36
VJERA I KULTURA
prakti
č
ari, povezali jedno s drugim te nisu bitn
ij
e ni poricaliovu meta
fi
zi
č
ku bliskost.Ne samo to, nego je rat sa sportskim igrama bio u Gr
č
kojtoliko poistovje
ć
en, da je bilo posve mogu
ć
e da se za vr
ij
emetrajanja olimp
ij
skih igara prestane sa svim vojnim aktivnosti-ma te se proglasi privremeno ratno primirje. To je Grcima biloostvarivo ne zato što su smatrali olimp
ij
ska natjecanja mje-stom na kojem se promi
č
e mir i ljubav, nego upravo stoga štoim je to bilo mogu
ć
e kroz nepostojanje samoobmane o igramakao takvima, nego o igrama kao drugom obliku rata. Olimp
ij
-ski mir u biti n
ij
e bio mir za Grke, nego je to bila prilika da sezamrznuta ratna djelovanja samo prenesu na polje sportskihigara, te da se kroz pobjede na olimp
ij
adi ostvari pobjeda i naratištu. Samo u današnjem društvu koje je kroz odbacivanjesvoje krš
ć
anske nutrine, a zadržavanjem vanjštine, mogu
ć
eovoliko prenemaganje o nepoliti
č
nosti sporta, o nekakvoj od-vojenosti sporta od politike, o sportu kao velikom promica-telju mira, kao i svakakve druge sli
č
ne fraze i frazice. Nemaelementarnog poštenja pa da se barem prizna, onako kako suto sebi priznali i stari Grci, da je sport (p)ostao mjesto brutal-nog ratovanja i da se na sportske susrete treba gledati kao nadrugi oblik ratnih operac
ij
a. Zato i imamo ovakvu situac
ij
u ukojoj se doga
đ
a da se istovremeno zbiva i jedan globalni ratnisukob, jedan svjetski rat kojemu ne nazire kraj ni za budu
ć
egenerac
ij
e, s jednako tako globalnim sportskim ratovanjima:od olimp
ij
ada do trenutno aktualnog velikog nogometnog ra-tišta. Istovremeno, kao da je to posve normalno, gledamo slikesa svjetskih ratišta u kojima pogibaju i pate doslovce mil
ij
uniljudi, da bi potom, samo koju sekundu kasn
ij
e, gledali slike sasportskih borilišta i delir
ij
e oduševljenja opet doslovce mil
ij
u-na ljudi. Gr
č
ka, koja je bila poganska, n
ij
e uspjela ovako ujedi-niti duh rata i sporta u jedno, nego je ipak sa svojim odnosom
č
inila manje zlo u smislu da je barem u vr
ij
eme olimp
ij
adeza ve
ć
inu ljudi došlo do jednog stvarnog predaha od ratnihnapora. Bila je u tom pogledu ispred današnje zapadne civi-lizac
ij
e koja je
č
ula Radosnu v
ij
est, te bi po tome trebala biti boljom od te gr
č
ke, ali je svojim poklonjenim talentima u viduscientološko-tehnoloških postignu
ć
a ostvarila stanje obostra-ne konstante u svim oblicima ratovanja: i vojnih i sportskihistodobno. Moderan
č
ovjek nema mjesta i vremena za predah barem od jednog vida ratovanja, nego je do te mjere upregnutu ratnu mašiner
ij
u da n
ij
e
č
udo da je prisutna tolika potrebaza svakovrsnim oblicima sedativizac
ij
e – bila ona legalna iliilegalna sasvim je svejedno, a
č
ak je, s biološkog stanovišta,neke legalne oblike potrebit
ij
e prohibirati od onih koji su sadailegalni. Kod prohibic
ij
e misli se prvenstveno na kulturološkuprohibic
ij
u, jer je ovo stanje postignuto upravo kroz kulturo-loško formiranje društvenog mentaliteta, te se kroz prethodnoprepariranog
č
ovjeka, sa izazvanom željom, potom nastupakao onaj koji se samo trudi ugoditi tim željama, istodobno svelegitimiraju
ć
i nekakvim prigodno izmišljenim “zakonima tr-žišta”.Svakako da je glavni legalni sedativ zapadnjaka prisutanu obliku alkohola,
č
ime je i tu od Gr
č
ke preuzeto ono što jeu njoj bilo najgore i to onda dodatno potencirano, jer se ne-kad vremenski odre
đ
ene dioniz
ij
ske sve
č
anosti sada rastegloprakti
č
ki na c
ij
elu godinu. Sport je konstantno prisutan kaodruštvena pojava, a uz sport, kojeg li apsurda, prisutna je kul-tura intenzivnog alkoholiziranja, pa tako ljudi od sportskihovisnika postaju i ovisnici o op
ij
atima. Sve skupa, to je napro-sto savršena platforma za neprimjetno pokoravanje država inaroda – u
č
initi ih ovisnicima koji ne znaju da su ovisnici, aliistovremeno imati potpuni monopol nad predmetima ovisno-sti.Franjo Tu
đ
man, uza sve svoje objektivne nedostatke, je-dan je od r
ij
etkih modernih državnika koji je imao traženeneposrednosti i n
ij
e ništa krivo rekao ili radio onda kada jegovorio o sportu kao sredstvu kojim Hrvatska, svojim pobje-dama na me
đ
unarodnim sportskim arenama, treba sebi pri-skrbiti odre
đ
enu prednost u ovome trajno zara
ć
enom sv
ij
etu.Štoviše, treba ovo staviti u kontekst zbilje u kojoj je Hrvatska,kao i sve druge države i narodi sv
ij
eta, predvi
đ
ena za totali-tarnu okupac
ij
u, te po tome je i u trajnom stanju napadnutosti.Razlika je samo u tome kojim nas se metodama više ili manjenapada, kojim nas se na
č
inom rata želi pokoriti: da li “kla-si
č
nim” ratom, ili ekonomskim, pravnim, diplomatskim, kul-turnim i med
ij
skim ratom. Sport i sve uokolo njega pripadaovom potonjem obliku budu
ć
i se sportski rezultati primarnomed
ij
ski eksploatiraju, a tek se potom ponešto iz sporta pre-to
č
i i u kulturnu domenu ratovanja, ali i to je ponajviše ovisnoo prethodnoj med
ij
skoj obradi. Naravno da su Tu
đ
mana svilažni humanisti, paci
fi
sti i ostala farizejska bra
ć
a napali zbogtoga što se tako nešto usudio progovoriti o sportu i hrvatskimdržavnim interesima s njime povezanim, te što n
ij
e bio verbal-no ugla
đ
en kao njima omiljeli svjetski “uglednici” koji o spor-tu govore onako kako je to ideološki korektno, a istovremenose sami njime bezo
č
no služe kao sredstvom za svoja ratnaosvajanja; za svoju hegemonisti
č
ku politiku kojoj je cilj svimsredstvima i pod svaku c
ij
enu pokoriti c
ij
eli sv
ij
et.Iz pr
ij
e navedenih razloga, ali jednako tako i na pr
ij
e de
fi
-niran na
č
in, Hrvatska kao država i Hrvati kao narod trebali bisportu primjereno pristupiti. Nipošto se ne sm
ij
e na njega gle-dati onako kako se name
ć
e, a još se manje treba ponašati pre-ma svim tim bezbožnim i protunarodnim šablonama. Tako isve što
ć
e dalje biti izre
č
eno na trenutno aktualnu temu sportatreba staviti u ovdje okvirno precizirani kontekst.
O naravi nogometa
Budu
ć
i da je sport odre
đ
en samo kao jedna druga formarata i ratovanja, tako se i nogometna igra mora promatratikroz ovu spoznaju. Samo se kroz ovu spoznaju može objasniti
č
injenica da je nogomet postao daleko najpopularn
ij
om igromna sv
ij
etu te je toliko preokupirao ljude koje ina
č
e razdvajajusvakoliki oblici razdvojenosti. Tako nogomet, kada ga se gledakao personi
fi
cirani ratni sukob, postaje poprištem ratnih ope-rac
ij
a, a budu
ć
i da je on sport koji je me
đ
u najkolektivn
ij
im,u smislu da sudjeluje mnogobrojna mom
č
ad na travnatom te-renu, nogomet kao da je predodre
đ
en da simulira ratovanjeme
đ
u ljudima. Mnogobrojnost sudionika doprinosti velikojsloženosti, a složenost je preduvjet za veliku nepredvidivost– to
č
no kao i u standardnom ratovanju – i zato imamo visokurazinu podsvjesne identi
fi
kac
ij
e nogometa s ratom kao i pri-padne uvu
č
enosti u iste. Tako
đ
er je sukladnost prisutna i u ra-zra
đ
ivanju strateg
ij
a i takti
č
kih var
ij
ac
ij
a, kao i c
ij
elog “ratnogpogona” koji nastoji što više podi
ć
i e
fi
kasnost vlastitih snaga.Navedena složenost nogometa proizvodi još jedan efekt, ato je pripadaju
ć
a misti
fi
kac
ij
a koju ljudi pridaju svemu što imizmi
č
e iz umnog dosega. Misti
fi
ciraju
ć
i nogometnu zbilju, ato je posljedica složenih i nepredvidivih odnosa na borbenompolju, misti
fi
ciraju se i oni koji su najaktivn
ij
i akteri te zbiljekao i svi oni koji su u njihovoj bliskosti. Jednostavno re
č
eno,od ljudi koji su najbolji nogometaši stvara se idole-bogove, aoni koji njima upravljaju izuzetno svjesno igraju na ovu kar-tu idolopoklonstva. To ide toliko daleko da se stvara jedanc
ij
eli novi r
ij
e
č
nik kojim se ti probrani ljudi-igra
č
i doslovceimenuju “nogometnim bogovima”, a u nešto blažoj var
ij
ac
ij
ispominju se i “nogometni magovi”. Oni koji nisu proglašeniljudima-bogovima, ve
ć
samom svojom bliskom interaktivno-š
ć
u s istima primaju status ljudi-polubogova, a u najgoremslu
č
aju postaju ljudima-herojima. Sve potpuno sukladno sastarogr
č
kim poganskim mitološkim sl
ij
edom pa tako i ovdje,u idolopoklonstvu koje se producira nogometom, imamo pri-
Leave a Comment