog poslijepodneva na obali Temze. Dok smo pijuckale aj i jele sendvie od krastavca pored barunastih travnjaka istokanih u bijelo odjevenim igraima kroketa, Alice je smijuljei se primijetila - Kao da smo zakoraili u ivot kakav je u Engleskoj neko bio. - Zbog njezine puti poput engleske rue i blaga vladanja, inila se kao stvorenom za taj otmjen prizor. No znala sam da ispod tog prividnog spokoja Alice skriva iznimnu hrab i elinu volju.

U dobi od osamnaest godina, kao jedna od britanskih juniorskih tenisaica koje najvie obeavale, Alice je bila na pragu da prihvati stipendiju u Americi. No ta otkrila da boluje od reumatoidnog artritisa. - Napadaj bolesti bio je toliko silovi su moji zglobovi obolijevali poput domino kocaka, to mi ak nije ostavljalo ni snage da drim reket.

Nekako se, unato kroninoj boli i nateenim zglobovima, ipak uspjela pribrati na Sveuilite u Bristolu, gdje je s vremenom postala najbolja studentica povije umjetnosti. - Razdoblje studiranja bilo je vrlo zbrkano za mene, ali mi je vrlo d to sam ga prola jer sam na kraju zavrila s diplomom u ruci. Uvijek sam bila d ambiciozna. Kao dijete eljela sam pobjeivati, eljela sam biti najbolja uenic najuspjenija u neemu. Prijatelji mi kau da moj stav prilino zastrauje! No o sada zaista pomae. Ne elim biti jadna Alice s reumatoidnim artritisom; es sam se borila da se rijeim tog naslova.

Njezina je borba poprimila nov oblik kada se pridruila radnoj svakodnevici o devet do pet; naposljetku je ipak morala priznati kako je previe bolesna da os na poslu. - Ujutro ne bih mogla ustati ili ne bih bila u stanju putovati podzemno inilo se da svi moji prijatelji napreduju prema boljim poloajima, a ja jednosta

nisam znala to u. Tada je obiteljski prijatelj predloio da zapiem svoja iskustva. Pomislila sam Pa, neu nita izgubiti ako pokuam. - Njezina autobiografija A Will to Win, objavljena 2002., skrenula je na Alice pozornost medija. lanak u asopisu Reader's Digest kae da njezino djelo dira u srce i ohrabruje, a jedna mlada osoba oboljela od reumatoidnog artritisa napisala je: tvoje su misli u knjizi odraz mojih.

U dobi od osamnaest godina, kao jedna od britanskih juniorskih tenisaica koje su najvie obeavale, Alice je bila na pragu da prihvati stipendiju u Americi. No tada je otkrila da boluje od reumatoidnog artritisa. - Napadaj bolesti bio je toliko silovit da su moji zglobovi obolijevali poput domino kocaka, to mi ak nije ostavljalo ni toliko snage da drim reket.
Ohrabrena potporom obitelji i bliskih prijatelja te uz pomo novog lijeka protiv bolova, Alice sada ivi u zapadnom Londonu gdje pie u svijetloj, prozranoj sobi, na staklenom stolu, okruena svojim stvarima. Pogledaj svijetu u oi njezin je prvi roman, a ve postoje planovi da se prema njegovu predloku snimi televizijska drama. - Pomislila sam: to bi se dogodilo da imam sestru kao to je Bells? Zamisli su same navirale. Njezin je lik bilo ugodno opisivati jer je toliko uinila za svakoga. Katin ivot bio je prazan prije nego to je ona dola u njega. No tada je Katie morala preispitati svoje ivotne vrijednosti. - Pisanje mi je vratilo izgubljeno samopouzdanje i stvaran cilj u ivotu; ono je neto emu teim i emu se radujem. Svima nam je to potrebno, zar ne? Pruila mi se golema prigoda i u nju sam uloila sve.
Anne Jenkins