Biblija i Arheologija

Paul Gregor

SADRAJ

LISTA TABELA ........................................................................................................................... iii PREDGOVOR .................................................................................................................................v Razvoj biblijske arheologije ............................................................................................................1 Odnos arheologije i Biblije ............................................................................................................18 Stvaranje i arheologija ...................................................................................................................31 Enuma Eli .............................................................................................................................33 Atrahasis ep ............................................................................................................................40 Eridu genesis ..........................................................................................................................42 Egipatski mitovi o stvaranju ..................................................................................................43 Potop i arheologija .........................................................................................................................48 U potrazi za Nojevom barkom ...............................................................................................48 Arheoloki pronalasci pretpotopne civilizacije......................................................................52 Mezopotamijske prie o potopu .............................................................................................54 Babilonska kula i pomutnja jezika .........................................................................................61 Patrijarsi i arheologija ....................................................................................................................65 Abraham i kananska zemlja ...................................................................................................69 Gradovi i kraljevi u biblijskim tekstovima ............................................................................72 Gerar ......................................................................................................................................76 Hebron....................................................................................................................................78 alem......................................................................................................................................79

Sodoma i Gomora ..................................................................................................................80 Patrijarsi i kamile ...................................................................................................................89 Patrijarsi i obiaji Bliskog istoka ...........................................................................................93 Josip u Egiptu U potrazi za Josipom Josip i Hyksosi Josipovi srodnici Josip i ratna kola Ostali problemi Josip i 12. dinastija Josip i karavana Crvenog mora Josip i ratarska reforma Josip i njegova titula Glad u punom zamahu Jakovljev pogreb Josipova grobnica

Izlazak iz Egipta Teorija izlaska u 13. stoljeu Biblijski dokazi Gradovi Pitom i Raamses Marneptin spomenik

Arheologija i Izlazak u 13. stoljeu Teorija izlaska u 15. stoljeu Thutmose I Thutmose II Hatepsut Thutmose III Amenhotep II Put izlaska Sjeverni put Srednji put Juni put

LISTA TABELA Arheoloki lokaliteti Mezopotamije ................................................................................................3 Arheoloki lokaliteti Palestine .........................................................................................................7 Enuma Eli ...................................................................................................................................35 Ep o Gilgameu ..............................................................................................................................56 Abrahamov put iz Ura u Palestinu .................................................................................................66 Arheoloki periodi .........................................................................................................................70 Abraham u potjeri za Lotom ..........................................................................................................81 Pet gradova nizine ..........................................................................................................................83 Glinena ploica iz grada Nuzi ........................................................................................................94

PREDGOVOR Glavni dio naslova knjige Kamenje e progovoriti dolazi iz iskaza Isusa Krista a zapisan je samo u Evanelju po Luci 19, 40. Tom prilikom Isus je sveano ulazio u Jeruzalem i narod Na nebu mir!

ga je pozdravljao rijeima Blagoslovljen Kralj, onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Slava na visinama!

Kada su neki od farizeja zatraili da Isus zabrani mnotvu sa uzvikivanjem

on im je odgovorio, Ako ovi uute, kamenje e progovoriti. Iako za sada jo uvijek ima mnotvo onih koji uzdiu i slave Isusa, kamenje zajedno sa ostalim pronalascima arheologije svjedoi modernom ovjeku o dogaajima koji su se dogodili u tako dalekoj prolosti. Naslov knjige Kamenje e progovoriti: Biblijski dogaaji u svjetlosti

arheologije u stvari obuhvata seriju knjiga od koje je ovo samo prvi dio. Cilj ove serije jeste obuhvatiti biblijsku povjest od samih poetaka pa do vremena kranstva. Zbog veliine ovakvog jednog poduhvata nije bilo mogue sve staviti u jednu knjigu ve je po zamisli autora stvorena serija od est dijelova koji e obraivati odreene epizode iz biblijske povjesti. Prvi dio govori o razvoju arheologije kao znanosti, zatim o usponu i padu biblijske arheologije kao i o sadanjoj situaciji i odnosu arheologije i biblijskih znanosti. Poslije toga

knjiga obrauje epizode iz stvaranja i potopa da bi zavrila sa vremenom patrijaraha. Drugi dio iz ove serije e obraivati vrijeme Josipovog boravka u Egiptu, samo ropstvo, izlazak iz egipatskog suanjstva, te ujedno i naseljenje izraelaca u obeanoj zemlji. Trei dio e

obuhvatiti vrijeme poslije samog useljenja izraelaca u Kanansku zemlju, vrijeme sudija, pa sve do vremena kada je osnovana monarhija u vrijeme Saula i Davida. etvrti dio serije e obraditi biblijsku povjest od vremena Salomona pa sve do babilonskog ropstva, dok e peti dio obuhvatiti

period od povratka iz izgnanstva pa sve do roenja Isusa Krista. esti dio e se baviti zbivanjima samo iz Novoga Zavjeta. do zavretka. Na ovaj nain je obuhvaena biblijska povijest od samih poetaka pa

RAZVOJ BIBLIJSKE ARHEOLOGIJE Iako je biblijska arheologija uglavnom mlada znanost njeni poeci se mogu vidjeti znatno ranije. Jo u doba kada su hodoasnici putovali u Palestinu (oko 10 stoljea poslije Krista) Mnogi od njih su dali

donijeli su sa sobom mnotvo bogatih zapisa o mjestima koja su posjetili.

i odreene zapise o antikim ruevinama koje su usput vidjeli i na taj nain doprinijeli raanju biblijske arheologije, jer su pomogli u identifikaciji ponekih arheolokih lokaliteta kojima se tokom stoljea izgubilo ime. Kasnije kada su osnovana razna biblijska drutva (17-19 stoljee poslije Krista) otpoela je invazija na palestinska podruja mnogih pustolova i istraivaa. U poetku je njihov cilj bio proputovati biblijskim zemljama i donijeti izvjee o svojim doivljajima. Bogate kulture

Mezopotamije i Egipta su probudile apetit raznim muzejima za spomenicima i eksponatima neprocijenjive vrijednosti. Na taj nain je otpoela utrka raznih institucija u lovu na zaboravljeno blago Bliskog Istoka. U poetku je panja bila usmjerena samo na spomenike koji su se mogli vidjeti na povrini, a kasnije je otpoeo lov i na onim mjestima koja su obeavala bilo kakve rezultate. Tako su mnoga bogata nalazita Mezopotamije (Babilon, Niniva) i Egipta (egipatske piramide) zauvijek bila oteena i pokradena. Na taj nain su najvei i najpoznatiji spomenici (Moabski

kamen, Rozeta kamen, Crni obelisk) zavrili u europskim muzejima. U toku 19-og stoljea ukazala se potreba za stvaranjem biblijskih atlasa u koja su se trebala upisivati poznata imena biblijskih mjesta. atlasi svih palestinskih podruja. Osim ovih u planu su bili sveopi geografski

U tu svrhu su pojedina biblijska drutva angairala razne

pustolove sa manje ili vie neophodnog znanja kojima je cilj bio pronai i ubiljeiti to je vie

mogue starih lokaliteta.

Zbog izvjesnog stupnja opasnosti od pljakaa nije im bilo mogue

posjetiti svaki vani lokalitet nego su ubiljeavali samo ona mjesta koja su bila pokraj glavnih puteva. Nedostatak potrebnih instrumenata kao i sveopa nestrunost pridonijeli su krivom Radi nepoznavanja vrijednosti antikog Tella1 ovi su

ubiljeavanju mnogih vanih lokaliteta.

istraivai jednostavno izostavili sve lokalitete koji na povrini nisu imali nikakve ruevine. Tako da su uglavnom bili ubiljeeni lokaliteti rimskog i bizantijskog vremena ali ne i oni iz ranijih perioda, kojih je bilo i ponajvie.

Antiki Tell je umjetno brda{ce nastalo zbog vi{estoljetnog razaranja starih naselja i gradjenja novih na onim poru{enima. U najveim sluajevima na svojoj povr{ini nemaju nikakve vidljive ru{evine niti antike ostatke.

Sve do kraja 19-og stoljea arheologija je bila ograniena na kopanje za antikim spomenicima i lov na dragocjene predmete napravljene od srebra ili zlata, ukraene dragim kamenjem. Tek pred kraj 19-og stoljea William F. Petrie je prvi shvatio da mnogi antiki

tellovi u stvari kriju u sebi mnotvo zakopanih civilizacija iako na svojoj povrini nemaju nikakve starinske ruevine. Ovo je on otkrio sasvim sluajno kada je prolazio pored Tell-el Hesija u Palestini. Zbog obilnih padalina u toku zimskog perioda voda je odnijela jedan dio

ovog antikog lokaliteta tako da su se mogle vidjeti njegove naslage od vrha pa do njegova dna. Shvativi vrijednost ovog otkria uurbano je organizirao arheoloku ekspediciju te je iskapanje otpoelo gotovo iste godine. Jo tada metodologija arheolokog iskapanja nije bila poznata pa Dok je prolazio kroz naslage

je jednostavno poeo kopati od vrha prema dnu ovog lokaliteta.

ruevina koje su predstavljale bive civilizacije primjetio je da je grnarija drugaija u razliitim slojevima. Ne samo da je oblik pojedinih keramikih posuda bio drugaiji, nego je i boja a ujedno i nain proizvodnje bio drugaiji. Poto je logino da se mlae civlizacije nalaze pri

vrhu tella a one starije pri dnu, William F. Petrie je bio prvi arheolog koji je razumio da e grnarija igrati neopisivo vanu ulogu u odreivanju starosti pojedinih slojeva jednog ovakvog lokaliteta. Prema pronalascima na Tell el-Hesiju on je prvi ustanovio kronologiju grnarije i

predloio ju kao model za odreivanje starosti drugih lokaliteta koji e se iskapati u budunosti. Zahvaljui ovom revolucionarnom otkriu otpoela je nova faza u povijesti arheologije. Sada ne samo da se tragalo za antikim ruevinama i njenim spomenicima, nego je poela invazija arheologa sponzoriranim raznim institucijama i muzejima, za iskapanjem tellova. Jo uvijek je glavni cilj bio pronai to vie muzejskih dragocijenosti (pisanih spomenika, glinastih ploica, nerazbijenih upova). Tek kasnije, poetkom 20-og stoljea, vrijednost arheolokih

iskapanja je bila usmjerena prema novoj spoznaji povijesti raznih civilizacija koje su bile predstavljene naslagama ruevina i razbijenog posua. Tokom prvih tridesetak godina ovog stoljea arheologija preuzima jedan sasvim novi i neoekivani oblik. Sada vie nije bilo toliko vano pronai neke velike spomenike muzejske

vrijednosti ve rae ustanoviti povijest dogaaja kroz koje je proao odreeni arheoloki lokalitet. Bilo je vrijedno saznati kada je pojedina civilizacije bila u svom usponu i kada je i Osim toga arheolozi su pokuali odgonetnuti i tko je bio uzronik ovakvog

zato bila unitena.

jednog razarakog ina. Do tada samo su neki dokumenti pisani klinastim pismom u Mezopotamiji i hijeroglifi u Egiptu bili odgonetnuti i prevedeni. Tekoe koje su pratile arheologe u tumaenju iskopanog materijala i pozitivne identifikacije pojedinih lokaliteta su bile prouzroene nedostatkom pisanih dokumenata. Uslijed nedostatka pisanih dokumenata rijeenje za palestinsku arheologiju je

pronaeno u tome to je Biblija uzeta kao putokaz povijesti i povijesnih dogaaja od najranijih poetaka pa do poetka nove ere (perioda poslije Krista). teologa uao novi izraz Biblijska Arheologija. Iako su Bibliju upotrebljavali mnogi u rekonstrukciji povijesti ponekih arheolokih lokaliteta, za osnivaa biblijske arheologije se oduvjek trailo u jednoj osobi, a to je William F. Albright. ak ta vie, on je dobio i titulu Otac Biblijske Arheologije. Izvanredno talentiran ovjek, Albright nije imao nikakve pozitivne tendencije prema Bibliji i njenim iskazima, ve je bio podloan teolokom miljenu onog vremena (sredinom ovog stoljea). Iako je bio dijete pobonih roditelja, misionara, smatrao je da ima vrlo malo ili Poto nitko od njegovih kolega koji su pripadali visokoj Tako je u krugove arheologa i

gotovo nita istinskoga u Bibliji.

10

kritici2 nije upotrebljavao arheologiju u tumaenju Biblije, on se prihvatio arheolokog poziva da bi unio jednu novu granu znanosti u tumaenju Biblije. No meutim, oduevljen pronalascima arheologije, umjesto da negira on je poeo braniti istinitost biblijskih iskaza te propagirati Bibliju kao vjerodostojan i pouzdan povijesni dokumenat. poetak ili roenje biblijske arheologije. U tom trenutku je otpoela najezda arheologa koji su cijenili Bibliju pokuavajui pronai neto to e doprinijeti opravdanju biblijskih tvrdnji po pitanju raznih dogaaja. Na meti su bili najvei arheoloki lokaliteti (Megido, Samarija, Jeruzalem, Hazor, Gezer, Jerihon, itd). Meutim, u to vrijeme metodologija arheolokog iskapanja jo nije bila dovoljno razvijena, Ovaj in je oznaio

nego su arheolozi ispitivali koji bi metod iskapanja i dokumentiranja iskopanog materijala bio najpogodniji, jer kada se jednom prekopa odreeni dio tella vie se nikada ne moe vratiti i provjeriti niti ispraviti uraene greke. Jedan od najranijih prijedloga je bio da se treba iskopavati tako da se iskopaju duboke sonde irine nekoliko metara uzdu cijeloga lokaliteta. Na taj bi se nain mogli prouavati slojevi nastanjenosti u detalje. Kada bi se otkopala jedna sonda ili duboki kanal, onda bi se otkopavala slijedea odmah do one ve iskopane, a otkopana zemlja bi se bacala u ve prije iskopani kanal ili bivu sondu. Ovaj sistem je bio isproban na Gezeru i pokazao se vie nego

neispravnim jer ne samo da je bilo izvanredno teko pratiti stratigrafiju ili slojeve zemlje, nego je iskopani materijal koji je bio baen u bivu sondu totalno kontaminirao cijelo podruje zbog pomijeanih slojeva.
2

Visoka kritika je bila u svome procvatu u poetku 20-og stoljea. Glavni cilj visoke kritike je bio dokazati da Biblije nema ni{ta istinske povijesti u sebi nego da su svi ili veina doga|aja mitolo{kog karaktera te u potpunosti nepouzdani i nemogu se upotrebiti u rekonstrukciji povijesti.

11

Do sada su arheolozi tono znali da se tell sastoji od vie naslaga slojeva koji predstavljaju ostatke bivih civilizacija te su predloili novi metod za iskapanje. U stvari ideja

je bila da se preko cijelog lokaliteta skidaju slojevi jedan za drugim dok se ne doe do dna , ili najranijeg sloja nastanjenosti. Ovaj metod je bio isproban na Gezeru a isto tako i na Megidu, Poto su izabrani lokaliteti bili podosta veliki Za

ali nije donio zadovoljavajue niti bolje rezultate.

ovaj poduhvat je bio osuen na propast prije nego to je i mogao biti temeljito isproban.

ostvarenje ovog metoda bi bilo potrebno mnotvo radnika i raznih pomagaa a da o novanim sredstvima i ne govorimo. Osim toga vremenski gotovo da i nije mogue ovo ostvariti jednom

arheologu jer bi iskapanje ovom metodom trajalo nekoliko stoljea. Nedugo poslije drugog svjetskog rata na scenu je nastupila nova ideja i predloen novi metod za iskopavanje arheolokih lokaliteta. Prijedlog je bio da se cijeli lokalitet izparcelira na

kvadratne jedinice veliine 5x5 metara, s time da se izmeu kvadratnih jedinica ostavi jedan metar irine zemlje koji se nee iskopavati. Kathleen Kenyon, britanski arheolog je usavrila

ovaj metod i ujedno ga sa uspijehom isprobala iskapajui Jerihon, Samariju i Jeruzalem. Povrina unutar kvadratne jedinice bi se paljivo iskapala, sloj za slojem, a onaj neiskopani dio zemljita (balk) bi sluio kao kontrolni zid u kojem bi se mogao vidjeti svaki sloj nastanjenosti. Za svaku kvadratnu jedinicu bila bi zaduena jedna osoba koja ve ima nekog arheolokog iskustva i koja bi vodila zapis o svemu to se dogaa u njegovoj kvadratnoj jedinici po pitanju slojeva ostataka bivih civilizacija. Ovaj metod se jo i danas sa uspijehom koristi na svih arheolokim iskapanjima u Palestini i Transjordaniji. Kada je Albright osnovao biblijsku arheologiju veina arheologa su bili laici ili priueni arheolozi. Do tada niti jedno sveuilite nije davalo nikakve arheoloke diplome, nego je

12

veina arheologa stekla znanje kroz praksu i sudjelovanje na ranijim iskapanjima. Svako iskopavanje je bilo sponzorirano od strane bogate institucije i uglavnom se sastojalo od nekolicine lanova arheoloke expedicije dok su samo iskopavanje radili unajmljeni lokalni radnici. lanovi expedicije su samo vodili brigu o zapisivanju i biljeenju iskopanog materijala. Albrightov glavni suradnik je bio Nelson Glueck koji nije sudjelovao niti u nijednom veem arheolokom iskapanju. On je uglavnom poznat po tome to je detaljno obiao cijelu Transjordaniju od Crvenog mora pa sve do Sirijske granice ubiljeavajui na mapu bezbroj arheolokih malih i velikih lokaliteta. Osim Gluecka vrijedno je spomenuti i ostale velikane biblijske arheologije, ka to su: G. Ernest Wright, John Bright, Yigael Yadin, Alan Millard, Kenneth Kitchen, Roland De Vaux i Siegfried Horn. Sve do ezdesetih godina biblijska arheologija je bila u svom punom procvatu. Do tada

se mnotvo uenih a i onih neuenih arheologa/teologa, pa i pastora upuivalo na podruje Palestine samo sa jednim ciljem, dokazati da je biblijska povjest istinita. U tom periodu su tampane mnoge knjige i lanci pod naslovima; Arheologija potvruje Bibliju, Arheologija dokazuje Bibliju, Biblija je ipak u pravu, itd. Tada je Biblija sluila kao glavna povjesna itanka koja se koristila kao glavni putokaz svakom moguem sloju razaranja. Veini lokaliteta je dato

neko antiko ime naeno u Bibliji. Kada je bio iskapan antiki Megido, arheolozi su doli do sloja za koji su vjerovali da pripada kralju Salomonu. Tom prilikom je pronaena velika zgrada sa dva reda potpornih stupove u sredini zgrade da podre drugi sprat ili krovite. Prema

arheolozima ova je zgrada bila tala za Salomonovu konjicu i bojna kola. ak se ilo u takvu krajnost da su davali imena raznim manjim zgradama u okolici kao to su; oruarnica, kovanica, spavaonoce za vojnike, kuhinja, trpezarija, itd. Kasnije se ustanovilo da cijeli taj sloj zajedno

13

sa svim tim zgradama uope niti nije pripadao Salomonovu vremenu nego vremenu kralja Ahaba. U cijelom tom periodu procvata biblijske arheologije izreene su velike tvrdnje i iskazi

u korist vjerodostojnosti i povjesnosti Biblije. Meutim, dolo je vrijeme kada su veina ovih tvrdnji trebale biti ispitane, i mnoga pitanja su bila postavljena. Poslije Albrightove smrti, neki od njegovih studenata su poeli

zapitkivati i traiti odgovore na neka neodgovorena pitanja. Preforsirana upotreba Biblije u tumaenju arheolokih iskopina dovela je u pitanje vjerodostojnost i iskrenost biblijske arheologije. Sve vie je bilo jasno da su neki arheolozi

uzimali samo onaj iskopani materijal koji je bio od neke vrijednosti biblijskim iskazima i koji se mogao protumaiti Biblijom, dok je sav ostali materijal za koji nije bilo biblijskog odgovora u potpunosti zanemarivan ak i u nekim sluajevima unitavan. Sva ova zloupotreba Biblije i manipulacija iskopanog materijala dovela je do toga da su drugi arheolozi koji nisu imali tako lijepu sliku o Bibliji posumnjali u vjerodostojnost cijele discipline. Ve tada (oko sedamdesetih godina) bilo je jasno da dolazi vrijeme kada e za biblijsku arheologiju doi sumrak i kada e interes za nju biti u padu. Do sedamdesetih godina cilj arheologije je bio ustanoviti povijesni poredak raznih civilizacija na odreenom lokalitetu. Isto tako je bilo vano ustanoviti koliko puta i kada je Poslije

lokalitet bio nastanjen i kada je dolo do razaranja i tko je bio glavni uzronik tome.

ovog perioda cijelokupni pristup ne samo metodologiji iskapanja nego i strukturi arheolokog tima je izmjenjen. Veina arheolokih ekspedicija danas je sponzorovana od strane raznih organizacija ali uglavnom sveuilita. U tom sluaju studenti arheologije i ostali dragovoljci

raznih zanimanja i dobi se upuuje gotovo svake godine na arheoloka iskapanja, gdje se studenti

14

i ljubitelji arheologije vjebaju i stiu svoje mjesto u svijetu arheologije.

Zbog toga se jako

malo novanih sredstava odvaja za radnu snagu ve se veina sakupljenog novca koristi za alat, i raznorazne instrumente kao to su kompjuteri, geodetske naprave, naprava za traenje zatrpanih zidina zvukom i druge elektronske ureaje kao i ostali potroni materijal. Danas ne samo da je vano ustanoviti kada je pojedini lokalitet bio nastanjen i razoren nego je osobito vano saznati to je vie mogue o nestalim civilizacijama. Vano je spoznati

kako su ljudi nekada ivjeli, kakva im je bila ekonomija, ime su se ponajvie bavili, kakva im je bila ishrana, kako su se oblaili i kakve su vjerske i kulturne obiaje imali. Osim toga je od Za sve

velikog znaaja saznati to je vie mogue kakav im je bio drutveni i politiki ivot.

ovo je potrebno dovesti na iskopavanje ne samo arheologe nego i antropologe, zoologe, botaniare, paleobotaniare, geodete i mnoge druge strunjake raznih grana. Tako da sa

zajednikim naporima iskopani materijal moe donijeti to vjerodostojniju sliku drutva i civlizacije kojeg vie nema.

15

Bibliografija

Abel, F.-M. Gographie de la Palestine. Paris: Librairie Le Coffre, 1933. Bacher, J. Von Jerusalem ber Karak nach Petra und Safien. Die Warte des Temples 57 (1901): 109-124. Bartlet, S.C. From Egypt to Palestine. New York: Harper and Row, 1879. Bliss, F.J. Narrative of an Expedition to Moab and Gilead in March 1895. Palestine Eploration Fund Quarterly Statement 27 (1895): 203-234. Brnnow, R.E., and Domaszewski, A.V. Die Provincia Arabia. Strassburg: K.J. Trbner. Buckingham, J.S. Travels in Palestine Through the Countries of Bashan and Gilead, East of the River Jordan. London: Longman, 1921. Conder, C.R. The Survey of Eastern Palestine. London: Palestine Exploration Fund, 1889. Germer-Durand, J. Mlanges I: La Voie Romaine de Petra a Madaba. Revue Biblique 6 (1897): 574-592. Glueck, N. Exploration in Eastern Palestine. New Haven: American Society of Oriental Research, 1934-1951. Hill, G. With the Beduins: A Narrative of Journeys and Adventures in Unfrequented Parts of Syria. London: T.Fisher Unwin, 1891. Hornstein, A. A Visit to Kerak and Petra. Palestine Statement (1898): 94-103. Irby, C.L., and Mangles, J. Travels in Egypt and Nubia, Syria, and the Holy Land, Including Journey Round the Dead Sea, and Through the Country East of Jordan. London: John Murray, Exploration Fund Quarterly

16

1823. Klein, F.A. Notes on a Journey to Moab. Palestine Exploration Fund Statement 12 (1869): 249-255. Layard, H. Early Adventure in Persia, Susiana, and Babylonia. London: John Murray, 1887. De Luynes, A.D. Voyage dexploration la Mer Morte, Petra et sur la rive gauche du Jordain. Paris: Arthur Bertrand, 1871-76. Macmichael, W. Journey from Moscow to Constantinople, in the Years 1817, 1818. London: John Murray, 1819. Moorey, P.R.S. A Century of Biblical Archaeology. Louisville: Westminster/John Knox Press, 1991. Robinson, E. Biblical Research in Palestine. London: John Murray, 1856. De Saulcy, F. Narrative of a Journey Round the Dead Sea and in the Bible Lands. London: Bentley, 1853-54. Seetzen, U. Reisen durch Syrien, Plasytina, Phenicien, die Transjordanlander, Arabia Petraea und Unter-Aegypten. Berlin: G. Reimer. Smith, G.A. The Historical Geography of the Holy Land. London: Hodder and Stoughton, 1894. Tristram, H.B. The Land of Israel: A Journey of Travels in Palestine Undertaken with Special Reference to Its Physical Characters. London: Society for Promotion of Christian Knowledge, 1866. ______The land of Moab: Travels and Discoveries on the east Side of the Dead Sea and the Jordan. New York: Harper and Row, 1973. Vincent, L.-H. Notes de voyages. Revue Biblique 7 (1898): 424-451.

17

ODNOS ARHEOLOGIJE I BIBLIJE U toku albrightovog vremena kada je biblijska arheologija bila u svom punom procvatu, Biblija je koritena kao glavni putokaz i tuma svim arheolokim pronalascima. Vrlo esto su neuke ili neupuene osobe donosile raznorazne zakljuke po pitanju tumaenja biblijskog teksta a isto tako tvrdile i tumaile iskopani materijal prema biblijskom iskazu. Uslijed toga tvrdnje

da arheologija dokazuje ili potvruje Bibliju su bile svakog dana u upotrebi i u uionicama sveuilita, ostalih kola kao i mnogim crkvama. Pitanje koje jo uvijek postoji jeste, da li arheologija uistinu potvruje Bibliju i ako je odgovor pozitivan u kojoj mjeri. Prije razmatranja ovog pitanja potrebno se prvo osvrnuti ta je

u stvari Biblija i zbog ega je ona napisana. Prije svega treba spomenuti da Biblija nije obina knjiga koja u sebi ima samo povijesne dogaaje zapisane kronolokim redom. To ne znai da dogaaji koji su opisani u Bibliji

nemaju nikakvu povjesnu stvarnost nego rae da su pisci Biblije imali drugi cilj pred sobom kada su biljeili razne dogaaje. Pa upravo i da jesu imali samo ispisati dogaaje treba imati na

umu da koncept ili pravila pisanja dogaaja onog vremena nisu ista kao to ga danas povijesniari imaju. Pisac Staroga Zavjeta je imao slobodu biljeiti samo one dogaaje koji su imali znaaj za itatelje onoga vremena pa prema tome ispravnom slijedu dogaaja nije davana nekakva vanost ve je pisac aranirao dogaaje tako da su bili interesantni itateljima onog vremena. Osim toga Biblija je pisana kao odgovor na mnoga pitanja, odakle potjeemo, zato postoji neprijateljstvo izmeu ovjeka i ivotinja, odakle razni jezici itd. Meutim glavni cilj

Biblije jeste da obavijesti itatelja o porijeklu grijeha, patnji, smrti kao i cijelokupnom planu za

18

spasenje ovjeanstva.

Svi ostali dogaaji i osobe su samo iskaz Bojeg djelovanja i ispunjenja

ovog plana u povijesti ovjeanstva. Treba imati na umu da je Biblija knjiga kojoj pisci dolaze iz raznih stoljea (oko 1500 godina), raznih zanimanja (ratari, pastiri, kraljevi, sveenici, proroci) i sposobnosti. Zbog toga to su ivjeli u razna vremena imali su razne agende pred sobom kada su stvarali pojedina djela koja su kasnije bila ukljuena u biblijske spise i kao takva smatrana nadahnutima. Jedni su se obraali socijalno ugroenima (Amos), jedni nevjernim izraelcima (Hoea), drugi stranim nacijama (Jona), dok su trei samo zapisivali dogaaje (Samuel, Kraljevi, Ljetopisi), razne pjesme (Psalmi), ili dosjetke (Prie Solomunove). Po svemu ovome se moe zakljuiti da

Biblija nije samo zbirka povjesnih dogaaja ve i drugih djela od kojih je veina imala za cilj pokazati ovjeku put kojim e se ponovo moi vratiti Bogu. Biblija je kniga za koju treba vjera jer opisuje daleku prolost i dogaaje koji su se davno dogodili. Zbog toga sve to se dogodilo u biblijskoj povjesti mora se prihvatiti vjerom jer se

mnogi od njih vie nikada ne mogu ponoviti niti nauno potvrditi (kao to su stvaranje, potop itd). Osim toga u biti vjera niti ne treba nekakve dokaze jer onda sama posebi ne bi vie bila

vjera. U tu svrhu arheologija ne moe dokazati ali niti opovrgnuti vjeru iskrenog itatelja Biblije. Ono to arheologija moe uiniti je samo da utvrdi vjeru kranima. Svi oni koji su

imali prilike stajati na raznim poznatim mjestima koja se spominju u Bibliji vie nikada nee itati Bibliju na onaj nain na koji su ju itali prije nego to su posjetili Palestinu. Stojei na

moguem mjestu gdje je Isus Krist bio razapet donosi duhovno okrijepljenje i podgrijava sigurnost da je Isus bio stvarna osoba. Veina krana koji odlaze u Palestinu da obiu vana

mjesta se sigurno nisu obratili zahvaljujui arheologiji ali poslije studiranja ovih vanih dogaaja

19

na mjestu gdje su se oni dogodili njihova vjera e biti u neku mjeru promijenjena i ojaana. Poznati teolog i folozof dvadesetog stoljea Karl Barth je bio u pravu kada je kazao da poruke Biblije nisu bile pisane samo za krane prvog stoljea ve i za nas danas. moe kazati da je arheologija medicina zarazi zvanom bezvjerje U tu svrhu se

koje je haralo kranstvom od

prvog pa do dvadesetog stoljea. Stoga je ispravno konstatirati da arheologija ne moe formirati nau vjeru ali je moe uveliko informirati. Arheologija ne moe biti temelj vjere na kojoj e se graditi spoznaja o Bogu i odnos prema njemu, ali moe sluiti kao ljepilo koje e ojaati vezu izmeu ovjeka i Boga. Zbog gore navedenih razloga treba biti vrlo oprezan sa tvrdnjama da arheologija potvruje Bibliju. Sa ovakvom izjavom se moe podrazumjeti da arheologija dokazuje svaki dogaaj opisan u njoj, to je praktiki nemogue, jer Biblija obuhvata povijest od preko etiri tisue godina. Kako arheologija moe dokazati da je Bog stvorio nebo i zemlju? Kako moe

dokazati da je postojao Edenski Vrt, ili pak Abraham? Josipa njegova braa prodala u Egipat? izveo izraelce iz Egipta?

Kako arheologija moe dokazati da su

Kako moe dokazati da je postojao Mojsije i da je on Samuelu i mnotvu drugih dogaaja

Da i ne govorimo o sudijama,

koji su se dogodili u ta davna vremena.

Osim toga ima jo mnogo drugih sluajeva gdje

arheologija nikada ne moe dokazati da su izvjesne osobe postojale, ili dogaaji stvarno dogodili. Oito je da problema ima dosta koji se mogu rijeiti ili izbjei paljivijim tvrdnjama. Ono to je potrebno jeste da se uspostavi jedan zdraviji i ispravniji odnos izmeu arheologije i Biblije. Ovaj cijelokupni problem se moe izbjei time ako se Biblija i arheologija posmatraju kao dvije razliite discipline ili grane znanosti, kao dva odvojena autoputa koja paralelno idu u

20

istom pravcu.

Na svojoj duini ponekad e se kriati a ponekad e ii svaki svojim smjerom.

Na isti nain se i arheologija samo na nekim mjestima susree sa Biblijom i moe dokazati samo neke od dogaaja i osoba koji su opisani u njoj. Ili se moe smatrati da su arheologija i Biblija Mogue je da oba

dva svjedoka oevica koji mogu iz prve ruke posvjedoiti to se dogodilo. svedoka nisu vidjeli sve isto.

Dok je za jednog bio vaniji jedan dogaaj za drugog je neki

drugi bio od veeg znaaja. ak je i mogue da su isti dogaaj posmatrali sa dvije razliite strane i zabiljeili ga onako kako su ga vidjeli. Drugim rijeima mogue je da oba nisu zabiljeila sve

dogaaje koji su se dogodili, to ne znai da se oni nisu niti dogodili. Dodatne tekoe cijeloj ovoj problematici su znatno vee kada se zna da arheologije nije kompletna znanost, kao to su matematika, fizika, ili kemija. vie biti istina sutra. Ono to je istinito danas ne mora

To se deava zbog toga to su tumaenja data prema raspolagajuim Tako se i dogodilo

arheolokim podacima a i prema obrazovanju i spremnoj struci arheologa. na ruevinama antikog Megida.

Ovaj lokalitet je bio iskapan izmeu 1925 i 1939 godine a

iskapali su ga Fisher, Gay i Loud. U toku iskapanja doli su do ostataka interesantne graevine a da joj nisu mogli odgonetnuti kojoj je svrsi sluila. Kasnije, ideja je dola sasvim Ovi

neoekivano da bi ta zgrada mogla biti Salomonova tala za njegovu konjicu i bojna kola.

brzopleti zakljuci su doneseni prema ondanjoj spoznaji kronologije keramike koja im je bila na raspolaganju. U to vrijeme je kronologija keramike bila u svojim zaecima i mnogi oblici Kasnije, nakon nekoliko decenija kada je Yadin iskapao na istom

posua jo nisu bili poznati.

lokalitetu, od 1960-1970 godine, zakljuio je da ta zgrada uope niti nije pripadala Salomonovu vremenu ve da ju je sazidao izraelski kralj Ahab nekoliko stoljea poslije Salomona. Prema

tome novo iskopani materijal moe ne samo donekle promijeniti prijanje zakljuke nego ih i u

21

potpunosti izmijeniti. pravom mjestu,

Osim toga uvijek mora biti prostora za pitanje da li se iskopava na

jer ukoliko se za iskapani lokalitet samo predpostavlja da je u biblijsko vrijeme uzaludno traiti ostatke iz tog vremena

bio neki grad i ako je ta predpostavka pogrena onda je

na tom likalitetu. Poznati engleski arheolog Millard je na jednom arheolokom skupu rekao da evidencija odsutnosti nije odsutnost evidencije, to bi znailo da ako neto nije pronaeno za vrijeme iskapanja ne znai da to i ne postoji na tom lokalitetu, ve samo da ga arheolozi jo nisu pronali. Opreznije tvrdnje kao to su da arheologija dokazuje samo neke biblijske dogaaje ili jo bolje, da arheologija osvijetljava Bibliju da je bolje razumijemo kao i da bolje razumijemo razloge zbog kojih su se pojedini dogaaji dogodili, su pogodnije i ispravnije. Meutim jedan od najveih doprinosa arheologije se moe vidjeti upravo u tome to je ona pomogla da se na Bibliju vie ne gleda kao na jednu mitoloku zbirku neistinitih dogaaja bez iakve povijesne vjerodostojnosti. Iako ne moe dokazati da su Abraham i Mojsije bili povijesne osobe, arhaelogija je potpuno demantovala i najmanju sumnju u krugovima najogorenijih kritiara da Biblija u potpunosti pripada mitolokoj literaturi. ak i oni tekstovi koji samo donekle dotiu pojedina povijesna zbivanja kroz arheoloka iskapanja su postali mnogo znaajniji i upeatljiviji. Jedan tipian primjer se moe nai u 1.

Carevi 9:15-17 gdje se samo napominje da je Salomon utvrdio Gezer zajedno sa Jeruzalemom, Hazorom i Megidom. Iskapanja koja su vrena na Gezeru, Hazoru i Megidu svjedoe u stvari o Sva ova tri grada imaju gotovo identine

kakvim se predivnim graevinskim poduhvatima radi.

kapije sa kulama i tri para kapijskih komora (o tome ce biti rijei kasnije). U ponekim sluajevima arheoloka istraivanja donose neke nove elemente koji su

22

izostavljeni u biblijskom iskazu. asirski kralj osvajao Palestinu.

Jedan izraziti primjer je unitenje Lahia kada je Senaherib Biblija nam nita ne govori o ovom dogaaju jer je bibljiski

pisac bio vie zaokupiran udnovatim izbavljenjem Jeruzalema, nego padom ovog prekrasnog grada. Drugi primjer se moe vidjeti u propasti jednog od najbolje utvrenih gradova u Ovaj grad je bio uniten u vrijeme

Transjordaniji a koji je pripadao Rubenovom plemenu.

sudija, a samo arheologija je mogla otkriti uas ove katastrofe gdje su kosti starca i njegovog unuka naeni jedan uz drugoga zatrpani uarenim pepelom, kada su zajedno izgubili ivote branei svoje naselje i imovinu. U nekim sluajevima arheologija nam daje neke odgovore na pitanja koja su bila problematina u biblijskom tekstu. Dobar primjer se moe nai u Abrahamu i problemu njegove brane zajednice sa slukinjom Hagarom, i u Raheli, Jakovljevoj eni koja je ukrala idole od svoga oca Labana. U tim sluajevima arheologija je donijela odgovor na pitanje ZATO su oni tako postupili kada biblijski tekst ne daje zadovoljavajui odgovor modernom itatelju3. Dodatni primjer se moe nai u biblijskom iskazu zapisanom u 2.Kraljevima 3:4 gdje se tvrdi da se moabski kralj Mea odmetnuo od Izraela. U prijanjim tekstovima uope nam nije reeno koji izraelski kralj je nametnuo jaram na moabce. Na moabskom kamenu koji je

pronaen u 19-om stoljeu, Mea se hvali da je skinuo jaram sa svoga naroda kojeg im je nametnuo izraelski kralj Omri. Na taj nain arheologija upotpunjuje biblijski tekst na nekim

mjestima i daje nam potpuniju sliku o dogaajima koji su se dogodili u antikoj povijesti. Isto tako se moe tvrditi da arheologija pomae u nekim nejasnim tekstovima. Jedan

O ovim incidentima e biti rijei kasnije.

23

najtipiniji primjer se moe nai u 1. Knizi o Samuelu 13,21. Radi se o vremenu kada su filisteji dominirali Palestinom i nisu dozvolili nikakve kovake radove drugim nacijama ve su izraelci morali potkivati ratarske alatke u filistejskim centrima. Godinama su prevodioci Biblije imali glavobolju oko hebrejske rijei pym i nisu znali kako ju prevesti. Stariji prevod (Danii/Karadi) prevode ovaj stih na ovaj nain, I bijahu se zatupili raonici i motike i vile troroge i sjekire, i same ostane trebae zaotriti. Moderniji prevod (Jeruzalemska Biblija) predlae ovakav prevod, A cijena je bila dvije treine ekela za raonike i motike, jedna treina za otrenje sjekire i za nasaivanje ostana. Posmatrajui ova dva teksta gotovo da je nemogue vidjeti da se ovdje samo radi o dva razliita prevoda istog teksta. Prevodioci iz vremena Daniia/Karadia su smatrali da se hebrejska rije pym treba razumjeti kao turpija od koje je doao glagol zaotriti. Tek onda kada je

arheologija pronala nekoliko kamenih utega na kojima je bila ispisana hebrejska rije pym, bilo je jasno da se u 1 Samuleovoj 13,21 radi o mjeri a ne o turpiji. Pym je teinska mjera (7,8

grama) i dio je jednog ekela koji je iznosio 11,4 grama. U ovom sluaju arheologija je pomogla rijeiti ovaj problem ovog teksta u kome se govori o cijeni koju su izraelci trebali platiti za pojedine kovake usluge. U zavretku se moe konstatovati da arheologija potvruje Bibliju samo u nekim sluajevima, a jo je bolje kazati da arheologija osvjetljava Bibliju na mnogim mjestima tako da moemo bolje razumjeti obiaje onog vremena koji su toliko vezani za svakidanja zbivanja i ponaanje biblijskih linosti. U mnogim sluajevima arheologija dopunjava biblijski tekst tako

da zajedno pruaju potpuniju sliku svega onoga to se dogaalo u biblijsko doba.

24

Bibliografija Albright, W.F. The Old Testament and the Archaeology of Palestine. U The Old Testament and Modern Study, ur. H.R.Rowley, 1-26. Oxford: Oxford University Press, 1951. Charlesworhh, J.H., Weaver, W.P. What Has Archaeology to Do with Faith? Philadelphia: Trinity Press, 1992. Dever, W.G. Archaeology and Biblical Studies: Retrospect and Prospect. Evanston: Seabury-Western Theological Seminary, 1973. _____.The Impact of the New Archaeology on Syro-Palestinian Archaeology. Bulletin of the American Schools of Oriental Research 242 (1981): 14-29. _____.Archaeology, Syro-Palestinian and Biblical. U Anchor Bible Dictionary, ur. David Noel Freedman, 354-367. New York: Doubleday, 1992. _____.Recent Archaeological Discoveries and Biblical Research. Seattle: University of Washington Press, 1989. Freedman, D.N. The Relationship of Archaeology to the Bible. Biblical Archaeology Review 11/1 (1985): 6. Lance, H.D. American Biblical Archaeology in Perspective. Biblical Archaeologist 45 (1982): 97-101. Meyers, E.M. The Bible and Archaeology. Biblical Archaeologist 47 (1984): 36-40. Rose, D.G. The Bible and Archaeology: The State of the Art. U Archaeology and Biblical Interpretation, ur. Leo G. Perdue, 53-64. Atlanta: John Knox Press, 1987. Toombs, L.E. A Perspective on the New Archaeology. Biblical Archaeologist 45 (1982): 89-91. Vaux, R.de. On the Right and Wrong Uses of Archaeology. U Near Eastern Archaeology in the

25

Twentieth Century, ur. J.A. Sanders, 64-80. Garden City: Doubleday, 1970. Wiseman, J. Archaeology in the Future. American Journal of Archaeology 84 (1980): 279-285.

26

STVARANJE I ARHEOLOGIJA Bilo bi najljepe kada bi arheologija mogla potvrditi da je naa planeta bila osposobljena za ivot, a i sam ovjek zajedno sa svim ivim biima bio stvoren za samo est dana. Razne

debate i polemike koje su voene po pitanju stvaranja ili postanka naeg svijeta se mogu nai u nekoj drugoj teolokoj literaturi ali ne u onoj koja razmatra arheoloka istraivanja i njene najnovije pronalaske. Razmatrajui poslijedice biblijskog potopa i novu konfiguraciju tla jednostavno je nemogue i pomisliti da bi se ita od prvih poetaka ivota, kao to ih Biblija opisuje ikada moglo pronai. Sam potop kao to ga opisuje biblijski pisac je predstavljen kao jedna sveopa katastrofa neshvatljivih razmjera. Nije samo da se razina vode u rijekama i morima digla i

jednostavno potopila ondanje civilizacije, nego se voda survavala sa planinskih dijelova prema naseljenim mjestima i naprosto brisala pred sobom bilo kakvu ljudsku graevinu. Zajedno sa

svim tim graevinskim ostacima voda je nosila i kamenje koje je lomilo ili mljelo sve pred sobom. Na taj je nain ova vodena masa odnijela tko zna gdje ostatke predpotopne civilizacije.

Zbog takve jedne katastrofe je u potpunosti nemogue pronai ikakve ostatke jer ako jo i postoje kriju se pod tko zna koliko debelim slojevima mulja i blata. U tom sluaju nije

potrebno niti sanjati o pronalascima iega to bi govorilo o predpotopnom svijetu. Biblijski tekst napominje da je u Edenskom Vrtu izvirala rijeka koja se granala na etiri strane i tako stvarala etiri nove rijeke. Iako dvije od tih rijeka postoje i danas (Eufrat i Tigris)

nemogue je pronai mjesto koje bi moglo biti zajedniko izvorite upravo zbog promijene konfiguracije tla za vrijeme potopa. injenica je da se istinitost izvjeataja o stvaranju i predpotopnom ivotu moe prihvatiti

27

samo vjerom, a ne nekakvim znanstvenim dostignuima.

Uslijed toga i nije potrebno traiti

nikakve arheoloke pronalaske da bi iskreni itatelj prihvatio i ove biblijske iskaze istinitim. Meutim ima neto u emu nam arheologija moe pomoi. Biblijski izvetaj o stvaranju nije u

potpunosti jedinstven. Gotovo da svaki narod ima svoju priu o stvaranju svemira, zemlje, ljudi i ivotinja. ak i danas postoji zapis o vie nego dvije stotine mitova o postanku ivota na naoj planeti. Meutim, zbog ogranienosti prostora rijei e biti samo o mitovima iz zemalja bliskoistonog podneblja. Poznato je da su narodi Mezopotamije, sumerijanci, akadijanci,

asirci, babilonjani, pa i egipani isto tako imali svoje izvjetaje o stvaranju. Jasno je da se oni uveliko razlikuju od biblijskog ali postoje neke zapanjujue slinosti. Da bismo ustanovili razlike i slinosti u ovim raznim izvjetajima potrebno je da se sa svakim od njih donekle pozabavimo.

Enuma Eli Ovaj mit je napisan klinastim pismom na glinenim ploicama a dobio je ime po prvim rijeima ove prie. U doslovnom prijevodu ovaj naslov bi se mogao prevesti kao Kada iznad. Cijeli mit je napisan na sedam ploica u neto vie od tisuu linija. Prvi fragmenti su bili otkriveni jo u prolom stoljeu (1848 i 1876), a za koje su bili zasluni Austen Layard, Hormuzd Rassam i George Smith. Ovi fragmenti su pronaeni meu ruevinama ninivske

biblioteke Ashurbanipala, asirskog kralja koji je ivio negdje sredinom 7-og stoljea prije Krista. Prema procijeni strunjaka ove tablice ne dolaze iz njegovog vremena nego su znatno starije (10-o stoljee prije Krista). Vjerovatno da je ovaj kralj imao obiaj sakupljati zbirke starih

pria te su tako i ovi mitovi zavrili u njegovoj biblioteci.

28

Kada se jedna njemaka expedicija uputila na iskopavanje Assura stare prijestolnice Asirije, izmeu 1902 i 1914 godine, pronaena je asirska verzija ove babilonske prie. Tom prilikom arheolozi su pronali dijelove tablica 1, 6, i 7. Razlika izmeu asirske i babilonske

verzije se sastoji samo u tome to asirska verzija upotrebljava Ashura kao kralja asirskog panteona, dok babilonska verzija uzima boga Marduka kao vrhovno boanstvo. U toku 1924/5 godine kada su arheolozi iskapali antiki Ki, pronaena je babilonska verzija iste prie. Tada su otkrivene dvije ploice; 1 i 6. Samo nekoliko godina kasnije

njemaka expedicija je pronala gotovo cijelu 7-mu ploicu kada se vrilo iskapanje Uruka. Zahvaljujui ovim pronalascima i kupovini nekih djelova koji su nedostajali, ova pria o stvaranju svijeta (Enuma Eli) je gotovo u potpunosti kompletirana. Ovaj udnovati mit poinje sa izvjetajem da je nekada bilo vrijeme kada nita nije postojalo osim boanstvenih roditelja Apsu i Tiamat koji su predstavljeni kao vodene pustoi gdje Apsu predstavlja slatku a Tiamat slanu vodu. Kasnije ova boanstvena bia stvaraju druga

boanstva slabije moi i tako je poelo stvaranje raznoraznih boanstava u samome poetku. Zatim dolazi do rasprave izmeu mlaih i starijih bogova zbog toga to su ovi mlai previe nestani u svojim aktivnostima i prave previe galame te uznemiruju starije bogove dok se oni odmaraju. Poslije spletkarenja i manipulisanja Ea i Damkina (mlai bogovi) su uspijeli ubiti Ea i Damkina su dobili sina

Apsu (jednoga od najstarijih bogova a ujedno i mua od Tiamat). boga Marduka koji je dobio titulu, Najmudriji meu bogovima.

Tiamat je bila vrlo nezadovoljna i ljuta zbog pogibije svoga mua te je organizirala otvoreni rat protiv Ee i Damkine. Onda kada je Tiamat gotovo bila spremna na sveopi napad,

netko je dojavio Ei i Damkini njene namjere. Ovi su za uzvrat pokuali proglasiti Marduka

29

vrhovnim boanstvom cijelog panteona. cijelom svemiru na okup.

Da bi to ostvarili sazvali su sva postojea boanstva u

Za sakupljanje je bio zaduen Anar koji je priredio veliku gozbu.

Kada su se svi bogovi sakupili izvjetaj kae da je slatko vino rastjeralo njihove brige a njihova tjela su natekla dok su pili jaka pia. Kada je gozba bila pri kraju i kada su svi gosti bili

razdragani bog Marduk je demonstrirao svoju sveopu mo i silu tako da su ga odmah proglasili vrhovnim boanstvom. Postavili su ga na pripremljeni prijestol, obukli ga u kraljevsku odjeu

sa kraljevskim oznakama i stavili mu skeptar u ruku. Poslije ovog ina, naoruavi se sa lukom i strijelom, buzdovanom i mreom, se poeo spremati za odluujui okraj sa Tiamat i njenim pristalicama. trenutku cijele bitke Tiamat je prihvatila Mardukov izazov na dvoboj. Marduk

U odluujuem Kada je otvorila svoja

usta da poalje razorni vjetar Marduk je ispalio strijelu koja je pogodila njena otvorena usta i tako je Tiamat izgubila svoj ivot. Panika je uhvatila njene pristalice i poeli su bjeati. Zatim je uzeo svoj buzdovan

Meutim, Marduk ih je sve pohvatao mreom i pretvorio u roblje. i jednim udarcem raspolovio Tiamatino tijelo na dva dijela. stvorio nebo a sa drugom zemlju.

Jednom polovicom njena tijela je

Probuivi njene oi Marduk je napravio izvore za rijeke

Tigris i Eufrat, a iza toga godinja doba, sunce i mjesec. Poslije izvjesnog vremena porobljeni bogovi su poeli prigovarati i aliti se Marduku kako im je neizdrljivo teko. Marduk je spokojno sasluao njihove prigovore i saalivi se na

njih odluio im stvoriti ovjeka koji e preuzeti njihove poslove. Da bi to ostvario dogovorio se sa Eom da ubiju Kingua, Tiamatinog drugog mua a ujedno i vou pobunjenih bogova, i od njegove krvi da naine ovjeka. Tako je stvoren ovjek sa ulogom da preuzme rad pobjeenih

bogova i da hrani nebrojene mase babilonskih boanstava.

30

Slinosti stvaranja iz Biblije i Enume Eli Oito je da se ovaj izvjetaj uveliko razlikuje od onog zapisanog u knjizi o Postanju. Meutim postoje neke slinosti koje je vrijedno napomenuti. Jedan od slinosti je da obadva

izvjetaja govore o vremenu poetka kada je zemlja bila prazna i bez oblija. Babilonski izvjetaj spominje mrani vodeni kaos predstavljen mitolokom linou Tiamat dok biblijski izvjetaj upotrebljava obinu imenicu tehom. Ova imenica oznaava stanje u kojoj je zemlja bila i predstavlja cijelokupnu vodenu pusto koja je opkruavala zemljinu povrinu. U toku

drugog dana od tahom (vodena pusto) je odvojena voda iznad svoda, a treeg dana se pojavilo kopno iz ove vodene pustoi. Iako postoji nekakav mali postotak slinosti izmeu ova dva izvjetaja treba naglasiti da tehom predstavlja cijelokupnu vodenu masu dok Tiamat iz babilonskog izvjetaja predstavlja samo slanu dok Apsu predstavlja slatku vodu. Slijedea slinost se moe nai u tome to obadva izvjetaja imaju slian tok dogaaja. Obadva poinju sa postojanjem boanskog duha. U babilonskom mitu boanski duh se nalazi u Oba izvjetaja poinju sa

Tiamat i Apsu, dok se u Postanju spominje samo jedan vjeiti Bog. vodenom pustoi i zavravaju se odmorom.

Stvaranje svoda, zatim suhe zemlje, pa sunca i

mjeseca te na kraju ovjeka ide istim redoslijedom u babilonskom mitu i biblijskom izvjetaju. Postoji jo jedna rae indirektna slinost koja se moe vidjeti u upotrebi broja sedam. Stvaranje iz Bibilije se moe podijeliti u sedam perioda zvanim dani, dok je cijeli babilonski mit podijeljen u sedam tablica. Ipak u stvari postoji jako malo slinosti u tome jer sedam dana iz Osim toga broj sedam ima zajedniku

Postanja nema nekakve ue veze sa brojem tablica.

vanost u svim semitskim jezicima, predstavljeni u babilonskoj literaturi kao i starozavjetnim knjigama. Dok je stvaralaka aktivnost prisutna u svih sedam dana biblijskog stvaranja, tablice

31

2 i 3 a donekle 1 i 7 uope ne spominju nikakvo stvaranje. Iako se moe initi da su slinosti izmeu izvjetaja o stvaranju iz Enuma Eli i Biblije slini, oito je da su te slinosti vie sluajne nego namjerne. Pored toga postoje izrazite razlike

koje mogu ukazivati na dva potpuna razliita izvjetaja iz antike prolosti. Razlike stvaranja iz Biblije i Enume Eli Svaki onaj koji donekle poznaje Bibliju e na prvi pogled primjetiti da su razlike izmeu ova dva izvjetaja oevidnije nego li slinosti. Zbog toga to su mnogobrojne spomenut emo same nekoliko najvanijih. Jadna od navidljivijih razlika je u tome to je biblijski izvjetaj u

potpunosti monoteistian (govori samo o jednom Bogu kao stvaraocu), dok je babilonski politeistian (govori o mnogim bogovima koji su ukljueni u izvjetaju). Druga razlika se moe

vidjeti u tome to je stvaranje u Bibliji oznaeno kao rezultat boanstvene mudrosti, dok u babilonskom izvjetaju stvaranje je rezultat sveopeg sukoba. Uzrok stvaranju svijeta i ovjeka

u Bibliji je neizmjerena ljubav Boja, dok je u babilonskom tekstu to bila samo puka sluajnost. Da nije dolo do sukoba izmeu Tiamat i Marduka svijet ne bi niti ni bio stvoren. Svijet je

prema biblijskom tekstu stvoren rijeju Bojom, a u babilonskom tekstu je stvoren od mrtvog boga. Prema biblijskom stvaranju razlog za stvaranje ovjeka se moe vidjeti u neprocijenljivoj ljubavi, dok je cilj za stvaranje ovjeka u babilonskom mitu bio da slui bogovima. I na kraju

Marduk je kao vrhovno boanstvo bio stvoren, dok prema biblijskom tekstu Bog je svemogu i vjean.

Atrahasis ep Ovaj ep je bio otkriven 1853 godine na ruevinama antike Ninive. Niniva je za dugo

32

vremena bila prijestolnica Asirije u koju su asirski kraljevi godinama donosili razna kulturna bogatstva mnogobrojnih pobjeenih naroda Palestine. Na taj nain je osnovana biblioteka pod

rukovodstvom Aurbanipala u kojoj su bile smjetene bezbrojne glinene ploice ispisane klinastim pismom. Meu tisuama razbijenih ploica naao se i Athrahasis ep koji dolazi iz 17 Gotovo sve pronaene ploice su bile

stoljea prije Krista a bio je ispisan na nekoliko ploica. odneene u britanski muzej gdje se i sada nalaze.

Za slaganje razbijenih ploica britanski muzej je zaposlio George Smitha koji ne samo da je slagao komadie razbijenih ploica nego je stekao dovoljono znanja da i decifrira mnoge od njih. Cijela pria je bila napisana na tri razbijena komada i zbog prerane Smithove smrti nije bila prevedena. Nedugo zatim zbog nepoznatih razloga ova tri komada su se razdvojila od kojih su

dva bila pronaena 1899 godine, dok je trei dio pronaen tek 1965 godine kada je pun prijevod ove prie bio objevljen. Ovaj ep je akadijanskog vrhovna boga, Anu, Enlil, i Enki. porijekla a govori o vremenu kada su postojala samo tri Anu je ivio na nebu, Enlil na zemlji a Enki u vodi. Nakon

izvjesnog vremena stvorena su druga boanstva manje vrijednosti koji su imali dunost da rade na irigacionom sistemu ovih triju vrhovnih bogova. Poslije 40 godina tekog rada bogovi nieg ranga su se pobunili, spalili sav alat i opkolili Enlilovu palau. Enlil je zatraio pomo i savijet

ostalih bogova i donesen je zakljuak da se olaka posao niim bogovima time to e se stvoriti ljudski rod. Da bi ovo ostvarili bogovi su ubili jednoga boga i njegovu krv i meso pomijeali sa glinom i od te smjese je stvoren ovjek, kojem je osnovna dunost bila da radi za bogove i da se razmnoava. Kada se je ljudski rod razmnoio stvarao je veliku buku te Enlil nije mogao spavati.

33

Zbog toga je odluio da smanji broj ljudi time to e poslati pomor na njih.

Meutim Enki, bog

koji se nalazio u vodi se nije stime sloio nego je obavjestio Atrahasis (prvi kralj kojeg su bogovi postavili) o namjeri Enlila i dao mu instrukcije kako e izbjei pomor. smanjiti ljudski rod suom u emu ga je Enki ponovo sprijeio. Enlil je ponovo pokuao

Sazvan je savjet svih

boanstava u kojem se odluilo da se niti jedan bog vie ne moe mjeati u spaavanju ljudi. Zajedno sa ostalima Enki se morao zakleti da e potivati svoju zakletvu i dozvoliti smanjenje ljudskog roda potopom. Eridu Genesis Za sada su pronaene tri verzije ove iste prie. tree sezone arheolokog iskapanja 1895 godine. Jedna je pronaena u Nippuru u toku

Iako je njeno otkrie bilo u devetnaestom

stoljeu vrijednost ove prie nije bila zapaena sve do 1912 godine kada je A. Poebel izdao u javnost cijelu kolekciju. Prema stilu pisanja Poebel je predloio da je napisana u sedamnaestom

stoljeu (oko 1600-te godine) prije Krista. Druga verzija ove iste prie je pronaena meu ruevinama antikog Ura i dolazi iz istog vremena kao i ona iz Nippura. Obadvije verzije su

pisane sumerijanskim jezikom na glinenim ploicama. Trea verzija je pronaena u Ninivi i pisana je na dva jezika, sumerijanskom i akadijanskom. (oko 600-te godine) prije Krista. Niti jedna od ovih verzija nije pronaena u cijelovitom stanju ve samo na nekoliko komadia razbijenih ploica. Pria govori o etiri vrhovna boanstva (An, Enlil, Enki i Na alost poetak prie nije sauvan tako da se Ova trea dolazi iz sedmog stoljea

Ninhursaga ili bolje znana kao boica Nintur).

tono ne zna razlog za stvaranje ljudskog roda, ali se predpostavlja da je Nintur bila direktno ukljuena u stvaralakom inu jer na jednom mjestu Nintur govori o ljudima kao njenim

34

stvorenjima.

Izvjetaj na razbijenim ploicama poinje sa spoznajom da je ljudski rod u velikoj Interesantno je spomenuti da

muci jer mora ivjeti primitivnim ivotom bez obue i odjee.

pria govori da su u to vrijeme ivotinje ivjele u potpunom skladu i miru meu sobom i ljudima. Da bi olakala muke svojim stvorenjima Nintur je odluila da im pokae kako napraviti irigacioni sistem, kako obraivati zemlju i kako graditi gradove. Zbog toga je bilo potrebno

osnovati organizirani rad pod vodstvom kralja koji je trebao stajati na elu svega rada i izgradnje prvog grada Eridu. Egipatski mitovi o stvaranju Za sada postoje tri razliite verzije koje govore o stvaranju ljudskog roda a zapisane su na raznim zidovima hramova, palata, piramida pa i lijesova. Ove prie su dobile naziv po

gradovima u kojima su pronaene; heliopoliski mit, memphiski mit i tebanski mit. Heliopoliski mit Ovaj mit je pronaen na nekoliko piramida i lijesova a govori o heliopoliskom bogu stvaraocu Atumu. Prema ovoj prii u samom poetku je postojao bog Nu ili Nun koji Nakon izvjesnog vremena pojavljuje

predstavlja vodenu masu koja je ispunjavala cijeli svemir.

se Atum bog stvaraoc koji stvara elemente svemira. U isto vrijeme bog Atum je i bog sunca te u sebi ima vrhunsku stvaralaku mo. Atum je stvorio Shu i Tefnut u isto vrijeme koji Shu i Tefnut su rodili Geb i Nut koji predstavljaju

predstavljaju zrak i rosu ili vlagu u zraku.

zemlju i nebo. Geb i Nut raaju etvero djece (Osiris, Isis, Seth, Nephthys) koji predstavljaju kralja podzemlja, egipatski prijestol, kaos (za sada se ne zna tono ta predstavlja Nephthys). Kasnije Osiris i Isis raaju Horusa koji predstavlja egipatskog faraona. Memphiski mit

35

Ovaj mit je zapisan na Shabaka kamenu i govori o vrhovnom bogu zvanom Ptah. poetak stvaranja pa prema tome je stvorio i samog Atuma. vrhovni bog stvara ostale bogove nieg ranga svojom rijeju.

On je

Ono to je interesantno da ovaj Sve to oi vide, ui uju, i nos Ovo je nain na koji je

udahne odlazi u srce i zakljuci doneseni u srcu su izreeni jezikom.

Ptah stvorio sva boanstva i tako je postao onaj od koga potijee cijelokupni ivot. Thebanski mit U stvari postoje dva mita iz ovog grada. Jedan govori o Amunu vrhovnom bogu dok drugi napominje Khnuma kao stvaraoca. ostalih elemenata. Amun je nastao prije ikakvih bogova, nebeskih tijela i

Kao takav je bio prvi koji je stvorio ostala boanstva pa i cijelokupni svemir.

U to vrijeme kada je Amun bio sam svemir je bio mrana masa. On je predstavljen u egipatskoj mitologiji kao letea guska koja je svojim piskavim glasom pokrenula cijeli proces stvaranja. Ovaj kao i svi ostali egipatski mitovi govore o stvaranju raznih boanstava, mrtve materije, formiranju svemira i ponekih nebeskih tijela, dok je mit o Khnumu jedini egipatski mit koji pokuava objasniti postanje ljudskog roda. U ovom mitu se objanjava kako je Khnum,

koji je predstavljen kao ovan u egipatskoj mitologiji napravio prvog ovjeka na grnarskom toku. Khnum je dobio skeptar ivota od Amuna i svojim rukama prenio ivot na dva ljudska U mitu se kae da je instalirao sistem za

bia koja je upravo napravio na grnarskom toku.

disanje zajedno sa probavnim sistemom. Nainio mu je spolne organe i detaljno vodio brigu o trudovima trudnice. Khnum je predstavljen kao onaj koji je stvorio krvne ile i navukao kou

na meso prvog ovjeka. Jasno je da postoje neke slinosti izmeu biblijskog izvjetaja i ovih koji pripadaju raznim mitologijama. Da li slinost ukazuje da su neki narodi kopirali i stvarali svoje izvjetaje

36

prema nekim koji su ve postojali, ili slinost u izvjetajima moe ukazati da svi oni potjeu iz jednog izvora? Moe li biti da su tokom vremena zbog kojekakvih drutveno politikih i

ekonomskih prilika razni narodi prilagoavali stare izvjetaje novim potrebama pa se uslijed toga uveliko razlikuju od biblijskog teksta?

37

Bibliografija Daley, S. Myths from Mesopotamia. Oxford: Oxford University Press, 1989. Hart, G. Egyptian Myths. Austin: University of Texas Press, 1990. Kramer, S.N. From Poetry of Sumer; Creation, Glorification, Adoration. Berkeley: University of Arizona Press, 1979. Landsberger, B., and Wilson J.V.K. The Fifth Tablet of Enuma Eli. Journal of Near Eastern Studies 20 (1961): 154-179. Livingston, D. Creation Stories of the Ancient Near East. Archaeology and Biblical Research 5 (1992): 78-90. Speiser, E.A. Sultantepe Tablet 38 73 and Enuma Eli III 69. Journal of Cuneiform Studies 11 (1957): 43-44. Thorkild, J. The Eridu Genesis. Journal of Biblical Literature 100 (1981): 513-529.

38

POTOP I ARHEOLOGIJA Dok je za izvjetaj o stvaranju gotovo nemogue pronai bilo kakve ostatke koje bi arheologija mogla pronai, izvjetaj o potopu bi se mogao potvrditi ako bi se pronala Nojeva barka u kojoj su spas nale ivotinje i samo osam osoba. S vremena na vrijeme se pojavljuju poneki takozvani istraivai koji tvrde du su ili vidjeli barku svojim oima ili su sreli nekoga koji ju je vidio. U potrazi za Nojevom barkom Izvjetaji o postojanju Nojeve barke i tonom lokalitetu postoje jo od antikog doba. Jedan od najranijih je babilonski sveenik koji je ivio u treem stoljeu prije Krista a ija djela postoje samo u raznim citatima drugih antikih autora. Osim njega Josip Flavije takoer tvrdi Isto tako postoje i

da postoje osobe koje znaju tono mjesto gdje je usidrena Nojeva barka.

izvjetaji srednjovjekovnih hodoasnika i istraivaa (jedan od njih je Marko Polo) koji tvrde da su uli svjedoanstva od armenijanskog stanovnitva koji znaju da je barka jo uvijek na Araratu. U toku 1856 godine tri ateistika britanska naunika su unajmila jednog armenijca kao vodia da ih odvede na Ararat da bi dokazali da Nojeva barka ne postoji. Kada su ipak pronali Poslije

barku naunici su mu zaprijetili da e ga ubiti ukoliko bude izdao da su pronali barku.

prvog svijetskog rata jedan od ovih triju znanstvenika je na samrtnoj postelji priznao svojim prijateljima o svemu to se dogodilo. Izvjetaj o ovoj ispovjesti je navodno bio objavljen u

veini novina onoga vremena. Na alost danas nitko ne moe pronai niti jedan izvjetaj o ovom priznanju. Britanski istraiva James Bryce je izjavio 1876 godine da je pronaao velike komade obraivanog drveta na Araratu. Ovo nalazite je bilo na oko 4000 metara nadmorske visine.

39

Kasnije, u toku 1883 godine jedna grupa turskih planinara je sluajno naila na barku koja je bila u izvanredno ouvanom stanju tako da su imali prilike ak i ui u nju. Ruski pilot je jednom prilikom nadlijetao preko Ararata u toku 1915 godine i opazio barku. barke. Ubrzo zatim se jedna ekspedicija uputila ka odreditu uzela sve mjere ak i fotografije Prije nego to su uspijeli doi do Petrograda izbila je revolucija i zapisi zajedno sa Kasnije u toku 1937 godine Hardwicke Knight,

crteima i slikama su tajanstveno nestali.

novozelananin, je pronaao drvene ostatke koji su strili iz snijega i tek kasnije je shvatio da bi to mogla biti barka. Kada je izbio drugi svjetski rat ameriki i ruski piloti su izvjestili da su vidjeli barku iz aviona. Kasnije su neki izvjetaji i fotografije bili objavljeni u nekim novinama. Na alost George Greene, ameriki geolog je napravio est

lanci niti slike za sada jo nisu pronaeni.

snimaka barke. On je umro 1962 godine i do sada ovi snimci jo nisu pronaeni iako postoje nekoliko svjedoka koji su ih vidjeli. Kasnije je Fernard Navarra izvukao komad obraivanog Prema pojednim panskim strunjacima drvo

drveta iz vode na Arartu u toku 1955 godine. dolazi iz 3000-te godina prije Krista.

Meutim kada je drvo bilo testirano u britanskim

laboratorijama ispostavilo se da dolazi iz 450-750 godine poslije Krista. ak i oni itatelji koji nisu struno upueni u ovu problematiku mogu zapaziti da veina gore navedenih iskaza se zasniva na rekla kazala dokazima ija vjerodostojnost na alost se ne moe znanstveno ispitati. udno je to da kada je tako vaan povijesni objekat bio pronaen

nije mogao biti objavljen zbog prijetnje nekih naunika koji su ivjeli stotinama kilometara daleko od armenijskog vodia. Ali je jo udnije da se niti jedan objavljeni lanak niti jedna

fotografija vie ne moe nai iako su poneki ustro tvrdili da su ih vidjeli. Jedini opipljivi

40

dokazi se mogu nai u drvenim ostacima koji su bili pronaeni i doneseni u javnost.

Meutim

ovjek ivi ve tisuama godina na Araratu i u njegovoj okolini i zar bi bilo neobino ako bi se neki drveni komadi pronali nakon niza godina pa i stoljea gdje zbog hladnoe drvo ne trune. Pronalazak obraivanog drveta ne znai da je barka jedino mjesto sa kojeg je ono moglo doi. Na alost, moramo priznati da nitko od spomenutih istraivaa nije, bar do sada, donio nikakve opipljive strune dokaze koji bi se mogli ispitati na jednom naunom nivou i prema tome ne mogu se smatrati kao ispravnima. Interesantni podaci o Nojevoj barci su pronaeni na jednom rimskom bronanom noviu koji dolazi iz treeg stoljea poslije Krista. Na jednoj strani novi prikazuje lik rimskog Ovaj kovanac

imperatora Gallusa Trebonianusa a na drugoj strani je otisnut lik Nojeve barke.

je bio napravljen u rimskom gradiu koji se zvao Apameia Kibotos. Grad je bio osnovan jo u doba Antioha I, grkog cara iz treeg stoljea prije Krista (280-261), a dobio je ime po Antiohovoj majci Apameii. Postoji jo nekoliko mjesta na podruju Palestine koji su nazvani

istim imenom ali se ovaj razlikuje po tome to mu je dodan dodatni naziv, Kibotos. Apameia Kibotos se nalazi na podruju moderne Turske u podnoju planine Ararat. Samo dodatno ime (Kibotos) ukazuje znaaj lokaliteta ovog mjesta jer kibotos na grkom znai barka ili laa. Slika na ovom noviu prikazuje scene iz biblijske prie o potopu a sastoji se od Na istoj sceni su prikazani Noje

tri djela. Prvi dio prikazuje barku sa poluotvorenim krovom.

i njegova ena kako gledaju iz barke, a na samoj barci je ispisano Nojevo ime na grkom jeziku. Slijedea scena prikazuje golubicu sa maslinovom granicom u kljunu, dok trea prikazuje Noja i njegovu enu kako izlaze iz barke sa podignutim rukama u znak zahvalnosti za zatitu i spasenje u toku potopa.

41

Arheoloki pronalasci predpotopne civilizacije U stvarnosti je jasno da do sada Nojeva barka jo nije pronaena ali se postavlja pitanje da li je arheologija pronala ita to bi ukazivalo na jednu ovakvu sveopu katastrofu? U toku

1929 godine Leonard Woolley je predvodio jednu ekspediciju koja je iskapala na ruevinama antikog Ura u junoj Mezopotamiji. Na jednom mjestu iskapanja radnici su doli do udnih

naslaga zemlje u kojima nije bilo nikakvih antikih ostataka (najee razbijena grnarija). Zbog toga je Woolley smatrao da su doli do prirodnog sloja zemlje na kojem je bilo sagraeno prvo naselje. Iako je ovaj sloj znaio kraj iskapanja radnici su nastavili sa kopanjem. Na

zaprepatenje svih nakon izvjesne dubine ponovo su doli do sloja u kojem je bilo razbijene grnarije. otkrio. Woolley je odmah shvatio da se pred njim nalazi neto to do tada nitko jo nije

Sloj u kojem nije bilo nikakve grnarije je bio debel oko dva metra a pokrivao je ostatke Jasno mu je bilo da se radi o naslagama gline i blata koju je

najranije civilizacije ovog naselja.

nastao uslijed potopa. Odmah iza toga proula se vijest da su pronaeni ostaci potopa. Kasnije su arheolozi pronali sline naslage koje predstavljaju potop na mnogim lokalitetima Mezopotamije (Ki, Fara, i Niniva). Iako je ova vijest bila prihvaena sa oduevljenjem meu svim iskrenim itateljima Biblije potrebno je obratiti panju na neke objektivne opaske. Jedan od zamjerki ovom

brzopletom zakljuku se nalazi u tome to mnogi drugi lokaliteti na podruju Mezopotamije i Palestine (al-Ubdaid koji se nalazi blizu Ura, i Jerihon u Palestini) ne sadre nikakve ostatke bilo kakvih slojeva blata koji ukazuju na potop. Osim toga slojevi mulja koji su pronaeni na

pojedinim lokalitetima ne dolaze iz istog perioda vremena (Ur oko 4000-te prije Krista, Ki oko 2500-te prije Krista, Fara oko 3000-te prije Krista, Niniva oko 4500-te prije Krista). Prema

42

svemu tome se moe zakljuiti da ovi slojevi mulja na raznim lokalitetima predstavljaju lokalne poplave rae nego sveopi potop. Zbog sveope katastrofe koja je dola na ovu zemlju Zgrade su unitene

gotovo da je i nemogue pronai ita to bi dolo iz predpotopnih kultura.

do takvog stupnja da nita od njih nije ostalo, ali ne samo to nego su ostaci bilo kakvih graevina odneeni strahovitim bujicama i potrpane debelim slojevima mulja tko zna gdje. Mezopotamijske prie o potopu Meutim, ono to je arheologija uinila sastoji se u tome to je pronala nekoliko starih zapisa o potopu koji su pronaeni meu ruevinama mezopotamijskih naroda. Ne samo da su mezopotamijski narodi (sumerijanci, akadijanci, babilonjani, asirci, perzijanci) imali zapise o sveopoj katastrofi u obliku potopa koja je dola na ovu zemlju nego je izvjetaj o unitenju starog svijeta poznat irom svijeta. Na svakom kontinentu su pronaeni stari izvetaji o potopu to otvara mogunost da je potop uistinu bio sveopi, a ujedno pokazuje da biblijski izvjetaj nije neka usamljena izmiljotina hebrejskog naroda. Ep o Gilgameu Ovaj ep je jedan od najouvanijih pria mezopotamijskog podneblja a napisan je na dvanaest glinenih ploica klinastim pismom i pripadao je babilonskom narodu. Svaka od ploica sadri oko 300 linija osim dvanaeste koja ima otprilike upola manje. Veinu ploica su

pronali Layard, Rassam i Smith sredinom prolog stoljea na ruevinama drevne Ninive. Komplet ove prie je pripadao kolekciji ogromne biblioteke iz vremena Aurbanipala, asirskog kralja koji je vladao sredinom sedmog stoljea prije Krista. Poslije pronalaska glavnog dijela ovog mita pojedini manji djelovi su kupljeni od raznih trgovaca i vercera antikim vrijednostima, ili su bili pronaeni na drugim lokalitetima Mezopotamije.

43

Mit govori o Gilgameu jednom od ranih kraljeva koji je bio u potrazi za bezsmrtnou. Bilo mu je kazano da treba putovati brodom do zemlje u kojoj je ivio Utnapitim. Veina ploica govori o avanturama njegova putovanja dok samo jedanaesta ploica govori o potopu koji je Utnapitim preivio. U prii se ne pominje u detalje nikakvi razlozi za ovakav akt bogova nego se samo kae da su bogovi jednaostavno odluili unititi ljudski rod potopom. Bog Enlil se spominje u prii

kao onaj koji je revnovao za unitenje dok je bog Ea bio onaj koji se zauzeo za ljudski rod jer je smatrao da svi ljudi nisu zasluili unitenje. Dok je Utnapitim spavao Ea ga je potajno

obavijestio o namjeri Enlila i savjetovao mu da srui svoju kuu i od istog materijala da naini barku. Ea je pouio Utnapitima da ne kae istinu svojim susjedima niti pravi razlog zbog kojeg gradi barku. Kada ja barka bila gotova bila je jednako dugaka, iroka i visoka (otprilike 60 Imala je sedam katova podijeljenih u devet sekcija tako da je Prema instrukcijama Utnapitim je trebao pokupiti sve svoje

metara u irinu, duinu i visinu). svaki kat imao devet prostorija.

zlato, srebro i ostalu imovinu, svu svoju rodbinu pa ak i brodare koji e upravljati barkom, te i mnogobrojne ivotinje. Nevrijeme je trajalo samo est dana a sedmog dana je prestala kia. koliko dana je prolo do vremena kada je Utnapitim mogao napustiti barku. toliko velika da su se ak i bogovi poplaili i pobjegli do najvieg neba. bogovi su plakali za propalim ljudskim rodom. koji su nali utoite u barci. U prii se ne kae Katastrofa je bila

Od straha i nesree svi

Potop je bio sveopi a preivjeli su samo oni

Nakon izvjesnog vremena barka se usidrila na brdu Nisir.

Poslije usidrenja Utnapitim je pustio golubicu koja se vratila u barku jer nije nala mjesto gdje bi sletila. Prolo je izvjesno vrijeme i Utnapitim ponovo puta lastavicu koja se isto tako

44

vratila.

Na kraju je pustio gavrana koje se nije vratio.

Ovo je bio znak za Utnapitima da se Prilikom izlaska prinio je rtvu

moe iskrcati i zato je naredio svima da napuste barku.

zahvalnicu bogovima koji su se okupili oko rtvenog oltara kao muhe. Za nagradu Utnapitim i njegova ena dobivaju besmrtnost i vjeni ivot. Atrahasis ep Zajedno sa priom o stvaranju ovaj ep sadri i priu o potopu. Ovo je akadijanska pria, zapisana na treoj ploici cijelokupnog epa. ovjeanstvo. Zbog velike buke bogovi su odluili unititi cijelo

U to vrijeme Atrahasis je bio akadijanski kralj i ujedno miljenik boga Enki.

Dok je Atrahasis spavao u svojoj kui javio mu se Enki u snu i prenio mu vijest o sveopem potopu. Prema instrukcijama on je trebao razruiti svoju kuu i od istog materijala napraviti brod. Da bi brod bio siguran na vodi trebao se pramazati smolom. Dobio je samo est dana da Da bi zavarao ostale sugraane nita im nije

ga napravi jer je u sedmi dan trebao poeti potop.

govorio o potopu ve samo da gradi brod da bi ivio sa svojim bogom Enkijem koji je bio bog vode jer se posvaao sa Enlilom bogom zemlje. Kada je brod bio gotov ukrcao je sa sobom sve svoje blago zajedno sa mnotvom ivotinja i ptica. Prije ulaska u brod napravio je veliku gozbu ali nije mogao uestvovati jer mu

je u mislima bilo unitenje cijelog ljudskog roda. Potop je trajao sedam dana i sedam noi. Poslije ovog izvjetaja ploica je prekinuta.

Slijedei dio ve govori o tome da se brod usidrio ali nam nije poznato mjesto usidrenja jer je tekst oteen. Bogovi su alili za ljudskim rodom jer su se zabrinuli o tome tko e sada Svi bogovi osim Enlila su

obraivati zemlju, graditi kanale za navodnjavanje, te prinositi rtve. bili sretni to je ipak Atrahasis ostao u ivotu.

Nakon uvjeravanja sa ostalim bogovima Enlil je

45

pristao da Atrahasis ostane u ivotu ali da u budue Enki mora bolje organizirati budui ljudski rod da ne prave toliku galamu. bogovi mogli uivati u njoj. Eridu Genesis Ovaj mit isto tako kao i onaj o Atrahasis sadri obadvije prie; priu o stvaranju i priu o potopu. Eridu Genesis je sumerijanska pria koja spominje da su se bogovi sloili o unitenju ljudskog roda potopom zbog toga to prave veliku galamu. Glavi junak ove prie je Ziusudra Zbog toga to Prilikom izlaska iz barke Atrahasis je prinio rtvu tako da su

koji je douo od boga Enkia o velikoj katastrofi koja se sprema na ljudski rod. pojedini djelovi prie nedostaju radnja je dosta isprekidana. napravi brod, ukrca svoju obitelj i ivotinje. Potop je trajao sedam dana i sedam noi.

Ziusudra je dobio nareenje da

Poslije toga, kada se nevrijeme smirilo Izaao

Ziusudra je napravio otvor na brodu tako da je sunce obasjalo cijelu unutranjost broda. je iz broda i prinio mnogobrojne rtve.

Ovdje se tekst ponovo prekida i nije nam poznato kako Tekst nam

su ostali bogovi primili vijest to je Ziusudra sa svojom obitelji ipak preivio potop.

kae da je Ziusudra poljubio zemlju pred Enlilom koji mu je obeao besmrtnost jer je postao spasitelj ljudskog a ujedno i ivotinjskog roda. Posmatrajui sve ove antike mitove jasno je da postoje neke minimalne slinosti sa biblijskim izvjetajem dok su razlike vie nego oigledne. Uslijed toga mnogobrojni teolozi su

spremni zakljuiti da su pojedini narodi posuivali prie od drugih, dopunjavali ih i mijenjali prema svom ukusu, i time ukljuivali svoja boanstva i svoje junake koji su imali privilegije kod raznih bogova. Meutim pitanje opet dolazi do izraaja, da li slinosti i razlike automatski Ono to je sasvim mogue jeste da slinosti i

ukazuju da se radilo o posudbi ili plegijatu?

46

razlike ukazuju da sve prie dolaze iz istog izvora. rod bio u velikoj opasnosti od sveopeg unitenja. unitenje koje je dolo boanskim djelovanjem. je spaen na udnovat nain.

Sve one ukazuju na vrijeme kada je ljudski U svim priama ovijek je odgovoran za

Kroz ovo isto boansko djelovanje ljudski rod

Mogue je da je tokom vremena, zbog kojekakvih

drutveno-politikih prilika originalna pria u raznim narodima poela dobivati pojedine lokalne elemente koji su sve vie preuzimali maha dok originalna verzija nije gotovo u potpunosti izgubila svoj prvobitni oblik. Na kraju su samo pojedine osnovne ideje ostale iste dok su ostali elementi sasvim izmjenjeni, to bi mogao biti glavni uzrok tome to se razlikuju od biblijskog izvjetaja. Babilonska kula i pomutnja jezika Do nedavno je smatrano da je izvjetaj o babilonskoj kuli u potpunosti jedinstven i da pripada samo biblijskoj litaraturi. Kao takav gotovo da veina teologa smatra da je mitolokog Meutim, nedavno je pronaena glinena ploica

karaktera i da u sebi nema nikakve istinitosti.

koji je pripadala sumerijanskom narodu a u sebi sadri sumerijansku verziju ovog istog dogaaja. Ploica se danas nalazi u Ashmoleanskom muzeju na Oxfordu. Bila je pronaena sa mnotvom ostalih ploica meu ruevinama antikog Kia koji je bio iskapan izmeu 1923-1932 godine. Ploica koja dolazi iz 21-og stoljea prije Krista (2100-2000) sadri izvjetaj o Na alost samo 14 linija su itljive dok je tekst na

pomutnji jezika a sastoji se od 27 linija.

ostalim linijama neitljiv zbog oteenosti. Poruka sa 14 linija je jasna i govori o zlatnom vremenu blagostanja kada su ljudi ivjeli u slobodi, bez straha, i u miru jedni sa drugima. jednom jeziku. U to vrijeme svi su sluili jednome bogu na

Iza ovog izvjetaja tekst je prekinut i kasnije se u izvjetaju kae da je bog Enki

47

pobrkao jezike ljudima.

Razlog za ovakav akt nam nije poznat jer tekst o tome nita ne kae.

48

Bibliografija Civil, M. Texts and Fragments. Journal of Cuneiform Studies 32 (1980): 168-170. Crouse, B. Noahs Ark; Its Final Berth. Archaeology and Biblical Research 5 (1992): 66-77. Fisher, E. Gilgamesh and Genesis: The Flood Story in Context. Catholic Biblical Quarterly 32 (1970): 392-403. Hiedel, A. The Gilgamesh Epic and Old Testament Parallels. Chicago: University of Chicago Press, 1946. Lambert, W.G. New Light on the Babylonian Flood. Journal of Semitic Studies 5 (1960): 113-123. Lambert, W.G., and Millard, A.R. Atrahasis: The Babylonian Story of the Flood. Oxford: Clarendon Press, 1969. Livingston, D. The Date of Noahs Flood. Archaeology and Biblical Research 6 (1993): 13-17. Millard, A.R. The Sign of the Flood. Iraq 49 (1987): 63-69. Morris, J.D. The Search for Noahs Ark. Bible and Spade 3 (1974): 90-96. Rapaport, I. The Flood Story in Bible and Cuneiform Literature. Bible and Spade 12 (1983): 57-65. Sandars, N.K. The Epic of Gilgamesh. New York: Penguin Books, 1977. Shea, W. Noahs Ark. Archaeology and Biblical Research 1 (1988): 7-14. Smith, C.C. Knowledge From Before Flood. Encounter 31 (1970): 31-41.

49

PATRIJARSI I ARHEOLOGIJA Da bismo mogli pronai bilo kakve paralele izmeu dogaaja vezanih za Abrahamov ivot i arheolokih otkria potrebno je saznati u kojem vremenu je Abraham ivio. Prema biblijskoj kronologiji Abraham je ivio negdje u dvadeset drugom i dvadeset prvom stoljeu prije Krista. Biblijski tekst u 1 Kraljevima 6,1 nas informira da je izmeu poetka zidanja salomonovog hrama i izlaska izraelaca iz Egipta prolo 480 godina. Gradnja hrama je prema proraunu E. Thielea otpoela 970-e godine prije Krista. U tom sluaju se izlazak dogodio 1450-e godine prije Krista. Izlazak 12, 40.41 nas obavjetava da su izraelci proveli 430 godina

u zatoenitvu to bi znailo da su Hebreji zajedno sa Jakovom doli u Egipat 1880-e godine prije Krista. Sam Jakov tvrdi da je imao 130 godina kada je stigao u Egipat (Post 47,9). Ako

je Jakov navrio 130 godina u toku 1880-e godine prije Krista onda se on rodio 2010-e godine prije Krista. Biblija nam kae da je njegov otac (Izak) imao 60 godina u to vrijeme (Post 25, Prilikom Izakovog roenja

26.), to bi znailo da se Izak rodio 2070 godine prije Krista.

Abraham je imao 100 godina (Post 21,5.) i prema tome Abraham se rodio 2170-te godine prije Krista, a napustio Haran kada je bio 75 godina star, tj. 2095-e godine prije Krista. Prije dolaska u Haran Abraham je boravio sa cijelom svojom obitelji u Uru Kaldejskom. Biblija nam ne daje nikakve informacije o zanimanju Abrahamove obitelji dok su bili u Uru ali se moe predpostaviti da su bili nomadskog ili pastirskog zanimanja. Sigurno je da Abraham

nije morao trati za ovcama i kozama po nepreglednim ravnicama Mezopotamije ve su to radili najmljeni radnici ili sluge, dok je Abraham sa svojom obitelji provodio dane u Uru. Prema

dananjem standardu stoarstvo ili pastirski ivot moda i nije tako unosan posao i stoga spada u

50

niu drutvenu klasu, ali to nije bio sluaj u vrijeme Abrahama.

Nomadski nain ivota je imao Nomadi su

mnoge prednosti u ono doba i zato se smatrao jednim od naj unosnijih zanimanja.

imali nepregladnu mo kretanja; nisu bili vezani za odreenu teritoriju; nisu bili podloni porezima; nisu bili pod neprestanim pritiskom promjene klimatskih uslova to je prouzroio nedostatak kie, suu i moguu glad; ako sua uniti pau u jednom kraju nomadi imigriraju na drugi teritorij. Zbog svih tih razloga nomadski ivot je bio ugledno zanimanje koje je donosilo bolju i bru zaradu nego jedno drugo zanatsko zanimanje ili ratarstvo. Iako su nomadi provodili vei dio godine na panjacima uvajui i napasujui svoju stoku (uglavnom ovce i koze), to ne znai da nisu imali pristup u naselja i da nisu ivjeli u gradovima. Istina je da su jedan dio godine provodili napasajui svoju stoku, ali je isto mogue da su bar neki od njih jedan dio godine provodili u gradu kao to je bio Ur ili Haran. Zbog svoje bogate imovine mogue je da je Abrahamov otac igrao vaniju ulogu u gradskom ivotu, te da je moda bio i u gradskom vjeu. Ur kao mezopotamijski grad dvadeset itelji Ura su imali

drugog stoljea je uivao prosperitet nezamislivih razmjera za ono vrijeme. pisani zakon i dobro organizirani sudski sistem.

Postojao je zakon o zatiti udovica i

siromanih (Naram-sin, i Ur-namu su bili poznati kraljevi Ura koji su osnovali i striktno sprovodili ovaj zakon). slikanje itd). Imali su razvijenu umjetnost, zanatstvo (klesarstvo, metalurgija,

Osim toga bio je izgraen sistem kanalizacije koji je poboljao higijenske uslove

ivota, a ujedno arheoloki ostaci svjedoe o dobro graenim kuama. Jo 1854-te godina J.E. Taylor je ispravno tvrdio da je Tell Muqayyar antiki Ur. Uslijedilo je arheoloko iskopavanje koje je nastavljeno u dvadesetom stoljeu. U stvari L.

Woolley je nastavio iskapanje na ostacima biblijskog Ura 1922-1932-e godine i ustvrdio da je Ur

51

uivao viski standard civilizacije u toku dvadeset prvog stoljea prije Krista (Abrahamovo doba). Otkriveno je nekoliko carskih grobnica sa neprocijenjivim ostacima. Naena je zlatna kaciga i kip koze koja stoji pored drveta. Osim razvijenog ekonomskog sistema Ur je imao dobro

razvijenu vojsku, a najpoznatiji ostaci ovog grada su poznati ziguratski hramovi. Abraham i kananska zemlja Prema procjeni biblijske kronologije Abraham je trebao boraviti u kananskoj zemlji od poetka dvadeset prvog stoljea prije Krista (oko 2095 pr. K.). Posmatrajui tabelu arheolokih

perioda vidi se da je u Palestini tada bilo Rano Bronano Doba IV. Ovo doba je karakteristino po tome to u Palestini nije bilo velikih gradova-drava kao u prethodnom periodu Meutim

(Rano Bronano Doba II i III), niti kao u idiem periodu (Srednje Bronano Doba II).

u toku izvjetaja o Abrahamu i njegovim doivljajima izgleda da je u njegovo vrijeme Palestina bila naikana mnotvom malih i velikih naselja. Uslijed toga to e veina ovih naselja tek

kasnije nastati, mnogi kritiari smatraju da izvjetaj o Abrahamu moe imati svoju povjesnu stvarnost mnogo kasnije nego to to Biblija preporuuje. Istina je da Biblija napominje mnotvo naselja koja jo nisu postojala u vrijeme kada je Abraham boravio u Palestini, ali je isto tako istina da e svaki paljivi itatelj odmah primjetiti da su Abraham i njegovi blii nasljednici Izak i Ismael) bili u samo etiri naselja ili doli u kontakt sa njihovim iteljima. Ovo je vrlo vano kada se zna da niti Abraham niti njegovi

sinovi nisu pisali ove izvjetaje nego da su oni nastali mnogo stoljea poslije Abrahamovog vremena. Da bi to bolje i tonije prikazao put kojim je Abraham putovao autor knjige o

Postanju je upotrebljavao imena mjesta koja su postojala u njegovo (autorovo) vrijeme kao orijentaciju za svoje itatelje. Jedan tipian primjer se moe nai u Post 20,1., gdje se kae da

52

se Abraham nastanio izmeu Kadea i ura. Nigdje se u tekstu ne spominje da je Abraham bio u ta dva mjesta nego da se samo nastanio na podruju Negeba. Da bi to preciznije prikazao

svojim itateljima tono mjesto Abrahamovog kampa pisac je upotrebio lokalitete (Kade i ur) koji su bili naseljeni u autorovo vrijeme. Zbog toga nije potrebno zahtijevati da Kade i ur budu postojea mjesta u vrijeme kada je Abraham putovao kroz podruje Negeba. Abraham dolazi u doticaj sa kraljem Sodome i Salema (Post 14, 17-24), boravi kratko vrijeme u Geraru (Post 20), te kupuje peinu za Sarinu sahranu od stanovnika Hebrona. sluaju treba traiti arheoloke dokaze za postojanje samo ova etiri mjesta u toku Ranog Bronanog Doba IV, kada je Abraham boravio i ivio u Kananu. Gradovi i kraljevi u biblijskim tekstovima Prije nego to razmotrimo arheoloke ostatke gradova koji su vezani za Abrahamovo vrijeme dobro je da se podsjetimo ta je za stanovnike Palestine znaio izraz grad ili kralj u starozavjetno doba. Kada moderni itatelj Biblije ita o gradovima Staroga Zavjeta onda mu U tom

uglavnom pred oi dolaze velike svjetske vie milijunske metropole kao to su London, Chicago, Los Angeles, ili New York. Meutim treba biti oprezan jer je pisac Biblije moda imao neto

sasvim drugo na umu kada je opisivao ili govorio o gradovima. Najuobiajniji hebrejski izraz za grad je ir. Sam izraz je upotrebljen vie nego tisuu U Starom Zavjetu

puta u Starom Zavjetu, a dolazi od glagola koji znai opkoliti, zaokruiti.

ovaj izraz nije odreen samo za velike gradove opasane zidinama ve moe oznaiti bilo kakvo naselje u kojem su kue napravljene i sloene u obliku kruga i na taj nain stvaraju prazan prostor u sredini naselja. njegov status grada. Prema tome veliina i broj stanovnika nekog naselja ne odreuju

Rije ir je vrlo esto upotrebljavana kao sloenica se hebrejskom rijeju

53

bazar, koja znai odvojiti, razdvojiti, a ponekad znai i pojaati.

Kada se rije bazar nae

zajedno sa rijeju ir onda ova sloenica oznaava utvreni grad opasan sa obrambenim zidovima. Meutim ir ponekad stoji uz rije perec, koja oznaava itelja ravnice, i kada je upotrebljena sa rijeju ir onda ova sloenica oznaava naselje ili grad bez gradskog zida. Samo

na jednom mjestu bazar i perec su upotrebljeni zajedno (Ponovljeni Zakoni 3,5) gdje se govori o gradovima koji su opasani zidinama i gradovima koji nemaju takve zidine. Prema tome kada

pisci Biblije govore o gradovima ne znai da na umu imaju ili opisuju velike gradove opasane debelim obrambenim zidinama, nego moe znaiti da govore o malim neutvrenim naseljima koji mogu oznaavati samo nekoliko malih kuica. Zbog toga mnogi skolari kada ele objasniti

hebrejsku rije ir kau da se ta rije moe protumaiti i kao malo naselje, kao i mjesto kampiranja nomadskih naroda, drugim rijeima mjesto gdje su podignuti atori. Prema tome kada se govori o gradovima i naseljima iz vremena Abrahama ne mora biti da e arheoloka iskapanja objelodaniti bogatu kulturu tih gradova, kao i arhitekturu potvrujui da je to naselje bilo opasano debelim zidinama. Kada se u Bibliji spominju gradovi u vezi sa

Abrahamom moe biti da je u to doba postojalo samo malo naselje od nekoliko kuica koje su isto tako smatrane gradom, ili pak mjesto gdje su samo atori bili ukampirani. Ve je ranije spomenuto da period u kojem je Abraham ivio u Palestini je bilo vrijeme kada gradovi u sutini i nisu postojali. To ne znai da je Palestina u to doba bila ne nastanjena, Izgleda da su

jer je pronaeno mnotvo grobova i grobnica koje dolaze iz tog vremena.

stanovnici Palestine bili nomadskog karaktera i uglavnom ivjeli u malim naseljima ili atorima bavei se stoarstvom (ovce i koze), ili ratarstvom u vrlo ogranienoj mjeri. Isto tako kada Biblija spominje kralja pred nama se automatski stvara monarh sa velikom

54

prijestolnicom i ukraenom palatom, kao to su bili monarsi u Europi u srednjem vijeku. Meutim da li biblijski tekst zahtjeva ovakav koncept ili moda dozvoljava neto sasvim drugo? Hebrejska rije king melek je jedna od rijei koje su najee upotrebljavane u Starom Zavjetu. Ova rije se moe prevesti kao savjetnik, kojoj glagolski oblik znai savjetovati. Rije melek se moe

Pisci Biblije ju upotrebljavaju u razliitim uslovima i za razliite svrhe.

odnositi na imperatora (kao to je bio Nabukodonozor; Jer 46,2.), moe se odnositi na potinjenog kralja vazala (kao to je bio Jojakim, kralj judejski; Jer 46,2.), ili poglavica/poglavar male grad-dravice (kao to su bili poglavari kananejskih i filistejskih gradova-drava; Post 14,2-8; 20,2; 26,1.8), ili moe oznaavati suvladara (kao to je bio Baltazar; Dan 5,11.). Prema

svemu ovome jasno je da hebrejska rije melek ili kralj nije odreena samo za monarhe koji bi ivjeli u neprocijenjivim palatama nego se moe odnositi i na one vladare koji nisu bili nita vie nego poglavari ili poglavice u svom plemenu ali su bili smatrani kao kraljevi (za svoj narod ili naselje). Osim toga svi kraljevi nisu ivjeli u gradovima, ak niti u malim naseljima. Poznata

asirska kraljevska lista ispisana klinastim pismom na glinenoj ploici spominje mnotvo kraljeva kao i njihova dostignua. liste ivjelo u atorima. Ono to je interesantno jeste da je prvih sedamnaest kraljeva sa te Izvjetaj iz kraljevskih zapisa koji su pronaeni u gradu Mari govore i Isti zapisi govore o

pobjedi nad polunomadskim plemenima koji su imali svoje kraljeve.

haneancima i jamincima koji su bili nomadskog porijekla i imali su svoje kraljeve. Pa i sami biblijski izvjetaji govore o plemenskim voama koji su bili smatrani kao kraljevi. Pet medijanski voa su nazvani kraljevima u bilijskom zapisu (Brojevi 31,8.), dok iste

osobe postoje na drugoj listi i spominju se samo kao plemenske voe ili starjeine (Joua 13,21.).

55

Prema ovome kada Biblija govori o kraljevima to automatski ne znai da je rije o monarsima koji su ivjeli u velikim gradovima i u velikim palatama. Kralj iz patrijarhalnog

vremena moe oznaiti bilo kakvog vou koji je imao oko sebe slijedbenike koji su ga podravali. Gradovi i kraljevi u biblijskom zapisu ne zahtijevaju razvijeni dravni sistem sa razvijenom politikom, ekonomijom, ili razvijenim drutvenim sistemom, jer kada Biblija spominje grad ili kralja moe govoriti o malim naseljima, plemenskom drutvu koje ne ostavlja za sobom monumentalna graevinska zdanja, nego moda samo malo naselje sa ogranienim arheolokim ostacima. Gerar Grad i mjetani ovog grada su spomenuti u dva navrata ili dvije epizode. zapisane u knjizi o Postanju 20-om i 26-om poglavlju. Obadvije su

U prvom je rije o Abrahamu koji je Tu istu greku je

boravio u Geraru i slagao Abimelehu, gerarskom kralju da mu je Sara sestra.

kasnije uinio Izak, Abrahamov sin kada je podraio spas od sue u istom gradu kod istoimenog kralja. mjesta. Prema ovim zapisima arheologija bi trebala pokazati izvjesne rezultate u pogledu ovog Zbog gore navedenih injenica nije potrebno traiti arheoloke ostatke nekog velikog

kraljevskog grada nego samo moda ostatke bilo kakvog naselja u obliku arhitekture ili samo ostataka razbijene grnarije. Ve due vremena arheolozi pokuavaju lokalizirati ovo biblijsko mjesto. nekoliko lokaliteta koji su bili predlagani kao kandidati za Gerar. Postoje

Gotovo svi arheolozi se slau Uz ovu uvalu

da je dolina gerarska u stvari dananja uvala znana kao Wadi esh-Shariah.

postoje nekoliko arheolokih lokaliteta i miljenja su podijeljena po pitanju identifikacije bilo

56

kojeg od njih sa biblijskim Gerarom.

Tel Jemmeh je bio predlagan kao dobar kandidat ali Drugi

veina arheologa danas smatra da je smjeten pre blizu obale Mediteranskog mora.

kandidat je Tel esh-Shariah koji isto tako nije ba najprihvatljiviji, dok Tel Haror, koji je isto tako poznat po imenom Tell Abu Hureireh za sada ima najvie pristalica koji smatraju da bi ba taj lokalitet trebao biti Gerar iz Abrahamovog vremena. Iako najbogatiji ostaci dolaze iz Srednjeg i Kasnog Bronanog kao i iz eljeznog doba, arheolozi su ustvrdili na temelju povrinskog pregleda i razbijene grnarije da je ovo mjesto bilo nastanjeno gotovo u svim arheolokim periodima kao i u toku Ranog Bronanog Doba IV, vremenu kada se Abraham pojavio u Palestini. Iako za sada nisu pronaeni nikakvi graevinski

ostaci iz tog vremena mogue je da je u to vrijeme Gerar bio malo naselje iji su ostaci bili potpuno uniteni u iduim periodima, ili da je bio nastanjen stanovnitvom koje je ivjelo u atorima i iza sebe ostavilo samo razbijenu grnariju. Bilo kako bilo ostaci sa Tel Harora, iako

u malim koliinama, svjedoe da je ovaj lokalitet bio makar donekle naseljen u vrijeme Abrahama i Izaka. Hebron Hebron je mjesto od ijih itelja je Abraham zatraio grobno mjesto u kojem je trebao sahraniti svoju enu Saru. i unuk Jakov. Kasnije i on sam je bio sahranjen u istoj peini kao i njegov sin Izak

O identifikaciji ovog biblijskog mjesta nikada nije bilo problema jer i danas

postoji moderno naselje pod istim imenom. Zapadno od Hebrona postoji arheoloki lokalitet pod imenom Jebel el-Rumeideh. Na alost moderno naselje je jednim djelom raireno po ovom

lokalitetu tako da je iskopavanje oteano ili praktiki nemogue. Meutim prije vie od trideset godina, kada moderno naselje jo nije toliko prekrilo

57

ovaj antiki lokalitet izvreno je arheoloko iskapanje. U toku 1964-te godine Philip Hammond je utvrdio da je ovaj lokalitet bio nastanjen jo od Ranog Bronanog Doba I (oko 3000 pr.K.) Pa sve do islamskih perioda (oko 1500 po.K.). Na alost nije uspio pronai nikakve ostatke iz Abrahamovog vremena zbog toga to je iskapanje bilo vrlo ogranieno ili je naselje iz Abrahamovog vremena bilo malo pa su njegovi ostaci u potpunosti uniteni jo u antikom vremenu tako da nije ostalo nikakvih ostataka koje bi arheologija mogla objelodaniti. alem Kada je Abraham oslobodio svoga sinovca Lota koji je bio zatoen zajedno sa iteljima Sodome, Melkisedek kralj alemski mu je izaao u susret. Kasnije Abraham plaa desetinu od Cijela ova epizoda je

svega to ima Melkisedeku koji je ujedno bio sveenik Boga Vinjeg. zapisana u knjizi o Postanju 14.

Veina arheologa smatra da se ovaj grad treba poistovjetiti sa Jeruzalemom koji je kasnije postao prijestolnica Davidovog kraljevstva. U sluaju da je ova identifikacija ispravna

ostaci koji su do sada iskapani na podruju Davidovog grada govore da je Jeruzalem ili stari alem bio nastanjen u vrijeme Abrahama i njegovog boravka u Palestini. Sodoma i Gomora U jednom trenutku se stoka koju su Abraham i Lot imali toliko namnoila da je bilo gotovo nemogue da ostanu zajedno. Zbog toga je Abraham predloio Lotu da se razdvoje tako Tako je Lot

to e Lot imati prednost prvi izabrati teritoriju na kojoj e napasivati svoju stoku.

izabrao zelenu jordansku dolinu a Abraham je ostao u negebskom kraju. Uskoro je Lot naao gostoprimstvo u Sodomi jednom od pet gradova u nizini. Poslije izvjesnog vremena kraljevi sa

istoka su krenuli u osvajaki pohod i nakon estoke borbe vojska ovih pet gradova je bila

58

razbijena, tako da je Lot zavrio meu zarobljenicima. kraljeva je odvela stanovnike ovih gradova u ropstvo.

Pobjednika vojska ovih istonjakih

Nakon kraeg vremena jedan od vojnika je uspio pobjei i donesti vijest Abrahamu o porazu kao i o tome da je Lot odveden u ropstvo. Poslije kratkog traganja Abraham je uspio Ovaj hrabri akt

osloboditi Lota i sve zarobljenike, kao i sve blago koje je odneseno iz gradova.

nije proao nezapaen tako da je kralj sodomski izaao na susret Abrahamu i zahvalio mu na osloboenju njegovih sugraana. Proao je izvjestan broj godina kada je Abraham dobio vijest da e Sodoma zajedno sa ostalim gradovima biti unitena, kao to se to i dogodilo. Prema izvjetaju Biblije samo su Lot i

njegove dvije keri, posredovanjem anela, uspjeli spasiti svoje ivote. Ve dugo vremena arheolozi i ostali istraivai pokuavaju pronai mjesto na kome je postojala Sodoma kao i ostali gradovi u nizini. Neki su pokuali dokazati da se Sodoma nalazi

na zapadnoj obali Mrtvoga mora na jednoj visoravni koja se danas zove Jebel Usdum (to na arapskom znai Sodomino brdo). No meutim veina teologa je slijedila prijedlog Albrighta

koji je jo u toku 1924-te godine predloio da se Sodoma u stvari nalazi ispod povrine Mrtvog mora. U toku ezdesetih godina Ralph Baney je vrio pregled dna Mrtvog mora ronilakim kao i zvunim napravama. Na junom dijelu mora koje nije tako duboko (izmeu jednog i deset

metara) on je pronaao nekoliko drveta u rasteoj poziciji, to bi znailo da je ovo drvee bilo poplavljeno dok je jo raslo. Prema tome donesen je zakljuak da je cijeli juni dio Mrtvoga mora nekada bio suh i da treba smatrati da su i ovih pet gradova bili tu negdje u blizini dok se njihovi ostaci sada nalaze pod povrinom mora.

59

Meutim na desnoj ili istonoj obali mrtvoga mora pronaeni su ostaci od pet gradova; Bab edh-Dhra, Numeira, Safi, Feifa, i Khanazir. U toku ezdesetih godina Paul Lapp je vrio

iskapanje na nekim od ovih naselja, ali njegov glavni cilj je bio iskapati groblje naselja (Bab edh-Dhra) koje je bilo u blizini. Na svoje iznenaenje naiao je na nepregledno mnotvo

grobova i grobnica tako da je procijenio da je tu bilo sahranjeno, kroz nekoliko stoljea, vie od dvadeset tisua ljudi. Kasnije Thomas Schaub i Walter Rast su vrili pregled cijele ove nizine i naili na ostala etiri naselja. Khanazir. Na najjunijoj strani ove nizine pronali su mjesto koje je danas znano kao

Neto sjevernije naili su na Feifu i odmah pored ovog lokaliteta su pronali groblje Drugim rijeima i ovo

koje je bilo skoro dva kilometra dugako i jedan kilometar iroko.

groblje je u sebi krilo otprilike isti broj pokojnika kao i ono koje je pripadalo Bab edh-Dhri. Nekoliko kilometara sjevernije pronali su jo jedan lokalitet pod imenom Safi a nosi ime po oblinjem modernom naselju. iz Bab edh-Dhre i Feife. I ovdje su pronali ostatke groblja koje je bilo slino onome

Neto malo sjevernije od Safija Schaub i Rast su pronali jo jedno Na taj nain, pronaeno je pet antikih naselja koja

antiko naselje koje se sada zove Numeira.

su bila naseljena u Ranom Bronanom Dobu i to je interesantno sva su bila unitena u isto vrijeme. Svih pet gradova su bili smjeteni na rubu nizine na malim uzviicama tako da su imali dobar pregled na ravnicu i mogui napad pljakaa i lopova. Ujedno groblja pa i sama naselja

nisu bila sazidana na obradivim povrinama nego na uzviicama koje nisu bile obradive, tako da je svaki pedalj doline bio u obradi za to vei urod itarica i voa. Pored svakog od ovih gradova je bio izvor slatke vode ili potok koji je uticao u dolinu a ujedno i u more. Na taj nain

60

je omogueno navodnjavanje doline koje je zbog ugodne klime pretvoreno u izvanredno bogatu povrinu koja je obeavala dobar urod i mogunost prehrane svega stanovnitva. I sama Biblija kada opisuje ovu dolinu kae da je bila kao kakav vrt Jahvin (Post 13,10). Ako ovih pet

gradova jesu gradovi opisani u knizi o Postanju onda je logino da Sodoma bude Bab edh-Dhra, da Gomora bude Numeira, Safi da bude Zoar, Feifa da bude Adama, dok bi Khanazir trebao biti Sebojim. U toku 1981 godine Schaub i Rast su zavrili etiri sezona arheolokih iskapanja na Bab edh-Dhri i Numeiri. Bab edh-Dhra je bila opasana zidom debelim 6.5 metara. Na zapadnoj

strani grada nalazila se je gradska kapija koja je otvarala put prema bogatim ratarskim poljima. Pod na samim vratima je bio poploen slojem sitnog kamena. Prije nego to je grad bio uniten

stanovnici su zazidali cijelu kapiju u otvorili novi ulaz u grad na sjeveroistonoj strani grada koja nije bila tako izloena napadu kao ona na zapadnoj strani. kule koje su sluile za bolju obranu kapije u sluaju napada. Osim toga graditelji su podigli dvije Meutim nedugo iza podizanja

ovih zdanja cijeli grad je bio totalno uniten vatrom tako da do danas nikada nitko vie nije ivio na tom mjestu. Osim gradskih vrata i obrambenih zidina arheolozi su pronali gradski hram veliine 6x12 metara. Oko 6 metara zapadno od hrama pronaen je polukruni rtveni oltar. U blizini je pronaen otisak peata koji predstavlja neku religioznu scenu. U blizini oltara su pronaene dvije zemljane ake koje su u sebi sadravale pepeo i smatra se da su koritene u neku religioznu svrhu. Za razliku od Bab edh-Dhre koja je bila nastanjena gotovo tisuu godina, Numeira je bila nastanjena samo stotinjak godina i unitena je otprilike u isto vrijeme kad i Bab edh-Dhra, a

61

smjetena je samo oko 13 kilometara junije. Gdje god su arheolozi kopali na Numeiri pronali su debele slojeve pepela i popaljenih greda i ostalog graevnog materijala. Iako je povijest ovog antikog naselja bila kratka arheolozi su ustanovili da su prvi stanovnici ivjeli u naselju koje nije bilo opasano gradskim zidinama. Kasnije kada je prvo

naselje bilo uniteno itelji su odluili podignuti gradske zidine (oko 4 metra debele) za bolju zatitu u sluaju drugog napada. Same gradske kapije su bile utvrene kulama koje su trebale

sluiti kao zatita kapija u sluaju napada sa te strane. Osim gradskih zidina, kapija i kula arheolozi su iskopali nekoliko zgrada koje su sluile kao stambeni prostor za nekoliko obitelji. Tu je otkriveno nekoliko soba sa velikim posudama

za ostavu, te mnogobrojnim posudama za svakodnevnu upotrebu u domainstvu, a ujedno i veliku koliinu pougljenisanog ita, groa i sjemenki lubenica. Pod ovih prostorija je bio

pokriven debelim slojem pepela to svjedoi o sveopem unitenju vatrom. Ono to je interesantno primjetiti jeste da je Numeira bila unitena dva puta i to u kratkome roku. Prema biblijskom izvjetaju istoni kraljevi su pokorili vojsku koja je bila Mogue je da su ovi istoni kraljevi odgovorni Arheolozi su pronali kosti jedne osobe na

formirana od stanovnika pet gradova iz doline. za unitenje prvog naselja Numeire ili Gomore.

mjestu gdje e kasnije biti podignute kule i gradske kapije, a koja je stradala prilikom ovog razaranja. Kasnije kada se stanovnitvo vratilo (zahvaljujui Abrahamu) grad je bio utvren

gradskim zidinama i kulama koje su titile gradsku kapiju. U jednoj od stambenih prostorija arheolozi su pronali ostatke stropa ili ravnog krova i prema slojevima ovih ostataka utvrdili da je ova zgrada bila u upotrebi dvadeset godina prije nego to je bila unitena. Krov na svakoj zgradi u antiko doba, pa i danas, je ravan, a nainjen

62

je od slojeva iblja poduprtim gredama i premazan slojem maltera napravljenog od blata i slame. Poslije svakog kinog perioda ili zime krov se trebao premazati novim slojem maltera da ne bi proputao kiu idue godine. Meu ostacima ovakvog krova arheolozi su pronali dvadeset

ovakvih slojeva to logino govori o dvadesetak godina upotrebe ove zgrade. Prema biblijskom izvjetaju Abraham je imao 75 godina kada je doao u Palestinu sa Lotom. Kasnije kada je bio 86 godina star rodio mu se Jimael. Nezna se tono ali negdje

izmeu ovih godina Abrahamove starosti Lot se odvojio od Abrahama i nastanio u Sodomi. Kada je navrio devedeset i devet godina posijetili su ga nebeski glasnici i objavili da e Sodoma zajedno sa ostalim gradovima nizine biti unitena. Dakle mogue je da je izmeu izvjetaja o

pobjedi istonih kraljeva i konanog unitenja gradova u dolini prolo dvadesetak godina to u potpunosti odgovara arheolokim pronalascima iz Numeire (Gomore). Unitenje poslijednje generacije stanovnika Numeire je bilo strahovito. iskapali arheolozi su pronali debeli sloj paljevine i pepela. su ostaci greda koje su drale krovite. Gdje god su

Meu ostacima pepela pronaeni

U toku poara grede su padale sa stropa i zatrpavale sve

pod sobom, tako da se mnotvo razbijenog i nerazbijenog posua (neko posue je sadravalo hranu = uglavnom ito i jeam, kao i odreenu koliinu voa) nalo pod masom uarenog pepela. Biblijski izvjetaj svjedoi da su Sodoma i Gomora kao i ostali gradovi bili totalno uniteni vatrom to arheoloka otkria sa ovih dvaju lokaliteta i svjedoi. Velika koliina pronaene hrane svjedoi da ovi gradovi nisu bili uniteni nakon duge i iscrpljujue opsade, ve da je unitenje dolo brzo i iznenada. gradovi uniteni u kasno proljee ili rano ljeto. Osim toga utvreno je da su

Pronalasci ita i jema ne mogu o tome

posvjedoiti jer se ove namirnice mogu nai u bilo koje doba godine kao zaliha hrane.

63

Pronalsci velike koliine groa (ak pronaeni dijelovi grozdova), a ujedno i sjemenke lubenica svjedoe da je Numeira bila unitena u vrijeme kada je ovo voe dozrijevalo. U unutranjosti Transjordanije groe i lubenice dolaze negdje u srpnju mjesecu, dok u dolini Mrtvoga mora, zbog vee temperature i krae zime ove kulture dolaze znatno ranije, otprilike u lipnju mjesecu. Patrijarsi i kamile Postoje nekoliko biblijskih izvjetaja da je Abraham imao kamile. govori o vremenu kada je Abraham bio u Egiptu i sa sobom je imao kamile. Postanje 12,16 Kasnije kada je

Abrahamov sluga doao u Mezopotamiju da bi isprosio Rebeku za Izaka kamile su sluile kao glavno prevozno sredstvo (Pos 24). sila je sa kamile i pola mu u susret. Kada je Rebeka stigla u Palestinu i kada je ugledala Izaka Josip je bio odveden na kamilama u Egipat kao rob sa Isto tako kamile se spominju kada su izraelci izlazili iz

trgovcima koji su ga kupili (Pos 37,25). Egipta (Izl 9,6).

Biblijski tekst otvoreno i bez sumnje govori o kamilama koje su postojale kao domae ivotinje u doba patrijaraha. Prema tvrdnjama nekih arheologa arheloka iskapanja do sada nisu mogla potvrditi postojanje kamila kao domaih ivotinja na podruju Palestine prije 1200-te godine prije Krista. Poto je Abraham ivio skoro tisuu godina prije nego to su arheolozi

pronali kosti kamila na arheolokim lokalitetima teolozi su uglavnom donosili dva razliita zakljuka. Jedni su smatrali da je ovdje rije o greci koju su nainili kasniji prepisivai, a

drugi da Abraham i ostali patrijarsi nikada niti i nisu bili stvarne osobe nego da su bili plod mate raznih autora koji su ivjeli u vrijeme Davida ili ak kasnije i nisu imali pojma da kamile nisu bile pripitomljene u vremenu kada je Abraham trebao ivjeti. Problem o postojanju kamila prije 1200-te godine prije Krista je nastao zbog toga to

64

arheolozi smatraju da nisu pronali kosti kamila niti na jednom arheolokom lokalitetu na kojem je bilo naselje u antiko doba. Veina kostiju koje se nau meu iskapanom materijalu su kosti

ovaca i koza, goveda, rijee svinja i razne vrste riba, a ponekad se nau i kosti magaraca. Treba imati na umu da najvei broj kostiju koje se mogu nai na antikom tellu dolazi od ivotinja koje su najee bile koritene u prehrambene svrhe ali i ne od ivotinja koje su sluile samo kao transportno sredstvo. Osim toga kamila kao ivotinja je jedna od najveih ivotinja

Palestine i gotovo da je nemogue ivotinje takve veliine drati u gradovima i naseljima. ak i danas kamile koje postoje u Palestini nikada se ne uvaju u naseljima nego se ostave preko noi na poljima u blizini naselja. Kamila se gotovo nikada nije drala zbog hrane ve su ju uglavnom upotrebaljavali za prevoz i za mlijeko. Kada bi kamila uginula zbog bolesti ili starosti tamo gdje je pala tamo je i Zbog toga nije niti potrebno traiti kosti kamila na lokalitetima

ostavljena da se raspadne.

antikih naselja da bi se dokazalo da je kamila bila pripitomljena ivotinja u patrijarhalno vrijeme. Ako bi se mogle nai bilo kakve kosti ove vrste ivotinja onda bi ih trebalo traiti na

beskrajnim prostorima polja i pustinja. Meutim postoje razni antiki crtei koji pokazuju da je kamila ipak bila domaa ivotinja jo 400 godina prije nego to je Abraham doao u Palestini. Pronaena je slika Osim crtea postoji i

ovjeka kako vodi kamilu na konopcu u sjevernoj Africi u gradu Aswanu.

natpis koji dolazi iz vremena kada je esta dinastija vladala u Egiptu (oko 2500-2200-te godine prije Krista). U toku ezdesetih godina danski tim je vrio iskapanje na dva lokaliteta na Omanskom poluotoku. Jedan od lokaliteta je bio antiki Dilmun gdje je pronaena velika koliina

65

kamiljinih kostiju. prije Krista.

Ovo antiko naselje je postojalo od 3000-2750-te i od 2700-2300-te godine

Zbog velike koliine kostiju doneen je zakljuak da su kamile ovdje bile uzgajane

za hranu to je prava rijetkost. Osim kostiju pronaen je jedan dio posude na kome je bila nacrtana kamila. U blizini istog naselja arheolozi su pronali peinu na ijem ulazu je bila

izrezbarena kamila iz istog vremenskog perioda. Na samom podruju Palestine pronaeno je nekoliko interesantnih pronalazaka. Ingholt

je pronaao figuricu koja je jako slina kamili a dolazi upravo iz Abrahamovog vremena. Jedna druga figurica dolazi iz grada Byblosa koja predstavlja kamilu i dolazi iz 19-og stoljea prije Krista. Na jednoj listi iz 18-og stoljea prije Krista naenoj u mjestu Alalakh, naen je izvjetaj o postojanju kamila kao domaih ivotinja. U staro-babilonskim leksikim tekstovima (oko 2000-te godine) pronaen je izvjetaj koji govori o pripitomljenim kamilama. Iz otprilike istog vremenskog razdoblja dolazi izvjetaj sa Sredinom ovog

lista drugih naroda (Sumerijanci) koji govori o vrijednoi kamiljeg mlijeka.

stoljea A. Parrot je iskapao u Siriji na povrini antikog naselja Mari (25/24-to stoljee prije Krista), i naiao na kosti kamile u jednoj zgradi koja je sluila kao stambeni prostor za jedno domainstvo. Osim toga vrijedno je spomenuti jednu zlatnu figuricu iz Ura (Abrahamovog

grada) koja predstavlja lik kamile a dolazi upravo iz vremena kada je Abraham ivio. Isto tako su razne figurice ili slike kamila pronaene na teritoriji dananja Rusije i Grke koji govore da je kamila ipak postojala kao domaa ivotinja jo prije nego to je Abraham doao na scenu povjesti a sigurno je da je kamila predstavljala vrijednu imovinu i u njegovo vrijeme. Patrijarsi i obiaji Bliskog Istoka itajui knjigu o Postanju, naroito dogaaje vezane za patrijarhe, saznajemo o udnim

66

obiajima koji su bili svakidanjica onoga vremena. 75 godina star da e jednog dana dobiti potomstvo. izgleda da nije bilo nita.

Abraham je dobio obeanje jo dok je bio Prolo je ve deset godina i od obeanja

Abraham je imao pred sobom tri mogunosti; da usvoji jednoga od

svojih najvjernijih slugu i posini ga tako da on bude naslijednik, da uzme jo jednu enu pored Sare, ili da uzme jednu od slukinja svoje ene Sare i da mu ona rodi sina koji e biti odhranjen u njegovom domu i biti njegov sin i naslijednik. Sve ove tri mogunosti su bile zakonite u

njegovo vrijeme i imao je svako legalno pravo na bilo koju od njih. Izmeu dva svjetska rata arheolozi su iskapali na podruju Mezopotamije na nekoliko arheolokih lokalitata. Jedan od njih je bio antiki tell pod imenom Yorgan Tepe. Tri

arheologa onoga vremena su vrili iskapanje na ovom lokalitetu, E. Chiera, R.H. Pfeiffer i R.F.S. Starr izmeu 1925-e i 1931-e godine. Na svoje zaprepatenje pronali su biblioteku ili arhivu Kroz zapise

od preko 4000 glinenih ploica koje dolaze otprilike iz 1500-e godine prije Krista. na ovim ploicama saznali su da se radi o antikom gradu Nuzi.

Pored ostalih zapisa koji

govore o poslovanju kao i prodaji i kupovini te o raznim drugim ugovorima onoga vremena, na ploicama iz ovoga grada pronaeni su zakoni ili pravila o nekim obiajima koja se spominju jedino u Bibliji. Meu ostalima najvanija su tri zakona; zakon o usvojenju u sluaju da brani zakon o pravu prvenaca, te zakon

par ne moe imati djecu, zakon o braku i branim odnosima, o naslijedstvu. Zakon o usvojenju

Na jednoj od mnogobrojnih glinenih ploica pisalo je slijedee; Ploica Naswija sina Arshenninog o usvojenju Wullua sina Puhishenninog. Dok je god Nashwi iv Wullu e mu davati hranu i odjeu. Kada Nashwi umre, Wullu

67

e postati njegov naslijednik. Ukoliko u meuvremenu Nashwi dobije sina, djelit e naslijedstvo sa Wulluom, ali samo Nashwin sin e naslijediti Nashwine bogove. Ako Nashwi nema sina onda e Wullu naslijediti Nashwine bogove. Nashwi je dao svoju ker Nuhuya za enu Wulluu. I ako Wullu uzme drugu enu izgubit e svu zemlju i kue. Kada je Abraham izgubio strpljene ekajui ispunjenje obeanja prigovorio je Bogu da e njegov sluga morati biti njegov naslijednik (Pos 15,2). Prema tonu kojim je Abraham prigovarao Bogu jasno se vidi da mu to rijeenje nije po volji. Ovdje se nije radilo samo o ostavljanu nasljedstva jednom obinom sluzi nego je taj sluga imao ostala prava kao to je noenje Abrahamovog imena to bi znailo da je on legalni naslijednik i da e onda kroz njega Bog ispuniti obeanje o bezbrojnim buduim generacijama koje e biti njegovi potomci a ne Abrahamovi. Kasnije kada je Jakov morao bjeati od Ezava svoga brata zbog prijevare, naao se u Mezopotamiji kod svog ujaka Labana. Prema izvjetaju Biblije u to vrijeme Rahela jedna od njegovih keri je napasala stado svoga oca Labana. Poto je to bio posao koji su uglavnom Nakon etrnaest godina

sinovi trebali raditi vjerojatno da Laban u to doba nije imao sinova.

slube, koje je sluio za dvije Labanove keri, Jakov se sloio sa Labanom da e mu sada sluiti za platu. Kada je Laban uo da e Jakov uzeti sve arene i crne ovce i koze, odvojio je sve

jarce i ovnove koji su bili crni ili areni da se ne bi parili sa ovcama i kozama i tako mnoili Jakovljevo stado. 30, 35). Osim toga to je bio ua rodbina, ini se da je Jakov smatran kao onaj koji je bio usvojen u Labanovu obitelj jer onda kada je Jakov doao u njegovu kuu Laban nije imao sinova. Po Sve te ovnove i jarce je dao svojim sinovima da ih oni uvaju na pai (Pos

68

zakonu onoga vremena sva imovina koju je Laban posjedovao trebala je pripadati Jakovu. Poto je Laban kasnije dobio sinove zakon je predvidio kao to se vidi sa glinene ploice da Jakov ima jednako pravo nasljedstva kao i Labanovi sinovi, to Laban na alost nije potovao. Zakon o branim odnosima Na jednoj drugoj ploici je zapisano slijedee; Kelimninu je data za enu Shennimini. Ako Kelimnina rodi djecu, Shennima nee uzimati druge ene, ali ako Kelimninu ne moe raati djecu onda e Shennima uzeti enu slukinju, i Kelimnina ne smije otjerati njihovu djecu. ini se da je Abraham imao svako pravo po zakonu onoga vremena uzeti drugu enu jer Sara nije mogla raati djecu. U ovom sluaju izgleda da je i sama Sara bila svjesna postojeeg Iako je ovo djelo Abrahama opravdano u

zakona i mogunosti kroz koje se mogu dobiti djeca.

oima ljudi onoga vremena to ne znai da je Abraham uradio dobro kada je posluao Saru i uzeo Hagaru koja mu je kasnije rodila Jimaela (Pos 16). Prolo je ve deset godina od kako je primio obeanje od Boga da e postati otac mnotvu naroda. to je vrijeme odmicalo

Abrahamu se inilo da je potrebno neto uiniti sa njegove strane da bi se to obeanje moglo ispuniti. Osim toga to je Abraham pogrijeio jasno se vidi da je i on bio samo ovjek sa

svojim usponima i padovima, sa svojim uspjesima kao i neuspjesima i sigurno da je ovo bio samo jedan od njegovih slabih trenutaka. Kada je kasnije Sara ipak zatrudnila i kada se rodio

Izak, prema zakonima onoga vremena Abraham nije imao pravo otjerati Jimaela iz svoga doma ve je trebao i on imati pravo na naslijedstvo. Zakon o pravu prvenaca Biti prvenac u doba patrijaraha izgleda da je znailo imati velike prednosti. Kada je

69

Izak osjetio da je dolo vrijeme da izree blagoslov nad svojim prvencom (Ezavom), Jakov njegov mlai sin je prijevarom dobio taj blagoslov (Pos 27). Uz blagoslov koji je bio odreen samo za prvenca Jakov je dobio i veinu nasljedstva imovine svoga oca. Meutim jo u svojoj

ranijoj dobi Jakov je uspio izmamiti pravo prvenatva samo ze jedan obrok koji je pripremio Ezavu. Na jednoj od ploica pronaenoj u Nuzi je pisalo slijedee; ...Tupkitilla e ga dati (svoj dio) Kurpazahu u nasljedstvo. Tupkitilli u zamjenu za njegovo prvenatvo... Slino ovome izvjetaju Ezav je prodao svoje prvenatvo za manju vrijednost nego to su tri ovce. Biblijski pisac je na taj nain prikazao kako Ezav nije mario za svoje prvenatvo i A Kurpazah e dati tri ovce

prema tome ga nije niti zasluio (Pos 25, 29-34).

Terafim (kuni bogovi) Kada je Jakov morao bjeati od Labana jer je situacija izmeu njih dvojice postala nesnoljiva, Rahela, Labanova ker a ujedno i Jakovljeva ena je pokupila sa sobom i kune bogove svoga oca. bogove natrag. Laban je krenuo u potjeru za Jakovom i kada ga je stigao zatraio je svoje Da li ih je uzela sa

Koji razlog je Rahela imala za uzimanje ovih bogova?

sobom jer je htjela i dalje sluiti bogovima svoga oca, moda ih je uzela kao suvenire, ili je razlog bio neemu sasvim drugom? ...samo Nashwin sin e naslijediti Nashwine bogove. Ali ako Nashwi nema sina onda e Wullu (usvojeni sin) naslijediti Nashwine bogove. Prema ve gore navedenom izvjetaju sa glinenih ploica bogovi koji su pripadali jednom

70

domainstvu nisu sluili samo u ceremonijalne svrhe nego su isto tako sluili za neto asvim drugo. Onaj koji je bio legalni naslijednik i koji je prenosio ime na budue generacije je

dobivao u svoje vlasnitvo i bogove koji su sluili kao dokaz da je on legalni naslijednik. Kada je Rahela vidjela koliko puta je njen otac Laban prevario Jakova i mjenjao mu platu, a i inae biblijski izvjetaj kae da je Laban sve to je imao, imao zahvaljujui Jakovu (Pos 30, 29.30.), pravedno smatrala da je Jakov legalni naslijednik svega to Laban posjeduje. toga je pokupila bogove svoga oca kao garanciju ili dokaz da naslijee pripada Jakovu a ne Labanovim sinovima, a ne zbog toga to je htjela sluiti bogovima svoga oca. Osim ploica u antikom gradu Nuzi pronaene su mnoge ploice u drugim gradovima Mezopotamije koji u sebi nose podatke koji osvjetljavaju neke dogaaje iz patrijarhalnog vremena. Jedan od tih gradova je grad Mari koji je bio iskapan izmeu 1933-e i 1938-e godina Za vrijeme iskapanja otkriveno je vie od Zbog

a iskapao ga je tim pod rukovodstvom A. Parrota.

20.000 glinenih tablica (1850-1750-e godine prije Krista) ispisanih klinastim pismom a mnoge od njih su u stvari dopis izmeu Zimri-Lima kralja iz Mari i Hammurapija kralja Babilona. Meu mnogim ploicama pronaena su imena koja su nosili pojedini patrijarsi kao i imena nekih gradova iz tog vremena. Najpoznatija su Turahi (Terah), Nahur (Nahor), Sarugi (Serug),

Laban, Mar(ben)-Yamin (Benjamin). Slijedei grad u kome su pronaene ploice na kojima je ispisan tekst koji moe osvijetliti patrijarhalno doba je bio Alalakh. To je sirijski grad sagraen na rijeci Orontes a Tekst sa nekih govori o branim

iskapao ga je L. Woolley izmeu 1937-e i 1939-e godine.

pravilima gdje se kae da mu ima pravo uzeti drugu enu u koliko prva ne rodi dijete u toku prvih sedam godina braka. Zatim da ima pravo uzeti treu enu u sluaju da prve dvije ne

71

mogu imati djecu. Osim ovih izvjetaja postoji i ploica koja je pronaena u Chagar-Bazaru na kojoj je spomenuto ime Yaqub-il (Jakov), dok ploica iz Dilbata spominje Aba rama (Abraham). Zatim su pronaena imena Aburahana (Abraham) i Zabilan (Zebulun) na nekim tekstovima naenim u Egiptu. Prema biblijskoj kronologiji Abraham je ivio u 22-m i 21-m stoljeu prije Krista dok su njegov sin Izak i unuk Jakov ivjeli neto kasnije. Mnogi teolozi pa i arheolozi su spremni

tvrditi da je Abraham ivio u 18-m ili 17-m stoljeu prije Krista zbog toga to izvjetaji sa ploica koji su gore spomenuti dolaze upravo iz tog vremena ne osvrui se na biblijsku kronologiju. Istina je da zapisi o ovim obiajima dolaze iz 18-g i kasnijih stoljea ali je isto Gotovo da je nemogue prihvatiti Mogue je da su Prema tome nema

tako istina da su oni (obiaji) mogli postojati i mnogo ranije.

tvrdnju da su svi ti obiaji bili zapisani odmah im su poeli postojati. postojali mnogo godina ali nisu bili zapisani do 18-g i kasnijih stoljea.

potrebe stavljati vrijeme Abrahama u druga ili kasnija vremena nego to to Biblija i predlae.

72

Bibliografija Aharoni, Yohanan The Land of Gerar. Israel Exploration Journal 6 (1956): 26-32. Albright, W.F. The Archaeology of Palestine and the Bible. New York: Revill, 1932. Bibby, Geoffrey. Looking for Dilmun. New York: Knopf, 1969.

Bulliet, R.W. The Camel and the Wheel. Cambridge: Harvard University Press, 1975. Dever, W.G., i W.M.Clark. The Patriarchal Tradition u Israelite and Judaean History, ur. J.H.Hayes i J.M.Miller, 70-148. Philadelphia: Trinity Press,1990. Free, J.P. Abrahams Camels. Journal Of Near Eastern Studies 3 (1944): 187-193. Gordon, Cyrus. Abraham and the Merchants of Ura. Journal of Near Eastern Studies 17 (1958): 28-30. ____. Biblical Customs and the Nuzu Tablets. Biblical Archaeologist 3 (1940): 1-12. Greenberg, Moshe. Another Look at Rachels Theft of the Teraphim. Journal of Biblical Literature 81 (1962): 239-248. Kempinski, Aharon. Jacob in History. Biblical Archaeology Review 14 (1988): 42-47. Kitchen, Kenneth A. Ancient Orient and Old Testament. Chicago: Intervarsity Press, 1966. Lambert, W.G. The Domesticated Camel in the Second Millennium--Evidence from Alalakh and Ugarit. Bulletin of the American Schools of Oriental Research 160 (1960): 43. Larue, Gerald A. American Expedition to Hebron. Journal of Bible and Religion 33 (1965): 337-339. Lloyd, Seton. Ruined Cities of Iraq. New York: Oxford University Press, 1945. McCarter, P.K. The Patriarchal Age u Ancient Israel, ur H. Shanks, 1-30. Washington: Biblical Archaeological Society, 1988.

73

Millard, A.R., i D.J.Wiseman. Essays on the Patriarchal Narratives. Winona Lake: Eisenbrauns, 1980. Porada, E. Cylinder Seal with a Camel in the Walters Art Gallery. Journal of the Walters Art Gallery 36 (1977): 1-6. Rast, Walter E., i R. Thomas Schaub. Preliminary Report of the 1979 Expedition To the Dead Sea Plain, Jordan. Bulletin of the American Schools of Oriental Research 240 (1980): 21-61. Ripinsky, Michael. The Camel in the Archaeology of North Africa and Nile Valley. Popular Archaeology 3 (1974): 6-7. ____. Camel Ancestry and Domestication in Egypt and the Sahara. Archaeology 36 (1983): 21-27. Shea, William. Numeirah. Archaeology and Biblical Research 1 (1988): 12-23. Thompson, J.A. The Bible and Archaeology. Grand Rapids: Eerdmans, 1982. Wood, Bryant. Have Sodom and Gomorrah Been Found?. Bible and Spade 3 (1974): 65-89. ______, Sodom and Gomorrah Update. Bible and Spade 12 (1983): 22-33. Zarins, J. The Camel in Ancient Arabia: A Further Note. Antiquity 52 (1978): 44-46.

74

JOSIP U EGIPTU Neprijateljstvo je izmeu Josipa i njegove brae postajalo svakim danom sve vee i vee. Netrpeljivost je bila uglavnom prouzroena time to je Josip donosio izvjee o loem ponaanju svoje brae, a istodobno i neprimjernim ponaanjem njegova oca Jakova, koji je vidljivo ukazivao veu panju njemu i Benjaminu negoli ijednome od svojih ostalih sinova. Ulje je

dodano na vatru kada je Josip nepotrebno i hvalisavo ispriao svoje udnovate snove ije je tumaenje bilo toliko oito da ga je ak i njegov otac Jakov morao ukoriti (Post 36,10). Nakon ovog incidenta braa su samo ekala zgodu kada e se Josipa rijeiti. Mrnja je narasla do te mjere da je ak i plan o ubojstvu bio u cijelosti pripremljen. U jednom je trenutku Dok su braa

iskrsnula izvanredna prilika kad se plan o likvidaciji Josipa mogao ostvariti.

obavljala svoj svakodnevni posao oko ovaca i koza koje im je otac povjerio na uvanje, odjednom se pojavio Josip, sav ponosan u arenoj haljini koju mu je naoigled svima poklonio njegov otac. Premda je Ruben, najstariji brat, pripremio tajni plan kako e osloboditi Josipa i vratiti ga ocu, Josip je zavrio kao rob na popularnoj trnici roblja u dalekom Egiptu. Josip imao samo sedamnaest godina (Post 37, 2). Prema biblijskom izvjeu, Josipa je kupio Potifar, jedan od najuglednijih faraonovih dunosnika. On je povjerio sav svoj posjed u Josipove ruke zbog njegova potenja i odanosti. Tada je

Nakon stanovita vremena Josipov su moral i odanost bili ispitani kad je Potifarova ena bacila oko na Josipa i pokuala ga uvui u mreu svoje moralne izopaenosti i nevjerstva prema muu. Bez alibija, Josip je bio osuen i baen u tamnicu zbog djela koje nije poinio. Dok je boravio u tamnici, obavljao je svoje svakodnevne dunosti poteno i ispravno, tako da je ubrzo bio postavljen za nadglednika u zatvoru, vodei skrb o svim zatvorenicima.

75

Nakon izvjesnog vremena u tamnici su se nali faraonov pekar i peharnik zbog optube da su sudjelovali u zavjeri protiv faraona. protumaio. Kad su usnili udnovate snove Josip ih je s uspjehom

Uistinu se sve dogodilo upravo onako kako je Josip prorekao, peharnik je bio

vraen u svoju prijanju slubu, jer se ustvrdilo da je bio nevin, a pekar je zavrio na vjealima. Prije no to se peharnik vratio na dvor Josip ga je zamolio da iznese njegov sluaj pred samog faraona, jer je nepravedno osuen za ono to nikada nije uinio. Na alost, prepun sree to je osloboen optube, peharnik je posve zaboravio na Josipa i obeanje da e se zauzeti za njegovo osloboenje. Prole su jo dvije duge godine otkako je peharnik bio osloboen. U to je vrijeme faraon usnio udnovate snove koje nitko nije mogao protumaiti. Tek se tada peharnik sjetio Josip je ubrzo

Josipa i rekao faraonu da mu jedino Josip moe kazati znaenje njegovih snova. bio doveden pred faraona, i snovi su bili protumaeni.

Za nagradu, Josipu je bila povjerena

nova dunost da vodi brigu o zalihama hrane koje bi se trebale sakupiti tijekom sedam rodnih godina, kako bi je bilo dovoljno kada doe sedam godina sue i gladi. stupanja u faraonovu slubu Josip je imao trideset godina (Post 41, 46). ito se spremalo u velike itnice tijekom sedam rodnih godina. obilja dola je sua, a s njome i glad. Nakon ovog razdoblja U vrijeme osloboenja i

Sua nije pogodila samo Egipat nego i cijelu Palestinu.

Kratko vrijeme nakon poetka gladi proula se vijest po Palestini da postoje velike zalihe hrane u Egiptu, tako da je Jakov poslao svojih deset sinova u Egipat kako bi kupili ita. Naravno da

nisu ni sanjali da bi tamo nali svoga brata Josipa, pa ga stoga i nisu prepoznali kad su ih izveli pred njega. Meutim Josip je odmah prepoznao svoju brau i odluio ih provesti kroz ispit

kako bi saznao jesu li se izmijenili ili su ostali jo uvijek isti.

76

Potanko se raspitao o zdravlju i stanju svog oca i najmlaeg brata Benjamina koji nije bio s njima. Zatim je zatraio da, kad budu doli drugi put po ito, moraju dovesti sa sobom

Benjamina kao dokaz da nisu pijuni. Nakon dugog pregovaranja braa su ipak uspjela nagovoriti starog Jakova da Benjamin ide s njima po hranu. Na faraonovom su dvoru bili lijepo

primljeni i ugoeni. Natovarili su ito i krenuli putem prema Palestini, radosni to se sve ipak dobro zavrilo i ne slutei kako je Josip naredio da se stavi srebrna aa u Benjaminovu vreu. Nije prolo dugo vremna kad ih je zaustavila egipatska potjera zbog sumnje da su ukrali srebrnu au dok su veerali na dvoru. Zaueni, znajui da su nevini pred ovom optubom, braa su predloila da onaj kod koga se nae aa bude predan kao rob. Kad su vree bile

pregledane, vojnici su nali au u Benjaminovoj vrei. U oaju, svih su jedanaestoro brae poderali svoje haljine te uzjahali svoje magarce i uputili se natrag prema gradu. Doavi pred

Josipa u velikom strahu, Juda je ispriao cijelu povijest o svome ocu i svim dogaajima u vezi s njim i Benjaminom. Na kraju svoga govora predloio je Josipu da on ostane u ropstvu umjesto

Benjamina jer bi njihov stari otac sigurno umro od tuge ako se Benjamin ne bi vratio s ostalima. Kad je Josip vidio ovakvu promjenu u svojoj brai, zatraio je da ga svi njegovi dvorani napuste kako bi bio sam sa svojom braom, i tada im se otkrio. Zamolio ih je da se ne prepiru i da ne

bacaju krivnju ni na koga to su ga prodali u Egipat jer je to, objasnio im je, bilo Boje provienje kako bi se spasili mnogi ivoti, ukljuujui i ivote njihovih obitelji. Poslao ih je natrag svome ocu i poruio da i on doe u Egipat kako bi se sklonio od gladi koja e trajati jo pet godina (Post 45, 6). Nakon kratkog vremena Jakov je bio ponovo s Josipom i kad je doao

pred faraona, imao je 130 godina (Post 47, 9). Budui da su Jakovljevi sinovi bili pastiri, Josip ih je smjestio u Goenski kraj, gdje je bilo dosta pae za njihovu stoku, a ujedno su bili blizu njega

77

tako da je mogao biti s njima u stalnoj vezi. Kad su egipani potroili sve zalihe iz svojih itnica, doli su traiti hrane od samoga faraona, a on ih je uputio Josipu. U poetku je Josip prodavao ito za novac, a kad je ponestalo

novca, uzimao je srebro i zlato, zatim stoku, da bi najposlije uzeo i svu njihovu zemlju za hranu, koje je jo uvijek bilo, ali samo u faraonovim itnicama. Tako je na kraju sva zemlja pripadala faraonu, osim zemlje egipatskih sveenika (Post 47, 20-22). Na kraju, zemlja je bila dana

Egipanima za obraivanje, s time da jednu petinu od sveg uroda moraju dati faraonu kao porez (Post 47, 24). Jakov je proivio 17 godina u Egiptu i onda umro kad je imao 147 godina. Prije no to

je umro zatraio je od svojih sinova da ga pogrebu u Palestini, u istoj peini u kojoj su bili pogrebeni Abraham, Sara, Izak, Rebeka i Lea. Kad je vrijeme alosti i oplakivanja bilo

zavreno, i kad je tijelo Jakova bilo pomazano mirisima, Josip je izmolio doputenje od faraona da zajedno sa svojom braom krene za Palestinu i tamo pogrebe svoga oca. Budui da su s

njima krenuli i mnogi ugledni graani Egipta, faraon je naredio da budu u pratnji naoruanih vojnika, zbog opasnosti od napada kojekakvih bandi i razbojnika (Post 50, 7-9). U potrazi za Josipom Da bi bio blizu svog oca, pa i brae Josip ih je smjestio u Goenskom kraju, koji se nalazio u neposrednoj blizini kraljevske palae koja se nalazila u delti rijeke Nila blizu obale Sredozemnog mora. Prije no to uope i pone potraga za bilo kakvim zapisima meu

egipatskim hijeroglifima o ovim dogaajima, potrebno je ustanoviti vrijeme u koje su se oni dogodili a ujedno i pronai povoljnu dinastiju faraona u ije je vrijeme Josip ivio u Egiptu. Tekoe nastaju kad se zna da su razne dinastije vladale ili imale svoju prijestolnicu na

78

razliitim mjestima.

Poneke su dinastije uspostavile svoje prijestolnice upravo u delti Nila, dok Razlog za uspostavu prijestolnica u

su druge radije ivjele i vladale iz sredinjeg dijela Egipta. tom dijelu Egipta vrlo je logian.

Najvei razlog je bio u tome to je odatle bilo lake vladati

cijelim Egiptom. Treba drati na umu i to da je Egipat bio podijeljen u dva dijela ili regije, koje su poznate kao Gornji i Donji Egipat. Netrpeljivost je bila esta izmedju ovih dviju provincija i, da bi ih ujedinili, faraoni su imali duplu krunu koja je predstavljala obadvije drave. Ujedno

Gornji i Donji Egipat su bili jedinstveniji kad bi prijestolnica bila u tom (sredinjem) dijelu jer su smatrali da su tako bolje predstavljeni i jedni i drugi. Budui da je Josip ivio blizu faraonova dvora, opravdano je smatrati da je u to vrijeme prijestolnica bila u Donjem Egiptu (delta Nila), blizu goenskog kraja. Stoga je potrebno gledati u kandidate samo u onim dinastijama koje su imale svoju prijestolnicu u tom dijelu Egipta. Zasad su poznate samo tri dinastije koje su vladale iz tog podruja; 12. dinastija (20.-19. stoljee prije Krista), dinastija Hiksa (17.-16. stoljee prije Krista), i 19. dinastija ili dinastija Ramsesa (13.-12. stoljee prije Krista). Dinastiju Ramsesa odmah iskljuujemo jer vrijeme u kojemu je

ona postojala dolazi prekasno za dogaaje vezane za Josipa i njegovu brau. Ne obazirui se na biblijsku kronologiju, veina znanstvenika i povjesniara prihvaa ideju da su Hiksi najbolji kandidati za ove dogaaje (Unger 1954: 134; Keller 1956: 100,101; Orlinsky 1972:50, 51; Coats 1992: 980). Razlog koji oni nalaze za ovakav izbor jest u tome to Hiksi nisu podrijetlom Egipani, nego skupina semitskih naroda i jedino je u njihovo vrijeme mogue da jedan semit, kao to je bio Josip, uspije doi do tako visokog poloaja. Josip i Hiksi

79

Hiksi (to na egipatskom znai vladari stranog podrijetla) (Redford 1970a) bili su narodi amorejskog podrijetla, sluili se zapadnim semitskim dijalektom (Alt 1961; Redford 1986a), a dolazili u Egipat iz Mezopotamije i naselili se u dolini delte Nila. Premda Maneto, egipatski

povjesniar koji je ivio u Egiptu tijekom treeg stoljea prije Krista, predlae da su ovi semitski osvajai nasilno osvojili Donji Egipat i uguili bilo kakov ustanak u krvi (Wadell 1940: 78-81; Keller 1956: 99), veina znanstvenika i povjesniara danas smatra da su Hiksi dolazili postupno tijekom nekoliko stoljea prije no to su preuzeli vlast u Donjem Egiptu (Bunson 1990: 119, 120). Jo u dvadesetom stoljeu prije Krista, kada je vladala 12. dinastija, koju je osnovao Amenemhet I (1991.-1962. godine prije Krista), amorejski su se narodi poeli naseljavati u Egipat. Da bi zaustavio najezdu nepoeljnih imigranata, Amenemhet je naredio izgradnju kula

i utvrda prema sinajskoj pustinji da bi obranio egipatski teritorij od najezde ovih nepoeljnih 80

gostiju.

Kad ni to nije pomoglo, sagradio je i zid, koji je dobio ime Prinev zid, da bi na neki

nain kontrolirao najezdu semitskih naroda ili azijata, kako su ih Egipani nazivali (Bunson 1990: 14). Kad je mo jake 12. dinastije oslabila, negdje u poetku 18. stoljea prije Krista, na scenu je stupila slaba 13. dinastija, samo da bi bila zamijenjena 14. jo slabijom. Egipatsko se carstvo

nalo u krizi i ovu priliku su iskoristili stranci semitskog podrijetla da bi uspostavili svoju vlast u nizini delte Nila. Utvrdili su svoju prijestolnicu u antikom Avarisu, arheoloki lokalitet koji se

danas zove Tell ed-Daba, svega nekoliko kilometara udaljen od Faqusa (Bietak 1975a; 1975b; 1979). Kasnije su pokorili i sam Memfis, ali nikada nisu uspjeli uspostaviti svoju kontrolu nad

cijelim Egiptom, nego im je vlast bila ograniena samo na Donji Egipat. Kad su doli na vlast, posvema su unitili staru prijestolnicu u Saqqari i prenijeli veinu vrijednih spomenika u Avaris (Weinstein 1975: 9, 10; Helck 1976). Premda nisu uspjeli

osvojiti Gornji Egipat, njihov se utjecaj osjetio cijelom Palestinom, gdje je pronaen odreeni broj scaraba (peata koji su nosili na sebi ime vlasnika, uglavnom vladajueg faraona) (Giveon 1965; 1974; 1981). U poetku svoje vladavine Hiksi nisu mnogo marili za egipatske obiaje i

zakone, ve su se drali svojih starih obiaja. U Avarisu su odravali svoje amorejske kultove (Redford 1986b: 199-201), gradili hramove prema azijskim metodama (Bietak 1979: 249-250), i prinosili rtve na svoj nain (Leclant 1986: 245-246). Prema nekolicini pronaenih scaraba, Hiksi su sluili svom bogu Baalu, koji je bio izjednaen s egipatskim bogom Setom (Habachi 1974). Uz to su sa sobom donijeli ratna kola, koja su se pokazala vrlo djelotvornima u brzim napadima i osvajanjima (Bunson 1990: 120). Poslijednji su vladari iz dinastije Hiksa bili podreeni egipatskoj kulturi vie nego njihovi

81

prethodnici u toj mjeri da su prihvatili egipatske obiaje u ponaanju, odijevanju pa ak i u eljanju kose i brade. Apepi II je bio jedan od posljednjih faraona koji je iao toliko daleko da

je prihvatio duplu krunu, tipinu za faraone koji su htjeli objediniti i Gornji i Donji Egipat (Redford 1992a: 343). Veina monumentalnih tekstova dolaze upravo iz njegova vremena, a

odnose se na rtve (Kamal 1909: 61), tekstove o gradnji (Helck 1975: 56, br. 79), i folklornu predaju koja ga prikazuje kao onoga koji je sagradio hram bogu Setu (Gardiner 1931: 85, 86; Goedicke 1986: 11-14). Unato jakoj sili kojom su Hiksi raspolagali, oni ipak nikada nisu uspjeli osvojiti Gornji Egipat s prijestolnicom u Tebi. Na neki nain Gornji Egipat je ostao u nekoj mjeri nezavisan i slobodan, tako da su faraoni iz ovog dijela Egipta inili slabe dinastije. Kad je Donjim Egiptom vladao Apepi II u Gornjem je vlast pokuao odrati Seqnenre-Tao II. Dolo je do

estoka sukoba izmeu ovih dvaju vladara, tako da je Seqnenre-Tao II izgubio ivot, a naslijedio ga je njegov sin Kamose. Donji Egipat. Ojaen smru svog oca, sakupio je vojsku i organizirao napad na Nedugo zatim

U prvom naletu palo je nekoliko provincija i veih gradova.

prodrijeli su sve do Avarisa, gdje je unitio trgovaku flotu, ali nije uspio postaviti opsadu oko Avarisa, jer je prerano umro. Naslijedio ga je njegov mlai brat Ahmose, koji je ubrzo osvojio Avaris kao i Memfis, i tako su omraeni Hiksi bili primorani napustiti Egipat (Helck 1976; Goedicke 1986). Ahmose je postao ujedno i osniva 18. dinastije. Zajedno sa svojim nasljednicima, Ahmose je

odlazio u osvajake pohode u Palestinu da bi to vie proirio svoju vlast i upravu i na taj nain osigurao stabilnost i prosperitet u Egiptu.

82

Dok su progonili Hikse, usput su unitavali sve spomenike i sve natpise koji su god nosili njihova imena, tako da su danas spomenici o Hiksima prava rijetkost. Ipak unato ovakvom sustavnom naporu, nekoliko spomenika i natpisa je ostalo tako da se danas zna da su Hiksi vladali Egiptom tijekom 17. i 16. stoljea prije Krista. Josipovi srodnici Povijesnu osnovu biblijskih dogaaja vezanih za Josipov boravak u Egiptu veina znanstvenika i povjesniara vidi u dinastiji Hiksa zbog nekoliko razloga. Poznato je da su Hiksi

bili semitskog podrijetla i smatralo se da je Josip mogao postii tako veliki poloaj upravo stoga to su faraoni tih dinastija bili prijateljski raspoloeni prema svima koji su pripadali njihovoj ili njima srodnoj etnikoj skpini. No meutim, takav je zakljuak povijesno netoan jer je upravo Jedan od primjera je Daniel i Unato tomu to su bili u

u biblijskoj povijesti pokazano da tako ne mora uvijek biti.

njegovi prijatelji koje su zloglasni Babilonci odveli u suanjstvo.

suanjstvu, ve su za nekoliko godina bili na cijenjenim poloajima, uspjevi dogurati mnogo dalje nego mnogi Babilonci. Drugi se primjer moe nai u Herodu Velikom, koji je po

narodnosti bio Idumejac ili Edomac a ipak je uspio doi na vlast i vladati Palestinom koja je po teritoriju bila vea nego ona kojom je sam Salomon vladao. Prema tome, mogue je da je Josip mogao uznapredovati i u vrijeme neke druge dinastije osim u vrijeme Hiksa. Zatim se mislilo kako su Izraelci pali u nemilost novih faraona tek kad su Hiksi bili zbaeni s vlasti jer je doao faraon koji nije poznavao Josipa (Izl 1, 8). Poznato je da su Hiksi pobjegli u Palestinu poslije pada njihove dinastije i da su ih Egipani progonili. Zbog ove se

injenice valja zapitati a zato onda i Hebreji nisu pobjegli s njima, to su oni ekali kada su svi koji su pripadali etnikoj skupini Hiksa, i koji su uivali specijalne privilegije, pobjegli iz Egipta

83

u Palestinu?

Kad bi Josip i njegova braa bili u Egiptu u vrijeme Hiksa, sigurno bi iskoristili

priliku za bijeg iz Egipta prije no to ih Ahmose pretvori u robove.

Josip i ratna kola Drugi razlog za povezanost izmeu Hiksa i Josipova boravka u Egiptu nalazi se u tome to se kae da je faraon postavio Josipa na kola (Post 41, 43), a kasnije, kad je Jakov dolazio u Egipat, Josip je sjeo u svoja kola i poao mu u susret (Post 46, 29). su upravo Hiksi donijeli sa sobom ratna kola i uspjeno ih rabili. Poznato je, a i dokazano, da Prije njih Egipat nije

poznavao niti uporabljivao ratna kola u vojnim pohodima (Schulman 1979: 105-153). Pitanje je da li se ovdje radilo o ratnim kolima ili samo o zaprenom vozilu. Hebrejski izraz koji se ovdje koristi, a preveden je kao kola je _____ (merkaba), koji se nalazi 44 puta u Starom zavjetu (Even-Shoshen 1993: 712) u razliitim kontekstima i, kao takav, nosi razliita znaenja. Ova hebrejska rije potjee od izraza ___ (rekeb) koji se nalazi 118 puta u Starome zavjetu (Even-Shoshen 1993: 1076, 1077). kola. Obadva izraza imaju isto znaenje te se prevode sa

U svom leksikonu Fuerst je objasnio da se rije merkaba treba smatrati kao prijevozno

sredstvo to ga je koristio onaj koji se trebao proslaviti, ili onaj koji je trebao pokazati svoju slavu tijekom procesija. Dalje Fuerst tvrdi da kada merkaba stoji zajedno sa ____ (kabod)

onda se odnosi na ratna kola (Fuerst 1867: 869). Istina je da su biblijski prevoditelji najee preveli izraz merkaba kao ratna kola, ali se takoer moe smatrati da se isti izraz moe odnositi i na neku drugu vrst prijevoznog sredstva. Budui da se prvi puta u Starome zavjetu spominje u svezi s Josipom potrebno je pogledati druga mjesta i vidjeti kako se ovaj izraz uporabljuje u tim kontekstima. 84

Izraz rekeb ili merkaba se ponekad odnosi na figurice raznih kola koje su bile postavljene u hramu (1. Kralj 7, 33; 1. Ljet 28, 18; 2. Kralj 23:11). Zatim se obadva izraza koriste u proroanstvima i Isto

ponekad u slikovitom smislu (Hag 2, 22; Nah 3, 2; Mih 1, 13). tako se isti izrazi odnose i na paradna kola.

Jedan se tipian primjer moe nai iz vremena

proroka Elizeja (2. Kralj 5, 21.25). Tom je prilikom Naaman, sirski general, doao u izraelsku zemlju traiti pomo za svoju bolest (gubu), u svojim kolima. Vjerojatno da to nije bila

povorka opremljena ratnim kolima, jer bi to izazvalo meunarodni incident, pa ak i povod za rat. Poto je bio oajan zbog svoje bolesti, sigurno je da si nije mogao priutiti dolazak u

kolima koja su bila u potpunosti opremljena za rat, nego su to bila obina kola koja su sluila kao prijevozno sredstvo. Drugi se primjer moe nai iz vremena Davida (2. Sam 15, 1). Tu se

kae da je Abalom, Davidov sin, nabavio sebi kola i pribavio one koji e trati pred njim i kolima. Oito da se ovdje radi o paradnim, a ne o ratnim kolima. Zatim, prije no to je Jakov umro u egipatskoj zemlji, zatraio je od svojih sinova da ga pogrebu u Palestini u peini gdje su njegovi preci (Abraham, Sara, Izak, Rebeka, Lea) bili pogrebeni. posmrtne ostatke Jakova nala su se i kola (Post 50, 9). U koloni koja je pratila

Oito da se ovdje isto tako radi o Osim toga, postoji Kad je izbio rat

zaprenim vozilima koja su trebala sluiti za prijevoz ljudi zbog dugog puta. mjesto na kojemu se hebrejski izraz rekeb spominje dva puta (2. Ljet 35, 24).

izmeu Izraelaca i Egipana, kralj Joija je bio ranjen u svojim ratnim kolima, zatim su ga njegove sluge prebacile u druga kola da bi ga odvezli u Jeruzalem. Ovdje se jasno razluuje

izmeu ratnih kola i kola za prijevoz, premda se koristi isti izraz za obadvoja kola, to oito

85

znai da se hebrejski izraz merkaba ili rekeb ne odnosi uvijek na ratna kola nego i na ona koja slue za prijevoz, razne procesije i tome slino. Kola kao zapreno vozilo koristila su se i bila poznata diljem istona svijeta. sredinom treeg milenija (oko 2500. godine prije Krista) bila poznata zaprena kola u Mezopotamiji. Mogue je da su Egipani imali takvu vrst kola koja su bila koritena u vrijeme Pa i sama faraona tvrdnja da je postavio Jo su

raznih procesija, kao to je bila ova u vrijeme Josipa.

Josipa na druga kola govori da takvih kola nije bilo mnogo u uporabi. Kad je iskapana jedna utvrda u Buhenu (Egipat), arheolozi su pronali ostatke konja koji je pripadao vremenu prije no to su Hiksi zavladali. Zakljuak arheologa koji su pronali ove ostatke jest da je mogue da su u ranim periodima konje posjedovali najvii lanovi drutva i da su ih koristili u zaprenim kolima u dravne svrhe (Emery, Smith, i Millard 1979: 194). Ostali problemi Osim ovoga, postoje jo neke potekoe koje postoje izmeu biblijskog izvjetaja i vremena Hiksa. Kad je Josip bio doveden u Egipat kupio ga je Potifar, Egipanin koji je bio Ako su Hiksi tada bili na vlasti, gotovo da je

zapovjednik faraonove osobne garde (Post 39, 1).

i nemogue da bi tako osjetljivu poziciju dali jednom egipaninu, kad se zna kolika je mrnja postojala izmeu Egipana i Hiksa. Josip je opisan kao onaj kome je bila dana vlast nad cijelim Egiptom, to ukljuuje i Donji i Gornji Egipat (Post 41; 42, 45). Hiksi su kontrolirali samo Donji Egipat, dok je Gornji bio pod upravom Egipana. sveenika heliopolijskog. Osim toga, faraon je dao Josipu ker

Ako bi Hiksi tada bili na vlasti, onda bi bilo loginije da sveenik

nekog drugog boanstva bude ukljuen, onih bogova koje su Hiksi potivali kao to je bog Set.

86

Kad je Josip pozvan iz zatvora u faraonov dvor, morao se obrijati i obui u istu odjeu (Post 41, 14). Ovaj in je u skladu s egipatskim obiajima prije no s onima koje su prakticirali semitski

Hiksi (Aling 1995: 32). Zbog gore navedenih podataka bolje je potraiti Josipov boravak u Egiptu u vrijeme neke druge dinastije. Svi argumenti koji su navedeni za vezu izmeu boravka Izraelaca u Egiptu, te Zbog

njihovog prosperiteta u vrijeme Hiksa nemaju nikakvu povijesnu niti biblijsku podlogu.

toga je najbolje potraiti neku drugu dinastiju koja je vladala u vrijeme kada je Josip bio doveden u Egipat, kada je od roba postao prvi do faraona i kada je njegova rodbina dola ivjeti s njime u Egiptu. Josip i 12. dinastija Prema biblijskoj kronologiji (1. Kralj 6, 1 i Izl 12, 40. 41) Josip je boravio u Egiptu tijekom 12. dinastije. Upuujui se na biblijski tekst (1. Kralj 6, 1), od vremena kada su Izraelci

izali iz egipatskog ropstva pa do vremena kada je Salomon poeo zidati Hram prolo je 480 godina. Ako je gradnja Hrama otpoela oko 970. godine prije Krista, onda je Izlazak bio 1450. godine prije Krista. Dalje nam se kae da su Izraelci proveli 430 godina u Egiptu (Izl 12, 40. U

41), to bi znailo da je Jakov sa svojom obitelji doselio u Egipat 1880. godine prije Krista.

to je vrijeme Jakov imao 130 godina (Post 47, 9), a to je ujedno bila druga godina gladi (Post 45, 6), to bi znailo da je glad otpoela 1882. godine prije Krista, a razdoblje od sedam rodnih godina 1889. godine prije Krista. Kad je Josip izveden pred faraona bio je 30 godina star

(Post41, 46), a to je bilo vrijeme kad je otpoelo razdoblje rodnih godina, drugim rijeima Josip je navrio 30 godina tijekom 1889. godine prije Krista. Kad je doveden u Egipat imao je samo

17 godina (Post 37, 2), to znai da je doao u Egipat tijekom 1902. godine prije Krista.

87

Da bi se mogli ovi dogaaji traiti u zapisima egipatskih hijeroglifa, treba ustanoviti listu, a ujedno i godine vladanja pojedinih faraona iz 12. dinastije, koja je u to doba vladala u Egiptu. Ova je dinastija nastala poslije jednog razdoblja u egipatskoj povijesti u kojem su Egipani bili vrlo slabi, kako na politikom tako i na vojnom i ekonomskom podruju. Ustvari, egipatska je zemlja bila podijeljena zemljoposjednicima, bogataima i vlasteli. poznati kao nomarsi prema posjedu koji je bio nazvan nome. Ovi zemljoposjednici su

U to doba faraoni 11. dinastije

gotovo da i nisu imali nekakvu veliku vlast i kontrolu nad Egiptom, jer je svaki nomarh imao svoju vojsku, svoje zakone i naplaivao cestarinu trgovcima koji su prolazili kroz njegov teritorij. Kad je posljednji faraon 11. dinastije bio na kakvoj-takvoj vlasti, imao je vizira koji se zvao Amenemhet. Nakon njegove smrti Amenemhet je preuzeo flotu brodova te plovio Nilom i

pokoravao sve svoje rivale. Tako su svi njegovi protivnici bili pokoreni ili neutralizirani pa je bio u stanju sam zavladati Egiptom i osnovati novu dinastiju. Amenemhet I je otpoeo svoju vladavinu 1991. godine prije Krista (Bunson 1991: 14). Zbog straha da se nomarsi ne bi ujedinili protiv njega, a ujedno i da dobije njihovu potporu ostavio je zemlju u njihovim rukama. Osim to je nainio pogodbu s nomarsima, da bi na taj nain osigurao stabilnost i sigurnost svoje vladavine (David 1975: 18), trebalo je isto tako osigurati granice samog Egipta. Jedan od najveih i najeih neprijatelja bili su Nubijci, koji su se nalazili na junoj strani njegovog carstva. Odmah u poetku svoje vladavine poveo je vojnu ekspediciju protiv

Nubijaca i na taj nain anulirao bilo kakvu prijetnju i mogunost

88

napada sa te strane (Grimal 1993: 160, 161). Prije no to je izvren atentat nad njime, Amenemhet I je postavio svoga sina Sesostrisa I da zajedno s njime vlada kao suvladar. Ovakav in je imao dvojaku korist. Prvo, sva su ostala

rodbina, generali i visoki inovnici na vrijeme vidjeli tko treba ostati na prijestolju kada stari faraon umre. Svi su se jo za vrijeme starog faraona trebali pokloniti mladom nasljedniku i na

taj mu se nain zakleti da e mu biti lojalni. Sesostris I Amenemhet I Amenemhet II Sesostris II mladi faraon za suvladarstva imao prilike Sesostris III vidjeti iz prve ruke kako se vodi jedna svjetska Amenemhet III Amenemhet IV Sobekneferu sila, kao to je to bio Egipat. Druga korist se moe vidjeti u tome to je Josip i karavana Crvenog mora Kad je Amenemhet I bio ubijen (1962. godine prije Krista), Sesostris I se nalazio na vojnom pohodu na Libijce i kad je uo o tragediji, odmah se uputio nazad kako bi osvetio svoga oca i uvrstio svoju vlast (Grimal 1993: 162, 163). Osim toga to je utvrdio granice prema jugu 1971-1926 1991-1962 1929-1892 1897-1878 1878-1843 1844-1797 1799-1787 1787-1783

uveo je stabilnost u sinajsku pokrajinu, odakle je dobivao korisnu rudu bakra (Bunson 1991: 241). Posljednjih se godina svoje vladavine posvetio izgradnji velikih kulturnih spomenika, Kad je

kao i poveanju standarda, naroito za srednju klasu itelja.

umro (1926. godine prije Krista), na prijestolju ga je naslijedio njegov sin Amenemhet II. Ovaj je faraon imao relativno mirnu vladavinu, bez veih uzbuenja. Ekonomija je cvala i trgovinske su veze s Palestinom i

Mezopotamijom bile uspostavljene. Na mnogim arheolokim

89

lokalitetima otkriveni su skupocjeni predmeti s mezopotamijskim motivima, pa ak i s motivima iz Krete. Isto su tako u Palestini i Mezopotamiji pronaeni ostaci raznih egipatskih spomenika, Zajedno s trgovcima

to svjedoi da je trgovina tekla u obadva smjera (Grimal 1993: 165).

stranci su putovali do Egipta i donosili sa sobom nova zanimanja i zvanja, tako da je civilizacija cvala a veliki spomenici nicali na sve strane. U vrijeme Amenemheta II zabiljeena je jedna

ekspedicija trgovaca koja je dola s druge strane Crvenog mora (Palestine) i sa sobom donijela razne mirise i tamjan. To se dogodilo 27. godine njegove vladavine to bi bilo negdje oko Zanimljivo je primijetiti da je i Josip, ako je biblijska kronologija Osim toga, Biblija napominje da su trgovci koji su

1902. godine prije Krista.

tona, doveden u Egipat kao rob iste godine.

kupili Josipa dolazili u Egipat i sa sobom nosili tamjan i ostale mirise. Amenemhet II je vladao sve do 1892. godine prije Krista, kad ga je naslijedio njegov sin Sesostris II. U vrijeme Sesostrisa II nomarsi su jo uvijek imali velike posjede i utjecaj na Veliina i bogatstvo ovih zemljoposjednika se oitovala u tome

egipatski drutveni poredak.

to su gradili bogate grobnice za svoga ivota, koje su u sebi krile informacije neprocjenjive vrijednosti. Upravo su te informacije pomogle u boljem razumijevanju naina ivota onog vremena, kao i drutva u kome su ivjeli. Jedna takva bogata grobnica je otkrivena u mjestu Beni Hasan, udaljenom vie od 300 kilometara od Sredozemnog mora. Osim predmeta

neprocjenjive vrijednosti, na zidovima grobnice ovaj nomarh, koji se zvao Khnemnotep, dao je iscrtati zanimljiv crte koji je vjerojatno predstavljao vaan dogaaj iz njegovog ivota. Na

crteu je prikazana karavana doljaka ili trgovaca koji su nosili na magarcima robu za prodaju. Najvaniji su prodajni predmeti bili boja za lice, za oi, kao i razni mirisi koji su bili u velikoj potranji u Egiptu kroz sva

90

stoljea (Weigall 1927: 83; Grimal 1993: 165). Na slici su bili prikazani 37 osoba semitskog podrijetla, a kratki natpis objanjava crte istiui broj trgovaca, njihovu narodnost, vrst robe koju su donijeli te i ime voe koji se zvao Abiar (Pritchard 1955: 229). Osim ovog zapisa postoje mnogi drugi dokazi o boravku semita u Egiptu u vrijeme ove dinastije. Nedavna iskapanja na nekoliko arheolokih lokaliteta u delti Nila (Tell el-Daba, Tell el-Maskhuta, Tell el-Retabeh, Tell el-Yehudiyeh, Inhas, Tell Farasha i Tell el-Kebir) donijela su bogate rezultate, koji su pridonijeli u boljem razumijevanju strukture drutva onog vremena kao i etniku opredijeljenost itelja tih naselja u vrijeme 12. dinastije. Manfred Bietak, koji je vrio detaljna istraivanja na podruju Tell el-Dabe, je zakljuio da su itelji ovog naselja bili Kanaanci...( Bietak 1989: 93, 99) u vrijeme 12. dinastije. Naselje u kojem su ovi itelji ivjeli nije bilo uniteno prilikom najezde Hiksa

upravo zbog toga jer su i jedni i drugi bili istog, semitskog, podrijetla (Hoffmeier 1997: 65). John S. Holladay je otpoeo iskapati Tell el-Maskhutu 1978. godine. Prema iskopanom

materijalu on je zakljuio da su u ovom naselju ivjeli itelji semitskog podrijetla pred kraj

91

vladanja 12. dinastije (Holladay 1982: 44-47, 50). iskapao na podruju Tell el-Retabehe.

Jo poetkom ovog stoljea W. F. Petrie je

Carol Redmount je detaljno prouio rezultate s ovog

iskapanja i zakljuio (na temelju nekih grobnica) da je puanstvo ovog naselja bilo semitskog podrijetla (Redmount 1989: 128-129). el-Yehudiyeh (idovsko brdo). Petrie je vrio iskapanja i na lokalitetu pod imenom Tell

Rezultate sa ovog iskapanja je pregledala Olga Tufnell i na

temelju materijala pronaenim u grobnicama predloila da je i ovo puanstvo bilo semitskog podrijetla (Tufnell 1978: 76). Isto je tako materijal sa iskapanja na lokalitetima Inhas, Tell

Farasha i Tell el-Kebir pokazao da su itelji koji su ivjeli u vrijeme 12. dinastije bili semitskog podrijetla (Hoffmeier 1997: 67, 68). Josip i ratarska reforma Tijekom svoje vladavine Sesostris II je otpoeo izgradnju kanala koji bi doveo vodu iz Nila u Faiyum dolinu (Bunson 1991: 241; Grimall 1993: 166). Dolina je obuhvaala povrinu od oko 450 kvadratnih kilometara. Ova bi golema obradiva povrina nedvojbeno trebala osigurati

veliki urod i stvoriti velike rezerve ita koje bi dobro posluile u sluaju sue i gladi. Ovaj je projekt sasvim logian, poto je opstanak Egipta i urod uvelike ovisio o Nilu, koji bi se svakog kolovoza rujna i listopada uslijed monsunskih kia u Etiopiji izlijevao iz svojeg korita i plavio obradive povrine (Kleinschroth 1977: 159). Kad bi se voda

povukla, iza sebe bi ostavila bogat talog blata, koji bi, kad se osui, predstavljao plodno tlo za bogati urod itarica. Ponekad

se, uslijed slabih oborina, Nil ne bi izlijevao i, kao rezultat, glad bi uslijedila ve iste godine. Da bi to sprijeio, Sesostris II je

92

pokuao iskopati kanal kroz planinski vijenac koji je prijeio da poplavljeni Nil natopi ovu veliku dolinu. Na alost, ovaj je projekt prekasno otpoeo, tako da ga nije uspio zavriti

tijekom svoga ivota, ve su ga zavrili njegovi nasljednici. Prema biblijskoj kronologiji u vrijeme ovog faraona Jakov je doputovao u Egipat (1880. godine prije Krista). U to je vrijeme glad ve trajala dvije godine, to bi znailo da je glad Sve se

otpoela 1882. godine a razdoblje od sedam rodnih godina 1889. godine prije Krista.

ovo zbivalo u vrijeme Sesostrisa II, koji bi prema ovom scenariju trebao biti faraon koji je usnio snove i postavio Josipa da bude njegov najvii inovnik, a Josip je isto tako trebao voditi brigu oko spremanja ita tijekom sedam rodnih godina da bi bilo dovoljno hrane kad naiu sedam godina sue i gladi. Zbog toga je mogue da je ovaj projekt koji je oznaio poetak ove agrarne

reforme otpoeo na Josipovu inicijativu (Aling 1981) da bi se itnice to vie napunile i tako rezerve pripremile za razdoblje gladi to ih je oekivalo. Ovaj irigacijski kanal jo i danas postoji i s uspjehom se koristi, a nazvan je Bahr Jussuf, to u prijevodu s arapskog znai Josipov kanal. Josip i njegova titula Kad je Josip bio postavljen nad svim Egiptom, Biblija kae da je imao dvojaku titulu, gospodar nad svim faraonovim domom i vladalac nad svom zemljom Egipatskom (Post 45, 8). Prva bi titula bila jednaka zapovjedniku ili efu svih slubenika u faraonovu domu. U ovoj

ulozi Josip je vodio izravnu brigu o svim faraonovim posjedima i dobrima, kako u kui tako i na imanju. Ovakva je titula bila uobiajena za vrijeme 12. dinastije. Na raznim zapisima

pronaeno je preko dvadeset primjera ove titule (Ward 1981: 22), i vjeruje se da je jedino vizir ili kako ga Biblija naziva vladalac nad svom zemljom Egipatskom bio vei po tituli od njega

93

(Gardiner 1947: 45, 46). Opis ove titule zapovjednik svih slubenika na faraonovom posjedu tek e kasnije u egipatskoj povijesti biti opisan. Tijekom drugih dinastija dolaze natpisi o ulozi i dunostima Takav slubenik je upravljao nad Trebao je voditi brigu o

onoga koji je nosio ovakvu titulu (Hayes 1949: 43-49).

faraonovim itnicama i vodio brigu o krdima faraonove stoke.

porezima, zatim i da krajevi pogoeni suom dobiju na vrijeme dovoljno hrane za opstanak. Isto je tako vodio brigu o gradnji faraonove grobnice, sakupljao obvezne darove beduinskih voa, ak se angairao i oko nabavke cedrovine iz Sirije. Druga titula odgovara egipatskom viziru, koji je bio prvi do faraona u svim odlukama i onaj koji je davao posljednji i najvaniji savjet prije no to bi faraon donosio neku vanu odluku. Postoji nekoliko razloga koji upuuju da je Josip nosio titulu vezira. Prvi se moe nai u

biblijskom zapisu, gdje se kae da je faraon bio vei po poloaju od Josipa samo po tome to je imao prijestolje (Post 41, 40). Jedino je carski vizir uivao ovakve povlastice i poloaj.

Druga se nalazi zapisana ve u sljedeem retku (41.) istog poglavlja, gdje se kae da je Josip bio postavljen nad svom zemljom egipatskom. Trei se moe vidjeti u tome to su Josipova braa,

kad su dola po hranu, bila dovedena pred Josipa kao onoga koji je bio odgovoran za podjelu hrane. Osim toga, svi su stranci prije no to su dovedeni pred faraona trebali vidjeti vizira i

onda je on odluivao o tome hoe li ih faraon primiti ili ne (Hayes 1966: 46). etvrti se razlog moe vidjeti u injenici da je Josip imao pravo kupiti zemlju od Egipana i tako je sva zemlja prela u faraonove ruke. Zbog gore navedenih razloga najloginije je prihvatiti da je Josip imao

titulu vizira, koji je upravljao cjelokupnom civilnom administracijom, bio glavni zamjenik faraona, drugim rijeima bio najmoniji ovjek (osim faraona) u cijelom Egiptu (van den Boorn

94

1988). Ako prihvatimo da je Josip bio egipatski vizir, moramo se zapitati ima li mjesta za njega meu egipatskim vizirima 12. dinastije? podaci u pogledu na ovo pitanje. Treba odmah istaknuti da ne postoje nikakvi potpuni

Detlef Franke je samo jedan od egiptologa koji je razmatrao Na njegovoj listi postoje imena koja

pitanje vizira 12. dinastije (Franke 1984: 18, 19).

zasigurno pripadaju vizirima ove dinastije, ali se ne moe sa sigurnou odgonetnuti vrijeme njihove slube u povijesti ove dinastije. Postoji opravdani razlog za miljenje da su poneki viziri bili na vlasti u vrijeme nekoliko faraona, to bi znailo da je osoba koja je bila vizir u vrijeme jednog faraona mogla sluiti u istoj slubi u vrijeme sljedeeg faraona (Simpson 1957: 29). Premda su neke osobe nosile titulu vizira, mogue je da su to bile samo poasne titule. Zasada egiptolozi vjeruju da postoje dvije osobe koje su sluile kao viziri u vrijeme Sesostrisa III (Valloggia 1974: 123, 124), i poznati su pod imenima Sebekemhat i Khnumhotep. Odmah se moe vidjeti Postoji mogunost da Josip

da nema nikakvih slinosti izmeu ovih imena i imena Josipovog. nije bio vizir cijelog svog ivota, to je za oekivati.

Tako je mogue da je Josip zauzimao ovaj

visoki poloaj u poetku svoje slube na dvoru faraonovom, drugim rijeima u vrijeme Sesostrisa II i moda u poetku vladavine Sesotrisa III. ime vizira koji je sluio u vrijeme Sesostrisa II. Zanimljivo je spomenuti da Khnumhotep nije bio samo vizir nego je uivao i ulogu zapovjednika svim slubenicima na dvoru faraonovom. On je zasad jedina osoba koja je zapisana u egipatskoj povijesti s ovakvom dvojakom titulom (Weil 1908: 44). Ve je ranije reeno da nema nikakve slinosti ove osobe s Josipom, iako su obadva imali iste dvojake titule. Dosad egiptolozi nisu pronali ni jedno

95

Osim toga Khnumhotep je sluio samo u vrijeme Sesostrisa III, dok je Josip prema biblijskoj kronologiji doao na vlast u vrijeme Sesostrisa II. Ono to je sasvim mogue jest da je Josip

bio u slubi faraona prije Khnumhotepa i da je on automatski naslijedio ovu dvojaku titulu poslije Josipa. Josipovo egipatsko ime Kad je Josip bio osloboen i doveden u faraonov dvor dobio je novo, egipatsko ime, Safenat-Paneah (Pos 41, 45). Osim ovog spominju se i neka druga egipatska imena, kao to je bio Potifar, Egipanin koji je kupio Josipa od Jimaelaca (Pos 39, 1), Asenata, Josipova ena (Pos 41, 45), kao i Poti-Fera, otac Josipove ene (Pos 41, 45). Posmatrajui imena Potifar i Poti-Fera egiptolozi su zakljuili da su ova dva imena vrlo slina i da je Potifar skraeno ime Poti-Fere, jer obadva imaju isto znaenje (onaj kome Re daje) (Redford 1992b: 426, 427). Iako neki egiptolozi smatraju da imena Potifat i Poti-Fera potjeu

iz 7. Stoljea prije Krista (Redford 1992b: 426), Keneth Kitchen dri da ova imena dolaze iz davnije prolosti (Kitchen 1993: 85), i da su modernizirana verzija jo starijih imena koja dolaze iz vremena 12. dinastije (Kitchen 1993: 86). U svezi sa imenom Asenate, Josipove ene, egiptolozi su smatrali da bi njeno ime trebalo znaiti ona koja pripada Neithi (egipatska boica) (Schulman 1975: 239; Spiegelberg 1904: 18, 19). Meutim, imena sa nastavkom imena boice Neithe se za sada nisu pronala ni na kakvom Kitchen dri da

zapisu, pa su stoga egiptolozi primorani potraiti druga znaenja ovog imena.

se ovdje ne govori o nastavku koji nosi ime neke boice ve o nastavku prisvojne zamjenice. Tako da bi prijevod Asenatinog imena trebao biti ona koja pripada meni (misli se na njena oca ili majku) (Kitchen 1993: 84, 85). Ovakva imena se nalaze na mnogim zapisima koji dolaze iz

96

vremena 12. dinastije (Yee 1992: 476). Josipovo egipatsko ime Safenat Paneah pobudilo je pozornost mnogih strunjaka jo iz ranijih stoljea. Jo je George Steindorff u 19. stoljeu predloio da bi ovo ime trebalo znaiti Bog je kazao: on e ivjeti (Steindorff 1889: 41, 42). Ovaj prijedlog je bio svesrdno prihvaen u krugovima teologa i egiptologa (Schulman 1975: 239-240). Imena sa ovakvim znaenjem su Meutim,

pronaena na zapisima iz 7. i 6. stoljea prije Krista (Redford 1970b: 230, 231).

Kitchen se suprotstavio ovakvom tumaenju Josipova imena i dri da bi ga trebalo prevesti sa onaj koji prepoznaje ivot. Imena sa ovakvim znaenjem se, prema Kitchenu, mogu nai na

zapisima koji potjeu jo iz 12. dinastije (Kitchen 1993: 82, 83). Prema gore navedenim podacima jasno je da su sva imena egipatskog podrijetla u emu se svi znanstvenici nedvojbeno slau (Hoffmeier 1997: 87). Osim toga, ovakva imena i njima

slina se mogu nai na drevnim zapisima koji su bili u uporabi tijekom 12. dinastije, upravo one dinastije za ijeg je vremena Josip i bio doveden u Egipat i cijela se ova radnja dogodila. Glad u punom zamahu Sesostris II je ostavio prijestolje svome sinu Sesostrisu III (1878-1843 prije Krista) u najteim trenucima, kad je glad bila u punom zamahu. Prema biblijskom izvjetaju, glad je trebala trajati jo tri godine. Faraoni koji su vladali prije Sesostrisa III nisu uspjeli slomiti vlast

nomarha koji su posjedovali veinu zemlje u Egiptu. Odmah u poetku svoje vladavine ovaj je faraon uspio slomiti svaki otpor i vlast ovih zemljoposjednika tako da je zemlja slubeno prela pod kontrolu faraona (Grimal 1993: 167). Prema biblijskom izvjetaju, egipatski je narod bio u velikom problemu jer im je ponestalo ita u njihovim itnicama. Kad su

97

zatraili pomo od faraona, on ih je uputio na Josipa koji im je prodavao ito za novac. je ponestalo novaca, onda im je Josip prodavao ito za stoku i ostali imetak koji su imali.

Kad im Kad

je i toga nestalo, negdje pred kraj razdoblja gladi, onda je Josip nainio neku vrst ugovora s njima, tako da je sva zemlja koju su imali postala faraonova a oni su imali pravo na obradu i urod, stime da 1/5 uroda moraju dati faraonu kao naplatu za uporabu zemlje (Post 47, 14-26). Ovaj izvjetaj se uklapa vrlo dobro u egipatsku povijest u vrijeme Sesostrisa III, kada je ovaj zemlju nomarha stavio izravno pod svoju upravu. Jakovljeva sahrana Kad je Jakov doao u Egipat, imao je 130 godina. Prema biblijskom tekstu, Jakov je

ivio u Egiptu jo 17 godina to bi znailo da je imao 147 godina kada je umro (Post 47, 28). Prije no to je umro zatraio je od svojih sinova da ga sahrane u Hebronu, u grobnici u kojoj su bili pogrebeni njegovi preci. Nakon nekoliko dana pripreme pogrebna se povorka uputila

prema Palestini. Budui da je Josip jo uvijek bio visoko cijenjena osoba, faraon je poslao svoje ugledne dunosnike da budu dio ove procesije. Biblijski nas tekst obavjeuje da se povorka u jednom trenutku nala u Atadu (Post 50, 10). Kad su okolni mjetani vidjeli toliku alost, nazvali su ovo mjesto Abel-Mizraim, to u

prijevodu znai egipatska alost. Ne samo da biblijski tekst ovdje govori o imenu mjesta nego napominje i njegov lokalitet. Atad se nalazio na istonoj strani Jordana, tako da je

potpuno sigurno da povorka nije ila obalom Sredozemnog mora (uobiajena ruta), nego su ili kroz Transjordaniju. Da bi doli do Atada, morali su proi kroz edomsku zemlju. Poznato je Mogue je

da su Edomci rodbinski vezani za Izraelce jer potjeu od Ezava, Jakovljeva brata.

da je i sam Ezav jo bio u ivotu, ali ako i nije, mogue je da su se neki od njegovih potomaka

98

pridruili povorci i krenuli s njima prema mjestu pogreba.

Kad su proli Atad, uputili su se

prema potoku Jaboku, gdje se Jakov borio sa anelom prije no to je sreo svoga brata Ezava. Na taj je nain ova povorka imala u neku ruku komemoracijski karakter, budui da su trebali posjetiti vana mjesta iz Jakovljeva ivota. samog ekema. Kod Jaboka su preli rijeku Jordan i proli pored

Odatle su se okrenuli prema jugu da bi stigli do Hebrona. Jedno je

Ovo je bio isti put kojim je Jakov proao kad se vraao iz Harana u Palestinu.

vrijeme proveo u samom ekemu, kad su neki od njegovih sinova bez milosti gotovo istrijebili cijelo puanstvo ovog naselja. Zbog ovog incidenta Jakov se morao uputiti prema jugu, jer se bojao osvete. Kod Bethlehema mu je umrla Rahela, Josipova majka, gdje je i sahranjena. Iza toga povorka se

Mogue je da je Josip imao elju posjetiti grob svoje majke u Bethlehemu. uputila prema Hebronu.

Postoji jo jedan razlog zbog kojeg je povorka ila ovim zaobilaznim putem. nekoliko desetljea kada je Josip posljednji put bio u Palestini. ponovo vidi sva vanija mjesta iz prolosti njegovih predaka.

Prolo je

Ovo je za njega bila prigoda da Prije no to je Jakov umro

dodijelio je Josipu mjesto pored samog ekema u nasljedstvo. Ovo je bila izvanredna prilika da pregleda svoje naslijee, gdje e kasnije i on sam biti i sahranjen (Jo 24, 32). Svi su se ovi dogaaji zbivali u vrijeme Sesostrisa III, koji je jo uvijek vladao u Egiptu. Sesostris III, kao i njegovi predhodnici, nisu posveivali previe napora nekim vojnim pohodima na susjedne zemlje. Kad je prosperitet Egipta bio u neku ruku osiguran, faraoni su se posvetili

kulturnom i ekonomskom uzdizanju standarda u Egiptu. Tako ni ovaj faraon nije osnivao nikakve velike vojne pohode na Palestinu niti na druge krajeve. Trgovina sa susjednim

zemljama je cvala te su radnici kao i trgovci iz svih krajeva slobodno ulazili i izlazili iz Egipta.

99

Meutim jedna je mirotvorna ekspedicija ipak bila osnovana i zabiljeena.

Zanimljivo je da se

zapis ove ekspedicije nije naao ni u kakvim carskim zapisima, nego ga je zapisao jedan egipatski general, koji je ujedno bio i voa ove ekspedicije. Ovaj je dogaaj zapisan na jednoj kamenoj ploi, koja je dobila ime Khu-sebekov spomenik, po osobi koja ju je dala isklesati. Jo poetkom ovog stoljea John Garstang je Strana je, na kojoj se nalazi natpis, Tu je Khu-sebek opisao svoju

pronaao ovaj spomenik u Abidosu (Ray 1986: 231-248).

ispisana egipatskim hijeroglifima u dvanaest okomitih redova. povijest iz ranijih dana, sudjelovanje u vojnim ekspedicijama protiv Nubijaca u vrijeme Sesostrisa III, kao i svoje postupne uspjehe i promocije. Zatim na samome

vrhu ovog spomenika, iznad izvornog teksta, na mjestu koje je ostavljeno za neki crte, dao je isklesati dodatni tekst u pet vodoravnih kolona. Upravo ovaj natpis

igra znaajnu ulogu jer opisuje jednu ekspediciju u Palestinu, jedinu u vrijeme 12. dinastije. Khu-sebek poinje svoj recital tvrdnjom da je roen u vrijeme Amenemheta II. Svoju je karijeru poeo kao tjelobranitelj Sesostrisa III, kada mu je bila Poto je dobro obavljao svoju

povjerena dunost da titi faraonovo zaelje (Wilson 1955).

100

dunost, faraon mu je povjerio 60 vojnika koji su bili pod njegovim zapovjednitvom. ovoga slijedi ekspedicija u Nubiji, gdje je zbog izvanredne hrabrosti bio postavljen kao zapovjednik nad stotinu vojnika.

Iza

Budui da se tekst koji opisuje ekspediciju u Palestinu nalazi

na samom vrhu spomenika kao dodatni natpis, kada je onaj o ekspediciji u Nubiju ve bio ispisan, mogue je da je ekspedicija u Palestinu bila odrana nakon ekspedicije u Nubiji. Postoje zapisi o tri vojne ekspedicije protiv Nubijaca koje su bile odrane u vrijeme Sesostrisa III (Wilson 1956: 136, 137). Posljednja ekspedicija u Nubiji bila je odrana u Ako je ekspedicija u Palestini odrana nakon ovih Prema biblijskoj

vrijeme 16. godine carovanja Sesostrisa III.

u Nubiji, onda je jasno da je to bilo poslije 16. godine carovanja Sesostrisa III.

kronologiji, Jakov je umro oko 1863. godine prije Krista, a 16. godina Sesostrisa III bila bi 1863./2. godina prije Krista, to stavlja ova dva dogaaja otprilike u isto vrijeme. Poznato je da Egipat u vrijeme 12. dinastije nije vladao Palestinom, iako su trgovake veze postojale, to je ve ranije reeno. Ako faraoni 12. dinastije nisu

imali nikakav vojni interes u Palestini, pitanje je onda to je ova ekspedicija tamo radila. Na svom spomeniku Khu-Sebek

opisuje svoje doivljaje s ove ekspedicije, osobito one koji su se dogodili pri povratku u Egipat. Ovom je generalu

dodijeljena dunost da vodi brigu o

101

sigurnosti povorke i da bude branitelj od bilo kakvih pljakakih napada.

Kad se povorka

vraala u Egipat, Khu-Sebek spominje jedan incident koji se dogodio kad su prolazili pored ekema. Prema njegovom izvjeu, stanovnici ekema su napali povorku i on ih je hrabro obranio od svih napada, tako da su sretno stigli nazad u Egipat. Ako se ovo izvjee moe poistovjetiti s onim o Jakovljevoj sahrani, onda se moe nai jasan razlog zbog ega su stanovnici ekema napali ovu povorku. Kad se povorka pribliila

ekemu, stanovnici su jo uvijek pamtili to su im uinili neki od Jakovljevih sinova i kad su ih prepoznali, napad na povorku je bio neizbjean zbog elje za odmazdom. Poto su prema

biblijskom izvjetaju u povorci bili ne samo Josip nego i mnogi ugledni stanovnici Egipta, pa ak i neki od faraonove rodbine, jasno je da je ovakva povorka bila pod izravnom vojnom pratnjom koja je trebala omoguiti sigurnost kretanja ove povorke. U tom sluaju uloga generala koji je

mogao biti Khu-Sebek je oita, i prema njegovom izvjetaju, upravo je to i uinio kada su ih ekemci napali (Shea 1992: 41, 42). Josipova grobnica

102

Tijekom 1984. i 1987. godine austrijski je arheoloki tim iskapao na arheolokom lokalitetu u Tell el Dabi, lokalitetu za koji se vjeruje da je bio negdanji Ramsesov grad i glavni grad Hiksa, Avaris. Tijekom iskapanja

arheolozi su naili na zauujue otkrie. Pronali su palau s nekoliko grobnica koje su pripadale 12. dinastiji (Bietak 1990: 47-75). Jo u antiko doba pljakai su U tunelu koji su iskopali da bi doli do grobnice ostavili

gotovo u cijelosti oistili sve grobnice.

su za sobom razbijenu statuu koja je bila gotovo duplo vea nego normalna ljudska visina. Gotovo je sigurno da je ova statua predstavljala bogataa koji je ivio u oblinjoj palai. Statua je gotovo u cijelosti unitena, samo je glava, vrat i dio ramena ostao neoteen. Meutim lice

statue je gotovo potpuno uniteno, tako da se ne moe vidjeti lik osobe koju je predstavljala. Zbog pozicije palae smatra se da je ovaj bogata bio visoki slubenik u faraonovu dvoru. Prema stilu frizure koja je bila uobliena na ovoj statui, kao i boji lica, jasno je da statua predstavljala osobu semitskog podrijetla (Bietak 1990: 61-64).

103

Zasad nema dovoljno podataka koji bi upuivali da se ovdje radi o Josipu. Ono to se moe zakljuiti jest da je ovaj visoki slubenik bio semitskog podrijetla, da je bio dovoljno ugledan i bogat da sebi priuti ovako bogatu grobnicu sa svojom statuom. Ovo je oiti dokaz da su Semiti mogli dosegnuti visoke poloaje ne samo u vrijeme dinastije Hiksa nego i u vrijeme 12. dinastije.

104

Bibliografija Aling, C. F. 1981 1995 Alt, A. 1961 Bietak, M. 1975a 1975b 1979 1989 Herkunft der Hyksos in neuer Sicht. Leipzig: Akademie Verlag.

Egypt and Bible History: From Earliest Times to 1000 B.C. Grand Rapids: Baker Book House. Some Remarks on the Historicity of the Joseph Story. Near East Archaeological Society Bulletin 39/40: 31-39.

Die Hauptstadt der Hyksos und die Remsesstadt. Antike Welt 6/1: 28-30. Tell ed-Daba II. Vienna: VOAW. Avaris and Pi-Ramesse. Proceedings of the British Academy 65: 225-290. The Middle Bronze Age of the Levant-A New Approach to Relative and Absolute Chronology. Str. 93-99, u High, Middle or Low? Acts of an International Colloquium on Absolute Chronology Held at the University of Gothenburg 20th-22nd August 1987, ur. Paul Astrom. Gothenburg: Paul Astrom. 1990 Der Friedhof in einem Palastgarten aus der Zeit des spaten mittleren Reiches und andere Forschungsergebnisse aus dem oestlischen Nildelta (Tell el-Daba). Aegypten und Levante 2: 47-75. Bunson, M. 1990 The Encyclopedia of Ancient Egypt. New York: Facts on File. Coats, G.W. 1992 Joseph, Son of Jacob. Str. 976-980 u vol. 3 od The Anchor Bible Dictionary, ur. D. N. Freedman. New York: Doubleday. David, A. R. 1975 The Egyptian Kingdoms. New York: E. P. Dutton Company. Emery, W. B., Smith, H. S., Millard, A. 1979 The Fortress of Buhen, The Archaeological Report. London: Egypt Exploration Society. Even-Shoshen, A. 1993 A New Concordance of the Old Testament. Grand Rapids: Baker. Franke, D. 1984 Personen-daten aus dem Mittleren Reich. Wiesbaden: Otto Harrassowitz. Fuerst, J. 1867 A Hebrew and Chaldee Lexicon to the Old Testament. London: Williams and Norgate. Gardiner, A. H. 1931 Late Egyptian Stories. Brussels: Edition de la Fondation Egyptologique Reine Elisabeth. 1947 Ancient Egyptian Onomastica. Oxford: Oxford University Press. Giveon, R. 1965 A Sealing of Khyan from the Shephela of Southern Palestine. Journal of Egyptian Archaeology 51: 202-204. 105

1974

1981 Goedicke, H. 1986 The Quarrel of Apophis and Seqnenre. San Antonio: Van Silcen Books. Grimal, N. 1993 A History of Ancient Egypt. Oxford: Blackwell. Habachi, L. 1974 Sethos Is Devotion to Seth and Avaris. Zeitschrift fr gyptischeSprache und Altertumskunde 100: 95-102. Hayes, W. C. 1949 Career of the Great Steward Henunu Under Nebhepetre Mentuhtpe. Journal of Egyptian Archaeology 35: 43-49. 1966 Egypt: Internal Affairs from Thutmosis I to the Death of Amenophis III. Cambridge: Cambridge University Press. Helck, W. 1975 Historisch-biographische Texte der 2. Zwischenzeit und neue Texte der 18. Dynastie. Wiesbaden: Harrassowitz. 1976 gyptische Statuen im Ausland-ein chronologischen Problem. Ugarit-Forschungen 8: 101-114. Hoffmeier, J. K. 1997 Israel in Egypt: The Evidence for the Authenticity of the Exodus Tradition. Oxford: Oxford University Press. Holladay, J. S. 1982 Tell el-Maskhuta: Preliminary Report on the Wadi Tumilat Project 19781979, Cities of the Delta, Part III. Malibu: Undena Publications. Kamal, A. 1909 Tables doffrandes. Cairo: Impr. De l I.F.A.O. Keller, W. 1956 The Bible as History. New York: William Morrow and Company. Kitchen, K. 1993 Genesis 12-50 in the Near Eastern World. Str. 77-92, u He Swore an Oath: Biblical Themes from Genesis 12-50, ur. R. S. Hess. Cambridge: Tyndale House. Kleinschroth, A. 1977 Nutzung der Gewsser im sudan. Osterreichische Wasserwirtschaft 29: 157-164. Leclant, J. 1986 Fouilles et travaux en gypte et au Soudan 1984-85. Orientalia 55: 236-319. Orlinsky, H.M. 1972 Understanding the Bible Through History and Archaeology. New York: Ktav Publishing House. Pritchard, J. B. 1955 Ancient Near Eastern Texts. Princenton: Princenton University Press. 106

Hyksos Scarabs with Names of Kings and Officials from Canaan. Chronique dgypte 49: 222-225. Yaqob-har. Gttinger Miszellen 44: 17-20.

Ray, P. 1986 The Duration of the Israelite Sojourn in Egypt. Andrews University Seminary Studies 24: 231-248.

Redford, D.B. 1970a The Hyksos in History and Tradition. Orientalia 39: 1-51. 1970b A Study of Biblical Story of Joseph. Leiden: Brill. 1986a Egypt and Western Asia in the Old Kingdom. Journal of the American Research in Egypt 23: 125-143. 1986b King-lists, Annals and Daybooks. Mississauga: Benben. 1992a Hyksos. Str. 341-344, u vol.3 od The Anchor Bible Dictionary, ur. D. N. Freedman. New York: Doubleday. 1992b Potiphar. Str. 426-427, u vol. 5 od The Anchor Bible Dictionary, ur. D. N. Freedman. New York: Doubleday. Redmount, C. 1989 On an Egyptian/Asiatic Frontier: An Archaeological History of the Wadi Tumilat. Chicago: University of Chicago. Schulman, A. R. 1975 Asenath. Studien zur Altagyptischen Kultur 2: 238-240. 1979 Chariots, Chariotry and the Hyksos. Journal of the Society for the Study of Egyptian Antiquities 10: 105-153. Shea, W. 1992 The Burial of Jacob. Archaeology and Biblical Research 5: 33-44. Simpson, W. K. 1957 Sobkemhet, a Vizier of Sesostris III. Journal of Egyptian Archaeology 43: 26-29. Spiegelberg, W. 1904 Aegyptischen Randglossen zum Alten testament. Strasburg: Schlesier and Schweikhardt. Tufnell, O. 1978 Graves at Tell el-Yehudiyeh: Reviewed after a Life-time. Str. 76-102, u Archaeology in the Levant: Essays for Kathleen Kenyon, ur. R. Moorey i P. Parr. Warminster: Aris and Phillips. Unger, M.F. 1954 Archaeology and the Old Testament. Grand Rapids: Zondervan. Valloggia, M. 1974 Les Viziers des XIe et XIIe Dynasties. Bulletin de lInstitut francais darcheologie orientale 74: 123-134. van den Boorn, G. P. F. 1988 The Duties of the Vizier. Lodon: Kegan Paul International. Wadell, W.G. 1940 Manetho. Cambridge: Cambridge University Press. Ward, W. A. 1982 Index of Egyptian Administrative and Religious Titles of the Middle Kingdom. Beirut: American University of Beirut. Weigall, A. 107

1927 A History of the Pharaohs. New York: E.P. Duton and Company. Weill, A. 1908 Die Veziere des Pharaonenreiches. Strassburg: Schlesier and Schweikhardt. Weinstein, J. M. 1975 Egyptian Relations with Palestine in the Middle Kingdom. Bulletin of the American School of Oriental Research 217: 1-16. Wilson, J. A. 1955 The Inscription of Khu-Sebek, Called Djaa. Str. 230 u Ancient Near Eastern Texts Relating to the Old Testament, ur. J. B. Pritchard. Princenton: Princenton University Press. 1956 The Culture of Ancient Egypt. Chicago: University of Chicago. Yee, G. A. 1992 Asenath. Str. 476, u vol. 1 od The Anchor Bible Dictionary, ur. D. N. Freedman. New York: Doubleday.

108

IZLAZAK IZ EGIPTA
Nedugo nakon Josipove smrti odnos izmeu Egipana i Izraelaca sve se vie hladio. Dolo je vrijeme kada faraoni iduih dinastija, koji nisu poznavali Josipa (Izl 1, 11), nisu niti marili za njegove zasluge. Postojea mrnja dovela je faraone na ideju da se Izraelci uporabe Malo-po-malo Izraelci su

kao radna snaga u pojedinim graevinskim i ratarskim projektima.

sve vie i vie bili pod kontrolom Egipana, da bi kasnije bili tretirani kao robovi kad im nije bilo doputeno slobodno se kretati niti putovati izvan podruja u kojem su boravili. Nakon 430 godina (Izl 12, 40.41.) provedenih u Egiptu dolo je vrijeme izbavljenja. Prema prvim poglavljima knjige o Izlasku saznajemo o udnovatom izbavljenju malog Mojsija kojeg je posinila egipatska princeza, o njegovom bijegu iz Egipta, te boravku na brdu Sinaj. Isto tako saznajemo o njegovom susretu s Bogom, koji mu se javio u goruem grmu, i o naredbi da se vrati u Egipat te izvede Izraelce iz ropstva. Nakon izvjesnog vremena Mojsije se pojavio Budui da faraon Tek kad je

na egipatskom dvoru i zatraio od faraona dozvolu za osloboenje Izraelaca. nije pristao na ovaj prijedlog, uslijedio je deset zala koje su pogodile Egipat. faraonov sin stradao u desetom zlu faraon je pristao Izraelce osloboditi.

Nedugo nakon toga organizirao je potjeru za Izraelcima koji su se nalazili pred Crvenim morem. Bog je ponovo uinio udo, otvorivi more pred njima tako da su suhim preli preko njega. Kad su Egipani vidjeli kako su Izraelci proli suhim putem, krenuli su za njima i onda

se more po Bojoj naredbi zatvorilo, tako da je sva egipatska vojska zavrila u Crvenom moru. Ovi dogaaji igraju kljunu ulogu u razvitku povijesti Izraela i bili su predmet paljive predaje i podsjeanja kroz sva stoljea njihova postojanja. Upravo su zbog toga i tako upeatljivo opisani. Izlazak Izraelaca iz egipatskog ropstva bio je popraen mnogobrojnim 109

udima, tako da moda neki oekuju da bi se bar neki od ovih dogaaja mogli nai na egipatskim spomenicima. Na alost, to nije tako jer stari narodi, a osobito Egipani nikada nisu zapisivali Dosad arheologija Tekoe su

svoje poraze, nego samo uspjehe, ili su pak poraze prikazivali kao pobjede.

nije pronala ni jedan spomenik koji bi makar nagovijestio neki od ovih dogaaja.

jo vee zbog stoga to ni biblijski izvjetaj ne spominje godine kada su se ovi dogaaji odigravali niti ime faraona koji je tada vladao u Egiptu. Nedostatak imena u biblijskim zapisima je opravdan zbog nekoliko razloga. Prvo, Egipani su kao i faraon, bili toliko

omraeni Izraelcima da je razumljivo zato biblijski pisac nije elio ni spomenuti tu omraenu osobu. Drugo, svi Izraelci kojima je bila pisana Knjiga o Izlasku (Mojsijevi suvremenici) dobro su znali tko je bio taj faraon, tako da nije bilo potrebe spominjati njegovo ime. Tree, elja

autora ovih tekstova nije naznaiti tko je bio faraon u vrijeme izlaska Izraelaca iz suanjstva, da bi zadovoljio radoznalost modernih povjesniara, ve je elio prikazati izraelcima tko je bio Bog izlaska. Osim toga ovakav nain opisivanja dogaaja je u punom skladu sa ostalim egipatskim zapisima onog vremena. Egipatski zapisi iz vremena izlaska (1450. godine prije Krista), pa ak i nekoliko stoljea poslije izlaska nemaju obiaj zapisivati imena pokorenih neprijatelja. Poto je

faraon bio pokoreni neprijetelj, biblijski pisac ne spominje njegovo ime to je bilo u skladu sa onim vremenom pod egipatskim podnebljem, iako u isto vrijeme mezopotamijski zapisi navode imena svojih pokorenih neprijetelja (Hoffmeier 1997: 110), to je dobar kazatelj da je pisac ovih tekstova bio dobro upoznat sa egipatskim obiajima. Nekoliko primjera se moe nai u egipatskoj povijesti toga vremena koji pokazuju ovakve obiaje. Kada je Tutmozis III napao jednu koaliciju kanaanskih kraljeva (detaljnije o

110

ovome kasnije), u kojoj je bio pobjednik, nije niti spomenuo imena ovih kraljeva ni u svojim analima, niti na svom poznatom Gebel Barkal spomeniku (Hoffmeier 1997: 109). Umjesto njihovih imena pisac je rabio pridjeve, taj zao neprijatelj Kadea, ili samo taj zao neprijatelj. Po tom istom obiaju niti njegov sin Amenhotep II nije zapisivao imena pokorenih neprijatelja. Poslije jednoga od svojih pohoda doveo je sa sobom nekoliko pokorenih prineva

da bi ih javno ubio i objesio njihova tijela kao instrument rastraivanja i moi ovog faraona. Ni ovoga puta njihova imena nam nisu poznata (Hoffmeier 1997: 110). Kasnije, u vrijeme

Ramzesa II, zapisniari jo uvijek nemaju obiaj naznaiti ime neprijatelja. Jedna od najpoznatijih bitaka iz vremena ovog faraona je bitka sa Hetitima kod Kadea. Iako se iz

hetitskih zapisa zna ime ovog slavnog kralja (Muwatalis), egipatski zapis ga poznaje i spominje kao zao hetitski poglavica (Kitchen 1968: 2-124). Tijekom kasnije povijesti Izraela biblijski tekst vijerno zapisuje imena neprijateljskih kraljeva;iak (1. Kr 14, 25), Neko (2 Kr 23, 29-35), Hofra (Jer 44, 30), Tiglat Pileser (2 Kr 15, 29), Salmanasar (2 Kr 17, 3), Sargon (Iz 20, 1), Sanherib (2 Kr 18, 13) i Asar-Hadon (2 Kr 17, 37). Ovakav pristup zapisu povijesti u potpunosti odgovara vremenu u kojem je ovaj tekst U to vrijeme Egipat je prolazio kroz turbulentno vrijeme

nastao (940.-650. godine prije Krista).

u svojoj povijesti. Zemlja je bila razjedinjena izmeu slabih vladara Gornjeg i Donjeg Egipta. Isto je tako Egipat siromaan u arhitektonskim pothvatima, ekonomskom napretku kao i u spomenicima sa vrijednim zapisima. Ipak postoji nekoliko zapisa o ovim ratovima, i

interesantno je za primjetiti da sada egipatski zapisniari upisuju u tekst i imena pokorenih neprijatelja. Jedan od takvih zapisa pripada faraonu Piankhy koji je vladao u Gornjem Egiptu

(Grimal 1981). Zbog toga to je smatrao da je upravo on legitimni naslijednik egipatskog

111

prijestolja (Grimal 1993: 334-341), zaratio se protiv svoga rivala, faraona koji je vladao Donjim Egiptom. Iz tog zpaisa saznajemo da se taj faraon zvao Tefnakht. Obiaj imenovanja

neprijatelja je postao uobiajen u vrijeme prvog milenija u egipatskim zapisima a ne ranije, to je u skladu s biblijskim zapisom. Unato pomanjkanju izravnih dokaza iz egipatske povijesti tijekom nekoliko posljednjih stoljea povjesniari i teolozi su pokuavali odrediti vrijeme na povijesnoj ljestvici kada su se ovi dogaaji odigravali. Kasnije su im se pridruili i arheolozi, tako da je nekoliko teorija Meu ostalima danas postoje dvije glavne teorije koje Jedna skupina znanstvenika dri da su

predloeno kao rjeenje ovog problema.

predlau vrijeme izlaska Izraelaca iz egipatskog ropstva.

Izraelci napustili Egipat i naselili se u obeanoj zemlji krajem 13. stoljea, negdje oko 1200. godine prije Krista. Druga pak skupina dri da su se ovi dogaaji odigrali negdje sredinom 15.

stoljea, oko 1500. godine prije Krista.

Teorija izlaska u 13. stoljeu Teolozi i arheolozi koji predlau da su Izraelci izali iz Egipta u 13. stoljeu prije Krista zasnivaju svoju teoriju na trima vrstama dokaza: biblijskom, povijesnom i arheolokom. Biblijski dokazi Iako biblijska kronologija izriito stavlja vrijeme izlaska u 15. stoljee prije Krista, ovi teolozi i arheolozi pronalaze nekoliko biblijskih tekstova da bi poduprli svoje tvrdnje i prijedloge da je izlazak bio u 13. stoljeu prije Krista. To se dogaa stoga to su izgradili svoje gledite ne

obazirui se na biblijsku kronologiju, ve dajui veu vrijednost podacima koji dolaze iz drugih podruja. Na taj je nain teorija izgraena prije no to je konzultiran biblijski tekst, a onda se na

112

kraju pokuava pronai neki dokazi, pa makar i sporedni, da bi se te teorije podrale.

Tako je

pronaeno nekoliko biblijskih tekstova koji se koriste da bi se poduprla teorija o izlasku u 13. stoljeu prije Krista. Gradovi Pitom i Raamses Poto biblijski tekst istie da su sinovi Izraelovi gradili Egipanima gradove Pitom i Raamses, pretpostavlja se da se to dogodilo dok je faraon koji je nosio ime Ramses vladao Egiptom. Faraon ovog imena ne pojavljuje se u egipatskoj povijesti prije 19. dinastije koja je

vladala upravo u 13. stoljeu prije Krista. Ovo je dovoljan dokaz za mnoge znanstvenike da zakljue kako su Izraelci jo u 13. stoljeu bili robovi u Egiptu, i tek kasnije uspjeli izai iz ropstva. Kako se zna da su Izraelci postojali u Palestini u vrijeme Marnepte (1236.-1223. prije Krista), vjerojatno su gradili gradove za Ramsesa I ili Ramsesa II. Ramses I je vladao Egiptom vrlo kratko

vrijeme (manje od dvije godine) i nije bio neki znaajan faraon u povijesti ove dinastije. Stoga ovi znanstvenici zakljuuju da je Ramses II najbolji kandidat koji bi mogao biti faraon izlaska i poznatiji je pod imenom Ramses Veliki, a vladao je Egiptom od 1304. do 1237. godine prije Krista. Egiptolozi i teolozi dre da ime Pitom potjee od Pi-Tum, Pi-Atum, ili Per-Atum, dok ime Raamses smatraju da potjee od Pi-Ramses ili Per-Ramses. Jo u prolom stoljeu arheolozi su pokuali identificirati biblijski Pitom. E. Naville je vrio arheoloka iskapanja na lokalitetu koji je poznat pod imenom Tell el Maskhutah i predloio da je to bio antiki Per-Atum (Naville 1884). Drugi arheolozi pak smatraju da je Tell Hisn bolji kandidat za biblijski Pitom (Petrie 1915), dok trei smatraju da bi Tell er-Retaba bio najpogodniji (Kitchen 1992: 703). Jo dok je Petrie kopao na ovom lokalitetu, otkrio je nekoliko natpisa koji su nosili ime Atum to je dobar pokazatelj da se je ovo boanstvo tovalo na ovome mjestu i da je ono nosilo ime Pi-Tum, Pi-Atum,

113

Per-Atum, to bi bio biblijski Pitom. Tijekom svoga iskapanja, Petrie je takoer otkrio nekoliko skaraba (egipatski peatnjak sa imenom faraona) koji su pripadali Tutmozisu III. i Amenhotepu III. Iz svega gore navedenog se vidi da je sasvim mogue da je Tell er-Retaba uistinu bio biblijski Pitom. Pogodnost Tell er-Retabe kao kandidata za biblijski Pitom vidi se u tome to biblijski tekst ne spominje da su Izraelci prigodom izlaska proli pored ovog grada, pa se stoga zakljuuje da je to zbog toga jer je bio smjeten juno od Sukota, koji je pozitivno identificiran kao Tell el-Maskhuta. Tell er-Retaba se uistinu nalazi oko 15 km juno od Tell el-Maskhute. Postoji nekoliko egipatskih zapisa koji govore o Ramsesovom gradu i veina je vezana upravo za Ramsesa II, dok su samo neki u svezi sa Ramsesom III. smjeteni daleko od delte Nila, ak u dalekoj Nubiji i Libiji. gradove locirane upravo u delti Nila. Neki od ovih gradova su

Ipak neki od ovih zapisa spominju

Jedan se odnosi na utvrdu koja se nalazi nu sjevernom Seti I je nazvao ovu utvrdu Mjesto gdje stanuje

Sinaju, a sagradio ju je Seti I, otac Ramsesa II. lav.

Kasnije, kad je Ramses II doao na vlast, promijenio je ime u Ramsesovo mjesto Nedavna arheoloka iskapanja na Tell Haboui su otkrila masivnu tvravu koja je kvadratnih metara (Abd el-Maqsoud 1988) i neki dre da bi upravo Meutim nisu pronaeni nikakvi podaci koji bi upuivali

stanovanja.

obuhvaala povrinu od 1000

ova utvrda trebala biti Ramsesov grad. na opravdanost ove identifikacije.

Osim ovoga, predloeno je da bi moda Tell er-Retaba mogao biti Ramsesov grad (Petrie 1906: 28). Postoje ozbiljne zamjerke ovom prijedlogu. Jedna od njih je to arheolozi nisu pronali ni jedan spomenik na kome bi pisalo Pi-Ramses. Zatim postoje mnogi drugi lokaliteti u

njegovoj blizini i ne postoji razlog zbog ega bilo koji od njih ne bi mogao biti Ramsesov grad, jer

114

ni oni nemaju nikakve spomenike s natpisom Pi-Ramses. hrama i samoga grada.

Slijedei prigovor se odnosi na veliinu

Ni hram niti veliina grada ne odgovaraju veliini prijestolnice koja bi Uostalom Tell er-Retaba po svom poloaju bolje odgovara

odgovarala Ramsesu Velikom.

biblijskom Pitomu negoli Raamsesu. Gardiner je dao trei prijedlog, a odnosi se na Tell Farameh koji se nalazi na najistonijoj strani delte Nila. Za ovaj prijedlog on je naao dokaze meu starim zapisima (Gardiner 1918: 127,

179, 242). Prigovori koji se odnose na ovaj prijedlog uglavnom su arheolokog karaktera. Dosad na tom cijelom podruju nisu pronaeni nikakvi ostaci koji bi upuivali da je ovo mjesto bilo naseljeno u vrijeme Ramsesa II. Osim toga, Pi-Ramses je bio smjeten u plodnom kraju, dok se to ne moe kazati za teritorij u kome se nalazi Tell Farameh (Naville 1924: 22; Kees 1961: 195). Slijedee mjesto koje nosi Ramsesovo ime nalazi se zapisano na Papirusu Anastasi III, gdje se opisuje carska rezidencija pod nazivom Pi-Ramses a smjetena je u delti Nila. Sve donedavno smatralo se da se ovaj grad nalazi pod ruevinama modernog Tanisa. Arheolozi su doli do tog

zakljuka jer je pronaena masa spomenika koji su pripadali Ramsesu II (Montet 1934; 1940). Budui da su otkriveni neki spomenici koji dolaze iz vremena Hiksa na istom lokalitetu (Tanisu), smatralo se da je Pi-Ramses bio sazidan na Avarisu, prijestolnici Hiksa (Montet 1930: 1-28). Prisutnost ovih spomenika koji pripadaju Ramsesu II na podruju Tanisa ne mora znaiti da se Pi-Ramses ili Raamsesov grad nalazio u Tanisu. Poistovjeivanje Tanisa s Pi-Ramsesom potjee jo iz 18. stoljea, kada je francuski povjesniar predloio da je podruje oko Tanisa bilo mjesto na kojemu su boravili Izraelci (Rollin 1823: 155). Ova ideja je bila sveope prihvaena (Uphill 1969: 304), tako da se sve

donedavno Tanis nalazio u svim enciklopedijama i rjenicima kao mjesto na kojemu se nalazio

115

antiki Pi-Ramses. Budui da ni jedan od Ramsesovih spomenika nije pronaen na svom originalnom mjestu (tamo gdje su ga graditelji Ramsesovog grada stavili), utvreno je da su svi ti spomenici i materijal iz Ramsesova grada preneseni sa svog originalnog mjesta u Tanis, gdje su upotrijebljeni kao graevinski materijal u vrijeme 21. dinastije, oko 1100. godine prije Krista (oko 100 godina poslije Ramsesa II) za izgradnju hrama bogu Amunu (Kitchen 1992: 703). Drugim rijeima, Tanis nije

postojao prije 21.dinastije, to je dvije dinastije poslije Ramsesa II, koji je pripadao 19. dinastiji. Osim toga, egipatski dokumenti govore da je Pi-Ramses smjeten na vodama Ra, koje se nalaze na najistonijem ogranku u delti Nila. Tanis ne bi mogao odgovarati ovim Papirus Anasatsi III hvali plodnost

karakteristikama jer je lociran na drugoj strani ovoga ogranka.

zemlje koja se nalazi oko Pi-Ramsesa, dok se to ne moe kazati za Tanis jer se nalazi u preniskom dijelu koji je esto poplavljen vodom iz Sredozemnog mora i stoga je zemlja oko Tanisa prilino neplodna budui da u sebi ima odreenu koliinu soli (Shea 1982: 231). Prema biblijskom tekstu (Izl 12, 37), Izraelci su krenuli iz Raamsesa pravo prema Crvenom moru ne nailazei ni na kakve vodene prepreke prije Crvenog mora. Ako bi Raamses bio Tanis

onda bi Izraleci bili suoeni s najistonijim ogrankom u delti Nila koja bi bila ozbiljna prepreka za toliki narod i stoku. Budui da takve prepreke nije bilo, najbolje je potraiti Raamses na istonoj

strani najistonijeg ogranka u delti Nila. Jo tijekom tridesetih godina neki teolozi i arheolozi su nasluivali da Tanis nije najpogodniji kandidat za biblijski Raamses (Pi-Ramses). U tu svrhu M. Hamza je vrio

arheoloka iskapanja na Qantiru i predloio da bi ovaj lokalitet mnogo bolje odgovarao Pi-Ramsesu (Hamza 1930: 31-68). Osim toga, na temelju pisanih dokumenata donesen je zakljuak da bi se

116

Pi-Ramses trebao nai negdje u blizini Qantira (Van Seters 1966; Uphill 1969).

Plodno podruje

u kojem je Qantir smjeten, trgovaki putovi prema Aziji, kao i blizina mora, postojanje palae Ramsesa II, kao i geografski poloaj sama grada i njegove okolice odgovaraju opisu Pi-Ramsesa na raznim egipatskim dokumenatima. Na podruju Qantira nalazi se arheoloki lokalitet velikog znaaja, a danas je poznat pod imenom Tell el-Daba. Ve nekoliko sezona na ovom lokalitetu iskapa jedan austrijski arheoloki

tim, koji je otkrio bogate ostatke s novim informacijama s obzirom na pitanje identifikacije ovog lokaliteta kao i antikog Pi-Ramsesa. Prema arheolokim pronalascima, ovaj je lokalitet bio Poslije toga

nastanjen jo u vrijeme 12. dinastije, kada je ubrzo nakon toga bio totalno uniten.

dolaze Hiksi i grade novi grad, Avaris, na ruevinama prethodnog (Shea 1990: 100). Ovaj puta grad je bio znatno proiren, da bi bio ponovo uniten kada su Hiksi izgubili rat protiv Ahmosea, osnivaa 18. dinastije. imenom (Bietak 1975). Veina znanstvenika i arheologa prihvaa ideju da je biblijski Raamses i Pi-Ramses jedan te isti grad, koji je nastao u vrijeme Ramsesa II. Meutim, postavlja se pitanje, radi li se u stvarnosti Ramses II ponovo zida svoj grad na ruevinama Avarisa i naziva ga svojim

ovdje o istom gradu. Na temelju lingvistike egipatskih hijeroglifa i semitskog alfabeta, D. Redford je donio zakljuak da se ovdje radi o dvama razliitim imenima i tvrdi da biblijski Raamses i Pi-Ramses nemaju nita zajednikog (Redford 1963: 410), osim slinosti u spelovanju. Nekoliko godina prije ove temeljite studije J. Rea je tvrdio da biblijski Raamses, koji su Izraelci gradili u ropstvu, ne potjee od Ramsesa II (Rea 1961: 5-14). Njega su slijedili G. L. Archer i L. Oni

Wood, koji su doli do istih zakljuaka (Archer 1964: 207, 208; Wood 1970: 23, 24). smatraju da je biblijski Raamses mnogo stariji i da potjee jo iz vremena Hiksa.

117

Prema ovim znanstvenicima ime Ramses je postojalo jo u ranijim razdobljima, mnogo godina prije pojave dinastije Ramsesa u 13. stoljeu prije Krista. Jedan vizir koji je ivio u

vrijeme Amenhotepa III i Akhenatena (18. dinastija), koji su vladali u 14. stoljeu prije Krista, nosio je ime Ramses (Archer 1974: 49, 50). Jedan drugi Ramses je poznat jo iz vremena Hiksa

(Ranke 1935: 218), a trei opet jo iz ranijih vremena kada je vladala 12. dinastija (19. i 20. stoljee prije Krista) (Stewart 1979: 26). Prema tome jasno je da se ime Ramses koristilo i bilo poznato

Egipanima ak nekoliko stoljea prije dinastije Ramsesa. Meutim, C. Aling je ispravno postavio pitanje kakve veze imaju osobna imena Ramsesa (imena obinih ljudi) s gradovima koji su se zidali. Ove osobe koje su nosile Ramsesovo ime nisu

bile faraoni a poznato je da su Egipani davali imena svojim gradovima po vladajuim faraonima, po boanstvima, kultnim predmetima i po svetitima (Aling 1982: 133). Zbog toga je potrebno

potraiti meu egipatskim zapisima i vidjeti je li koje mjesto bilo nazvano po Ramsesovu imenu prije pojave ovog faraona. Jo davne 1918. godine Gardiner je izdao listu imena gradova koji su se nalazili u delti Nila (Gardiner 1918: 127). Prema ovoj listi, postojalo je nekoliko gradova koji su nosili Ramsesovo

ime kao to su dananji Derr, Amara, i Abu Simbel, ali oni nisu locirani u delti Nila, ve na jugu Egipta (Gardiner 1918: 133, 134). dobili ime. Osim toga svi dolaze iz vremena Ramsesa II, po kome su i

Prema tome, ovi gradovi su vezani za Ramsesa II, a ne za neku drugu osobu koja je

nosila ime Ramses i ivjela prije ovog slavnog faraona. Grad Pi-Ramses, koji je nastao u vrijeme Ramsesa II, sazidan je na ve postojeim ruevinama prijanjih gradova. Prije Ramsesa II ovo mjesto je bilo poznato u egipatskim zapisima kao Avaris kojeg su osnovali Hiksi. Kada je Ramses II doao na vlast i ponovo sazidao svoj grad,

118

nazvavi ga svojim imenom (Pi-Ramses), za stari grad koji je leao ispod Pi-Ramsesa vie nitko nije znao. Kasnije u svoj literaturi se spominje grad Pi-Ramses, dok Avaris potpuno izlazi iz

uporabe i za njega se vie ne zna. Iz gore navedenih argumenata jasno se vidi da su faraoni koji su dolazili na vlast imali obiaj davati gradovima nova imena. To se dogaalo i zbog toga jer je su veina faraona morali Naime, poznato je da u delti Nila nema dovoljno

obnavljati stare gradove zbog tronog materijala.

kamena koji bi se mogao rabiti za arhitektonska zdanja (osim onoga koji bi se donosio iz udaljenih kamenoloma, a taj se uglavnom rabio samo za neke dijelove hramova i palaa), pa su stoga Egipani bili primorani zidati opekama (to se izvanredno uklapa u biblijski izvjetaj). Ve je ranije spomenuto da je Tell el-Daba bila nastanjena jo u vrijeme 12. dinastije (vrijeme Josipa). Naalost, pronalasci iz ovih slojeva nastanjenosti nisu donijeli nikakve zapise koji bi otkrili ime toga grada iz Josipova vremena. zidaju i daju mu ime Avaris. 1570. Godine prije Krista). Kada je ovaj grad bio uniten, dolaze Hiksi koji ga ponovo

Ahmose, osniva 18. dinastije protjerava Hikse van iz Egipta (oko Tijekom ovih zbivanja Avaris biva osvojen i uniten. Odmah u

poetku vladavine ove dinastije isti grad je bio ponovo sazidan (Hoffmeier 1997: 122). Kasnije, grad je bio opasan obrambeni zidinama i nekako u isto vrijeme ogromne zgrade-skladita su bile zidane (Bietak 1994: 32-38). Prema grnariji koja je pronaena u tim slojevima nastanjenosti

jasno se vidi da se je sva ta graevinska aktivnost dogaala u vrijeme Tutmozisa III (1482.-1450. godine prije Krista) (Hein 1994: 39-43). Uslijed toga to su Egipani mrzili Hikse, jasno je da nisu nazivali ovaj grad Avaris. Naalost, dosad nije otkriven niti jedan natpis koji bi nam otkrio kako se ovaj grad nazivao u vrijeme 18. dinastije. Kad je 18. dinastija gubila svoju prevlast, dolazi 19. dinastija (dinastija

119

Ramsesa) te je ovo mjesto obnovljeno i Ramses II mu daje novo ime, Pi-Ramses. Prema biblijskom izvjetaju, Josip je naselio svoju obitelj u Raamsesov kraj (Pos 47, 11). Premda egipatski zapisi ne otkrivaju ime naselja koje je postojalo na Tell el-Dabi iz vremena Josipa, sasvim je mogue da se ovaj grad nazivao Raamses. Nekoliko stoljea poslije Josipa u

Egipat dolaze Hiksi, koji, poslije ruenja zidaju novi grad i nazivaju ka Avaris. Kad je prolo vrijeme Hiska (oko dva stoljea prije izlaska, 1570. prije Krista) Egipani ponovo preuzimaju kontrolu nad ovim podrujem i obnavljaju gradove i naselja. Iako nam egipatski zapisi nedaju

nikakvi natpis sa imenom ovog grada, mogue je da je ovaj grad ponovo dobio ime, Raamses, ime koje je imao u prolosti jo prije Hiksa. Zatim u 13. stoljeu prije Krista, Ramses II obnavlja ovaj grad i naziva ga Pi-Ramses. Iz svega se jasno moe zakljuiti da su gradovi Pitom i Raamses postojali prije Ramsesa II. te da nema nikakvog razloga zato se izlazak ne bi mogao dogoditi u vrijeme neke druge ranije dinastije, a ne u 13. stoljeu prije Krista, u vrijeme kad je vladao Ramses II. Marneptin spomenik Drugi argument koji neki arheolozi i teolozi koriste da bi dokazali kako su Izraelci izali iz Egipta u 13. stoljeu prije Krista jest pojava imena Izrael na Marneptinom spomeniku, koji se pojavio u 13. stoljeu prije Krista. poslije Ramsesa II. Marneptah je bio faraon 19. dinastije i vladao je Egiptom

Poto je Ramses II umro 1237. godine prije Krista, vjeruje se da je Marneptah

poeo vladati iste godine i vladao je sve do 1223. godine prije Krista. Tijekom este godine svoje vladavine predvodio je jednu vojnu ekspediciju u Palestinu. Povodom ovog za njega vanog

dogaaja dao je isklesati spomenik na kome je, osim ostaloga, bio spisak gradova to ih je pokorio i nekih naroda to ih je sreo. U ovom se zapisu spominje Izrael kao narod, kao jedna etnika

120

skupina koja je bila nastanjena u Palestini. Dok je vrio arheoloka iskapanja, Petrie je pronaao Marneptin spomenik 1896 godine u Tebi. Budui da na spomeniku pie da je ova ekspedicija odrana este godine carovanja

Marnepte, nije teko pronai koja je to bila godina u egipatskoj povijesti (1221./1220. godina prije Krista). Ovaj izvanbiblijski tekst se konstantno uporabljuje kako bi se dokazalo da Izraelci nisu bili u Palestini mnogo godina prije postanka Marneptina spomenika, to se izvrsno uklapa u teoriju o izlasku u vrijeme 13. stoljea prije Krista. Prema pobornicima ove teorije, Izraelci su napustili

Egipat u vrijeme Ramsesa II. Osim to je bio veliki ratnik, ovaj je faraon bio poznat po uporabi robova, nametnutom prinudnom radu i obvezama koje su morali ispunjavati. Tako mnogi Ako su se

zakljuuju da je teko vrijeme za Izraelce nastalo upravo u vrijeme ovog faraona.

Izraelci nali u obeanoj zemlji oko 1220. godine prije Krist,a onda su napustili Egipat 1260. godine (40 godina lutanja u pustinji). Toj godini (1260.) treba dodati jo 40 godina kada je

Mojsije morao pobjei iz Egipta i boraviti u Sinajskoj pustinji (Izl 4, 19; 7,7), to bi znailo da je vrijeme opresije bilo oko 1300. godine prije Krista. godina. U to je vrijeme Mojsije trebao imati 40

Prema ovoj kronologiji, Mojsije se rodio 1340. godine, kada je vrijeme opresije bilo u To bi znailo da je vrijeme

punom jeku, jer je zahvaljujui samo udu njegov ivot bio spaen.

opresije poelo oko 1340. godine, oko dvadesetak godina prije poetka vladanja prvog faraona ove dinastije, Ramsesa I (1320.-1318. godine prije Krista). Pred kraj 18. dinastije (kada je trebalo otpoeti teko vrijeme za Izraelce) vlast faraona je bila jako slaba, to je i bio uzrok promjene dinastije. Teko je prihvatiti da bi se u vrijeme kada je dinastija bila na raspadanju ovakvi U tom sluaju ovakav kronoloki

graevinski pothvati i masovna uporaba roblja mogli ostvariti.

121

podatak se ne uklapa sasvim dobro u teoriju izlaska 13. stoljea. Osim ovoga, postoji jo jedna opaska kojoj treba posvetiti pozorost. Biblijski tekst govori Uslijed toga

o velikim tekoama koje su dole na Egipat upravo prije samog izlaska (10 zala). Egipani su zamrzili Izraelce u punom smislu rijei.

Ako su Izraelci nedugo prije Marnepte U spomeniku se ne kae da je

napustili Egipat, sigurno je da bi ta mrnja jo uvijek postojala.

egipatska vojska uinila ita da bi se osvetila ovom novonastalom narodu zbog sveg zla to su ga pretrpjeli u vrijeme izlaska. udno je da su Egipani samo zmijetili postojanje ovog naroda a da ga nisu pokuali vratiti kao roblje natrag u Egipat. Drugo to treba primijetiti jest da su Izraelci u Egiptu bili samo robovi, bez nekog drugog poznatijeg etnikog identiteta. Kad su Egipani vidjeli ovu skupinu nekadanjih robova teko je vjerovati da bi ih prihvatili kao postojeu etniku skupinu (Izraelce) u istom rangu kao i ostale narode Palestine. Za Egipane oni bi jo uvijek bili samo skupina odbjeglih robova i nita vie. Ako su Izraelci napustili Egipat pred poetak vladavine Marnepte, bilo bi prebrzo da ih Egipani priznaju kao jaku etniku skupinu i posvetili im znaajno mjesto na svom spomeniku. Premda je ovaj spomenik od velikog znaaja u egipatskoj povijesti, ne moe se tvrditi da se samo na temelju ovog dokumenta moe utvrditi vrijeme izlaska Izraelaca iz egipatskog ropstva. Ono to je oito jest da su Izraelci u vrijeme Marnepte ve bili osnovani kao narod i da su bili priznati kao takvi meu ostalim narodima Palestine, pa ak i same velesile kao to je to bio Egipat. Da bi se uspjeli organizirati i stei takav status, bilo je potrebno nekoliko stoljea, a ne samo nekoliko godina. Zbog toga je mogue da su Izraelci zauzeli obeanu zemlju mnogo ranije no to je to kraj 13. stoljea, kao to to neki znanstvenici pokuavaju prikazati. Arheologija i izlazak u 13. stoljeu

122

Neposredno prije drugog svjetskog rata N. Glueck je vrio povrinski pregled cijelog teritorija Transjordanije (Glueck 1934; 1935; 1939; 1951). U svom iscrpnom istraivanju Na temelju razbijene

ubiljeio je oko 300 novih arheolokih lokaliteta koji dotad nisu bili poznati.

lonarije koju je sakupio na povrini ovih lokaliteta zakljuio je da je ovo podruje bilo potpuno nenastanjeno izmeu 2200. do 1200. godine prije Krista. Drugim rijeima Edomci, Moabci i

Amonci nisu postojali u Transjordaniji sve do 1200. godine prije Krista, to je kraj 13. stoljea. Ovi pronalasci su uvelike pridonijeli sveopem prihvaanju kraja 13. stoljea kao vremena u koje su Izraelci napustili Egipat i krenuli za obeanu zemlju kroz Transjordaniju. Od vremena kada je Glueck posjetio Transjordaniju i nainio ovu studiju pa do danas prolo je nekoliko desetljea. U tom su razdoblju mnogi dodatni povrinski pregledi kao i arheoloka Na temelju ovih novih podataka jasno je da u Naprotiv, ovaj je

iskapanja izvreni i novi podaci objelodanjeni.

Transjordaniji nije bilo takvog vremena kada nitko nije ivio na tom podruju.

dio Palestine bio nastanjen tijekom cijele svoje povijesti i sigurno je da su i Edomci, i Moabci kao i Amonci postojali u Transjordaniji prije 13. stoljea (o ovim e podacima biti rijei kasnije). Na kraju se moe zakljuiti da biblijski podaci koji su predstavljeni kao oiti dokazi o izlasku u 13. stoljeu, ni otkrie Marneptinog spomenika a isto tako niti arheoloki podaci, ne pruaju dovoljno dokaza da su se ovi vani dogaaji u povijesti Izraela odigrali pred kraj 13. stoljea prije Krista. Stoga je potrebno obratiti pozornost na drugo vrijeme i vidjeti ima li teorija o

15. stoljeu bolju podlogu, kako biblijsku tako i arheoloku. Teorija izlaska u 15. stoljeu Prema biblijskom izvjetaju razvidno je da je od vremena kada su Izraelci izali iz egipatskog ropstva pa do godine kada je Salomon otpoeo s izgradnjom Hrama prolo tono 480

123

godina (1. Kralj 6, 1).

Veina biblijskih teologa i arheologa slau se da je Salomon vladao

Izraelom od 971.-931. godine prije Krista. Neki smatraju da bi ovim godinama trebalo dodati jo nekoliko godina, jer je Salomon vladao kao suvladar zajedno sa svojim ocem Davidom. To bi

onda znailo da je Salomon otpoeo s izgradnjom Hrama negdje oko 970. godine. to bi stavilo vrijeme izlaska oko 1450. godine prije Krista (Shea 1982: 233). U vrijeme tih godina Egiptom je vladala 18. dinastija, koja je jo poznata kao dinastija Tutmozisa. Tutmozis I (1526.-1512. godine prije Krista) Ove dinastija ne poinje s ovim faraonom, nego s Ahmoseom koji je bio u stanju istjerati omraene Hikse iz njihovog glavnog grada Avarisa, smjetena u delti Nila i ujedno unititi sve tragove njihova boravka u Egiptu. ime kao i otac, Ahmose. Ahmose je imao sina Amenhotepa I i ker koja je nosila isto

Amenhotep I je vladao Egiptom od 1546.-1527. godine prije Krista

(Lasor 1982: 41) i, kad je umro, nije ostavio nasljednika koji bi sjeo na prijestolje umjesto njega. Stoga je loza faraona nastavljena s njegovom sestrom koja je bila udana za Tutmozisa I (Gardiner 1964: 177). Thtmozis I je automatski preuzeo prijestolje i otpoeo vladati Egiptom od Niti ovaj brani par nije imao uspio osigurati mukog

1527.-1512. godine prije Krista.

nasljednika, ve su imali samo ker koja se zvala Hatepsut. Faraoni koji su vladali prije Tutmozisa I uglavnom su bili zauzeti uspostavom vlasti i reda nakon istjerivanja Hiksa iz Egipta. Sada kad je kontrola i vlast bila uspostavljena, Tutmozis I se U prvom redu

mogao posvetiti vie irenju egipatskog utjecaja i vlasti nad svojim susjedima.

utvrdio je kontrolu nad Nubijom (junim dijelom Egipta) a zatim se posvetio osvajanju Palestine pa ak i Mezopotamije, gdje je podigao svoj spomenik na rijeci Eufrat (Bunson 1991: 269, 270). Kad je Mojsije bio pred faraonom i traio odobrenje za osloboenje Izraelaca, imao je 80

124

godina (Izl 7, 7).

To znai da se rodio negdje oko 1530. godine prije Krista, to bi bilo negdje Zbog naredbe o pogubljenju sve muke djece

pred kraj vladavine Amenhotepa I (1546-1527).

Mojsijeva je majka sakrivala Mojsija neko vrijeme i onda ga stavila u pripremljenu koaricu i pustila da plovi rijekom Nil. Prema biblijskom izvjeu, mali je Mojsije spaen zahvaljujui faraonovoj keri koja ga je usvojila (Izl 2, 1-10). koja je se zvala Hatepsut. U Brooklynskom muzeju postoji dokument napisan na papirusu koji je pronaen jo krajem 19. stoljea. Ameriki egiptolog, CharlesWilbour je boravio u Egiptu izmeu 1881. i 1896. Sasvim je mogue da je to bila ker Tutmozisa I

godine i tada je kupio ovaj dokument. Nakon njegove smrti dokument je bio pohranjen u jednom drvenom sanduku zajedno sa ostalim vanim dokumentima. Tek 1935. godine postaje vlasnitvo Brooklynskog muzeja. Dokument dolazi iz oko 1740. godine prije Krista iz antike Tebe. Na

zadnjoj stranici ispisana je lista imena robova (slugu) koji su dobili svoju novu gospodaricu. Pored svakog imena postoji oznaka o podrijetlu imena (egipatsko ili azijatsko/semitsko). Robovi i

robinje koje su nosile azijatska imena pripadaju sjeverozapadnoj grupi semita (istoj pripadaju i Izraelci). Meu ovim imenima je i osoba kojoj je bilo ime ifra (Shanks 1998: 6, 72).

ifra je poznata u biblijskom tekstu kao robinja/babica koja je dobila nalog od faraona da prilikom poroaja ubije svaku muku bebu (Izl 1, 15-22). Osim nje, istim zanimanje se bavila i Pua, meutim, njeno ime nije pronaeno na ovom dokumentu. Osim imena ifre na istom Iako ovaj

dokumentu postoje i enski oblici imena Jisakar i Aer (Albright 1954: 222-233).

dokument prikazuje imena osoba koji su boravili u Egiptu mnogo godina (oko 300 godina) prije izlaska, oevidno da su to bili semiti koji su mogli biti i Izraelci. Tutmozis II (1512.-1504. godine prije Krista)

125

Ahmose nije bila jedina ena Tutmozesu I, ve je imao nekoliko inoa.

Jedna se od njih Drugim

zvala Mutnofret i s njom je imao sina koji je poznat kao Tutmozis II (Grimal 1993: 207). rijeima, Hatepsut je bila polusestra Tutmozesu II. u branu zajednicu. oca Tutmozisa I.

Ovaj im rodbinski odnos nije smetao da stupe

Tako je Tutmozis II nastavio s vladavinom nad Egiptom nakon smrti svoga

Na nesreu, Tutmozis II nije vladao dugi niz godina, ve je prerano umro tako I on, kao i njegov otac, imao je vie ena tako

da se ne zna mnogo o dostignuima ovog faraona.

da mu Hatepsut nije bila jedina. Brana zajednica izmeu Hatepsut i Tutmozisa II nije donijela mukog nasljednika, ve su imali samo kerku koja se zvala Neferure (Grimal 1993: 207). Budui

da je Tutmozis II imao druge ene, naoko nije bilo problema oko budueg nasljednika, jer mu se rodio sin koji je kasnije poznat kao Tutmozis III. Hatepsut (1504.-1482. godine prije Krista). Kad je njen mu Tutmozis II iznenada umro, a Tutmozis III jo tada bio malo dijete, Hatepsut je proglasila sebe kao legitimnu nasljednicu dok Tutmozis III ne odraste. poetku, smatrala sebe kao suvladara. Podaci se o ovom suvladarstvu Tada je jo, u

mogu vidjeti na jednom

spomeniku podignutom nedugo nakon smrti Tutmozisa II, na kojemu pie slijedee: Njegov je sin uzeo njegovo mjesto kao kralj Dvije zemlje i on je bio legitimni nasljednik svoga oca. Njegova sestra, boja ena Hatepsut, upravljala je zemljom: Dvije zemlje su

bile pod njenom upravom i njoj su se plaali porezi (Grimal 1993: 207). Meutim ovo suvladarstvo nije predugo trajalo i Hatepsut je proglasila sebe kao jedinog legitimnog vladara cijelog Egipta. Ovo se dogodilo ve dvije ili tri godine nakon smrti njenog

mua Tutmozis II (Grimal 1993: 207). Uspjeno se eliminiranje Tutmozisa III moglo realizirati uslijed toga to je Hatepsut imala mnogobrojne pristae u svom dvoru koji su bili ne samo ugledni

126

i utjecajni nego i moni.

Jedan se od njih zvao Senenmut, koji je bio glavni uitelj i tutor njene

keri Neferure. Ovaj je moni slubenik bio njen glavni glasnogovornik, koji je promicao legitimnost njenog vladanja, budui da je ona bila jedina osoba koja potjee od prave kraljevske loze. Osim toga, ovaj Senenmut je bio upravitelj svih graditeljskih pothvata kojih je bilo u izobilju u vrijeme Hatepsut. Iako je bila ena, Hatepsut se odijevala kao mukarac u vrijeme kad su se rjeavala vana dravna pitanja u njenom dvoru. ak je ila toliko daleko da je i na spomenicima prikazana u tradicionalnoj nonji faraona i s umjetnom bradom. U vrijeme svoje vladavine posvetila se

gradnji raznih hramova i spomenika, tako da neke vee vojne aktivnosti za njenog vladanja nije bilo (Gardiner 1964: 185-188). Za ostvarenje ovih graditeljskih pothvata bila je potrebno Pred kraj

neogranieno mnotvo robova, pri emu je mogue da su Izraelci odigrali glavnu ulogu.

njene vladavine Tutmozis III je bio dvadesetak godina star a istodobno i ogoren to mu Hatepsut ne doputa pristup na prijestolje. Ukoliko je biblijska kronologija ispravna, Mojsije je imao 40 godina u vrijeme 1490. godine prije Krista,to je upravo osam godina prije smrti kraljice Hatepsut. Poto je mrzila Tutmozisa III, logino je oekivati da je Mojsije bio njen najomiljeniji i jedini kandidat koji bi je mogao naslijediti. Meutim razoaranje je dolo kada je Mojsije ubio nekog Egipanina i time zauvijek Znajui ovo, razoarana i u gnjevu to se njeni

izgubio mogunost da doe na prijestolje Egipta.

snovi nee moi ispuniti, nije udo to je traila Mojsija da mu se osveti, zbog ega je bijeg iz Egipta za Mojsija bila jedina mogunost da spasi svoj ivot.

Tutmozis III (1482.-1450. godine prije Krista)

127

Kad je Hatepsut najposlije umrla, Tutmozis III nije oklijevao s odmazdom. Svi oni koji su ju podupirali izgubili su svoje ivote. Osveta je ila ak toliko daleko da su unitavali i

grobnice onih koji su umrli prije nje a kosti pokojnika oskvrnjavali. to se tie same Hatepsut, svi su njeni spomenici bili sustavno unitavani, svaki kamen koji je nosio njeno ime je uniten i ostaci kamena uporabljeni kao graevni materijal. Ako bi se gdje jo i moglo raspoznati njeno ime, taj je

kamen tako stavljen u zidine da se natpis ne vidi. Osim toga to je trebao utvrditi svoju vlast unutar Egipta, Tutmozis III je teio da granice Egipatskog Carstva budu proirene i kontrola nad ostalim krajevima uspostavljena. Od dvadeset

tree godine svoje vladavine pa do kraja ivota predvodio je 17 vojnih ekspedicija (u prosjeku gotovo svake godine jednu) (Grimal 1993: 213). Jedna od najpopularnijih ekspedicija bila je ona

protiv kanaanskih saveznika kod grada Megidda, a zapisana je na zidovima hrama Amuna u Karnaku (Smith 1931: 390). Da bi doao u dolinu u kojoj se nalazio Megiddo sa svom vojskom koalicije, Tutmozis III je imao na izboru dva prolaza, sjeverni koji se zvao Abu Shusheh i juni kojem je ime nepoznato. Cijela ova dolina je bila pod prirodnom zatitom planinskog vijenca koji Postojala su dva tradicionalna prolaza kroz planinski

ju je titio od izravne neprijateljske navale.

vijenac i generali kanaanske vojske dobro su znali da Egipani moraju proi kroz jedan od njih da bi doli do doline. Da ne bi bilo zabune, zasjede su postavljene na obadva prolaza tako da koji

god Egipani izaberu bit e napadnuti i uniteni. Ovo je isto znao i sam Tutmozis III. Ni jedan od prolaza mu nije bio po volji, jer je znao Kad je sazvao svoje generale na Trei

da e izgubiti podosta vojnika dok se probije do doline Megidda.

savjetovanje, bilo je reeno da se moda moe nai neki trei prolaz koji nee biti branjen.

je prolaz doista postojao, koji se zove Musmus prolaz, ali je bio toliko uzan da je bila prava ludost

128

izabrati ga. neumoljiv.

Veina se generala usprotivila uporabi ovog prolaza, ali je Tutmozis III bio uporan i Naredio je da se uporabi upravo ovaj prolaz. Sam faraon je bio na elu kolone koja

se, zbog uskog prolaza, rastegla na oko 20 kilometara, a trebalo im je 12 sati da bi proli kroz njega (Cline 1998: 39). Koalicija kanaanske vojske nije ni slutila da bi faraon bio toliko naivan i

uporabio ovaj opasni uski klanac pa stoga i nisu postavljali zasjede oko njega, ve su postavili svu svoju vojsku na ona dva prva prolaza. neprijateljima iza lea. Tutmozis III se uspjeno provukao kroz uski klanac i naao

Zbunjeni i u panici, Kanaanci kao da i nisu pruali neki vei otpor, tako da

je Megiddo bio osvojen a koalicija kanaanske vojske u cijelosti poniena i poraena (Grimal 1993: 213, 214). Budui da je veinu svoga vremena koristio na vojne ekspedicije, trebao je osnovati polazno mjesto iz delte Nila, jer je to podruje blizu Palestine. Iako je njegova prijestolnica bila u Thebi,

za ostvarenje svojih vojnih ambicija morao je osnovati centar u delti, u kojem e biti spremljen sav plijen donesen iz Palestine i Mezopotamije. robova koji e ih graditi. graditi ovakve postaje. Zbog toga su mu bila potrebna skladita i mnotvo

Prema biblijskom tekstu (Izl 1, 11), upravo su Izraelci bili primorani Osim toga, da bi imao kontrolu nad robljem i da bi bio to blie

neprijateljskom teritoriju, mogue je da je veina njegovih vojnika bila stacionirana upravo u delti zbog brzih akcija. Proizvodnja opeka, kao i njihova uporaba, poznati su u Egiptu jo od starih dana. Prva je

uporaba opeka zabiljeena u vrijeme Starog carstva ili vrijeme piramida tijekom treeg milenija prije Krista. Kasnije u vrijeme 12. dinastije, negdje u 18. i 19. stoljeu prije Krista, dolazi novi

zapis o proizvodnji opeka i njihovoj uporabi. Uz to u jednoj kapelici koju je dao sazidati jedan vizir iz 18. dinastije pronaen je zanimljiv natpis i crte. Ime ovog vizira je Rekhmire, koji je

129

ivio u vrijeme izlaska.

Priblino vrijeme ovog natpisa je 1450. godina prije Krista. Na crteu Dok jedni donose vodu, drugi prave blato, trei

su prikazani robovi u punoj proizvodnji opeka.

spremaju blato u kalupe, a ostali odnose gotove opeke do mjesta gradnje (Davis 1943: 55; Nims 1950: 22-28; Kitchen 1976: 137-147; 1981: 45). Nadglednik robova koji su pravili opeke je u Egiptu bio zvan prijevodu). ar (gospodar robova u

To je isti izraz kao i u hebrejskom jeziku a pojavljuje se u natpisu Tutmozisa III na Na njemu je prikazan jedan takav nadglednik s velikim biem u ruci (Kaiser 1998:

crteu u Tebi. 84).

Ova scena jasno prikazuje da su u vrijeme ove dinastije i naroito u vrijeme Tutmozisa III

robovi bili ukljueni u proizvodnji opeka i gradnji raznih zdanja. Osim toga narodi semitskog podrijetla su bili primoravani na ovakve graevinske pothvate, i jo k tome su ih nadglednici s biem potsticali na bolju i bru proizvodnju, upravo kako to i sam biblijski tekst opisuje (Izl 5, 6-14). Proizvodnja opeka je zabiljeena i u kasnijim razdobljima, tako da se ne moe na temelju ovih zapisa odrediti vrijeme izlaska, ali se moe ilustrirati biblijski izvjetaj koji spominje Izraelce koji su bili primorani praviti opeke za gradnju faraonovih zdanja. Opeke su bile glavni graevni

materijal, budui da kamena u delti Nila nije bilo. Za neke vanije zgrade, palae, hramove, kamen je bio dovuen iz kamenoloma, koji su obino bili smjeteni u junom dijelu Egipta, i prevezen Nilom do mjesta gradnje. upravo kako to i Biblija opisuje. Proizvodnja opeka u delti je bila u cijelosti realna i opravdana,

U tom sluaju Tutmozis III je upotrebljavao raspolaivu radnu

snagu za izgradnju potrebnih zdanja za njegove ekspedicije. Pred kraj svojeg ivota postavio je svoga sina Amenhotepa II da bude suvladar s njim (Redford 1965: 108-122). Posljednje godine vladanja Tutmozisa III (1450. godine prije Krista)

130

njegov se sin Amenhotep II uputio na svoju prvu vojnu ekspediciju u Palestinu.

Da bi ga podrao

i ohrabrio, a i to prije uo vijesti o ishodu ekspedicije, sasvim je mogue da je i sam faraon, Tutmozis III tom prilikom boravio u nilskoj delti. Ako je ova tvrdnja istinita, onda je upravo on bio faraon s kojim je Mojsije pregovarao o osloboenju Izraelaca iz ropstva. Iste godine kada je

Amenhotep II boravio u Palestini Tutmozis III je umro. Bilo je to 1450. godine prije Krista, to je ujedno i godina izlaska. Prema biblijskom tekstu (Izl 12, 29), svi prvoroenci Egipta su izgubili svoje ivote u vrijeme desetog zla. ak niti prvoroenac faraona, koji je trebao naslijediti prijestolje nije bio poteen. U vrijeme ovih dogaaja faraonov sin Amenhotep II nije bio u Egiptu, ve je-kao to znamo-vojevao u Palestini protiv Kanaanaca. Tutmozisa III . Osim toga, Amenhotep II i nije prvoroenac

Prvoroenac Tutmozisa III se zvao Amenemhet i umro je jo u poetku njegove To bi znailo da ni jedan od sinova

vladavine mnogo godina prije izlaska (Redford 1965: 108). Tutmozisa III nije stradao u vrijeme desetog zla. vrijeme zala.

Tko je onda bio i iji je sin onaj koji je umro u

Amenhotep II je imao nekoliko sinova, a naslijedio ga je Tutmozis IV, iako se zna Smatra se da je najstariji brat Tutmozisa IV bio onaj koji

da nije bio najstariji sin Amenhotepa II.

je stradao tijekom desetog zla (Redford 1965: 114). U tom su sluaju u vrijeme izlaska faraon Tutmozis III i njegov unuk izgubili svoje ivote. Amenhotep II (1450.-1425. godine prije Krista) Ve u poetku svoje vladavine Amenhotep II je morao vojevati u Palestini protiv pobunjenika koji su iskoristili priliku to je Tutmozis III bio nemoan i nekoliko svojih posljednjih godina nije predvodio nikakve ekspedicije. Stoga se njegov nasljednik morao upustiti u tu

avanturu da bi razbio ustanak, a i da bi pokazao kako je Egipat jo uvijek jedna svjetska sila kojoj

131

se treba pokoravati. Sa sobom je doveo nekoliko kanaanskih prineva kao trofeje svoje pobjede. Ovo nita nije bilo neuobiajeno, jer su svi faraoni dovodili voe pobunjenika iz dvaju razloga. Prvo, da bi pokazali svoju slavu i uspjeh pred svojim narodom u paradnoj procesiji. Iza ove

procesije zarobljenici bi se svrstavali u redove robova i zauvijek ostajali u Egiptu ili bi ih prodavali. Drugi razlog je u tome to su pobunjenici koji su preivjeli ostajali bez svojih voa i tako bili neorganizirani za bilo kakvu drugu pobunu. Meutim, kad se Amenhotep II vratio s ovog ratnog pohoda, poubijao je sve voe kanaanskih pobunjenika i njihove glave povjeao na lau kao izlobu koja je plovila Nilom (Breasted 1906: 319). Ovakav je neuobiajeni in posvema razumljiv ako se uzme u obzir na Njegov je otac bio mrtav, a takoer

kakvu je situaciju Amenhotep II naiao kad se vratio u Egipat.

i njegov sin. Osim toga, ovi su pobunjenici bili razlog zbog kojih je on morao biti udaljen od svoga oca u tako kritinim trenucima. Dalje, odbjegli hebrejski robovi bili su istog podrijetla Uz to ovo je bila prva godina u kojoj je

(Semiti) kao i ovi pobunjenici, i osveta je bila neizbjena.

Amenhotep II vladao kao samostalni vladar i trebao je pokazati to e se dogoditi onima koji se usude podii protiv njega. etiri godine poslije ovog incidenta Amenhotep II se ponovo uputio u Palestinu na vojni pohod. Ovoga je puta doveo 3600 robova u Egipat. Nakon toga uslijedio je jo jedan pohod, u Ovo je

kome se Amenhotep II hvali da je doveo gotovo 90 000 robova (Pritchard 1955: 247).

mogla biti zamjena za odbjegle Hebreje. Amenhotep II je gajio posebnu mrnju prema Semitima, to je i izrazio na nekoliko mjesta (Gardiner 1964). Ovo je dovoljan dokaz da su Semiti bili

neprestano u njegovim mislima, to je i razumljivo shvaajui da su upravo Semiti bili odgovorni za smrt njegova oca, pa i sina.

132

ini se da se teorija o izlasku u 15. stoljeu bolje uklapa u egipatsku povijest negoli teorije o 13. stoljeu. Osim toga to biblijska kronologija oito sugerira da su se ovi vani dogaaji odigrali u vrijeme 18. dinastije, egipatski zapisi o drevnim faraonima podupiru biblijsku povijest. Ni za ijedne dinastije nije bilo toliko problema oko mukog nasljednika kao u vrijeme 18. i zbog tih je problema prihvaanje Mojsija kao kandidata za egipatsko prijestolje bilo mogue upravo za dinastije Tutmozisa. Osim toga, faraon Tutmozis III je umro u istoj godini izlaska, to odgovara

tvrdnjama mnogih komentatora da je prema biblijskom tekstu (Ps 136, 15) i sam faraon zavrio svoj ivot u vodama Crvenog mora. Egipatska zla Biblijski zapis slikovito opisuje kako je sam Bog prilikom oslobaanja Izraelaca iz suanjstva nanio velike tete kako na biljnom tako i na ivotinjskom svijetu (Izl 7-11). Ustvari

mmnogi dre da se ovdje Bog obraunava sa egipatskim bogovima da bi dokazao faraonu da je izraleski Bog onaj koji vlada svemirom (Knight 1976: 62-79; Aling 1981: 103-110; Davis 1986: 98-153). Izgleda da ovakav stav podrava i sam biblijski tekst u kome se kae, Ja, Jahve, kaznit Jo u ranijim iskazima (Izl 10, 2), biblijski tekst nam

u i sva egipatska boanstva (Izl 12, 12).

objanjava da e se pripovijedati kroz budue generacije ono to je Bog uinio Egipanima i njihovim bogovima. Rije koju je biblijski pisac ovdje uporabio, a prevedena je na hrvatski jezik

kao uinio, je ___ (alal) to u stvarnosti znai ismijao ili narugao se egipatskim bogovima. Poznato je da su Egipani imali mnogobrojna boanstva kojima su se klanjali i sluili im. Tijekom prvoga zla Bog je pretvorio vodu u krv (Izl 7, 14-24). Budui da je rijeka Nil jedina

rijeka u Egiptu i da sjetva i etva uvelike ovise o godinjim izlijevanjima Nila u oblinje ravnice, Egipani su drali da je Nil jedno od vanijih baanstava. 133 Ovo boanstvo se zvalo Hapi, a

predstavljeno je likom bradata ovjeka sa enskim prsima i velikim stomakom (trudnoa).

Mnoge

su pjesme ispjevane o ovom bogu koje govore o njemu kao onomu koji omoguuje ivot u cijelom Egiptu. Uska povezanost lika ovog boanstva predstavlja plodnost koju Nil donosi sa sobom Time to je voda Nila pretvorena u krv, poplavljeni Nil

poslije izlijevanja vode iz rijenog korita. niukom sluaju ne bi koristio u ratarstvu.

Tijekom drugoga zla abe izlaze iz vode i preplavljuju zemlju (Izl 8, 1-6).

Egipani su

smatrali abu kao simbol boanske moi koja je predstavljela plodnost. Jedna od vanijih boanstava je bila boica Hekhet, a bila je predstavljena likom ene sa abljom glavom. Ona je

bila ena boga-stvaratelja Khnuma koji je predstavljen likom lonara koji oblikuje ljudska tijela na lonarskom kotau. Kad su ljudska tijela formirana, boica Hekhet udahnjuje u njih ivot i slui Isto tako Hekhet ima zadau kontrolirati mnoenje aba time to

kao babica prigodom poroaja.

zatiuje krokodile koji jedu abe (Knight 1976: 62). Tree i etvrto zlo je usmjereno ka leteim insektima (Izl 8, 16-24). U treem zlu se pojavljuju komarci. Hebrejski tekst koristi rije ___ (kinnam) koja se uglavnom prevodi sa ui Oba zla su usmjerena

(Koehler i Baumgartner 1985: 443). etvrto zlo opisuje navalu obadova.

prema egipatskom boanstvu Khepreru koji je predstavljen likom letee bube (Knight 1976: 62-64). Peto zlo dolazi na stoku (Izl 9, 1-7). Egipani su, kao i mnoge druge nacije antikog

svijeta tovale boga koji je predstavljen likom bika. Bik je bio bog plodnosti, a ime mu je bilo Apis. Osim toga bikovi su bili utjelovljenje bogova Ptah i Re (Knight 1921: 160). Zatim

postojala su mnoga druga boanstva iji su likovi na sebi imali ivotinjska oblija, kao to su Isis (kraljica bogova) i Hathor (zatitnik kralja). esto zlo dolazi na Egipatski narod u obliku ireva (Izl 9, 8-12). 134 Izgleda da je ovo zlo

upueno na raun boice Sekhmet koja je bila zaduena za ozdravljenje od razno-raznih bolesti. Ovo je boanstvo predsavljeno likom ovjeka koji ima glavu lava (Posener 1962: 256). Osim ovoga, postojalo je i drugo boanstvo koje je bilo zadueno za lijeenje, a zvalo se Amon-Re (Pritchard 1955: 369). Sedmo zlo dolazi u obliku tue (Izl 9, 13-35). egipatskih boanstava. Ova katastrofa je usmjerena protiv nekoliko

Bog Nut je bila boica neba i svoda nebeskog, bog u je bio onaj koji dri Svi ovi bogovi su pokazali svoju nemo kada je Jahve

svod nebeski, i Tefnut je bila boica vlage. djelovao protiv njih.

Skakavci su bili predstavnici osmog zla (Izl 10 1-20). Bog Senehem je bio zaduen za zatitu od ovakve vrste katastrofe (skakavaca). ak je i na jednom spomeniku iz Tanisa (delta

Nila) napisana pjesma u kojoj se mole bogovi za zatitu od najezde skakavaca (Currid 1997: 112). Deveto zlo dolazi u obliku tame koja prekriva cijelu egipatsku zemlju (Izl 10, 21-27). Drevni Egipani su vjerovali da je Amon-Re personifikacija sunca, i kao takav je bio njihovo glavno boanstvo. uskrsnue. podzemlje. Vjerovali su da Amon-Re u svom izlasku na istoku predstavlja novi ivot i

Meutim, kad sunce zae iza horizonta na zapadu, Amon-Re predstavlja smrt i Tijekom ovog zla Jahve zamrauje sunce, Amon-Re je bio skriven u nemogunosti da Za vrijeme devetog zla, Amon-Re nije izaao i vie nije davao

sija svjetlost na one koji mu slue.

ivot, ve je irio smrt i oaj (Rendsburg 1988: 3-15). U desetom zlu Jahve ustaje protiv samog faraona, koji je bio smatran kao boanstvo, a isto tako i protiv njegova naslijea (Currid 1997: 113). kljunu ulogu. Ovdje kao i u svim ostalim zlima, faraon igra

Vanost faraona u svim tim dogaajima se vidi u tome to je on bio namjesnik

neba u ouvanju reda i sveopeg sklada, ne samo u svome carstvu, nego i u cijelom svemiru

135

(Frankfort 1948: 51-56; Moremz 1973: 12-13).

Faraon, koji odrava ovaj sklad i red, moe

oekivati izlijevanje Nila koje donosi plodnost i bogatu etvu. Uz to e i sunce i mjesec pravilno funkcionirati prema predodreenom skladu i redu (Hoffmeier 1997: 153). Radi asocijacije izmeu

ovog sklada i vladanja nad Egiptom, egipatski su vladari bili zasluni za sveopi napredak zemlje kako na ekonomskom i drutvenom, tako i na politikom planu. Egipatska zla jasno pokazuju da faraon nije bio u stanju obdrati ovaj sklad i red, ve je Jahve onaj koji kontrolira prirodom.

Put izlaska Kad su Izraelci konano dobili svoju slobodu i garanciju od samog faraona da mogu napustiti Egipat, krenuli su od Raamsesa do Sukota (Izl 12, 37). Od Sukota krenuli su prema

Etamu gdje su se utaborili (Izl 13, 20), da bi doli do Pi-Hahirota koji se nalazi izmeu Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu (Izl 14, 2). Sukot Prema biblijskom tekstu ovo je bilo prvo mjesto pored kojeg su Izraelci proli napustivi Raamses (Izl 12, 37). Veina egiptologa i ostalih znanstvenika dre da bi najbolji kandidat za

biblijski Sukot trebala biti Tell el-Maskhuta, lokalitet koji je udaljen od Tell el-Retabe (Pitoma) oko 15 km. U antiko doba Tell el-Maskhuta je bila poznata u egipatskim zapisima kao Tjeku (Seely U poetku Tjeku je bio podruje a kasnije je i jedan lokalitet dobio isto ime. Ime

1992: 217).

Tjeku se pojavljuje u egipatskim zapisima jo u vrijeme 18. dinastija (dinastija izlaska) (Hoffmeier 1997: 180). Tjeku (Sukot) je bila egipatska utvrda koja je uvala pristup egipatskom teritoriju sa Stoga su Izraelci paziti i paljivo se kretati izmeu ovih utvrda kojih je

istone (pustinjske) strane.

bilo dosta u tom kraju (Hoffmeier 1997: 181).

136

Etam Etam je bila mjesto gdje su se Izraelci utaborili poslije Sukota (Izl 13, 20). Biblijski tekst

daje jedno dodatno objanjenje naznaivi da se Etam nalazi na rubu pustinje. Do sada je bilo nekoliko pokuaja u identificiranju ovog biblijskog mjesta (Gorg 1992: 644; Hoffmeier 1997: 182). Svi dosadanji pokuaji nisu donijeli nikakve ubjeujue rezultate. Uslijed toga to Biblija oznaava da je to mjesto blizu pustinje, najbolje je prihvatiti da se je nalazilo negdje na sjeveroistonoj strani Gorkih jezera. to se tie Pi-Hahirota koji se nalazi izmeu Migdala i Baal-Sefona, znanstvenici nisu uspijeli pozitivno identificirati niti jedno od ovih mjesta. Biblijski tekst naglaava da se u blizini

nalazilo more (Izl 14, 2), gdje su ih stigli faraonovi konjanici i sva njegova vojska (Izl 14, 9). Poslije dolaska egipatske vojske, Bog provodi Izraelce kroz Crveno more u kojem su egipatski vojnici izgubili svoje ivote, i na taj nain egipatska vojska je doivjela svoj nezapameni poraz. Put prema Sinaju Miljenja s obzirom na pitanje puta kojim su Izraelci putovali do Sinaja su podijeljena. Podjela je uslijedila zbog toga to se biblijski povjesniari i arheolozi ne slau u identifikaciji gore Sinaj ili Horeb. Uslijed toga su uslijedile tri teorije o putu izlaska Izraelaca iz egipatskog ropstva:

sjeverni, centralni ili sredinji, i juni put. Sjeverni put Prema ovoj teoriji, Hebreji su se uputili iz goenskog kraja prema obeanoj zemlji najkraim putem, uz obalu Sredozemnog mora. Barnei. Nakon stanovita vremena nali su se u Kade

Ovo je mjesto uspjeno identificirano i veina arheologa smatra da se Kade Barnea U blizini ovog mjesta

nalazila na ruevinama dananjeg Ain Quadeirat (Dothan 1977: 697-698).

137

nalazi se nekoliko planina od kojih bi Jebel Halal trebala biti biblijsko brdo Sinaj, gdje je Mojsije dobio Deset zapovijedi. Mnoge su ozbiljne primjedbe upuene na raun ove teorije. Teko je prihvatiti da su

Izraelci ili ovim putem, jer je to bio tradicionalni put kojim su Egipani putovali kad su ili na svoje osvajake pohode. Upravo ovaj dio Egipta je bio naikan sa mnogobrojnim tvravama Osim toga u vrijeme

izmeu kojih je bilo nemogue proi neopaen (Hoffmeier 1997: 187).

izlaska Amenhotep II je boravio u Palestini na svom prvom vojnom pohodu i teko je prihvatiti ideju da su Izraelci ili istim putem u Palestinu kojim se Amenhotep II trebao vratiti sa svom svojom vojskom. Zbog mogunosti susreta s Egipanima sigurno bi Izraelci izabrali neki drugi Osim toga, u bilijskom tekstu (Pnz 1, 2) kae nam se da je mjesto na

put do obeane zemlje.

kojemu su Izraelci dobili Deset zapovijedi udaljeno devet dana od Kade Barnee, dok je Jebel Halal u neposrednoj blizini Kade Barnee. Izraelci putovali u Palestinu. Sredinji ili centralni put Postoji jedna skupina teologa koji smatraju da brdo Sinaj nije smjeteno na Sinajskom poluotoku, ve njegov lokalitet treba traiti na podruju Saudijske Arabije. Razlog za ovakvu Zbog toga je potrebno potraiti neki drugi put kojim bi

teoriju nalazi se u pretpostavci da brdo koje bi moglo biti Sinaj mora imati neke ostatke aktivnog vulkana, jer je upravo to bila manifestacija Bojeg djelovanja kada je Bog razgovarao s Mojsijem. Jedino takvo brdo danas se moe nai u Saudijskoj Arabiji na najjunijem dijelu Aqabskog zaljeva, a danas se zove El Khrob. Drugi razlog za ovu teoriju nalazi se u biblijskim podacima koji govore da je Mojsije, kad je bio u izbjeglitvu, boravio kod Midjanaca (Izl 3, 1; 18, 1). Upravo se ovaj dio Arabije smatra kao

138

tradicionalno mjesto na kojemu su nekada ivjeli Midjanci na ijem se teritoriju nalazi El Khrob. Prema tome, dre oni, Izraelci su preli Sinajski poluotok najkraim putem od poetka Sueskog zaljeva prema Ezion-geberu, koji se nalazi na poetku Aqabskog zaljeva, da bi zatim skrenuli prema jugu, gdje se nalazi brdo Horeb na kojemu je Mojsije primio Deset zapovijedi. Primjedbe koje su upuene na raun ove teorije vrlo su ozbiljne, to je ini u potpunosti neprihvatljivom. U prvom redu Mojsije je bio vezan za Kenijce (Suci 1, 16; 4, 11). Kakav je

odnos ovih Kenijaca bio s Midjancima dosad nije u potpunosti poznat, ali se vjeruje da su Kenijci bili jedan od klanova koji je pripadao midjanskom plemenu. Kenijci su se bavili metalurgijom i

njihov boravak na Sinajskom poluotoku bio bi sasvim razumljiv, drei u vidu da se na ovom poluotoku nalazi mnotvo bogatih rudnika bakra koji su iskoritavani jo od najranijih dana (mnogo godina prije izlaska). Poznato je da su i sami Egipani imali veliki interes u eksploataciji bakra s

ovog poluotoka zbog proizvodnje metalnih predmeta. Tako je mogue da je Mojsije boravio upravo ovdje kad je sreo Seforu, koja mu je kasnije postala ena, kao i njenu obitelj. Osim toga, Midjanci su bili pleme nomadskog karaktera i kao takvi nisu pripadali nekom odreenom podruju, ve su putovali mnogim podrujima traei pau svojoj stoci. Tako je sasvim mogue da su se ovi Midjanci nalazili na Sinajskom poluotoku kad ih je Mojsije sreo i obranio od ostalih pastira (Izl 2, 17). Ozbiljne su primjedbe upuene s obzirom na ideju da bi brdo Horeb ili Sinaj trebalo biti nekadanji vulkan. Smatra se da je ovaj izvjetaj u potpunosti skladan s drugim izvjetajima o tomu gdje se Bog javljao ovjeku i da nije potrebno nikakvo vulkansko nalazite u blizini ovakvog sastanka izmeu Boga i ljudi (Cross 1973: 156-177). Juni put

139

Kad su Izraelci napustili egipatsku zemlju, krenuli su juno prema samom vrhu Sinajskog poluotoka du obale Crvenog mora. Tom su prigodom proli kroz nekoliko mjesta. Postoje dva mjesta koja danas

Najznaajnije mjesto kroz koje su proli jest Mara (Izl 15, 23).

arheolozi smatraju da bi jedno moglo biti biblijska Mara, a to je Ain Hawarah ili Ain Musa. Drugo znaajno mjesto u nizu ovih dogaaja je Elim (Izl 15, 27; Br 33, 9). Gharandel mjesto na kojem je bio biblijski Elim. Vjeruje se da je Wadi

Nakon ovog mjesta Izraelci su skrenuli

jugoistono prema unutranjosti poluotoka i proli kroz pustinju Sin (Izl 16, 1), koja bi mogla biti pjeana visoravan Debbet er-Ramleh. Kad su proli kroz ovu pjeanu pusto, Izraelci su stigli

do Dofke (Br 33, 12). Predloeno je da bi Serabit el-Khadim mogao biti mjesto na kojemu je nekada bila smjetena biblijska Dofka. Od ovoga mjesta postoje dva mogua puta koje su Izraelci Bilo koja od ovih dvaju

mogli izabrati da bi stigli do Sinaja, a to su Wadi ellal ili Wadi Feiran.

uvala mogla je dovesti Mojsija i njegov narod do samog Sinaja, tj. planine koja se danas zove Jebel Musa, za koju se tradicionalno smatra da je bila biblijski Sinaj. Postoji jo jedno brdo samo pedesetak kilometara sjeverno od Jebel Muse, za koje neki smatraju da bi moglo biti dobar kandidat za biblijski Sinaj. el-Khadem. To se brdo danas naziva Serabit

Ovo je mjesto poznato po velikoj koliini bakrene rude koja se eksploatirala s ovog

mjesta i odvozila do Egipta, pa i Palestine, jo u vrijeme patrijaraha (oko 20. stoljea prije Krista). I u vrijeme izlaska Egipani su imali svoje rudnike koje su dobro uvali egipatski vojnici zadueni za sigurnost rudara kao i sigurnost isporuke odreene koliine rude bakra. Jo u dvadesetom stoljeu prije Krista Egipani su podigli na ovom mjestu hram boici Hator. U oblinjim rudnicima pronaen je alfabetski natpis, koji potjee iz oko 1500. godine prije

Krista. Ovo su prvi znaci alfabetskog pisma, koji je isto tako poznat kao proto-sinajski alfabet,

140

koji ee koristio za semitsko-kanaanski jezik.

Postoje jo neki primjeri ovog pisma pronaeni u Oito je da su semitski narodi bili nazoni u

Kanaanu, a potjeu iz oko 1600. godine prije Krista.

ovom dijelu Sinajskog poluotoka, to navodi neke na zakljuak da su upravo ovo ostaci boravka Izraelaca kada su bjeali iz egipatskog ropstva. Postoji ozbiljna zamjerka ovakvom zakljuku. Sredinom 15. stoljea prije Krista, kada su

Izraelci izali iz ropstva, Egipani su imali jake garnizone u ovom podruju zbog eksploatacije bakrene rude. Gotovo je nemogue da bi Izraelci doli do ovog mjesta i boravili blizu egipatskih Stoga je bolje zakljuiti da je

vojnika, koji ba nisu bili prijateljski nastrojeni prema njima. biblijski Sinaj bio Jebel Musa, a ne Serabit el-Khadem.

Kada je primio Deset zapovijedi od samoga Boga, Mojsije se uputio prema obeanoj zemlji. Najbolji i nasigurniji put bio bi uz obalu Aqabskog zaljeva do Ezion-gebera. Prije no to su stigli

do njega, Izraelci su proli pored nekoliko vanih mjesta koja su arheolozi pokuali identificirati. Di Zahab (Pnz 1, 1) mogao bi biti Dhahab, a Jotbata (Br 33, 33) dananji Tabeh (Rothenberg and Aharoni 1961: 167). Pozitivna identifikacija ovih biblijskih mjesta izriito predlae da su Izraelci izabrali upravo ovaj juni put do obeane zemlje i da je brdo Horeb ili Sinaj smjeteno na junom dijelu Sinajskog poluotoka te da se nalazi na brdu koje se danas naziva Jebel Musa. Osim toga, ovaj dio Sinajskog

poluotoka najpogodniji je za putovanje, jer putovi kojim se moe doi do Jebel Muse imaju pristup dovoljnoj koliini vode za pie, kako za ljude tako i za stoku. klimu negoli ijedan drugi put. Ovaj dio poluotoka uiva povoljniju

Stoga I. Beit-Arieh ispravno zakljuuje da je ovo podruje ekoloki

najpogodnije za odravanje ivota, jer u sebi sadri odreenu koliinu vegetacije koja se sastoji od bagremova drveta, palmi i ostalog grmovitog raslinja, kao i trave nune za ouvanje stoke

141

(Beit-Arieh 1988: 36).

142

Bibliografija Abd el-Maqsoud, M. 1988 Egyptian Excavation on the Way of Horus - Tell Heboua, North Sinai (1986-88). Str. 4-5 u Fifth International Congress of Egyptology, Cairo Oct.29-Nov.3, 1988, Abstracts, ur. A. Cherif. Cairo: Impr. De lI.F.A.O. Albright, W. F. 1954 Northwest Semitic Namesin a List of Egyptian Slaves from the Eighteenth Century B. C. Journal of the American Oriental Society 74: 222-233. Aling, C. F. 1981 Egypt and Bible History. Grand Rapids: Baker Book House. 1982 The Biblical City of Ramses. Journal of the Evangelical Theological Society 25: 129-137. Archer, G. L. 1964 A Survey of Old Testament Introduction. Chicago: Moody Press. 1974 An Eighteen Dynasty Ramses. Journal of the Evangelical Theological Society 17: 49-50. Beit-Arieh, I. 1988 The Route Through Sinai. Biblical Archaeology Review 14: 28-37. Bietak, M. 1975 Tell el-Daba II. Vienna: VAOW. 1994 Tell el-Daba-Ezbet Helmi Vorbericht uber den Grabungspltz H/I (1989- 1992). Agypten und Levant 4: 32-38. Breasted, J. H. 1906 Ancient Records of Egypt. Chicago: The University of Chicago Press. Cline, E. H. 1998 In Pharaohs Footsteps. Archaeology Odyssey 1/2: 32-41. Cross, F. 1973 Canaanite Myth and Hebrew Epic. Cambridge: Harvard University Press. Currid, J. H. 1997 Ancient Egypt and the Old Testament. Grand Rapids: Baker Book House. Davis, J. J. 1986 Moses and the Gods of Egypt. Grand Rapids: Baker Book House. Davis, N. De G. 1943 The Tomb of Rekh-mi-re at Thebes. New York: Metropolitan Museum of Art. Dothan, M. 1977 Kadesh Barnea. Sr. 697-698 u Encyclopedia of Archaeological Excavations in the Holy Land, ur. M. Avi-Yonah i E. Stern. Prentice Hall: Englewood Cliffs. Frankfort, H. 1948 Ancient Egyptian Religion. New York: Columbia University Press. Gardiner, A. 1918 The Delta Residence of the Ramessides. Journal of Egyptian Archaeology 5: 127-137. 1964 Egypt of the Pharaohs. Oxford: Oxford University Press. 143

Glueck, N. 1934 1935 1939 1951 Gorg, M. 1992 Grimal, N. 1981 1993 Hamza, M. 1930

Exploration in Eastern Palestine, I. Annual of the American Schools of Oriental Research, vol. 14. New Haven: American Society of Oriental Research. Exploration in Eastern Palestine, II. Annual of the American Schools of Oriental Research, vol.15. New Haven: Americah Society of Oriental Research. Exploration in Eastern Palestine, III. Annual of the American Schools of Oriental Research, vol. 18-19. New Haven: American Society of Oriental Research. Exploration in Eastern Palestine, IV. Annual of the American Schools of Oriental Research, vol. 25-28. New Haven: American Society of Oriental Research. Etham. Str. 644 u vol. 2 od The Anchor Bible Dictionary, ur. D. N. Freedman. New York: Doubleday. La Stele Triomphale De Pi(ankhy) Au Musee Du Caire, JE 48862-47089. Cairo: Institut francais darcheologie orientale. A History of Ancient Egypt. Cambridge: Blackwell.

Excavations of the Department of Antiquities at Qantir (Faqus District) (Season, May 21st-July 7th, 1928). Annales du service des antiquits de lgypte 30: 31-68.

Hein, I. 1994 Erste Beobachtungen zur Keramik aus Ezbet Helmi. Agypten und Levant 4: 39-43. Hoffmeier, J. K. 1997 Israel in Egypt: The Evidence for the Authenticity of the Exodus Tradition. Oxford: Oxford University Press. Kaiser, W. C. 1998 A History of Israel. Nashville: Broadman & Holman Publishers. Kees, H. 1961 Ancient Egypt: A Cultural Topography. Chicago: University of Chicago Press. Kitchen, K. 1968 Ramesside Inscription, Historical and Biographical. Vol. 2. Oxford: Blackwell. 1976 From the Brickfields of Egypt. Tyndale Bulletin 27: 137-147. 1981 From the Brick-Fields of Egypt. Bible and Spade 10: 43-50. 1992 Exodus, the. Str.700-708 u vol. 2 od Anchor Bible Dictionary, ur. D. N. Freedman. New York: Doubleday. Knight, G. A. F. 1921 Nile and Jordan. London: J. Clarke. 1976 Theology as Narration. Grand Rapids: Eerdmans. Koehler, L. i Baumgartner, W. 1985 Lexicon in Veteris Testamenti libros. Leiden: Brill. Lasor, W. S. 1982 Egypt. Str. 29-47 u vol. 2 od International Standard Bible Encyclopedia, ur. G. W. Bromiley. Grand Rapids: Eerdmans. 144

Montet, P. 1930 Tanis, Avaris et Pi-Ramses. Revue Biblique 39: 1-28. 1934 Les Nouvelles fouilles des Tanis. Paris: Les Belles Lettres. 1940 Le Drame dAvaris. Paris: Geuthner. Morenz, S. 1973 Egyptian Religion. Ithaca: Cornell University Press. Naville, E. 1884 The Store-City of Pithom and the Route of the Exodus. London: Trubner & co. 1924 The Geography of the Exodus. Journal of Egyptian Archaeology 10: 18-39. Nims, C. F. 1950 Bricks Without Straw. Biblical Archaeologist 13: 22-28. Petrie, W. F. 1915 Heliopolis, Kafr Ammar and Shurafa. London: School of Archaeology in Egypt. 1906 Hyksos and Israelite Cities. London: School of Archaeology in Egypt Posener, G. 1962 Dictionary of Egyptian Civilization. London: Methuen. Pritchard, J. B. 1955 Ancient Near Eastern Texts Relating to the Old Testament. Princenton: Princenton University Press. Ranke, H. 1935 Die Aegyptische Personennamen. Glckstadt: J. J. Augustine. Rea, J. 1961 The Time of the Oppression and the Exodus. Grace Journal 2: 5-14. Redford, D. B. 1963 Exodus I 11. Vetus Testamentum 13: 401-418. 1965 The Coregency of Tuthmose III and Amenohis II. Journal of Egyptian Archeology 51: 108-122. Rendsburg, G. A. 1988 The Egyptian Sun-God Ra in the Pentateuch. Henoch 10: 3-15. Rollin, C. 1823 Ancient History of the Egyptians. London: C. & J. Rivington. Rothenberg, B., i Aharoni, Y. 1961 Gods Wilderness; Discoveries in Sinai. London: Thames and Hudson. Seely, J. A. H. 1992 Succoth. Str. 217-218 u vol. 6 od The Anchor Bible Dictionary, ur. D. N. Freedman. New York: Doubleday. Shanks, H. 1998 A Name in Search of a Story. Biblical Archaeology Review 24/1: 6, 72. Shea, W. 1982 Exodus, the Date of. Str. 230-238 u vol. 2 od The International Standard Bible Encyclopedia, ur. G. W. Bromiley. Grand Rapids: Eerdmans. 1990 Leaving Egypt. Archaeology and Biblical Research 3: 98-111. Smith, G. A. 1931 The Historical Geography of the Holy Land, 25. izd. New York: Hodder & 145

Stoughton. Stewart, H. M. 1979 Egyptian Stelae, Reliefs, and Paintings From the Petrie Collection. Warinster: Aris & Phillips. Uphill, E. P. 1969 Pithom and Raamses: Their Location and Significance. Journal of Near Eastern Studies 27: 291-315; 28: 15-39. Van Seters, J. 1966 The Hyksos: A New Investigation. New Haven: Yale University Press. Wood, L. 1970 Survey of Israels History. Grand Rapids: Zondervan.

146