NIKOLA OP PJESMA NAJMANJEM OVJEKU Negdje si, negdje, malen i pognut, ti najmanji na cijelom svijetu.

Pusti sad pozdrav i prekini svoj put, stope tvoje da taknem svojim elom. Ah, ja znam da i vrane mogu iz usta ti iupati jedini zalogaj. A djeurlija te vue za nogu, kad proe kroz seoski neki kraj. Umoran zaspi li koji put u hladu, od koprive vijenac ti oviju oko glave, od kudjelje namjeste ti bradu. I po jedan iak na rame ti stave. Pritaje se i slamkom te milo golicaju po nozi, jer ti si uvijek bos. Ili tvom dahu prinesu leptirovo krilo. Diui ti ga uvue u nos. U aku ti zadjenu kukuruzni klip, i zaigraju uz viku sve jau, pa onda veselo, dip, dip, kao preko panja preko tebe skau. Ustaje mirno i uzima torbak, i eir, koji ti je dao neko. Gone te, gone u korak, dok te nestane za itom, daleko. MOLITVA ZA VEDRU SMRT Daj mi, o Boe, da zaspim nasmijan radou sitih prepelica, pod krukom zrelom, u hladu sluajui sve dalju pjesmu bijelih etelica. I uzglavlje mi daj od svjeeg, mladog sijena. I pokrov od biserne rose nanizan. O daj mi da umrem u mirisu ita i trave,

kad budu sva polja pokoena. Tada jo jednom da ravnicom rodnom vidim etelice ko golubice bijele. Kuerke daleke i u dvoritima kronje tamne, gdje stare bake dugo u no prele. I plodovi zreli neka tad zatutnje oko mene, sa grana koje sve tie umore. O Boe, i neka u pono dou u travi skrivene krijesnice tihe i za moju duu dugo gore. KUDA BIH VODIO ISUSA Isuse blagi, u doba kasnih sati, kad jo bdiju siromasi tvoji, skromnom krojau odvest u te da ti jedno obino odijelo skroji. I obuaru malom koji svu no kuje otre avle u teki poplat. Dok tvornice cipela uno bruje. Milion pari skuju za jedan sat. Zatim ovjeku koji eire pravi sa sputenim obodom, da skriju bol. Jedan e da se nakrivi i na tvojoj glavi. Prostran da u se primi i tvoj oreol. Onda emo poi u krmu kraj grada koja lii na stari, nasukani brod. Gdje braa za stolom, od silnog jada, bacaju ae i eire na pod. Prvi krik pijetla bit e britka strijela od koje e ti srce da krvari. Drugi krik pijetla bit e mrak u dnu ela. Prepoznat nee ni ljude ni stvari. A treim krikom kad se pijetli jave, o Isuse, zateturat e od bola. Tvoj eir e pasti s glave. eir i aureola.

NEVINOST Danju je budno skriva obino odijelo. Ono se tako skromno do koljena iri. Ljudi joj vide samo lice bijelo I ruku, to edno iz rukava viri. Nou, kad sa nje pane haljina svjetloplava I spusti se niz vrata malog stana, Nevinost joj se kroz bijelo ocrtava. I postelja bude od nje obasjana. U snu, kad sa nje sklizi pokriva bjeliasti. Trnu se zvijezde da sakriju ari njenog lika. Tad joj se oko postelje nadviruju sablasti. To su grjene elje nonih prolaznika. Meu njima se sija samo jedna sjena: Nemirna moja dua, tuna lutalica. Ona neujno doleti do kreveta njena. I tiho je pokrije, sputenih trepavica. ISUS ITA NOVINE Znam, dobri moj Isuse, kad jedne kie duge donesem ti za veeru hljeb skriven pod skut, ulazei u sobu, vidjet u pun tuge tvoj sveti lik nad novine nagnut. I nezapaen kraj tebe u sjesti, gledajui mraenje na tvome licu istom. Dok pogledom prelijee od vijesti do vijesti. Dok uzbueno prevre list za listom. ime u moi da te tjeim u tom asu, stojei pred tobom, sav stidom obuzet? I da li bih imao dosta snage u svom glasu, kada bih pred tobom branio ovaj svijet? Na teka slova pao bih svojim stasom malim. Radost ovjeka bi u oku mom zasjala. O pusti, rekao bih ti jedva glasom uzdrhtalim, nek se i dalje vrti naa zemlja mala. Onda bih sasvim tiho izio pred vrata.

I pustio da ostane sam u svome bolu. Molei pred pragom da tvoj gnjev umiri mirisni, blagi kruh na stolu. POZIV DRAGOM ISUSU O Isuse kako bih volio, kada bi se udostojo da ue u moj stan. Gdje sasvim obine o zidu stvari vise. Gdje se u oknima rano ugasi dan. Priao bih ti, kako svjetiljku mutnu palim, da kratki ovaj dan produim. Kako ivim ivotom sasvim malim. I pun jeda, sa braom svojom sluim. Priao bih ti o ljudskoj kui. O oknima, koja su pokatkad plava. O vratima, kroz koja pognut mora ui. O bravi, koja se vrsto zakljuava. Priao bih ti uz dim obine cigare, O svakom ovjeku i kako se koji zove. I kako jedni uvijek nose haljine stare O kako drugi uvijek nose haljine nove. I kako ima sedam brinih dana. O Isuse, i svaki je ko to je bilo jue. I o tom, kako se, kad zaboli rana, eir na elo duboko, duboko natue. Priao bih ti dugo, sve dok ne zaujemo, kako se rosa niz prozor sliva. Onda bih ti rekao sasvim nijemo: Isuse, umoran si, tebi se sniva. O lezi, zaspi na postelji ovoj, koju ovjek svaki dan otkupi. Tuno ti elo ovit u u utjehe povoj. Spavaj samo, a ja u na klupi.

ISUS U POSJETI KOD NAS I. O Isuse, kad doe, u koliko bilo sati, u na propali i opustjeli dom, dobrodolicu tebi u zapjevati, skupa sa svojom vedrom sestricom. Pjevajui, od tvoje blizine sva bijela, iznijet e ona preda te so i kruh. Po starom obiaju naih sela, kada im u kuu stigne mio duh. Tada e te moja sestrica odvesti do skromnog jela, koje krasi stol. O Isuse dragi, izvoli samo sjesti i odloiti svoj eir i oreol. Tako e ti ona rei i nato e stati preda te, u svetom bolu. I puna iste, nebeske samoe o klin e objesiti tvoju aureolu. Neka nam svu no sija, mjesto uljenice, koju palimo pred svaki mark. Od sjaja emo kriti svoje lice, Tako e njen blijesak biti jak. II. Poslije emo te povesti u dvorite, nosei Ispred nas tvoje aureole ar. I pri toj, od nebeskog sjaja svijei, Pokazat emo ti pusti na hambar. I staje prazne, u kojima se sue Otkosi davni, ko cvijee na groblju. U ponoi tu dou mrtvih konja due. uje ih kako nevidljivu zob zoblju. Pokazat emo ti I stado magle bijele, Koje se provlai kroz ivicu svjeu. O Isuse, to nae ovce izgorjele, mrtve dolaze I u tor lijeu.

Onda emo konja jedinog upregnuti, Da te provozamo kroz na mali grad. Nad njim se nebo nisko uvijek muti. Pod njim prigueno tutnji vodopad. Ako me upita, dok nae staro kljuse Bude plaila kraj puta a: - Koja je ovo zemlja? - Kazat u: O Isuse, pa to je Bosna, ti to zna. III. A poslije, kad i pijetlima bude sneno, osjetit emo kako tvoja glava sputa se as na moje rame, as na njeno, I silno nas obasjava. I u to doba zemaljskih kasnih sati pjevat e ti moja sestrica blagim glasom. O Isuse, ti e tada zadrijemati, izmoren konja tromim kasom. I koji put, kad magla bude snjeno sipila na tvoje sveto ruho, stavit e ti na glavu, sasvim njeno, oreol, koji ti je pao na jedno uho. MLADI BDIJE KRAJ MRTVA PIJETLA On lei kraj moje stare pei, pauinom posut sav. O, kako se prelijeva jo pri svijei rep njegov, od mnogih zora plav. Kroz pritvoren prozor, dah jedan, tajno, dune kroz moj opustjeli dom. Pa s pijetla mog stresa perje sjajno. Jesen je i u repu njegovom. Kruna mu pala na jedno uho. Ko kralj je bijede i bola pun. I u ranu zoru i u doba gluho, ukoen i pust njegov je kljun.

Krila mu mrtva, i nikad vie nee ih on razapeti. Ni strest ih mokar od rose i kie. Ni zoru mi na njima donijeti. Svake noi, ko prognanik, kad moram za sto svoj sjesti, u njegovu grlu naslutim krik neobjavljene mi jedne vijesti. U strepnji ekam na pritajen zov. Jeze soba mi je puna. Al' kao zaostale kapi niz krov, kaplje muk s njegovog kljuna. TATOV LOV Nevidljivo ue kroz kljuanicu. I u duboku se naslonjau svali. Gorko osmjehnut i mraan u licu, on apne: mir pehari, mir kristali. arobnom snagom grozniavog vida probudi stvari, usnule u mrtvom zvuku. I one gmiu iz kutova, silaze sa zida. I obamrle klonu mu u ruku. Jednu po jednu okrene, spusti lijeno. Dok mu se cigara na stolu pui. Od uasa li koja cikne prigueno, stegne je snano monik i ugui. Sruene, ukoene, hladne votano, oko njega svud lee mrtve stvari. Zmijinjom tiinom odklizi neznano u lov na onu to se raskono ari. Prislukuje i lebdei odluta po stanu. I vabi je: virni jo jednom, zasvijetli se, zasvijetli. Tad mrzla kap svanua na ruku mu kanu. Stani sunce, stani. Muk, muk pijetli!

Boanski cirkus (naslov ciklusa, ali i naslov pjesme iz zbirke Isus i moja sjena) Kako me danas bole harlekini I tuni augusti glupi. Isuse, na srce ni ranjeno melem pamuka privini. Danas bih volio da budem jako ruan. Da se trese za mnom svjetine rug. Da budem grbav i u hodu hrom. I nos da imam vrlo, vrlo dug. Bol glupih augusta i harlekina moj Isuse, toliko me titi. Poimo, poimo k njima sa majmunom, koji se mirno pred cijelim svijetom biti. Poimo i sa medom, koji u hlaama vjeto poigrava na tapu a poslije za bijednom milostinjom ponizno prua svoju staru kapu. Poimo i sa bubnjem, ija je siva koa tako sveta i tako skupa. Jer bubanj je mrtvo magare, po kome mali jo uvijek nemilice lupa. Poimo tako meu auguste i harlekine Samo to prije, moj Isuse sveti. Mi emo za njima od tekog bola, a oni za nama od smijeha umrijeti.

KUICE U SVEMIRU (zbirka pjesama bez naslova, samo brojevi) II. Kuice u svemiru i prozori. Jezivo li je sa njih pogledati u dubine u bezdan. Otvori vrata.

Usudi se sii s praga svog i susjednoj otii kuici, ljuljaju se po praznini. Za tobom ne zaostaju stope. Idi, idi. Pribliuj se, teturaj, glavinjaj. U zagrljaj e svome susjedu odletjeti pahuljasto lak. Od radosti jedan e drugog hitati u zrak.

ISUS U POSJETI KOD NAS O Isuse, kad doe, u koliko bilo sati, u na propali i opustjeli dom, dobrodolicu tebi u zapjevati, skupa sa svojom vedrom sestricom. Pjevajui, od tvoje blizine sva bijela, iznijet e ona preda te so i kruh, Po starom obiaju naih sela, kada im u kuu stigne mio duh. .