EVOLUCIJA ILI STVARANJE

Kako je nastao svemir? Kako je nastala planeta Zemlja? Kako je nastao ovjek? Na ova pitanja do danas su ponuena samo dva odgovora: 1) evolucija, i 2) stvaranje. I danas u koli i na fakultetu mladi ue evoluciju, a u crkvi i ponegdje kod kue djeca sluaju o stvaranju. Negdje se ljudi zaklinju nad Biblijom da e govoriti istinu, a ipak vjeruju u evoluciju. Danas vlada miljenje da je evolucija dokazana teorija, a da stvaranje svijeta od strane Boga predstavlja mit. Dokaz je konano svjedoanstvo da je neka izjava istinita. U znanosti se istina dokazuje promatranjem ili eksperimentom. Evoluciju nitko nije promatrao kroz povijest, niti je itko eksperimentalno prikazao kako ivotinje evoluiraju jedna u drugu. Znanstvenim metodama ne moe se dokazati ni evolucija ni stvaranje. Eksperimentalno se ne moe dokazati porijeklo svijeta ni po jednoj teoriji. Nitko od ljudi nije promatrao ni tijek evolucije, ni in stvaranja. Poto se ne mogu znanstveno dokazati, moramo testirati koji je koncept vjerojatniji, koji se bolje uklapa u injenice iz prirode koje se mogu testirati. PRETPOSTAVKE evolucija stvaranje Su se razvila iz neive materije Sve je stvorio Bog Spontano Namjerom Boga Prvo su nastali jednostavni, pa Sva iva bia stvorena su istovremeno sloeniji organizmi. Od ivotinja po svojim vrstama. Savreni ovjek je evolucijskim razvojem nastao je degradirao do ivotinjskih osobina ovjek Evolucija traje milijardama godina Svijet je stvoren prije oko 6000 godina Sve se dogodilo po prirodnim Bog je pri stvaranju uspostavio dananje zakonima kakvi su i danas, bez zakone. Prirodni zakoni mijenjani su natprirodnog djelovanja prilikom pada u grijeh i Potopa.

iva bia: ivot je nastao: Redoslijed:

Trajanje: Zakoni:

Skup svih osnovnih ideja o nekom pojmu, na primjer o nastanku svijeta, ini jednu paradigmu. Evolucijska paradigma se dosta razvijala u posljednjih 150 godina, ali jo uvijek nije dala odgovore na osnovna ivotna pitanja. Stvaranje svijeta koje je pokrenuo inteligentni Stvoritelj je druga paradigma suprotstavljena evoluciji. Nemogue je objasniti cijelu paradigmu u jednom predavanju, ali uvijek vrijedi poeti, vrijedi biti otvoren za istraivanje novih ideja. Koja od ove dvije paradigme bolje objanjavaju pojave u prirodi, evolucija ili stvaranje?

EVOLUCIONISTI OPOVRGAVAJU EVOLUCIJU Raireno je miljenje da svi znanstvenici vjeruju u teoriju evolucije i da je ta teorija ope

prihvaena. To je daleko od istine. Postoje i znanstvenici koji ne vjeruju u evoluciju, nego smatraju da pojave u prirodi ukazuju na inteligentnog Stvoritelja. S druge strane, nasuprot rairenom konceptu ove teorije, ne postoji samo jedna usklaena znanstvena teorija evolucije, nego mnogo suprotstavljenih teorija. Teoriji evolucije nikada ne nedostaju kritike. Mnoge najotrije kritike dole su ba od evolucionista. Postoji lista od preko 50 suprotnih teorija evolucije. Kada god se ponudi nova teorija, njen autor ukazuje na greke ranijih teorija. Sam Darwin je u Porijeklu vrsta posvetio cijelo poglavlje tekoama koje je on sam vidio za svoju verziju ove teorije. Njegova knjiga sadri preko 800 nagaanja, koja su u sutini potpuno neznanstvena. Mnogo puta je upotrijebio fraze kao to su smatramo, ako pretpostavimo, moda, moglo je biti. Ovo nisu izrazi za znanstveno ustanovljene injenice. Darwin je priznao da kada uemo u detalje, ne moemo dokazati da se jedna vrsta promijenila. Darwin je vjerovao u danas opovrgnutu Lamarckovu teoriju koja tvrdi da se steene osobine mogu naslijediti. A ipak, ljudi su prihvatili njegove ideje. Paljivi itatelj znanstvenih asopisa ne moe ne biti upozoren na sve rairenija govorkanja da je neto trulo u dravi darwinizma. (Niles Eldredge, Nature 22.8.1985, p683). Izrazito proevolucionistiki asopis Nature, objavio je lanak Razvoj evolucijskih teorija gdje konstatira da je teorija darwinizma neprikladna objasniti evoluciju u toku ogromnog perioda vremena (2. stu. 1984., str 386). Isti asopis kae da glavno pitanje evoluciji danas ostaje isto kao i u Darwinove dane: pokazati porijeklo i zajednikog pretka, kako je dolo do nevjerojatne raznolikosti ivota? (20. Srp. 1988., str. 206). I pored svih opovrgnutih teorija, evolucionisti i dalje vjeruju u evoluciju. Spontane generacije ivih organizama su nemogue, ali mi ipak postojimo, kao rezultat, kako ja vjerujem, spontane generacije. C. Ponnamperuma Chemical Studies in the Origin of Life, Space Life Science I, 1968, p64. On uvia da ivot ne moe nastati sam po sebi, ali ipak prihvaa teoriju evolucije. Mi nemamo apsolutni dokaz za teoriju evolucije... i teorija evolucije bi trebala biti odbaena ako bi se pojavila bolja ideja. Veliki dio ope publike je skeptian prema darwinizmu. Darwinizam se moe na kraju pokazati kao pogrean. - znanstvenici Britanskog muzeja (12. Ou. 1981., str.82) Poto ovi komentari dolaze od urednika asopisa koji je osnovan promicati evoluciju, oni su sigurno znaajni. Molekularni biolog Dr Michael Denton napisao je knjigu Evolucija - teorija u krizi (Burnet, London, 1985) gdje kae: Darwinova teorija evolucije nije ni manje ni vie nego veliki mit 20og stoljea o nastanku svemira. I pored toga, on ostaje evolucionist! Teorija evolucije prirodnom selekcijom ini se neodgovarajuom, neuvjerljivom i definitivno pogrenom. G. Taylor Velika misterija evolucije (1983., str.137) Koncept prirodne selekcije ili opstanka najsposobnijih predstavlja nepravilnu tautologiju, zakljuivanje: Tko opstaje? Pa, najsposobniji. A tko je najsposobniji? Pa, oni koji opstaju! Poznati astronom Sir J. F. W. Herschel, nazvao je Darwinovu teoriju prirodne selekcije zakon nagaanja. Objanjavalake doktrine bioloke evolucije ne mogu izdrati objektivnu, duboku kritiku. One dokazuju da su u sukobu sa realnou i da su nemone rijeiti velike probleme. P. P. Grasse, Evolucija ivih organizama (1977., str.202) Richard Goldschmidt je 1940. objavio svoju Epigenetiku evoluciju gdje on sugerira da se evolucija dogodila serijom velikih koraka unaprijed. Na primjer, iz jajeta dinosaura izlegla se primitivna ptica ili na primjer, majmun je rodio praovjeka. Ova teorija je poznata kao udovite koje obeava. Mnogi su odbacili ovu neznanstvenu ideju. Gdje bi pripadnik te potpuno nove vrste
2

naao suprunika? Darwin je predvidio ovu ideju i odbacio je kao suprotnu prirodi, frazom Natura non saltum (Priroda ne pravi skokove). Na predavanju o Darwinu u British Association (ruj. 1980.), Dr John Durant, University College, Swansea, rekao je: Darwinovo evolucijsko objanjenje porijekla ovjeka pretvorilo se u moderni mit, na tetu znanosti i drutvenog napretka. (New Scientist, 11 ruj. 1980, p765). Teorija evolucije se jo uvijek prepravlja, prilagoava i mijenja nizom novih verzija, koje nude znanstvenici koji nisu bili ubijeeni u raniji oblik te teorije. Evolucionisti su sami obraujui teoriju evolucije pokazali da je to nesigurna pretpostavka. Vjerovanje da se evolucija dogodila negdje, nekada i nekako je vjera u nepoznato. Teorija evolucije je dogma u koju ni njeni sveenici vie ne vjeruju, ali je brane zato to joj je jedina alternativa Bog koji je stvorio svijet.

STAVOVI SE MIJENJAJU U vrijeme kada je Alfred Vegener objavio teoriju da su kontinenti bili ranije spojeni u jedan kontinent, tadanji znanstvenici su ga ismijali. Tko bi prihvatio ovu teoriju, bio bi iskljuen iz znanstvene zajednice. Tada se vjerovalo da se zemlja u prolosti sakupljala jer se hladila, a planinski lanci su nastali bonim skupljanjem povrinskih slojeva. Poslije Vegenerove smrti, tek kada je postavljena teorija tektonike ploa po kojima navodno klize kontinenti, prihvaena je Vegenerova ideja razdvajanja kontinenata. Zato ideja o razdvajanju kontinenata nije odmah prihvaena? 1) Zvuala je suvie revolucionarno, a ljudi ne ele lako odbaciti ono to su ranije vjerovali, bez obzira koliko to bilo pogreno; 2) tada nije bilo dovoljno dokaza; 3) tada je tektonika ploa podrazumijevala katastrofu (Potop). Tek kada se pronala teoretska mogunost da se u evoluciji moe tako neto dogoditi, tek tada je prihvaena ova ideja. Isto tako, tko god danas ne vjeruje u evoluciju, iskljuuju ga iz znanstvene zajednice. U vrijeme kada su znanstvenici imali podrku vlasti, na primjer u nacistikoj Njemakoj ili Staljinovoj Rusiji, pokazali su istu svirepost ne manju od inkvizitora. Postoje i evolucionisti i kreacionisti koji u svom razmiljanju ne polaze od znanstvenih injenica, nego pokuavaju za svoje pretpostavke nai injenice koje ih potvruju. Zato je veliki broj znanstvenih tvrdnji koje su danas odbaene kao pogrene.

SLOENOST IVOTA I najmanji oblik ivota je sloeniji od bilo ega to je ovjek stvorio. Protein sadri 50 do 10 000 aminokiselina poredanih po tonom redoslijedu. Mogunost sluajnog formiranja jednostavnog proteina od samo 50 aminokiselina je 1:1065 (65 nula iza jedinice!), a pritom je samo jedna kombinacija ispravna. To je praktiki nemogue, a svaka stanica sadri 1014 proteina! Jednostavni gen u stanici sadri oko 400 aminokiselina poredanih po odreenom redu. Kolika je vjerojatnost da e gen nastati sluajno? Kao kada bi majmun sjeo za pisau mainu i pokuao otkucati kombinaciju od 400 slova. Vjerojatnost je 1:10130, ali i za tako malu vjerojatnost potrebno je ivo bie - majmun. Sama maina to nikad ne bi otkucala sama. Vjerojatnost da sav ovjek nastane sluajno manja je nego da majmun sluajno otkuca na pisaoj maini sve knjige u biblioteci. Aminokiseline proteini stanica tkivo organi organski sistemi ovjek DNK u eliji sadri informacije kao 1000 knjiga od po 600 strana. Svaka stanica sadri 2000
3

trilijuna molekula, a molekula je grupa atoma. Jedna oploena jajna stanica sadri potpune informacije za izgradnju cijelog ovjeka. A koliko tek stanica sadri sav ovjek! Da li vrijedi riskirati ivot za beskonano malu vjerojatnost sluajnog nastanka ivota kada postoji razumna alternativa - inteligentni Stvoritelj? Kako je mogla sluajno nastati stanica kojoj je istovremeno neophodan sistem za razmnoavanje, sistem za probavu, imunoloki sistem, sistem za disanje, bez ega ne bi mogla ivjeti niti stvarati potomke? Ako bi sluajno nastao sistem za probavu, kako bi stanica mogla disati bez sistema za disanje, kako bi stvorila potomke bez sistema za razmnoavanje? Sistemi organa nisu mogli nastati jedan po jedan, nego svi odjednom. Ako je ivot nastao abiogeno (iz neive materije), zato se to danas ne dogaa? Zato to ivot dolazi samo od ivog, kao to je Louis Pasteur dokazao. Danas ateisti uglavnom izbjegavaju pitanja kako je nastala materija i kako je nastao ivot. Oni stvaraju dogme koje nisu dokazane a zabranjeno je rei da moda nisu istinite. Umjesto znanosti nudi se filozofija koja sadri logike greke. Deviza jednog oholog ateiste je: Bog zna sve, ali ja znam jo vie. Ljude danas interesira jedino kako da za sebe iskoriste dananji dan da jedu i piju i da se razmnoavaju. Taj nain ivota je karakteristian za amebe, a razumni, duhovni ovjek zasluuje bolje i vie. Kada smo bili mali priali su nam bajku u kojoj se aba pretvorila u princa (ovjeka). U tu bajku je mogao povjerovati samo djeji um. Desetak godina kasnije, nastavnici su nas u koli uvjeravali da se aba ipak moe pretvoriti u princa, samo posle vie milijardi godina. Mnogi ljudi jo uvijek vjeruju u ovu bajku za odrasle. Logika koju ovjek ima kao poklon od Stvoritelja, govori da postoji samo jedno bie u svemiru koje stvara ivot: Bog. Stvorena bia prenose iskru ivota koju smo dobili od Boga, ali samo je Bog u stanju oivjeti ono to je mrtvo.

SLUAJNOST Prema teoriji evolucije, sluajnost je svemogua sila koja je dala sve oko nas. Meutim, u prirodi postoji zakon vjerojatnosti po kojoj e se neki dogaaj dogoditi ili se nee dogoditi. Da li se teorija evolucije uklapa u zakon vjerojatnosti? Zamislite da iz aviona bacite na tisue papiria iznad svoje kue. Kolika je vjerojatnost da dio papiria padne u vae dvorite i da se poredaju tako da ispiu vae ime i prezime? ak i kada bi papirie poredali u avionu u obliku vaeg imena i bacili, opet bi dolo do kaotinog rasporeda papiria, a ne do smislenog rasporeda. Takve stvari se ne dogaaju sluajno. Ma koliko bilo vremena i ma koliko pokuaja, sluajno rasporeivanje materije nee dati poredak, a kamoli visoko ureenu eliju ili organizam. Vrijeme ne pomae evoluciji da se sluajno dogodi. Potrebna je inteligentna osoba koja ima namjeru poredati sve elemente, osoba koja mora biti monija od prirodnih zakona koji tee stvaranju nereda a ne poretka. Ako se i dogodi jedan fenomen sluajnosti, taj sluajni fenomen ne moe se ponavljati, a za evoluciju je neophodno stalno dogaanje sluajnosti. To bi bio zakon, pravilo dogaanja, a ne sluajnost. Zamislite da se sluajno u jednoj godini u cijelom svijetu rode djeca istog spola. Po zakonu vjerojatnosti prije e se dogoditi da se u cijelom svijetu godinu dana raaju samo djeca istog spola nego da sluajno nastane elija ili ovjek. Ipak nitko ne vjeruje da e ikada na svijetu u toku jedne godine biti raana samo djeca istog spola.
4

Zamislite da milijardu puta prolijete tintu po papiru. Kolika je vjerojatnost da se tinta razlije u neki smisleni tekst? Teoretski je mogue, ali se to praktino nikada ne dogaa. Bila bi tragedija kada bi poljoprivrednici vjerovali u evoluciju, da se ivi svijet sam po sebi razvija. Oni tada nita ne bi sijali, nego bi godinama ekali da korov koji sam nie postane jestiv. Ono to sluajno samo izraste nije jestivo i teko ga je iskorijeniti. Da bi dobili hranu, moramo naporno raditi. Da bi napisali rije evolucija sluajnim izborom od 26 slova, vjerojatnost je 1 prema 5 trilijuna 429 milijardi 503 milijuna 679 tisua! Vjerojatnost da e sluajno nastati jedna molekula DNK u periodu od 4 milijarde godina je 10-585. To je tako mala vjerojatnost da je potpuno nemogua. Darwinova teorija zahtijeva vie nego trilijune sretnih okolnosti (sluajnosti) koje se nikad nisu odigrale. Svatko ima pravo sanjati, ali stvaran ivot je mnogo drugaiji od snova. uda sluajnosti su mnogo udnija od Bojih uda. Da li pjesma nastaje sluajnim slaganjem slova? Naravno da ne nastaje tako. Ni graevina ne nastaje sluajnim redanjem cigli. Za pjesmu je potreban pjesnik, a za zgradu arhitekt. Tako je i za postojanje svijeta potreban Stvoritelj. Pascal je rekao: Nevjernik mora vjerovati u 1000 nevjerojatnih sluajnosti da bi ostao nevjernik. Misliti da je svijet nastao sluajno je neznanstveno i zahtijeva slijepu vjeru. Ni najstrasniji kockar u Las Vegasu ne bi se kladio na tako malu vjerojatnost, gdje je ulog ivot. Nije mudro kockati se sa tako malom vjerojatnou za dobitak. Ulog je ivot ili smrt. Nita u prirodi ne nastaje sluajno, sve je proizvod neeg ivog. Racionalnije bi bilo zakljuiti ovako: Divno si postavio zemlju i nebesa su djelo ruku tvojih. Psalam 102:25 Zato su znanstvenici kao to su Newton, Faraday, Maxwell, Kelvin i Pasteur vjerovali u Boga? Moda zato to je potrebno vie vjere da bi prihvatili da je ivot sluajan proizvod neive prirode, nego da je namjeran proizvod beskrajno mudrog Stvoritelja. Zato su evolucionisti izmislili ideju da sve moe sluajno nastati ako mu se da neogranieno vrijeme? Poto nema racionalnih dokaza za evoluciju, iznijeta je ideja o sluajnom nastanku svijeta u toku ogromnog perioda vremena, zato to nitko ne moe provjeriti da li je ta ideja istinita. Nitko ne ivi toliko dugo da bi promatrao sluajan nastanak ivota i svijeta, ak ni cijelo ovjeanstvo. To je potpuno neprovjerljiva ideja, a takve ideje spadaju u matu, fantastiku, a ne u znanstvene istine. Kako vjerovati u sluajnost u svijetu u kome vlada zakon uzroka i posljedica? U prirodi postoji uzronost (kauzalitet) - sve to postoji mora imati uzrok svog postojanja, nekog ivog tko ga je stvorio. Niz uzroka ne moe biti beskrajan. Zato mora postojati prvi uzrok svih uzroka bez uzroka. Uzrok svijeta moe biti samo netko tko je svemogu. Prva iva bia pokrenulo je Bie koje ima ivot sam po sebi. To je Bog, vjean je, nema uzrok svog postojanja, a On je sve stvorio. Da je ovjek nastao sluajno, kao i svi procesi u prirodi, bilo bi apsurdno da se znanstvenim metodama bavimo pitanjima svog porijekla. Znanost se bavi pravilnostima u prirodi, a ne sluajnim pojavama. Upravo to to uoavamo pravilnost dogaanja u prirodi, to nam ukazuje da se ne radi o sluajnim procesima, nego su oni osmiljeni. Kada je jedan ateist pitao prirodoslovca Atanasijusa Kirschera: Tko je napravio maketu sunevog sistema na tvom stolu? - On je odgovorio: - Nitko, postala je sluajno, sama od sebe. Kako nitko, morao ju je netko napraviti? Kirscher je odgovorio: -Ako ti vjeruje da ova maketa nije mogla nastati sluajno, kako moe vjerovati da veliki original sunevog sistema nitko nije stvorio? Koliko god da je vjere potrebno da bi prihvatili postojanje Boga, neusporedivo vie vjere je potrebno da bi vjerovali u sluajan, spontani razvoj svijeta bez Boga.
5

PORIJEKLO IVOTA Vanije je ispravno odgovoriti na pitanje porijekla i sutine ivota, nego na 1000 drugih znanstvenih pitanja. Od toga zavisi itav na ivot. Po evolucionistima ivot se zaeo sam, bez natprirodne intervencije, samozametanjem. Ranije se vjerovalo da iva materija nastaje iz neive tako to spontano u truloj organskoj materiji nastaju ivi organizmi (npr. crvi u trulom mesu). Meutim, Louie Pasteur je eksperimentalno dokazao da ivo nastaje samo od ivog. Kako se materija sama oformila i organizirala? Kako je neiva nesvjesna materija mogla stvoriti svjesna iva bia? Kako je priroda mogla dati ono to sama nije imala?

MILLEROV EKSPERIMENT U svim udbenicima biologije moemo proitati kako je Stanley Miller 1953. godine dokazao da ivot moe nastati sluajno, evolucijskim putem. Miller je u laboratoriju bez prisustva kisika, uz pomo elektriciteta, od smjese plinova stvorio 4 aminokiseline i puno katrana. Tako se rodila ideja da je prije 3,5 milijuna godina u praoceanima nastala iva materija prirodnim, sluajnim procesima (prvobitna juha). Ali... Nitko u udbenicima biologije ne iznosi ogromne nedostatke ovih zakljuaka. Na planeti Zemlji nikad nisu vieni ovakvi uvjeti ivota, niti je dokazano da su mogui, osim u laboratoriju uz pomo ovjeka. Zato Miller nije dokazao da aminokiseline mogu nastati spontano, nego da je potrebna intervencija inteligentne osobe za njihov nastanak. Zamislite da automehaniar rastavlja va automobil i pritom vam objanjava kako va auto radi. Na kraju, majstor zakljuuje da to to on zna sve dijelove automobila i kako oni rade, predstavlja dokaz da je va automobil nastao sluajnim prirodnim procesima u toku milijuna godina i da nije bio potreban automehaniar da ga sastavi. U Millerovoj aparaturi nije bio prisutan kisik, jer bi odmah razgradio novonastali spoj. Meutim, ak i prekambrijske stijene, gdje su naeni najstariji oblici ivota, sadre kisik. Ako praatmosfera nije sadravala kisik, jer bi kisik oksidirao stvorene spojeve, kako je onda nastala stanica u atmosferi bez kisika kad joj je ve u slijedeoj sekundi kisik neophodan za disanje? Ako nije bilo ozonskog omotaa (O3) ultraljubiasto zraenje bi unitilo organske molekule. Atmosfera sa kisikom = Nema aminokiselina = Nema ivota! Atmosfera bez kisika = Nema ozonskog omotaa = Nema ivota! Evolucionisti vjeruju da su prirodni zakoni uvijek bili jednaki, uniformni, ali ovdje kad im to odgovara, oni vjeruju da nisu svi zakoni bili uniformni. Ovdje se oslanjaju na vjeru. Oni vjeruju u mrtvu materiju i nadaju se da je ona ipak bila nekako sposobna uskrsnuti. ak i da su aminokiseline udom nastale u tim uvjetima, elektricitet bi ih odmah sprio. Osim toga, 4 aminokiseline koje je Miller dobio jo uvijek ne predstavljaju ivot. Za ivot je potrebno minimum 20 lijevorotirajuih aminokiselina. Sluajnim nastankom u laboratoriju dobijaju se lijevo i desno rotirajue aminokiseline, a ivi oblici sadre samo lijevorotirajue aminokiseline, to nikakva sluajnost ne bi mogla proizvesti. Desnorotirajue aminokiseline onesposobljavaju ivot, a
6

esto su i otrovne. to u stvari dokazuje Millerov ekperiment? Pretpostavimo da neki znanstvenik A uspije proizvesti lijek protiv side. Zatim znanstvenik A objavi svoje otkrie i opie naela kako je to napravio, ali ne opie sve detalje (kao to je i u Bibliji objavljeno tko je stvorio ivot i kako, ali to nije opisano detaljno). Meutim, pojavi se znanstvenik B, proita o otkriu znanstvenika A i ponovi mali dio njegovog eksperimenta. Uspio je proizvesti dio lijeka protiv side, ali ta materija i dalje ne lijei, nego je ak i otrovna. to e znanstvena javnost zakljuiti? Po evolucionistikom nainu zakljuivanja, znanstvenici bi rekli: 1) znanstvenik A nije otkrio lijek protiv side, poto je u laboratoriju ponovljen dio njegovog eksperimenta, nego je ovaj lijek nastao sam od sebe, spontano. 2) eksperiment znanstvenika B dokazao je da znanstvenik A uope ne postoji, jer je dio njegovog patenta ponovljen u eksperimentu. Dakle, zakljuci iz Millerovog eksperimenta su nelogini. To to je Miller proizveo u laboratoriju neto to nije ivot, upravo je evolucioniste dovelo do zakljuka da je ivot nastao sluajno, iako je Miller imao jasne namjere i nije sluajno mukao kemikalije, nego je upotrijebio svo svoje znanje. Drugi zakljuak im je bio: Bog ne postoji. Za svakog homo sapiensa (razumnog ovjeka) ovi zakljuci ne mogu slijediti iz Millerovog eksperimenta. Nije poteno da na ogranieni razum postavljamo kao apsolutnog suca za sve. Mi ivimo u svijetu koji ima 3 dimenzije. Ako Bog, na primjer, barata sa 7 dimenzija, da li ga mi moemo shvatiti? Besmisleno je da ljudi otkriju mikro djelie uda kojim je Bog stvarao, pa da onda tvrde da ne postoji Tvorac tih uda, nego da su ona nastala sluajno, sama od sebe.

PROBLEMI VELIKOG PRASKA Veliki Prasak (Big Bang) je teorija po kojoj se prije oko 15 milijardi godina dogodila katastrofa u svemiru, eksplozija poslije koje je iz stanja kaosa nastao red. O ovoj teoriji nastanka Svemira govori se kao da je utemeljena na utvrenim injenicama. Meutim, Big Bang teorija ne objanjava odakle postoji materija koja je eksplodirala na poetku. Pitanje porijekla materije za evolucioniste i dalje je zagonetka. Na osnovu nekih promatranja smatra se da se svemir iri. Astronom Edwin Hubble otkrio je da to su galaksije udaljenije, to su sve crvenije. Zakljuio je da je to dokaz da se svemir iri. To bi znailo da ako se vraamo u prolost, svemir bi bio sve ui i ui. Zato neki znanstvenici misle da je prije oko 15 milijardi godina sva materija i energija koja sainjava Svemir bila koncentrirana u jednoj maloj, super-gustoj jezgri veliine toke na kraju reenice. A poto se po zakonu ouvanja materije ona ne moe stvoriti sama od sebe prirodnim procesima, to znai da bi i tu super gustu jezgru morao netko stvoriti natprirodnim putem. Postoji miljenje da se svemir iri zbog smanjivanja brzine svjetlosti poslije stvaranja. Ranija istraivanja Barry Setterfield-a u Australiji nedavno su dobila podrku iz neoekivanog izvora Radiofizikog Istraivakog Instituta, u Gorkom, Rusija. Tamo je znanstvenik po imenu V. S. Troicki, zakljuio da je brzina svjetlosti prvobitno bila 1010 puta vea nego danas. Ovo bi znailo da ivimo u svemiru koji se skuplja. Postoje neki ozbiljni problemi za pobornike Velikog Praska, od kojih emo neke razmotriti. 1. DRUGI ZAKON TERMODINAMIKE: Ovaj dobro poznati znanstveni zakon tvrdi da protokom vremena dolazi do pogoranja poretka. Procesi u prirodi teku od poretka ka neredu i kaosu. Na primjer, od automobila poslije 40 godina nee nastati najnoviji i najbolji model auta,
7

nego staro eljezo. Od sobe koja se 20 godina ne isti nee nastati apartman, nego ruevina. Meutim, oni koji vjeruju u Veliki Prasak moraju vjerovati da se dogodilo suprotno - da se iz stanja nereda poredak stalno poveava! Meutim, u praktinom ivotu, mi vidimo da u prirodi eksplozije proizvode nered, a ne red. Prvobitna supereksplozija sigurno bi stvorila potpuni kaos i krajnji nered, stvorila bi smrt a ne ivot. Ako je Svemir zaista zatvoreni sistem, kao to evolucijski kozmogonisti potvruju, kako onda moe biti mogue da prvobitni kaotini nered stvori prelijepo organiziran i sloeno ureen Svemir koji danas postoji? Oni koji vjeruju u Veliki Prasak moraju vjerovati da drugi zakon termodinamike iz nekih razloga, nije vaio prilikom stvaranja svemira. 2. STRUKTURA SVEMIRA: Ako je zamiljena prvobitna eksplozija nekako stvorila svemir, zato postoje ureene galaksije, zvijezde i planete u naem Svemiru? Jednoliko irenje rezultiralo bi ravnomjernom raspodjelom materije kroz Svemir. Umjesto toga mi nalazimo velike koncentracije materije u nekim dijelovima svemira i ogroman prazan prostor u drugim. Ovo je primoralo neke znanstvenike da predloe da je prvobitni atom imao grude. Jedan znanstvenik koji vjeruje u Veliki Prasak, Robert Scherrer, to je ovako opisao: Svemir nije mogao prvobitno biti potpuno ravnomjeran, jer mi ne bi na kraju zavrili sa galaksijama, zvijezdama, planetima i ljudima. S druge strane, ako je svemir u poetku bio previe grudast, ove grude bi do sada porasle do ogromnih razmjera i vjerojatno bi se pretvorile u masovne crne rupe koje bi progutale svu materiju i nae anse za postanak. Koje nam je rjeenje ponueno u ovom kutu? Raspodjela materije u poetku nije bila sasvim jednolika. Postojala je veoma mala neuravnoteenost, dovoljna da dopusti potrebno gravitacijsko privlaenje za formiranje galaksija, ali nedovoljna da formira crne rupe; morala je biti ba tolika. Kako bi se takvo stanje stvari moglo dogoditi, Scherrer priznaje da je misterija. Tako imamo drugi in vjere koji prihvaaju evolucijski kozmogonisti. 3. MATERIJA I ANTIMATERIJA: Teoretiari Velikog Praska vjeruju da je ova hipotetska prvobitna eksplozija proizvela materiju i antimateriju. Teoretski njih bi trebalo biti i danas u jednakoj koliini. Problem je to to kada ove estice i antiestice sjedinimo, kao to su morale biti prije Big Banga, one ponitavaju jedna drugu. Gary Bennett iz U. S. Dept. of Energy pie: Dananji materijalni Svemir e vrlo skoro nestati zauvijek u trenutku. Kako onda to sprijeiti? Samo neznatna prednost estica u odnosu na antiestice je dopustila da estice pobjeuju i da na sadanji Svemir postoji. Opet, znanstvenici koji vjeruju u Veliki Prasak moraju vjerovati da je postojalo vie materije od antimaterije, inae mi ne bi postojali! Jo jedan in vjere. 4. FORMIRANJE TEKIH ELEMENATA: U poetku, prema evolucijskim kozmogonistima, postojao je samo vodik - najjednostavniji i najlaki od svih elemenata. Tei elementi su stvoreni korak po korak, spajanjem i kombiniranjem atoma do stvaranja sve teih i teih masenih brojeva. Gary Bennett pie: Stvaranje sve sloenijih elemenata bilo je veoma teko pod uvjetima koji su vladali na kraju Velikog Praska. Nekoliko nuklearnih uskih grla je zaustavilo napredovanje. Jedan od problema je to to se u prirodi ne pojavljuju odreene kombinacije estica. Maseni brojevi 5 i 8 su nestabilni. Ako jezgra helija-4 primi jedan neutron, on postaje helij-5 koji se trenutno raspada, a isto se dogaa ako se dvije jezgre helija-4 pokuaju vezati da bi formirali maseni broj 8. Gary Bennett kae: Ova dva nestabilna masena broja stoje kao zid na putu stvaranja sloenijih elemenata. Pa, kako je na sadanji Svemir nastao? Zato nije ostao mjeavina vodika i helija? Jo jednom evolucionistika vjera dolazi kao spasenje. Predloeno je da su ovi nestabilni maseni brojevi nekako preskoeni; da kada su brojevi 5 i 8 dostignuti, druga jezgra se trenutno sjedinila sa
8

njima stvarajui mnogo stabilnije masene brojeve prije nego to su oni imali vremena raspasti se! 1> 2> 3> 4> ???? > 6> 7> ???? > 9> 10... Kako su nastala ova dva nestabilna masena broja? Big Bang uope ne objanjava kako je nastala prvobitna materija koja je navodno eksplodirala. Kako je nastalo to kozmiko jaje koje je eksplodiralo? Evolucija nema rjeenje na pitanje porijekla materije. Pouzdanih dokaza za Veliki Prasak nema, nitko nije promatrao kako se Big Bang dogodio i ovu teoriju je nemogue testirati. Oigledno da ova teorija nije zasnovana na znanstvenom promatranju i ne moe se provjeriti, to je diskvalificira kao istinitu znanstvenu teoriju. ivotno iskustvo nam govori da eksplozije ne stvaraju poredak nego kaos i nered. Poslije tornada nikada nije nastao jumbo jet avion, ve samo ruevine i nered. Poslije eksplozije u tvornici satova nikada nije nastao sat sa zgodnom narukvicom. Da bi sat nastao, potreban je urar. Da bi nastao svemir sa tono ureenim planetima, zvijezdama i galaksijama neophodno je postojanje monog bia punog inteligencije i ljubavi koja stvara. To bie van vremena i prostora zovemo Bog. udno je to se o Velikom Prasku govori kao o dokumentiranoj, dokazanoj injenici. Zar ne zahtijeva manje vjere vjerovati da Rijeju Gospodnjom nebesa se stvorie i duhom usta Njegovih sva vojska njihova, jer On ree i postade, On zapovijedi i pokaza se. Psalam 33:6-9. U poetku stvori Bog nebo i zemlju... 1. Mojsijeva 1:1

TEHNOLOGIJA Tehnologija je pojam koji ukazuje da iza nekog proizvoda postoji razumno bie koje ga je konstruiralo. Kada u prirodi vidimo da nesvjesna bia koriste alate, pitamo se odakle im tehnologija koju koriste? Ljudi se dive svom umijeu da naprave robote koji se kreu na 4 noge. Meutim hod na dvije noge za bilo kog robota je nevjerojatno teak zadatak, jer vrlo lako gubi ravnoteu i pada. Robot koji trapavo hoda na dvije noge je udo moderne znanosti. Meutim, ovjek neusporedivo spretnije hoda na dvije noge od robota i pravi pokrete koje nijedan robot ne moe napraviti. Pitamo se tko je smislio tehnologiju kojom ovjek neusporedivo spretnije od robota hoda na dvije noge i pravi pokrete koje nijedan robot ne moe napraviti? ovjeku je uz svu svoju inteligenciju jako teko napraviti robota ija e ruka uhvatiti staklenu au dovoljno jako da je ne ispusti, a da je ne stegne prejako da je ne bi polomio. Ipak, ovjek tvrdi da svako ivo bie ovu tehnologiju u rukama ima sasvim sluajno. Sva iva stvorenja predstavljaju udo svemirske tehnologije koja najrjeitije govori o postojanju Boga. Kvaliteta tehnologije u prirodi je neusporedivo vea od tehnologije koju je stvorio ovjek. To nas navodi da zakljuimo da je tehnologiju u prirodi stvorio mnogo inteligentniji razum od ovjejeg. Za postojanje tehnologije i razuma potrebno je inteligentno bie, a priroda nije bie. Da bi neki sistem funkcionirao, potrebno je da svi njegovi dijelovi skladno funkcioniraju. Na primjer, kuni alarm zahtijeva: 1) senzore za vrata i prozore; 2) icu do centrale; 3) kompliciranu centralu; 4) izvor energije; 5) zvono. Ako samo jedan dio alarma nastane u nekoj mutaciji, biti emo opljakani, jer ostali ne rade. A ljudski organizam ima neusporedivo sloenije dijelove koji moraju raditi maksimalno precizno. Najmanja greka onesposobljava ivot. ulo ukusa je beskorisno ako nema ivaca koji ga povezuju sa mozgom.
9

SVRHA U prirodi postoji svrha, cilj, smisao u ponaanju ivotinja i biljaka, koji ukazuje da je neko bie van bezline, neintelegentne prirode moralo unijeti svrhu u ponaanje ivih bia. Mnoge neinteligentne ivotinje ine neto to zahtijeva znanje koje nisu mogle same razviti. U Bibliji pie: Zapitaj stoku, nauie te, ili ptice nebeske, kazae ti. Ili se razgovori sa zemljom, nauie te i ribe e ti morske propovjediti. Tko ne zna od svega toga da je ruka Gospodnja to uinila? Job 12:7-9 Pogledajmo ivotinjski svijet da vidimo to moemo zakljuiti iz njega. Recimo, kod socijalnih insekata (mravi, pele, ose) zapaamo kolektivnu inteligenciju. Kolektivnom inteligencijom se postie neki zajedniki cilj, neka svrha. Odakle sklad u mravinjaku i konici? Socijalno ponaanje mrava i pela je problem za evoluciju. Zato su se od usamljenikog ivota borbe za opstanak udruili u koloniju? Umjesto da se bore za svoj opstanak, u stanju su rtvovati svoj ivot za obranu konice. Odakle ova kolektivna svijest? Zato pele i mravi ginu za dobrobit kolonije, kada bi se po evoluciji trebali boriti za svoj opstanak? Zamislite ahovsku plou i jednu figuru koja se nalazi na njoj. Ako dijete obori ahovsku figuru, to je neosmiljena pojava. Meutim, ako velemajstor povue smisleni potez, jasno nam je da dijete to ne moe uiniti, jer ono ne shvaa pravila igre. Kad vidimo da je ba taj potez uinio da jedan protivnik matira drugog, mi znamo da iza te pojave stoji inteligencija. Na svijet izgleda kao ahovska ploa na kojoj s jedne strane velemajstor povlai mudre poteze, a sa druge strane ljudi rue figure i kvare smisao koji u svijetu postoji. U svemu oko nas se vidi namjera a ne sluajnost. Zemlja je udaljena od Sunca 150 milijuna km. Da je Sunce blie ispeklo bi nas, a da je dalje zaledili bismo se. Sjeme svake biljke istovremeno raste i na gore i na dolje, u suprotnim smjerovima. Korijen da bi crpio vodu i hranu, stablo da bi upijalo sunce i kisik. Bez obzira kako okrenete sjeme, korijen uvijek ide na dolje a stablo na gore. Slijepi mi moe u stotom dijelu sekunde napraviti razliku izmeu biljke i insekta, jer puta zvukove koje mi ne ujemo, a zatim na osnovu odjeka prepoznaje osobine predmeta od kojeg se zvuk odbio. On u svojoj glavi ima veoma sloeni analizator zvukova mikro veliine, iju su tehnologiju ljudi blijedo iskopirali u vidu radara. Slika koju njegov mozak stvara u djeliu sekunde je tehnologija koja sigurno ima inteligentni izvor. Biljka juka, ima tuak sakriven duboko unutar jednog tubusa. Dio koji treba primiti peludov prah sakriven je unutar tubusa, tako da juka ne moe biti opraena vjetrom ni insektima (osim jednog). ak i studenti biologije ponekad ne mogu pronai tuak juke. Ako je tona teorija o evoluciji, onda pred sobom imamo neto udno - da jedna biljka ini vrlo rizinom i tekom svoju egzistenciju, svoje irenje i svoj opstanak. Ona naprosto oteava svoje oploenje time to sakriva dio za opraivanje. Meutim, za njen opstanak nema nikakvih problema, zato to postoji specijalni insekt koji se zove pronuba yuccasela. Ovaj mali leptiri se ponaa kao da je uio morfologiju biljaka. On doleti na cvijet, ue unutra i iz pranikih vreica skupi pelud i od njega formira lopticu. Tada on sa ove biljke preleti na cvijet druge juke. Dakle, kao da zna genetiku, da nije dobro vriti oploenje iste biljke vlastitim peludom, on leti na drugu biljku, ulazi ponovno u cvijet i polae jaja u plodnik ovog cvijeta. Zato ne poloi jaja na primjer u listove perianta, u krunine listove? Odkud on zna da ba tamo treba poloiti svoja jaja? Sve njegove radnje podrazumijevaju odreena znanja. On polae jaja
10

u plodnik zato to se tu nalaze sjemeni zametci. Da bi postigli odreenu svrhu (opraivanje jedne specifine biljke), mora postojati odreeno znanje. U ovom sluaju mora postojati znanje da se u tubusu ove biljke nalazi dio na kome peludov prah moe proklijati i da se izvri oplodnja. Dakle, krajnji cilj koji podrazumijeva odreena znanja. A znanja, jasno, nema bez razuma. Meutim, opraivanje vri nesvjesni organizam koji nema znanja. Kako objasniti ovu pojavu? Kako je ovaj proces nastao? Kako su juki sazrijevala sjemenja dok se nije pojavio ovaj leptiri? Da pogledamo ovo iz ugla evolucije. Recimo da je juka nastala od biljke koja je imala jednostavan cvijet koji opstaje bez problema. Zato da se on sad mijenja? Zato da riskira? Zato da otea opraivanje i svoj opstanak? Vrlo je teko, gotovo nemogue, izbjei zakljuak da je sve ovo uradio Stvoritelj. Insekt pelovuk napada pelu, tako to je ubode tono u poddrijelnu gangliju i ubrizga joj anestetik, tako da ostane nesposobna za bilo kakav pokret. To je nevjerojatno, kao da jedan insekt poznaje anatomiju drugog insekta! Prije nego to pelovuk odnese pelu da bude hrana njegovim larvama, on izvue sav med iz pele. On nije sebian, nego zna da je med otrovan za njegovu larvu! Otkud on to zna? Jasno je da pelovuk to ne ini svijesno i da se on nije prilagodio evolucijom. Gotovo je nemogue zamisliti realne mehanizme kojima bi dolo do izgradnje takvog ponaanja. Riba granion se ponaa kao da zna mjeseeve mijene. Postoje dvije plime. Jedna za vrijeme punog mjeseca i jedna za vrijeme mladog mjeseca, u razmaku od 14 dana. Plima za vrijeme mladog mjeseca je kraa, a ona za vrijeme punog mjeseca je dua. Jata ovih riba 2 dana poslije punog mjeseca, to jest poslije velike plime, kad pone oseka poloe svoja jaja i sa osekom se vrate u more. Birajui ba ovo vrijeme, (govorei ljudskim rjenikom) one su sigurne da voda nee odnijeti ikru, jer je svakim sljedeim danom plima sve kraa. Za dvije nedjelje, kad nastupi slijedea plima, ona dosegne larve tono u vrijeme kad se izleu i ponese ih u more. Ovo opet podrazumijeva odreena znanja. Recimo, ako bi ova riba poloila svoja jaja kada je maksimum plime, larva bi uginula jer bi ih plima dosegnula prekasno. Tako ne bi bio postignut cilj, ne bi bila ostvarena svrha. Ipak, ova riba radi kao da dobro poznaje Mjeseeve mijene. Da li je ona to mogla nauiti putem sluajnih pokuaja i pogreaka? Nikakva evolucionistika teorija pokuaja i pogreaka, ne moe zadovoljavajue objasniti smisleno, svrhovito ponaanje nesvjesnih, neinteligentnih ivotinja. Svaki sluajni pokuaj donosi smrt. Ako bi riba sluajno uspjela pronai toan dan za polaganje jaja, svoj uspjeh ne bi mogla prenijeti slijedeoj generaciji, jer se steene osobine ne nasljeuju. Mimikrija je pojava kada jedna vrsta imitira osobine druge vrste kako bi joj bio olakan opstanak. Tako neki kukci zbog svog opasnog izgleda mogu neotkriveni ivjeti usred svojih neprijatelja. Postoji pauk koji imitira mrave. Poto ima 6 nogu a mravi 4, pauk podigne prednje dvije noge da bi izgledale kao antene na glavi mrava. Kad jedan pustinjski guter otvori usta, on izgleda kao mali pustinjski cvijet. Neke ivotinje imitiraju neprijatelje svojih neprijatelja. U prirodi, naroito u biljnom i ivotinjskom svijetu, postoji beskrajno mnotvo osmiljenih planova i projekata. Postojanje plana ukazuje na planera, projektanta koji je to zamislio i ostvario. Sluajno kombiniranje atoma ili stanica ne moe stvoriti ureeno, organizirano ivo bie. Suprotno borbi za opstanak, postoji udruivanje ivotinja. Npr. areni rak ista u Bahamima isti ribice od parazita. Ribe stoje u redu za ekanje i putaju da im rak isti ak i krge, iako ih to dovodi u ivotnu opasnost. Kako je rod miroljubivih, plaljivih i slabih srna, ovaca ili zeeva uspio preivjeti evoluciju, dok su mnoge vrste agresivnih i opasnih gmizavaca i zvijeri nestale? Kako
11

slijepa sluajnost moe stvoriti oko koje vidi, prilagoava fokus za daljinu i koliinu svjetlosti? ovjek svojim ponaanjem ostvaruje neku svrhu. Uvijek iza svrhe i cilja stoji razum. Kada vidimo da su crijepovi poredani na krovu, mi tono znamo da iza toga stoji odreena logika inteligentne osobe. To je zato da krov ne bi prokinjavao. A kada vidimo kod neke ribe kako su isto tako smisleno, hidrodinamiki poredane krljuti, tko je kod njih to uradio? I tu postoji logika, namjera. U ljudsku tvorevinu, logiku je unio ovjek. To je jasno. Ali tko je unio logiku u prirodu? Za 7 godina svaki dio mog organizma biti e obnovljen novom materijom, dok e stari biti izbaeni. Ipak, ja sam ostao ja, zahvaljujui informaciji u genima, koji uvijek grade moju strukturu, a ne neku drugu osobu. Organi u tijelu obavljaju neku funkciju. Obavljanje funkcije ukazuje na postojanje namjere, na svjesno projektiranje. Kako je sluajnost mogla stvoriti suprotne spolove i seksualnost? Meusobna privlanost i nain razmnoavanja ivih bia ukazuje na planirano konstruiranje, a ne na sluajan raspored kemijskih elemenata. Ljudsko tijelo je sklop funkcionalnosti i savrenstva. Klorovodina kiselina koja je toliko jaka da moe probuiti tepih, ipak ne oteuje na eludac ako se zdravo hranimo. Jetra su mini tvornica, koja izmeu ostalog lui fibrinogen i protrombin koji izazivaju zgruavanje krvi u ranama. A da ne bi dolo do zgruavanja krvi u krvnim ilama, jetra lui i heparin koji to sprjeava. Genijalno, zar ne? Jetra su laboratorij koji automatski trenutno analizira kemikalije, skladiti ih i transformira prema potrebi. ulo dodira je jako vano za na opstanak i funkcioniranje. Ruka ima oko 200 nervnih zavretaka po cm2. Vrhovi prstiju su osjetljiviji od bilo kog drugog dijela tijela, osim usana i jezika. Tko je predvidio takav raspored nervnih zavretaka na mjestima koja su nam najneophodnija? Mozak u sekundi prevodi mirisne signale da bi znali da li je neto zagorjelo ili mirie ljubiica, da li da brzo sklonimo tavu ili da uivamo u mirisu. Kakav je to Genije smislio receptore koji prepoznaju mirise i ukuse i selektivno ih odabiru da bi zatitili na ivot? Nae oko je udesni fotoaparat natprirodne tehnologije, koji je povezan na drugi aparat koji pamti ono to je uslikano. Snani miii automatski modificiraju soivo oka vie tisua puta dnevno iako mi toga nismo ni svjesni. Slika se razvija trenutno, skoro im je viena, pa je naa reakcija trenutna. ovjek se hvali tehnologijom fotoaparata, a zaboravlja Genija koji nam je na poklon podario ova dva nevjerojatna objektiva i super brzi laboratorij za analizu vizualnih drai. Ljudi trebaju stalno zahvaljivati svom Stvoritelju na panji i kreativnosti kojom nas je stvarao. to tek da kaemo za mozak koji primi i poalje bar 100 000 poruka u minuti? On vri selekciju tih informacija, uporeuje ih, analizira, deifrira, izvlai zakljuke iz njih i alje ih na skladitenje u memoriju. On obavlja taj veliki posao u tiini i samo se naizgled odmarajui za vrijeme naeg sna. Da li je mogue da mozak nastane sam od sebe? Kada promatramo embrionalni razvoj ovjeka, superbrze procese koji se odvijaju bez nae svijesti i volje, kada vidimo da svaka stanica ljudskog organizma, kromosomi i sve ostalo, ima odreeni cilj, jasno nam je da je u nas cilj i smisao unio Stvoritelj. Samo neki ljudi doputaju da njihov ivot nema cilj, unato tome to cijeli njihov organizam i svaka stanica imaju odreeni cilj. Postoje ljudi koji govore da u prirodi postoje pojave koje nemaju svrhu. Zato postoje pustinje i polarni predjeli? Pogreno je to to ljudi misle da je njihova osobna korist jedina svrha u prirodi.
12

Ljudi bi voljeli da na Antarktiku siju penicu, pa zato kau da Antarktik nema svrhu. Nered u prirodi moe postojati samo zato to su ljudi unijeli nered u ono to je bilo savreno stvoreno. Zamislite kompozitora koji napie muziko remek djelo. Ako njegovu kompoziciju orkestar loe odsvira, da li je za to kriv kompozitor? Tako ni Bog nije kriv to mi ljudi loe rukovodimo planetom koja nam je povjerena. Postoji pria o lijenini koji je leao pod velikim hrastom i razmiljao o svrsi ivota: Ovaj svijet je skroz nakaradno postavljen. Evo, emu slui ovaj veliki hrast? Proizvodi ovako mali ir, a ovoliki hrast. Trebao bi proizvoditi plod velik barem kao bundeva. U tom trenutku padne mu jedan ir ba na glavu. Lijenina je tada priznao kako je priroda fantastino ureena. Zamislite da mu je na glavu pao ir veliine bundeve. On vie ne bi razmiljao o svrsi ivota. Prije nego to krenemo kritizirati Boga koji je stvorio svijet, trebamo dobro razmisliti to to mi radimo u tom svijetu, da li na ivot ima smisao i ispravan cilj? Poto ivotinje nemaju intelegenciju osmisliti svoje ponaanje da ima svrhu nego se ponaaju onako kako im je zacrtano u genima, to znai da je morala postojati osoba koja je taj smisao unijela u ivotinju i programirala je da joj ponaanje bude logino. Jedino ovjek ima intelegenciju i slobodnu volju, pa zato esto izabire lo cilj i besmisao, nasuprot volje njegovog Tvorca. Nesvjesne biljke i ivotinje koje ostvaruju neki cilj, upozoravaju ovjeka na Boga koji nas je stvorio. Svaka stanica ostvaruje svrhu svog postojanja ak i u ovjeku iji je ivot besciljan. Evolucijska teorija pokuaja i pogreaka ne moe objasniti ovu 100% preciznost.

INSTINKTI Da li instinkti mogu ukazati na pitanje naeg porijekla? Da li smo nastali sretnom sluajnou kako tvrde evolucionisti, ili je neophodna osoba da stvori svijet, ivot, prirodu i da unese poredak u zakone (pravila ponaanja)? Nije svejedno kako emo planirati nau budunost ako ne znamo da li smo siroad bezline prirode, ili imamo Stvoritelja koji nam eli pomoi. INSTINKTI su neznanstveno, uroeno ponaanje kod ivih bia. Zasnovani su na genetskoj informaciji, koja je vrlo komplicirana, vrlo precizna i neophodna za preivljavanje. Kako to da instinkti funkcioniraju savreno, bez greke, ako su nastali sluajno? iva bia ne kontroliraju instinkte svojim razumom, kao to ovjek ne kontrolira svoj vegetativni sistem (rad srca, disanje, luenje enzima i hormona). Da li razmiljamo kako pokrenuti srce da kuca 60-90 puta u minuti, a da istovremeno udahnemo 20-ak puta? Ako uzimamo pri tom i hranu, moramo aktivirati odgovarajui enzim a da pritom ne zaboravimo na srce i plua. Sve ovo se dogaa automatski, po programu, bez utjecaja svijesti. Poto mi ne utjeemo na taj program, ne moe se rei ni da smo ga mi sami razvili. Poto razum i svijest nemaju udjela u funkcioniranju instikata, logino je da bie koje ima instinkt nije samo stvorilo, ili razvilo taj instinkt. Npr., ako ne moete kontrolirati luenje enzima, ne moete ni stvoriti program po kojem e se enzim luiti. To znai da je informaciju za instinktivno ponaanje morala unijeti neka druga razumna osoba van bia koje ima instinkt. Ta osoba mora biti mnogo inteligentnija od ovjeka. Meu ivim biima koja poznajemo, nema bia koje to moe uraditi. Autor instikata mora biti osoba. Neki kau da to moe biti i majka priroda, ali ne mogu ni definirati to je to majka priroda. Priroda nije osoba, nema mozak, nema osjeaje. Osim toga, priroda se i sama ponaa automatski, po programu, nesvjesno slijedi zacrtanu shemu. Iz toga
13

proizlazi da je netko morao unijeti zakone u prirodu, NETKO veoma inteligentan. Stvoritelj mora biti osoba, Bog, apsolutan u svim osobinama. Opisati emo nekoliko vrsta instikata: migracijski, graditeljski, materinjski i instinkti sparivanja.

MIGRACIJSKI INSTINKTI U veem ili manjem obimu, migriraju mnoge ivotinjske vrste (lososi, jegulje, slonovi, slijepi mi, kornjaa, plankton, kit,...). Neke ivotinje prelaze i do 23 000 km (Arktika lastavica). Pritom se svake godine ili perioda, vraaju na isto mjesto odakle su krenuli. Postavlja se pitanje: odakle im preciznost pogoditi isto mjesto i kako ga pronalaze? Mnoge injenice kod migracije ne uklapaju se u teoriju evolucije. ivotinje se ponaaju kao da su stvorene sa znanjima i sposobnostima koje same ne mogu razviti. Vaan primjer za to je: Carski leptir. On lee jaja na jugu SAD-a. Roditelji uginu im izlegnu jaja i larva tako odrasta bez roditelja. A kad doe vrijeme migracije, tko e mladima pokazati put kojim trebaju ii? Roditelji su uginuli, itava prethodna generacija ne postoji, a mladi odnekud imaju osjeaj da moraju letjeti na sjever SAD-a. Odakle im taj osjeaj i tko e ih odvesti? Ipak, mladi leptiri prolaze istim putem kao i roditelji, ak se odmaraju na istom drveu. Pitanje je kako se ova informacija prenosi na potomke? Mladi je nisu mogli nauiti jer nisu imali od koga, a ak i da naue odreeno ponaanje, ne mogu ga prenijeti na potomstvo (jer se steene osobine ne nasljeuju; nasljeuju se samo uroene osobine). Dakle, instinkti su uroeni, ali nisu nastali sluajnim evolucijskim razvojem. Kod ovog leptira let nije sluajan, nego je precizna trasa na mapi SAD-a tono zacrtana u genima i savreno tono prenesena na potomke. Ovakve primjere evolucionosti ne mogu objasniti svojom teorijom. Izjave kao to su daljnja istraivanja e to otkriti ne stoje, jer se kontroverze nalaze na kljunim mjestima.

PTICE to je ptica koja migrira manje veliine, vie udi ogromna udaljenost koju preleti. Ptica slina albatrosu (Great Shearwater) migrira sa malog otoja usred Atlantika (Tristan da Cuhna), do Sjevernog Atlantika i preavi 11000 km, nepogreivo nae tu malu toku-otoje u ogromnom oceanu (sl. 1). Na otvorenom moru se teko snalaziti. Ljudi esto plivaju ili veslaju u krug, ali ptica tono dolijee na ovo otoje. Po teoriji evolucije, ova sposobnost se razvila sluajnim pokuajima i pogrekama. Da li sluajni pokuaji i pogreke mogu izgraditi 100% preciznost? To je kao pogodak iz vatrenog oruja u vrh diode sa ogromne udaljenosti. Ptica zlatna zvidavka (Golden Plower), je veliki problem za evolucioniste. Ona odgaja mlade tokom surove zimske sezone u Sjevernoj Kanadi, a kada doe toplije vrijeme, kada je hrana obilnija, uvjeti podnoljiviji od zimskih, zlatna zvidavka odlazi u Junu Ameriku (Brazil, Argentina). Ona izabire stanite suprotno evolucijskim pravilima. Takoer, izabire i razliitu rutu odlaska i dolaska (sl. 1). emu razliita ruta? Aljaka zlatna zvidavka stalno leti od Aljaske do Havaja (put od 4 000 km). Za taj put joj treba 250 000 zamaha krilima i 88 satova letenja. Kada poe na put zvidavka ima oko 200 g teine, od ega 70 g ini salo koje slui kao rezerva koja se usput troi (neka vrsta goriva). Po
14

proraunu, za svaki sat leta zlatna zvidavka potroi 0,6% tjelesne teine, tako da postaje sve laka i za 88h treba joj 82g sala, a ona ima samo 70g. To znai da e pasti u more poslije 72h, jer na putu od Aljaske do Havaja nema otoja, nego samo ocean. Ipak, zvidavke stiu na cilj. Kako? Tajna je u tome to ne leti sama, nego u klin formaciji.

EALONSKI LET TURBULENCIJA KOJU KORISTE PTICE

Tako ona utedi 22% goriva, tj. sala. Prva ptica zamahom svojih krila stvara turbulenciju, koja blago podie pticu iza nje i tako redom (sl. 2). Fascinantno je to to lete na tonoj udaljenosti jedna od druge da bi koristile valove zraka prethodne ptice. Naravno, smjenjuju se u vodstvu. Tako po proraunu poslije 88h zvidavki ostaje viak od 6,8 g sala.
70 60 50 sa lo u gra mi ma solo let Pada u more poslije 72 sata solo leta Stie na cilj poslije 88 sati leta ostaje joj 6,8 grama sala let u ealonu

sati leta

40

60

80

100

Evolucionisti tvrde da ivotinje ue putem pokuaja i pogreaka. Zamislite prvu Zlatnu zvidavku koja pokua preletjeti do Havaja preko oceana i - padne u more. Evo to bi njeno potomstvo nauilo: nikada ne idi tamo! Zato bi se i prva Zlatna zvidavka odluila na avanturu opasnu po ivot? Ako bi se kojim udom i vratila, kako bi uvjerila ostale da riskiraju ivot? Kako bi nauile letjeti u formaciji? Evolucionisti kau da kreacionisti (oni koji vjeruju da je Bog uzrokovao nastanak svijeta) grade na kontroverzama, na neodgovorenim znanstvenim pitanjima. Ali ta neodgovorena pitanja su na kljunim mjestima i znanost sa evolucionistikom filozofijom ne moe ni naslutiti odgovor, dok kreacionizam bez problema rjeava ta pitanja. Zlatnoj zvidavki je Stvoritelj - Bog ugradio sve ove informacije prilikom stvaranja. Arktika lastavica leti neobinom rutom. Gnijezdi se u Sjevernoj Kanadi, ili blizu Bostona (istona obala SAD). Ova junija migrira od Bostona, preko Atlantika do panjolske, du zapadne Afrike, ponovno preko Atlantika i slijee na Antarktik. itavih 23 000 km i to zaobilaznim putem (sl. 1). Zato toliko zaobilazi? U nju je ugraena informacija koju mora posluati.

15

INSTINKTI ZA NAVIGACIJU Kako objasniti preciznost koju imaju ivotinje koje migriraju? Znanstvenici kau da ptice pri navigaciji koriste zvijezde, sunce, zemljino magnetno polje, a neke oslukuju valove koji se odbijaju od obale mora, ili oceana. Ptice imaju kristal u nosu koji je veoma osjetljiv na magnetne silnice. Napravljen je ovakav test: ptica sa malog morskog otoka odneena je 1368 km daleko od doma. Kada je putena, vratila se kui. Zatim su neke ptice omamili, a druge tokom puta stalno okretali sa kavezom da bi ih dezorijentirali. I jedne i druge su se vratile. Zakljueno je da te ptice imaju osjeaj za geografsku poziciju i da tono znaju gdje su na globusu i gdje trebaju letjeti. One imaju instinkt, njihov mozak automatski radi. Kada su pticu selicu stavili u kavez u vrijeme seobe, ona je poskakivala i podrhtavala u kavezu, ak se i okretala u pravcu u kome bi letjela da je slobodna. Izveden je eksperiment da bi se utvrdilo da li se instinkt nasljeuje genetski. Postoje dva srodna europska Crnokapa slavuja. Njemaki, da bi izbjegao Alpe leti jugo-zapadno, a Austrijski da bi takoer izbjegao Alpe, leti jugo-istono. Krianjem, potomstvo je naslijedilo dio navigacijske mape od oba roditelja, pa su letjeli tono na jug. Uginuli su iznad Alpa. Ako se ove informacije genetski nasljeuju, onda je to novi problem za evolucioniste. Informacije su morale biti 100% precizne. Kako da sluajnim dogaajima u prirodi objasnimo apsolutnu preciznost? Ne smije doi do pokuaja i pogreaka. Instinkti su morali biti savreno precizni, inae bi ivotinja uginula. Po teoriji evolucije ostaje tajna kako su ivotinje dole do instinkata, poto se steene osobine ne nasljeuju. Kako je prvi par dobio uroene sposobnosti? To je morao biti pogodak iz prvog pokuaja, savren od poetka, kao to je opisano u Bibliji kada je Bog stvarao: Sve bijae veoma dobro (1. Mojsijeva 1:31). Ipak, u prirodi postoje i greke koje su obino fatalne za pojedinca koji ih ima. Za greke je odgovoran ovjek i zato ovjek pokuava negirati postojanje Tvorca, ili mu daje izopaene osobine. Kao to kae prorok Jeremija: I roda pod nebom zna svoje vrijeme; grlica, dral i lasta paze na vrijeme kad dolaze, a narod moj ne zna suda Gospodnjega (Jeremija 8:7), tj. ivotinje slijede instinkte koje im je Stvoritelj ugradio, a ovjek zloupotrebljava darove koje je dobio stvaranjem. ovjek ak nerazumno vie: Nema Boga, nitko me nije stvorio, nastao sam sluajno - sam od sebe. Zato je Planer nad planerima ostavio migrirajue ivotinje da budu oigledno svjedoanstvo i ukor ateistima.

INSTINKT GNIJEENJA ivotinje, izmeu ostaloga, grade specifina gnijezda, tipske stanove karakteristine za vrstu. Roda uvijek trai visoko mjesto gdje e sloiti granje, lastavica uvijek zida uz bok zgrade od blata,... Po tipu gnijezda moemo i pogoditi o kojoj se vrsti radi. Lisica e uvijek iskopati jamu, dabar e napraviti branu, a djetli nai upljinu u drvetu. Jedino ovjek razmilja dok gradi. Zato su svi ljudski stanovi razliiti. ovjek kreira, dok ivotinje grade po programu koji im je zacrtan u genima - instinktivno, ak i sloene konstrukcije. Ornitolog Douglas Douer prihvaao je teoriju evolucije bez provjere, dok nije prouio gnijezda nekih ptica stanarica u Indiji. Ptica Kroja probui niz rupa uz rub lista, spoji ih vlaknima pauine i pamuka, privue ih i vee u vor. Ako avovi nisu dobri, jaja bi ispala i mladunci bi uginuli. Dakle, ve prvi pokuaj graenja mora biti savreno uspjean.
16

Ptica Tkalac upa niti iz grubih trava, omota ih oko dvije grane u obliku ome i iri je u obliku zvona, prekrivajui dio dna. Ptica ulazi u gnijezdo kroz savijenu cijev do vrha, a zatim se sputa na dno gnijezda. Ova struktura je veoma sloena i daleko je od sluajnog graenja koje bi nastalo u nizu generacja. Lastavica gradi gnijezdo od blata tako to ujutro donese blato sa potoka i pljuvakom ga lijepi na zid u jednom sloju. Zatim eka da se osui da bi sutra ponovno krenula i tako gradi sloj po sloj. Poznat je sluaj sa osom koja popravlja gnijezdo ako joj je oteen neki od posljednje izgraenih slojeva, ali ako je kvar napravljen u sredini gnijezda, tada ga ona naputa. U njenom programu koji joj je dat pri stvaranju, nije predvien takav sluaj. Ona instinktivno gradi gnijezdo od vrha do dna, a ne vri popravke nakon to ga je napravila. I kukavica je neobian primjer. Ona ne gradi gnijezdo i uglavnom ne odgaja svoje mlade, ve svoja jaja podmee drugim pticama. Ptica domain hrani mladu kukavicu insektima koje jede njena vrsta, ali im se kukavica pone sama hraniti, ona odbacuje roditeljsku ishranu i jede hranu karakteristinu za kukavice. Ona jede gusjenice i crvene moljce koji sadre cijanid i alkohol pa ih zato druge ptice izbjegavaju. I ona sama odlazi na jug putem kojim nikad nije ila. Kukavica to nije mogla nauiti od svojih pravih roditelja, ali slijedi program po kojem je stvorena. Dabar za svoju porodicu gradi itav kompleks. On napravi itavu branu na rjeici, da bi sebi napravio podvodnu peinu. Brana se ne moe graditi bilo gdje. Dabar struno odabire ravan ili blago ukoen teren kojim potok tee. Na velikoj kosini ne bi mogao napraviti dovoljno akumulirane vode za branu i kuu. On procjenjuje i da li pored rijeke ima dovoljno drvea, jer on ne nosi drvee, nego obara ona koja mogu doi do vode. Dabar zna procijeniti kako grickati stablo da bi ga oborio tako da padne prema rijeci. Sve bi bilo uzalud ako deblo padne suprotno od rijeke. Brana je lunog oblika, a ne horizontalna u odnosu na obalu. Time optimalno rasporeuje pritisak vode na branu. ovjek gradi brane po istom principu, ali je za razliku od dabra, morao zavriti graevinski fakultet. Gdje je dabar nauio graditi brane? Drvee u brani dabar stavlja iljkom nasuprot rjenog toka. Prvo napravi kostur brane od krupnih stabala, kroz koji voda tee i nanosi materijal kojim popuni rupe u brani. Dabar ostavlja rupu u sredini brane koju zatvara tek kada napravi branu, isto kao to radi i ovjek, da mu voda ne bi smetala u gradnji. Brana je neophodna da bi regulirala vodostaj, da mu jazbina ne bi ostala na suhom ili da je ne odnese bujica. U vrijeme proljetnih bujica, dabar sam provali branu da bi smanjio pritisak vode na nju. Ako brana popusti, oni sagrade jo jednu. Ne samo da znaju graditi, nego imaju rjeenja i za kvarove na brani. Kada je brana gotova, treba napraviti jazbinu. Dabar prvo napravi umjetni otoi krunog oblika, kao pod svoje jazbine. Na sredini napravi stup od blata kao podupira za grane koje stavlja izvana oko otoia kao krov. Dabar radi ulaz i rezervni izlaz u sluaju napada predatora. Tako je napravio suhi kutak usred jezera! Kako su dabrovi tako vjeti kada ni ovjek bez znanja ne moe napraviti branu? Dabar nije Castor sapiens - razumni dabar. Svrsishodnost dabrovih postupaka unio je u njega Stvoritelj. Dabrove brane nisu egzotini izuzetak bioloke organizacije. Umjetnik se prepoznaje po stilu, a svrhovitost stvorenog je Boji stil.

17

INSTINKT SPARIVANJA Svaka vrsta pari se bez greke sa pripadnikom iste vrste, suprotnog spola. Kod nekih vrsta mujak i enka se razlikuju po vanjtini. Postavlja se pitanje: kako se prepoznaju meusobno npr. fazan i fazanka kada su po vanjtini razliiti? Kako mladi kos bez iskustva zna to treba raditi sa jajima, koliko dugo treba leati na njima (duina perioda inkubacije), kada ih treba okrenuti,... Kako zna oblik i materijal za gnijezdo koji koriste svi kosovi? Svi (i mlade i odrasle ptice) se ponaaju kao da je to njihovo sasvim normalno ponaanje. Lososi su uveni po svojim uzvodnim skokovima u periodu mrijeenja. On ivi u moru, ali se mrijesti u gornjim tokovima rijeka. Prilikom migriranja je lak plijen ovjeka, medvjeda,... Koja to evolucijska sila moe natjerati lososa da krene uzvodno na tako opasan put? Losos, dakle, riskira ivot da bi posluao informaciju koju mu je Stvoritelj ugradio prilikom stvaranja.

MAJINSKI INSTINKT Lososi grade rovove za polaganje jaja a to rade i mujaci i enke zajedno. Neke ribe polau jaja unutar praznih koljki i tako ih uvaju od neprijatelja. Riba Grunion lee ikru u Kaliforniji. Ona to ini u vrijeme najvie plime, a jaja polae u pijesak. Kada se more povue nastaje period inkubacije a mladunci se izljeu u vrijeme slijedee najdue plime i bivaju valovima vraeni u more. Postavlja se pitanje: to te ribe uope znaju o plimi? Ako bi nasumino pokuale poloiti jaja, mladunci bi uginuli. Samo 100% precizno vrijeme polaganja donosi uspjeh. Kod morskog konjica, mujak ima vreicu sa prednje strane i enka ba tu polae jaja. Nosi ih neko vrijeme, a zatim se mladi izlegu. abe babice: mujak nanie jaja na uzicu od sluzi koju privee oko nogu. Zatim se povlai na sigurno mjesto, s tim da povremeno umae jaja u vodu da ne bi izgubila vlanost (aba poznaje zakon isparavanja!?). Kada doe vrijeme da se mladi izlegu, mujak odlazi u vodu i iz jaja izlaze mali punoglavci. Postoje i drugi brojni primjeri.

Zakljuci: 1. instinkti su ivotno vani za OPSTANAK: tko ih nema, umire; 2. oni moraju biti savreno precizni ve u prvoj generaciji, a to se sluajno ne dogaa, nego je precizno kodirano u genima; 3. sluajne promjene u genima kvare ili briu postojeu informaciju; 4. svaka vrsta ima svoj identitet koji je odvaja od ostalih vrsta; 5. sve je to dio jednog sveopeg plana koji je netko napravio; 6. informacija mora doi od inteligentnog izvora, a sluajan nastanak inteligencije je suprotan logici; 7. logino je da postoji Tvorac - Bog, iji rad karakteriziraju poredak i preciznost.

18

ZAKONI U PRIRODI Zakon je pojava u prirodi koja funkcionira uvijek na isti nain. Ako je svijet nastao sluajno, pojave u prirodi bi se povremeno sluajno dogaale, a nekada ne bi. Kada se neto dogaa uvijek na isti nain, to zahtijeva um, to jest osobu koja je to uinila. Znanstvenici samo objanjavaju kako neki zakon funkcionira, ali ne mogu objasniti kako puka sluajnost u prirodi stvara zakone. Kada netko kae da je svijet nastao sluajno, to je vjera, religija, a ne znanstvena tvrdnja. Nastanak svijeta ne moe se objasniti dananjim prirodnim zakonima. Prirodni zakoni danas ne dozvoljavaju spontani, sluajni nastanak ivota, niti novih vrsta. Ako ivot, nove vrste i organizirana materija ne nastaju u dananjim uvjetima, onda je sve to nastalo na natprirodan nain. Sve je stvorio netko tko je iznad prirodnih zakona, tko im ne podlijee nego ih je postavio. Samo 1 gram materije sadri energiju od 21,5 bilijardi kalorija. Da bi pe potroila toliku energiju, pri potronji od 6000 Kcal/h mogla bi grijati 409 godina neprekidno. A to je samo 1 gram materije! Koliko je materije na Zemlji, Suncu? Naa galaktika Mlijeni Put ima 120 milijardi zvijezda. Neke galaktike se kreu brzinom od 60 000 km/s. Nama najblia zvijezda alfa kentauri daleko je 5 svjetlosnih godina, 4 mjeseca, 19 dana ako putujemo brzinom od 300 000 km/s. Broj zvijezda je procijenjen na 1028, a jo uvijek u kapi vode ive milijuni mikroorganizama. Kolika je energija potrebna za sve ovo? Odakle neiva energija ureena na tako osmiljen nain? U Bibliji pie: Nebesa kazuju slavu Boju i djela ruku Njegovih glasi svod nebeski. Psalam 19:1 Zemlja je jedinstvena planeta. Sve na njoj je stvoreno za ivot. Npr., promjer joj je 8 000 milja. Ako bi bio 10% manji (7 200), atmosfera bi nestala zbog male gravitacije. Ako bi promjer bio 10% vei (8 800), poveala bi se ukupna koliina vode, pa bi planeta bila poplavljena. Idealna udaljenost od Sunca, njena rotacija, 21% kisika, ozonski omota, sve je osmiljeno da bi postojao ivot na Zemlji. Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je stvorio Zemlju i nainio je i utvrdio i nije stvorio na prazno, nego je uinio da se na njoj nastanjuje: Ja sam Gospod i nema drugoga. Izaija 45:18 Ne postoji ureena materija bez tvorca. Mozak je najsloenije ureena materija na Zemlji. ovjek ne moe svojim umom obuhvatiti svog Tvorca, kao to nijedna ljudska tvorevina ne moe shvatiti ovjeka. Ali razumom moemo shvatiti osobine Boga koje su vane za nas: da nas voli, prata nam, eli nam pomoi i sl. Mozak ima funkcije koje nemaju svrhu borbe za opstanak. Na primjer, smisao za estetiku, kulturu, muziku... Za red u svemiru potrebna je iva, mona osobnost - Bog. Vrijeme i sluajnost nikada nee stvoriti red i oblik. Teorija Big Bang je suprotna ovom zakonu. Eksplozija i kaos ne mogu stvoriti red. Ljudi bezlinoj prirodi pripisuju epitete koje moe imati samo osoba, zato to pred prirodom ljudi ne osjeaju odgovornost i krivicu za zlo koje ine, a pred osobom, pred Bogom krivica je oigledna. Umjesto bjeanja od Boga, bolje je doi Bogu, priznati krivicu i traiti oprotenje i snagu da dalje ne stvaramo nered u stvorenom savrenstvu, nego red i smisao. Kvantna mehanika kae da nita ne moe stvarno postojati ako nema razumnog promatraa ije promatranje ini objekat stvarnim. Postojanje svemira je neraskidivo vezano za postojanje razumnih bia. Ova tvrdnja Niels Bohr-a za eksperimentatora koji promatra elektrone ukazuje da na svemir kao zatvoreni sistem mora imati konanog promatraa izvan tog sistema. Podignite gore oi svoje i vidite; tko je to stvorio? Izaija 40:26 Zna li zakone nebeske? Ureuje li vlast njegovu nad zemljom? Job 38:33 (Bakoti)

19

ZAKONI TERMODINAMIKE U prirodi postoje zakoni koji se suprotstavljaju naelima teorije evolucije. Prvi zakon termodinamike je u stvari poseban sluaj zakona odranja energije. Koliina topline koja se predaje sistemu troi se na poveanje unutranje energije tog sistema i na rad koji taj sistem vri na okolna tijela (utjecaj vanjskih sila). To znai da perpetuum mobile prve vrste nije mogu. Nije mogue napraviti stroj koji e raditi sam a da mu se ne dovodi energija sa strane. Ovo u stvari znai da se energija ne moe stvarati niotkuda, ve se transformira iz jednog oblika u drugi. I Biblija govori o tome ali malo preciznije: Doznah da to god stvori Bog ono traje dovijeka, ne moe mu se nita dodati niti se od toga moe to oduzeti. (Propovjednik 3:14). U znanstvenoj i Biblijskoj tvrdnji razlika je samo u porijeklu materije i energije. Oni se ne mogu stvoriti ni unititi, ali nisu vjeni, nisu nastali sluajno, nego djelovanjem Boga. Drugi zakon termodinamike: Toplinska energija ima osobinu da se u nju ostali oblici energije veoma lako transformiraju, ali ona se ne moe u potpunosti transformirati u druge oblike energije. Na primjer, jedna kvarcna elektrina grijalica koristi elektrinu energiju i pretvara je u toplinsku. Sva elektrina energija se pretvara u toplinu. Kada bi pokuali uiniti obrnuto, da svu toplinsku energiju koju smo dobili pretvorimo ponovo u elektrinu nikada ne bi uspjeli. Uvijek bi jedan dio energije ostao neiskoriten zbog toga to bi mehanizam koji vri transformaciju energije troio dio energije koji bi ostajao u obliku topline (npr. procesi trenja). Entropija je mjera transformacije toplinske energije, tj. mjera za neureenost nekog sistema. Ona karakterizira neiskoritenu energiju u jednom procesu. To znai da je to jednosmjerna promjena energije, jer se uvijek jedan dio energije bespovratno gubi na ostvarivanje rada i postaje nekorisna energija, pa neureenost postaje sve vea (npr.: voda na vrhu brda moe se iskoristiti za dobijanje struje, ali kada voda istee u dolinu vie se ne moe iskoristiti u tu svrhu). Entropija izoliranog sistema ne moe se smanjiti, nego nered u njemu postaje sve vei. To znai da procesi u prirodi teku od poretka ka neredu i kaosu. Na primjer, od automobila poslije 40 godina nee nastati najnoviji i najbolji model auta, nego staro eljezo. Od sobe koja se 20 godina ne isti nee nastati apartman, nego ruevina. Izolirani sistem je onaj koji sa svojom okolinom ne razmjenjuje ni materiju ni energiju. Zatvoreni sistem je onaj koji sa svojom okolinom moe razmjenjivati samo energiju. Otvoreni sistem je onaj koji sa svojom okolinom moe razmjenjivati i energiju i materiju.

mogue gubi se korisna energija (trenje, rad)

nemogue za obrnuti proces potrebna je energija sa strane

Povratni procesi su oni koji mogu sistem vratiti u prethodno stanje, a nepovratni procesi su oni koji ne mogu vratiti sistem u prethodno stanje. Na primjer, jedna cigla e se kretati nanie niz
20

strmu ravan pod utjecajem sile tee. Pritom se oslobaa energija u vidu topline uslijed trenja, dok se cigla ne nae u dnu strme ravni. Kada bi poslije toga pokuali obrnuti proces, da na raun hlaenja cigle i strme ravni spontano podignemo ciglu na istu visinu sa koje se poela kretati, ve iz iskustva znamo da se to nikada ne bi dogodilo. Prvi zakon termodinamike to dozvoljava, ali po drugom zakonu termodinamike to nije mogue. Toplinska energija se ne pretvara potpuno u drugu vrstu energije, zato to se tim procesom transformacije usporedno dogaaju i drugi procesi na koje odlazi dio topline. To znai da u prirodi ne postoje povratni procesi, ve su svi procesi nepovratni. Primjer: Ako promatramo prostoriju 5m x 5m x 5m koja je hermetiki zatvorena i izolirana od veine vanjskih utjecaja i u kojoj je zrak ravnomjerno rasporeen, koja je vjerojatnost da sav taj zrak prijee u zapreminu 5mm x 5mm x 5mm? Prvo stanje je mnogo vjerojatnije u termodinamikom smislu od ovog drugog. Sasvim je jasno da vjerojatnost da se to spontano dogodi ne postoji. Ne postoji verojatnost da se hlaenjem strme ravni i cigle, cigla spontano popne uz strmu ravan. Sva ova stanja su manje vjerojatna, ali iako se tako zovu ne postoji vjerojatnost za njihovo odvijanje. Entropija jednog izoliranog sistema ne moe se smanjiti ve ona obavezno raste, jer se uvijek jedan dio energije gubi nepovratno, kao onaj koji ne moemo vie koristiti u obliku korisnog rada. Za evoluciju je neophodno da materija postaje sve sloenija i bolje organizirana. Meutim, u prirodi procesi idu od ureenijeg ka neureenijem.

DRUGI ZAKON TERMODINAMIKE I PITANJE PORIJEKLA Postoje samo dvije koncepcije o porijeklu Univerzuma, a sa njim i materije i energije, kao i ivota. Svijet oko nas morao je nastati ili 1) sluajno (spontano) ili 2) neijim namjernim djelovanjem. Dakle, ili evolucijom ili stvaranjem. Evolucijska predvianja: materija i energija, a samim time i procesi koji se odigravaju u univerzumu su vjeni i spontani; procesi u prirodi su vjeni i oni e uvijek postojati; materija i energija su se morali sami organizirati da bi doveli do ovih oblika koji danas postoje (pa i ivota i razuma kao najsavrenijh). Kreacionistika predvianja: materija i energija, kao i sami procesi su stvoreni i pokrenuti od Stvoritelja u odreenom trenutku; procesi nisu vjeni ve zavise od Stvoritelja i njihovo daljne odvijanje ovisi od Stvoritelja svi oblici organizirane materije a pogotovo ivot, nastali su kao dio plana i razuma jednog inteligentnog bia.

Ako je svemir vjean, idui u prolost morali bi u jednom trenutku doi do stanja izuzetno male termodinamike vjerojatnosti (u stvari apsolutno male) kada je entropija cijelog Univerzuma bila jednaka nuli (drugim rijeima kada je sve savreno funkcioniralo). To savreno stanje nije moglo
21

nastati samo od sebe, jer se procesi u prirodi ne odvijaju u smjeru poveanja poretka, nego poveanja nereda. To znai da ako je postojao savreni poredak, netko izvana je morao stvoriti ga. Stanje savrenog poretka na poetku postojanja nae planete opisano je u 1. Mojsijevoj 1. glavi. Kada je Bog pogledao sve to je stvorio, sve bijae veoma dobro. Materija se nije u stanju samoorganizirati jer prirodni zakoni idu u suprotnom smjeru, ka poveanju neureenosti a ne ka sloenosti materije. Osim toga, otkuda korisna energija na poetku kada je sve stvoreno, kada korisna energija zahtijeva izvor energije koji e je uiniti korisnom? To znai da ni ivot nije mogao nastati spontano, sam po sebi.
n e u r e e n o s t

maksimalna u r e e n o s t

maksimalna

minimalna vrijeme

minimalna vrijeme

dananje stanje entropija = 0 entropija = max

sve savreno stvoreno

sve u neredu "smak svijeta"

Nema nereda = nema Big Banga Ako se iz sadanjeg vremena kreemo prema budunosti, moemo lako predvidjeti da e doi do trenutka kada e entropija ili neureenost na Zemlji biti maksimalna, to jest kada e u prirodi sve biti u stanju kaosa, u stanju potpune neureenosti. Ovo stanje se jo naziva toplinska smrt svemira. Ona podrazumijeva da e jednog trenutka kao rezultat spontanih procesa koji dovode do poveanja entropije nastupiti stanje kada e se temperatura cijelog univerzuma izjednaiti, a samim time vrenje bilo kakvog rada biti e nemogue. Dakle, planeta na kojoj ivimo troi se i stari i ovakva kakva je ne moe postojati vjeno. U Bibliji je opisan i ovaj trenutak. Ljudi e zbog ivljenja suprotnom Bojim zapovijedima dovesti planetu Zemlju na rub unitenja, pa e Bog morati reagirati da spasi ljude koji su mu vjerovali. Vidimo da je nemogue vjeno postojanje ureene materije same po sebi jer e jednog dana entropija (neureenost) biti maksimalna. Drugi zakon termodinamike u stvari je zakon propadljivosti. Po Bibliji proces propadanja je poeo padom ljudi u grijeh, odvajanjem od Stvoritelja koji je stvorio savrene zakone u prirodi (kada je entropija bila minimalna), ali pod uvjetom poslunosti Tvorcu. Drugim rijeima, trebalo se pridravati uputstva za upotrebu svijeta u kojem ivimo, koji nam je Tvorac dao u Svetom Pismu.
22

Poto smo pokvarili sistem u kome ivimo, poelo je poveanje nereda i umiranje. Organizacija ivog svijeta je tako velika da je apsurdno govoriti o samoorganizaciji ni iz ega, naroito kada znamo injenicu da se neureenost u prirodi stalno poveava, umjesto da se smanjuje kako teorija evolucije zahtijeva. Materija nije u stanju samoorganizirati se jer prirodni zakoni idu u suprotnom smjeru, ka poveanju neureenosti a ne ka sloenosti materije. Osim toga, otkuda korisna energija na poetku kada je sve stvarano, kada korisna energija zahtijeva izvor energije koji e je uiniti korisnom? To znai da ni ivot nije mogao nastati spontano, sam po sebi. Dakle, kreacionistiki model se uklapa u Drugi zakon termodinamike, dok je evolucija u suprotnosti sa njim.

DRUGI ZAKON TERMODINAMIKE I PORIJEKLO IVOTA to se tie porijekla ivota na Zemlji obrana evolucijskog gledita se ponekad zasniva na tome da Zemlja nije zatvoreni sistem, tj. da dobija energiju izvana, od Sunca, koje je pokrenulo ivotne procese. Energija Sunca dovoljna je samo za odravanje ivota, a ne i za njegovo pokretanje. Kada bi i bila dovoljna za njegovo pokretanje morala bi djelovati strogo usmjereno da bi to ostvarila. Bilo bi to slino kao kada bi nuklearna bomba stvorila New York. Ta cjelokupno stvorenje ustrajno iekuje ovo objavljivanje sinova Bojih stvorenje naime bijae podvrgnuto ispraznosti, ne svojevoljno, nego od onoga koji ga podvrgnu u nadi da e se i samo stvorenje osloboditi ropstva raspadljivosti da sudjeluje u slobodi slave djece Boje. Uistinu, znamo da sva stvorenja zajedno uzdiu i da se sva skupa nalaze u poroajnim mukama sve dosad. (Rimljanima 8:19-22) Sa nestankom grijeha nestati e i raspadljivosti, to jest drugog zakona termodinamike.

DOKAZI ZA MLADU PLANETU Ovo je lista prirodnih fenomena koji su u sukobu sa evolucijskom idejom da su Zemlja i Svemir stari vie milijardi godina. Svaki ukazuje na maksimalnu moguu starost koja je ipak mnogo manja od pretpostavljene evolucijske starosti. Postoji mnogo vie dokaza da naa planeta nije toliko stara koliko evolucionisti oekuju na osnovu svojih pretpostavki, ali su ovi nabrojani zbog kratkoe i jednostavnosti. Rezultati upuuju na maksimalnu moguu starost, a ne na stvarnu starost. Prema tome, ove gornje granice: (a) negiraju evolucijsku vremensku skalu milijardi godina i (b) podudaraju se sa biblijskom vremenskom skalom od 6 000 - 10 000 godina. 1. Zemljini kontinenti prebrzo erodiraju: Svake godine, voda, vjetrovi i vulkani erodiraju oko 25 milijardi tona praine i stijenja kontinenata i odnesu ih u ocean. Po toj stopi, za samo 14 milijuna godina svi kontinenti bi erodirali do nivoa mora. Ipak se pretpostavlja da je veina kopna bila iznad nivoa mora tisuama milijuna godina. S druge strane, ako se kopno stalno uzdie i erodira, to bi uklonilo sve sedimentne stijene. Ipak, danas postoje mnoge navodno prastare sedimentne stijene, datirane na milijarde godina. Za toliko navodno vrijeme, kopno bi erodiralo vie puta, a ipak svuda nalazimo stare sedimentne stijene. Neki kau da je ranije klima bila daleko sua, pa je
23

i erozija bila sporija. Meutim, u velikom dijelu fosilnog zapisa naena je biljna vegetacija koja ukazuje na vlane uvjete koji su postojali u prolosti. 2. Nema dovoljno sedimenata na morskom dnu: Posljednje geoloke teorije (ploaste tektonike) kau da su oceanska dna stara 200 milijuna godina. Po sadanjoj stopi sediment ulazi u ocean sa kontinenata stopom od 27,5 milijardi tona godinje. Na dnu ima 410 milijuna milijardi tona sedimenta. To znai da oceansko dno ne moe biti starije od 15 milijuna godina, ako na poetku uope nije imalo sedimenta i ako je stopa sedimentacije uvijek bila ista. Neki evolucionisti bi ovo objasnili teorijom subdukcije (velike oblasti morskog dna gurnute duboko u zemlju) koja bi mogla savladati problem. Meutim, niska stopa subdukcije podrazumijeva da se u 200 milijuna godina gore spomenutih nije moglo premjestiti vie od 10% dolazeeg sedimenta, to je premalo da bi se rijeila ova proturjenost. Takoer postoje velike zone morskog dna (npr. Tasmanijsko more kod Australije) koje ne mogu biti dio takvih zona subdukcije. Iz ovih razloga, argumenat za mlado morsko dno je opravdan. U prosjeku, oceansko dno ima samo oko 250 metara sedimenta. 3. Ocean prebrzo akumulira natrij: Svake godine rijeke i drugi izvori donesu vie od 450 milijuna tona natrija u ocean. Samo 27% ovog natrija uspijeva napustiti ocean svake godine. Kako je sada poznato, ostatak se jednostavno akumulira u ocean, ali oceani ipak nisu preslani. Ako more uope nije imalo natrija na poetku kada je nastalo, to je malo vjerojatno, sadanja koliina natrija bi se akumulirala za manje od 32 milijuna godina po dananjoj ulaznoj i izlaznoj stopi. To je mnogo manje od zamiljene evolucijske starosti oceana od 3-4 milijarde godina. Ne tvrdimo da je ocean star 32 milijuna godina, nego da ne moe biti stariji od toga, a evolucionistima je potrebno da ocean bude 100 puta stariji. Dakle, oceani nisu dovoljno slani (nemaju dovoljno NaCl) da bi potvrdili evoluciju. 4. Zemljino magnetno polje slabi suvie brzo: Planeta Zemlja ima geo-magnetni omota koji nas titi od kozmikog zraenja. Jaina geo-magnetnog omotaa 1835 godine bila je 85,6 x 1021 A/m; a do danas je kontinuirano slabilo do 80,1 x 1021 A/m. To znai da je vrijeme poluraspada geo-magnetnog polja 1400 godina. To znai da e ovaj magnetni omota planete Zemlje nestati za oko 9000 godina, a mnogo prije toga e nas prestati efikasno tititi. A s druge strane, ako bi Zemlja bila stara 8000 godina, imala bi geo-magnetno polje jaine 98 gausa, to bi odgovaralo magnetnoj zvijezdi! Prije 52 000 godina bila bi pulsar. ivot bi bio nemogu na magnetnoj zvijezdi, to znai da Zemlja ne moe biti toliko stara, ve je mlada planeta. Po izmjerenoj stopi raspadanja, magnetno polje Zemlje ne moe biti starije od 10 000 godina. Vrijeme poluraspada Zemljinog magnetnog polja je 1400 godina, a mjeri se ve 25% vremena od 1400 godina. S druge strane, vrijeme poluraspada urana-238 je 4,5 milijardi godina i mjeri se svega 0,000002% od vremena njegovog poluraspada. To znai da je mjerenje vremena smanjenja jaine Zemljinog magnetnog polja preciznije od mjerenja radioaktivnog raspada. 5. Fosili drvea koji prolaze kroz vie slojeva: Evolucijska teorija tvrdi da se gornji sloj nataloio sporom akumulacijom milijunima godina poslije donjeg sloja. Polistratski (vieslojni) fosili drvea, koji prolaze kroz vie od jednog geolokog sloja, opisani su u prihvaenoj geolokoj literaturi. Npr. u Joggins-u, Nova kotska, mnoga uspravna fosilna stabla prolaze kroz 760m geolokog sloja, prolazei 20 geolokih leajeva. Ovo drvee je sahranjeno bre nego to je stiglo istruliti. To ukazuje da se cijela formacija, za koju evolucionisti tvrde da se taloila milijunima
24

godina ustvari nataloila naglo, najvie za nekoliko godina. Svuda po svijetu u tlu ima mnogo polistratskog drvea. U rudnicima ugljena, ona su sasvim uobiajena pojava. Takoer i fosilizirana ivotinjska tijela presjecaju vie slojeva ili lamina u stijeni. Naene su ak i krhke biljke promjera od 3-15 cm, to znai da nisu zatrpavane sporim evolucijskim procesom, nego u katastrofi kao to je Potop. Da su lagano zatrpavane, istrulile bi, bakterije bi ih razloile ili bi bile pojedene od predatora. 6. Mnogi slojevi su previe savijeni: U mnogim planinskim oblastima, slojevi debljine vie stotina metara iskrivljeni su i savijeni u obliku ukosnice (kope za kosu). Uobiajena geoloka vremenska skala govori da su ove formacije bile duboko sahranjene i ovrsle tokom tisua milijuna godina PRIJE nego to su savijene. Ipak savijanje se dogodilo bez lomljenja, sa tako malim polupromjerom da je cijela formacija trebala jo uvijek biti vlana i neovrsla kada se savijanje dogaalo. Ovo ukazuje da je vremenski interval izmeu taloenja i savijanja manji od nekoliko tisua godina. 7. Fosili izvan redosljeda remete vremensku tablicu: Prema evolucijskoj vremenskoj skali, borovi se nisu mogli pojaviti ranije od prije 350 milijuna godina. Ali fosil borovog peluda je naen u prekambrijskom Hakatai kriljcu Velikog Kanjona, za koji se pretpostavlja da je star oko 1,5 milijardu godina i nedvosmisleno prije nego to se pretpostavlja da se bilo koji kopneni organizam pojavio. Istraivanja su paljivo ponovljena i provjerena pod striktno kontroliranim uvjetima od komisije znanstvenika koji su istraivali fosil borovog peluda skeniranjem elektronskim mikroskopom i dobijenom nezavisnom procjenom drugih strunjaka. Ovakvi nalazi bacaju sumnju na metode odreivanja starosti, pa prema tome i na evolucijsku vremensku tablicu. 8. Bezroditeljske radioaureole polonija nisu mogle nastati spontano u poznatim prirodnim uvjetima: Kada se atomi raspadaju, atomi razliitih elemenata oslobaaju razliitu koliinu energije. Ova energija oteuje strukturu minerala u kome se atom nalazi, a promjer oteenog dijela pokazuje nivo osloboene energije. Ta oteenja su sfernog oblika oko centra i izgledaju kao aureole svetaca. Ovi krugovi su postali poznati kao pleohroike (obojene) aureole ili radio aureole. 238 U --> 234Th --> 234Pa --> 234U --> 230Th --> 236Ra --> 222Rn --> 218Po --> 214Pb --> 214Bi --> 214 Po --> 210Pb --> 210Bi --> 210Po --> 206Pb Lanac raspada urana 238 Uran (U) se raspada do olova (Pb) kroz seriju meustepenih koraka, od kojih svaki ima svoj vlastiti karakteristini iznos energije raspadanja. Svaki element ima svoju vlastitu koncentrinu aureolu. Promatranjem odreenog niza aureola, moe se odrediti sastav prvobitnog umetnua (ili tip roditeljskog elementa koji je bio prisutan kada je mineral nastao). Meutim, neki od ovih meustepenih raspadajuih koraka imaju veoma kratko vrijeme poluraspada. Na primjer, kada se radon-222 (vrijeme poluraspada t1/2 = 3,82 dana) raspada u polonij-218 (t1/2 = 3,05 minuta), on se odmah zatim, vrlo brzo raspada u olovo-214. Isto tako, kada se bizmut-214 (t1/2 = 29,7 minuta) raspada u polonij-214 (t1/2 = 0,00016 sekundi), on se odmah zatim, vrlo brzo raspada u olovo-210. Oigledno, atom se ne zadrava dugo u stanju polonija, nego se raspada u sljedei izotop u lancu raspada. Zauujue je da se grupa aureola karakteristinih polonijskih izotopa nekada nalazi bez
25

uranijskih aureola koji mnogo sporije nastaju, pokazujui da nema dokaza o postojanju roditeljskih atoma uranija - ve samo polonija. Oigledno, na ovom mjestu nikada nisu postojali atomi uranija i prvobitni atomi morali su biti samo polonijski. Za granit se smatra da mu je potrebno vie godina hlaenja od prvobitnog usijanog stanja, da bi se formiralo nekoliko tipova kristala minerala. ak i pegmatit, krupnozrna vrsta granina, koji se esto pojavljuje u obliku ila u granitu, zahtijeva za ovrivanje vrijeme koje se moe mjeriti. Poto izotopi polonija imaju veoma kratko vrijeme poluraspada, izgleda nevjerojatno da se polonijeve aureole pojavljuju same bez dokaza o njihovim roditeljskim elementima. To nas navodi na zakljuak da su ovi graniti bili trenutno stvoreni u ovrslim uvjetima uz prisustvo polonijevih umetnua, koji su se zatim raspadali. Bezroditeljske radioaureole polonija-218, koje nemaju dokaze za svoje majinske elemente, ukazuju na kratko stvaranje nae planete ili drastine promjene u stopi radioaktivnog raspada. Polonijevi efekti, izazvani od njih samih, nisu mogli nastani u polagano hlaenom granitu, niti su mogli migrirati na sadanju lokaciju poto je njihovo raspadanje prebrzo. Granit je trebao biti najprije u tekuem stanju, tako da je polonij mogao koncentrirati se na odreenom mjestu, a zatim je morao biti vrst kada se polonij raspadao, da bi zone oteenja bile sauvane. Ali granit se hladi suvie sporo, a polonij se raspada suvie brzo da bi se zadovoljio bilo koji scenario osim trenutnog stvaranja. Evolucionisti su ovo nazvali mala misterija. Ova injenica se jedino uklapa u ideju da je Bog stvorio polonij, sa njegovim kratkim vremenom poluraspada i dopustio da se trenutno raspadne tokom sedmice stvaranja ili kada su stvorena bia pala u grijeh, ako je radioaktivnost posljedica grijeha. Bog je ostavio aureole polonija kao znak da je On stvorio svijet. Oni nose otiske Bojih prstiju. 9. Nema dovoljno helija u Zemljinoj atmosferi: Sve porodice radioaktivnih elemenata koje se prirodno dogaaju, stvaraju helij kada se raspadaju. Atom helija je lako isparljiv i pokretljiv, pa migrira kroz stijenu i odlazi u atmosferu. Poznata je koliina helija u atmosferi, kao i stopa poveanja koliine helija u atmosferi. Ako bi radioaktivni raspad trajao milijardama godina kao to tvrde evolucionisti, trebalo bi se pronai mnogo helija na njegovom putu u Zemljinu atmosferu. Helija u atmosferi ima 3,5 x 109 tona. Godinje se oslobodi iz urana i torija 300 000 tona helija. Stopa izlaska helija iz atmosfere u svemir je mala. Ako pri stvaranju Zemlje uope nije bilo helija, onda je po sadanjoj koliini helija Zemlja stara manje od 10 000 godina. Ako je Bog prilikom stvaranja stvorio i odreenu koliinu helija, onda je Zemlja jo mlaa. Naravno, prilikom Potopa proizvodnja helija je bila mnogo vea od dananje. To znai da je atmosfera Zemlje mnogo mlaa od evolucijskih 5 milijardi godina, jer u atmosferi nema dovoljno helija. 10. Previe helija u vruim stijenama: Studija objavljena u Geophysical Research Letters pokazuje da helij proizveden radioaktivnim raspadom u dubokim, vrelim stijenama jo nije otiao u atmosferu. Po brzini migracije helija kroz stijene, kada bi stijene bile milijarde godina stare, trebale bi sadravati mnogo manje helija nego to je otkriveno. 11. Nema dovoljno kostiju iz kamenog doba: Evolucijski antropolozi kau da je kameno doba trajalo najmanje 100 000 godina, tokom kojih je svjetska populacija Neandertalaca i Kromanjonaca bila priblino konstantna, izmeu 1 milijuna i 10 milijuna. Sve ovo vrijeme su sahranjivali svoje
26

mrtve sa umjetnikim predmetima. Po ovom scenariju, trebali bi sahraniti najmanje 4 milijarde ljudi. Ako je evolucijska vremenska skala tona, zakopane kosti ostati e mnogo due od 100 000 godina. Trebalo bi postojati jo mnogo kostiju od pretpostavljenih 4 milijarde kostiju iz Kamenog Doba (i izvjesni zakopani umjetniki predmeti). Ipak, samo mali dio od ovog broja je naen. Ovo ukazuje da je Kameno Doba bilo mnogo krae nego to evolucionisti misle, nekoliko stotina godina u mnogim podrujima. 12. Poljoprivreda je previe mlada: Uobiajena evolucijska slika je ovjek koji opstaje kao lovac i sakuplja 100 000 godina tokom Kamenog Doba prije nego to je otkrio poljoprivredu prije 10 000 godina. Ipak, arheoloki dokazi pokazuju da je ovjek Kamenog Doba bio inteligentan kao i mi. Prilino je nevjerojatno da nitko od spomenutih 4 milijarde ljudi nije otkrio da biljke rastu iz sjemena. Vjerojatnije je da je ovjek bio bez poljoprivrede manje od nekoliko stotina godina, ako je ikada i bio bez nje. 13. Pisana povijest je suvie kratka: Prema evolucionistima, ovjek Kamenog Doba postojao je 100 000 godina prije prvog pisanog zapisa starog oko 4 000 do 5 000 godina. Prapovijesni ovjek je gradio megalitne spomenike, lijepo je slikao po peinama i vodio zapise o mjeseevim mijenama. Zato bi ekao tisuu vijekova prije nego to bi iskoristio iste vjetine zapisati povijest? 14. Galaktiki vjetrovi su prebrzi: Zvijezde u naoj galaktici, Mlijenom putu, krue oko centra galaktike razliitim brzinama. Kruenje unutranjih zvijezda je bre od vanjskih. Zabiljeene brzine rotacije su tako velike, da kada bi naa galaktika bila starija od nekoliko stotina milijuna godina, bila bi bezoblina mrlja umjesto sadanjeg spiralnog oblika. Ipak se pretpostavlja da je naa galaktika stara najmanje 10 milijardi godina. Evolucionisti to zovu dilema vrtloenja (uvrtanja) i pokuavaju je rijeiti sloenom teorijom gustih valova. Ova valna teorija ima koncepcijski problem i nije potvrena promatranjem. Ta dilema ne postoji ako se prihvati da su galaktike nedavno stvorene. Iz svega ovog moemo zakljuiti da je starost planete Zemlje mnogo manja od starosti koju zahtijeva evolucija. Jedini nain pomou kojega bi sigurno mogli znati koliko su stari neki procesi je kada bi netko (ili Netko) tko je promatrao te procese napravio precizne zapise i ostavio ih nama. Tada i jedino tada, mi bi imali istiniti empirijski dokaz. A to je upravo ono to imamo u Bibliji. Promatra (u stvari, Uesnik tih dogaaja) opisao nam je u Svetom Pismu kako se sve to odigralo.

ODREIVANJE STAROSTI STIJENA I FOSILA Arheologija i povijest imaju probleme otkriti to se dogaalo u posljednjih 1000 godina, a geologija i biologija tvrde da znaju pouzdano to se dogaalo milijunima i milijardama godina unazad! Za evoluciju je potrebna materija, ogromno vrijeme i sluajnost, kau evolucionisti. U Big Bang teoriji nije opisano kako je materija nastala. Sluajni procesi ne mogu stvoriti bia koja se svrhovito ponaaju. Jedino je ostalo pitanje ogromnog vremena. Ako metode odreivanja starosti stijena i fosila nisu vjerodostojne, onda se ne moe dokazati da je proteklo toliko vremena da bi se evolucija mogla sluajno dogoditi. Da bi odredili starost sedimentnih stijena, evolucionisti uope ne prouavaju samu stijenu. Oni
27

prvo nau koje fosile stijena sadri, zatim pogledaju u knjigu Paleontologija beskimenjaka, nau najsliniji fosil i proitaju natpis u knjizi koliko je fosil star. Starost je procijenjena na osnovu pretpostavke o evolucijskom razvoju tokom vremena, a ne prouavanjem naenog materijala. Ova krenjaka stijena moe biti potpuno ista sa krenjakom stijenom bilo koje starosti, ali ovu stijenu evolucionisti ne koriste za odreivanje starosti nje same. Fosili odreuju starost stijene, a evolucija odreuje starost fosila. Poto sitnozrne stijene ne sadre fosile, njihova starost se odreuje na osnovu starosti slojeva koji sadre fosile. Donji su stariji a gornji su mlai. Dakle, umjesto da se na osnovu promatranja donese zakljuak, ovdje se na osnovu unaprijed donesenih zakljuaka objanjava ono to se promatra. Fosili bi trebali biti glavni dokaz za evoluciju, a vidimo da se starost stijena u stvari odreuje na osnovu evolucionistike pretpostavke koliko bi neki indeks fosil trebao biti star, a ti fosili su datirani na osnovu starosti stijena. Stijene odreuju starost fosila, a fosili odreuju starost stijena. To je primjer neispravne tautologije, pogrenog zakljuivanja.

ODREIVANJE STAROSTI PREMA RADIOAKTIVNOM RASPADU Metode odreivanja starosti (datiranja) radioaktivnim izotopima koriste se samo za magmatske stijene. Pretpostavlja se da topljenje resetira sat za odreivanje starosti stijene na nulu i da ovako moemo dobiti podatak koliko je proteklo vremena od hlaenja stijene do danas. Postoji nekoliko pretpostavki koje uslovljavaju tonost odreivanja starosti putem radioaktivnih elemenata. Radioaktivni elementi su nestabilni (na primjer uran) i lako se raspadaju na druge elemente, sve do elementa koji je stabilan (na primjer olovo). Smatra se da su magmatske stijene nastale laganim hlaenjem usijane mase. Kada su ovrsle, zadravale su radioaktivne elemente. U stijeni se izmjeri koliko ima radioaktivnog roditeljskog elementa, na primjer urana (U-238) i koliko ima elemenata koji su produkti raspada, a zatim se izmjeri brzina procesa raspadanja (vrijeme poluraspada) do stabilnog olova (Pb-206). Ovi podaci su pouzdani. Zatim se pretpostavi da je u toku povijesti koju nitko nije promatrao brzina ovog procesa uvijek bila ista. Iz ovih podataka se izrauna koliko vremena je potrebno da bi se dobio sadanji odnos urana i olova. Vrijeme poluraspada (t1/2) je vrijeme potrebno za odreenu koliinu elementa da se raspadne na polovinu svoje teine. Da ilustriramo ovo jednim lako shvatljivim primjerom. Pretpostavimo da vi uete u sobu gdje ja stojim ispred jedne koare, gulim krumpir i oguljeni krumpir vraam u koaru. U tom trenutku bilo je 12 sati. Ja stalno ponavljam ovaj proces i za 10 minuta ogulio sam 10 krumpira. Na kraju, vi sebi postavljate pitanje: Koliko dugo ovaj ovjek guli krumpir? To je potpuno isto pitanje kao ono koje znanstvenici postavljaju kada odreuju starost stijene ili sistema: Koliko je stara ova stijena? Kako moete odrediti koliko dugo ja gulim krumpire? Naravno, vi ete prii i izbrojati oguljene krumpire u koari. Pretpostavimo da ste izbrojali 35 krumpira. Tako ste odredili sadanje stanje sistema (broj oguljenih krumpira = 35). A takoer ste odredili stopu procesa (brzinu guljenja krumpira - jedan u minuti). Oba ova promatranja su pouzdana. Vi ete vjerojatno zakljuiti da se ovaj proces odvijao 35 minuta. Da li je to korektna starost ovog sistema? Pa, moda. Hajde da razmislimo za trenutak. Da bi ste izveli takav zakljuak, vi morate napraviti izvjesne pretpostavke o nepromatranoj prolosti. Te pretpostavke ugroavaju va zakljuak.
28

Prva stvar koju morate pretpostaviti o prolosti je ta da je brzina guljenja krumpira bila konstantna tokom cijele povijesti ove koare sa krumpirima. Znanstveno gledajui, vi zaista znate da sam ja gulio jedan krumpir u minuti tokom zadnjih 10 minuta. Ali vi jednostavno ne znate kolikom sam brzinom gulio krumpire prije nego to ste vi doli. Moda sam sada vjetiji pa radim bre i u ovom trenutku gulim jedan krumpir u minuti, dok mi je ranije trebalo vie vremena. Ili, moda sam se ja umorio i sada radim sporije. Promatranjem sadanje stope, vi ne moete obavezno znati i stopu u prolosti i nemate vrst temelj na osnovu kojeg biste mogli pretpostaviti da je stopa guljenja krumpira bila konstantna. Moda je vaa pretpostavka o konstantnoj stopi guljenja krumpira razumna, ali da li je tona? Sljedea pretpostavka koju morate napraviti jeste: Da li je neki oguljeni krumpir bio dodan ili oduzet iz koare tokom cijele njene povijesti? Ako jeste, onda je va proraun pogrean. Ne moete znati da li je netko dodao nekoliko svojih oguljenih krumpira u koaru, ili je odnio dio oguljenih krumpira. Ni to ne moete apsolutno ni na jedan nain saznati samo promatrajui koaru sa krumpirima. Postoji jo jedno pitanje na koje morate odgovoriti, a to je: Da li je u poetku bilo oguljenih krumpira u koari? Moda, kada sam ja doao sa koarom u kojoj je ve bilo dosta oguljenih krumpira i tako odreivanje vremena guljenja nije tono. Ponovno, vi nemate nain da to saznate samo promatranjem procesa guljenja krumpira. Tako vi ne moete znati koliko tono vremena ja gulim krumpir. Dakle, tri pretpostavke ugroavaju tonost odreivanja starosti putem raspada radioaktivnih elemenata: (1) konstantna stopa procesa, (2) izoliranost sistema od okoline i (3) kakvi su bili poetni uvjeti? Ove informacije o prolosti su nam nepoznate. Pretpostavlja se: 1) da stijena na poetku uope ne sadri atome potomaka radioaktivnog elementa, nego samo atome roditelja; 2) da atomi roditeljskog elementa i potomaka ne naputaju stijenu, niti u stijenu ulaze nove koliine ovih elemenata; 3) da je stopa raspada radioaktivnih elemenata uvijek ista. Ako je bilo koja od ovih pretpostavki pogrena, rezultat starosti je pogrean. Poto je tonost pretpostavki nepoznata, moemo zakljuiti da izraunata vrijednost nije mjerenje vremena, nego mjerenje stope raspadanja u odreenim zamiljenim uvjetima. Nitko ne moe biti apsolutno siguran da su sve ove pretpostavke tone u ogromnom vremenu u prolosti. Ako bilo koja pretpostavka nije tona, dobio bi se drastino pogrean rezultat.

PRETPOSTAVKA KONSTANTNE STOPE RASPADA Da li je stopa raspada bila konstantna kroz povijest? Znanstvenici je mjere samo posljednjih nekoliko desetljea. Ali poto je vrijeme poluraspada t1/2 U-238 = 4,51 milijardi godina, kako moemo biti sigurni to se dogaalo sa stopom raspada u toku milijardi godina? Moda se ranije elementi uope nisu raspadali? Moda su neki dogaaji u povijesti imali veoma brzu stopu raspada radioaktivnih elemenata, pa je tek kasnije vrijeme poluraspada postalo konstantno? (Na primjer, prilikom pada Lucifera u grijeh, pada ovjeka u grijeh i prilikom Potopa.) Uniformizam prirodnih procesa je samo pretpostavka, a ne utvrena injenica.

29

PRETPOSTAVKA DA JE STIJENA BILA IZOLIRANA OD SREDINE Da li se koncentracija roditeljskog elementa (U) i potomka (Pb) mijenjala u stijeni? Znanstvenici pokuavaju nai primjerke koji nisu bili pod utjecajem prirodnih procesa koji bi poremetili ovaj odnos. Meutim, mnogo puta kada su datirani nekontaminirani primjerci stijena, dobijeni podaci se nisu slagali jedni sa drugima, ili sa bilo kojim drugim procjenama dobivenim na osnovu fosila ili na osnovu stratigrafskih analiza. U raspadu U/Pb, meuprodukti (potomci) radij i radon lako naputaju stijenu to dodatno remeti rezultat starosti stijene. Tako se esto dobiju razliite starosti na istoj stijeni. Ako i nekontaminirani primjerci stijena daju pogrenu starost, onda je jasno da ova metoda nije vjerodostojna. To znai da odnos U/Pb nema nikakve veze sa starou stijene. ak i lokalne katastrofe naruavaju uniformnost geolokih procesa u podrujima svog djelovanja. Ako imamo u vidu Potop, opu katastrofu koja je stijene drastino izloila utjecaju sredine, tako da je voda stalno unosila i iznosila elemente iz stijena, onda nema ni govora o tonosti datiranja radioaktivnim metodama.

PRETPOSTAVKA DA NA POETKU NIJE BILO NIMALO KRAJNJIH PRODUKATA Ako je pri stvaranju stijene u njoj postojala izvjesna koliina elemenata potomaka radioaktivnog elementa, stijena je izgledala stara u trenutku kada je tek stvorena. Kada je odreivana starost stijena koje su nastale u nedavnim erupcijama, umjesto da im starost bude skoro jednaka nuli, starost im je bila prekomjerno velika to znai da su ove metode netone. Na primjer, vulkan Zalazak sunca u Arizoni bio je aktivan prije oko 900 godina. Godovi drvea ukazuju da je to bilo 1065. godine nae ere. Dva toka lave su bila datirana kalij-argon metodom, dajui starost od 210 000 i 230 000 godina! Tako vidimo da ak ni uarene stijene ne resetiraju svoj sat na nulu. Stijene iz toka Kaupelehu vulkana Hualalai na Havajima, za koji se zna da je imao erupciju u toku 1800 - 1801. godine, bile su datirane razliitim metodama na nekoliko razliitih minerala i primjesa. Na osnovu objavljenih istraivanja 12 datiranja, dobivena je starost u rasponu od 140 milijuna do 2,96 milijardi godina! Nema ni traga od tonosti. Kada su datirani nalazi iz kratera Slanog Jezera na Oahu, jedna od ovih metoda je odredila starost manju od 400 000 godina, koja je nazvana prava starost, ali ostalih 16 rezultata je dalo starost u rasponu od 2,6 do 3,3 milijarde godina, sa prosjekom od 845 milijuna godina! Kada je Bog stvorio Zemlju, da li je tada bilo prisutno olovo-206? Olovo je koristan i dobar elemenat, pa nema razloga da ne bude stvoren kad i sve ostalo. Ako jeste, stijena je pokazivala umjetni privid starosti od samog poetka. Stijene su izgledale stare iako su tek bile stvorene. Neki e rei da to to vidimo zvijezde koje su udaljene od nas vie milijardi svjetlosnih godina, znai da je svemir najmanje star toliko milijardi godina koliko je svjetlosti bilo potrebno da doe od te zvijezde do nas. Meutim, Bog je prilikom stvaranja mogao trenutno raspriti svjetlost po svemiru, tako da bi svjetlost odmah po stvaranju mogla izgledati prividno mnogo starija nego to jeste. I drugi objekti u svemiru mogli su biti stvoreni sa prividnom starou. Na primjer, kada je Adam stvoren, nije stvoren kao beba nego kao odrastao ovjek. Bio je star par sati, a izgledao je kao mladi od 25 godina. Tako je Bog prilikom stvaranja mogao i u ostali ivi i neivi svijet ugraditi odreenu prividnu starost koja nije realna. Stijene i fosili mogu imati ugraenu starost, zbog koje svi prorauni o njihovoj starosti padaju u vodu, jer ne znamo poetno stanje u prirodi kakvo je bilo prilikom stvaranja.
30

Obzirom da su u pitanju veoma male koliine elemenata koje se mjere da bi se odredila starost stijene, mikro priljev ili odljev elemenata koji se mjere doveo bi do greke u starosti od vie stotina tisua godina. To znai da su ove metode neprecizne i nepouzdane. Kada bi ove metode bile ispravne, mogli bi mjeriti starost iste stijene razliitim metodama koje su zasnivane na radioaktivnom raspadu elemenata. Kada se mjeri starost stijene razliitim metodama, dobivaju se velika neslaganja u rezultatima. Jedna metoda utvrdi jednu starost, a druga utvrdi mnogo veu ili manju starost. Svaka metoda pokazuje drugaiju starost! Nekad su razlike u starosti ogromne. Dogaa se da se jednom istom metodom utvrdi ogromna vremenska razlika u starosti jednog istog sloja stijena, koji bi trebao imati istu starost. Na primjer, za jednu stijenu metoda uranij-olovo dala je starost od 500-20 milijuna godina; metoda kalij-argon je dala starost od 100-2 milijuna godina; metoda rubidij-stroncij je dala starost od 325-25 milijuna godina; Rubidij-stroncij izokrona metoda je dala starost od 375-35 milijuna godina! to se radi kada su kod mjerenja iste stijene rezultati drastino razliiti? Onda evolucionisti pogledaju da li u sujsednim stijenama ima fosila, pa se na osnovu navodne (pretpostavljene) starosti fosila usporedi koja je radioaktivna metoda dala najpribliniji rezultat. Opet fosili odreuju starost stijena, a starost fosila odreuje se zamiljenom evolucijom. Kako vjerovati radioaktivnim metodama za odreivanje starosti ako svaka daje drastino razliitu starost? Metodom Kalij - Argon, znanstvenici su pokuali odrediti starost stijena za koje se zna da su nastale prije 200 godina izljevom lave na Hawaima. Umjesto da starost bude odreena na 200 godina, rezultat navodne starosti bio je 3 milijarde godina! Dakle, ove metode su u praksi potpuno neprecizne. Erupcija planine Rangitoto na Novom Zelandu, datirana je radiokarbon metodom (C-14) i dobivena starost iupanog drvea je manja od 300 godina. Ali kalij-argon metoda je dala starost od 485 000 godina. Meutim, evolucilonisti tvrde da ove metode, iako nisu precizne ni na par stotina godina, ni za dananju starost, ipak su nekako precizne na milijune i milijarde godina! To je zaista teko povjerovati. Stijene iju starost znamo dokazuju da su radioaktivne metode neprecizne, a evolucionisti tvrde da su te iste metode precizne za starost koju ne znamo.

C-14 Metoda C-14 koristi se samo za organske materijale, a ne za stijene i fosile jer su okamenjeni. Za metodu C-14 neophodne su sve pretpostavke kao i kod ostalih datiranja radioaktivnim metodama: 1) stopa raspada C-14 mora biti konstantna; 2) nije bilo dodavanja ni oduzimanja elemenata roditelja ni potomaka; 3) nije bilo elemenata potomaka na poetku raspada. U ovoj metodi, na organskoj materiji mjeri se odnos izmeu obinog C-12 i radiaktivnog C-14, da bi se odredilo kada je dolo do uginua ivog bia ili biljke. Svako ispiranje podzemnim vodama ili aktivnost bakterija, moe promijeniti koncentraciju mjerenih elemenata. Zato se datiraju samo primjerci koji ne pokazuju da su pretrpjeli ovakve promjene. Eksperimenti su pokazali da ni ova metoda nije ispravna za odreivanje starosti. Metodom C14 utvreno je da su ivi puevi navodno stari ak 2300 godina, a komad polomljenog drveta ak 10 000 godina! Neke ive vodene mahovine na Islandu, pokazale su starost od 6-8000 godina!
31

Jasno je da njihova ivotna sredina sadri mnogo manje C-14, a dolazi i do razmjene atoma C-14 sa drugim C atomima, pa izgledaju mnogo stariji. Oigledna netonost ove metode vidi se iz toga to je mii skalpa zaleenog mousnog goveeta sa Aljaske procijenjen kao 24 140 godina star, a njegova dlaka na 17 210 godina. Danas je poznato da odnos C-12 / C-14 nije konstantan. Na Zemlji se za 35% vie proizvede ugljika C14 nego to se raspadne i njegova koncentracija se stalno poveava. Ravnotea proizvedenog i raspadnutog C-14 bi se postigla poslije samo 30 000 godina, a mi vidimo da ta ravnotea jo nije uspostavljena. Da je Zemlja stara milijarde godina morala bi postojati ravnotea stvorenog i razgraenog C14. Prema sadanjoj stopi produkcije izraunato je da prije samo 10 000 godina C-14 uope nije postojao. Moramo imati u vidu da je Potop sigurno drastino izmjenio koliinu ugljika u svijetu. Zato onda neki znanstvenici jo uvijek koriste ovu metodu za odreivanje starosti? Ako se rezultati slau sa onim to znanstvenik vjeruje (dugo trajanje evolucijskog razvoja), onda on objavljuje rezultate. Ako se ne slau, rezultati se ignoriraju. Sve zavisi od toga u to znanstvenik vjeruje, a ne da li su rezultati toni. Svaka tehnika datiranja je zasnovana na preciznim mjerenjima i jasnoj teoriji, ali one pokazuju zajedniku slabost u tome da sve one koriste iste uniformistike, naturalistike pretpostavke ukljuene i u radioaktivne sheme i zato daju netone rezultate. NA MLADI SUNEV SISTEM Da li na Sunev sistem potjee od oblaka hladne praine i plina od prije oko 4,6 milijardi godina ili je nastao nedavno kao dio estodnevnog stvaranja opisanog u Bibliji? Teorija hladne maglice, kako je nazvana, prihvaena je od evolucionista ne zato to moe biti dokazana, ve zato to je to najbolje objanjenje koje se moe nai za postojanje Sunevog sistema bez vjerovanja u specijalno stvaranje od strane Boga. Meutim, ta teorija potpuno poiva na pekulacijama, a postoje brojni dokazi da je na Sunev sistem sasvim mlad, to jednostavno znai da nije bilo dovoljno vremena za evoluciju. Pogledati emo neke od njih: 1. MJESEC: Poto vjeruju da je Mjesec star 4,6 milijardi godina, kada je izmjeren njegov priljev praine, obzirom da na Mjesecu nema kie, vjetra i vode, znanstvenici su oekivali nai duboke naslage mikrometeorske praine na njemu. Isaac Asimov je rekao da ako Mjesec prima toliko mnogo praine kao Zemlja, onda bi debljina praine na njemu mogla biti nekoliko metara. Znanstveni pisac Franklyn Branley, je komentirao: Neki astronomi misle da Mjeseeva meteorska praina ima vie desetina metara u dubinu, pa i vie. Takoer, bilo bi pogubno poslati svemirski brod da potone u nju i nikad se vie ne vrati. Znanstvenici NASA-e su ozbiljno prihvatili ova upozorenja i opremili Apollo koji se sputao na Mjesec velikim nogarama u obliku tanjura, sa termo sondama od 1,5 metara ispod nogara. Poslije slijetanja, ove sonde su se slomile, a Neal Armstrong je zakoraio u oko 2,5 cm praine! Nakon otkrivanja istine o sloju praine, NASA je na slijedeu misiju poslala Mjeseevo vozilo, koje se lako kretalo preko ovog tankog sloja praine. Koliina praine na Mjesecu ukazuje da je on star manje od 10 000 godina! Slijetanje na Mjesec pribavilo je druge dokaze za malu Mjeseevu starost, ukljuujui seizmiku aktivnost i mjerenja klizanja stijena. 2. KOMETE SE DEZINTEGRIRAJU VRLO BRZO: Komete imaju veoma izduene putanje,
32

pribliavaju se Suncu, a onda nestaju daleko iza granica Sunevog sistema. Kratkoperiodine komete, kao to je Halleyeva, imaju period manji od 150 godina. Komete su opisane kao prljave snijene lopte koje sadre estice leda, praine i otpatke. Kada god se priblie Suncu, emisija energije sa Sunca otpue dijelove glave kometa. Zbog ovoga se rep uvijek udaljava od Sunca. Prema evolucijskoj teoriji, pretpostavlja se da komete imaju istu starost kao i Sunev sistem, oko 5 milijardi godina. Ako je na Sunev sistem stvarno 4,6 milijardi godina star, od ovih kratkoperiodinih kometa nita ne bi ostalo zbog njihove brze razgradnje. Evolucionisti objanjavaju ovu proturjenost pretpostavkom da postoji hipotetiko (itaj izmiljeno) skladite materijala za komete negdje izvan Sunevog sistema, koje je toliko udaljeno da se ne moe vidjeti teleskopom, niti mjeriti ureajima. Na ovom izmiljenom mjestu komete navodno stalno dopunjuju materijal od kojeg su sastavljene. To mjesto je nazvano Oortov oblak prema autoru koji ga je izmislio. Dakle, oni su izmislili mjesto u svemiru koje nitko nije vidio, samo zato to im je ono potrebno da bi objasnili kako komete sa kratkim periodom pojavljivanja jo uvijek postoje. Evo logike evolucionista: Pretpostavka: Sunev sistem je star. Promatranje: Komete mogu postojati samo veoma kratko vrijeme. Zakljuak: Mlade komete kontinuairano pristiu iz dalekog i nevidljivog izvora. Za evolucioniste ono to vidimo postalo je manje vano u odnosu na pretpostavku da se evolucija dogodila. Pretpostavka da se evolucija dogodila vanija im je od dokaza koji su nam pred oima. Britanski astronom R.A.Littleton sruio je Oort-ovu teoriju u lanku jednog znanstvenog asopisa. Rapidno unitenje kratkoperiodinih kometa ukazuje da je starost Sunevog sistema manja od 10 000 godina. Da je naa galaksija stara 15 milijardi godina, komete ne bi postojale, sve bi sagorjele. 3. SUNCE: Veina znanstvenika vjeruje da se Suneva energija stvara nuklearnom fuzijom, ali ova teorija ima ozbiljan problem, zato to nuklearna fuzija proizvodi estice zvane neutrino koje polako naputaju Sunce i trebale bi biti primjeene. Ipak, naroita oprema za detekciju je pokazala da je broj dolazeih neutrina sa Sunca samo djeli od onog pretpostavljenog broja ako se Suneva energija dobija nuklearnom fuzijom. Prof. John N. Bahcall iz American Astronomical Society, komentira: Izgleda da smo se upleli u zagonetku koja zahtijeva promjenu nekih osnovnih stavova. Mi sugeriramo da ova promjena osnovnih stavova uzme u obzir mogunost da je znanstvenik iz 19 stoljea, Hermann von Helmholtz, bio u pravu kada je ukazao da se Suneva energija dobija gravitacijskim kolapsom, teorija koju je podrao Lord Kelvin. Razlog zato mnogi znanstvenici odbijaju ovu teoriju je zato to bi ona uveliko smanjila starost Sunca, tj. Sunce koje se stalno smanjuje ne bi moglo trajati milijune godina, jer njegova veliina mora odgovarati stvaranju ivota na Zemlji, a onda bi to bilo pre nevjerojatno malo vremena u evolucijskim terminima. 1979 dva amerika znanstvenika objavila su dokaz zasnovan na preko 200 godina solarnih mjerenja koja pokazuju da se Sunce smanjuje za 1/10 postotaka u jednom stoljeu. Ovo bi znailo da je Sunev sistem star manje od 100 000 godina, a tada bi Sunce bilo dva puta vee nego danas. Drugi znanstvenici osporavaju mjerenja na kojima je zasnovan ovaj zakljuak i kau da ovaj predmet trai daljnja istraivanja. Meutim, u procjeni problema nedostajuih Sunevih neutrina, izgleda da je gravitacijski kolaps najvjerojatniji izvor Suneve energije, to ukazuje da je Sunce kao i ostatak Sunevog sistema mnogo mlae nego to se obino vjeruje. Ovi dokazi da je na Sunev sistem mlad znae da nije bilo vremena da se evolucija dogodi! Jedina alternativa je stvaranje Bojom Rijeju, kao to je zapisano u Bibliji.

33

PORIJEKLO VRSTA
DA LI VARIJACIJE IMAJU GRANICE? Darwinova knjiga sa ovim naslovom dala je veliku estinu drevnoj teoriji evolucije koju su zagovarali jo Tales (640 - 546 prije Krista), Anaksimandar (611 -547 prije K.) i Demokrit (460 -362 prije K.). Uenje Aristotela preivjelo je mnoge vijekove, jer je on kao i botaniar Teofrast upotrebljavao grke rijei genos i eidos za klasifikaciju grupa. Rimljanin Ciceron koristio je latinske rijei specia i forma za grku rije eidos. Njihovo znaenje pojma vrsta odnosi se na izgled vrste, sorte (od rijei specere = izgledati). U Jeronimovom prijevodu Vulgate nespretno je upotrijebljena rije species za hebrejsku rije min kod stvaranja, stalno ponavljajui secundum speciem suam (po svojim vrstama). Tako se rije species (vrsta) poela upotrebljavati kao jednaka sa prototipovima, arhetipovima, koje je Bog stvorio na poetku. Naalost, zbog Jeronimovog izbora rijei u prijevodu, nastala je nelogina ljudska doktrina izjednaavanja koncepta vrste sa prototipovima koji su stvoreni po prvoj Mojsijevoj knjizi. Poboni Lineus, osniva moderne klasifikacije, rekao je: Mi smatramo da vrsta ima toliko koliko je razliitih oblika stvoreno na poetku. U njegovo vrijeme to je izgledalo tako. Ali 1970. godine postojao je spisak od 1,5 milijuna vrsta i taj spisak je sve vei, a filoloka greka sve jasnija. Ve 1742. Lineus je promijenio svoj stav, ali se njegova prvobitna greka jo uvijek ponavlja u Oksfordskom Saetom Znanstvenom Rjeniku, gdje se stvaranje vrsta definira kao: vjerovanje, prema prvoj Mojsijevoj knjizi, da je svaku vrstu individualno stvorio Bog u obliku u kojem ona postoji i danas, a do danas nije podlona bilo kakvoj promjeni... Ova definicija je izmiljena i pogrena i kreacionisti je ne prihvaaju. Bog je u genetsku strukturu svakog prototipa stavio veliku mogunost varijacija u zavisnosti od sredine u kojoj ive, ali i granicu unutar vrste koju varijacije ne mogu prijei. Sloenicu baramin predloio je Franck L. Marsch 1944 da bi rijeio problem ljudskog koncepta vrsta, rodova i porodica. Ta rije je kombinacija hebrejskih rijei bara (stvoriti) i min (tip) - stvoreni tip. Neophodno je klasificirati ogroman broj ivih stvorenja na licu zemlje. Na najniem nivou ovo ne predstavlja tekou. Nijedno dijete nee nazvati psa makom. To moemo razvrstati od malena. Isto tako i dijete moe povezati vuka sa psom i magarca sa ponijem. Da li nam to daje klju za prototipove? U knjizi injenice ivota Richarda Miltona dani su mnogi primjeri prepreka koje imaju kriatelji biljaka i ivotinja. On kae: Broj varijacija koji se moe pojaviti unutar vrste ima prirodnu granicu i injenica je da nigdje u ivotinjskom ili biljnom carstvu ne postoji vrsta koja je sposobna za beskrajnu bioloku rastegljivost koju zahtijeva teorija evolucije, tj. da je sposobna za neogranieno prilagoavanje razliitim sredinama i modusima ivota. ivi organizmi su sistemi sa ogranienim potencijalom za promjene...

34

TO JE VRSTA? Moramo upotrebljavati rije vrsta sa oprezom. Mnoge prihvaene vrste su u stvari stopljene razliite rase. Kinsey (Klotz, str 51) oajniki kae: Vrsta je neto nejasno to svi zovu vrsta, ali nitko je ne moe definirati, opisati i prepoznati na nain koji bi bio potpuno prihvatljiv drugim znanstvenicima u tom polju. Pojam vrsta nije konano odreen. Taksonomi znaju da koncept vrsta ima puno prepreka. J. W. Klotz daje nekoliko definicija vrste: Darwinova: u razluivanju da li je neki oblik vrsta ili varijanta, miljenje naturalista je da treba odluiti na osnovu irokog iskustva, koje je izgleda jedini vodi. To znai: vrsta je ono to kompetentni sistematiar odlui da bude vrsta! Ovo je naravno odbaeno. Huxley je utvrdio 4 kriterija: 1) konani geoloki poloaj; 2) grupa koja krianjem ponavlja svoj oblik; 3) razliitost u obliku i izgledu u odnosu na druge sline grupe; 4) krianjem ne daje plodno potomstvo sa drugim grupama. Patterson kae: Poznavanje genetike nas primorava da ne mislimo da je vrsta skup slinih jedinki, nego da su to genetski bazeni. Ovo je danas najee upotrebljavana definicija. Ona jo tonije oznaava biblijski stvoreni prototip. Kriterij da su pripadnici vrsta sposobni kriati se i stvarati plodno potomstvo je ope prihvaen i podloan eksperimentalnoj provjeri, ali se ne moe primjeniti ne bespolno razmnoavanje (partenogenezu) i nije primjenljiv na Monera i mnoge druge protiste (jednostavne mikroorganizme).

VARIJACIJE Od varijacija pojedinaca oekuje se da uine da izgled vrste bude promjenljiv. U cvjetnom polju postoje makovi visoki 45cm, sa brojnim crvenim cvjetovima i velikim zelenim liem. Ali u procjepu plonika na 4cm prostora nalazi se primjerak maka sa malim, dlakavim, plavkastim liem i jednom siunom sjemenom kutijicom iz koje izlazi blijedi cvijet. I makovi u cvjetnom polju i siuni makovi sa plonika, koji cvjetaju 3 tjedna prije drugih, iznikli su iz istog sjemena maka koje je prole godine plonik sprijeio u razvoju! Genetska informacija doputa iroko prilagoavanje, tako da varijacije izgledaju kao odvojene vrste. Ali ne postoji trajna promjena. Francuski botaniar Bonnier podijelio je veliki broj viegodinjih biljaka, zasadivi pola svakog tipa u vrtu blizu Pariza, a pola u Alpama. Nekoliko biljaka na velikoj visini je uvenulo, ali su mnoge opstale. Prilagodile su se tako to im je korijenov sistem postao deblji, krai i dlakaviji, a lie imalo vie klorofila, krae internode i sve vee cvjetove, sve dok se ovih 17 prilagoenih jedinki te vrste nisu pribliili ve poznatoj alpskoj vrsti. Varijacije su bile mogue zato to su ve bile omoguene postojeim genetskim materijalom, ali ni jedan gen nije bio izgubljen niti dodat. Da li onda primjerci u niim predjelima pripadaju istoj vrsti kao i primjerci u Alpama? Naravno da jesu. Selektivno krianje od strane ovjeka ili u prirodi predstavlja eliminiranje gena i to nije povratni proces dok se ne izvri povratno krianje. Otuda nedavni oajniki napori za zatitu
35

divljih vrsta koje su od opasnosti od istrebljenja, a usmjereni su na uvanje karakteristika zapisanih u genima, koje e biti potrebne u budunosti. Pripitomljavanje i odgajanje pokazuje da divlje vrste imaju ogroman potencijal za nasljedne varijacije. esto se upotrebljava primjer psa, krianog da se dobije visina, brzina, agresija i dr. Informacije se paljivo eliminiraju stalnim odabiranjem, ali nije stvorena ni jedna nova informacija. Jack Russell je krianjem dobio manje informacija u genetskom bazenu u potomstvu, nego kod psa meleza od kojeg je poeo. Varijacije predstavljaju raznovrsnost fizikih osobina unutar jedne vrste. Npr, psi imaju puno rasa, izvana vrlo razliitih: bernardinac, vujak, pudlica, iuvava, ali sve su to psi. Od njih ne nastaju ni make, a pogotovo ne nastaju meuvrste. Iz sjemena rue nikad nee nii ljiljan, bez obzira koliko ljudi vjeruje da je to mogue. Bog nije stvorio sve vrste pasa, nego jednu sa svim moguim varijantama zapisanim u genima. Vrsta se moe prilagoavati klimatskim uvjetima, ali nikad nee nastati nova vrsta. Umjetnim selektivnim uzgajanjem stvorena je stoka bez rogova, narane bez sjemena i sl. Meutim, to nisu nove vrste. Ove varijante u prirodi ne postoje jer bi ih selekcija unitila.

KRIANO OPLOIVANJE Stvoreni tipovi reproduciraju se po svojim vrstama (prototipovima) sa njihovim sjemenom unutar njih. Ali da li su vrste nepromjenljive? Postoji krianje lav - tigar. Dva hrasta Quercus robur i Quercus lifora u prirodi ive razdvojeni i dat im je status vrste, ali oni se mogu kriati i stvoriti varijantu. Ollerenshaw je dao slijedei primjer za krianu oplodnju u taksonu koji je rangiran iznad vrste: Rod: domai pas sa vukom i akalom; Porodica: Indijski gajal sa brama kravom; Red: domaa koko (familija Phasianidae) sa puranom (familija Meleagrididae) i sa gvinejskim pijetlom (familija Numididae). Moramo naglasiti da smjetanje ivih bia u vrste predstavlja izmiljenu klasifikaciju onako kako to ljudima odgovara, a ne na osnovu stvarne situacije u prirodi, gdje sreemo stvorene prototipove. Karpeenko je kriao rotkvicu sa kupusom, stvorivi uglavnom sterilne hibride, ali i nekoliko sjemenki. Tako je dobio drugu generaciju koja uglavnom lii na hibrid, ali mnogo vie lii na rotkvicu. Otkriveno je da je to tetraploid, tj. svaki u jezgri ima 4 kompleta kromosoma koji dupliraju istu informaciju. Da li su rotkvica i kupus isti tip? Muentzing je kriao dvije konopljaste koprive, veliku cvjetnu konopljastu koprivu i zrelu galeopsis. Skoro svi hibridi su bili sterilni, ali je izrasla i jedna triploidna biljka. Ona je kriana sa zrelom galeopsis i kao rezultat nastala je biljka koja se ne moe razlikovati od galeopsis tetrahit, obine konopljaste koprive. Ako se na ovaj nain galeopsis tetrahit prvi put pojavila u prirodi, da li je to posebna vrsta ili su sve konopljaste koprive jedan prototip? Nikakva nova genetska informacija nije uvedena. Da bi joj bio dat status nove vrste, njenoj genetskoj strukturi bi morala biti dodana nova informacija.

36

MUTACIJE Mutacije su oteenja genetskog materijala, pri emu dolazi do mijenjanja karakteristika biljaka ili ivotinja. Mutacije mogu nastati ozraenjem ili mutagenim kemikalijama koje dovode na primjer do nastanka raka. Mutacije dovode do promjene genetike strukture. U toku mnogih desetljea vone muice, koje imaju ciklus razmnoavanja od samo tri tjedna, podvrgnute su mutiranju gena. To je prouzrokovalo udovina oteenja na njima, npr. noge su izrasle tamo gdje bi trebale biti oi i sl. Nitko nije nikad napravio poboljanje njihove strukture, niti ih promijenio u neto to nije vona muica. Ovi eksperimenti su propali, pokazujui da mutacije nisu mehanizam za evoluciju kao to misle neodarvinisti. Mutacije su tetne, pa ak i smrtonosne. Mutirane jedinke tee opstaju, pa ih selekcija eliminira umjesto da ih favorizira. Da bi mutacija bila nekodljiva, mora biti povrna, a ako je povrna, onda nema evolucijski znaaj. Mutacije su samo sporedne, tetne promjene unutar vrste. Evolucionisti kao primjer pozitivne mutacije navode srpastu anemiju. Radi se o mutaciji koja crvena krvna zrnca umjesto okruglim, ini srpastim. Zapaeno je da bolesnici koji imaju ovaj oblik anemije ne obolijevaju od malarije. Tako su evolucionisti zakljuili da ljudi napreduju na evolucijskoj ljestvici kada se razbole od srpaste anemije. Meutim, ako dijete naslijedi ovu bolest i od oca i od majke, umrijeti e prije vremena spolne zrelosti. Zamislite sada situaciju da svi ljudi naslijede ovaj genetski napredak. Cijela generacija ljudskog roda nestala bi sa lica Zemlje. Prema tome, mutacije su bolest. Zdrava osoba eliminira mutacije koliko god moe, pa na taj nain produava svoj ivot. im vidimo zdravu i jaku jedinku, znamo da na njoj ima daleko manje mutacija nego na drugima. Atomske bombe baene na Hiroimu i Nagasaki, kao i ozraeni u ernobilu, pokazali su na krajnje surov nain da mutacije nisu sredstvo kojim ljudi evoluiraju u neto bolje. Nitko od ozraenih nije dobio veu modanu masu, jae miie ili bolji karakter. Ono to su dobili, poeljeli su da nitko drugi ne dobije, da nikad ne prenesu na svoje potomstvo. Mutacije su motor za izumiranje ivota, a ne za evoluciju ivota.

KOPIRANJE GENA ak i izvan laboratorija dogaaju se sluajne mutacije u toku kopiranja DNK. DNK predstavlja duplu traku nukleotida. Ovi nukleotidi rade kao slovne ifre koje diktiraju stvaranje proteina. ifrirana poruka mora biti prenijeta precizno u toku svake diobe elije. Radman i Wagner su opisali ovaj zadivljujui podvig u preciznosti kopiranja genetske informacije: Za sloene organizme kao to su ljudi, postizanje dovoljne tonosti je znaajan podvig. Skup genetskih instrukcija ovjeka je niz od oko 3 milijarde slova. Ako bi greke bile rijetke (jedna u milijun), bilo bi 3000 greaka u toku svake duplikacije ljudskog genoma. Poto se genom kopira oko milijun milijardi puta u toku graenja ljudskog bia od jedne oploene jajne stanice, bilo bi nevjerojatno da ljudski organizam moe tolerirati tako mnogo greaka. injenica je da je sadanji nivo greaka jedna u 10 milijardi. Kako stanice postiu toliku preciznost u kopiranju?
37

Ovaj lanak nam govori o eksperimentima koji pokazuju da u toku replikacije kromosoma (koji su sainjeni od DNK) jedni enzimi izabiru ispravne nukleotide. Drugi enzimi provjeravaju ili vre probno itanje novog vlakna i izbacuju netone nukleotide. Tako nastane pukotina, ali trei enzim iza toga provjerava i popravlja svaki propust koji su napravila prva dva uvara. Iako se ove aktivnosti stalno odvijaju, neke greke se ipak dogode. Srpasta anemija i talasemija su bolesti nastale zbog zamjene samo jednog pogrenog slova u genetskoj poruci. Ovi enzimi za odabiranje, probno itanje i zamjenu DNK su odgovorni za udesnu tonost prenoenja genetske informacije iz jedne generacije u drugu, a to podrava stabilnost prototipova - vrsta. Kada se dogodi ozbiljna greka, proces odranja prirodne selekcije tei iskorijeniti mutiranu nesposobnu jedinku. Vrste (stvoreni tipovi) ostaju stalne tokom generacija, razmnoavajui se po svojim vrstama (prototipovima). Ovo vrlo dobro ilustriraju insekti zarobljeni u jantaru prije vie tisua godina, koji su identini dananjim primjercima. Drugi lanak na ovu temu s naslovom Prirodno sredstvo za uvanje gena od dr. R. Halliday ovako govori o ovim enzimima: DNK polimeraza je oigledno evoluirala do ovog veoma mudrog, visoko funkcionalnog stanja, kao da ima razum. Tono je da informacija mora biti proizvod razuma, ali je jasno da priroda nema razum, nego je prototipove stvorio uzvieni Mikrobiolog koji je odluio da se sve ivo razmnoava po svojim prototipovima. Postoji variranje na nivou vrsta u konceptu koji je stvorio ovjek, ali nikad ne postoji na nivou klase ili filuma koji je neophodan za evoluciju od molekule do ovjeka. Klasifikacionisti nisu dali zadovoljavajuu definiciju to oni podrazumijevaju pod pojmom vrsta. Sav genom za stvoreni tip - vrstu ukljuuje velike mogunosti za varijacije, kao na primjer u vrsti pasa. Ali kriatelji se uvijek sreu sa granicama za varijacije. Ponaanje enzima nas uvjerava da e greke u kopiranju nasljednog materijala biti popravljene. Prirodna selekcija tei iskorijeniti ove greke. Evolucionisti od Talesa do Darwina pravili su greku to su primjenjivali varijacije unutar vrste na sanjarsku ideju da jedna vrsta moe evoluirati u drugu. Riba se ni danas ne moe pretvarati u vodozemca, a svi fosilni i genetiki dokazi govore nam da se to nije dogaalo ni u prolosti. Ovi dokazi podravaju stvaranje, pri emu su biljke i ivotinje stvorene po svojim vrstama (tipovima) sa sjemenjem koje nosi podatke o svim potomcima. Ope je poznata injenica da se steene osobine ne nasljeuju. Geni nose samo uroene osobine karakteristine za vrstu. Genetski je nemogue da od amebe postane bilo to drugo osim amebe. Mutirana ameba (ili druga ivotinja) postati e bolesna ili mrtva ameba. Eksperimentalno je dokazano da se odsijecanjem repa takorima u vie uzastopnih generacija nikad nije pojavio takor bez repa u potomstvu. Takoer ve 3500 godina Hebreji obrezuju svoju djecu i nikad se nije rodio obrezani Hebrej. Jedno pleme vezivalo je novoroenom djetetu daicu oko ela ime su mu deformirali glavu (bila bi plosnata). Ali i ta djeca su imali potomke normalnog ela. To znai da se steene osobine ne nasljeuju. To to su neke vrste izvana sline nije dokaz da su nastale jedna od druge, jer se genetski razlikuju. U genetici nije poznat mehanizam kojim nie vrste postaju vie vrste. Prirodna selekcija ne moe stvoriti novi genetski materijal. Mehanizmi za odreivanje nasljednih osobina ne tee mijenjanju osobine ivih bia, nego tee nasljedne osobine odrati ravnomjernim. Dakle, vrste su postojane i genetski odvojene otrim granicama. Svaka vrsta ima razliit broj i raspored kromosoma kao osobnu kartu. Krianjem vrsta dobije se sterilan potomak koji prirodnim putem nikad ne bi ni nastao (mazga, mula). ovjek ima 46 kromosoma; kuni=44; magarac=62; konj=64; majmun=54; paradajz=24; a protozoon
38

aulokanta=1600! Jednoelijski organizam ima mnogo vie kromosoma od ovjeka, iako bi broj kromosoma i koliina DNK trebao rasti to su vrste sloenije. Najvie kromosoma imaju organizmi koji se smatraju primitivnim. Svaki bolji matematiar moe izraunati koliko je nemogue da se sluajno amino kiseline sloe u bjelanevinu. Ako bakterije Esherichia Coli poredamo po cijeloj povrini Zemlje u 2 cm debelom sloju, 1000 bakterija stane jedna na drugu u tih 2 cm. Ipak, za 5 milijardi godina postoji ansa da samo 2 njena gena dou na svoje mjesto. A to je sa ostalim genima? A da bi bakterija funkcionirala, potrebno je da svaki gen bude tono na svom mjestu.

PRIRODNA SELEKCIJA U prirodi postoji borba za opstanak i postoji prirodna selekcija u kojoj odreene jedinke lake preivljavaju, dok druge umiru. Na primjer, jedna vrsta leptira koja ivi u Engleskoj ima svijetlu i tamnu formu. Ona uglavnom ivi na drveu obraslom liajevima svijetle boje. Zato su tamne jedinke bile malobrojne jer su na svijetloj podlozi bile lako uoljive. Sa razvojem industrije sa drvea su nestajali liajevi, tako da su na tamnoj podlozi lake uoljive bile svijetle jedinke, pa su bile malobrojne jer su ih predatori pojeli. Oigledno je da neke vrste izumiru. Meutim, za evoluciju je potrebno da nastaju nove vrste, bez obzira da li stare odumiru, a to se u prirodi ne dogaa. Postojanje prirodne selekcije nije dokaz da postoji evolucija. Mi samo saznajemo da neke jedinke lake preivljavaju a druge nestaju, ali time nije stvorena nijedna nova vrsta. Prirodna selekcija ne stvara nove vrste i ne objanjava kako su nastale vrste koje ve postoje. Za stvaranje novih vrsta potrebno je neto drugo, jer spontano same od sebe vrste nikad ne nastaju. Potreban je Stvoritelj.

LETENJE Konstrukcija zrakoplova koju je ovjek uspio napraviti nevjerojatno je sloena i precizna. Duina krila, njihova zakrivljenost, struktura repa i motora, a naroito teina cijelog zrakoplova, sve to mora biti precizno napravljeno da bi zrakoplov letio. Meutim, vrabac kojeg sreemo na svakom koraku ima takvu strukturu tijela da ima bolje manevarske sposobnosti od bilo kojeg zrakoplova. Vertikalno polijee i slijee, munjevito mijenja pravac i kvari se mnogo rijee od zrakoplova. ak i sam nalazi gorivo. ovjek koji je upotrijebio svo svoje znanje i inteligenciju da bi konstruirao mainu koja leti, morao bi se upitati tko je upotrijebio svo svoje znanje i inteligenciju da bi konstruirao vrapce? Ta napredna tehnologija koju ima konstruktor vrabaca daje nam osnove da vjerujemo da smo i mi konstruirani od strane tog istog konstruktora. ovjek jednostavno nije stvoren letjeti bez pomagala. Grudni miii ovjeka ine manje od 1% ukupne teine tijela, a kod nekih ptica grudni miii ine ak 30% tjelesne teine! Takoer, kosti ptica su veoma lagane i uplje. Na primjer, jedna ptica iji je raspon krila 2 m ima kosti teke samo 120 -150 grama. Zamislite ovo: njihovo perje je tee od skeleta, a samo perje je nevjerojatno
39

lagano. I pored toga, kosti su im vrste i savitljive. Svaka ptica, bio vrabac ili sokol, roen je da leti i potpuno je opremljen za let. Svaki dio ptice fantastino je dizajniran i svrsishodan. Ptica izgleda kao stvorena za letenje, a Tvorac letakih sposobnosti ptica je mnogo inventivniji od najboljih konstruktora zrakoplova. Pogledajte prozirno krilo muhe, veliko krilo orla, radarski sistem slijepog mia, super brzo mahanje krila kolibria... Letenje se po evoluciji moralo razvijati 4 puta posebno: kod insekata, ptica, reptila i sisara (slijepi mi). Promjene od gmizavca do ptice nisu se mogle dogaati postepeno, malo po malo. Da bi ptica mogla letjeti, sve promjene su se morale dogoditi istovremeno, a ne jedna po jedna. to vrijedi gmizavcu ako mu izraste perje, ako mu kosti nisu lagane i ako nema odgovarajuu miinu masu? to vrijedi gmizavcu ako je nekim nevienim udom imao mutaciju da mu krljut postane perje (a za to je vjerovatnost nevjerojatno mikroskopski mala, to jest ne postoji), da su mu kosti u isto vrijeme postale lagane (to je isto vrlo malo vjerojatno), ako su mu ak i miii rasporeeni kao za letaa, to sve to vrijedi ako mutacijama nisu u isto vrijeme nastali centri u mozgu koji e upravljati ovom ivom letjelicom. Ptica nije zavrila pilotsku kolu, ona se raa sa uroenim letakim znanjem. Vjerojatnost da sluajno nastane neto to ne mogu konstruirati ni najvei umovi na Zemlji je toliko mala da se prije moe rei da je to nemogue. Osloniti se na tako nevjerojatnu ideju kao to je evolucija gmizavaca u ptice prije se moe nazvati praznovjerjem nego znanou. Ptica je odmah morala biti ptica da bi preivjela, a za trenutni nastanak ptica evolucija nije sposobna. Ptice, kao savreni letai, morale su biti stvorene odjednom sa svim osobinama koje su im neophodne za letenje. Za takvu savrenu stvaralaku gestu potrebna je inteligentna, mona linost, a ne sluajnost. Ta linost moe biti samo Bog koji je stvorio i nas ljude. Zato i u Bibliji pie: Zapitaj stoku, nauie te; ili ptice nebeske, kazae ti; ili se razgovori sa zemljom, nauie te; i ribe e ti morske pripovjediti. Tko ne zna od svega toga da je ruka Gospodnja to uinila? Job 12:7-9

PRIJELAZNI OBLICI IZMEU VRSTA - KARIKA KOJA NEDOSTAJE Pod evolucijom se smatra proces stalnih morfolokih promjena kojim nastaju meuvrste, a poslije i nove vrste. Iz iskustva znamo da prijelaznih oblika nema, jer nitko nikada nije vidio u prirodi nijedan ivi primjerak meuvrste. Danas bi Zemlja trebala bujati od meuoblika, ali meuoblika ak nema ni u fosilima. Kako to da je preivjela poetna vrsta koja je bila slabija i imala potrebu da se mijenja i gotova nova vrsta, a da nije preivjela nijedna prelazna forma? Ako je prijelazna forma bila bolja od poetne vrste od koje je nastala, zato onda nije opstala? Ako su prijelazne forme toliko slabe da su izumrle, kako su mogle ivjeti toliko dugo vremena koliko je potrebno da se transformiraju u jo bolju vrstu? Kako je mogue da od loije meuvrste nastane jo bolja vrsta? Zato bi potpuno prilagoeni oblici ivota uope imali potrebu mijenjati se? Znanstvena fantastika se previe uvukla u dananju znanost. Kako se sa bespolnog razmnoavanja prelo na spolno razmnoavanje? Kada evolucionisti ele kazati da postoje prijelazne forme, oni pokau crte, a ne ivi primjerak ili fosil. Kada se usporede dananji primjerci ivih oblika sa primjercima koji su navodno stari milijunima godina, vidimo da su skoro istovjetni. Kako to da nisu evoluirali? Na primjer, fosil
40

drveta Ginko, star navodno 200 milijuna godina, isti je kao i danas. Mravi od prije 100 milijuna godina isti su kao danas. Reptil tuatara naen je fosiliziran u stijeni navodno staroj 135 milijuna godina. U mlaim stijenama ga nema, pa se vjerovalo da je izumro. Onda je naen ivi primjerak na Novom Zelandu. Kako su sva ova bia nepromijenjena prola kroz evoluciju? Da li slinost meu vrstama ukazuje na razvoj jedne vrste od druge, ili ukazuje na istog Stvoritelja? Postoji slinost i izmeu organizama za koje evolucionisti tvrde da su daleki srodnici. Npr. kimenjaci i sipe imaju upadljivo iste oi, ali su drastino razliiti u svim drugim stvarima. Drastine razlike postoje i izmeu bliskih srodnika. Sve navodne prijelazne forme danas su opovrgnute. Prema evolucionistima, jedan od najvanijih dogaaja u povijesti ivota je kada je riba evoluirala u vodozemce. Kako je bilo mogue prouzrokovati da se neke ribe izloe opasnosti i krenu na kopno? Popularna teorija kae, da su se za vrijeme sue isuile bare u kojima su ivjele neke ribe, primoravajui ih da se izloe opasnosti u traenju alternativnih stanita na kopnu. To je zahtijevalo trenutno rjeenje, a evoluciji je potrebno ogromno vrijeme da bi se sluajno dogodile promjene koje ni najinteligentniji ovjek ne bi mogao namjerno izazvati. Ova teorija ima mnoge nepremostive probleme: Ribe su prilagoene za ivot u vodi; one imaju peraje za plivanje i krge za izvlaenje kisika iz vode. Riba izvaena iz vode bila bi bespomona i vrlo brzo bi uginula. S druge strane, vodozemci su prilagoeni udisati zrak, imaju plua i posjeduju noge (osim sesilija, kod kojih nitko nema udove). Ribe koje izau na kopno uginu jer nemaju plua, a vodozemci su stvoreni disati i hodati. Poto krge nisu mogle naglo postati plua, to bi bila pogodnost za ribe ije su se bare isuile, evolucionisti pretpostavljaju da su se plua razvila prije nego to su ribe napustile vodu. Razlika izmeu krga i plua je ogromna, pa je teko zamisliti neto to je izmeu krga i plua. Tokom mnogo milijuna godina, kod odreenih tipova riba, peraje su se navodno pretvorile u noge i tako su nastali prvi vodozemci. Da bi objasnili evoluciju peraja u noge, evolucionisti su pregledali razliite fosile riba i izdvojili ribu akoperku (Crossopterygia) kao pretka vodozemaca. Zato? Zato to su one imale peraje sa koicama, za koje su pretpostavili da se mogu preobraziti u noge. Meutim, peraje nisu vezane za kraljenicu nego su utkane u miie, tako da ne bi mogla nositi tijelo ribe. Noge vodozemaca su vezane za kraljenicu i zato oni mogu hodati. Izumrli vodozemac, ihtiostega, izdvojen je kao predak modernih vodozemaca. Glavni problem evolucionista ogleda se u navodnim prijelaznim oblicima, jer je fosilni zapis skroz nepotpun. Evolucionist Adler kae: Mada se ovaj prijelaz, bez sumnje, odigrao u periodu od milijuna godina, ne postoji fosilni zapis tih etapa. Razlike izmeu ribe akoperke i ihtiostege su ogromne. Ud i pojas uda kod ihtiostege ve je vodozemskog tipa. Nema dokaza da su se etiri peraje akoperke preobrazile u noge, kompletno sa zglobovima i vezala za kraljenicu, dok su ostale peraje vjerojatno otpale. to je moglo prouzrokovati razvoj vrata i odvajanje lubanje od grudnih kostiju? Takve ogromne promjene trebale bi ostaviti mnogobrojne prijelazne forme u fosilnom zapisu, a ipak nema ni jedne! Evolucionisti nemaju nita osim vjere na kojoj se bazira njihovo uvjerenje da su vodozemci evoluirali od riba. udno je i to to su se neki vodozemci sa kopna navodno vratili ivjeti u vodi, iako su njihovi preci upravo odatle pobjegli. Dr. Duane Gish kae: Ekstremno veliki jaz izmeu riba i vodozemaca i naglo pojavljivanje, u stvari, svih paleozoikih redova i tri iva reda, ine apsolutno nemoguim vjerovanje da su ove forme evoluirale. Riba Latimerija navodno stara 70 milijuna godina, predstavljena je kao meuoblik iako je 100%
41

riba. U nae vrijeme naen je primjerak ove ribe koji je identian onoj koja je navodno stara 70 milijuna godina. Kako je 70 milijuna godina ostala nepromijenjena kao meuvrsta? Sve injenice vezane za vodozemce, nekadanje i dananje, ukazuju da nijedna od njih nije nikada evoluirala. Neki su izumrli, kao to je ihtiostega, dok drugi i danas ive i mada nesumnjivo postoji raznolikost i varijabilnost, vodozemci su uvijek bili vodozemci - i uvijek e biti. Vodozemce je Bog stvorio u poetku. Ptice su po evoluciji nastale od gmizavaca. Dokaza nema, pa ak ni izvanjske slinosti. Dovoljno je pogledati razliku izmeu krljuti gmizavaca i perja ptica. Kakvo bi to udo bilo da se etvrti prst prednjih nogu gmizavca izdui, da mu se koa na tim prstima preobrazi u krila i perja, a kosti odjednom postanu lagane? Zamiljena pretea ptica bila bi tako trapava da bi odmah bila pojedena. Takvih ivotinja nema ni meu fosilima, a nema ni ivih primjeraka. Arheopteriks je ptica a ne meuoblik. Zato bi se uope potpuno prilagoene vrste mijenjale u nesavrena bia? Neke izumrle ptice su imale zube. Da li to znai da su nastale od reptila, ili to znai samo da neke ptice imaju zube? I neki vodozemci imaju zube a neki nemaju. Istina je ovo: I stvori Bog... sve ptice krilate po vrstama njihovim. I vidje Bog da je dobro. 1. Mojsijeva 1:21 Insekti su najbrojnija iva bia, 85% svih vrsta, a ipak nemaju prijelazne oblike. Svaki fosil 100% pripada svojoj vrsti. Naen je fosil vilinskog konjica istovjetan dananjem, a i fosil slijepog mia iz eocena, navodno star 50 milijuna godina potpuno je isti kao dananji.

PORIJEKLO SISAVACA Sisavci ive skoro na svakom dijelu nae planete, na kopnu i u vodi. Raspon veliine im je od 80 mm veliine malih rovica, do plavih kitova koji dostiu 33 m duine. Postoje 3 potklase sisavaca: monotremati (sisavci koji se legu iz jaja), marsupialni i placentalni sisavci. Ali koje je njihovo porijeklo? Popularno se vjeruje da su sisavci evoluirali od gmizavaca, ali postoji puno problema oko te teorije. RAZLIKE: Mada njihove strukture skeleta pokazuju dosta slinosti, postoje zaista znaajne razlike izmeu gmizavaca i sisavaca. Puno tih razlika je u mekim anatomskim dijelovima, koji nisu sauvani u fosilnom zapisu. Na primjer, svi sisavci imaju dijafragmu, a gmizavci je nemaju. Od ega je evoluirala dijafragma sisavaca? Svi sisavci posjeduju vaan organ u srednjem uhu Kortijev organ - kojeg sainjava 3 000 susjednih lukova koji formiraju tunel. Gmizavci nemaju Kortijev organ, ili neto slino njemu i kako je sada on dospio kod sisavaca? Sljedea karakteristika jedinstvena za sisavce jesu mlijene ljezde, koje priskrbljuju mlijeko za mladunce. Odakle potjeu mlijene ljezde kada ih nitko prije sisavaca nije imao? Neki predlau da su mlijene ljezde nastale od znojnih ljezda, ali znoj je otpadni produkt, dok je mlijeko bogato hranljivim sastojcima. Svi sisavci, ukljuujui i monotremate, hrane svoje mladunce mlijekom, koje im je neophodno za opstanak. VILINI I UNI PROBLEMI: Svi gmizavci, ivi i fosilizirani, imaju nekoliko vilinih kostiju i samo jednu unu kost, dok svi sisavci, ivi i fosilizirani, imaju samo jednu vilinu kost i tri une kosti. Prema evolucionistima, prilikom prelaska gmizavca u sisavca, dvije viline kosti su se same odvojile od vilice i postepeno krenule ka uhu, gdje su se povezale sa postojeom kosti i formirale tipino sisavsko uho. Fosilni zapis ne otkriva ovu vrstu prijelaza. Zaista, teko je zamisliti kosti koje migriraju za vrijeme toka evolucije i udo je kako je neko stvorenje koje je trpjelo ovu vrstu
42

promjene moglo ili jesti ili uti kako treba. SISAVOLIKI GMIZAVCI: Tvrdnja evolucionista je da je grupa izumrlih ivotinja, poznatih kao sisavoliki gmizavci bila prijelazna, naroito dva primjerka, Morganucodon i Kuehneotherium, koji su bili oko 10 cm dugi. Ali ak i ovi imaju normalne gmizavske kosti ureene u vilice i ui. Oni mogu biti slini sisavcima, ali su i pored toga bili gmizavci. Dimetrodon je imao na leima strukturu nalik na jedro. Ne postoji bilo kakav dokaz odakle je on evoluirao, ili u to. Prema evolucijskom raunanju vremena, sisavoliki gmizavci su se pojavili u permu, prije 280 milijuna godina, u isto vrijeme kada i pravi gmizavci. Vjeruje se da su oni izumrli u juri, prije 160 milijuna godina, ali dananji fosilni ostaci sisavolikih reptila pronaeni su u gornjem paleocenu (vrijeme prije 60 milijuna godina). Tako, prema evolucijskoj vremenskoj skali, oni su ivjeli u isto vrijeme sa njihovim pretpostavljenim sisavskim potomcima oko 120 milijuna godina - 100 milijuna godina due nego to se prethodno mislilo! Poto u stijenama ovog meuperioda nisu pronaeni fosili, mi smatramo da ovih 100 milijuna godina nikada nije postojalo. PORIJEKLO POTVRSTA: Sve tri potvrste sisavaca - monotrenati, marsupialni i placentalni sisavci, pojavili su se u fosilnom zapisu naglo. Evolucionist Roger Lewin pie: Evolucijski prijelaz ka sisavcima, koji se vjerojatno dogodio u samo jednom ili najvie dva pravca, jo uvijek je zagonetka. Mada su monotremati (sisavci koji se legu iz jaja), kao to su bodljikavi mravojed i kljunar (platipus), esto opisivani kao primitivni, ne postoji dokaz koji bi ih povezao sa nekim gmizavskim pretkom. Kljuna je zaista nevjerojatan primjer. On ima plovne koice izmeu prstiju kao patka, nosi jaja kao kornjaa, ima dlaku i rep kao dabar, ali su mu mladunci sisavci kao i slijepom miu. Tko mu je onda predak? Marsupialni ili torbarski sisavci su sada ogranieni na Australiju (sa jednim izuzetkom oposumi u Junoj Americi), ali njihovi fosili su nalaeni na mnogim lokacijama. Meutim, najstariji fosili su isto marsupialni. Placentalni sisavci su najraznovrsniji, sastoje se od 18 odvojenih redova, ali svaki od tih redova je poseban u odnosu na njegovo najranije pojavljivanje u fosilnom zapisu. Prije pola stoljea George Gaylord Simpson napisao je: Najstariji i najprimitivniji poznati lanovi svakog reda ve imaju temeljne orinarne karakteristike i nema sluaja priblinog nastavljanja sekvenci jednog reda sa nekim poznatim. U veini sluajeva prekid je tako otar i jaz tako veliki da je porijeklo redova pekulativno i veoma osporavano. Kada mi razmatramo velike razlike izmeu kitova i irafa, slonova i slijepih mieva, ini se nevjerojatnim da netko povjeruje da su oni mogli evoluirati od stvorenja slinog rovici u periodu od 200 milijuna godina, bez ostavljanja tragova u fosilnom zapisu. injenice se, meutim, kompletno slau sa Biblijskim izvjetajem o stvaranju. I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovim, i stoku po vrstama njezinim, i sve sitne ivotinje na zemlji po vrstama njihovim. I vidje Bog da je dobro. (1. Mojsijeva 1:25)

MORSKI SISAVCI Postoji oko 118 vrsta morskih sisavaca, ukljuujui cetacee (kitove i delfine), sirene (morske krave i dugonge), i pinipede (tuljane i moreve). injenica oko koje se slau i kreacionisti i evolucionisti je da su svi morski sisavci savreno graeni za njihov morski nain ivota. Meutim, savrenost grae morskih sisavaca ukazuje na inteligentno projektiranje i nemogunost da su postepeno evoluirali. Postavlja se pitanje: zato su se sisavci vratili u vodu kada su njihovi preci odatle odavno otili?
43

Mi imamo nesigurno znanje o njihovom porijeklu (cetacea), jer su najstariji poznati fosili iz eocena ve oigledno kitovi. (L.Harrison: Natural History of the Whale, p.23.) Znanstvenik Philip Gingerich je tvrdio da je pronaao fosilne ostatke hodajueg kita i znanstveni asopis je pratio njegovu rekonstrukciju tog stvorenja. to je on ustvari otkrio? Samo lubanju i nekoliko zuba! Kako je onda opravdao naziv hodajui kit? Gingerich je tvrdio da su ti fosili pronaeni u sedimentima koji su jednom bili dio morske obale ili rijene obale i da je ovo stvorenje ivjelo na rubu vode. Zakljuak: to mora da je bio hodajui kit! A kosti noge? Mogue je da smo pronali neto, kae Gingerich, ali biti emo sretni ako jesmo. To je premalo za hodajueg kita! U pogledu kompletnog nedostatka fosilnog dokaza za ogromne promjene potrebne za prelazak stvorenja sa kopnenog na vodeni nain ivota, ini se vrlo naivnom tvrdnja da su specifinosti pronaene kod morskih sisavaca steene posredstvom postepene evolucije. Razmatrajui neke od zadivljujuih karakteristika pronaenih kod kitova, tvrdilo se da su oni dostigli najvii stupanj evolucije od morskih sisavaca. Oigledno je kompletno odsustvo zadnjih udova. Mada se nekada tvrdilo da kitovi imaju ostatak zadnje none kosti, jedino plavi kit ima takvu kost, koja nikako nije kost uda. (Vrijedno panje je da nitko od sirena, koje su navodno evoluirale kasnije nego kitovi, nema nikakav trag takvih kostiju.) Postojanje nosnica kod kitova omoguava vrlo pogodan nain disanja za ove morske sisavce kada ele izai iznad povrine vode. Evolucionisti tvrde da su nosnice migrirale na vrh glave. Glavna modifikacija lubanje zahtijevala bi neophodnost pomjeranja nosnica iz normalne pozicije sa njuke - na vrh glave, a najstariji fosili kita pokazuju da su nosnice ve u toj poziciji. Moramo spomenuti postojanje genijalne aparature sa kojom je enka kita opremljena da omogui svom mladuncu sisanje bez upijanja morske vode. Majka zaista pumpa mlijeko u usta mladunca, koristei specijalni mii u svojoj dojki. Osim toga, kitovi imaju neto to su evolucionisti opisali kao specijalna ureenost, pomou ega se grkljan produio u cijev koja je umetnuta u nosni prolaz, to sprjeava ulaenje morske vode u dunik kada kit otvara svoja usta da jede. Naposljetku, cetacee posjeduju zadivljujui sonarni sistem koji im omoguava komunikaciju i lociranje objekata na osnovu zvunih valova i ehoa. Za slanje i primanje ovih signala, kitovi i delfini imaju specijalno graene sinuse i slune organe. U pogledu ovih i drugih injenica vezanih za morske sisavce, zajedno sa kompletnim nedostatkom fosilnog dokaza za njihovu evoluciju, sigurno da je najloginije zakljuiti da je Bog stvorio velika stvorenja u vodi. (1. Mojsijeva 1:21) Prijelazni oblici, ak i da je mogue da nastanu, ne bi izdrali borbu za opstanak. Uginuli bi ili bi bili pojedeni. Umjesto obilja prijelaznih oblika u fosilima i u ivom svijetu, nedostatak prijelaznih oblika dokazuje da je evolucija nemogua. Evolucijsko drvo ivota spaja samo teorija. Nekada se vjerovalo u Hekelov biogenetski zakon, da embrionalni razvoj predstavlja ponavljanje evolucijskog razvoja vrsta. Danas se zna da je sam Hekel falsificirao svoje radove. Kada je embrionalni razvoj ozbiljnije istraen, utvreno je da nikako ne odgovara zamiljenom evolucijskom razvoju. Bliski roaci nemaju sline embrione, a daleki roaci imaju sline embrione. Rudimenti su navodno organi bez funkcije, zaostali od evolucijskih predaka. ak i da su zakrljali, to ne dokazuje evolucijski razvoj ka boljim vrstama nego degeneraciju postojeih vrsta. Kada je anatomija bolje prouena, utvreno je da je svaki dio tijela vaan. Slijepo crijevo je dio limfnog sistema. Ono stvara antitijela koja su vana za obranu tijela naroito u djetinjstvu. Bori se protiv infekcija kao trbuni krajnik. Neke vrste majmuna i make nemaju slijepo crijevo. Da li to
44

znai da je ovjek primitivniji od make i majmuna koji su se otarasili nepotrebnog crijeva? Krajnici takoe imaju imunoloku ulogu. Moemo ivjeti bez njih kao i bez ruke i noge, ali je tijelu tee da se obrani od infekcije. Djeca roena bez krajnika ostaju vrlo mala. Coccyx je trtina kost, koja je smatrana ostatkom repa bez funkcije. Meutim, za nju se vezuje nekoliko miia vanih za razmnoavanje, raanje i kontroliranje beike. Ona pomae da kada se ovjek uspravi, organi trbuha vrsto stoje. Sljepoonica podrava onu jabuicu, omoguava da ne vidimo duple vizije. Podupire suznu vreicu i zadrava prljavtinu da ne ue u oko. Svi rudimenti su i danas u upotrebi, a evolucionisti i dalje nemaju rjeenje kako su nastali novi organi.

OVJEK - MAJMUN Ako je nekom sluajnom mutacijom nastao ovjek, kako je u isto vrijeme nastala i ena? Da li to znai da su u isto vrijeme, kod grupe majmuna, mutirali isti geni? Poto mutacije nasumce oteuju genetski materijal, kako to da su izazvale takva oteenja gena majmuna da su stvoreni mukarac i ena koji mogu da se razmnoavaju meusobno, a ne mogu da se razmnoavaju sa majmunima? Kako to da sluajnim oteenjem gena, u isto vrijeme nastanu bia iste nove vrste, a razliitog spola? Kako to da se danas ne dogaaju takve sluajnosti? ak i da je nekim udom stvoren jedan ili vie ljudskih parova, meusobnim krianjem u srodstvu, ljudski rod bi se brzo degenerirao. Degenerirane ljude bi prirodna selekcija odmah uklonila. S druge strane, ako je Bog stvorio Adama i Evu savrene, oni su imali savreni genotip, bez mutacija. Zato je potomstvo Adama i Eve moglo stupati u brak u srodstvu, jer zbog savrenog nasljednog materijala nije dolazilo do nasljednih bolesti. Poslije Potopa, kada je nestao vodeni omota oko Zemlje, dolo je do jaeg utjecaja zraenja i radioaktivnosti pa je mnogo vie dolazilo do mutacija. Zato je Bog kasnije rekao da se ne stupa u brak u srodstvu. Evolucionisti pretpostavljaju da su se ljudi razvili od majmunolikih predaka, prije nekih 3 milijuna godina. Meutim, arheolozi su pronali na raznim mjestima irom svijeta, veoma napredne, moderne kulture koje se naglo pojavljuju, a ivjele su skoro istovremeno. To su bile kompletne civilizacije koje su posjedovale kompleksan jezik, profinjenu kulturu, poljoprivredna znanja, impresivnu tehnologiju i u mnogo sluajeva pisani jezik. Ove kulture su bile u stanju napraviti kalendar, sagraditi piramide, impresivne zgrade i morske lae. Veina od njih je na kraju izgubila svoju naprednu tehnologiju i samo u zadnjih nekoliko tisua godina ljudsko drutvo poelo ju je ponovno sticati. Nijedan majmun ne ispunjava anatomske i fizioloke zahtjeve da bismo ga smatrali pretkom ovjeka. Kako su nastale rekonstrukcije dlakavog, pogrbljenog ovjeka-majmuna? Da li ga je netko vidio? Ili naao kostur? Iznenaenje: od 2 koice i puno mate umjetnika saznali smo njegov izgled, grau, dlakavost, ak i da ima nakazno lice. Kad nema dokaza dobar je i crte. Kako umjetnik moe nacrtati osobu koju nitko nikad nije vidio? Tako je 1922. od jednog zuba rekonstruiran ovjek-majmun iz Nebraske, dok nije utvreno da je zub pripadao jednoj svinji. Piltdawnski ovjek je 41 godinu varao svijet dok nije utvreno da je nalaznik spojio ljudsku lubanju i majmunsku vilicu. Slikari su tada ve bili rekonstruirali ovo neuredno, dlakavo bie. 1891 je Eugen Dubois naao lubanju majmuna i 45 m dalje dio kosti ljudske noge. Poto je tvrdio da kosti pripadaju istoj osobi, rodio se Javanski ovjek-majmun.
45

Danas se pokazalo da su Ramapitekus i Australopitekus obini majmuni a ne prijelazne forme. To su izumrli tipovi stvorenih primata. Neandertalac je hodao uspravno i bio ovjek degeneriranog izgleda, a ne evoluirani majmun. Kada bi proao gradom u modernoj odjei, obrijan i oian (za razliku od evolucionistikih crtea), nitko ne bi obratio panju na njega. Na niem stratigrafskom nivou od Neandertalca otkrivene su lubanje izrazito modernog ovjeka. Razlike izmeu ovjeka i majmuna su drastine u kromosomima, genima i krvi. ovjek je inteligentno bie svjesno sebe i ima apstraktno miljenje. Majmuni nikada nisu progovorili, jer samo ovjek ima centar za govor. Jezici starih naroda ak su i kompliciraniji od modernih. Majmuni nemaju ove osobine ni u blagom obliku. Majmuni nisu religiozni, a najstarija ljudska civilizacija imala je religiju. Zato je ovjek-majmun izumro, a majmun opstao? Da li je majmun bolja vrsta od ovjeka-majmuna? ovjek je specifino bie u odnosu na sve ivotinje, ima osobine koje ne postoje u ostalom ivom svijetu. ovjek analizira, smilja matematike teoreme, logiki misli, argumentira, govori, ima kulturu, komponira simfonije, biljei svoju povijest, ima ureen drutveni ivot, ekonomian je (odgovorno upravlja dobrima), estetiar je (vrijednuje ljepotu), ima pravnu svijest (sud, pravda, kazna), ima etiku (razlikuje dobro i zlo), ima mo izbora i moe vjerovati u Boga, biti duhovan. Religija je ono po emu se ovjek potpuno razlikuje od ivotinja. Karike koje nedostaju opovrgavaju evoluciju. Karika koja ovjeku stvarno nedostaje je Isus Krist. Jedino On moe ponovno spojiti buntovnog ovjeka i Boga. On je to uinio zato to voli stvorenja koja je stvorio iako su mu neprijatelji. Moe prihvatiti ili odbaciti ovu kariku ivota. Izbor je na tebi.

FOSILI Evolucionisti tvrde da su evolucijski procesi previe spori da bi ih mi zapazili. ak ni poslije 150 godina nismo vidjeli stvaranje prijelaznog oblika izmeu vrsta, a kamoli stvaranje nove vrste. Ako danas ne vidimo prijelazne oblike, oni bi se ipak morali nai fosilizirani u naslagama tla koje je navodno staro milijunima godina. Ako ni meu fosilima koji su tako stari nema prijelaznih oblika, onda je evolucija u kripcu. Fosili su okamenjeni ostaci biljaka, ivotinja ili tragovi. Evolucionisti vjeruju da su fosili nastali u toku dugog vremenskog perioda, laganim taloenjem mulja preko nekih ostataka ivota. Pretpostavljali su da e se u najdubljim slojevima nai jednostavni organizmi, a u gornjim slojevima sve sloeniji organizmi, sa obiljem prijelaznih oblika izmeu vrsta. Kreacionisti vjeruju da fosili nastaju u uvjetima katastrofe kao to je Biblijski Potop. Tada su organizmi bili ivi sahranjeni, bez prisustva kisika i mikroorganizama, pa se nisu mogli raspasti. Zato e se u fosilnom zapisu vrste pojaviti odjednom, izmjeane, bez postepenog razvoja i bez prijelaznih oblika. Kad riba ugine, odmah biva pojedena od predatora. Ako nekim sluajem padne na dno, kosti joj budu razbacane bez reda. Sediment zato ne bi mogao postepenim taloenjem stvoriti fosil. Naeni fosili ribe imali su poredane kosti, ak i ouvane miie i otvorene peraje. Mrtva riba skupi peraje kad ugine, a ove ribe su ive sahranjene. Postoji fosil velike ribe koja guta manju ribu i ba u tom trenutku ih je katastrofa obje zatrpala. koljke pred smrt otvaraju svoje kapke, a naeno je mnotvo fosila koljki zatvorenih kapaka, to znai da su ive zatrpane. Meduza koja ima tijelo sa 2% suhe materije i 98% vode, koja se na suhom posui i od nje ostane neprepoznatljiva bijela skrama, ipak je naena fosilizirana! Kao da je iva sahranjena i okamenjena
46

u katastrofi. Naeni su fosili pela otvorenih krila, listova sa klorofilom (list nije uvenuo, nego je zatrpan prije no to se klorofil povukao), ak i okamenjeni tragovi zmija i ptica. Fosilizirane su njene strukture prozirnih krila opnokrilaca, pa ak i pigment koji inae iezne kad insekt ugine. Trag moe ostati samo u blatu i morao je biti trenutno zatrpan i ubrzo okamenjen katastrofom. injenice iz prirode govore same. Neke fosilne jednostavne forme izgledaju naprednije od dananjih sloenijih vrsta. Npr. trilobiti su imali komplicirani optiki sistem, kalcitna soiva. Sve naene vrste u fosilnom obliku su i danas prepoznatljive, jer se nisu promijenile za sve te navodne tisue i milijune godina. U fosilnom zapisu nema prijelaznih oblika izmeu vrsta. Kako su ouvane samo lako prepoznatljive vrste a nijedan intermedijer, prijelazni oblik izmeu vrsta? Fosili konja u muzeju u New York-u poredani od najmanjeg do najveeg ne dokazuju da su nastali jedan od drugog. Pokazalo se da ovi konji nisu ivjeli po redoslijedu kako su poredani po veliini, po njihovoj navodnoj evoluciji. Ova zbirka pokazuje samo koliko varijacija ima konj, a ne pokazuje prijelaz izmeu konja u drugu vrstu. Neki fosili sauvani su u uspravnom poloaju, jer ih je tako zatekla potopna katastrofa. Neki fosili prolaze kroz vie geolokih slojeva koji po evolucionistima imaju drastino razliitu starost. Kada bi ti slojevi meusobno imali toliku vremensku razliku, onda ne bi nastao fosil, nego bi organska materija istrunula. To znai da je proces naslojavanja i fosilizacije bio jako brz, pa nije dolo do raspadanja. Fosili morskih ivotinja naeni su i u najviim planinskim predjelima gdje nema mora. Jedino razumno objanjenje je da se morsko dno prilikom neke katastrofe podiglo na tu visinu. Po dananjoj brzini erodiranja tla, fosili koji su navodno stari vie milijuna godina uope ne bi postojali, jer bi ih erozija odavno unitila.

GEOLOKI STUP Standardni geoloki stup slojeva tla koji se pojavljuje u mnogim knjigama evolucije i geologije, izgleda vrlo uredno sloen u teoriji, ali ipak nigdje na Zemlji nisu naene stijene poredane po ovom redoslijedu. Ovaj zamiljeni stup zasnovan je na pretpostavci da se evolucija dogodila i da su jednostavna stvorenja evoluirala u sve sloenije oblike u toku vie milijuna godina. Ako bi se naao samo jedan fosil van svog mjesta, cijela teorija evolucije bi bila u nevolji. A ako bi bilo naeno mnogo fosila van svog mjesta, to bi bilo fatalno za evoluciju. Dokaz o prisutnosti pravih ljudskih bia u stjenovitom sloju koji bi trebao biti tisue milijuna godina stariji od ovjeka, bio bi dokaz da ovjek nije evoluirao. Fosili riba u najstarijim stijenama dokazuju da ribe nisu polako evoluirale od jednostavnijih organizama. Postojanje cvjetnih biljaka u prekambrijskim stijenama je dokaz da se te biljke nisu prvi put pojavile u kretaceusu, preko 400 milijuna godina kasnije. Po evoluciji, moderni ovjek se pojavio prije oko milijun godina. Meutim, u sloju iz miocena starom navodno 25 milijuna godina, naen je moderni ljudski skelet (Guadeloupe), ljudska vilica u uglju (Italija) glinene figure koje su pravili ljudi (Idaho, USA). U karboniferu, prije navodno 345 milijuna godina, naeni su ljudski tragovi (USA) ljudski predmeti u uglju, zlatni lani i eljezni lonac. Po evoluciji tada bi trebali postojati najvie vodozemci i reptili, a nikako ovjek.
47

U ordoviciju, prije navodno 500 milijuna godina, po evoluciji trebali bi postojati samo prvi kraljenjaci i morski ivot. Ipak, u Teksasu je naen djeji zub. U kambriju, prije 570 milijuna godina, po evoluciji trebala su postojati samo primitivna morska stvorenja (trilobiti i ljuskari). Meutim, u istom sloju su naeni otisci ljudskih stopala zajedno sa fosilima trilobita (Juta, SAD) kao i fosili svakog veeg ivog filuma, ukljuujui i kraljenjake (ribe). U prekambriju, prije 4600 milijuna godina, kada su po evoluciji postojale samo alge i mikroorganizmi, naeni su fosili peludovih zrna cvjetajuih biljaka (Grand Canyon, USA, i na drugim mjestima). Kao vrhunac, u dolini Gleen Rose, pored rijeke Paluksi (Teksas), naeni su jedno preko drugog fosilni tragovi ovjeka i dinosaura, kao da su zajedno bjeali od neega. Po teoriji evolucije, dinosauri su nestali 149 milijuna godina prije no to se pojavio ovjek! Umjesto da fosili potvrde da dinosaura i ovjeka dijeli ogromno vrijeme, vidimo da su ivjeli istovremeno. Neki organizmi poslije davljenja potonu, a neki plutaju po povrini. Zbog toga su se poslije Potopa i grupirali fosili odreenih vrsta na odreenom nivou. Dakle, ne radi se o njihovom evolucijskom razvoju, nego o brzini taloenja u poslijepotopnom slijeganju tla. Zato su u najdubljim stijenama naeni samo mikroorganizmi, a ne krupnija i sloenija iva bia? Otkriveno je da i danas postoje ivi mikroorganizmi u svim sedimentnim stijenama, koji podzemnim vodama dospjevaju u stijene na dubinama od 6 km! Na toj dubini u stijenama naravno nikad i nije ivjelo nijedno drugo ivo bie, pa onda ne moemo ni da ih naemo iskopavanjima. Zato je logino da e u dubokim stijenama biti naeni mikroorganizmi, a da e sisavci, ptice ili gmizavci biti naeni samo u gornjim slojevima, jer je to njihovo stanite, a ne vrijeme pojavljivanja u povijesti. Redoslijed pojavljivanja fosila u geolokim slojevima vie je u vezi sa njihovim stanitem (mjestom ivljenja) i ponaanjem pri utapanju, nego sa vremenom njihovog pojavljivanja na Zemlji. Takoer je mogue da su se povrinski mikroorganizmi infiltrirali u duboke stijene u toku katastrofikih dogaanja. Dakle, u geolokom stupu fosili su grupirani na osnovu ovih faktora koji znaajno utjeu na njihov razmjetaj: 1) pokretljivosti; 2) plovnosti; 3) ekolokih faktora. Pokretljivost: ivotinje su na razliite naine pokuavale izbjei posljedice Potopa. Na primjer, ptice su rijetke u fosilnom zapisu jer su letenjem mogle otii u tada najvie krajeve. Zato fosili ptica nisu naeni ispod slojeva jure, a fosilni tragovi ptica naeni su u trijasu, bez njihovih kostiju. Takoer su fosilni tragovi vodozemaca i gmizavaca uglavnom naeni u niim slojevima nego to su naene njihove kosti, to znai da su bjeali od nadolazee vode. Krupnije ivotinje su tako uspjenije bjeale nego sitne ivotinje. Plovnost: Mnogi znanstvenici ukazuju da su fosili sortirani na osnovu njihove gustoe. Na primjer, veina jednostavnijih organizama (koralji, puevi, koljke, brahiopodi, i drugi morski organizmi) imaju veu gustou nego kraljenjaci kao to su abe ili make, pa su zato ei u donjim dijelovima geo stupa. U toku poplave, efekat gustoe odgovoran je za ovakav raspored organizama. Meutim, ivotinje sa teim kosturima javljaju se i u viim dijelovima geo stupa. Za to moe biti odgovorna plovnost leeva koji mogu plutati daleko due nego leevi druge vrste. Ptice plutaju u prosjeku 76 dana, sisavci 56 dana, gmizavci 32 dana, vodozemci 5 dana. Teorija ekoloke zonacije: Jasno je da mjesto i dubina na kojem se pojavljuju fosili, zavisi i od njihovog stanita. Biljke i ivotinje u visokim planinama znaajno se razlikuju od onih na nivou mora. Tako su abe i zmije rijetki u planinama, kao i sisavci. Tako je mogue da su dinosauri i ljudi ivjeli u isto vrijeme, ali u razliitim podrujima. Jasno je da su pretpotopni ekosistemi razliiti od dananjih, pa je onda takav i raspored fosila.
48

uveni geoloki stup je vremenski prevelik, jer ogromna vremenska skala u milijunima godina u stvarnosti nije ni postojala. Jedina logina alternativa tumaenja zapisa ivota na Zemlji je estodnevno stvaranje prije nekoliko tisua godina, iza kojeg je poslije nekog vremena slijedio veliki opi Potop po cijeloj planeti. Poslije Potopa su za kratko vrijeme fosilizirani ostaci ivota, prije no to su stigli raspasti se. Zato u fosilnom zapisu ne nalazimo redoslijed od jednostavnih oblika ivota ka sloenijim, nego je sve ispreturano.

KATASTROFA Veina geologa prije oko 160 godina vjerovala je da su sedimentne stijene nastale u katastrofi. Meutim, poslije pojave ideje o evoluciji, veina modernih geologa vjeruje da su sedimentne stijene formirane polako tokom milijuna godina. Evolucija je plasirala ideju o uniformizmu: sadanjost je klju za prolost. Meutim...

FOSILNA GROBLJA Postoje masovna groblja fosila svuda po svijetu. U njima se nalazi na milijarde riba, iji fosili ne bi bili sauvani u normalnim uvjetima jer mrtva riba ispliva na povrinu, raspadne se ili je pojedu strvoderi. Postoje takoer brojna groblja dinosaura. 1878 godine otkriveni su kosturi 31-og gigantskog iguanodona na 300 m dubine u rudniku ugljena u Fosse St. Barbe, Belgija. Svi su oni naglo zatrpani sedimentom od blata.

FOSILI KOJI PROBIJAJU VIE STRATUMA (SLOJEVA) Evolucionisti tvrde da su sedimentne stijene nastale taloenjem materijala u toku milijuna godina. Meutim, naeni su fosili stabala drvea koji se proteu kroz vei broj stjenovitih naslaga poznati kao polistratski fosili. Tu ne moe biti sumnje da su te stjenovite naslage nataloene naglo, veoma brzo. U Joggings (Nova kotska, Kanada) mnoga uspravna stabla proteu se kroz 760 m naslaga, probijajui 20 vodoravnih geolokih slojeva! Ovo drvee moralo je biti sahranjeno u toku nekoliko godina, jer bi se inae raspalo. Postoji veoma jak dokaz da ova fosilizirana stabla drvea nisu naena na mjestu gdje inae rastu, nego su doplovila do njihove sadanje pozicije. Neka stabla su naena sa korjenjem okrenutim na gore. Nedavna istraivanja na planini Sveta Helena u SAD, pribavila su dokaze da su stabla mogla plutati u vertikalnom poloaju (a ne u horizontalnom), i da su veoma naglo zatrpana. Milijuni stabala sasjeeno je erupcijom 1980-e godine i kasnije sprano u jezero Spirit, pa tako sada mnoga stoje uspravno u sedimentu na dnu jezera. Naravno, ove naslage nisu nastale taloenjem u toku milijuna godina nego za kratko vrijeme, emu smo mi svjedoci. Kada geolozi ne bi znali da se ova katastrofa dogodila 1980., sigurno bi tvrdili da ima mnogo veu starost.

49

FOSILI NJENIH STRUKTURA Sada su ve uobiajena otkria njenih fosilnih struktura kao to su tragovi valova ili kinih kapi, primjerci leteih insekata, lia i cvjetova sauvanih u stijenama. To ukazuje na njihovo naglo zatrpavanje, jer se oni nikada ne bi sauvali pod normalnim uvjetima.

POTOP Povrina zemlje nosi obilje dokaza za katastrofu koja se dogodila istovremeno na cijeloj planeti. To nisu bile brojne lokalne katastrofe, nego jedan univerzalni Potop, kako i pie u Bibliji: I Gospod videi da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle...(ree) -Evo pustiu Potop na zemlju da istrijebim svako tijelo... 1. Mojsijeva 6,5-17 Dakle, po Bibliji, dogodio se Potop na cijeloj planeti, koji je unitio sva tjelesna bia osim onih u Noinoj arci. Evolucionisti negiraju postojanje Potopa u prolosti. Neki evolucionisti vjeruju da su se dogaale manje katastrofe, ali se po njima nikada nije dogodila planetarna katastrofa. Tako stvaraju sebi nerjeive probleme: Kako su nastala fosilna goriva (nafta, ugljen) na cijeloj planeti, a naroito na polovima gdje je sve pod ledom? Kako su nastala fosilna groblja koljki koje se nisu otvorile kao to rade pred smrt i ribe koje nisu spustile peraje? Zato su izumrli dinosauri? Kako je nastalo ledeno doba? Kako su nastale sedimentne stijene svuda po Zemljinoj kugli, pa i na Himalaji? Odgovor koji nam je otkrio Bog u Svetom Pismu je Potop.
voda iznad svoda (prozirna vodena zavjesa koja se za vrijeme potopa sruila na Zemlju) voda ispod svoda na povrini Zemlje svod (atmosfera) razdvaja vodu ispod svoda od vode iznad svoda

PRIJE POTOPA Kada je stvorena planeta Zemlja, na cijeloj njenoj povrini bila je voda. Bog je drugog dana stvaranja atmosferom odvojio vodu na povrini planete od vodenog omotaa iznad atmosfere (svod). Dakle, postojao je vodeni omota oko nae planete iznad atmosfere. Veliki dio dananjih oceana bio je iznad naeg zranog omotaa. Taj omota je stvarao efekat staklenog vrta, tako da je temperatura na Zemlji bila ujednaena i ugodna na cijeloj planeti. Dakle, klima je bila ujednaena, tako da nije bilo ekstremnih temperatura na sjevernom i junom polu i na ekvatoru. Grenland je zato i danas zadrao ime Zelena Zemlja, jer je u naslagama leda na polovima naena gigantska fosilizirana suptropska vegetacija. Postoje
50

dokazi da je tropska klima bila i na polovima: nalazita ugljena u polarnim regijama pokazuju da su bujne ume nekada rasle tamo gdje je sada samo snijeg i led. Naeni su fosili tropskog bilja i ivotinja. Na Aljasci je naen fosil palme, a na Novosibirskim otocima naeno je vono drvo visine 30 m, sa zrelim plodovima i zelenim liem, gdje sada rastu samo 2,5 m visoke vrbe. To drvo je zatrpano prije nego to je povuklo klorofil iz lia i prije nego to su plodovi otpali sa njega. Naeni su smrznuti mamuti koji imaju u ustima i elucu bilje koje raste u suptropskim uvjetima, kojega sigurno nema u snijegu i ledu na polovima. U Arktikom tlu naeni su ostaci preko 60 ivotinjskih vrsta (nosorog, deva, konji, tigrovi, antilope) pomijeani sa korijenjem drvea. Tamo gdje je nekad bujao ivot, danas je snijeg i led, kao to je i opisano u Bibliji. Prije Potopa zbog ujednaene temperature nije bilo zranog kretanja (vjetra), praine, ni kondenzacije u atmosferi, pa nije padala kia nego je rosa natapala zemlju. Vlanost je bila velika pa je vegetacija bila bujna. Vodeni svod je titio od ultraljubiastih zraka Sunca, pa vjerojatno nije bilo radijacije, ni C14 , bar ne u dananjem obliku. Atmosferski pritisak bio je vii nego danas, smatra se oko 2,18 Atm, to je dodatni faktor za ondanju dugovjenost ljudi (oko 900 godina). Danas se u hiperbarinim komorama visoki pritisak koristi za lijeenje senilnosti i modane kapi. Razvijena je Hiperbarina kirurgija, jer je otkriveno da rane zalijee mnogo bre pod visokim pritiskom i veom koliinom kisika, kao to je bilo prije Potopa. Povjesniar Josip Flavije tvrdi da su nai preci ivjeli oko 1000 godina (Hebrejske Starine 88 str). Samo pod visokim pritiskom i obiljem kisika ogromni reptil pteranodon sa rasponom krila od 17 m mogao je letjeti. U dananjim uvjetima ne bi mogao ni da se podigne sa zemlje.

UZROK I EFEKTI POTOPA Zbog moralne izopaenosti pretpotopnih ljudi i namjernog negiranja Boga kao Stvoritelja (2. Petrova 3,5-6), Bog koji odrava ivot na Zemlji dopustio je da voda iznad svoda padne na povrinu Zemlje. Tako se dogodio Potop. Vodeni omota se sruio na Zemlju: Otvorie se ustave nebeske. 1. Mojsijeva 7:11 Zbog sve vee razdvojenosti ljudi od Stvoritelja i zbog zla meu ljudima koje je raslo, vodeni omota koji je bio oko Zemlje pao je na njenu povrinu. U toku 40 dana i noi, padaline su bile neprekidne. Padaline su pokrenule zrane mase, vjetrove velike jaine, to je hladilo zrak. Povrina tla je bila topla pa je popucala, a iz dubine zemlje izbili su gejziri (razvalie se svi izvori velikog bezdana), a vulkani su izbacivali lavu i pepeo. Zbog izbijanja vode i lave iz zemlje, stvorila se praznina u unutranjosti zemlje, pa je sljeganjem tla dolo do tektonskih poremeaja i do stvaranja planina. Visoke planine koje su sainjene od sedimentnih stijena predstavljaju ilustraciju veliine katastrofe koja je zadesila nau planetu, kada se morsko dno moglo izdii ak na 8000 m. Tlo je prilikom Potopa potpuno erodiralo, podigao se mulj i blato, ijim su kasnijim sljeganjem i ovrivanjem nastale sedimentne stijene. Jake zrane struje, uz velika isparavanja sa tople povrine Zemlje, donijele su obilne snijene padaline i efekat ledenog doba.

POSLIJE POTOPA Poslije Potopa, klimatski uvjeti su se drastino izmjenili. Poela su se smjenjivati godinja doba, hladnoa i vruina, poela je padati kia. ivotni vijek ovjeka drastino se smanjio, a bia koja
51

nisu mogla odravati temperaturu tijela, uginula su (na primjer dinosauri). Mnoge ivotinjske vrste su izumrle. Voda je sahranila skoro sav ivi svijet, fosilizirala je pretpotopne ume i stvorila naftu i ugljen. Danas fosilna goriva vie ne nastaju u veoj mjeri. Smirivanjem vode i vjetra, taloenjem materijala nastale su sedimentne stijene pune fosila i to po povrini cijele planete. Zbog drastinog izdizanja potopljenog tla u ovoj katastrofi, fosili morskih ivotinja dospjeli su i na najvie planinske vrhove. Zbog nestanka zatitnog vodenog omotaa, kozmiko zraenje je poslije Potopa bilo pojaano, a mutacije su postale sve razornije za ivi svijet (to je uzrok drastinog smanjenja ivotnog vijeka).Tek poslije Potopa poelo je stvaranje C14, tako da je pretpotopni materijal izgleda mnogo stariji nego to jeste, jer prije Potopa nije bilo stvaranja C14 zbog vodenog omotaa..

DOKAZI DA SE POTOP STVARNO DOGODIO Fosili su dokaz za katastrofu u kojoj su stvorenja iva sahranjena. Groblja morskih fosila irom svijeta, koja su negdje velika i desetine km2, govore o globalnoj katastrofi. Fosili se danas ne formiraju, jer se organizmi raspadnu prije nego to ih sediment moe zatrpati. Fosili i velike ivotinje proteu se kroz 6-16 m sedimenta, pa ak postoje i okamenjene ume sa drveem zatrpanim u vertikalnom stanju sa visinom sloja od oko 750 m, na primjer Joggings, Nova kotska, to govori o kratkom vremenu taloenja. Ako su uniformistike ideje tone, gornji dio ovog drvea raspao bi se dok bi ekao stotine tisua godina da se sediment nataloi preko njega. Lokalne katastofe, kao na planini Sveta Helena 1980, pokazuju da je mogua mnogo bra stopa taloenja sedimenata. Naslage ugljena i nafte u polarnim predjelima govore o ogromnim fosiliziranim umama pretvorenim u fosilna goriva. Sedimenti, slojevi zrnastih stijena nataloeni irom svijeta takoer su dokaz za opi svjetski Potop. Tisue metara neprekidnih sedimentnih slojeva du kontinenata govori o svjetskoj morskoj katastrofi prije nego to se kopnena masa podijelila na sadanje kontinente. Vulkanske stijene pokrivaju tisue kvadratnih milja na nain potpuno razliit od dananjih vulkanskih izljeva. Analiza lave iz razliitih dijelova izljeva odvojenih tisuama milja, potvruju da su nastali u jednom izljevu. Ovi ogromni izljevi irom svijeta, od kojih su svi nekoliko puta vei od svih nedavnih, dokaz je da su se svi izvori bezdana provalili kao to je opisano u 1. Mojsijevoj 7. Najee prirodne katastrofe su zemljotresi, bolesti, glad. Poplave ne izazivaju toliko smrtnih sluajeva, a ipak mnogi narodi tvrde da je ba vodena katastrofa izazvala smrt skoro cijele populacije na planeti, osim jedne porodice.

DOKAZI ZA NOINU ARKU Stabilnost Noine arke: Na Univerzitetu na predavanjima o hidraulikom inenjerstvu, moe se uti da je najstabilniji oblik broda Noina arka. Biblija daje njene dimenzije: 300 lakata duga, 50 iroka, 30 visoka, sa prozorima veliine jednog lakta, sa vratima sa strane. Bila je na 3 nivoa. Mada je takav brod spor, skoro je nemogue da se prevrne. Naravno, Noa nije nigdje urio, jedino je bilo vano da se brod ne prevrne. Takav brod bi se ak i pri nasilnom naginjanju od 60o vratio u prvobitni poloaj. Duina i irina u razmjeru 6:1 daje stabilnost, opirui se vrtlonim silama, okretanju i kotrljanju.
52

Brod bi lako plivao kroz valove zbog svoje dubine. Svi testovi modela broda prema kompjuterskim proraunima daju prednost obliku Noine arke. 1844 Brunel je koristio slian razmjer u Velikoj Britaniji (322 x 51 x 32,5). Brunel je gradio prema iskustvu generacija brodograditelja, dok je Noa gradio po prvi put, ne po svom znanju nego po Bojem otkrivenju. Kapacitet: Da li je takva Arka zaista mogla nositi sva stvorenja koja su neophodna da bi se nastanila zemlja poslije Potopa? Dananji lakat dug je oko 0,5 m, a pretpotopni ljudi su bili mnogo vii od dananjih, pa su imali i vei lakat, a to znai da je kapacitet arke bio jo vei. Ali ak i da uzmemo krai lakat 0,45 m, Arka bi bila duine 145m x 24m x 14m. To bi dalo kapacitet od 465 333 m3 gdje se moe smjestiti 14 000 tona. To bi bilo jednako sa 522 standardna kamiona teretnjaka, koji mogu prevesti 125 280 ovaca. Postoji nekih 18 000 vrsta kopnenih ivotinja prosjene veliine slinoj ovci, tako da ak ubrajajui sve one vrste koje su istrijebljene u Potopu, bilo bi mjesta za po dvije od svake vrste samo na jednom katu. Naravno, uzeti su samo primjerci ivotinja koje imaju genetski potencijal za sve rase njihove vrste. Primjerke ivotinja nije birao Noa, nego Bog. Odabrani primjerci su sami ulazili u arku. Na drugom katu mogla je biti smjetena hrana (podrazumijevajui da ivotinje nisu bile u zimskom snu), a na treem katu mogla je biti Noina porodica i drugi ljudi, da su se im htjeli pridruiti. U arci je Bog sauvao od svake ivotinjske vrste po 1 par, a od jestivih po 7 pari. Sve su stale u arku jer Noa nije uzeo sve podvrste, nego predstavnike vrsta od kojih su nastali sve podvrste. Mnoge ivotinje su bile u stanju kibernacije (zimskog sna), pa su i sa mnogo manje hrane sve ivotinje mogle opstati. Mogue je da su predstavnici krupnijih ivotinja bili njihovi mladunci. Arka bi tako imala gaz od nekih 15 lakata, pa se nije mogla nasukati u toku Potopa, jer u Bibliji pie da je voda bila 15 lakata iznad najvieg brda. Kada su se vode povukle, Arka se zaustavila na planini Ararat, blizu tursko-ruske granice. Postoje brojni izvjetaji o prizorima vienim u tamonjem ledu. Politike i geografske tekoe onemoguuju traganje za ostacima Arke. Ovakve svrhovite graevine ne postoje u mitologijama. Mitoloki opisi Potopa kod drugih naroda prepuni su oigledno nestvarnih detalja. Babilonci su takoer opisali da je brod imao 3 kata, ali u obliku kocki razliitih dimenzija. Ovakav brod bi se odmah okrenuo naopake i potonuo. Noin brod realno se moe odrati na izuzetno uzburkanom moru. Biblijski Potop je opisan realnim jezikom, sve su to situacije koje su mogue da se dogode. Noin brod nije izmislio ovjek, jer je ova tehnologija stvorena tek u moderno doba. Detalje za gradnju broda dao je najmudriji Konstruktor - Bog. Ipak, Noina arka nije opstala u Potopu zbog dobre grae, nego zato to ju je Bog uvao radi 8 ljudi koji su imali potpuno povjerenje u Boga.

ZATO LJUDI NEGIRAJU POTOP? Postoje dva velika razloga zato se svjetovni geolozi suprotstavljaju potopnoj geologiji: 1) Potop bi poremetio uniformistike postavke koje su neophodne za evoluciju. Potrebni su im milijuni godina geolokog vremena da bi evoluciji dali vremena da se eventualno sluajno dogodi; 2) ne dopada im se to je Potop Boja presuda bezbonim ljudima. Ali koliko god da se ljudima ne dopada ideja suda, to je realnost. Isus Krist je govorio o Potopu kao o povijesnom dogaaju, a ne kao o mitolokoj prii, a takoer i apostoli. U Bibliji, Potop kao izvrenje presude povezan je sa buduim, univerzalnim sudom: Zato tadanji svijet bi vodom potopljen i pogine. A sadanja nebesa i zemlja tom istom rijei zadrana su
53

te se uvaju za dan stranoga suda i pogibli bezakonih ljudi. 2. Petrova 3.6-7. Kao to je Bog predvidio nain da se izbjegne Potop, tako to su poboni Noa i njegova obitelj napravili brod po Bojim uputstvima, tako je On predvidio nain da se izbjegne i budui sud koji e On izvriti. Jedina prava zatita je povjerenje u Boga i vjernost Njemu. Bog nije dao mnogo podataka koje bi znanstvenici mogli koristiti da bi shvatili mehanizme i zakonitosti koji su djelovali prije Potopa, za vrijeme i poslije Potopa, jer osnovni problem ovjeka nije neznanje znanstvenih istina. Bog je u Bibliji opisao da je osnovni ljudski problem odbacivanje Bojih moralnih naela, pa nam je zato u Bibliji ostavio mnogo vie podataka kako da se vratimo u prvobitno karakterno stanje.

LEDENO DOBA Ledeno Doba nije moglo nastati na toploj Zemlji, u dananjim uvjetima. Hladan zrak je suh, pa ne bi bilo snijega. Na primjer, u Sibiru nema ledenog pokrivaa i ima vrlo malo snijega. Tamo ima hladnoe ali nema vlanosti, nema isparavanja koje je potrebno za padaline i ledeno doba. Za ledeno doba je potrebno mnogo vlage i isparavanja. Dobro je poznata fizika injenica da isparavanje nastaje zbog procesa hlaenja (moderni hladnjaci rade na principu isparavanja.). Prilikom Potopa razvalie se svi izvori velikoga bezdana, i otvorie se ustave nebeske... I navali voda, i usta jako po zemlji, i koveg stade ploviti vodom. I navaljivae voda sve vema na zemlju, i pokri najvia brda to su pod cijelim nebom... I posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu. 1.Mojsijeva 7:11-19; 8,1 Poslije Potopa prvi puta se spominju godinja doba, toplina i hladnoa, ljeto i zima (1. Mojsijeva 8:22). Ovdje postoje svi uvjeti za ledeno doba: ogromna masa vode pokrenula je zrane struje i snane oluje spustile su temperaturu i do -90oC, zamrzavajui milijune mamuta iji su ostaci jo uvijek zamrznuti u arktikom tlu. Mamuti su esto nalaeni u smrznutom blatu pomijeani sa ostacima drugih ivotinja. Isparavanja i suhi vjetar su idealni uvjeti za stvaranje leda na polovima. Poslije 40 dana i noi padanja potopne kie, mora su jo uvijek bila topla zbog podmorskog vulkanizma to je dovodilo do isparavanja vodene pare, koja se u visinama hladila zbog zranih struja i vraala na zemlju u vidu snijega. I posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu (1. Mojsijeva 8:1). Vjetar je padaline nosio ka polovima. Tamo je mjesecima obilno snjeilo. Zbog oblaka od vulkanske praine u zraku, manje sunca je prodiralo do tla. To su bili idealni uvjeti za poetak jednog jedinog ledenog doba poslije Potopa i za hlaenje polarnih predjela. Stopa taloenja snijega i leda bila je ogromna u usporedbi sa dananjom. Ovaj teki snijeg onda je bio sabijan u ogromne ledene ploe i to je poetak ledenog perioda. Hladnoa je stvarala mase plutajuih ledenih brijegova. Rauna se da je ovakvo stanje potrajalo oko 100 godina. Vremenom je dolo do zasienja, smanjena je stopa isparavanja, zrak je postao sui, padalina je bilo sve manje, pa se ledeno doba poelo povlaiti do dananjeg stanja. Ledeno doba je naglo zavrilo kao to se kocka leda u ai naglo otopi. Dok je led prisutan temperatura vode ostaje oko toke smrzavanja, ali im se led otopi temperatura poinje naglo rasti. Zanimljivo je zapaziti da mnogi geolozi govore da se ledeno doba naglo zavrilo. Dakle, ako je klima samo topla, nema ledenog doba. Ako je klima samo hladna, opet nema ledenog doba jer je hladan zrak vrlo suh i ne proizvodi padaline.
54

Sa mnogo vode zarobljene u ogromnim ledenim ploama, razine mora su sigurno bile nie nego danas, a kopneni mostovi su vjerojatno spajali sva glavna kopnena podruja na Zemlji. Dok je led prekrivao nau planetu, mogli su biti naseljeni kontinenti koji su danas odvojeni oceanom. Zbog leda na kopnu nivo mora bio je nii, pa su sigurno postojali kopneni mostovi izmeu Aljaske i Rusije (Beringov prolaz), i Australije i jugo-istone Azije (Timorov prolaz). Poslije otapanja leda, ovi kopneni mostovi su potopljeni. Sve ovo izgleda jako osmiljeno, sa ciljem da se ljudi i ivotinje jako brzo rasele po cijelom svijetu. To objanjava postojanje domorodaca u Americi i Australiji, kao i njihovu specifinu floru i faunu. Po evolucijskoj teoriji Ledeno doba je postojalo dosta dugo. Da je to tono, u fosilnom zapisu naroito na polovima, nali bismo mnoge vrste prilagoene ekstremno niskim temperaturama. Meutim, na polovima su redovno nalaeni fosili biljaka i ivotinja karakteristinih za subtropsku i tropsku klimu.

OVJEK I LEDENO DOBA Najvie stihova u Bibliji o snijegu, ledu i olujama ima u knjizi o Jobu. Smatra se da je Job ivio oko 300 godina poslije Potopa u zemlji Uz (dananja Arabija). U rodoslovlju u 1. Mojsijevoj 10:23 spominje se ovjek Uz kao praunuk Noin. Pretpostavlja se da je po njemu zemlja Uz dobila ime. Zato se misli da bi Jobab iz 29-og stiha ovog rodoslovlja mogao biti Job. Job jednom prilikom kae: Kao to sua i vruina grabi vode snjene, tako grob grenike (Job 24:19). U dananjoj Arabiji je nemogue vidjeti sliku otapanja snijega, pa se pretpostavlja da je Job ivio u vrijeme kada se ledeno doba povlailo iz ovog podruja. Iz ije je utrobe izaao led, i ko je rodio slanu nebesku? Kako vrsnu vode poput kamena, i led se hvata povrh bezdana (KS, Job 38:29-30)? Da bi ove pouke Jobu neto znaile, on je morao znati za neku ledenu katastrofu u kojoj se ak i povrina mora poela smrzavati. Bujni potoci mutni od leda se otkravljuju i otiu (6:15-17), spominje se voda snjenica (9:30), Bog govori snijegu: - Padni na zemlju... (37:6-10). Sve je ovo napisano da bi ljudi koji su ivjeli poslije Potopa i ledenog doba dobili moralnu pouku, da bi znali da su svojim nemoralnim ivotom upropastili i sebe i prirodu i pokrenuli ove katastrofe. Kakvi su bili ljudi u vrijeme ledenog doba? Poslije ove vodene katastrofe bilo je teko nai hranu, odjeu, teko je bilo nai drvee i metale da bi se napravilo sklonite, a klima je bila surovo hladna. Zato je jasno zato je neandertalac, koji je ivio u sjevernoj Europi bio tako deformiran da su ga isprva proglasili za ovjeka-majmuna. On je zbog hladnoe i vlage bolovao od artritisa (upale zglobova) pa su mu udovi bili uveani, a zbog velike naoblake bilo je malo sunca, pa je rahitis u dolini Neandertal bio endemski zbog nedostatka vitamina D. Svi su ga imali zbog klime u kojoj su ivjeli. Ipak, kapacitet mozga neandertalca vei je od kapaciteta mozga dananjeg ovjeka, jer su pretpotopni ljudi bili inteligentniji od dananjih. On je jeo sirovu, tvrdu hranu, jer klima nije dozvoljavala raanje voa, pa su mu miii na licu od vakanja bili uveani, to mu je dalo grub izgled pa je proglaen za ovjeka-majmuna. Ipak, nema sumnje da je to ovjek i da nema veze sa majmunima. Ljudi koji su ivjeli junije, kromanjonac na primjer, imali su ispravljen stas i fin izgled, jer je tamo vegetacija bila bujnija, klima podnoljivija, pa deformiteti nisu bili tako esti. I on je imao vei mozak od dananjeg ovjeka. Prema 1. Mojsijevoj 4:22 ljudi su obraivali metal jo prije Potopa.
55

UZROK POTOPA I LEDENOG DOBA Zato se dogodio Potop? Zato okrutno ledeno doba? Mnogi o Potopu govore kao legendi da bi izbjegli nemoral kao uzrok propasti pretpotopne civilizacije. Mnogi narodi imaju iskrivljene mitove o Potopu, ali je Bog u Bibliji jasno rekao zato e doi Potop i ledeno doba kao njegova posljedica: I Gospod videi da je nevaljalstvo ljudsko veliko na Zemlji, i da su misli srca njihova svagda samo zle... i ree Gospod: - Hou da istrjebim sa Zemlje ljude... A Zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se Zemlja bezakonja (1. Mojsijeva 6:5-11). Nije svejedno kako doivljavamo uzrok ranijih katastrofa na Zemlji, kakav je na odnos prema Bojim zapovijedima. To pitanje je bilo ivot ili smrt i onda i sada. itava ranija razvijena ali zla kultura ljudi unitena je u Potopu. Tako se danas stekao privid primitivnog ovjeka koji se razvijao do dananjeg modernog, iako su ponegdje i danas vidljivi tragovi nekadanje napredne civilizacije. Potop su preivjeli samo oni koji su posluali svog Stvoritelja i uli u brod. Isus je usporedio vrijeme pred Potop sa vremenom pred njegov drugi dolazak. Ljudi su samoivi, potpuno tjelesni, nemoralni, rugaju se Bogu i iskrenim vjernicima. To je slika koju vidimo i danas: ljudi se rugaju pravoj istini, ljubavi i dobroti, ive samo da bi zadovoljili svoje strasti. Nae okruenje je postalo emocionalno ledeno doba, ali blago onome koji vjeruje Bogu kao Noa. Dokazi o postojanju ledenog doba sauvani su kao dokaz izvrenog Bojeg suda u prolosti i kao opomena da bismo ozbiljno shvatili Boji sud u budunosti pri drugom Kristovom dolasku (vidi Izaija 24:18-21). Bog kae Jobu: - Jesi li ulazio u riznice snjene? Ili riznice gradne jesi li vidio koje uvam za vrijeme nevolje, za dan boja i rata? (Job 38:22) Moete vjerovati da se ledeno doba dogodilo onako kako Bog kae, ili ne vjerovati. U Bibliji je opisan primjer ovjeka koji nije vjerovao iako je vidio svojim oima. Bog je obavijestio faraona da e zbog njegovog protivljenja Bogu pasti vrlo velik led u Egiptu, iako je led u Misiru bio nepoznata pojava (2. Mojsijeva 9:18). Bog je upozorio da e stradati oni koji budu u polju, dakle oni koji nisu povjerovali ovoj opomeni. Egipani su se vjerojatno smijali opomeni da e pasti led u pretoplom Misiru. Ali tua je pala da oganj skakae na zemlji (9:22-23). Svi koji nisu vjerovali stradali su. Oni koji su vjerovali bili su zatieni (9:25-26). Faraon je odluio pokoriti se Bogu ali samo dok je trajala nevolja, pa je opet tvrdoglavo nastavio protiviti se svom Stvoritelju (9:34-35). Vidio je svojim oima, ali se pokorio Bogu samo da bi izbjegao katastrofu a zatim nastavio ivjeti nemoralno. Zato je zavrio tragino. Meutim, grijeh ima granicu tolerancije. Bog eka da ljudi odustanu od svoje tvrdoglavosti i nevjerovanja. Bog ak opominje pred katastrofu i savjetuje kako se katastrofa moe izbjei. Bog nas je opomenuo da e i pred drugi Kristov dolazak padati tua i iva eravica (Psalam 18:12-13; Otkrivenje 11:19; 16:21). Pred mrazom njegovim ko e opstati? (Psalam 147:17) Opstati e ljudi koji poznaju Boga, koji znaju koliko Bog eli da nas sauva od svih katastrofa. Samo je potrebno da mi damo svoj pristanak.

MAMUTI Evolucionisti kau da su slonovi evoluirali u mamute zato to su se nastanili u hladnim

56

krajevima. Zbog hladnoe im je navodno izraslo krzno, koje im je pomoglo da preive ledeno doba. S vremena na vrijeme jedan od njih upadao je u snijegom ispunjenu pukotinu ili ledenu rijeku, gdje bi se zaledio i sauvao u stanju u kojem ih mi danas nalazimo. Ovo su bajke, a evo i injenica: 1) Mamuti su ivjeli u suptropskoj klimi: U ustima i elucima zaleenih mamuta pronaeni su: trava, divlji zumbuli, ljutii i divlji graak, koji su bili svjei u danu kada su bili pojedeni. Evolucionisti kau da su svi kontinenti bili zajedno (Pangea), a zatim su se razdvojili, pa su zato mamuti jeli travu. Ali kako su zaleeni ako su jeli bilje koje raste samo u toplim krajevima? Dakle, mamut je mirno pasao travu tamo gdje je danas polarna klima, kad ga je zaledila neviena katastrofa. 2) Procijenjeno je da 5 milijuna mamuta lei sahranjeno u tlu Arktika: Tlo Sibira je prepuno kostiju mamuta koje su kopai slonovae iskopavali tokom mnogo godina i bar 20 000 kljova je naeno u samo jednom iskopavanju. Kako to da toliki broj mamuta upadne u pukotine i ledene rijeke? Zar nije loginije da ih je sve usmrtila katastrofa? Pored mamuta, tlo Arktika sadri ostatke preko 60 ivotinjskih vrsta, ukljuujui nosoroge, deve, konje, tigrove i antilope. Mnogi od njih lee u zaleenom tlu, izmijeani zajedno sa velikim kamenjem i korijenjem drvea. 3) Mamuti i ostale ivotinje naglo su zatrpani u ledenoj katastrofi: Knjiga izvjetaja itatelja o neobinim priama i zauujuim injenicama iznosi, da je od eksperata za smrznutu hranu traeno miljenje o zaleenim mamutima. to su oni rekli? Duboko zaleivanje ogromnih ivih mamuta, koji su bili izolirani debelim krznom, zahtjeva udesno niske temperature ispod 1010C. Takve temperature nikada nisu zabiljeene - ak ni na Arktiku. lanak dalje kae: Oigledno, u jednom trenutku su mamuti mirno vakali travu i ljutie koji su bujno rasli u sunanoj ravnici umjerenog pojasa. U sljedeem trenutku su bili izloeni estokoj hladnoi, tako da su bili zaleeni tamo gdje su stajali. Samo je iznenadna kataklizma nezamislivih razmjera mogla biti odgovorna za to. Najvea kataklizma svih vremena je, naravno, biblijski Potop. On jasno objanjava kako su mamuti sahranjeni u mulju, zajedno sa drugim ivotinjama, korijenjem drvea i velikim kamenjem. Veina zaleenih mamuta je pronaena u stojeem poloaju, okruena zaleenim tlom. Tkiva njihovih tijela i sadraj njihovih eludaca nisu se ak ni poela raspadati. Evolucionisti, ije se vjerovanje zasniva na gradualizmu (uniformizmu), nemaju zadovoljavajue objanjenje za misteriju zaleenih mamuta. Dakle, mamut nije slon koji je migrirao ka polovima pa mu je zbog hladnoe izraslo krzno, nego je ivio na panjacima kada ga je iznenadna ledena katastrofa zarobila u ledu prije nego to je uspio pobjei. Mamuti su okrueni smrznutim muljem, nisu hodali po snijegu i masovno upadali u provaliju. Njihovo tijelo nije se ni poelo raspadati, ak ni sadraj u elucu nije uspio da se svari. Po uniformizmu ovo je nemogue. Evolucionisti nemaju odgovor za ovo. Strunjaci za smrznutu hranu dodaju: Jedino iznenadna kataklizma nezamislivog obima mogla bi biti odgovorna za ovo. Potop je rjeenje i za zagonetku mamuta. Ova stvorenja iji su ostaci sauvani - uvruju dokaz za proreeni Boji sud. (vidi 1. Mojsijeva 7:11 i Izaija 24:18-20)

RAST POPULACIJE I RASPON LJUDSKE POVIJESTI Danas na Zemlji ima oko 6 milijardi ljudi. Po sadanjoj stopi rasta populacije od 2%, od samo jednog para do 6 milijardi dolo bi se za samo 1100 godina! Ako ovjek postoji na Zemlji oko milijun godina, kako tvrde evolucionisti, pri sadanjoj stopi rasta danas bi trebalo ivjeti 108600! Taj
57

broj je apsurdan, ali evolucionistiki uniformizam zahtjeva da toliko ljudi sada treba postojati. Ako uzmemo u obzir bolesti, gladi i ratove, pri umjerenoj stopi rasta populacije od samo 1% godinje, zasienje populacije bi bilo dosegnuto za manje od 5000 godina, ostavljajui 995 000 godina sa stopom rasta od 0%. Za to vrijeme milijuni milijuna ljudi i ena ivjeli bi i umirali. Meutim, njihovi ostaci nisu naeni. Njihovi alati i graevine nigdje nisu viene. Da li je razumno pretpostaviti da je ovjek postojao milijun godina, a da je tek nedavno nauio vjetinu graenja, poljoprivrede i metalurgije, unutar posljednjih nekoliko tisua godina? Naroito je iznenaujue da ovjekova najranija djela, kao to je Keopsova piramida, zahtijeva napredno znanje arhitekture i astronomije, a da su rane peinske slike majstorski radovi po modernom standardu. Iako danas postoje brutalni genocidi, ogroman broj abortusa, strani ratovi, smrtonosne bolesti i smrt od gladi od kojih umiru milijuni, stopa rasta populacije nije se mnogo promijenila. Ako je ovjek na Zemlji prisutan 1 milijun godina, stopa rasta bi trebala biti samo 0,0002%. Tako niska stopa rasta populacije nikad nije viena. Broj ljudi koji bi umro za to vrijeme je toliki da bi ispunio cijelu zapreminu planete Zemlje! Gdje su ostaci tolikih ljudi? A gdje su tek ostaci ivotinja i biljaka? drava V. Britanija V. Britanija V. Britanija Njemaka Francuska cijeli svijet godina popisa 1991 1939-1951 1811-1821 1837-1991 1801-1975 1985-1990 stopa rasta populacije 0,0% 0,43% najmanja 1,64% najvea prosjeni godinji rast

0,87 % 0,812% 0,377% 1,7 %

Ako je kameno doba zaista trajalo 100 000 godina i imalo populaciju izmeu 1 i 10 milijuna ljudi, trebalo bi biti zatrpano oko 4 milijarde tijela u najgornjim slojevima tla, a pronaeno je samo nekoliko.

RAST POPULACIJE IZRAELA U EGIPTU Broj Jakovljeve porodice koja je ula u Egipat dat je u 1. Mojsijevoj 46, gdje nam se kae da je Jakov, sa njegovih 12 sinova, njihovih sinova i 2 unuka, brojao ukupno 70 osoba. U 2. Mojsijevoj 12:37-41 tvrdi se da 430 godina kasnije Izraelska populacija broji oko 600 000 ljudi osim ena i djece. To predstavlja stopu rasta od oko 2,13%. Prema 2. Mojsijevoj 1:7 Izraelci su bili plodni i veoma su se umnoili. Stopa od 2,1% za 430 godina je vea od nedavne svjetske stope rasta od 1,7% i mnogo, mnogo vea od stope u Zapadnoj Europi od 0,4-0,9% (Demografski Godinjak iz 1991 biljei za Afriku prosjenu stopu rasta izmeu 1985 i 1990 od 3,0% godinje). Ovako visoka stopa za Izrael je iznenaujua jer su je 2 faktora oteavala zadnjih 80 godina: radili su ropski posao i novoroeni djeaci bili su ubijani.

58

ZLA I RATOVI Na stopu rasta populacije utjeu velike katastrofe kao to su ogromni pomori, bolesti, ratovi. Ali kao to je sluaj sa modernom Njemakom, efekat ratova nije bio tako znaajan za dugo vrijeme. Prvi nalet Crne Smrti harao je Europom od 1347-1351. Usporedne arhive ukazuju da je smrtnost varirala u razliitim predjelima izmeu 1/8 i 2/3 populacije. Brojevi nisu dostigli nivo od prije 1348 do poetka 16. stoljea (Micropedia Britanica).

GENETIKA I POPULACIJSKO GRLO Analize genetske razliitosti, koje je principijelno donio Naojuki Takahata i Jan Klajn na Graduate University for Advanced Studies u Japanu, izvjetava u Science, 16.01.1995. pokazujui kako smo mi ljudi slini genetski jedan drugome. Bilo koja 2 ovjeka iz razliitih krajeva zemlje imaju slinije gene nego dvije gorile iz iste Zapadno Afrike ume. Zakljuak japanske studije je da je prije nekog vremena, moda 12 000 ili vie godina, ljudska populacija pretrpjela katastrofu i pala na 10 000 ljudi, prije no to se poveala na dananji broj. Usko grlo populacije potvruje predanje mnogih plemena i nacija i podrava biblijski izvjetaj o svjetskom Potopu u Noine dane. Od Noe, njegova 3 sina i njihovih ena, tj. 8 osoba, stvorena je dananja populacija. Biblija datira ovu kataklizmu na prije oko 4 400 godina. Njih 8 su opet potomci samo jednog para, Adama i Eve, koji su ivjeli oko 1 600 godina ranije, to se poklapa sa studijom mitohondrija DNA. Koliko dugo je potrebno da od 8 ljudi dostignemo dananju svjetsku populaciju, koristei kao vodi minimum i maksimum stope rasta za Veliku Britaniju (to je manje od svjetskog prosjeka)? Stopom od 0,43% broj ljudi u svijetu bio bi dostignut za 4 738 godina, a stopom od 0.87% za samo 2.347 godina! Ovi podaci se slau sa vremenskom skalom Biblije. Stopa rasta od samo 0,377%, najnia stopa rasta u Zapadnoj Europi, za period od recimo 50 000 godina, dovela bi do nevjerojatnog broja od 1082 ljudi! Ova cifra je vea od procijenjenog broja estica u svemiru. A 50 000 godina je samo djeli vremena za koje evolucionisti tvrde da je ovjek proveo na Zemlji. Ako je evolucija istinita, zemlja bi odavno dola do toke zasienja stanovnitva. Kada ovjek razvija svoje stanite, on preuzima stanita drugih stvorenja. Kada bi evolucijska teorija bila tona, dananja kriza zbog iskrenosti uma, dogodila bi se tisuama tisua godina prije. Zemljine mineralne rezerve odavno bi bile iscrpljene ako bi svijet bio prenaseljen ljudima koji koriste broncu i eljezo. Zagaenje i ulov riba odavno bi uzeli svoje u oceanima. Sve ovo se ipak nije dogodilo.

Zakljuak Prouavanje populacijske statistike ukazuje da ovjek nije postojao do prije nekoliko tisua godina. Ako bi ovjek postojao samo 50 000 godina Zemlja bi postala prezasiena ljudima odavno i izvori bi bili iscrpljeni. Prouavanje ljudske genetike pokazuje da smo svi nastali od jedne ene, to se slae sa priom o Adamu i Evi. Nedavna japanska studija pokazuje da je svjetska populacija bila vrlo mala prije nekoliko tisua godina, to se slae sa priom o Potopu u Noine dane.
59

Ukratko, populacijska statistika, kao i ljudska genetika podravaju biblijski pogled na ljudsku povijest, a veoma se suprotstavljaju evolucijskom scenariju. Stvoritelj je poklopio dogaanje popisa stanovnitva sa utjelovljenjem Isusa Krista na Zemlji. Kao da nam je time pokazao da popisom stanovnitva i statistikom moemo doi do zakljuka da je ljudska populacija na Zemlji prisutna oko 6000 godina, a ne 100 000 koliko tvrde evolucionisti.

MORAL injenica je da evolucija nije donijela moralni napredak u svijet oko nas. S druge strane, biblijska slika o napretku zla zbog odbacivanja Boga od strane ljudi vrlo je aktualna. Najotriji sukob izmeu ateizma i religije je u osnovnim naelima: bori se za opstanak protiv svih svojih blinjih i ljubi blinjega svojega kao samog sebe. Evolucijska filozofija potkrijepila je nacionalizam (npr. nacizam) idejom da bolja nacija opstaje, rasizam idejom da bolja rasa opstaje i komunizam idejom da nema Boga. Mnogi su u kolama i fakultetima odvedeni u bezbotvo i beznae bez Boga. ovjek je sputen na nivo zvijeri koja se brutalno bori za opstanak. Zlo vie nije zlo nego borba za opstanak. Ubojstva, preljubi i abortusi postali su uobiajeni. Uroeni moralni standardi su iskrivljeni i stvoreni su moderni. Evolucija je degradirala humanost. Favorizirane rase su stvarale koncentracione logore i rezervate. Kada bi evolucija bila istinita, onda bi ubojice i pljakai predstavljali buduu elitu ljudi, jer su najjai i najsposobniji za goli opstanak. Poteni, krotki i dobri ljudi po teoriji evolucije trebali su odavno izumrijeti. Ni preljub ne bi bio grijeh, nego pohvala za ostvarenje to vie potomaka. Neki evolucionisti prijevarom su postali slavni jer su lairali rezultate svojih eksperimenata. I neki vjernici su svojom revnou (fundamentalizmom) postali obini zloinci (inkvizicija, mudahedini). Meutim, oigledno je da ove dvije grupe nisu pravi predstavnici svojih ideja. Jasno je da Darwin nije pozivao na lairanje argumenata, niti je Krist pozivao u sveti rat. Sud moemo donijeti na osnovu toga kakve su posljedice meu ljudima koji potpuno prihvaaju ove ideje. Kakvi su ljudi koji se nemilosrdno bore za opstanak, a kakvi su oni koji vole svoje blinje? Teorija evolucije uinila je da je ivot postao jeftin. ovjeanstvo ne samo da nije evoluiralo, nego je postalo okrutnije i brutalnije. Suvremeno oruje nadilazi rije zloin (kemijski otrovi, atomske bombe, kasetne bombe...). Po evoluciji, ratovi su normalni, nestati e manje sposobni ljudi. Djeca se prodaju kao robovi, prodaju se ljudski organi, sportai. Ubojstvo se moe naruiti za male novce. Ogroman je broj abortusa zbog neeljene trudnoe. Ljudi ubijaju svoju neroenu djecu samo zato to ih ne ele. Karl Sagan je rekao da vjeruje da ljudski embrion prolazi kroz evolucijske faze, pa po njemu abortus u prva 3 mjeseca predstavlja ubojstvo ribe ili abe, a ne ovjeka. Ljudi se bore da se ozakoni eutanazija, ubijanje starih i teko bolesnih koji to ele, iz samilosti. Super-ovjek evolucije je snaan, okrutan, nemilosrdan, potpuno tjelesan. Za njega je biti human i duhovan obina slabost. Kada vidimo kako mnogi ateisti ive, jasno nam je da postoji avao. Kada su Europljani prvi put otkrili jedno ljudodersko domorodako pleme, ljudski ivot meu njima bio je jako jeftin, u vrijednosti jedne krave. Poslije izvjesnog vremena cijena ljudskog ivota je porasla. Zapravo, ljude vie nisu ni prodavali ni ubijali. Razlog zbog kojeg je u ovom plemenu vrijednost ljudskog ivota postala neprocjenjiva, bila je to to su prihvatili biblijskog Boga. rtva Isusa Krista, koji je svoj ivot dao umjesto svih nas, dala je ogromnu vrijednost svakom ovjeku.
60

Bog je u Bibliji opisao teoriju evolucije: Jer to se na Njemu (Bogu) ne moe vidjeti, od stvaranja svijeta moglo se poznati i vidjeti na stvorenjima, i Njegova vjena sila i boanstvo, da nemaju izgovora. Jer kad spoznae Boga, ne proslavie ga kao Boga niti mu zahvalie, nego zaludjee u svojim mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo. Kad se pravie mudri poludjee, i pretvorie slavu vjenoga Boga u oblije smrtoga ovjeka i ptica i etvorononih ivotinja i gmazova. Zato ih predade Bog u eljama njihovih srca u neistotu, da se pogane tjelesa njihova meu njima samima. Koji pretvorie istinu Boju u la, i vema potovae i posluie tvar nego Tvorca. Rimljanima 1:20-25 ovjekov najvei problem nije znanstvene, ve moralne prirode. ak i kad ima odreena znanja ovjek se ponaa suprotno od onoga za to zna da je dobro. Znanstvenik napravi skicu filtera za tvornicu, ali netko novce odvojene za filter stavi u svoj dep. Znanstvenik otkrije nuklearnu energiju, ali neki ljudi to otkrie iskoriste za stvaranje bombi. Znanstvenik utvrdi da je puenje nezdravo i tetno, ali ni sam ne eli prestati puiti. Zato se svjetovni ovjek teko odluuje odustati od teorije evolucije, koja mu slui kao odbrambeni mehanizam od istine. Lake mu je vjerovati da su mu ljudi neprijatelji, konkurenti u borbi za opstanak koje treba pobijediti, nego da su oni blinji koje treba voljeti. Po evoluciji initi dobro i voljeti je slabost. Takva osoba e nestati selekcijom. Evolucija ne govori o smislu ivota i ne rijeava problem smrti. Evolucija gui ljudsku savjest, svijest o dobru i zlu i potrebu za spasenjem od zla. Poto prihvaanje Boga povlai i prihvaanje Bojih moralnih normi (na primjer 10 zapovijedi), onda ljudi radije bjee u ateizam ili deizam. Evolucija je pokuaj bjeanja od Boga, ali Bog nee nestati ako netko zamilja da ga nema. Grijeh je stanje koje ne postoji meu ivotinjama, ima ga samo ovjek. Jedino se ovjek moe posramiti ili da ga grize savjest. Nijedna enka bilo koje ivotinje nema himen. Samo djevice imaju himen jer je njegova uloga prvenstveno moralna, da ouva seksualnu istou djevojke prije braka. Prije nego to ponemo koristiti neki aparat iji mehanizam rada ne poznajemo, uvijek prvo proitamo uputstvo za upotrebu. Tako neemo pokvariti aparat i imati emo koristi od njega. Ako elimo ispravno upotrebljavati nae tijelo i ivot koji nam je dat, potrebno je u Svetom Pismu proitati uputstvo za upotrebu. Kada rijeimo nae moralne probleme, onda emo se kroz cijelu vjenost moi baviti znanstvenim problemima. ovjek ne moe uguiti moralnost koju mu je Bog usadio prilikom stvaranja. U nama postoje univerzalni, uroeni moralni standardi, koji nas upozoravaju da nije moralno prepisivati na ispitu, niti da oenjeni ovjek zavede tuu enu, niti da netko primi mito za nepotenu uslugu. Ovi moralni standardi ne zavise od stavova pojedinaca. Mi smo stvoreni takvi, roeni smo takvi, nismo obrazovani i naueni da budemo takvi. Svatko vidi na sebi da nije savren i svi imamo potrebu da ne grijeimo, da inimo najbolje, da budemo savreni. to se tie morala, ne moemo ostati neutralni, moramo se odluiti za ili protiv Boga. Jo se nije rodio ateist koji je u stanju ivjeti po Bojem standardu morala (potenje, dobrota, istina, ljubav prema svima...), i da se raduje takvom ivotu. Oigledno je da nas na Tvorac jako voli jer strpljivo eka da prestanemo bjeati i da donesemo odluku da Mu se vratimo. Na osnovu nae odluke, Krist e nas prilikom svog drugog dolaska ili spasiti ili izvriti presudu koju smo izabrali. Zato nije svejedno da li vjerujemo u evoluciju ili vjerujemo Stvoritelju. To pitanje je ivotno vano i svatko od nas e dati odgovor na njega.

61

LJEPOTA emu slui ljepota u prirodi? Ona esto nema selektivnu prednost jer opstaju jai, grublji i runiji. Neke dubokomorske ribe ive u potpunom mraku, a izuzetno su arene, prelijepih boja, iako ih nitko ne vidi. ak su i jaja nekih stvorenja u dubini mora prelijepo obojena iako se nalaze u potpunom mraku. Ljepota nema evolucijsku prednost. Korov bolje opstaje od njenog, lijepog cvijea. Najljepe cvijee opstaje samo ako ga odrava vrtlar. Pauna rep ini trapavim i sporim. Zbog svog prevelikog repa paun je lak plijen grabljivaca. Ali on je stvoren da bismo mi uivali u njegovim blistavim bojama i zato ga ovjek uva od istrebljenja. Evolucionisti kau: Mi, ljudi smo unijeli ljepotu u prirodu. Ne postoji ugraena ljepota u prirodi, ve imamo samo doivljaj da je neto lijepo. A i ime bismo mjerili ljepotu? Mi, dakle, imamo interes da neto bude lijepo. Ipak, svi mi vrlo lako prepoznajemo da je neto lijepo, a da neto drugo nije lijepo. Meutim, postoje mnogi primjeri gdje ne vidimo nikakvu korist od lijepog. Na primjer, najljepe gljive su najotrovnije. Lijepe su samo da bi zadovoljile nau potrebu za ljepotom. Postoje vrste gljiva koje imaju izuzetno neugodan miris, ne jedu se, ali izgledaju predivno, a to ni sa ovjekovog, ni sa aspekta ostalog ivog svijeta nema nikakve koristi za opstanak osim da zadovolji neke estetske potrebe. Dakle, svijet prirode se razbacuje ljepotom koja nema nikakvu funkciju osim estetske. Stvari su lijepe, bez neke njima svojstvene potrebe. Odkuda to? Kod ovog pitanja kreacionisti imaju uvjerljivo bolje objanjenje: Umjetnika djela u prirodi pokazuju nam da postoji Stvoritelj koji ima smisla za lijepo. Ljudi imaju potrebu za ljepotom, iako nam lijepe stvari ne donose materijalnu ni evolucijsku korist. Tko se ne divi mirisu rue ili jagode? ovjek uiva dok slua muziku, uiva u slikama, pejzaima, zalascima sunca, iako nas to nee osposobiti da budemo najjai u borbi za opstanak. Zato se ovjek bavi umjetnou? Zato se ovjek bavi stvaranjem lijepog? Tko nam je usadio smisao za ljepotu i potrebu da uivamo u njoj? Da li shvaate kakav karakter ima Bog koji nam je stvorio estetske potrebe, koji je stvorio toliko lijepih prizora u prirodi? Naa potreba za lijepim je dokaz o ljepoti Bojeg karaktera. U ljepoti se vide otisci Bojih prstiju. Sami dokazi iz prirode dovoljni su da svakog ateistu uvjere da Bog postoji. Upravo zato Bog i ne ini uda, jer i pored svih uda u prirodi koje je Bog ostavio, ljudi i dalje ne vjeruju.

TEISTIKA EVOLUCIJA Rije Teos znai Bog, a rije evolucija odnosi se na razvoj kosmosa i ivog svijeta na planeti Zemlji. Teistiki evolucionisti vjeruju da Bog jeste stvorio kosmos, da je On dao poetne impulse po kojima se kosmos razvija, da je (po nekima) udahnuo ivot u neke primitivne oblike, a onda je pustio da se sve samo razvija. Ako je negdje neto koilo, On je pripomagao. Dva kljuna vjerovanja teistikih evolucionista su: 1) evolucija kao mehanizam kojim nastaju nove vrste je tona, i 2) biblijski estodnevni izvjetaj nije doslovan.

62

VRIJEME POJAVE I RAZLOG Teistika evolucija se pojavila tek kad se pojavila klasina, znanstvena, neteistika evolucija. Prije pojave teorije evolucije nikome nije ni padalo na pamet da vjeruje u teistiku evoluciju, a da u isto vrijeme vjeruje da Bog postoji. Sve crkve su do pojave teistike evolucije smatrale da su dani stvaranja doslovni. Meutim, mnogi znanstvenici su povjerovali u Darwinove ideje da je cjelokupni ivi svijet sa svim svojim vrstama, nastao evolucijskim procesom, pa su odbacili ono to pie u Bibliji da je Bog stvorio svijet za doslovnih 6 dana. I sada su neki vjernici bili u dilemi: ili e prihvatiti ono to naizgled tvrdi znanost, ili e prihvatiti ono to tvrdi Biblija. Situaciju je pogoralo to to teolozi u vrijeme pojave evolucije nisu imali nikakve znanstvene argumente kojima bi se oduprli napadima evolucionista, nego su imali samo teoloke argumente koji za znanstvenike nisu bili dostatni. Tako je teorija evolucije naizgled pobjedila. Mnogi ljudi ne vjeruju u Bibliju ba zato to su povjerovali u ono to se tvrdi u teoriji evolucije. Postoje oni koji kau: Kako da vjerujem u Boga poslije svega toga to smo uili na fakultetu. Zato se pojavila teistika evolucija koja je pokuala napraviti kompromis izmeu biblijskog stvaranja i onoga to ui evolucionistika teorija. Da se nije pojavila teorija evolucije, ne bi se pojavila ni teistika evolucija, ne bi se pojavili ni teolozi koji bi je prihvatili kao metodu kojom je Bog stvarao. Meutim, nae znanje o Bogu moglo bi zavisiti od ljudskih znanstvenih potvrda jedino ako Bog ne postoji, jedino ako su ljudi izmislili religiju. Ako Bog postoji, onda je Bog objavio to je istina i nikakva znanstvena saznanja ne mogu opovrgnuti istinu koju je objavio Onaj koji sve zna. Teistiku evoluciju prihvaaju neki neo-ortodoksni krani i neki moderni teolozi akademskog ranga. Po njima Biblija slui samo da nam otkrije da je Bog Stvoritelj, a kojom je metodom On stvarao, to e nam priopiti znanost. Oni tvrde da je Bog ipak u poetku stvarao u onom pravom smislu ex Deo i da je dao poetne impulse, a da je kasnije razvoj bio spontan. U prvom izdanju Porijekla vrsta to je usvojio i Darwin, ali je kasnije odbacio to vjerovanje.

KOMPROMIS Iz elje da se napravi umjetni sklad izmeu Biblije i evolucijske znanosti, nastalo je konkordistiko tumaenje estodnevlja (rije konkordistiko znai slaganje). Da li je dobro pod svaku cijenu harmonizirati biblijski izvjetaj sa onim to tvrdi moderna znanost i evolucija? Evolucijska teorija sve vie pokazuje da je puna naelnih greaka. Onog trenutka kada evolucijska teorija bude odbaena kao neadekvatna objasniti porijeklo ivota, porijeklo ovjeka i povijest svijeta, pasti e i sve teorije koje silom usklauju Bibliju i evoluciju. Pogreno je zadobijati nove vjernike tako to emo napraviti kompromis izmeu ljudskog miljenja i istine koju je Bog objavio. Jedan od zagovornika ove ideje kae: Izgleda kao da postoji nesklad izmeu Svetog Pisma i znanosti u pogledu trajanja stvaranja. Mojsije govori o danima, dok znanost svaki dan ili period stvaranja rauna na stotine, tisue ili ak i nekoliko milijuna godina. No i taj nesklad je samo prividan, jer ako imamo na umu rijei Psalma 90:4 kao i rijei svetog apostola Petra, da je jedan dan pred Gospodom kao tisuu godina, a tisuu godina kao jedan dan (2. Petrova 3:8), i da naa
63

crkva nije nikad smatrala jedan dan iz opisa stvaranja vidljivog svijeta kod Mojsija kao vrijeme od 24 sata, onda e onome koji vjeruje biti jasno i shvatljivo. Teistiki evolucionisti tvrde da se dani stvaranja odlino slau sa geolokim periodima. Viktor Pirs tvrdi da se evolucijska antropologija savreno slae sa izvjetajem u 1. Mojsijevoj, ali ne treba shvatiti da je bukvalno postojao neki pravi Adam. Termin Adam treba shvatiti metaforiki i on ustvari reprezentira ljudske populacije koje su ivjele u novom kamenom dobu. Neki autori kau: Biblija zaista jeste nadahnuta. Kako je Mojsije mogao znati injenice koje e paleontologija i geologija otkriti tek 35 stoljea kasnije a da se tako fino uklapa, da dani stvaranja nisu bukvalni, doslovni dani od 24 sata, nego su to dugi vremenski periodi, kao geoloke ere. Meutim, Adam je stvoren od doslovnog praha zemaljskog i doslovno se vraa u prah zemaljski prilikom smrti. Adam je imao doslovnu djecu ija su imena zapisana u rodoslovlju. Rodoslovlje Isusa Krista ide unazad i dolazi do Adama. Nijedan mit ne bi dao rodoslovlje izmiljene linosti. Logika zahtijeva da kada brojimo svoje pretke unazad, moramo doi do doslovnog prvog para ljudi. Adam je doslovno zgrijeio i posljedica je doslovna smrt. Isus je govorio o doslovnom braku Adama i Eve koje je Bog sjedinio i zato ne dozvoljava razvod. I apostol Pavao je rekao da je Adam doslovni zaetnik ljudskog roda (1. Korinanima 15:42) ivot mitolokih likova ne obvezuje ljude, a ako su Adam i Eva doslovni, to nas obvezuje na odreeni nain ivota. Biblija jeste stvarno inspirirana, ali jedan ovako natimani dokaz njene inspiriranosti od strane teistikih evolucionista nije dobar. Po ovoj teoriji, Bog je usavrio Adamovo tijelo kroz evolucijski proces, a onda je po nekima, u tako usavreno tijelo utisnuo duu. Dakle, evolucijskim procesom je pripremljeno tijelo, a onda je Bog natprirodnim procesom u takvo tijelo utisnuo duu.

PROBLEMI TEISTIKE EVOLUCIJE (TEOLOKE KONTRADIKCIJE) Biblija funkcionira kao cjelina. Njene doktrine funkcioniraju po principu sve ili nita. Ili je Biblija cijela tona ili nije uope tona. Ako ona na nezadovoljavajui nain odgovara na pitanje postanka, tko nas moe uvjeriti da ona na odgovarajui nain rijeava problem nae egzistencije i problem naeg spasenja? Tko nas onda moe uvjeriti da je Isus pravi Mesija, ako nije tono ono to pie u 1. Mojsijevoj? Tko nas moe uvjeriti da moe biti tono ono to Biblija govori o zavrnim dogaajima? Ideja da Bog stvara trenutno a ne milijunima godina uope nije nelogina. Vidimo da Bog u Novom Zavjetu takoer stvara trenutno: trenutno je pretvorio vodu u vino, trenutno je stvorio kruh i ribu za mnotvo naroda, trenutno je dao oi slijepom od roenja, itd. Bogu uope nije potrebno vrijeme da bi stvarao. Dakle, moramo uzeti u obzir cjelokupni biblijski koncept, a ne samo neke tekstove.

64

KONTRADIKCIJE TEISTIKE EVOLUCIJE U ODNOSU NA EST DANA STVARANJA

(TEISTIKA) EVOLUCIJA materija je vjena prvo je nastalo kopno pa oceani prvo je nastao morski ivot,pa kopneni prvo se pojavljuju ribe pa drvee prvo se pojavljuju insekti pa ptice prvo se pojavljuju gmizavci pa ptice prvo se pojavljuje ena pa ovjek, ili cijela populacija ljudi prvo se pojavljuje kia pa ovjek prvo je nastalo Sunce, pa Zemlja borba i smrt su neophodni da bi nastao ovjek

STVARANJE OPISANO U BIBLIJI materija je stvorena, samo je Bog vjean prvo su nastali oceani pa kopno prvo kopneni (3. dan) pa morski (5. dan) prvo drvee (3. dan) pa ribe (5. dan) prvo ptice (5. dan) pa insekti (6. dan) prvo ptice (5. dan) pa gmizavci (6. dan) prvo ovjek pa ena 1.Mojsijeva 2.18,22; 1.Kor. 11.8,9; pojedinac a ne populacija prvo ovjek pa onda kia, mnogo kasnije prilikom Potopa. prvo Zemlja (1.dan) pa Sunce (4.dan) ovjek je odvajanjem od Boga doveo do pojave borbe i smrti

Izgleda kao da je Bog stvarao ba tako zato to je znao da e se jednoga dana pojaviti teistika evolucija sa svojim tvrdnjama, pa je stvarao sve suprotno od ideja koje e biti izmiljene. U 1. Mojsijevoj 1, u estodnevnom stvaranju, sedam puta se pojavljuje fraza po svojim vrstama. Bog je stvorio biljke po svojim vrstama (3. dana); ivi svijet u vodi i ptice nebeske po svojim vrstama (5. dana), stvorio je ivotinje na zemlji po svojim vrstama (6. dana)... Dakle, 7 puta se upotrebljava termin po svojim vrstama. Bog je stvarao ivotinje direktno po svojim vrstama, to znai da nije izvodio vrste jedne iz drugih. I Isus je rekao da biljke raaju samo plodove koje raa vrsta kojoj pripadaju, da nije mogue da rode neto to bi bilo druga, nova vrsta. Matej 7:16-18 Po Bibliji, Bog je stvorio enu od Adamovog rebra. Od mukarca mogu nastati oba spola (i muki i enski), poto ima XY spolni kromosom. ena ima XX spolni kromosom, pa od eninog rebra Bog ne bi mogao stvoriti mukarca, nego samo enu. Ovako se ne izmilja bajka. Bog je nadahnuo pisce Biblije tako da se informacije iz Svetog Pisma slau sa modernom genetikom. Bog je Adamu uzeo rebro i stvorio enu, pa je Adam imao jedno rebro manje, ali danas ljudima ne fali ni jedno rebro jer se steene osobine ne nasljeuju.

BOJI KARAKTER I TEISTIKA EVOLUCIJA Teistika evolucija je suprotna samom pojmu biblijskog Boga. Bog je savreno bie. Po Bibliji Bog je ljubav, a po jednoj ovakvoj teoriji mi ne moemo izvui zakljuak da je takav Bog ljubav. Ako Bog koristi sluajni proces koji podrazumijeva mnoge smrti, patnje, propadanja, katastrofe, da bi kroz evolucijski proces doveo ivotinjsko tijelo u takvo stanje da mu moe useliti duu, to sigurno nije Bog ljubavi. Onaj bog koji bi koristio sluajni proces, koji podrazumijeva da slabi
65

izumiru, da preivljavaju samo oni koji su najbolje adaptirani, a mnogi ginu, propadaju, mue se i bivaju istrijebljeni, sigurno nije Bog koji voli stvorenja koja je stvorio. Bogu koji je za svoje neprijatelje dao da umjesto njih umre njegov Sin, sigurno ne bi ostavio svijet da se mukotrpno razvija kroz zlo i smrt. Bog je sveznajui, to znai da Bog pravi nepogreive planove. Meutim, teistika evolucija podrazumijeva loe planiranje i to uasno loe planiranje, mnogo lutanja i greaka. Biblijski koncept neposrednog stvaranja podrazumijeva savreno planiranje i Boju mo da On to moe odmah i uiniti. Bog je svemogu. Zato Bog koji je svemoan ne bi mogao stvoriti svijet za 6 dana? to je Bogu teko? Zato bi svemogui Bog koristio jednu tako neefikasnu metodu kao to je evolucija, da bi stvorio ovjeka? Izgleda kao da je prvobitna stanica monija od Boga jer stvara nove vrste koje navodno Bog nije stvorio direktno. Biblijski Bog je svemogui Bog, On moe stvarati neposredno, rijeju. On ree i postade, On zapovijedi i pokaza se. Psalam 33:9 Nigdje ni govora o dugom stvaranju. Samo rije iz Bojih usta i svijet nastaje. Nije suglasno tvrditi da je Bog stvarao evolucijom, a vjerovati da je On svemogu. Bog sve radi svrhovito, sve ima odreeni cilj, svrhu. Kada bi Bog tako radio, u Njegovoj radionici nastajali bi otpatci i promaaji koji trebaju biti osueni da izumru i propadnu. Nasuprot tome, mi vidimo da kada je Bog stvorio svijet sve bijae veoma dobro. 1. Mojsijeva 1:31 Nova tekoa je sukob sa injenicom smrti. ivotinje su navodno umirale milijunima godina prije nego to se pojavio ovjek. Zato bi postojala smrt ako nema grijeha? Teistika evolucija podrazumijeva mnogo smrti. Ako nema nikakvog prijestupa, grijeha, zato bi Bog koristio propadanje i smrt za razvoj ivota? To se nikako ne moe usuglasiti sa biblijskim konceptom. Prije pada u grijeh nije bilo smrti, a po ovoj teoriji bilo je mnogo, mnogo smrti prije nego to se pojavio ovjek. Tek onda bi ovjek mogao pasti u grijeh, jer onaj tko se nije pojavio nije mogao ni pasti u grijeh. Koncept teistike evolucije sukobi se sa shvaanjem biblijskog Boga. Teistiki evolucionisti optuuju i omalovaavaju Boga, jer izopaeno prikazuju Njegov karakter.

DANI = DUGI VREMENSKI PERIODI? Po teistikim evolucionistima dani stvaranja nisu doslovni solarni dani od 24 sata, nego su to dugi geoloki periodi. Apostol Petar je ovako napisao: Ali ovo jedno da vam ne bude nepoznato, ljubazni, da je jedan dan pred Gospodom kao tisuu godina i tisuu godina kao jedan dan. 2. Petrova 3:8 Ako jedan dan moe biti tisuu godina, teistiki evolucionisti kau do onda moe biti i milijune i milijarde godina. Meutim, ovakvo tumaenje gdje je 1 dan = 1000 godina bilo bi samo ako bi ovaj tekst bio proroanstvo. Izvjetaj o stvaranju je opis nastanka nae planete i ivota na njoj, a ne proroanstvo. Jezik kojim je stvaranje opisano je doslovan jezik, a ne proroke metafore. Meutim, apostol Petar ovdje govori o pojavi uniformista. To su evolucionisti koji vjeruju da postoji jednoobraznost u prirodi, tako da sadanje dogaaje koriste kao klju za razumijevanje prolosti i da se sve oduvijek dogaalo onako kao to se dogaa i danas. Najbolje se to vidi u stihu 3:4: Jer otkako su oci pomrli sve stoji tako od postanja stvorenja. Dakle, uniformizam, sve je isto. U tom kontekstu treba razumjeti Petrove rijei. Dakle, kada ljudi promatraju svijet, ini im se da on zahtijeva tisue godina, a Petar kae to se moe pojaviti za jedan dan.
66

Slian tekst je Psalam 90:4: Jer je tisuu godina pred oima tvojim (Bojim) kao dan jueranji kad mine i kao straa nona. Tema ovog psalma je da je Bog vjean: Prije nego se gore rodie i sazda se Zemlja i nebesa, i od vijeka i do vijeka Ti si Bog. Ps. 90:2 Nasuprot toga je ovjekova prolaznost i smrt (Ps. 90:5-10), sa naglaskom da je prosjean ovjeji ivot oko 70 godina, nasuprot vjenom Bogu za koga je tisuu godina nita. Dakle, tema ovog psalma nije stvaranje, niti duina dana prilikom stvaranja, nego je naglaeno da je Bog vjean. U Bibliji, u 1. Mojsijevoj upotrebljava se za dan hebrejska rije jom. Rije jom znai dan, ali i vrijeme ili dui vremenski period. Bog je sam definirao to znai rije jom u danima stvaranja u 1. Mojsijevoj 1:5: I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva no. Oigledno je, dakle, da svjetlost Bog naziva dan, a tamu naziva no. Biblija kae: I bi vee i bi jutro, dan prvi. Svakog dana stvaranja Bog naglaava da je palo vee i osvanulo jutro, da bismo bili sigurni da su to doslovni dani, a ne mileniji. Kada god se rije jom upotrebljava sa rednim brojem: prvi, drugi, trei, etvrti, peti,... , uvijek se misli na doslovan dan. Recimo, Hebreji su 17-og dana mjeseca abiba inili to i to. To apsolutno znai da se radi o doslovnom, solarnom danu koji traje 24 sata. To znai da izraz i bi vee i bi jutro, dan prvi, govori o tome da se radi o doslovnim danima u izvjetaju. Meutim, teistiki evolucionisti kau da je Bog tek etvrtog dana stvorio nebeska tijela (sunce, mjesec, zvijezde), koji ustvari omoguavaju da rotacija Zemlje dovodi do smjene svijetle i tamne faze dana. Prema tome, oni kau da barem prva 3 dana nisu doslovni dani. Ono to je sigurno, je to da su barem posljednja 3 dana doslovni dani, jer postoji sunce koje ih definira. Meutim, ako su dani stvaranja bili dugi vremenski periodi, kako su opstajale biljke koje su stvorene u treem danu i odmah poele rasti, ako se sunce pojavilo tek poslije tisuu godina u etvrtom danu? Kada bi dani stvaranja bili veliki periodi, onda bi biljke koje su stvorene 3. dan uvenule, jer je sunce stvoreno tek etvrtog velikog vremenskog perioda. Biljke bi uvenule bez sunca, a bez biljaka ni ivotinje, ni ljudi ne bi imali hranu, pa ne bi bilo ivota na Zemlji. Zato je Bog naglasio da su biljke i drvee odmah poslije stvaranja poele rasti, nisu ostale hibernirane u stanju sjemena: Opet ree Bog: -Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, to nosi sjeme, i drvo rodno, koje raa rod po svojim vrstama, u kojem e biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako. I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, to nosi sjeme po vrstama svojim, i drvo, koje raa rod, u kojem je sjeme njegovo po njegovim vrstama. I vidje Bog da je dobro. 1. Mojsijeva 1:11-12 Dakle, biljni svijet je opstao zato to je ve poslije 24h zasjalo sunce. Osim toga, opstanak mnogih biljaka, stvorenih treeg dana, nezamisliv je bez opraivanja od strane ivotinja koje su stvorene tek estog dana. Da je izmeu stvaranja biljaka i insekata prolo 2000 godina, mnoge biljke iji ivot zavisi od opraivanja preko insekata bi izumrle, a mi vidimo da one danas postoje. Da li su prva 3 dana zaista doslovni dani od 24h? Bog ne ovisi ni od kakvih nebeskih tijela da bi mjerio vrijeme. To je svakome jasno. Dakle, da bi izmjerio jedan period vremena, Bog ne ovisi od toga da li e se Zemlja obrnuti oko Sunca. Sam izraz i bi vee i bi jutro govori da je Zemlja sigurno rotirala u odnosu na neki izvor svjetlosti. Koji je to izvor svjetlosti? Bog je mogao koristiti poseban izvor svjetlosti, to je jasno. A da li je, to stvarno ne znamo. Meutim, u Ivan 1:5-9 kae da je sam Bog svjetlost. Ako je Bog svjetlost, jasno je da Njegov boravak oko planete Zemlje prilikom stvaranja moe definirati svijetli dio dana. Izlazak Boga iz tog dijela svemira stvarao bi no, tamni dio dana. Bog stvara ono to nikako ne moe nastati spontano. Meutim, ono to Bog stvori, to moe nezavisno postojati, ali ne potpuno nezavisno. To je najoiglednije po pitanju ivota. Bog je stvorio ivot. ivot nikako ne moe nastati spontano, ali se moe spontano prenositi. ovjek moe samo
67

prenositi ivot, on ne moe stvarati ivot. Dakle, Bog stvara neto to ne moe spontano, samo od sebe nastati, ali moe funkcionirati po nekim svojim autonomnim zakonima, koje je opet Bog u njih usadio. Tako je Bog definirao duinu dana i duinu prva 3 dana svojim pojavljivanjem oko Zemlje. Poslije etvrtog dana kada je stvorio Sunce, ono je automatski preuzelo te funkcije. etvrta Boja zapovijed o danu odmora je jo jedan dokaz da su dani stvaranja doslovni. Razlog da se 6 dana radi, a da se sedmog dana odmara je taj to je Bog za 6 dana stvorio nebo i Zemlju i da je sedmog dana poinuo. Boji zakon predstavlja doslovne zapovijedi, a ne alegorijski, metaforiki ili simboliki nain izraavanja. Ako je etvrta zapovijed alegorijska, onda nas nita ne spreava da mislimo da su i ostale zapovijedi alegorije i onda bi umjesto po Bojem zakonu ivjeli kao bezakonici. Zato neki moderni teolozi prihvaaju teistiku evoluciju? Evo to kae jedan od njih: Neki krani se ni najmanje ne osvru na rezultate moderne antropologije i paleontologije. Ta znanost, iako ne zna tono koliko je vremena prolo od pojave prvog ovjeka na Zemlji, ipak nije ni malo sklona primiti njihovu tezu da je Adam ivio 930 godina, kao to doslovno pie u Bibliji. Antlopolozi na osnovu iskopina procjenjuju starost ljudskog roda na mnogo stotina tisua godina, ak i na milijune godina. Neki idu i dalje. Ako je to tono, tko moe iznjeti ikakve dokaze koji su sedmini dan ti ljudi praznovali. Zato je ova teorija omiljena kod modernih akademskih teologa? Ako je teistika evolucija istinita, tko moe dokazati koji su sedmini dan ljudi praznovali? Ako je tona teorija evolucije, onda sedmi dan nema rajsko porijeklo, nego su ga Hebreji izmislili. Teistika evolucija je napad na etvrtu Boju zapovijed, a samim tim i na sav Boji zakon. Cjelokupna kritika koja pada na evoluciju pada i na teistiku evoluciju. Umjesto da se razvija u sve sloenije i bolje oblike, cijela priroda ukljuujui i ovjeka, oigledno degradira. Ljudi koji vjeruju u teistiku evoluciju vie vjeruju u ono to kae znanost, to jest smrtni ovjek koji stalno mijenja svoje znanstvene iskaze, nego u ono to kae sveznajui, nepogreivi Bog. Biblija funkcionira kao cjelina. Ako ne razumijemo ispravno poetak, stvaranje i pad u grijeh, sve ostalo emo razumjeti pogreno.

IZABERI Ateistike tvrdnje o nastanku svijeta, ivota i ovjeka su apsurdnije nego to su tvrdnje o Bogu misteriozne. Mnogi kau: Vjerujem samo ono to vidim, ali je istina da oni vide samo ono to vjeruju, a ono to ne vjeruju ne ele vidjeti. Ljudima je povjerenje potrebno i kada uu u autobus (povjerenje u vozaa). Ljudi kau da ne mogu vjerovati da je Bog stvorio svijet jer nisu vidjeli Boga i nitko nije vidio da je Bog stvorio svijet. Meutim, nitko nije vidio ni da se ameba porodila, da je ivot igdje ikada nastao sluajno, pa ljudi to ipak rado vjeruju. Ako bi se oslonili na svoje utiske, donijeli bi mnoge pogrene zakljuke. Mi imamo utisak da planeta Zemlja stoji na mjestu i da je ravna, a Zemlja se okree brzinom od 1670 km/h na ekvatoru i brzinom 1800 km/min oko svoje osi i okrugla je! Zato se ne moemo osloniti na svoje utiske. Neke stvari samo izgledaju tako, a potpuno su drugaije. Ateisti i lani vjernici jo uvijek pokuavaju razapeti Boga. Ljudi misle da mogu postaviti Bogu tea i znaajnija pitanja od odgovora koji nam Bog moe dati. Meutim, Bog ima i odgovor i rjeenje na ivotno vana pitanja koja ni moderna znanost ne moe rijeiti.
68

ovjek koji odlui otii od Boga takoer je pred nerjeivom dilemom: on se mora suoiti sa materijom, mrtvom ili ivom, koja mu kae: ja sam te stvorila, ja posjedujem okultne i magine moi, ja imam boje atribute, ja sam tvoj bog. Odabrati ateizam znai izabrati metafiziku. Ako je ovjek nastao od majmuna, on neizostavno upada u krizu identiteta. Ako sam ja samo razvijena ivotinja, to e mi onda pravda, istina i ljubav, ivot postaje besmislen. Ako se sve to radim zavrava smru, onda moj ivot ne vrijedi puno. Krist je na zemlji upravljao prirodom. Bog nije priroda, ni energija. Bog energijom stvara prirodu. Ree bezumnik u srcu svojem: nema Boga. (Psalam 14:1). Ako je ovjek sluajno nastao, odakle mu ideja o vjenosti i apsolutnoj pravdi, ako nikada nije ivio u vjenosti, niti je sreo vjeno bie koje je apsolutno pravedno? Bog je stvorio savrenog ovjeka, vjenog i pravednog, sa slobodom izbora. Tada su Adam i Eva izabrali ivot bez Boga, bez pravde i vjenosti. Danas mi imamo izbor: drvo ivota koje nudi Stvoritelj ili drvo smrti Sotonine filozofije. To je pitanje ivota i smrti. Treeg izbora nema. ovjek je neizljeivo religiozan. ovjek ima glad za Bogom, jer u naim srcima postoji jedna toka koju samo Bog moe ispuniti. Izaberi: ili evolucija vjera bez nade u ivotu i vjena smrt, ili povjerenje u Stvoritelja, smisao u ivotu i nada u vjeni ivot kada Isus ponovo doe da uniti grijeh i spasi ljude koji vjeruju. Vjerom spoznajemo da je svijet rijeju Bojom stvoren, da je sve to vidimo iz nieg nastalo. Hebrejima 11:3.

69