LEPENSKI VIR

Kultura Lepenskog Vira je jedini primjerak protoneolitika na europskom području. Na

Bliskom istoku je u odnosu na paleolitik u protoneolitiku prvenstveno promijenjena
gospodarska osnova no u Lepenskom Viru je ona još uvijek lovno-sakupljačka.

LOKALITETI, RASPROSTIRANJE, NASELJA

Kultura Lepenskog Vira sastoji se od više lokaliteta na području Đerdapske klisure s obje
strane Dunava.
Područje kulture Lepenskog Vira počinje od Đerdapa i ide nizvodno, a neki smatraju da ide
sve do Bačke Palanke i Dunavesce što bi značilo da se kultura širi do Matra gorja, Bakonjske
šume, a možda i Transilvanije (Gura Bacului sa linearom A ili protostarčevom i tamošnjim
oblicima).
Lokaliteti su Alibeg, Padina, Lepenski Vir, Vlasac, Icoana, Razvrata, Ostrovul Bacului,
Climente I i II, Kladovska Skela, Veterani terasa, Hajdučka vodenica i Ostrovul Corbului.
Protolepenski Vir ima ognjišta, ali ne i kuće (kao i u epipaleolitiku). Kuće postupno dobivaju
kamenu konstrukciju. Također se definira ognjište i žrtvenik. Uz ognjište su u prvim fazama
ukopane ljudske čeljusti, a u kasnijim kamene pločice koje oblikuju čeljust.
Sva su naselja na najnižim dunavskim terasama i imaju specifičan oblik naselja. Izvori pitke
vode su nužni za smještaj, a u zaleđe su mogli putovati po pritocima. Naselja su se stalno
obnavljala jer nisu imali prostora za širenje )s leđa je šuma i planina, a naprijed Dunav).
Živjelo se u klasičnim naseljima, ali i u špiljama i abrijima posebno na rumunjskoj strani.
Trajna naselja osim LV bili su i Icoana, Schela Cladoveci, Hajdučka i Padina.
Na ovom prostoru postojala je mikroklima, tj. neke biljne kulture danas tu ne bi uspijevale.
Ispod podnica i ognjišta mađeni su brojni ukopi. Nastambe su bile trapezaste sa zaobljenom
prednjom stranom. Temelji su od nabijenog kamenja. Kuće su sasvim nadzemne, a kameni zid
je u kanalu. Specifična boja poda dobiva se od vapnenca kojim bi se premazao pod od
ilovača. Ulaz je okružen kamenim pločama i toj se osi nalazi ognjište. Imaju šatorastu
dvoslivnu konstrukciju od trstike. Neke kuće su morale biti ukopane zbog zaravnavanja
padine.
U osnovi su sve kuće jednake – različite su u dimenzijama, ali iste u proporcijama. Sve su
kuće orijentirane prema obali, ostavljen je prostor između za komunikaciju koja vodi na
prazan prostor u sredini naselja uz rijeku koji je isto trapezastog oblika. Iznad svega dominira
jedna veća kuća.
Stračevačka naselja više nemaju takve stambene objekte nego zemunice i poluzemunice.
U rani fazama ispred ognjišta se nalazilo vatrište, a u kasnijima se tu nalazi skulptura.
Skulptura je mogla biti figuralna, anikonična ili apstraktna. Osebujna skulptura javčlja se
isključivo u Lepenskom Viru.
U Vlascu su nađene kosti domesticiranog psa. Na lokalitetima se nalazi još i cijepana litika,
koštani artefakti (koji mogu biti ukrašeni) i glačani kamen. U starijoj fazi postoje i alatke od
jelenskih kostiju. Na Vlascu su nađeni ostaci kultiviranih žitarica no kasnije tu živi neolitičko
stanovništvo pa je možda od njih. Isto tako su i u Icoani nađeni dokazi o kultivaciji biljaka i
žitarica.
U Padini je nađena starčevačka keramika na podnici kuće kulture LV. Starčevačka keramika
počinje već sa razvijenom tehnologijom keramičke proizvodnje.
Teorija je da je lokalitet Lepenski Vir bilo svetište jer ognjišta nisu bila svakodnevna. Na
ostalim lokalitetima je sve puno skromnije i upućuje na svakodnevni život. Negdje su ognjišta
nađena i izvan kuće pa su možda takva ognjišta bila za svakodnevnu uporabu.
U kulturi LV se vidi princip selektivnog lova što je korak prema domestikaciji.
Starija epipaleolitička nalazišta na rumunjskoj strani imaju više kostiju divljači, ali ne i riba.
POGREBNI OBIČAJI
Ne zna se koji se ukopi mogu vezati uz koje faze. Obično su koncentrirani ispod ognjišta ili
ulaza, ali ih ima i izvan kuća. Na Vlascu je nađen najstariji paljevinski ukop.
Pokojnici su obično u ispruženom položaju na boku ili na trbuhu, a mogu biti i položeni
trapezasto kao kuće.
Pokojnici su posipavani ribljim krljuštima ili kostima.

KRONOLOGIJA (6300.-5300.)
- Protolepenski Vir – Schela Cladovei I
- Lepenski Vir I (a-e) – Schela Cladovei II
- Lepenski Vir II – Schela Cladovei III
- Lepenski Vir IIIa – Protostarčevo
- Lepenski Vir IIIb – Starčevo I

PROBLEMI KULTURE
Postavlja se pitanje podrijetla kulture, kronološke i geološke granice te uloga kulture u
procesu neolitizacije.
Na Lepenskom Viru su nađeni epipaleolitički ostaci, a većina ovih lokaliteta pokazuje
klasičnu starčevačku keramiku. Ipak najstariji starčevački lokaliteti nalaze se na sasvim
drugom području, a i nema tradicije Lepenskog Vira u starčevu.
Po nekima je kultura LV dosta geografski zatvorena na đerdapsko područje.
Ako se kultura LV gleda kao izolirana pojava onda ne igra ulogu u procesu neolitizacije.
Neki datumi danas ukazuju na istovremenost kulture LP i starčevačke.
Kronološki prethodnici su finalni paleolitik tipa Cuina Turcului I (Ostrovul, terasa Veterani).
Nasljednik je starčevo-protostarčevo (Lepenski Vir IVa, Alibeg).
Kultura LV se definira kao epipaleolitička, protoneolitička, epipaleolitička u ranijoj fazi a
protoneolitička u kasnijoj, mezolitička ili rana neolitička.
 NEOLITIK GRČKE

Pretkeramički
Monokrom
Protosesklo
Predsesklo
Sesklo
Heroneja
Predimini (Tsangli, Arapi)
Dimini (Otzaki)

ENEOLITIK GRČKE

Larissa
Rachmani
 NEOLITIK i ENEOLITIK GRČKE – TESALIJA
Neolitik pokazuje dosta autohton razvoj, ali ima prijelaz iz mezolitika u neolitik.
Sarahinos špilja pokazuje predneolitičku umjetnost.

MODELI NEOLITIZACIJE
Autohtoni razvoj neolitika – npr. Franchthi. Na pokazuje srodnost s ostalim područjima,
čovjek je sam došao do neolitizacije.
Model mreže (kulturna difuzija) – širenje neolitika tako da su susjedne regije prisiljene
komunicirati zajedno.
Model kolonizacije (demografska difuzija)
Akulturacijski model
Insular model – jer je otočki neolitik bitno drukčiji od ostalih.

PREDKERAMIČKI NEOLITIK
Pretkeramički neolitik je uglavnom zastupljen u pećinama. Najpoznatija je Franchthi koja
ima sekvencu od gornjeg paleolitika do razvijene metalurgije (35 000-3 000 g. pr. K.).
Predkeramički neolitik karakteriziraju stalna naselja, zemljoradnja i stočarstvo.
Arhitektura Grčke u ovom peiodu daleko zaostaje za anatolskim predkeramičkim neolitikom.
Khirokitia (Cipar) – ovdje su u najstarijem sloju nađeni neuspjeli pokušaji izrade posuđa.
Tipične su kamene posude, javljaju se počeci urbane arhitekture. Ukopi su unutar ili uz kuće.

RANI NEOLITIK
Najstarija keramika ovog prostora ima vrlo primitivne forme, debele stijenke te je slabo
pečena ili nepečena (Sesklo).

MONOKROM (6000.-5800.)
Ovu fazu karakterizira rana tesalska neslikana keramika. Ova faza je paralelna sa starčevo
monokrom stupnjem.
Keramičke forme su zaobljene i kuglaste, keramika je pečena oksidacijski, površina posuda je
crvenkasta. Može se pojaviti i politura ili premaz.
U razvijenoj fazi javlja se plastična dekoracija, urezivanje, impresso i prva slikana keramika
(linearni motivi),
Korint – nađena je oksidacijski pečena keramika sa crnom ili tamnosmeđom prevlakom

PREDSESKLO
Keramika ne pozna slikanje nego urezivanje i barbotin. Pokazuje drukčiju populaciju koja je
došla sa sjevera => starčevo.

PROTOSESKLO (5800.-5300.)
Ovo je faza rane slikane tesalske keramike i jednaka je Stačevu linear A.
Slikanje je tamno na svijetloj podlozi, a rijeđe se javlja svijetlo slikanje na tamnoj podlozi
Ispod oboda posude javljaju se horizontalne trake. Pojavljuju se i frizovi uspravnih i obrnutih
trokuta, antropomorfni prikazi, plastični prikazi udova na posudama (što se javlja i kod
starčeva).
U ovoj fazi se javljaju pečatnjaci, antopomorfne i zoomorfne figurine.
Lokaliteti: Nea Nikomedia (Makedonija), Sesklo, Otzaki, Pyrassos, Magulitsa
SREDNJI NEOLITIK
Srednji neolitik protječe u znaku Sesklo kulture. Karakterističan je nagli porast slikane
keramike (motivi su standardni) uz crvene monokromne posude.
Prvi put se javljaju utvrđena naselja i akropole, arhitektura je naprednija (kameni zidovi,
žbukanje glinom, drveni stupovi). Javljaju se kuće tipa megaron.

SESKLO (5300.-4400.)
Sesklo faza je istovremena s girlandoid i spiraloid A stupnjem starčeva.
Keramika je oksidacijski pečena sa svijetlom krem prevlakom dok je slikani ukras crven.
Starija faza – oblici: konične zdjele-tave oštrih profila (zadražavaju se i u mlađoj fazi),
kareakteristični su šalice i vrčevi s trakastom drškom.
– ukras: sličan je ranoneolitičkom posuđu, ali je bogatiji. To su cik-cak trake
uokvireni sitnim zubima, gusti linearni cik-cak motivi na vrčićima
Mlađa faza – oblici: karakteristične su zdjele za voće na visokoj širokoj nozi i zdjele S
profilacije
– ukras: uglavnom je boja crvena ili smeđa na svijetložutoj podlozi, ima velike ili
gusto izdužene zube, cik-cak linije slične tkanju, rombaste nazubljene kompozicije te
kombinaciju slikanja i žigosanja
Za Tesaliju je karakterističan tzv. solid style. To su crveni stepeničasti motivi na svijetložutoj
podlozi s trakastim drškama.
U ovoj fazi se također javlja monokromna keramika, ponekad s vrlo tankim stijenkama i
elegantnim oblicima.
Prisutne su figurice s očima u obliku zrna žita te pečatnjaci.
Podjela: faza I A – bijelo slikanje na crvenoj podlozi, cik-cak motivi, viseći trokuti
faza I B – pojava stepeničastih motiva, tanke linije, mrežasti rombovi
faza II A – solid style; posude za voće na visokoj nozi
faza II B – pojava tulipanskog pehara, kruškolike posude, zupčasti motivi
faza III A – S profilacija, vrhunac zupčastog stila
faza III B – subsesklo

HERONEJA KULTURA
Heroneja kultura predstavlja srednji neolitik istočne centralne Grčke.
Ova kultura je dosta konzervativna – ima jednostavne linearne ukrase.
Srednji neolitik završava prekidom starijih tradicija i uvođenjem novih – mjestimično se može
pratiti postepenost tog procesa dok su neka naselja pretrpjela razaranje (Sesklo je spaljen i
napušten sljedećih 500g.)
Elatea – jama s različitom keramikom, pripada prijelaznom periodu jer su zajedno nađena
slikana keramika s kraja srednjeg neolitika, crna i siva keramika s poliranom dekoracijom i
danilski riton.

KASNI NEOLITIK
U Sesklu nedostaju rane faze.
Keramike je tamna s urezanim ili linearnim ukrasom te je lošije kvalitete.
Smjena se događa u vrijeme Vinča A-Karanovo III.
U Tesaliji je Milojčić izdvojio rane faze Tsangli/Arapi koje slijede Otzaki (klasični Dimini),
Larissa i na kraju Rachmani koji se genetski povezuju sa sjeverom (Balkanom).

PREDIMINI (Tsangli/Arapi) (4300.-3800.)

Tsangli
Vuče porijeklo iz Anadolije, a paralelan je sa starčevo spiraloid A i viinčom A 1.
Keramika – novosti su crno polirana, redukcijski pečena keramika, bikonični oblici, pojava
spiralnog ukrašavanja i politur-mustre
– oblici – bikonične zdjele, šalice, pehari, ljevkasti pehari, zdjele na visokoj nozi,
trbušasti vrčevi te amfore s visokim cilindričnim vratom i trakastim drškama
– ukras – slikanje je tamno na mat bijeloj prevlaci ili bijelo slikanje na crnoj
poliranoj podlozi (što je ponekad obrubljeno obodima), zupčaste bordure (kao i Sasklo), cik-
cak i lučni motivi, karakteristične su nepravilne vitice i valovite linije. Ukras teče u
horizontalnom frizu podijeljenom na metope
Arapi
Paralelna je s vinčom A 2/B 1.
Keramika – crno, smeđe i crveno polirana te politur-mustra
– oblici – bikonične zdjele s tendencijom ka S profilaciji, zdjele s uvučenim
obodom, kuglaste amfore, šitroke zdjele s 4 nasuprotna roščića na obodu, šalica s visoko
izvijenom drškom
– ukras – crno slikanje na bijeloj mat podlozi, polikromija (crveno i crno na
bijelom), trake su ispunjene šrafurom, girlandoidni ukrasi, samostalna spirala, mrežasti
ornamenti, red kružića povezanih tangentama.Prisutno je i crno ili bijelo slikanje na crvenoj
podlozi. Karakteristični su čepasti izdanci na ručkama (kao Veselinovo)

KLASIČNI DIMINI (Otzaki) (3800.-3300.)

Ograničen je na istočnu Tesaliju. Prima utjecaje s raznih strana, a najviše sa sjevera.
Keramika – oblici – zdjele s blago uvučenim obodom, «zdjele za voće» na visokoj nozi,
amfore, trbušasti lonci, terine s 4 ušice, blaže zaobljeni profili
– ukras – javlja se bijelo i čokoladno-smeđe slikanje na maslinastoj podlozi. Javlja
se podjela posude na 2 ili 4 dijela s različito konipiranim uzorcima. Ima spiralne meandarske
motive, zastavice, šahovnice. Uzorak je često u negativu (pozadina je šrafirana). Unutrašnjost
je također ukrašena

ENEOLITIK

LARISSA KULTURA
Paralelna je s vinčom C.
Poznata je s nekropole Soufli magoula koja ima paljevinske grobove.
Platia magoula – pronađena je žara Larissa kulture zajedno s posudom Tsangli sloja Dimini
kulture u zatvorenom grobu
Keramika – crnopolirana keramika, vinčanski oblici
– oblici – zdjele s cilindričnim vratom, bikonične duboke zdjele, vrčevi s ručkom
(ručke su inače rijetke), težnja ka S-profilaciji
– ukras – bijelo slikanje – linearni motivi (tanke linije, nizovi točaka), žlijebljenje,
plitko kaneliranje, plastični bukli, urezani ukras su glačani

RACHMANI KULTURA (3300.-2500.)

Paralelna je s vinčom D, Tiszapolgarom i Maricom IV.
Nastavlja se Dimini kultura, ali s utjecajima sa sjevera
Keramika – spirale, krivocrtni motivi, crusted slikanje
Javljaju se dvodijelne figurice s keramičkim tijelom i kamenom glavom
KARAKTERISTIKE
Naseljavaju se u doline rijeka i potoka kao i kod nas, a voda mora biti u blizini naselja.
Lokaliteti su naseljavani tokom cijele godine. Dug period života u istim neseljima rezultira
telovima (tumbe, magule).
Zasad se vidi veća gustoća naseljenosti i veća su naselja na sjeveru Grčke nego na Peloponezu
i na otocima.
Od početka je vidljiva jaka trgovina – kamen, školjke...
Fale dokazi socijalne stratigrafije. Nema monumentalne arhitekture (grobne, ritualne).
Iz Tesalije potječe 120 EN lokaliteta – 75% ih je naseljeno u MN. Međusobno su udaljeni oko
5 km.
Za najraniju fazu ima pouzdanih dokaza domestikacije koze i ovce.
 NEOLITIK ITALIJE

SJEVERNA JUŽNA I SREDNJA

RANI Impresso Stentinello (Sicilija i Lipari)

Pratto don Michele
Guadone
Masseria la Quercia

SREDNJI Fiorano Matera (srednja Italija)

A bocca quadrata
Quinzano
Lagozza

KASNI Capri
Ripoli
Serra D'Alto

ENEOLITIK ITALIJE

Diana
Remendello
 NEOLITIK I ENEOLITIK ITALIJE
STARIJI NEOLITIK
Apulski rani neolitik – impresso kultura srodna s onom na istočnoj obali Jadrana
– lagune uz obalu – najstarija naselja – Masseria Candelaro, Coppa
Nevigata i Molfetta (kod Barija), Prato don Michele, Imula-Leopardi
(lokalitet u unutrašnjosti – impresso bez cardiuma)
– impresso – starija faza – impresso di tipo arcaico – Prato don
Michele
– razvijena faza – impresso evoluto – Guadone
– zadnja faza – Masseria la Quercia
– slikana keramika – paralelna s razvijenim impressom
– banderosse – široke crvene trake, geometrijski
uzorci (cik-cak, rombovi, viseći trokuti,
ispunjeno crveno bojom)
– bandestrette – tanke trake, fina sivo-smeđa
podloga, motivi su smeđi, crveni ili bijeli, javlja
se tremolo ukras
Fiorano – istočna nizina rijeke Po
A bocca Quadrata – zapadna nizina rijeke Po i Ligurija (veže se uz zapadni Mediteran)
Lagozza – smjenjuje bocca quadrata
Stentinello – Sicilija, dio Kalabrije, vjerojatno najstarija neolitička kultura na Siciliji
Sjeverna Italija – oko Trsta – impresso kultura vezana uz Istru i Kvarner

SREDNJI NEOLITIK
Matera kultura – tamni impresso, urezana keramika

KASNI NEOLITIK
Capri
Ripoli – slično danilu
Sierra d' Alto

ENEOLITIK
Diana – na Siciliji, Liparima i Malti. Naslijedila je Sierra d'Alto – potomak impressa
 NEOLITIK BUGARSKE

TRAKIJA SZ BUGARSKA SI BUGARSKA CRNO MORE

Karanovo I Čavdar-Kremikovci Ovčarovo Čunevo

(Starčevo)
Gradešnica Čunevo-Hatarski
Karanovo II

Karanovo III Čavdar-Kremikovci Ovčarovo Ussoe

(Veselinovo) Hamangia

Karanovo IV Hotnica-Dudesti
(Kalojanovec) Kurilo (iz Rumunjske)

Ussoe II
Hamngia II

ENEOLITIK BUGARSKE

TRAKIJA SZ BUGARSKA SI BUGARSKA CRNO MORE

Karanovo V Pasarel Poljanica Hamangia III

(Marica) Gradešnica Gumelnita Hamangia IV
Karanovo VI PredKrivodol Cerna Voda Varna
(Gumelnita) Krivodol
Karanovo
Karanovo je veliki tel kod stare Zagore (Bugarska). To je ključni lokalitet za
razumijevanje razvoja neolitika i eneolitika u Trakiji. Istraživali su ga: V. Mikov (1936),
G.I Georgijev (1947-1957), S. Hiller i V. Nikolov (od 1981). U stratumu debljine 12,4m
uočeno je 7 slojeva i to sa po nekoliko horizonta stanovanja. Iz dva najstarija sloja
definirana je starije neolitička kultura trakije (karanovo kultura), iz sloja 3 mlađe
neolitička kultura (Veselinovo kultura). U sloju 4 otkriveni su keramički proizvodi
osebujnog oblika i ukrasa koji pripadaju posebnoj kulturi (Kalojanovec kultura). Prema
sadržaju iz sloja 5 izdvojena je Marica kultura, a nalazi iz sloja 6 omogućuju pračenje
razvoja Gumelnica kulture. Arheološka građa iz sloja 7 se veže za početke brončanog
doba.

Karanovokultura
Najstarija neolitička manifestacija u dolini rijeke Marice. Naselja imaju izgled tela, a
podizana su u plodnim ravnicama, na terenima zaštićenim od plavljenja. To su relativno
mala sela, sa zbijenim jednoćelijskim kućama gotovo kvadratnih osnova, građenim od
pruća i blata. U njihovoj unutrašnjosti otkrivene su glinene klupe, peći i ognjišta, kao i
mjesta sa žrvnjevima namjenjena za drobljenje žitarica. Pojedina naselja su bila
ograđena širokim jarkom i nekom vrstom nasipa sa drvenom palisadom. Uzgajali su
žitarice, leću, grašak, a od domaćih životinja-ovcu, kozu, govedo, svinju i psa. O
razvijenoj zemljoradnji svjedoči veliki broj žrvnjeva i tučkova, kao i tzv. karanovski tip
srpova s koštanom drškom u koju su uglavljena sileksna sječiva. Na osnovi stratigrafije
keramičkih posuda, Karanovo kultura je podjeljena u dve osnovne faze: stariju-Karanovo
1 i mlađu-Karanovo2. Za stariju fazu, osim monokromnecrveno i sivopečene keramike,
karakteristične su slikane vaze, najčešće duboku pehari na niskoj nozi., ikrašeni
prvolinijskim i krivolinijskim motivima izvedenim bijelom bojom na crvenoj podlozi.
Izrađivane su i profilirane duboke zdjele, ponekad na kratkim nožicama, kao i trougaoni
recipijenti na tri nožice (žrtvenici?) Antropomorfne figurine su nalažene u malom broju.
Tokom faze Karanovo 2 slikane vaze nestaju, a sve su češće monokromne posude (lonci
cilindričnog ili ljevkastog vrata, duboke jednouhe šalice, pehari na šupljoj nozi), od kojih
su neke ukrašavane kanelurama. Karanovo kultura se razvija usporedno sa starčevačkom
i Sesklo kulturom tijekom 6.tis. pr.Kr.
 NEOLITIK RUMUNJSKE

TRANSILVANIJA OLTENIJA MUNTENIJA MOLDAVIJA

Stačevo-Cris Starčevo-CircaStarčevo-Cris Starčevo-Cris

Notenkompf Vinča Notenkompf LKT- Notenkompf

Vinča A-B (oltenijska varijanta) Boian I Predcucuteni
Dudesti Dudesti

Petresti Vadastra Vadastra Cucuteni

Tisa I i II Protosalcuta Boian II, III, IV

ENEOLITIK RUMUNJSKE

TRANSILVANIJA OLTENIJA MUNTENIJA MOLDAVIJA

Tisa III, IV Bubanj-Salcuta-Krivodol Boian V Cucuteni-Tripolje-

Cotofeni Gumelnita -Ariusad
Cotofeni

NEOLITIK RUMUNJSKE

DOBRUDŽA BANAT

Hamangia Starčevo
Hamngia Vinča
Hamangia prodire Dudesti
Potiska

ENEOLITIK RUMUNJSKE

DOBRUDŽA BANAT

Gumelnita Cotofeni
Vučedol
Dudeštikultura
Srednjeneolitska kultura u donjem Podunavlju sa centrima u Munteniji (Rumunjska).
Genetski je vezana za lokalnu starijeneolitsku kulturu, što pokazuje keramika iz njezine
starije faze: posude grube fakture od nedovoljno pročišćene zemlje, ukrašene otiscima
noktiju i reljefnim naljepcima. U mlađoj fazi su izrađivane posude fine fakture, ukrašene
spiralama i meandrima koji su slobodno raspoređeni na svim vanjskim površinama. Radili
su i antropomorfne figure ali u vrlo ograničenom broju. Malo se zna o strukturi naselja i o
načinu sahrane.

Bojankultura
Mlađeneolitska i ranoeneolitska kultura u donjem Podunavlju. Temelji se na lokalnoj
srednjeneolitskoj kulturi (Dudešti kultura). Na osnovi stratigrafije većeg broja istraženih
naselja, razvoj Bojan kulture je podjeljen na 4 faze nazvane Bolentinijanu, Đulešti, Vidra i
Petru Rareš tj, Spancov. Najstarija naselja su podizana u Munteniji, u blizini rijeka ili na
riječnim terasama ili na riječnim adicama (Bojan, Vidra). Od faze Vidra, naselja su
ograđivana rovovima i palisadama. Kuće su pravokutne osnove, od pletera i lijepa. Malih
su dimenzija (Silv, nemoj molim te rec da se za nesto tako staro ne moze reci da je
malo). U nekim naseljima kasne faze su otkrivena i svetista (npr.Kasčoarele- otočić na
jezeru u Munteniji na kom je pronađena kultna građevina koja se sastoji od 2 prostorije.
Jedna prostorija je dvobojno oslikana i u njoj su pronađena 2 glinena cilindrična stuba i
skelet odrasle individue u zgrčenom položaju). Pogrebni ritual nije bio jednoobrazan. U
fazi Bolentinijanu pokojnici su sahranjivani u ispruženom položaju, a na nekropolama
kasnijih faza se javljaju zgrčeni ukopi sa malim brojem priloga. Iz naselja potječu velike
količine keramičkog posuđa kao i kameno oruđe i oružje. Za Bolentinijanu fazu
karakteristične su posude crnih ili sivih površina ukrašenih kanelurama ili urezanim
motivima rapoređenim u metope, linijama presječeni ubodi i trougaoni zarezi. Izrađivali
su kalupaste uglačane sjekire, a od sileksa mikrolitsko oruđe. U fazi Đulešti, uz prethodne
vrste korištene su i posude ukrašene dubokim i širokim zarezima, ispunjeni bijelom
inkrustacijom, grade razne krivolinijske i pravolinijske motive. Tijekom faze Vidra,
linearna dekoracija ustupa mjesto udubljenim ornamentima ispunjenim bijelom ili
crvenom masom, a javljaju se i posude oslikane pastoznom crvenom bojom. Omiljene su
posude na šupljoj cilindričnoj nozi. Prvi put su upotrebljene kamene sjekire sa otvorom
za nasad, a od nakita su zastupljene barene perle i igle. U fazi Petru Rareš posude su i
dalje rađene na tradicionalni način, ali se za ukrašavanje koristi grafit koji se na površinu
posude nanosi prije pečenja. Bojan kultura je tijesno povezana sa mlađeneolitskom i
ranoeneolitskom kulturom Trakije i sjeverne Bugarske. Za vrijeme Bolentinijanu i Đulešti
faze sa Marica kulturom, a tokom faze Vidra i Petru Rareš sa Gumelnica kulturom. Bojan
kultura se razvija od kraja 5. tis. pr. Kr. do sredine 4. tis. pr. Kr.
Kukuteni - Tripolje kultura
To je veliki kulturni kompleks koji se formirao krajem neolitika i pocetkom eneolitika na sumsko-
stepskim prostorima Moldavije i Ukrajine. Kompleks se sastoji od dva 'fenomena': kukutenski
(sjeveroistocna Rumunjska i dolina Sereta) i tripoljski (oko gornjeg Dnjepra, Buga i Dnjestra).
Razvoj se moze pratiti na osnovi stratigrafije nekoliko istrazenih naselja: Izvoare, Trajan, Kukuteni,
Trušešti. Istocno od Karpata prvo nastaje kultura Prokukuteni 1-2 koja se temelji na mlađe
neolitskim kulturama: Bojan kultura i moldavska varijanta linearne keramike. S vremenom se
uspostavljaju veze sa zajednicama kasne bugo-dnjestrovske kulture i na prostorima od Sereta do
srednjeg Buga je formirana kultura Prekukuteni 3 - Tripolje A. Kuce su od drveta i cerpica ali ima i
poluukopanih koliba od pruca i zemlje. U nekim naseljima su kuce rasporedene polukruzno ili
kruzno a u nekima su samo 'nabacane'. Privreda se sastoji od zemljoradnje, lova i uzgoja goveda.
Keramicka proizvodnja se zasniva na Prokukutenu 2: posude tamnosivih uglacanih povrsina,
bikonicni lonci i pehari na visokoj supljoj nozi. Ukras je izveden fino urezivanim linijama koje
formiraju krivolinijske motive. Antropomorfne figure su plosnate u gornjem dijelu, konicnih glava i
bez lica, a u donjem dijelu su siroke sa sastavljenim nogama i zaobljenim bedrima. Ukrasavane su
spletom urezanih linija. Otkrivene su, zacudo, u neritualnom kontekstu, polomljene u otpadnim
jamama. U juznoj Moldaviji su nadene posude sa tamnocrvenim uglacanim povrsinama na kojima
su bijelom bojom prije pecenja izvedeni ukrasi tankih paralelnih linija (utjecaj iz donjeg
Podunavlja). Na kulturi Prekukuteni 3 - Tripolje A se temelji ranoeneolitska Kukuteni - Tripolje
kultura. Njezin razvoj je podjeljen na nekoliko etapa: Kukuteni A, AB, B , tj. Tripolje B i C. Naselja
su im cesto okruzena jarcima i zemljanim nasipima a redovno se sastoje od veceg broja solidno
gradenih kuca koje su lucno rasporedene oko 'manjeg trga' ili najvece kuce. Lokaliteti: Habašešti,
Trajan, Kukuteni, Trušešti, Kolomijščina... Kuce su prvokutne i cesto imaju vise prostorija. Podovi
su im od debelog sloja nabijene i zapecene gline a ponekad i na drvenoj podlozi (tzv. ploščadke).
Zidovi su od pletera obljepljeni slojem gline ili lijepa sušenih na suncu. U kucama je bila zasvođena
pec, klupica i četverolisni objekti crveno obojeni i ukraseni koncentricnim krugovima za koje se
pretpostavlja da su zrtvenici. Nadeno je malo grobova sa skeletnim ukopom i bez priloga. U nekim
naseljima su pronadene 'ritualne' jame sa ostacima pepela, ljudskih i zivotinjskih kostiju, i
komadima keramike. Proizvođene su 3 keramicke vrste: 1) vece posude, najcesce kruskoliki lonci
ukraseni urezanim linijama koje grade razlicite krivolinijske motive (faza Kukuteni A-Tripolje B1); 2)
vaze slikane bijelom, crnom i crvenom (faza Kukuteni AB, B, Tripolje B1), a kasnije samo crnom
bojom (Kukuteni B, Tripolje B2); 3) posude grublje frakture, mahom loptasti lonci sa kratkim
cilindricnim vratom, ponekad ukraseni otiscima cesljastog instrumenta (Kukuteni C). Zadnja faza
oznacava prve prodore stepske kulture u ranoeneolitske kulture jugoistocne Europe. Bakreni
predmeti (šila) su nadeni vec u Prekukuteni 3- Tripolje A kulturi. U naseljima Kukuteni - Tripolje su
otkriveni bakreni nakit i oružje (sjekire i cekici su karakteristicni za stariju fazu, a za mladu sjekire
sa prekrizenim sječicama) Donja granica se stavlja 4000 g.pr. Kr, a gornja je sa nastankom
srednjeeneolitskih kultura u Moldaviji i Ukrajini.
 NEOLITIK MAĐARSKE

ZAPADNA ISTOČNA

Starčevo Körös

L Starija LTK Satmar (najstarija LTK)

T Keszthely Alföld (starija LTK)
K Notenkompf Tiszadob, Szilmeg, Estar, Bükk
kom Zseliz Saklhat (iza nje se razvija potiska)
pleks Sopot-Bicske (prethodnica lenđela) Potiska
Gorsza
LE Lužianky (najstariji lenđel) Bodrogsdany
NĐ Zengövarkony (klasični lenđel) Herpaly
EL Lengyel III Csöszhalon

ENEOLITIK MAĐARSKE

ZAPADNA ISTOČNA

LNĐL Ludanice Prototiszapolgar

Tiszapolgar
Lasinja (Balaton III) Bodrokerestur
Retz-Gajary Kurgani
Baden Baden
Vučedol-ZOH Kostolac
Vučedol-Mako Vučedol-Nyriseg
 NEOLITIK SLOVAČKE

ZAPADNA ISTOČNA

L Starija LTK Červeny rak-Košice

T Ačkovy Barca III/Kopčany
K Notenkompf Mihalovce-Hradok
Zselizovce/Šarka Domica Ia / Raškovce

LE Bina-Bicske Gömer / Raškovce

NĐ Lužianky Tiszadob-Kapušany / Raškovce
EL Moravska slikana keramika Bükk
Potiska

ENEOLITIK SLOVAČKE

ZAPADNA ISTOČNA

LEN Brodzany Nitra Tiszapolgar

ĐEL Ludanice Lažnany

Baden Bodrokerestur
Retz-Gajary Baden (kasni)
Kostolac Kostolac
Vučedol Vučedol
 NEOLITIK ČEŠKE

L Starija LTK
T Ačkovy
K Notenkompf
kompleks Šarka

LENĐEL Moravska slikana keramika

Jordanovska (utjecaj badena na kasni lenđel)

ENEOLITIK ČEŠKE

Ludanice
Baden
Kostolac
Vučedol
 BALKANSKO-ANATOLSKI
KULTURNI KOMPLEKS
Starčevački kulturni kompleks sastoji se od starčevačke kulture, Körös-Kris kulture,
Karanovo-Čavdar-Kremikovci, Anzabegovo, Protosesklo, Predsesklo-Magilitsa

STARČEVAČKA KULTURA
Eponimni lokalitet je Grad u Starčevu. U sjevernoj Hrvatskoj nalazi se oko 100tinjak
lokaliteta iako se većinom radi o rekognosciranju. U Vukovaru se ova kultura nalazi na
lokalitetima Gradac, gimnazija i ciglana. Lokaliteti Bapska i Tomašica su problematični.

RASPROSTRANJENOST
- Vojvodina: Starčevo, Kozluk, Donja Branjevina u Bačkoj, Dobanovci u Srijemu
- uža Srbija: Vinča, Grivac, Pavlovac kod Vranja, Divostin kod Kragujevca, Mala Kopašnica
kod Leskovca, Bubanj kod Niša, Drnovac kod Ćuprije, Lepenski Vir, Padina, Hajdučke
Vodenica, Vlasac
- Oltenija: Circea [Kirča]
- Transilvanija: Gura Bacului, Letz
- Bosna: Gornja Tuzla Via, Vib, Obre I
- Slavonija: Kneževi Vinogradi, Sarvaš, Erdut, Vukovar, Vučedol, Lipovac, Vinkovci,
Podgorač, Našice, Galovo, Igrač, Gornja Vrba, Zadubravlje, Pepelana, Cernička Šagovina kod
Nove Gradiške
- sz Hrvatska: Ždralovi, Stara Rača, Kaniška Iva
- južna Transdanubija (Mađarska)
- najjužniji prodor – Crna Gora i Makedonija
- jedan lokalitet u okolici Beča miješan s linearno-trakastom keramikom

NASELJA
Naselja su na riječnim terasama u ravničarskim područjima, uvijek su u blizini voda i na
ocjeditim povišenim gredama. Tel u Vinkovcima je na obali Bosuta, to je dugotrajno
starčevačko naselje, a s druge obale Bosuta je samo lokalitet Vinkovci-Pjeskana i nije pravo
naselje.
Naselja nikad nisu jako udaljena jedno od drugoga. Nema naselja s potpunom vertikalnom
stratigrafijom koja pruža sliku cjelokupnog razvitka starčevačke kulture. Najčašće su mala,
seoska naselja s najviše stotinjak stanovnika.

NASTAMBE
U ranoj fazi radi se o poluzemunicama i zemunicama (Lepenski Vir IIIa, Vinča, Crnokalačka
Bara, Zadubravlje, Vinkovci).
U Hrvatskoj se uglavnom nalaze jamski objekti dok se u ostalim prostorima u srednjem
neolitiku već nalaze nadzemni stambeni objekti. Jedino se u Vinkovcima-Dugoj ulici nalazi
klasičan nadzemni stambeni objekt (kućni ljep, kolci, nabijeni pod).
Vidi se organizacija u unutrašnjosti naselja – stambena zona s pripadajućim jamskim
objektima, prostor za skladištenje (žito, na kolcima povišeni prostor), radionički prostor,
zajedničko ognjište, jama za otpatke.
POKAPANJE
Pokapa se kosturno u jamama u naselju, zgrčenac na boku bez orijentacije i priloga.
Vinkovci – dječji grob s jednom ranovinčanskom posudom i starčavačkom keramikom te
privjeskom od spondilusa. Znači da je kasna starčavačka kultura suvremena s ranom
vinčanskom.
Očito se nije cijela populacija pokapala unutar naselja nego u neka groblja koja u Hrvatskoj
nisu nađena ni u neolitiku ni u eneolitiku. (u Mađarskoj se tada već pojavljuju).

KERAMIKA
Dimitrijević dijeli kulturu na ranu, srednju i kasnu kulturu:
- monokromni stupanj – hipotetički
- linear A – motivi su strrogo linearni i napravljani bijelom bojom. No u Donjoj
Branjevini i Gura Bacului javlja se kapljičasto slikanje
- linear B – motivi su strogo linearni i napravljani tamnom bojom na prirodnoj podlzi
ili premazu
- girlandoid – počinju se javljati krivocrtni motivi
- spiraloid A – pravilan motiv zaokružene spirale
- spiraloid B – nepravilne spirale, javlja se meandar i polikromija (3 boje). I dalje
ostaju prisutni stari motivi trokuta no sad se suzuju u liniju. Zato K. Minichriter uvodi linear
C stupanj koji je istodoban sa spiraloidom B
- finalna faza
Osim fine postoji gruba keramika koja je ukrašena impresom i barbotinom: amorfnim,
kaneliranim (pojavljuje se u linear B stupnju i ostaje do kraja) i dekorativnim (pojavljuje se u
spiraloid B stupnju). Javlja se i traka s otiskom prsta.
Najveći dio keramike ima crnu jezgru u prijelomu. Keramika često ima organsku primjesu –
žitarice.

FIGURALNA PLASTIKA
Figurine imaju valjkasto tijelo, oči, nos (dvije takve u Hrvatskoj). Mogu biti i steatopigne –
Crvenokosa boginja iz Donje Branjevine. Također postoje oranti na posudama (Sarvaš,
Vinkovci), a to je tipično za Kereš kulturu koja može imati i urezane orante.

Žrtvenici – zoomorfni žrtvenik iz Vučedola s tijelom životinje.

 VELUŠKO-PORODINSKA GRUPA
Početak V-P grupe pripada kraju ranog neolitika Balkana, a nastavlja se i u srednji neolitik.
Veluško-porodinska grupa ograničena je na područje Pelagonije, prije svega okolice Bitolja.
V-P grupa predstavlja usku regionalnu grupu nastalu u okviru balkansko-anatolskog
kompleksa starijeg neolitika (na samom njegovoma kraju), a nastavlja se u srednji neolitik.

Razlikujemo faze I-IV. Veluška Tumba ima početne faze (I, II), a Porodin klasične (III, IV).
III i IV faza su otprilike paralelne s fazama Anzabegovo-Vršnik II i III

Lokaliteti: Porodin i Veluška Tumba kod Bitolja, Grgur Tumbe u Bitolju, Optičarske Tumbe
u Optičaru, Dobromirske Tumbe u selu Dobromiri

NASELJA
Naselja su višeslojna i pripadaju tipu tel naselja (tumbe). Naselja su ista kao i ona na području
Tesalije, Trakije i Bliskog istoka.
Kuće su trapezaste osnove, nadzemne, sagrađene od kolja premazanog kućnim ljepom ili od
trske i drveta.

KERAMIKA
Gruba keramika – uglavnom je smeđe, crvene ili sive boje
– oblici – za sve faze su karakteristične velike posude loptastog oblika sa
cilindričnim višim ili nižim vratom. Dno je ravno sa slabom profilacijom. Drške su
bradavičaste, dugmaste ili trakaste
– ukras – karakterističan je grubi barbotin s naljepcima te arkadni barbotin.
Manje je prisutan impresso i javlja se samo u I-III fazi.
Fina i obična keramika – crvene, smeđe, sive i crne boje, dosta je zastupljena slikana
keramika
– oblici – loptasti oblici s niskim ili visokim vratom, poklopci
koničnog ili kalotastog oblika. Javljaju se bikonične zdjele i posude na niskoj, koničnoj i
šupljoj nozi
– ukras – slikanje je uglavnom bijelom bojom na crvenoj, rjeđe
tamnoj pozadini. U fazama I i II karakteristični su motivi trokuta i uglatih traka postavljenih
bez nekog reda i organizacije. Javlja se motiv grčkog slova epsilon. U fazama III i IV
karakteristični su motivi izduženih trokuta i kopljasti motivi u kombinaciji s raznim trakama i
valovitim linijama te motivi girlanda i ornamenti u obliku pješčanog sata. U sve 4 faze se na
rubu javljaju motivi bijelih kapljica ili vertikalni srpasti motivi
Žrtvenici – od treće faze javljaju se žrtvenici na tri noge slični starčevačkim. Klasičnoj fazi
pripadaju i žrtvenici sa stepenasto izrezanim nogama
Plastika je razmjerno dobro zastupljena. U antropomorfnoj plastici javljaju se stojeće i
sjedeće figurine s izduženim vratom, a prisutne su i životinjske figurine s dugim vratom.
U klasičnoj fazi (III i IV) javljaju se modeli kuća

Nosioci ove grupe bave se uzgojem pšenice, ovca, koza, goveda i svinje.
Porodin
Selo oko 7 km južno od Bitolja. M. Grbić je tamo sa suradnicima istražio veliki tel. Debljnina kulturnog sloja je dosezala do 3.36 m.
Utvrđen je pouzdano samo jedan horizont stanovanja, sa kućama i nizom nepravilnih dubokih jama većih dimenzija. Kuće su u osnovi bile
trapezoidne a građene su od drveta, pletera i lijepa. Nađeni su i glineni modeli kuća. Pokretni materijal: keramičke posude, kameno
oruđe, kultni predmeti (žrtvenici, antropomorfne i zoomorfne figure). Na temelju ovih nalaza definirana je posebna neolitička kultura u
zapadnom dijelu Makedonije.

Porodinska kultura
U njenom razvoju uočene su 4 faze. Naselja su dugotrajna i često obnavljana i uslijed toga danas imaju izgled tela. U najstarijoj fazi
zidovi kuća su građeni od drveta i trske, a u kasnijim fazama od jednog ili dva reda kolaca između kojih su vertikalno postavljene cijepane
gredice. Podovi su najprije samo premazivani lijepom, a kasnije imaju i drvene podnice. Glineni modeli kuća iz ranijih faza pokazuju da su
imali krov na dvije vode i da se na njegovom središtu nalazio visoki cilindrični dimnjak ukrašen reljefom ljudskog lica. Od dimnjaka se
radijalno spuštala užad opterećena na krajevima kamenjem, a služila je za učvrščenje krovnog pokrivača. U kućama su nalažena kružna
ognjišta. Dokumentirani su nalazi pšenice, a među ostacima faune dominiraju kosti ovce, goveda i svinje. Kamena industrija: okresano
sileksno oruđe koristilo se samo izuzetno, a od glačanog kamena izrađivane su jezičaste, kalupaste i trapezaste sjekire. Keramika je u
tehničkom smislu jednoobrazna, a s vremeno se jedino mjenja postotak zastupljenosti pojedine vrste i načina ukrašavanja. U svim
fazama, posude grube fakture su zastupljene u velikoj količini, a monokromna i slikana keramika u znatno manjem broju. Od oblika se
javljaju loptaste posude cilindričnog vrata, bikonične zdjele različitih profilacija, pehari na prstenastoj nozi i konični poklopci. Gruba
keramika je ukrašena impresso i barbotin tehnikom, a fina motivima slikanim bijelom a izuzetno i crnom bojom. U starijoj fazi, slikani
motivi sastoje se od slobodno raspoređenih trokuta, kapljica ili kratkih uglastih traka. U mlađima fazama slikane vaze su dekorirane
izduženim trokutima u kombinaciji sa valovnicama, girlandama i motivom pješčanog sata. Antropomorfne i zoomorfne figurine od pečene
zemlje zastupljene su u svim fazama. Najčešće je prikazivana ljudska figura u stojećem stavu, s rukama povijenim u laktovima i šakama
položenim na grudi ili na genitalije. Najvještije su oblikovani šuplji cilindri sa apliciranim ljudskim licem, iz treće i četvrte faze koji se
najčešće vezuju za krov (dimnjak) modela kuća. Od pečene zemlje su izrađivani i plitki recipijenti na 4 nožice, katkad ukrašeni prikazom
životinja vrlo izduženog vrata. Porodinsku kulturu se smješta u prvu polovicu 5. tis. pr. Kr., tj. u kulturnom pogledu za starčevačku i
Anzabegovo kulturu, a u završnoj fazi za početak vinčanske i Dimini kulture
 GRUPA ANZABEGOVO-VRŠNIK
Grupa A-V koncentrirana je na Ovče polje i neposrednu blizinu (srednja Makedonija). Pripada
balkansko-anatolskom kompleksu. Grupa pripada starijem i srednjem neolitiku i dijeli se na
četiri stupnja s po više faza. Na nju utječu susjedne kulture (Starčevo, Sesklo, Dimini). U
raznim fazama grupa poznate su peći kalotnog oblika. U svim fazama je nađeno vrlo malo
oruđa.

Lokaliteti: Barutnica u Anzabegovu, Rug-Bair u Rorubincima, Zelenikovo, Vršnik

NASELJA I UKOPI
Naselja su uglavnom smještena na riječnim terasama ili padinama potoka (nisu tel naselja).
Nastambe su četvrtastog oblika i nadzemne, a ponekad građene od čerpića.
Ukopi su skeletni, u zgrčenom položaju i unutar naselja

KERAMIKA
Osnovna karakteristika grupe je velika zastupljenost fine i obične keramike u odnosu na
grubu.
Fina keramika je rađena od dobro pročišćene gline koja može sadržavati sitna zrnca pijeska.
U pravilu je dobro pečena dok je površina obrađena i polirana do sjaja, a ponekad i prevučena
glatkom prevlakom. Osnovna vrsta keramike je crvena i smeđa monokromna keramika.
Nijanse variraju od crvene do tamne, a od faze AV II je veća zastupljenost smeđe keramike.
Gruba keramika je rađena od lošije pročišćene gline s primjesom kamenčića ili pljeve.
Stijenke su deblje, ali je dobro pečena. Površina ponekad ostaje neobrađena ili je prekrivena
barbotinom. Unutašnjost je uglačana ili presvučena prevlakom sive ili bjelkaste boje.
Osnovna evolucija keramike sastoji se u porastu tamne keramike u odnosu na svijetlu.
Osnovni oblici su malobrojni i isti kroz sve faze. to su loptaste i poluloptaste posude raznih
dimenzija. Vrat može biti blago koničan, viši ili niži, cilindričan. Profilacija poluloptastih
posuda je različita i ponekad vrlo blaga. Javljaju se i konične zdjele. Osnovni oblik drške,
karakterističan samo za AV I, je tunelasta vertikalno bušena drška. Najveća raznolikost je u
ornamentici po kojoj razlikujemo pojedine faze.
Plastika je rijetka. To su uglavnom antopomorfne figure s predimenzioniranim vratom,
ponekad u sjedećem položaju. Rijetko se javljaju antropomorfne vaze.

FAZE
Stupanj AV I – ova faza dijeli se na potfaze Ia-c. Dominira crvena i smeđa monokromna
keramika, a u Ia fazi prisutna je i ružičasta keramika. Za cijeli prvi stupanj vezana je smeđa
keramika debljih stijenki, svijetlosmeđa keramika od gline s primjesom pjeska i rjeđe
žućkastobijela keramika s crno oivčenim obodom. Oblici – karakteristične su posude s više
nogu u poliranoj monokromnoj tehnici, u Ib fazi javljaju se zdjele sa S-profilacijom, a u Ic
fazi bikonične posude. Karakteristična za ovaj stupanj je prstensata noga nalijepljena na dno
posude. Ukras – od početka je zastupljena impresso tehnika s otiscima prsta ili nokta, rjeđe
cardiuma, a prisutan je i barbotin. Kod fine keramike javlja se slikanje bijelom bojom. Motivi
– meandar, kasnije trokutasti, cik-cak i floralni motiv, ali osnovni motiv je trokut. U Ib fazi
gubi se floralni motiv i meandar, a javljaju se valovite slikane linije (samo u Ib fazi). U Ic fazi
prisutni su bijelo slikani kapljičasti motivi na rubu oboda i paralelni niz motiva u obliku
zareza.

Stupanj AV II – karakteristična je pojava tzv. vršničke fakture koja potiskuje crvenu i smeđi
monokromnu keramiku. Keramika je od dobro pročišćene gline ponekad sa sitnim zrncima
pijeska. Stijenke su nešto deblje, ali dobro propečene. Površina je presvučena prevlakom,
uglavnom sivomaslinastom, a rjeđe crvenkastom ili žućkastom koja joj daje glatkoću i sjaj.
Nestaje svijetlosmeđa i žućkasta keramika te neujednačeno pečena keramika. Oblici –
osnovni oblici su i dalje isti, ali nestaju posude na više nogu, a kao novi oblik (karakterističan
za ovu kulturu) javljaju se blago loptaste ili bikonične posude s visokim ramenom i niskim
cilindričnim vratom te boce s visokim cilindričnim vratom. Ukras – vertikalne i koso
raspoređene paralelne rebraste kanelire. U gruboj i finoj keramici i dalje su prisutni motivi
izvedeni u impresso ili barbotin tehnici. Javljaju se posude čiji je gornji dio uglačan, a donji
ukrašen rebrastim (arkadnim) barbotinom. U slikanoj keramici se javlja tamno slikanje na
svijetloj podlozi (crna ili tamnosmeđa boja na crvenoj ili svijetlooker podlozi). Javlja se
slikani motiv slova Z. Uz ovaj se stupanj vežu i niske šuplje konične noge.

Stupanj AV III – dolazi do opadanja zastupljenosti vršničke fakture i ponovo na prvo mjesto
dolazicrvena i smeđa monokromna keramika, pri čemu je u porastu smeđa. I dalje se zadržava
barbotin i impresso. Javljaju se slikani motiivi spirale (tamno slikana na svijetloj podlozi).

Stupanj AV IV – još je veća zastupljenost tamne keramike koja postaje jednako brojna kao i
crvena. Ponovo se javlja prstenasta noga iz Ib faze. Nađene su i noge žrtvenika s oštrim
rubom. Opada impresso,a u borbotinu su česti nalijepljeni motivi te arkadni barbotin. Tamno
slikani ornamenti imaju motive spirala i meandra, spirala sa završetkom u obliku kanđi te
velikih spirala. Često se spiralni motiv povezuje s vertikalnim snopovima debljih i tanjih
traka. Javljaju se i prvi primjerci vinčanske i korenovske keramike.
Anzabegovo - Vršnik kultura
Anzabegovo je lokalitet u Makedoniji (u centru Ovčeg polja). Poznat je i po nazivima Barutnica i Anza. Istražili su ga J. Korošec (1960), M.
Garašanin i M. Gimbutas (1969/1970). Kulturni sloj ima debljinu od 4 m. Kultura je podjeljena na 4 faze (1-4), od kojih prva (sa 3
podfaze: 1a-c) pripada starijem neolitiku, a ostale 3 srednjem neolitiku. Naselja su podizana na riječnim terasama ili u njihovoj blizini.
Nema podataka o njihovoj strukturi. Kuće su u svim fazama imale pravokutnu osnovu, ali su bile građene na različite načine: u fazi 1
zidovi su bili od ćerpića, a u fazama 2-4 od gusto zbijenih kolaca. Otkrivene su i peći. Dva manja pravokutna objekta iz horizonta 1b i 1c
u Anzabegovu imala su pod od nabijene zemlje i zidove od gline (kultni objekti) Mrtvi su sahranjivani u naselju, u zgrčenom položaju, na
lijevom ili desnom boku. Nađeni su grobovi koji su sadržavali ukope više individua. Djeca su ponekad sahranjivana u većim keramičkim
posudama. Privreda se zasnivala na zemljoradnji (razne vrste pšenice, ječam, grašak...). Gajene su ovce, koze, goveda i svinje. Kosti
divljači, ptica i riba su nalažene u malom broju. Od lokalnih sirovina, u ograničenoj mjeri, izrađivano je kameno oruđe: kalupaste,
jezičaste i trapezaste sjekire od glačanog kamena i mali broj sileksnog oruđa. Od kosti su se izrađivale igle i šila. Keramička proizvodnja
je bila vrlo razvijena. Posude fine, prelazne i grube fakture su se koristile u svim fazama, ali su pojedini oblici i načini ukrašavanja vezani
za određenu fazu. Za fazu 1a karakteristične su slikane vaze na kojima su ukrasni motivi izvedeni bijelom bojom na crvenoj ili tamnoj-
uglačanoj površini, i to su bili trokuti ili floralni motivi. Tokom faze 1b gube se floralni motivi. Trokuti se kombiniraju na razne načine a
pojavljuju se i valovnice, dok su u fazi 1c omiljeni kapljičasti motivi i motivi u vidu zareza. U tim fazama izrađuju se i keramičke posude
dobro uglačanih crvenih i crnih površina, kao i posude grube fakture ukrašene impresso ili barbotin tehnikom. Za fazu 2 karakteristične su
slikane vaze na kojima su pravolinijski motivi (izduženi trokuti, mreža, vertikalne i horizontalne trake) izvedeni tamnom bojom na crvenoj
ili svjetlosmeđoj (oker) osnovi. Nađene su i posude čija je površina prevučena dobro uglačanom sivomaslinastom, crnom ili žućkastom
prevlakom. Za ovu fazu se vežu i vrlo stilizirane antropomorfne figurine. Tijekom faze 3 poznate su gotovo sve ranije keramičke vrste, s
tim da se uvećava broj posuda pečenih u tamnim tonovima i što se izrađuju slikane vaze na kojima su tamnom bojom izvedeni spiraloidni
motivi. Posljednja, 4. faza, okarakterizirana crvenom i crnom monokromnom keramikom i vazama na kojima su tamnom bojom slikane
spirale sa račvastim krajevima. Tokom ove faze pojavljuje se i keramika Vinčaneske kulture. Anzabegovo-Vršnik kultura je lokalna
varijanta protostarčevačke, odnosno starčevačke kulture, u kojoj su zastupljeni i neki elementi Protosesklo, Presesklo i Sesklo kulture.
 KÖRÖS
RASPROSTIRANJE
Jugoistočna Mađarska (sjeverna granica – naselja postoje i sjeverno od Körös), veći dio
Rumunjske (osim Dobrudže), sjeveroistočna, jugozapadna i srednja Bačka, Banat.
Körös je regionalno raslojena i nejedinstvena pojava. Dijeli se na zapadni ili potiski tip (tj.
klasični Körös) u istočnoj Mađarskoj, sjevernom Banatu i Bačkoj te Transilvaniji, južni ili
oltensko-multenski tip i sjeveroistočni ili moldavski tip.

NASELJA
Uglavnom su jednoslojna, mala ili velika, na riječnim terasama. Na povišenom su zbog
poplava pa su možda zato izdužena i prostrana jer su dijelovi bili poplavljeni.
Bave se lovom, ribolovom i skupljanjem.
Nastambe su poluzemuničke, ali i nadzemne četverokutne sa životinjskim lubanjama u
zabatu.
Uz nastambe su jame za zalihe.

POKAPANJE
Nema izoliranih grobalja. Nema pravila gdje se pokapa ni tko. Pokapa se u zgrčencima, djeca
i odrasli. Malo je ukopa.
Lubanje su premazane crvenim okerom.
Postoje žrtvene jame (bothros). To su pravilne cilindrične jame sa žutim glinenim nabojem na
dnu s keramikom. Zatim je nasipan ugljen pa keramika (cijele posude). Sve je to zasuto sa
zemljom, kamenjem i ljepom. Takve jame su nađene u Laycsok, Circea, Starčevo, Öndred.
Postoje i žrtveni rovovi.

KERAMIKA
U keramiku su urezane stilizirane životinje. Ukrašeno je bubuljičastim barbotinom. Javlja se
impresso.
Bute – male posude s dva para ručki. Imaju čepaste nožice. Nema ih u starčevu kao ni šalica.
Nađena je četverokalotna posuda.
Uglavnom nema slikanih posuda nego samo ako se radi o utjecaju starčeva.

FIGURALNA PLASTIKA
Slična je starčevačkoj, ali bogatija. Prikazuje i životinje.
Pintadera – pojavljuje se u balkansko-anatolskom krugu

Nađeno je glačano kameno oružje, a dosta ih ima mezolitičkih obilježja.

APSOLUTNA KRONOLOGIJA
Najstarije naselje 5140
Najmlađe naselje 4420
Endröd cal BC između 5800-5500
Petvaros cal BC između 6000-5500
Deszk 6000-5000
Szarvas 23 između 5850-5650
Maroslele Pana između 6000-5800
KOMPLEKS KULTURA LINEARNO-TRAKASTE
KERAMIKE
Bandkeramik – prapovijesna keramika ukrašena trakastim motivima za razliku od
Schnurkeramik i megalitske keramike. Od definiranja (1884) bandkeramik je sinonim za prvu,
izrazito neolitičku kulturu u srednjoj i dijelu zapadne Europe.

Niz prapovijesničara u ovaj kompleks podrazumijeva kulture naseljene u blizini Dunava,

urezanu spiralu te glačane kamene sjekire kalupastog tipa (ili klin koji se zabija u drvo jer
imaju oštećenja na tjemenu što upućuje na tesarstvo). Naselja kultura ovog kompleksa bila su
smještena na rubovima šuma koje su vjerojatno bile krčene za izgradnju naselja. Ove sjekire
nisu svojstvene samo LTK nego i drugim kulturama (npr. starčevo, sopot, vinča).
Poznata su groblja koja pripadaju ovom kompleksu.

Postoje dva kruga LTK:

1. Istočni krug – istočna Mađarska, jugoistočna Slovačka, zapadni Erdelj,
jugozapadna Ukrajina, sjeverni Banat. Još se zove i istočnokarpatska linearna
keramika ili istočna linearna keramika
2. Zapadni krug – Nizozemska, Njemačka, Belgija, zapadna Francuska, Švicarska,
Austrija, Češka, Moravska, Poljska, zapadna Mađarska, jugozapadna Slovačka,
Ukrajina, Transilvanija, Moldavija, središnja Hrvatska
Granica između istočnog i zapadnog kruga teče srednjom Slovačkom i južnije, pravcem
između Dunava i Tise.

Zajednička obilježja: tehnologija keramike (obrada gline, pečenje, tehnika ukrašavanja –

linije), slični kuglasti oblici posuda, pogrebni ritus, razvitak kroz četiri stupnja što ukazuje na
srodne početke.
Stupnjevi: I. linearni
II. klasični
III. regionalne varijante
U istočnom LTK krugu postoji još i predstupanj koji pokazuje poticanje iz Körös kulture.
Razlike: oblici posuda, prisutnost/odsutnost slikanja, ukrasni motivi (u zapadnom LTK je
krivocrtni, a u istočnom pravocrtni što je zapravo upitno). Vidi se razlika u razvoju, tipologiji
i ukrašavanju. Istočni krug ima ukopane male objekte dok zapadni poznaje nadzemne velike
kuće. U zapadnom krugu postoje velike nekropole s bogatim grobovima i nema
protolinearnog stupnja.
Za oba kruga karakteristično je izdvajanje regionalnih varijanti.

ZAPADNI KRUG

Soudsky dijeli zapadni krug na tri stupnja (Češka):

1. Ačkovy tip – vezan samo uz prostore Češke i Slovačke
– gruba keramika bez ukrasa ili ima urezane motive slova A ili ležećeg
S oko ručke. Dno posude je zaobljeno, javljaju se i plastične izbočine
2. Notenkompf – klasični stupanj
 – posuđe je ukrašeno inkrustiranim okruglim znakovima. U ranoj fazi
su linije šire i pravocrtne, a kasnije postaju krivocrtne. Ispod oboda
teku vodoravne linije, a ispod njih je glavni motiv
– ovaj tip je karakterističan ne samo za Češku
3. Šarka tip – ima kombinacije urezanih i slikanih ukrasa. Osnovni motiv je urezan, a
međuprostor se ispunjava. Koristi se crvena i žućkasta boja

Zseliz kultura proizlazi iz Notenkompf. Umjesto udubljenih znakova ima zarez. Javljau se
plastični detalji, a česte su glave životinja. Međuprostor se glača, a u kasnijoj fazi se
premazuje crvenom bojom (crusted). Karakteristična je za Slovačku, zapadnu Mađarsku i
istočnu Austriju.

NASELJA
Kuće u naseljima bile su dugačke i udaljene jedna od druge. Postoje pretpostavke da su bile
kuće klanova, a ne obiteljske kuće. Za neke se kuće smatra da su imale dijelove za stoku.
Imale su nabijenu podnicu, pleterne zidove, stupove i balvane. Često su imale tri broda i
trijem.
U naseljima je prisutna horizontalna stratigrafija.
Köln-Lindenthal (zapadni krug) – nađeni su jamski objekti okruženi palisadam, a izvan nje
nalazili su se nadzemni objekti s nekom vrstom tora. Danas se ova rekonstrukcija pobija.

POGREBNI RITUS
Flomborn kod Wormsa – LTK groblje, 85 skeletnih zgrčenaca na lijevom boku s prilozima
(keramika, kalupasti klinovi, spondilus)

KERAMIKA
Može se uočiti razvoj urezivanja od prvotnih širokih i dubokih jednostavnih linija kojih je
kasnije sve više, a postaju i sve tanje, pliće i finije. Također se vidi napredak u primjesama
keramike. Najstarija LTK je karakteristična po miješanju gline s pljevom, posuđu debelih
stijenk, ukrasu otiskivanjem nokta ili prsta, plastičnim ukrasima Körös tipa, kaneliranju,
efektu glačanja i širokim žljebastim linijama.
Urezani motivi s ubodima javljaju se u kasnijoj fazi, ali nisu česti.
Mahom se javljaju kuglasti oblici, često bez dna, koji imaju ušice ili male ručke, a mogu imati
i ljevkasti vrat.
Bikonitet je rijedak, a ako se pojavi sugerira najmlađu fazu.

MAĐARSKA (istočni LTK krug)

U Mađarskoj se redom javljaju: najstarija transdanubijska keramika, kesteljska grupa pa zatim
Notenkompf i Zseliz.
Najstarija linearna keramika javlja se na lokalitetu Bicske.
Kesteljska keramika je vjerojatno suvremena korenovskoj. Javlja se na malom prostoru i
statična je. Istodobno u raznim dijelovima Mađarske javlja se Kestelj, Korenovo, Zseliz i
Notenkompf.
U Zseliz grupi pojavljuje se primjena boje – crusted slikanje

Szatmar – istočna Mađarska, najstariji (protolinearni) stupanj koji je istovremen s vinčom A i

povezan s Körösem
 – javljaju se tulipanski izduženi oblici, otisak nokta ili prsta i barbotin, a sve to može
biti na istoj posudi. Često je urezana samo jedna linija
– keramika je gruba s puno pljeva, crveno pečena, a ima i zoomorfnih posuda
– javljaju se slikane linije, crno slikanje i mrežasti motivi (starčevački utjecaj)

Alföld I – stariji LTK stupanj u mađarskoj raavnici od Tise na istoku i Marosa na sjeveru do
Slovačke. Paralelan je s vinčom A 1 i Barca III stupnjem
– keramika je siva, ukrašena urezivanjem polukrugova, lukova, valovnice, cik-cak
linije. Javljaju se trokuti i meandri
– linije su paralelne, dosta razmaknute, a između ureza se ispunjava crvenom bojom.
Motivi tektonski slijede oblik posude
– postoje ostaci supstratne kulture – barbotin, impresso i trake s otiskom prsta
– oblici – konične zdjele na visokoj zvonastoj nozi, lončići s visokim vratom,
polukuglaste šalice, posude s četvrtastom profilacijom oboda

Szakalhat – južni dio istočne Mađarske na mjestu gdje je bila Körös kultura. Ima je u Banatu
te kao import u Vinči B1. Starija je od potiske kulture koja je import u Vinči B2 i
C. Szakalhat ima alföldski LTK supstrat, vinčanske utjecaje i utjecaje LTK iz
Transdanubije
– keramika je sivo-crna, tipične su spirale obično na donjem dijlu posude te M
ukrasi i podjela na gornji i donji dio posude, javlja se i linearno-spiralno-cikcak
urezivanje, meandri, krugovi i kvadrati (podsjećaju na potisku kulturu). Javlja se i
crveno crusted slikanje (kao i u korenovskoj kulturi). Oslikava se prostor između
motiva, a sam se motiv glača

Esztar – južni dio srednjeg Alfölda

– nema urezivanja, keramika je fine strukture, slika se prije pečenja. Ima precizne
slikane linearne i lučne motive, široke i uže slikane crne (rjeđe crvene i bijele) trake
praćene snopovima tankih linija. Motiv prati oblik posude (kao u Bükk). Slika se i
unutrašnjost posude

Szilmeg – sjeverni rub mađarske ravnice

ISTOČNA LINEARNA KERAMIKA

Istočna linearna keramika se razlikuje od volutove LTK koja se rasprostire u većem dijelu
srednje i zapadne Europe. Ograničena je na Alföld, jugoistočnu Slovačku, zapadnu
Transilvaniju, mali dio Ukrajine i Vojvodinu.

U istočnom krugu su u mlađim razdobljima su sve prisutnije nadzemne kuće, ali manjih
dimenzija od onih na zapadu.

Kultura koja je prthodila istočnom LTK je Körös kultura koja nije išla sjevernije od istoimene
rijeke. Ona je utjecala na mezolitičku populaciju koja postepeno preuzima keramiku i
poljodjelstvo.
SLOVAČKA
Mihalovce-Hradok – protolinearni stupanj s uočljivim elementima prethodne Körös kulture
– gruba keramika s primjesom pljeve, ukrašena impressom i barbotinom
s dvobojnim presjekom
– postupno dolazi urezivanje – mali široki urezi kombinirani s drugim
tehnikama

Međustupnjevi su Kopčany (najistočnija Slovačka, slikanje crnom bojom, linearni motivi) i

Gemer koji je istodoban s Vinčom A, Alföld I i Ačkovy. Po Šški je to lokalna varijanta
Tiszadob kulture, a ukras čine nizovi paralelnih širokih linija, meandar i cik-cak linije te
koncentrični polukrugovi.

Barca III – starija LTK oko Košica istodobna s Vinčom A

– prevladavaju urezani motivi, dvije urezane linije (trake)

Tiszadob – nizovi tanko urezanih paralelnih linija, složeniji motivi, girlande, viseći trokuti,
zonalno ukrašavanje, visoke noge i četvrtasta profilacija posuda

Raškovce grupa – najistočniji dio Slovačke

– slonokosna podloga, tamno slikanje, nizovi paralelnih linija koje tvore
lučne motive

Bükk kultura – sjeverna Mađarska, jugoistočna Slovačka, okolica Bükk gorja (bogato
opsidijanom)
– istovremena je Vinči B1 i dijelom B2, a razvila se na Gemer supstratu
– Bükk A – rijetko raspoređene trake, spirale, ispod oboda pasji skokovi
– Bükk AB – polukružno zaobljeni lukovi, između glavnog motiva umeću se
trokuti, tekuće spirale, dvosturke spirale (neke spojene leđima), ispod oboda je
spiralni obrub ili rombičasta mrežica
– Bükk B – urezivanje češljastim instrumentom – linije su guste i nepravilne,
ukrasni trokuti, pleteničasti motivi, «gotički prozori», često ukrašena unutarnja
strana oboda, javlja se i bijela inkrustacija
– Bükk C – smanjeni teritorij oko Bomice, ukrašava se manji dio posude – veći
dio ostaje slobodan, ukras tvori vertikalne elemente koji dijele posudu, javljaju
se potiski elementi
– nakon prestanke Bükk kulture na tom prostoru ne egzistira ništa

U ovom krugu javljaju se posude na masivnim nogama, četvrtasto oblikovanje oboda i

jajolike posude
Karakteristično je duboko i široko urezivanje te kasnije tanko, kombiniranje slikanja i
urezivanja. Javlja se i impresso te plastična traka s otiskom prsta.
 KORENOVSKA KULTURA
Korenovska kultura je najjužnija manifestacija LTK. Eponimni lokalitet je Malo Korenovo
kod Bjelovara.
Korenovsku kulturu definirao je Dimitrijević.

RASPROSTIRANJE
Granice ove kulture su dosta nedefinirane. Najčišći oblik ove kulture javlja se u moslavačkom
području. Pojedinačni fragmenti mogu se naći i u Požeškoj kotlini, a vjerojatno se pojavljuje i
južno od Save, u Bosni. U sklopu danilske kulture, u Smilčiću je nađena korenovske
keramika.
Može se podijeliti na tri područje: bjelovarsko, Moslavina i Turopolje. Lokaliteti: Staro Čiče,
Kaniška Iva, Drljanovac kod Bjelovara, Tomašica kod Garešnice, Podgorač kod Garešnice,
Dautan. Ostali lokaliteti su slučajni i površni.

NASELJA
Naselja korenovske kulture su na blago povišenim padinama, terasama potoka i rijeka te u
močvarnim područjima. Sva naselja, osim Starog Čiča, imaju tanak naseobinski sloj. Za sada
su poznati samo jamski objekti čime se (jamski objekti i tanki naseobinki slojevi) korenovska
kultura približava istočnom LTK.
Nije poznat nijedan ukop.

KERAMIKA
Gruba keramika – ima primjese kamenčića i pijeska (najizrazitije obilježje LTK). Najčešće
je oksidacijski pečena što se vidi u svijetlim žučkastim i oker ili crvenkastim tonovima, a
javljaju se i sive površine. Presjek je načešće svjetlije žućkaste ili oker boje. Površina je
uglavnom hrapava ili malo zaglađena
– oblici – jednostavne polukuglaste ili kuglaste zdjele s ravnim dnom ili na
prstenastoj nozi, jednostavne kalotaste zdjele zaobljenog dna, plitke posude ravnih ili
nakošenih stijenki, male konične posude na zvonastoj nozi, posude za zalihe
–ukras – jednostavne bradavice i rogolike izbočine u funkciji drške no
uglavnom je neukrašena. Vrpca s otiskom prsta, kratki zarezi pod obodom
Fina keramika – vjerojatno je pečena kombinacijom oksidacije i redukcije. Jezgra je oker ili
crvenksta, a na površini je siva. Neke posude su bile i polirane. Relativno je tanjih stijenki što
ukazuje na razvijeniju fazu LTK. Korenovska keramika ima primjesa manje-više finijeg
pijeska i nema pljeve
– površina je ukrašena urezanim ornametnima i glačana nakon urezivanja
– česta je pojava mrljasta pečena keramika zbog nevješte primjene novog
načina pečenja
– oblici – prisutne su posude na nogama te dosta bikoniteta što se vidi u
zdjelama i lončićima. Zbog svega toga kultura dosta nalikuje na sopot, ali po ukrasu
(dvostruke spiralne trake, slovo A) se vidi da pripada u LTK
– zdjele u raznim varijantama – zaobljenih stijenki, kuglaste ili
polukuglaste sa zaravljenim ili blago konkavnim dnom (vodeći oblik LTK), bikonične zdjele s
niskim prstenastim vratom ili ravnim obodom (vjerojatno donešene posredestvom kasnog
starčeva ili kereš), plitke konične kupe sa zaobljenim dnom, amfore, duboki konični lonci
– ukras – obično ili dublje urezivanje, plastični ukrasi te mrljasti način pečenja
Motivi su pravocrtni i krivocrtni, a mogu biti i girlande.
Nalaz žrtvenika iz Tomašice možda svjedoči o poljoprivredi.
PODJELA (DIMITRIJEVIĆ)
Stupanj A - plastične aplikacije, duboke bikonične zdjele s vjencem kružnih otisaka
(perimuster), S profilacija, bombasti lonci
- Kaniška Iva, Malo Korenovo
- istovremen je s kasnom Vinčom A
Stupanj B1 - klasična faza
- S profilacija, bikonitet, bradavičaste aplikacije, kukaste spirale
- Malo Korenovo, Drljanovac, Dautan, Tomašica, Pakrac
- istovremen s vinčom B1 i ranom sopotskom (IA i IB)
Treći, finalni, stupanj je hipotetički i predstavlja prijelaznu etapu prema
brezovljanskom tipu sopotske kulture

U Kaniškoj Ivi nađena je i starčevačka slikana keramika s korenovskom. Korenovska

keramika ne pripada najstarijoj fazi LTK, a ovaj komad bi se mogao povezati s kasnim
starčevom. Također je nađen žrtvenik koji nalikuje starčevačkima i ranoj vinči, ali pripada
starčevačkoj kulturi.
Kapelica je lokalitet sličan Kaniškoj Ivi sa starčevačkim i korenovskim materijalom.

Korenovska kultura odudara od LTK jer nema nadzemnih nastambi, ima posuda na nozi i
bikonitet koji inače pripada najstarijim fazama LTK.
Vinča
 SOPOTSKA KULTURA

Sopotska kultura predstavlja srednji neolitik u Hrvatskoj. Poznata je pod više naziva:
slavonsko-srijemska (Milojčić), sopotska (Dimitrijević), bapsko-lenđelska te sopotsko-
lenđelska. Sopotska kultura je rezultat kulturne simbioze između kasnostarčevačke i
ranovinčanske kulture.

Tri su vala utjecaja vinčanske kulture na međuriječje:

1. Vinča A - spiraloid B -> monokromni stupanj (odsutstvo slikanja i bikonuitet)
2. Vinča A-2/B-1 -> nestaje starčevačka kultura, stvara se sopotska (nema puno promjena
u keramografskom smislu, najvažnija je posuda na nozi, redukcijsko pečenje)
3. Sopot I-B/II -> podunavska područja pod jakim vinčanskim utjecajem, pojava
sopotskih gradina gdje je manji utjecaj vinče

RASPROSTIRANJE
U početku sopotska se kultura rasprostire na području međuriječja Save, Drave i Dunava.
Sopot I-B/II faza predstavlja širenje sopotske kulture:
• srednja i zapadna Slavonija (miješanje s korenovskom kulturom, stvara se
brezovljanski tip sopotske kulture; 2. val sopotskog prodora donosi Sopot III)
• zapadna Mađarska -> Sopot-Bicske horizont, sopotski elementi i elementi
starosjedilačke Zseliz kulture stvaranju klasičnu lenđelsku kulturu
• sjeverna Bosna

NASELJA
U ranoj fazi se topografski ne razlikuju od starčevačke kulture (prirodna uzvišenja uz blizinu
vode).
Nositelji sopotske kulture žive u nadzemnim kućama pravokutnog oblika i obično s jednom ili
dvije prostorije u naseljima zbijenog seoskog tipa.
Novija istraživanja pokazuju postojanje zemuničkih naselja otvorenog raštrkanog tipa što
ukazuje na starčevačku tradiciju (Ervenica-Vinkovci) – rana faza.
Većina sopotskih naselja je višeslojna, a u blizini njih mogu postojati i kratkotrajnija naselja
(npr. “Marica” nedaleko Sopota).

GROBOVI
Sopotski grobovi nisu poznati no analogijama s vinčanskim i lenđelskim ukopima može se
pretpostaviti da se radi o zgrčencima na boku.

KERAMIKA
Karakteristike: duborez i rovašenje, redukcijsko pečenje (vinča), posude na nozi (vinča),
zadebljani rameni pregib kod nekih bikoničnih posuda (vinča), bikonitet, poliranje
Dijeli se na fino, grubo i prijelazno posuđe (lošije fakture no vjerojatno nije bilo za
svakodnevnu uporabu kao grubo posuđe).

Dimitrijević 1966. uvodi novu podjelu:

• Sopot I-A – starija faza rane sopotske kulture (Vinča B-1)
• Sopot I-B – razvijena faza rane sopotske kulture (Vinča B-2)
• Sopot II – srednja faza sopotske kulture (Vinča C)
• Sopot III – kasna faza sopotske kulture (Vinča D)
STUPANJ I A
Jedino naselje ove faze je Klokočevik kod Klinovca.
Finu keramiku odlikuju bradavičaste i rogolike aplikacije naslijeđene iz starčeva. Oblici su
zdjele, terine, lončići, lonci, posude na nozi (i lošije fakture).
Prijelaznu keramiku čine žrtvenici sa starčevačkim i vinčanskim karakteristikama te posude
na nozi.
Gruba keramika je najčešće neukrašena no ponekad ima traku s otiskom prsta. Oblici su
trbušasti lonci i amfore s rogolikim drškama.

STUPANJ I B
Lokaliteti su Klokočevik, Bapska, Otok, Sarvaš, Samatovci dok su jednoslojni lokaliteti
Ervenica-Trbušanci i Gornja Bebrina-Topolice.
Fina keramika zadržava oblike, najčešće neukrašena i crnopolirana. Prvi put se javlja
kaneliranje dok su ostali ukrasi rovašenje, zaglađivanje rovašenih ukrasa i ispunjavanje
smeđom pastom. Krajem faze se javlja rovašeni cik-cak s kružnim udubljenjima (do kraja
kulture). Javlja se S-profilacija posuda (i kod bikoničnih i kod zaobljenih posuda). Prisutan je
vinčanski skifos u jednostavnijoj varijanti. Dva su oblika posude na nozi: zvonasta (prethodna
faza) i izdužena stupasta noga. Glačani recipijenti se javljaju na prijelazu u sljedeću fazu.
Žrtvenici u ovoj fazi gube na značenju.
Gruba keramika uz zadržane oblike (amfore i lonce) dobiva novost – bute s rogolikim
drškama.

STUPANJ II
U ovoj fazi prisutan je jak utjecaj vinčanske kulture, pa se na nekim lokalitetima se javlja
vinčanski import. U keramici se javljaju prerađeni vinčanski oblici dok neki oblici pokazuju
autohtoni razvoj. Zapadno od granice SB gotovo nema utjecaja vinčanske kulture pa se
stupnjevi teško razlikuju.
Najviše je lokaliteta u ovoj fazi: gradine u blizini Bosuta (Sopot, Orolik-Gradina, Privlaka,
Otok-Gradina, Retkovci-Groblje), gradine u blizini Vuke (Gaboš, Ostrovo), gradina kod
Drave (Hermanov vinograd) te ostali lokaliteti: Bapska, Klokočevik, Sarvaš, Samatovci,
Bogdanovci, Gradac-Pašnjak kod Pleternice. Najzapadnija sopotska gradina je Naraj u
Bedeniku kod Bjelovara (potok Račačak). U Bosni su lokaliteti Donji Klakar i Donja
Mahala.
Fina keramika ima oblike iz prethodnih faza te nove oblike koji pokazuju vinčanski ili
autohtoni razvoj. Oblici iz prethodnih faza su posude na nozi sada u tri oblika: zvonaste,
stupaste (mogu imati perforaciju) i šuplje cilindrične. Nose ukras kaneliranjem i žlijebljenjem
Vinčanske utjecaje pokazuju piriformne posude s niskim prstenastim vratom s vinčanskim
tipom ukrasa (trakasti), zdjele bikoničnog trbuha i niskog vrata, amfore s dvije trakaste drške
(južna područja vinčanske kulture). Posude vinčanskog utjecaja ukrašene su kaneliranjem
(javlja se na posudama na kojima se ne bi pojavilo u vinčanskoj kulturi). Autohtoni razvoj
pokazuje posuda bikoničnog trbuha i niskog vrata koja može biti ukrašena crvenim slikanjem
(lenđelska kultura). Ukras koji se javlja na finom posuđu je rovašeni cik-cak s kružnim
udubljenjima, duborez te kružna udubljenja (pojedinačna, u grupi, u nizu).
Prijelaznu keramiku čine lončići s ušicama na rubu usta i žrtvenici vinčanskog tipa koji su
obično ukrašeni.
Gruba keramika uz ranije oblike poznaje i bikonična buta s ušicom na ramenu i na rubu
usta u istoj liniji, tunelaste drške, vjedro s kljunastim izljevom, plitke ovalne zdjele (često ima
ukras s otiscima prsta ili poprečnim zarezima na gornjem dijelu ruba usta) te “kadionice”
(cjedilo, često tokom II i III stupnja)
STUPANJ III
U ovoj fazi slabi vinčanski utjecaj, a sopotska kultura razvija svoj stil. Zapostavlja se
kaneliranje, sve je češće duborez i rovašenje. Vidi se protolenđelski karakter sopotske kulture.
Najveći prostor rasprostiranja: Sopot, Otok, Samatovci, Tkalec, Hermanov vinograd,
Letičani, Beketinec, Vukovar, Vučedol.
Kod fine keramike je sve češće slikanje crvenom bojom nakon pečenja te i dalje dominiraju
bikonični oblici dok se neke vinčanske forme gube. Javljaju se jezičaste aplikacije na
zdjelama i posude s ušicama na prijelazu iz vrata u trbuh (protolasinjski karakter). Lenđelski
oblici su lonci s bikoničnim trbuhom i cilindričnim vratom. Na lenđelskim oblicima je često
kaneliranje. Prisutne su sopotske varijante lenđelskih kruškolikih vaza s uskim otvorom za
usta. Posude na nozi opet dolaze u nekoliko oblika: šuplja, trbušasta i ovalno preforirana
noga; stupasta i preforirana noga; standardna stupasta noga. U ovoj fazi je perforacija sve
češća pojava.
Prijelazna keramika je slična, ali nestaju žrtvenici.
Gruba keramika je također slična, ali nestaju bute.

Antropomorfne figurine nisu česte, a antropomorfni prikazi mogu se pojaviti i na posudama

(Samatovci). Zoomorfne figurine mogu biti ukrašene rovašenjem što je autohtono obilježje.
Amuleti su najzastupljeniji u Samatovcima, npr. adorant-amulet s trakom s ubodima.
BREZOVLJANSKI TIP SOPOTSKE KULTURE
Eponimni lokalitet su Gornji Brezovljani kod Žabna blizu Križevaca. To je pojava koja
nastavlja život u području korenovske kulture, a razvila se kao rezultat širenja sopotske
kulture oko završetka Sopot I B faze.
Lokaliteti: Gornji Brezovljani, Staro Čiče, Jasenica kod Nove Rače, Jasenas kod Virovitice.
Možda ovaj tip postoji i u Sloveniji kao prijelazna etapa u formiranju lenđelskih kultura.
Naslijeđe korenovske kulture vidljivo je u organizaciji naselja (horizontalna stratigrafija) i u
jamsko-zemuničkim objektima (sopotska kultura ima nadzemne objekte).
Oblici keramike su uglavnom sopotski (bikonitet, S-profilacija), a kao naslijeđe korenovske
kulture prisutna je mrljasto pečena keramika. Na kontakte s lenđelskim kulturnim
kompleksom ukazuje crveno slikanje te ukras izveden otiscima prsta ili nokta. Iako ova
kultura nastaje na supstratu korenovske i sopotske kulture, ona ne preuzima njihov
dekorativni sustav već stvara svoj vlastiti.
Nakon korenovske kulture usljedila je njena transformacija u brezovljanski tip sopotske
kulture, slično kao što se u područjima klasične LTK zapadnog kruga na supstratu kasne LTK
tj. Zseliz kulture pod utjecajem Sopot-Bicske tipa razvija lenđelski kompleks.
Impresso
Danilo
 TISZAPOLGAR I BODROKERESTUR
Tiszapolgar i Bodrokerestur su starija i mlađa varijanta iste kulture.
Tiszapolgar je prva prava metalna kultura. Iako se metalni predmeti javljaju još u vinči i
ranoj Salcuti, uglavnom se tu radilo o nakitu dok bakar u okviru tiszapolgara odražava
promjenu u ekonimiji društva, izaziva rudarstvo, lijevanje, preradu, razmjenu itd.

RASPROSTIRANJE
Radi se o centralnom prostoru u mađarskom Potisju.
Periferija ovih kultura nalazi se u sjevernoj Srbiji. Granica na jugu je Dunav (od Beograda do
Đerdapa) dok je ista rijeka i u Mađarskoj zapadna granica. Na istoku su granica Karpati, a na
sjeveru Bodrog i Tisa.
U Srbiji su nalazišta koncentrirana u Banatu, istočnom dijelu Bačke i istočnom dijelu Srijema.
Najviše lokaliteta nalazi se u Potisju. Tri su uže geografske oblasti u Srbiji: Potisje (sjeverni
Banat i jugoistočna Bačka), južni Banat te istočni Srijem. Tiszapolgar se u donjem Potisju
(Vojvodina) javlja u autentičnom obliku, nakon potiske kulture. U Srijemu i jugoistočnoj
Bačkoj tisapolgarski nalazi su rijeđi i dolaze nakon vinče i lenđela. Tiszapolgar očito tu nije
stalno boravio. U najjužnijim prostorima u Srbiji Tiszapolgar se nalazi na lokalitetima mlađe
vinče što je možda rezultat miješanja tih dviju kultura.
Tiszapolgar u Vojvodini: Srpski Krstur, Čoka i Kamaraš kod Horgoša, Šančine (Belegiš),
Grocka, Crna Bara.
Bodrokerestur u Vojvodini: Batka (Senta) i Nosa (Subtica)

NASELJA
U Slovačkoj i Mađarskoj nađene su kuće i zemunice.
Lokaliteti se koncentriraju oko Tise. Mali je broj poznatih i istraženih naselja u Srbiji.
Kuće su građene od kolaca, prepleta i ljepa, peći se nalaze izvan kuća.
U Gospođincima i Sirigu kuće su pravokutne i podsjećaju na lenđelske objekte.
Jame se nalaze u naseljima i izvan njih gdje su obično izvan horizontalne stratigrafije, a u njih
mogu biti ukopani bodrokerešturski grobovi.
Naselja su ravničarska. Višesava kod Bajine Bašte je jedino naselje s gradinskim karakterom.
Osim bodrokerestur keramike tu se nalazi i bubanj-salcuta.

GROBLJA
Tiszapolgar je prva kultura koja ima zasebne nekropole. U Srbiji su groblja česta, a grobovi se
mogu naći i unutar naselja. Grobovi imaju dosta priloga: posude, kremeni noževi, sjekire,
bakreni predmeti i predmeti od zlata.
Groblja su: Srpski krstur, Batka kod Sente i Nosa kod Subotice. Nekropola Batka ima ustaljen
način pokapanja: oko glave su manje posude (uglavnom kalotaste zdjele) dok su oko zdjelice
veće (posude za mljieko). Radi se o kosteurnom zgrčencu na desnom boku i orijentaciji SI-JZ.
Bodrokerestur uvodi i pravilo pokapanje muškaraca na desnom boku, a žena na lijevom. To se
očituje u RBD populacijama na tom prostoru kao i Mustach ukras (plastične kraće trake) koji
se tu javlja.

KERAMIKA
Karakteristična je uniformnost oblika materijalne kulture na cijelom području rasprostiranja,
od Slovačke do Srbije.
Na posudama je primjetan nedostatak ukrašavanja, rožaste drške i dobra faktura.
TISZAPOLGAR KERAMIKA
Neke posude su visoko polirane - imaju sjajnu uglačanu površinu.
Najbogatije nalazište je Crna Bara (naselje i nekropola).
Pehar na nozi je osnovni pokazatelj tiszapolgara i nema ga u bodrokerestur. To je lagano
bikonična zdjela na visokoj šupljoj nozi.
Zdjele mogu biti konične, bikonične, s raščlanjenim vratom, obodom, gornjim i donjim
konusom… Uglavnom imaju rožaste drške, horizontalno probušene drške ili bradavičaste
aplikacije.
Loptaste posude su manjih dimenzija, a imaju bradavičaste ili rožaste drške.
Javljaju se još amfore, duboki lonci i manji pehari (pehar s rožastim dršakama, kalotasti
pehar, pehar s rožastm drškom na vratu).
Poklopac iz Crne Bare – konični poklopci s dva rožasta dodatka i četiri horizontalno bušene
bradavičaste aplikacije.

BODROKERESTUR KERAMIKA
Uz tiszapolgarske oblike ima i neke nove. Mijenja se faktura keramike: prevladavaju grube
crveno pečene posude koje će krajem kulture potpuno istisnuti crnu poliranu keramiku.
Nema više rožastih drški što je bila osnovna karakteristika tiszapolgara ni pehara na visokoj
nozi.
Osnovni oblik je posuda za mlijeko u raznim oblicima s izdiferanciranim dijelovima ili ne.
Ima trakaste drške na rubu posude. Na jednoj se pojavio rožasti motiv u kombinaciji s
točkastim ubodima (baden ili Cotofeni motiv).

Karakteristični za obje kulture su dugački kremeni noževi. Oni se obično nalaze u

grobovima koji se izdvajaju i po drugim nalazima. Vežu se uz prodiranje stepskih naroda.
Ostava iz Kladova – nađena su 22 dugačka kremena nože i križna bakrena sjekira. Ostava se
pripisuje Bubanj-Salkuta-Krivodol kompleksu.

Bakreni nalazi: nalaz iz Čoke, ostava iz Kikinde, nalazi kod Subotice.

Zlatni nalazi: nalaz iz Progara, grob u Subotici.

Potrebom i razmjenom zlata i bakra ovih dviju te Körös i Salcuta IV kultura objašnjava se
kontakt i sličnost nekih oblika.
Dug i kontinuiran razvoj ovih dviju kultura ukazuje na zemljoradničku osnovu ekonomije.
Tiszapolgar pokazuje autohton razvoj od potiske kulture sa ili bez prijelazne faze. Na
područje Srbije Tiszapolgar dolazi već formirana.
Bodrokerestur ima autohtone i strane elemente. Autohtoni elementi su jaki i pokazuju razvoj
iz Tiszapolgara. To su način sahrane, orijentacija pokojnika, raspored i vrsta priloga, oblici
posuda itd. Strani elementi ukazuju na Salcuta IV horizont koji se pomiče iz Oltenije i veže se
uz nastajanje Hunyadi-Vajska grupe ili pojavu drški s pločastim donjim dijelom. Također to su
i stepski elementi, vjerojatno rezultat pomicanja Cernavoda III kulture na zapad.
 BUBANJ-SALCUTA-KRIVODOL
To je jedinstveni kulturni kompleks s lokalnim karakteristikama.
Eponimni lokaliteti su Priscul Cornisorului kod Salcute u Rumunjskoj i Krivodol u
sjeverozapadnoj Bugarskoj.

Salcuta se dijeli na stariju (I, II a-c) i mlađu (III, IV) fazu.

RASPROSTIRANJE
Cijeli kompleks se rasprostire od Transilvanije i Oltenije do Pelagonije i Albanije. Sjeverno
područje rasprostiranja je Rumunjska (oko Moriša, Transilvanije i Podunavlje) i
sjeverozapadna Bugarska. U bivšoj Jugoslaviji se može podijeliti na nekoliko područja:
Istočna Srbija: Zlotska pećina, Krivelj kod Bora, Kovilo, Smedovac, Prhovo, Đerdap (jedini
grob ovog kompleksa) i Veljkovo.
Južna Srbija: Bubanj (Niš), Hum, Pločnik, Gradac kod Zlokućana.
Kosovo: Hrisar kod Suve Reke, Gadimlje kod Lipljana i Gladnice kod Gračanice.
Skopska kotlina i Pelagonija: Skopsko kale, Bakarno Gumno, Usie na Drim (sojeničko
naselje), Karaman, Šuplevac, Crnobukije. Uz ova nalazišta vežu se i ona u Albaniji i
sjevernoj Grčkoj (Malič).
Prostor rasprostiranja Karpati-Pind indicira i danas poznati stočarsko-nomadski put.

Južno od Dunava kompleks se pojavljuje u dva naseobinska horizinta i nema dva najstarija
horizonta (Salcuta I i II). U sjevernom i središnjem prostoru rasprostiranja ovog kompleksa
dolazi Cotofeni ili Cotofeni-Kostolac sloj.

NASELJA
Različiti su tipovi naselja: pećine, uzdignuti platoi iznad rijeka, tumbe (telovi) i sojenička
naselja. Pećinska naselja su možda imale i rudarski karakter pa je tako u Zlotskoj pećini
nađen velik broj bakrenih predmeta. Tumbe-naselja su vjerojatno bila zemljoradničke, a
sojeničarska su bila ribarska. Naselja na platoima nalaze se na stočarskim putevima.

KERAMIKA
Česta je kvalitetna uglačana keramika, gotovo polirana. Podsjeća na vinčansku (autohtoni
element) i Gumelnitu. Druga vrsta keramike je nekvalitetnija, grublje izrađena, a često se
javljana nekim nalazištima u istočnoj Srbiji, Rumunjskoj i Bugarskoj.
Nosioci ovog stila su:
Pehari s dvije drške tj. kantarosi koji mogu imati kanelure.
Zdjele u više varijanti: zdjele s unutra povijenim obodom koje mogu imati manju
nisko postavljenu dršku ili kanelure na lučnom dijelu. Te zdjele su crno uglačane i
kvalitetne. Zdjele s cilindričnim vratom i horizontalnim kanelurama koje isto mogu
biti crnouglačane. Na zdjelama može biti prisutno grafitno slikanje.
Plitki tanjuri su visok kvalitetni i javljaju se u nekoliko varijanti ovisno o obodu. Na
unutarnjoj strani mogu imati plitke kanelure ili biti slikani crvenom, bijelom ili žutom
bojom nakon pečenja. Kod nekih se javlja grafitno slikanje. Slični tanjuri nalaze se u
mlađoj Vinči (gdje je zastupljeno kaneliranje iznutra) i Gumelniti (grafitno slikanje
iznutra).
Amfore mogu biti većih i manjih dimenzija sa cilindričnim vratom i donjim
kruškastim ili bikoničnim dijelom. Mogu biti ukrašene impressom, aplikacijama ili
pseudobarbotinom.
Četvrtaste cilindrične posude – obod im završava u obliku voluta. One su dosta rijetke i
nalaze se u najmlađoj fazi u sjevernim područjima.
Pehari na nozi, poklopci s ravnim tjemenom i žrtvenici s bukranijem.

PLASTIKA
Nije tako česta, ali formira poseban stil, pogotovo u južnom dijelu. Također se javljaju
zoomorfne terakote.
Dva su područja pojavljivanja plastike: istočna Srbija gdje su jače izraženi vinčanski utjecaji,
a ukrašavanje spiralom je slično Gumelniti gdje je izvedeno slikanjem; te južna grupa sa
specifičnim tipom u polusjedećem stavu.

Nalazišta s puno bakra: Zlotska pećina, Hotilor kod Herculane.

Ostava iz Pločnika pripada Vinči ili B-S-K kompleksu.
 COTOFENI
Cotofeni kultura javlja se krajem ranog eneolitika i traje do kraja eneolitika.
Često se na nalazištima kocofenske kulture nalazi i kostolačka keramika te ornamentika brazdastog
urezivanja (Furchenstich karakterističan za kostolac).
Fazi formiranja Cotofeni kulture u Rumunjskoj pripadaju motivi karakteristični za badensku kulturu
(urezane linije, motiv riblje kosti s točkastim ubodima na kraju) te motivi karakteristični za Cernavoda
III fazu (cik-cak brazdasti motivi i plastična traka). Ovo se dovodi u vezu s kretanjima nosilaca
Cernavoda III-Boleraz kulture. Cernavoda III-Boleraz stil prekida dug razvoj Salcuta (B-S-K) kulture i
pritišče je prema jugu i sjeverozapadu. Tako se objašnjava pojava Salcuta IV elemenata na naseljima
Bodrokerstur kulture i pojava Hunyadi-Vajska grupe.

RASPROSTIRANJE
Cotofeni kultura se rasprostire u Olteniji i Munteniji s Transilvanijom kao sjevernom granicom te u
dijelu Banata. U Srbiji je to Homoljski masiv. Uz to postoji i nekoliko nalazište u sjeverozapadnoj
Bugarskoj.

NASELJA
Rumunjska: Cotofeni, Ostrovul Corbului, Celnic, Ripa Rosie, Locusteni i Hotilor kod Herculane.
Srbija: Zlotska pećina, Klokočevac, Crnajka i Krivelj.
Četiri su tipa naselja: ravničarska naselja (dunavski otoci), naselja na terasama iznad rijeka (najčešća u
Srbiji, javljaju se na položajima gdje je prije bio B-S-K kompleks), naselja na teško pristupačnim
brdskim terenima (jednoslojna i kratkotrajna s isključivo materijalom ove kulture) i naselja u pećinama
(češća u Rumunjskoj, vjerojatno privremena stočarska ili rudarska naselja).

PODJELA U SRBIJI
Starija faza – nalazišta s keramikom ukrašenom linearnim motivima, zarezima ili plastičnom trakom,
ali bez keramike s Furchenstich ornamentikom. To su: Donje Butorke, Kapu Đaluluj kod Veljkova i
Grabar-Svračar u Smedovcu.
Mlađa faza – nalazišta s kocofenskom keramikom, ali i onom s Furchenstich ornamentikom. To su:
Zlotska pećina, Krivelj, Klokočevac i Crnajka.

GROBOVI
U Srbiji nema gobova, a rijtki su i u Rumunjskoj gdje su najčešće bez priloga ili s netipičnim nalazima.
Neki oker grobovi imaju kocofenske priloge.
Spaljivanje pokojnika i pokop u urnama javlja se tek u mlađoj fazi.

KERAMIKA
Karakteristične za cotofeni kulturu su urezane linije i kuglaste aplikacije.
Šalice se mogu podijeliti na tri vrste: šalice koničnog oblika koje lijevkasto završavaju trakastom
drškom iznad oboda. loptaste šalice s ravnim obodom te loptaste šalice s koso zasječenim obodom.
Zdjela kalotaste profilacije s unutra povijenim obodom je tipičan kotofeni oblik, a može biti ukrašena
plastičnim trakama, zarezima i urezanim linijama.
Posude za umak su dosta rijetke.

Bakreni nalazi su rijeđi nego prije.

Baden
Retz-Gajary
Kostolac
Vučedol