Rod:epski vrsta:roman Razdoblje:Postmoderna, suvremena knjizevnost Sadrzaj: Prati se pria trojice likova- Antuna Vrania, sultana Sulejmana i njegova

sina Dihangira Tema: odnos pojedinaca prema politici i ideologiji Motivi: ponovljivost, reverzibilnost povijesnjih procesa Oblik: prozni-u 3 dijela: Nekamo mora, Ma samosjek, Koa za bubanj

Glavni akteri su Antun Vrani, Sulejman i Dihangir, a koncentracija na pojedinog od njih dijeli roman u tri dijela. Iako je sam nain pripovijedanja uobiajen (sveznajui pripovjeda poznat iz realizma), bez nekih postmodernistikih inovacija, struktura samog djela nije, fabula nije vrsto povezana. Brojni likovi se javljaju i nestaju, umiru ili jednostavno budu ostavljeni u limbu, dok pisac istrauje neku drugu nit ljudske sudbine i linosti, a onda i zaboravljeni ili naputeni Roman je nazvan prema snu, a moda ba u opisanim snovima nalazimo intepretacijski klju za tragine sudbine brojnih likova... Prvi san je o karavani, a simboliki je i u ovom snu iskazana surova borba za vlast tako prisutna u druga dva dijela knjige: Ona dvojica do tebe u koloni, prednji i stranji, najljui su ti protivnici. Prvi zato to ga sustie i potiskuje, a stranji zato to mu stoji na putu. (str.77) Moda u ovom snu pronalazimo i simboliku za Antunovu ambiciju i borbu za uspjehom. On sam je rekao kako kad kazuje svoje snove, odaje i sebe. Drugi san nosi isti naslov kao i sami roman, a odnosi se barem koliko znamo i koliko Antun kae, na mlaeg sina Sulejmana i njene Nurbanu. U snu psi u trgovitu, gazdarica u koje se sanja sklanja je bezglava, a Antun joj sam daje promjenjive glave, mogla bi predstavljati ihangirovu majku koju je tako uporno traio u svijetu i u drugima, i koja je ostala bez glave po elji ruske konkurentice za ljubav sultana. Psi koji opsjedaju kuu u koju je utrao mogli bi predstavljati sve zle ljude, dounike, monike, one koji provode nasilje i one koji ga nareuju. ihangiru nije bilo spasa, dostigli su ga metaforiki psi koji su ga izludjeli svojim laveom dok nije umro, lud, naslonivi glavu u krilo bezimene ene. Bezglava ena u snu odgovara i na pitanje zato pse nije mogue unititi, a moda i na pitanje zato nije mogue unititi animalno u ovjeku, jer Njih je mnogo, a dan kratko traje. Preko noi se izlegu drugi. Tvoja je nesrea, moj Vraniu, u tomu to je izmjena dana i noi tako esta i tako strano redovita.(str.81) Sulejman se ne otkriva kao velianstven u Araliinoj karakterizaciji, pa nije ak ni velianstven u zlu, ve prije u posjedu nekakvog animalnog njuha i instikta kojim se probija kroz psei opor i zna vladati njime jer je i sam jedan od njih: Njegova pronicavost ljude je u ludilo tjerala, pa su ga praznovjerni drali vidovitim, nadahnutim Bogom i ejtanom. Ali prije nego od Boga i od avola, njegova je vidovitost od dubokog prezira ljudi. (str.88) Svijet o kojem pie Aralica, svijet je kojim vlada ivotinjstvo, a ovjek ne moe umai pasjem oporu vani, ako uspije umai pasjem oporu u sebi. Naturalistiki opis Sulejmana ne crta negativnom samo Turke, pogrdne osobine prisutne su jednako i kod onih koji nisu turske krvi, i kod poturica i kod krana. Nevini ljudi kao njeni sultanov sin ihangir osueni su na propast, zapravo umijeem vladanja navodi se rezanje klasja koje izraste vie, pa tako oni koji se istiu u plemenitosti moraju biti posjeeni. Tako vlada Sulejman, ali i drugi vladari, on u tom smislu usvaja poruke onih prije njega. Nemamo razloga misliti da je ovakav prikaz svijeta vezan za odreeno razdoblje, moda je samo povijesni oblik romana pokazuje izraeni oblik ljudskog opora, na krajnji oblik ljudskog sadizma oitan u tiranskim vladama. A tiranska vlast je uvijek tu, jer takva je narav svijeta. Zlih je mnogo, a dan kratko traje. Preko noi se izlegu drugi

Roman je trodijelni, s vremenski odijeljenim i donekle prostorno povezanim fabularnim tokovima. Radnja je smjetena u 16. st. Prvi dio triptiha, NEKAMO MORA, usmjeren je na privatni ivot i diplomatsku karijeru strica Fausta Vrania, Antuna. Nakon Antunova djetinjstva i obrazovanja te povijesti njihove obitelji, prelazi se na pojedine epizode iz erotskog ivota, premda je Vrani bio crkveni dostojanstvenik. U rodnom gradu on ima aferu s Mandaljenom Lukai, a ostavivi glasine za sobom, zauvijek odlazi iz ibenika.

Tu su i veze s hirovitom Magdalenom Milaversi, plemkinjom iz Padove; s priprostom ali lukavom Urulom, koja je u toj vezi zatrudnjela, a Vrani morao priznati dijete i platiti povei novani iznos te platonski odnos s kraljicom Izabelom, mladom udovicom Ivana Zapolje, koji se ne moe realizirati iz politikih razloga. U Carigradu se Vrani treba sresti s Mehmed-paom Sokoloviem, ali na putu se dogaa reirani incident u kojem jedan od poslanika strada. Premda u nepovoljnoj poziciji, Vrani ipak uspijeva ishoditi djelomino povoljne uvjete za mir meu carevinama. U nastavku se Antun Vrani vie ne pojavljuje, nego se fabula koncentrira na likove koji diktiraju politika zbivanja u vrhu Osmanskog Carstva. Sredinji lik drugog dijela, MA SAMOSIJEK je Sulejman II, poznat i kao Sulejman Velianstveni. U prvih pet poglavlja portretirani su najmoniji ljudi carstva oko Sulejmana: Mehmed, Rustem Opukovi (koji svoju mo duguje braku sa Sulejmanvom keri Mirimah), Ahmed (koji oboava lijepe knjige i lijepe ene), obrazovani emsudin Ahmetovi, eunuh Ibrahim (zaduen za sultanove prljave poslove). Zatim slijede pripovijesti o Sulejmanovim enama: o Nurbanu, zapravo Venecijanki Domeniki i Rokselani iz Galicije. Javljaju se spletke oko u vezi sa sultanovim nasljednikom Mustafom, kojega je Sulejman imao s Nurbanom. Sulejman sumnja na urotu pa poziva Mustafu u svoj logor, gdje ga smaknu njegovi straari. Trei dio, KOA ZA BUBANJ, zapoinje obiteljskom idilom Nurbanine obitelji, koju ine majka, svestrano nadareni Mustafa u braku s Esmom te osjetljivi i depresivni mlai Mustafin brat, Dihangir. Majinom srmu zapoinje krah sretne obitelji: Dihangir duevno obolijeva, a nakon Mustafina smaknua ubiju i Esmu i njihovu djevojicu. Dihangira alju u zloglasni zatvor gdje on zatie neke od sudionika u pobuni protiv Sulejmana. Pobunu u Solunu pokrenuo je Sulejmanov pisar, predstavljajui se kao Mustafa. Roman zavrava biljekama ljetopisca admana o posljednjim Dihangirovim danima u Alipoturkovoj tamnici. Pse u trgovitu karakterizira pomalo neobian spoj tradicionalnog naina pripovijedanja iz perspektive sveznajueg pripovjedaa, dok je kompozicija modernije zamiljena: krajnje epizodina i fragmentarna, bez vrste fabulrane niti (to je preputeno itatelju). Ta obiljeja odvajaju ovaj roman od tradicionalnog modela povijesnog romana, iako Araliini romani u osnovi dijele tu tradiciju. Najuoljivija tenja Araliina stila je tenja da se zbivanja prokomentiraju, esto u formi poente, doskoice ili narodne izreke. Redovito se iznosi detaljan opis, podrijetlo, karakter i ivotna putanja, svih imalo znaajnih aktera u prii, to je dobar pokazatelj autorova epskog tradicionalizma, iako okosnicu svih likova ine tri glavna lika svakog pojedinog dijela triptiha: Antun Vrani, Sulejman i Dihangir. Naslov Psi u trgovitu kljuna je metafora za svijet moi, politike, intriga i borbe za opstanak. rtve vlasti nisu samo podanici: kruta pravila jednako melju i one na vrhu, pa i samog Sulejmana; zato su svi stalno na oprezu i sve se pomno vae. Nedvojbene su i aluzije na moderni totalitarizam; pritisci silnika, kad imaju neogranienu vlast, mogu biti otvoreno grubi ili sofisticirani, ali im se ne moe umai, a oni koji im se ele ukloniti (Nurbanu, Dihangir, Esma), neizbjeno postaju rtvama svemone vlasti.