Vilijam Batler Jejts Kontesa Cathleen

Naslov izvornika THE COUNTESS CATHLEEN, 1899/rev. 19O7 S engleskoga preveo NIKICA PETRAK OSOBE: SHEMUS RUA, seljak MAIRE, njegova ena TEIG, njegov sin ALEEL, pjesnik GROFICA CATHLEEN OONA, njezina maeha DVA DEMONA PRERUENA U TRGOVCE, SELJACI, SLUGE, NADNARAVNA BIA Dogaa se u Irskoj u drevna vremena. IN PRVI

Koliba SHEMUSA RUA-a. Izlazna vrata nalaze se na desnome zidu sobe. S jedne strane vrata je prozor, s druge mali kuni oltari Majke Boje. U dnu su vrata koja se otvaraju u spavau sobu, na lijevome zidu su vrata smonice. Kroz prozor se vide stabla hrasta, bukve, lijeske i gloga, poluskrivena u izmaglici. MAIRE motri TEIGA koji puni lonac vodom. On zastane kao da oslukuje i prolije malo vode. MAIRE Sav si mi smuen. TEIG Posluaj, majko, kako pseto cvili, A siva koko dvoritem lepra. udne se stvari zbivaju u zemlji Kad vlada glad: na onom prekriju je Susrela jedna ena nekog ovjeka, Uiju tako dugih da su sliila Krilima imia. MAIRE Shemusa dugo nema. TEIG A onkraj groblja, Pastir je sreo ovjeka bez uiju, Bez oiju i usta: zid od mesa. Vidje ga jasno, sve na mjeseini.

MAIRE (odlazi do oltaria) ista Marijo, Shemusa vrati kui iz zle ume, Od vukova ga uvaj jer je hrabar, Spasi ga od svih umskih zloduha to izali su i sad blude stazama Ne bi li zaveli due juer umrlih, I onih ivih to od gladi luduju. Spasi ga, Bijela Djevice. TEIG ini mi se, Ovog sam asa iz daljine uo Bubnjeve i harfe. (Kucanje na vratima.) MAIRE To se Shemus vratio. TEIG I da nam nosi neku hranu bolju Od suhe vrane, to je juer donio. (MAIRE otvara vrata, a ulazi SHEMUS s mrtvim vukom preko ramena. MAIRE Shemuse, kasni: gdje si samo bio, I s kim si priao? Premda dobro zna Kakvi me snovi mue, i da molim, Ti si u brdu sve od rane zore, U' zastaje sa svakom pridolicom, Preklapa s njima i zaziva nevolju. SHEMUS Ti bi mi glavu sjekla! Evo objeda! (Baca vuka na stol.) Vuk je bolji nego crkla vrana. Svuda sam traio, cijeli Boji dan. Kakvoga jea, mia ili takora, Sve je ko mrtvo, jedva da sam uo U izgladnjeloj umi lepet krila, A suho lie i blato s etiri brda Krase mi poplate. Tek tu, kod kue, Vidjeh gdje njui pod u praznoj staji Taj mladi vuk, pa uzeh samostrel. MAIRE Nebesa, hvala! (Kratko zastane.) Zato pas je cvilio?

SHEMUS Hranu je njuio, uo me to drugo? TEIG Nee na nas glad. SHEMUS A to jo tamo imamo? TEIG Pol vree brana, pola zdjele mlijeka. SHEMUS I staru koko. TEIG Tvra je no drvo. MAIRE Po dvoritu je, tek to nisi stigao, Dizala buku, Shemus. A u prozoru to je lepralo? TEIG Dvije udne sove, U prozoru su mirkale i mahale Sve otkad pas je cvilio. SHEMUS Tiina! (Privruje strijelu na samostrel i ide prema vratima. Izvana se naglo zauje glazba.) Evo ih opet: gospoda i gospoe, Putuju umom s bubnjem i uz harfu. Teig, vjeaj vuka na najjau kuku, Zatvaraj vrata! (TEIG ulazi u smonicu s vukom, vraa se i zatvara za sobom vrata.) Na stoli klimav sjedni, Namjesti plaljiv glas i jadno lice, A glava nek ti padne sve do koljena. (Otvara vrata kolibe.) Vae Gospodstvo, uite, jer danima Taj prag, na koji mnogo njih je stupilo, Prelaze sad tek puevi i ptice I nae noge, od gladi ve drhtave. (Ulaze GROFICA CATHLEEN, ALEEL koji nosi malu etvrtastu harfu, OONA, te manja skupina fantastino odjevenih glazbenika.)

CATHLEEN Zar je tolika glad? TEIG (kraj ognjita) Taj as sam, gospo, Preko tog praga pao poput klade. etiri dana ni mrve nisam pojeo. (GROFICA CATHLEEN prazni svoju kesu s novcem na stol.) CATHLEEN Da imam vie, i to bih vam dala, No obili smo danas mnogu kolibu; Pa ako sutra doe mojoj kui, Dvostruko u ti dati. Ja sam vlasnica Velikog praznog dvorca, tu, u umama. MAIRE Tad ti si Cathleen, grofica! Sa svojima, Uvijek mi dobro dola pod krov slamnati. Sjedni i grij se tu, kraj ugaraka. CATHLEEN Moramo nai put do umskog dvora Jo prije nonog mraza. (Glazbenici poinju ugaati svoja glazbala.) I ne krivi me, Ti dobra eno, zbog bubnja i zbog harfe: Pobje sam htjela ovom stranom vremenu, Okruiti se glazbom, slatkim pjesmama, Da ne umrem od jada. I zalutasmo. Pjesnik Aleel, on pozna umske staze, Jer sretali smo ga na rubu ume, Al' sada pjeva i luta poput morske pjene, Obuzet tako snom o stravi buduoj, Da od njeg nema pomoi. MAIRE (Ide s njom do vrata.) Pa tu ste! Tamo kroz lijeske utrt vam je put, Njim tvoji sluge idu sve do trnice. ALEEL Kad odemo, na vrata zasun stavite, Jer sve do prije kojih pola sata, Nad glavom su nam dvije sove hukale Svu jezu to e doi. Bubnju, harfo, Probudite se! Iako sad svijet Odlazi od nas poput nekog uzdaha, Glazba je vladar svemu ispod mjeseca; Stog svirajte mi Vjetar na obali". (Glazba. On pjeva.) O, plaho srce, uti vee: Ljubav, to re se neda liva,

Samotne pjesme prekrij velom. Onaj to svijet po volji kree, Beskraja dveri oku skriva Zvijezdama, mjeseinom bijelom. (Dok on pjeva, GROFICA CATHLEEN, OONA i glazbenici izlaze.) ALEEL Zakljuaj vrata, ne daj blizu umi, Jer sve dok nisu nestale u liu, Nad glavom su nam dvije sove hukale. (Izlazi.) MAIRE (stavlja gredu na vrata) Kad bogati i mudri mir svoj gube I kad se boje umskih sablasti Tad ubogi nek svoja vrata zabrave I mole se uz ognjite. (SHEMUS broji novce i zvekne jednim zlatnikom o stol.) SHEMUS Majka Boja, Mahanjem vjenih krila uspavana, Zadrijemala je i sirote ne uje: Uz kuu prooh Margarete Nolan: Devet je dana tek maslaak jela, Pa sada uz nju bdiju. MAIRE Za njom ja u poi: Rodne nam kolibe uz isto polje stajahu. SHEMUS I Bog i Majka Boja tu su zaspali, Ve umorni od svijea i od molitve; Sad je Sotona glad iz torbe prosuo. Sve mislim da u njemu se pomoliti, Ne bi li utim zlatom taj stol pokrio. Hoe li i ti, Teig? TEIG Ja ne bih, oe. MAIRE O, uti, Shemus, nek ti dua moli Unato takvim tvojim rijeima.

SHEMUS Tu ima dvije krune i dvadeset novia.

MAIRE Gdje glogova je klada? SHEMUS (Uzima granu sa stola.) Tu se motala, Za glogovu sam granu tad je svezao I bacio s ramena. MAIRE Shemus, Shemuse! Blagoslovljeno drvo ti bi spalio, Sto vile zle i zloduhove odvraa? Ti ne zna tko su one sove u prozoru, U drevnoj umi ive zla udesa I uzimaju lik ve kakav ele. A mlijeka nema da ga nou ostavim, Da dobri dusi nama dobri budu. Aleel to s drevnim bogovima govori, Pun je strahota to nas tek oekuju. (Polae granu na stolac.) SHEMUS Ja pojeo bih sada svoju veeru S jednakim tekom, sve da mi uz ognjite ui i demon, zloduh jame duboke, eui koljena, s kopitom u pepelu. (Zvekne o stol i s drugim komadom novca. uju se koraci pred vratima) MAIRE Koje si samo zlo jo sobom doveo? Strah me je ume, Shemus. (Kucanje na vratima.) Ne, ne otvaraj. SHEMUS Novia dvadeset povrh dvije krune Ne epe rupu kojom glad ulazi. (Mali oltari padne sa zida.) MAIRE Gle! Gle! SHEMUS (Gazi ga nogom.) To je tek Mati Boja u san pala, Pa se kuanstvo cijelo njeno razbilo.

MAIRE Marijo, Majko Boja, smiluj se! (SHEMUS otvara vrata. Vani stoje DVA TRGOVCA. Oko ela im zlatan obru, svaki nosi na ramenu vreu.) PRVI TRGOVAC Ima li hrane? SHEMUS Za one koji plate. DRUGI TRGOVAC Mi bogati smo kupci, robu traimo. SHEMUS Uite, gospodo. MAIRE Ne, ne ulazite: Nemamo hrane ak ni za nas same. PRVI TRGOVAC Tamo je vuk, u smonici na klinu. SHEMUS Oprostite joj: svijeta nije vidjela I od samoe ve je luda napola; Kako ste znali da sam vuka ubio, Dobru i zdravu hranu, premda jaku? (DRUGI TRGOVAC sjedne uz oganj, trljajui ruke. PRVI TRGOVAC stoji i gleda u glogovu granu na stolcu.) PRVI TRGOVAC Tu ostali bi: no je neto studena, A noge ranjave s duga putovanja Od zemlje k zemlji, raznim narodima. Slab ti je oganj: baci ovu granu. (SHEMUS baca granu u vatru. PRVI TRGOVAC sjeda na stolac. Stolice trgovaca smjetene su s obje strane vatre. Izmeu njih je stol. Svaki stavlja svoju vreu pred sebe na stol. Pomalo se ve smrailo i glavno svjetlo dolazi od vatre.) MAIRE to imate u torbama?

SHEMUS Oprostite joj. Radoznale su ene i lakomislene, Postanu takve drue se meusobno Vie no to je za njih dobro. PRVI TRGOVAC Nae torbe Pune su zlata, jer bi robu kupili. (Prosiplju iz svojih vrea zlatnike na stol. Zlatnici ga prekrivaju. Blijete na svjetlosti vatre. MAIRE odlazi do vrata smonice, motri TRGOVCE mrmljajui za sebe.) TEIG To prava su gospoda. PRVI TRGOVAC (Vadi bocu od kamenine iz svoje torbe.) Ognju priite, Ovakvo vino niste jo okusili. DRUGI TRGOVAC Vino to u san baca sitne prepirke Izmeu zla i dobra, al' oivljuje Mirisni plam koj iskri ponad spokoja to ga u srcu pozna ptica grabljivica. SHEMUS (Donosi kupice.) Ne shvaam pravo, ali vae vino Budi mi e: vama ve oi are, Pa za njim udim. PRVI TRGOVAC Doi, pij ga, pij, Blaen je smrtnik koji dobro pije, A klet i solju posut put je redovnika. (TEIG i SHEMUS sjednu za stol i piju.) TEIG Vi svata vidjeli ste i doivjeli. PRVI TRGOVAC to misli, kojeg gospodara sluimo? SHEMUS Umorie me na tom svijetu dani, Jer mu ne sluim!

PRVI TRGOVAC Dalje emo piti Kad pojedemo, jer je nama mila Veera dobra, tople vatre plamen I lako srce. SHEMUS Maire, skuhaj vuka. MAIRE Za vas ga neu. SHEMUS Maire vam je luda. (TEIG i SHEMUS ustaju i posru naokolo.) ovjek jo jae vino nije kuao. MAIRE Ne kuham za vas, jer vi niste ljudi: Tu prije vas su bile dvije sove, Cvilio pas je, hulio je Shemus; Kad uli ste, tad lik je Svete Djevice Opao s avla, a potom, kad ste sjeli, Vino ste toili poput umskih zloduha Kad duu s ovog svijeta hoe smamiti. to ete tu? Zar smrt ve nije blizu? PRVI TRGOVAC Mi trgovci smo. MAIRE Ako niste avli, Tad gladnima udijelite milostinju, Jer ste od svakog ivog vi bogatiji. PRVI TRGOVAC Da znamo gdje su bijedni to zavreuju, Mi bismo dali. MAIRE Pitajte oca Ivana. PRVI TRGOVAC Znamo i zlo od pukog milosra, Stoga smo smislili nain mnogo mudriji. Nek svatko proda samo komad robe.

MAIRE A to bi gladni vama mogli prodati? PRVI TRGOVAC Traimo tek to svaki ovjek ima. MAIRE Sve su ve prodali, stoku, polja, orue. PRVI TRGOVAC Ipak jo nisu ono sve to imaju. MAIRE A to to nisu? PRVI TRGOVAC Pa, i dalje imaju Jo svoje due. (MAIRE krikne. On daje znak TEIGU i SHEMUSU.) Amo k meni doite. Gledajte ove zlatne hrpe. Svaka je Plaa za duu. Samo iz milosra Dajemo tako puno za taj bijedni plamen. Recite svima due da - otkupljujemo. (Oni se ne miu.) To zlato tebi, ovo tvome sinu. MAIRE Shemus i Teig, Teig TEIG Mii nam se s puta. (SHEMUS i TEIG uzimaju novac.) PRVI TRGOVAC Na trnici, na raskriju, pred crkvom Razglasite da due kupujemo, Po cijeni s kojom ljudi mogu ivjeti Lako i veselo, sve dok glad ne prestane. (TEIG i SHEMUS izlaze.) MAIRE Vi ubojice dua, Bog vas ubio! PRVI TRGOVAC to moe kletva avlu besmrtnome?

MAIRE Suhi ko suho lie, visjet ete Ko mrtva gamad, avlom pribodena O Boje dveri! PRVI TRGOVAC Ti e biti naa. Glad prestat nee. Jest e samo travu 1 otrovni maslaak, tako slaba, Da kamen praga bit e tebi zid, Pa kad na rukama bude vukla tijelo, Bit emo blizu. (Obraa se DRUGOME TRGOVCU.) Daj mi ono brano. (DRUGI TRGOVAC iznosi vreu brana iz smonice.) Spali ga, smjesta. (MAIRE se onesvjeuje.) Onesvijestila se. Naa e lica pro bez ogrebotine. Donesi jo i onu sivu koko. (DRUGI TRGOVAC izlazi kroz vrata i vraa se sa zadavljenom kokoi. Baca je na pod. Dok je on vani, PRVI TRGOVAC potie vatru. Potom uzima zdjelu s mlijekom iz smonice i prosipa je. Vraa se i iznosi vuka, bacivi ga na pod kraj kokoi.) Trebat e za njih mnogo dobra ognja, A stol i stolci bit e dobro gorivo. (Poinje lomiti jedan stolac.) Gospodar moj e sunce i mjesec slomiti, Zvijezde ugasit da bude drevna no, Prijestolje sruit Bogu i anelima. IN DRUGI

Velika dvorana u dvorcu GROFICE CATHLEEN. U dubini je veliki prozor kroz koji se vidi uma. Desni zid je malo izbaen i odsijeca jedan kut prostorije. Kamene stube uspinju se do malih vrata s lukom, na izboenom zidu. Kroz vrata se vidi mala molitvena prostorija, kapelica. Dvoranu ukraavaju drevne tapiserije, prikazujui ljubavne, ratne i lovake prizore fenijskih junaka. Na lijevo i na desno su dveri. S lijeve sjedi OONA, kraj kolovrata, kao zaspala. GROFICA CATHLEEN stoji dublje unutra i vie desno, blie skupini glazbenika koji su jo uvijek u svojim fantastinim kostimima i sviraju neki veseli napjev. CATHLEEN Sad utihnite, od harfe ve sam umorna, I sita glazbe to vapi spavaj, spavaj", Dok radost, tuga, strah i nada nestaju. (GROFICA CATHLEEN ide do OONE.) Ti spava? OONA O, ne, dijete, tek sam mislila Zato si tako tuna.

CATHLEEN Glad me plai. OONA ivim ve blizu devedeset ljeta Tri stvari znam za koje nema lijeka - Ljubav, samou i glad; i nisam nala utjehe osim starenja i sna. Gledaj gdje Oisin i mlada Niamh jau U zagrljaju, i gdje braa fenijska Lovake slijede pse na zidnom ilimu; ivljahu radosno - ali ljudi umiru. Kraj mene sjedni da ti pjesmu pojem O drevnoj Irskoj, njenim tvravama, Onu to Aleel tebi tad je pjevao Dok ga u sjeni lia ne izgubismo. CATHLEEN Ne, bolje onu to u suton pjevae, U sjeni lia kad ga istom naosmo, O kralju Fergusu to je kola mjedena, Plesaa puna, po umama tjerao. (Ona se skutri na podu i poloi glavu OONI na grudi) OONA Od starih bajki, pjesama i glazbe, Prostri si meku zipku: emu tuiti Zbog zala to ih ti ne moe sprijeiti? Veliki Bog sa smijekom kune proklete: Raduj se, stoga, jer to on zapovijeda Veselje tebi, mudrost mojoj starosti. CATHLEEN Bubanj i harfa bude snove nemirne. GLAS (Izvana.) Ne moe do nje. DRUGI GLAS Ja nju moram vidjeti. (Glasovi kao od hrvanja. SLUGA ulazi kroz desna vrata.) SLUGA Sa vama vrtlar silom hoe razgovor. Navalio je. CATHLEEN Moe ui, Martine. (VRTLAR, starac, ulazi s desna; SLUGA izlazi.)

VRTLAR Oprostite mi moje blatne haljine, Zle vijesti nosim, gospo - loe previe Da s nekim drugim stignu. CATHLEEN U zlu vremenu, Vijesti su samo rune ili nedobre. VRTLAR Prole je noi neka hrpa lupea Opakih, gladnih lica, zid preskoila. Ostala jedva jo je koja jabuka, Gredice pune paroga i jagoda Zgaene su u blato, dok su grane Bresaka, a i ljiva, polomljene Zbog zadnje voke to je tamo visjela. I moga psa su, starog slijepog imuna, Zatukli, hulje grom ih Boji spalio! CATHLEEN Znam da su kruke i sve vrste jabuka Drage tvom srcu i da ova nesrea Pada ko sudnji dan na tvoje godine; Tebi svejedno nije. Ja pak velim, Krivo je gladno doba a ti nisi, Pa miran budi. VRTLAR Gospo, vama hvala. CATHLEEN Kakvi su glasi i znamenja o gladi? VRTLAR Ta uta magla s kojom je i stigla, to pue, dok no pada, uzdu ivica, Od nje mom zelju strunula je srika. Da proe, Boga molim. (Ide prema vratima, potom zastane.) Kad bi, gospo, Dali mi kakav stari samostrel da uvam Kruke i voe nou iza grma, Nastrijelio bih onog na kog sumnjam. CATHLEEN Dat e ti dolje dobar gutljaj piva. (VRTLAR izlazi.)

OONA to kae on? Na tu sam stranu gluha. CATHLEEN Pokrali su mu voe. Grana kresanje, Polako zrenje kruaka i jabuka, Njemu su bajka, duga i ganutljiva. OONA Jo jednom glavu stavi mi na koljena, I pjevat u ti kako Fergus kralj Tjerae svoja kola mjedena. (Pjeva drhtavim glasom starosti.) Tko s Fergusom se vozi smjelo, I sjenom ume tko to kroi, Tko plee s njim na alu sada? Mladiu, uvis digni elo, Otvori, djevo, njene oi, Ne postoji ni strah ni nada. U svoju brigu ti si opet pala I ne slua me. CATHLEEN Pjevaj dalje, Oona, Fergusov ujem rog u srcu svome. OONA Ja ne znam vie to ta pjesma znai, I prestara sam. CATHLEEN AF rog zove, zove. OONA Sve misli mrane smetni s uma, Ljubav je samo gorka tajna; A Fergus uzdom vrsto vlada, I sjenom vlada tamnih uma, Grudima bijelim mora sjajna, Zvijezdom zalutalom to pada. GLAS SLUGE (Izvana.) Gospou ne smije nitko smetat vie. DRUGI GLAS ovjee, moram do nje! CATHLEEN Tko je sada?

SLUGA (S vrata.) Pastir, sa svojom priom. CATHLEEN Neka ue! (PASTIR ulazi s desna.) PASTIR Prosti mi prano ruho s duga puta: Sino je netko iz tora ovce odveo. Ti ljuta bit e, ali kriv ja nisam, Krivo je ovo doba puno lupea. CATHLEEN Nema na tebi nikakve krivice. Kriva je glad. PASTIR Na koljenima hvala. Gledaju tvoje lice, gospo, bijednici Zaboravljaju bijedu, oni bogati Sve svoje brige. CATHLEEN Reci, kakvi glasi O gladi krue, ima li jo znamenja? PASTIR Pa, idui ovamo, vidio sam ovjeka i mladia kako sjede Nogu prekrienih, na dva kamena, i gladnih lica rukama su mlatili, Govore hrpi ljudi, ena i djece, Kako dva trgovca, u kui pokraj ume, Kupuju due i tako dobro plaaju, Da se kroz jad preivjet moe u obilju. Od gladi svi su ludi. Sretan sam to u planini ivim, blie Bogu. (Okrene se kao da e otii.) CATHLEEN Neka ti dolje piva i mesa daju. Jutrom si, bit e, jo po mraku krenuo. Planinu svoju uvaj - svijet nek prolazi, Ne pada na te breme zala njegovih. PASTIR Sretan sam to vam sluit mogu, gospo. (Izlazi.)

OONA to govori? Na tu sam stranu gluha. Kao da javlja neke tune stvari. CATHLEEN Priu iz snenih, gladnih oi roenu, Iz luda mozga, lakovjernih uiju. Oh, tunija sam od svih starih napjeva, Srce mi udi za jo dubljim spokojem Od Fergusova na mjedenim kolima. Htjela bih, poput Edain, keri djedovske, Sto neko pola je za pjesmom sutona, Sii i bivati s drevnim bogovima, U staroj, uvijek ivoj zemlji, punoj meda. OONA O takvim stvarima se ni ne govori - Zlu sreu nose. CATHLEEN Ta slika mlade Edain, Gdje ee s prstom uvis uzdignutim, Tvoj plahi pjev o plesu beskrajnome, O Irskoj drevnoj, njenim tvravama, O emu je Aleel ba meni pjevao U sjeni lia kad smo ga izgubili, Zlim ovim rijeima me ispunie. (Ulazi hitro SLUGA, a slijede ga tri ovjeka. Dva su seljaci.) SLUGA Upravitelj je dvorski ove doveo, Da vam sve kau. DVORSKI Najudniju priu, to su je ikad ljudska usta izrekla. CATHLEEN I da nam opet uzmu neto hrane. AF ueni nam bogoslovi govore Da onaj tko je nema, smije uzeti Kruha i mesa iz prepunih smonica. PRVI SELJAK Doli smo priznati: ja sam ukrao Jabuka petsto, sve iz vaih vonjaka, I spremio u trap; a moj je prijatelj, Odnio dvije krupne ovce planinske, O tram ih je pod slamnat krov objesio.

DRUGI SELJAK Istinu zbori. PRVI SELJAK Po zlu sve je polo. Na putu k vama, mene je susreo Sa svojim sinom onaj Shemus Rua, I odveo me gdje su dva gospodina Za novac due kupovala. Prodao sam. Rekoh i ovom - i on je poso sklopio. DRUGI SELJAK Istinu kae. PRVI SELJAK A sad, svi navalili, Kao na crklu ribu galebovi. Muke ni enske due nee biti to nije prodana, u svih sto grofovija. DRUGI SELJAK Ba pravo veli. PRVI SELJAK Kad prodali smo duu, priali smo, Pa, kako ivot nije puno bolji Od ovog to nas grije - gdje je dua Prodana za taj novac? DRUGI SELJAK Evo, tu je. (Vade pregrti novca iz depova. CATHLEEN se lecne.) U strahu da emo zbog krae visjeti, Doli smo ovce i sve voe platiti. Pa, poto je? CATHLEEN Ah, spremite to zlato. Zar mislili ste da u ga i taknuti? Hodite, dajte triput, stoput na to, Due otkupite, sve u vam to platiti. PRVI SELJAK Otkupit due neemo, jer dua Tijelu ne doputa da doe do veselja. Veseli, pjani od zore do mraka Hoemo biti, ne moe nas sprijeiti. (Izlaze.)

CATHLEEN (Sluzi.) Vrati ih natrag - usrdno ih zamoli! (SLUGA izlazi. DVORSKOM.) Dvorski, ti zna sve tajne ove kue. Koliko zlata imam? DVORSKI Do sto tisua. CATHLEEN A moji dvorci? to to vrijedi, kai? DVORSKI Toliko jo. CATHLEEN Koliko moji panjaci? DVORSKI Toliko jo. CATHLEEN Koliko moje ume? DVORSKI Isto toliko. CATHLEEN Sad, osim ove kue, prodaj sve to imam; U neku drugu zemlju poi i vrati se Sa mnogo stoke i s brodovima ita. DVORSKI Vae gospodstvo prosvijetlio je Bog; Vi spasit ete zemlju. CATHLEEN I ne oklijevaj! (DVORSKI izlazi. Ulazi SLUGA.) Jesi li uspio? Reci smjesta, blijed si! SLUGA Oi im gore ko u grabljivica, Ne usudih se prii.

CATHLEEN Boe, smiluj im se! Sve stare i slabe pusti ovoj kui, Jer moja tuga, od danas nadalje, Vie ne postoji. (SLUGA izlazi. Neki glazbenici kreu za njim, neki zastaju u vratima. GROFICA CATHLEEN klekne kraj OONE.) Kai meni, majko, Kako ublait vrijeme, lijeit ranu to krvari u zemlji, kako sruit glad I kako avla opet vratit tami? OONA Zlodusi steu srca nam u rukama, Jer ona jabuka tee naim ilama, Pa da i prepuknu, tome nema lijeka Do glasa trube Svetog Mihovila. A s njom e svrit rastanak i starost, Tua i kia, glad i ludi smijeh; Mrtvi su sretni, u uima im prah. IN TREI

(Dvorana u dvorcu grofice CATHLEEN, kao i prije. Ulazi SLUGA i ide prema vratima oratorija.) SLUGA Jo jedan hoe vidjeti vas, gospo. CATHLEEN (Iznutra.) A tko je? SLUGA Neki ovjek eli k vama, Sude po licu, nosi hitne vijesti, I opet neku ganutljivu priu. CATHLEEN (Izlazi na vrata kapelice.) Ni molitve ni poinka ve nemam, Jer cijelog dana smjenjuju se glasnici I jedan drugom ulaze za petama, A svaka vijest je gora od prethodne. Tko je taj glasnik? SLUGA Aleel, onaj pjesnik.

CATHLEEN U svako doba on je dobro doao, Jer ne znam drugo to poput ica harfe, Toliko pamti sreu. (SLUGA izlazi. Ulazi ALEEL.) Jer u sada Za kratak as sve zlo zaboraviti. ALEEL Napusti, gospo, ovaj dvor i bjei Iz ovih uma. CATHLEEN A kakvo zlo me eka to nije svuda, odavde do mora? ALEEL Ti to me alju, idu nevidljivi. CATHLEEN Pria se da su mudri s drevnih brda Mudrost ti dali. ALEEL U suton, kad sam leao Na travnatome sagu kraj jezera, U brdima, gdje smrtnik ne zalazi Nego tek labud - usnio sam plamen I nekog u vatri, s pticama nad glavom. CATHLEEN Aengus od ptica. ALEEL Moe biti Aengus, Jer i on nosi aneosko ime. Reko je, gospo, nek ode iz tih uma, Nek uzme jo i Oonu, svoju maehu, I dva-tri sluge, pa ivite u brdima, U zvuku glazbe i u sjaju voda, Dok ovi dani tako zli ne nestanu. (Klekne.) Jer neka strana smrt tu vreba na te, Zlo nezamislivo i tama velika, Nema tog ni u bajkama; ni mjesec Ni sunce nee ih raspriti. CATHLEEN A ptice su mu nad glavom letjele?

ALEEL Da, bijele ptice. Kae jo, nek ostavi Starog i vjernog slugu koj e hraniti Sve gladne, sklonit sve to lutaju, Dok bude hrane i u kui mjesta. CATHLEEN Zapovijeda mi da idem onamo Gdje nema smrtnih, gdje se samo labud Praaka, a ti da harfu svira Kad sjena ume padne nam na vrata; Da priamo dok umi trstika, Dok no nam ludo sunce ne otjera Tiinom i blijedim svijeama. Ne, ne, Ne mogu. Premda plaem, ne plaem Zbog sree tog ivota, a tu ne vidim Ni puta ni svretka. Niti plaem Od elje da ti opet gledam lice, Nego me nona molitva utrudila. ALEEL (Obujmljuje joj noge.) Onaj to stvori ljude, avle i anele, Smrt i obilje, nek popravi si djelo; Jer kad se trudimo uzalud, a sve vidimo, Srce nam puca. CATHLEEN Kako bi takav spokoj svrio? ALEEL Blagotvorno. CATHLEEN Ti moje suze vidi, A ja, na podu, tvoju ruku drhtavu. ALEEL Ja miljah rane blait. On bje od anela. CATHLEEN (Okree se od njega.) Ne aneoski, nego od drevnih bogova, Sto lutaju po svijetu bude srca Strastvena, ponosna, da ih ni aneli Svih devet nebesa ne bi uspavali. (Ona odlazi do vrata kapelice. ALEEL jo askom, oklijevajui, njom svoje sklopljene ruke, a potom ih puta da padnu.) Ne pruaj za mnom zaklinjue ruke. Ovo se srce na zemlji otvorit nee. Zaklela sam se Njoj od sedam alosti, Da pred njom molit u, sve dok mi srce Ne izraste ko stablo, da u

liem umorit dok nebo ne spasi moj narod. ALEEL Kad netko velik govori o ljubavi Nekome malom, prem da mu ljubav uskrati, Sto moe on nego pruat ruke Da opet padnu, jer zna da su bile Previe smjele? (Odlazi prema vratima dvorane. GROFICA CATHLEEN uini nekoliko koraka prema njemu.) CATHLEEN Ako prie ne lau, Tad kraljice su pastire uzimale, A kraljevi su prosjakinje vjenali; Boje ti plodne vode teku mislima, Zbog njih si vie nego kralj nego kraljica, A prazan vr sam ja, ne ti. ALEEL U utnji Rekoh ti sve pa zbogom; ipak, ne, Da poljubim ti ruku. CATHLEEN A ja lice, I neu rei zbogom. esto klonula, ula bih rado harfu. ALEEL Ostat ne mogu, Svoju u tugu sakriti u brdima Posluaj samo gdje me brda zovu. (Oni askom oslukuju.) CATHLEEN ujem i ptice pla. ALEEL Tad odlazim Tamo gdje vjetar plae i voda plae I ptice plau: tko ih ono zove Tri najstarija plaa na tom svijetu? Pa zbogom, zbogom. S njima lutat u, Jer mi pod krovom nema utoita. (Izlazi.) CATHLEEN (Gleda kroz vrata za njim.) Vie ga ne vidim. Sad je ve na dverima. Moram na molitvu. Nek mi duh i srce Ne dru jae no ove svijee plamen. (Ona odlazi u kapelicu. Ulaze DVA TRGOVCA.)

DRUGI TRGOVAC Koji je ovjek to kroz dveri proao, U sjeni dok smo stajali? PRVI TRGOVAC Aleel, njen dragi. DRUGI TRGOVAC Moda je njene misli od nas skrenuo, Pa robu mirno kupovati moemo. PRVI TRGOVAC Ne, ne, jer ona klei. DRUGI TRGOVAC Vrata zatvori. A nae roblje, gdje je? PRVI TRGOVAC Idu za nama. Zar ne uje gdje pusu na stubama? Cijeli sam sat pod stablom na njih ekao. DRUGI TRGOVAC Zapovjedih ti da joj otme blago, A naoh te gdje sjedi lijeno i dremljivo S bradom do koljena, dok su na sve strane, Ko imii na grani, krovu il' prozoru, Zle ljudske due visjele, a umom su Ko ivi plamen svud na vjetru lebdjela Prvotna bia. PRVI TRGOVAC S njom sam loe proao, Od molitve joj arke nisam mogao Prestupit prag, sve dok taj mladi nije U snove njenu molitvu pretvorio. Ti trebao si ubit jednog ovjeka. Kako je prolo? DRUGI TRGOVAC Legoh se u liku Maloga janjeta devetmjesenoga, Dolje na prekriju: Otac Ivan proe Tuan i zlovoljan, mrmljajui molitve; Tad priinih se kao da sam jedan Iz njegove talice, ali tad je spazio Crno mi uho; brevijar mu pao, On pobjegao, sve sam uz njeg trao Jami dubokoj, u

nju je i propao. PRVI TRGOVAC Sad kad je mrtav, sutra emo biti Duama pretrpani. A njegova dua? DRUGI TRGOVAC U torbu sam je strpao, al' ruka to dizala je hostiju na blagoslov, Pobonou je otrom kou probila. PRVI TRGOVAC Na posao - to vrata su od riznice. (Izlaze kroz vrata na lijevoj strani i domalo opet ulaze, nosei preko ramena pune vree.) PRVI TRGOVAC Ovo sam tako hrabro, sjajno smislio! Sad vie nee podmiivat bijednike, Za robu naeg gospodara varati, Dok mi u umskoj kui slamu mlatimo, A trava raste pragom i pu plazi Po prozorima i po blatnom tlu. Gdje luta, brate, onaj patuljasti rod, Koj ljude mrzi - gdje je porod plime? DRUGI TRGOVAC (Ide k vratima.) Ve nestali su i odlutali su, Nevoljki radnici. PRVI TRGOVAC Pozvat u ih amo. (Otvara prozor.) Doite amo, amo rode vodeni, Doite sva vi bia prvotna, Pustite neka val i bibavica Sami u cimbal svoj sad udaraju, Virove mora iz kose svoje stresite I skupite se tu! (Nakon stanke.) Sad ujem um, Ko udar vala o daleke ale, A morska bia, poput svjetle pjene, U vrtlogu se umskom stazom slijevaju I kako idu, posluno se lie I trave prema njima svijaju, A suom izmoreno hrae miluje Njihovih hitrih nogu amorenje. DRUGI TRGOVAC Zelenci mali vole razuzdano Srce i pamet i nitko tko je s nama Ili uz anele, ili nosi oruje Na strani dobra il' na strani zla, Ne

vrlja tako u smijehu valovima. (Gomila lica ispunjava tamu u prozoru. Jedan lik izdvaja se od drugih i govori.) DUH Tu nismo s voljom, jer ona ije zlato Moramo odnijet sad do umske kolibe, Draga je naem rodu. Na zelenoj Livadi ukraj mora sto pastira ivi I uva njene ovce; svake veeri, Ostavljaju nam zdjele ovjeg mlijeka Pred vratima, da pijemo kad zora Sve nas iz Finbarove kue otjera, I prekine na dugi ples pod brdom. PRVI TRGOVAC (Uinivi znak u zraku.) Pokorite se! Znakom sad vas veem! DUH Znamenje zla ve pali naa srca I posluni smo. (Svi ulaze kroz prozor, te svatko iz velikih vrea uzima manje kese. Odjeveni su u zelene haljinice i kovrave su kose, tek neto manji od ljudi.) PRVI TRGOVAC A sad - nestanite! Nek smjesta odu, jer su avrljava I jogunasta bia, to bi ubrzo Zagluila nas svojim morskim brbljanjem. A sad, jo novca. Kako udim, brate, Da opet vidim lice gospodara. eznem za domom. DRUGI TRGOVAC A i ja sam umoran. (Odlaze i vraaju se kao i prije, s punim vreama.) DRUGI TRGOVAC (Pokazuje prema kapelici.) Kako da ovu enu mi pridobijemo Za naeg gospodara? Ta bi bila biser, Tirkiz usaen posred krune njegove, to tad bi sjala kao kruna Onoga ije se ime rei ne usuujemo. Sad, kad je vjetar prepun naeg roda, to je ne ubijemo, to joj duh ne otmemo Prije nego se sjate ete anela? (Iz jedne torbe ispadaju dijadem i hrpa dragulja.) PRVI TRGOVAC Tko probio je torbu?

DRUGI TRGOVAC Prsti Oca Ivana, Kad je kroz kou pobjegao. Mislio sam, Kako je bio star i sitna duha, Da nije vano. PRVI TRGOVAC To se, brate, dogaa Kad due krademo to nisu pravo nae. Da bismo ovaj dragulj dali gospodaru, On mora pasti svojom voljom slobodnom. ula je buku, uguit e nas sada Svece zazivajui. (Ide do vrata oratorija, otkrine ih i opet ih zatvara.) Ne, u san je pala. DRUGI TRGOVAC Al' ukuane tropot je probudio. uo sam topot nogu, lupu stolica. Ovamo idu. GLAS (Izvana.) Tu je neto palo. DRUGI GLAS Ne, tamo dalje. TREI GLAS Ne, u kuli zapadnoj. ETVRTI GLAS Zapadnu kulu poimo pretraiti. PRVI TRGOVAC Imamo vremena neka samo trae. Sad zovi vatre: sve to same trnu, I one neprolazne. DRUGI TRGOVAC (Ide do prozora.) Nijedne nema vie. Umorile su se i ve odlutale Nevoljke radnice. PRVI TRGOVAC Sad u ih privui. (Vie kroz prozor.) Doite, ljudske due izgubljene, to jedna drugu u snu pijanome Usmrtile ste, kad ste sebe prodale, Sve vi, to usred svojih grijeha tuite, U

gmazove i zvijeri pretvorene, Vi lica strasti, amo, amo doite Movare, lokve okruene trstikom Naputajte, vi bezobline vatre, to nekada ste bile ljudske due, A sad ste jad to gasne. DRUGI TRGOVAC Nema ih. PRVI TRGOVAC (inei znak u zraku.) Sve amo, amo doite! DRUGI TRGOVAC Sad ujem Pla, kao kad u oluji umi trstika, A vatre prolazne i koje se ne gase Iz tla se diu poput pare. Lie i trave Stiu se, drhte i povijaju, Ledenim zrakom naglo udarene. PRVI TRGOVAC One su jedno sa svakim biem rasapa, Zlom udnjom, munjom, suom, gladi, ludilom. (Cijela pozornica postupno se puni s neodreenim, to ljudskim a to ivotinjskim oblicima, a neki od njih su samo od svjetla.) Ti - ti i ti - sad ove torbe nosite. DUH Mi smo estoke, likovi oluje. PRVI TRGOVAC Doi i ti - i ti - i vree diite. DRUGI DUH Mi preslabe smo, ivot nam se gasi. PRVI TRGOVAC Doite vi to nedavno ste umrle, I lik jo ljudski nosite u snazi. (Dva seljaka kradljivca iz prolog prizora stupaju naprijed. Njihova su lica svenula od velike muke.) Hajde, pravdai, vree zlata nosite! PRVI SELJAK Hoemo, al' bez volje, jer je ona, ije mi zlato sad ovako nosimo, U svome dobrom srcu suut beskrajnu ak i za izgubljene due imala. U uasu se naem kadto javlja, Za kratak tren, na njeno lice spomen, Nosei predah, krunu naem oaju,

Pa bolno plaemo. Da, pokorni smo, Jer obrnuta petokutna zvijezda, Taj znamen zla, sad srca nam propaljuje. PRVI TRGOVAC Kad ti safiri i ti dijademi I kese novca budu kod nas u kui, Nee vas vie ei - a sad idite. DRUGI TRGOVAC (Diui dijadem s poda, stavlja ga sebi na glavu.) Ne - ne - dijadem ja u nositi. PRVI TRGOVAC Jo nemoj, brate, jer nitko i ne moe Sve njeno blago odavde iznijeti, Tek dusi to za zlo i dobro su prelagani, A ako zli su, da se dobra sjeaju. Idite. - Neka idu jer su samotni, Vide li ivu ljubav, jo e jecati. (Pokazuje prema oratoriju.) uo sam, brate, tamo neke glasove, to mute me. DRUGI TRGOVAC (Odlazi do vrata kapelice i zaviri unutra.) Na stubama oltara, Ona se u snu trza mrmljajui, I bunca Oe na." (PRVI TRGOVAC ide do vrata i stane uz njega.) Utihnula je. PRVI TRGOVAC Veliki naum imam - nije udo, Jer potjeem iz monog pakla devetog, Gdje svi su kraljevi. Probudit u je, I u sve misli njezine u tada Primijeat misao o tome da nam slui. (Povie kroz vrata u kapelicu.) Spomeni nas u molitvama svojim! (GROFICA CATHLEEN se budi i izlazi na vrata oratorija. TRGOVCI opet silaze u dvoranu. Ona sad stoji na vrhu kamenih stuba.) CATHLEEN to biste, gospodo? PRVI TRGOVAC Mi smo dva trgovca Iz tue zemlje. Vama vijesti nosimo. Oprostite nam nagli ulazak, jer dveri bile su otprte, pa smo ljude traili.

CATHLEEN Te otvorene dveri dobrodolicom Primaju uvijek gladne i boleljive I svakog koji bjei od zla vremena. Trgovci, koje dobro? PRVI TRGOVAC Vidjeli smo U movarama, teko bolesnog, ovjeka koji za vas stoku kupuje. Vidjesmo jo i vae itne brodove U mrkloj noi, u takvoj bezvjetrici Da svi ferali gore im nepomino, Ogledaju se u moru na utihi. CATHLEEN Bogu i Mariji, anelima hvala. Jo uvijek imam vree novca, kupit u Brano iz zaliha onih trgovaca to su na gladi htjeli zaraditi. Vi znate svijet i znate itat znamenja: Kad e ve prestat ove ute magle Vui se poljem, kad e ova velika Vruina proi i kad e trava iznova Zelene svoje mladice pokazati? PRVI TRGOVAC Promjeni znaka nema idu isti dani, Zelenilo je mrtvo stoka je mrtva U' umire - na sve je magla pala, Od bolesti i ege jo je gua. U tebi sva je nada ove zemlje. CATHLEEN A zlodusi to due kupuju? PRVI TRGOVAC uli smo, kau, vuje glave imaju, A tijela, sasuena vatrom paklenom, Hitra su ko oluja; drugi govore Da sitni su i prosti; neki, pak, Da jako slie drugim smrtnicima, Tek su visoki, smei, puno putuju, Upravo kao mi. Al' svi se slau Da neku udnu mo u oku imaju to ljude svija, pa tad mreu baca Na due njihove, i da svi bi rado Bijedni plamiak svoga duha prodali, Kad ti ih ne bi svojim zlatom titila. CATHLEEN Bogu i Mariji, anelima hvala Da imam blaga. A poto prodaju?

PRVI TRGOVAC Zlodusi daju i vie od sto kruna Za duu ubogu, ko onu koja sada Kraj tvojih dveri uz vratnice spava. Ne vrijedi sitna dua ni sto para. Ali za duu poput tvoje, dali bi Kruna sto tisua, a i vie, kau. CATHLEEN Gdje moe hrpa zlata duu platiti? Zar zelen grob je tako strana stvar? PRVI TRGOVAC Prodaju jedni jer novac jako blista, A drugi jer se strano boje groba, Trei jer susjed ve je duu prodao, A neki stoga jer udno uivaju Odbacujui nadu i veselje, Gubei svaki otpor, da na kraju Raire ruke vjene vatre plamenu, Ko brod na vjetru i pod punim jedrima: Tome toj radosti gubitka ljudi bi Svi pohrlili, da nema tvojeg zlata. CATHLEEN Trgovce, ima neto u tvom glasu ega se plaim. Dok si sada priao Kako uz duu ovjek i Boga gubi, Tvoje su oi krijesile, a umor Naglo je s tebe spao. Kad si rekao Da moje bijedno zlato slui ljudima, Obojica ste udan smijeak imali. PRVI TRGOVAC Tek smijemo se ludim ljudskim grijesima, Jer vidjeli smo mnoge zemlje i ljude. udno, ta eljad samo jo se njie Na uzici sa gospoine cipele, A pod njima su milje vjenog plamena. CATHLEEN U vama ima neto eg se bojim, Neeg to nije nae. Gdje ste roeni, U kojem kutu svijeta najdaljeg? (DRUGI TRGOVAC, koji je oslukivao na vratima zdesna, ide naprijed, a kako prilazi uju se glasovi i tropot nogu na vratima, njemu s lijeva.) DRUGI TRGOVAC (Ustranu, PRVOME TRGOVCU.) Poimo sad u predvorju su - urno, Jer poznat e nas i srca nam sledit Sa Zdravomarijama, i kou nam prit Sa svetom vodom.

PRVI TRGOVAC Gospo, jahat moramo Jo mnogo milja, a sve prije zore; Konji nam topu ve nestrpljivo. (Izlaze nadesno. Uzvici prestaju. Nekoliko seljaka ulazi u istom asu na suprotna vrata.) CATHLEEN to biste htjeli? SELJAK Uz vatru dok smo drijemali I drevne prie priali, mi zvek smo uli Prosutog novca, al' nismo nali nikoga. CATHLEEN Preplaljivi ste. Ja nita nisam ula. STARI SELJAK Da, plahi smo, jer rijei bogatuna Mogu nam sruit kuu, a od sue Ginu nam sadnice u zemlji jalovoj; Mi robovi smo vjetru, tui, poplavi, Strah trese naim rukama na trnici I drijema s nama ukraj naih ognjita. Zle slutnje su nam srcu priroene Ko to su are i mrlje ptijim jajima. CATHLEEN U ovom domu zlih se slutnji ne bojte. (OONA ulazi na lijeva vrata.) OONA Gle, riznica je, jao, provaljena, A vrata otvorena, zlata vie nema! (SELJACI se oglase alosnim uzvikom.) CATHLEEN Mir. (Uzvici prestaju) Vidjeste li nekog? OONA Jao nama, Naa je dobra gospa blago izgubila! CATHLEEN Vas trojica - na konje i pojurite, Imanje onom koji nae lupee! (Dok ona to govori, ulazi ovjek s kljuevima o pojasu.)

SELJAK Vratar sav drhe! VRATAR Tu nema vie pomoi; Ovdje su bili avli. U dverima su Kraj mene dvije sove proletjele, apui ljudskim glasom. STARI SELJAK Boe sauvaj! CATHLEEN Starce, Bog nikad vrata ne zatvara Da druga ne otvori. Sva sam oajna, Jer javlja mi se najtunija odluka: Al' vazda uvam vjeru. Ljudi, ene, Sad utihnite, jer Bog svijet ne naputa Ve pred njim stoji, glinu oblikuje I u njoj svoju sliku. Oduvijek se Njegovim prstima blato opiralo, Teei natrag svom bezobliju; Kadto se smrvi, i tad narod strada, A kadto, kao sada, krivo krene, I tad se horda zloduhova raa. (SELJACI se prekrie.) Al' pustite me sad, jer oajna sam, I ujem apat onkraj grmljavine. (Ona silazi s vrata kapelice.) ekajte asak: kad se opet naemo, Zaboravit u moda. Oona, uzmi Ova dva kljua - od mljekare i smonice. (Obraa se STAROME SELJAKU.) A tebi ovaj. On je od sobe gdje su Ljekovite trave, suhi kukurijek, Spori i jedi, trputac, stolisnik I mnoge druge; a knjiga o lijeenju Lei na polici. Ti e shvatiti, Jer si ve lijeio koze i drugu stoku. STARI SELJAK Zato to ini, gospo - zar si vidjela Svoj lijes u snu? CATHLEEN Ah, ne, to nisam vidjela, Nego se u meni budi tuna odluka. ula sam pla i jauk u sto koliba, Pa moram dolje, dolje, ne znam kamo. Za lude od gladi, za uboge molite, Molite, dobri susjedi. (Svi SELJACI kleknu. GROFICA CATHLEEN uspinje se stubama o i okrenuvi se stoji askom nepomina, a tada jakim glasom zavapi.) O, Marijo, Anela kraljice, i Svi Sveti, zbogom!

IN

ETVRTI

Koliba SHEMUSA RUE. DVA TRGOVCA sjede svaki na svom kraju stola, sa svitcima pergamenta i mnogo malih hrpica zlata pred sobom. Kroz otvorena vrata, u dnu, vidi se soha u kojoj je postelja. Na postelju je poloeno tijelo MAIRE, oko nje gore svijee. PRVI TRGOVAC Ona nas enska pljakat nee vie, U krinjama su njenim tek jo mievi. DRUGI TRGOVAC Prole sam noi, u obliku sove, Pohrlio do stijena Donegala, Pa vidjeh kako jakom plimom noene, Plutaju lae to za nju ito nose. Za pet su dana tu. PRVI TRGOVAC Ja krenuh istono, Ko siva sova to lepra zorom, I vidio sam devetsto volova, Kako ih gone eljeznim iljcima, I bit e, brate, ovdje za pet dana. DRUGI TRGOVAC to znai, jo pet dana trgovine. (Dok oni razgovaraju, ulaze seljaci koje vode TEIG i SHEMUS. Oni stanu svaki s jedne strane vrata, drei ih u nekom redu, te ih povremeno potiu kretnjama i aptom.) Otkad je sua, samo se gomilaju, Kao na pustom vjetru lie jesenje. Doite amo! PRVI TRGOVAC Tko hoe sklopit posao? SHEMUS Nemaju hrabrosti, jer im fali hrane, Osim njih etiripet. Evo vam jednoga. SREDOVJENI OVJEK Sklopit u posao, ako dobro platite. PRVI TRGOVAC (itajui s pergamenta.) John Maher, imuan i trome pameti, utila mirnih, ne ba smjela srca. Aneli dre da je njihov. Dvjesto kruna, A sve za duu, mali daak vjetra.

OVJEK Ja traim tristo. Tu ste proitali Da nisam va ni kad mi vrijeme istekne. PRVI TRGOVAC Ali jo neto pie tu - da nou, esto, Budi ga strah da ne osiromai. Tu ti je pukotina - evo dvjesto kruna. (OVJEK ih uzima i odlazi.) DRUGI TRGOVAC Trite, dajte - zar ni due nemate? Ve i zbog dobrog glasa vae upe Doite, prodajte, il' zauvijek gladujte. Gle, Shemusova Maire nije htjela, I umrla je, pa sad u cvijeu lei, Sva okruena svijeama u bocama. JEDNA ENA Kako e platit meni? PRVI TRGOVAC Daj da vidimo: Blaga i pristala i jo mlada. Malo! (ita s pergamenta.) U malom vru skriva pisma ljubavna, Gore na polici, izmeu soljenke I pjeanoga sata. ENA Papir sablazni! PRVI TRGOVAC (ita) Skriva od mua koji konje kupuje, Pa esto izbiva. Ti si naa sigurno. Dajem pedeset kruna. (Ona se okrene da e otii.) Dobro, stotinu. (Ona ih uzima i odlazi meu ljude.) Trite, dajte! Samo iz milosra Hoemo takve due, jer zbog tisua Grijeha nam one ve dugo pripadaju. Doite, prodajte! Ili gladujte, Dok kost i koa ne budete. Prodajte, II' ivite od trave i od kopriva. Zar sanjate da glad e sama proi? Zdrava je, jaka, to je moje djelo I mojeg gospodara; prestat nee, Sve dok ne postignemo svrhu. uta magla Nosi je svud po vaim suhim poljima, Puna je sablasti onih izgubljenih, I svakim danom sve je smrtonosnija.

Od nje se mrai dan. I zar je spokoj to leinar ga pozna tako uasan? Sve due vjerne naem gospodaru, I one to ive s drugim duhom velikim, Nale su cilj, svoj mir, dok vi se bacate I ljuljate na vazi uvijek nemirnoj. (Ulazi ALEEL. ice na njegovoj harfi su polomljene.) ALEEL Na, uzmi duu, jer mi je dojadila, A novac neu. PRVI TRGOVAC (itajui.) ovjek od pjesama: Sam je u priguenoj strasti ljubavi, ivi mu um od bogova i pjesama O borbi fenijskoj i irskim kraljevima, Nije ga briga za ljudski ivot obian, Al' sad se mijenja! ALEEL Da, jer njeno lice, Grofice Cathleen lice, sa mnom ivi, 1 tuga svijeta povrh njena ela. Pla mi je ovih ica muan postao, Stog sam ih razbio. Sad i duu uzmi. PRVI TRGOVAC To ne moemo: tvoja je dua njezina. ALEEL Samo je nosi. Njoj ne moe pomoi, A mene je umorila. PRVI TRGOVAC Ne, ne, Taknut je ne smijemo. ALEEL Zar je vaa mo Toliko mala, da ju moram snositi Sve svoje dane? Prezirem vas! PRVI TRGOVAC Odlazi! Ovaj me smuuje. (TEIG i SHEMUS vode ALEELA natrag u gomilu.) DRUGI TRGOVAC Njegov pogled tjera mi Uasan strah u kosti, brate.

PRVI TRGOVAC Sagni se, Poljubi obru to ga na gospodar Poljubio je, kad nas je amo slao: Opet e stei mir. (DRUGI TRGOVAC ljubi zlatni kolut to ga PRVI TRGOVAC nosi oko glave.) SHEMUS Aleel mu je ime, I luduje ve mnoge ove dane, No nije opasan: doe mu i proe, I vodit ga se moe poput djeteta. PRVI TRGOVAC Trite! Dajte! Zar ste gluhi? Prodajte! SHEMUS Kau da enama cijenu sputa previe. PRVI TRGOVAC Velike evo cijene: kruna tisuu, Za staricu to bjee runa oduvijek. (Jedna STARA SELJAKINJA dolazi naprijed) O njoj je jedva neto zapisano; Perad je krala kad je loa ljetina, Ali je dva put tjedno ila u crkvu, A dugove je, kad je mogla, plaala. Uzmi svoj novac. STARA SELJAKINJA (Nakloni se koljenom.) Bog vas blagoslovio. (Krikne.) Ah, presjekla me jaka bol, gospodine! PRVI TRGOVAC To ime je ko oganj dui prokletoj. Odlazi! (Ona odlazi.) Gledajte kako zlato ija, Prodajte: to je baba malo vrisnula, I ve se bojite! JEDAN SELJAK Ja nisam kukavica. Prodajem pola due. PRVI TRGOVAC Kako misli, pola?

SELJAK Pol svoje prilike za nebo. PRVI TRGOVAC Pie tu, U svakoj stvari da je vrlo umjeren, I sjedi tono po sredini vage, Ni zla ni dobra nikom nije inio. Odlazi, neemo te. DRUGI TRGOVAC Dalje, tko je sljedei? PRVI TRGOVAC to biste, da se drevnom domu vratimo, I naoj vjenoj gozbi? Dajte, prodajte, I smjesta emo natrag, gospodaru. Na posao! SELJACI (Viu.) Grofica Cathleen dolazi! CATHLEEN (Ulazei.) Vi opet trgujete? PRVI TRGOVAC Tebi usprkos. to tebe sada vodi amo, svetice Oiju safirnih? CATHLEEN Duu prodajem, Al skupo! PRVI TRGOVAC Vrijedi li, tad nije vano. CATHLEEN Gladuju ljudi, stoga i navaljuju U gomili. Al' njihov pla sam ula, Danju i nou zvoni mi u uima; Stog hou petsto tisua dukata Da prehranim ih, sve dok jad ne mine. Hou da bijedne due to si kupio Za svoje zlato, Bogu iste poalje, A dua koju prodajem je moja. SELJAK Ne, nemoj, jer nae bijedne due nisu Bogu toliko drage kao tvoja.

to inilo bi nebo, gospo, bez tebe? DRUGI SELJAK Gle, kako steu pande u rukavicama! PRVI TRGOVAC U redu. Petsto tisua. Mi plaamo. Ovdje je zlato. Dok si ti govorila, Due su uvis htjele, jer ti lice Veliku svjetlost na njih prosipa. Srca im puni plamenom kolebljivim, ime je sav na teak trud upropaten, Jer najprije se Njegov duh pomakao Nad vodama i od nas ih je ukrao; Jo otprije su ove due bile Tek na pol nae, jer oi tvoje svjetlosne Prole su kroz njih, sadraj im uzele. Stog ti potpisat mora: valja pripaziti Kad kupujemo due poput tvoje; Potpisuj ovim perom: s pijetla je Koji je kriknuo, kad je ono Petar Lako zatajio svoga gospodara, I tko s njim pie, u paklu aen biva. (CATHLEEN se naginje naprijed kako bi potpisala.) ALEEL (Probija se naprijed i otima joj pergament.) Prepusti sve nebesa Stvoritelju. CATHLEEN Ja misli nemam: ujem pla - tek pla. ALEEL (Bacajui pergament na tlo.) Vidjeh pod glogovom ivicom privienje: Ovi e ljudi jo uti gdje arhandeli Valjaju uplju Sotoninu lubanju Niz vrhove planina. PRVI TRGOVAC Vodite ga. (TEIG i SHEMUS grubo ga odvuku, tako da padne na pod meu seljake. CATHLEEN pokupi pergament i potpie ga, potom se okrene seljacima.) CATHLEEN Uzmite novac i sad za mnom poite. Daleko od ovog zagaenog mjesta, Svakome dat u dosta novaca. (Ona izlazi. Seljaci se zgrnu oko nje i ljube joj haljinu. ALEEL i DVA TRGOVCA ostaju zajedno.) DRUGI TRGOVAC Dani su naeg tekog truda svrili.

PRVI TRGOVAC Kruni Sotoninoj skupocjen dragulj nosimo. DRUGI TRGOVAC Moramo poi dok ne umre uati Na vrhu kule ko dvije sive sove, Straarit duge godine i uvati Skupocjeni na alem, ekajui Da zgrabimo joj duu. PRVI TRGOVAC Treba samo Nad njenom glavom lebdjeti u zraku, Jer ona nee dugo: kad je dolazila, U njoj sam odmah tamu groba spazio, Hod joj je bio teak poput olova, Kad pogledah u zemlju, kao da su Crvi je zvali, a kad je potpisala, Tad srce joj je puklo. Tiho! ujem Mjedena vrata pakla gdje su kripnula, I kako kroz njih struji vjeno banenje, Da ohrabri nas. DRUGI TRGOVAC Poleti zrakom, pernati, Ususret njima, s njenom duom vrsto U svojim kandama. (Oni izjure van. ALEEL dopuie do sredine sobe. Pao je sumrak, te dok prizor traje, postepeno postaje mranije. U daljini se uje mrmor grmljavine i zvui oluje koja se die.) ALEEL Mjedene dveri sad su otvorene, Izlazi Balor na svojim tekim kolima, A zlodusi su svoje od vremena Umorne kapke podigli s oiju to odvazda su bogove pretvarale U kamen; izlazi Barach, izdajnik, I Cailitin, po rodu pohotnik, to druidsku je slabost i jo propast Na ker Sualtama i Dectore bacio; I kralj veliki kog je epo Pakao Ve kad je Naisi ubio i srce Deirdre slomio; zbog tog su im glave Svima na jednu stranu povijene, Jer dok su ivjeli, tad ratovali su Sa zadrtom i podmuklom gorinom. (Ulazi OONA, ali ostaje stajati kraj vrata. ALEEL se napol pridie, oslanjajui se na jednu ruku i koljeno.) ALEEL Skutri se, stara apljo, sred oluje.

OONA Grofica Cathleen, gdje je? Cijelog dana Bila je blijeda i slaba: kad je rukom Taknula moju na vretenu, tresla se, A sada ne znam gdje je samo otila. ALEEL Druge je prijatelje ona izabrala I sada putuju nekim upljim svijetom. (Pokazuje prema dolje.) Najprije Orchil, blijeda, divne glave, Tijela sjenovitog poput traka magle U zoru, jer ona koja udnju budi, Srce od krvi ima dok druge umiru; Oko nje lebdi mnotvo ena maglenih, to avle mame svojim blagim smijehom; A za njom eta grijeha vrue krvi, Svima su sitni bijeli nokti izrasli U otre kande. (Grabi OONU i dovue je do sredine sobe, te estokim naglim kretnjama Pokazuje prema dolje. Vjetar urla.) Sada pjesmu zainju, Jo im je glazbe ostalo na jeziku. OONA (Baca se licem o pod.) O Stvoritelju, zatiti je od zloduha, Treba li dua propast, uzmi moju. (ALEEL klekne kraj nje, ali kao da ne uje njezine rijei; zuri dolje kao da vidi kroz zemlju. Seljaci se vraaju. Oni nose groficu CATHLEEN i polau je na tlo ispred OONE i ALEELA. Ona lei kao daje mrtva.) OONA Toliko lonaca, svi od grube gline, Da uspiju, a kristal da se razbije. (Ljubi ruke grofice CATHLEEN.) SELJAK Pod stablom bili smo gdje staza zavija, Kad je problijedila smrtno i preminula, Nose je amo, straan prolom oblaka Zatamnio je svijet i s nama tresao: Vrata poduprite, jer jo nismo vidjeli Oluju crnu, silnu, slijepu, tako naglu. (Jedan seljak blizu ulaza namjeta gredu preko vratiju.) OONA Ona se budi iz svoje nesvjestice! CATHLEEN O, drite me vrsto, jer oluja Vue me sa sobom.

(OONA ju uzima na ruke. Neka ena stane naricati.) SELJAK Mir. DRUGI SELJAK Tiho. SELJAKINJA Samo tiho. DRUGA SELJAKINJA Tiho budite. CATHLEEN (Diui se napola.) Sve vree s novcem pod noge mi dajte. (Polau joj vree do nogu.) Kad umrem, starog Neala dovedite, Nek svakog saslua i sudi, pa nek dijeli: On travama vas lijei pa zna najbolje Tko je u manjoj, tko u veoj nevolji. JEDNA SELJAKINJA (Straga iz gomile.) Hoe li on iz vrea dati dovoljno Da moja djeca mogu preivjeti? DRUGA SELJAKINJA Kraljice Neba i Svi Sveti, Blaeni, Odrijeite je, makar svi mi propali. CATHLEEN Sagnite svoja lica, Oona i Aleel, Da u njih gledam ko to lastavica Pod strehom gnijezdo gleda prije nego Na huno more odluta; i ne plaite Predugo, jer na velikom oltaru Mnogo je svijea, a pokoja i padne. Ti, to si pjevao o naim starima, Koji su znali teki teret svijeta, Imaju samo dah u svojim tijelima, elim ti zbogom. Zbogom tebi, Oona, to lan si samnom prela, tako blaga Ko njihov san kad svaki ples se svri: Oluja hara mojom kosom. Moram poi. (Umire)

OONA Dajte mi zrcalo. (Jedna ena donosi joj iz one druge sobe zrcalo. OONA ga dri pred usnama GROFICE CATHLEEN. Sve je za trenutak tiho. A potom, ona napola krikne.) Mrtva. O, umrla je! JEDNA SELJAKINJA Bila je veliki bijeli ljiljan svijeta. DRUGA SELJAKINJA Bila je ljepa od svih blijedih zvijezda. STARA SELJANKA Biljica koju ljubljah slomljena je. (ALEEL uzima zrcalo od OONE i baca ga o pod, te se ono razbija u komadie.) ALEEL U sto komada razbij se, jer lica to krasilo te, sada nema vie: I umri, tupo srce, jer je ona, ije Su rijei tebe ivim duhom stvorile, Preminula, a ti si ostao Tek puka gruda strastvene praine; Ti gorda zemljo i umno more nestanite, Jer njezin plahi korak vie ne ujete, Jer sad ste sami usred bunog rata (On ustaje; gotovo svi drugi klee, ali tama je postala tako velikom, da vide samo pomijeani oblici.) A ja, koj sad plaem, Anela protiv avla. Ja proklinjem vas, Sudbo, Vrijeme i Mijeno, I jedino se nadam asu velikom Kad propast ete u ponor bezdani. (Bljesak munje, kojemu odmah slijedi grom.) SELJAKINJA Na koljena sa njim, jer kletve njegove Navlae na nas munje i gromove. ALEEL Davli i aneli sad se zrakom tuku, Ma mjeden tue po bronanoj kacigi: (Bljesak munje, potom odmah udar groma.) Sjajna je sulica, prakom izbaena, Baloru oko probila i mrane ete Vrite u bijegu, ko u drevnim danima. (Sve se gubi u tami.)

STARAC Gnjev Svemogueg, zbog velikih nam grijeha, Utrnuo je svijet i umrijet moramo. (Tamu raskida svjetlost vizije. Seljaci kao da klee na stjenovitoj strmini planine, a magla puna oluje i svjetlo koje se stalno mijenja promiu iznad i iza njih. Pola u svjetlu, pola u sjeni, stoje naoruani aneli. Njihovi oklopi su stari i troni, njihovi maevi bez sjaja i izudarani. Stoje kao da lebde u zraku, u bojnom rasporedu, te gledaju prema dolje, strogih lica. Seljaci se bacaju na tlo.) ALEEL Na dveri Pakla poluotvorene Vie ne gledajte, nego meni zborite, Mene je Bog u pamet udario, Da vie ne ivi u smrtnim stvarima; O njoj to ovdje lei priajte. (Grabi jednoga od anela.) Govori, il' u vjenost nee vie! ANEO Svjetlost se probija: biserne su dveri Sirom otvorene, ona u mir stupa, A Marija sa sedam rana u srcu Usne joj ljubi, svoju svetu kosu Licem joj prosipa; Svjetlo Svjetlosti Gleda na nakanu, ne na samo djelo, Dok Sjena Sjene na in motri jedino. (ALEEL puta anela i klekne.) OONA Onima reci to ve u miru bivaju, Da umrijet hou i poi k njoj u ljubavi; Ko crni volovi gaze svijetom godine, Bog, njihov pastir, otraga ih podbada, Od njihovih sam nogu ja ve slomljena (Zvuk rogova iz daljine kao da dolazi iz samog srca svjetlosti. Vizija polako nestaje, a likovi seljaka koji klee, poinju se blijedo pojavljivati u tami.) SVRETAK Grofica Cathleen Drama je izvedena 1899. u Dublinu. Nakon burnih reakcija autor ju je preradio dodavi joj ljubavnu scenu izmeu barda Aleena i grofice i u tom je obliku izvoena u Americi i Irskoj. Ta verzija u izdanju The Macmillan Company iz 1907. predloak je i tom prijevodu. Drama se temelji na prii koju je autor proitao u irskim novinama. Pokuavajui otkriti njezin izvor, shvatio je da je novijeg datuma, prevedena s francuskoga, a autor joj je Leo Lespes. Drama je u svojoj simbolici kranska, ali se pojavljuju i aluzije na keltske mitoloke likove: Oisin je pjesnik ije ime znai malo srne. On je sin voe Fenijanaca, legendarnih irskih ratnika i Saeve (koja je potomak Sidha, staroirskih bogova). Niamh je prekrasna vilinska kraljica koja odvodi Oisina u Zemlju mladosti. Fergus je kralj Ulstera koji je abdicirao i legendarni pjesnik Crvene grane.