Herbie Brennan

ENIGMA ATLANTIDE

___ENIGMA_ATLANTIDE__
JE LI ATLANTIDA POSTOJALA? ORTODOKSNI ZNANSTVENICI ODBACUJU TU MOGUNOST ZATO TO NE POSTOJI NITI JEDAN GEOLOKI MEHANIZAM KOJI BI MOGAO IZAZVATI POTONUE KONTINENTA. Herbie Brennan u ovoj knjizi opovrgava uvrijeenu dogmu i Otkriva nov dokaz o kataklizmi nepojmljivih razmjera nakon koje je unitena Atlantida, ali i gotovo cijelo ovjeanstvo na Zemlji, i koja je za sobom ostavila trag krhotina i unitenja diljem Suneva sustava. SAZNAJTE INJENICE I DOKAZE, KOJI POTVRUJU: Kako je fragment supernove unitio najstariju civilizaciju na svijetu. Zato ledeno doba, o kojemu ste uili u koli zapravo uope nije postojalo. Zastraujuu istinu. koja je skrivena u drevnim mitovima o svjetskome potopu. Istinu o legendi, koja je oduevljavala ovjeanstvo vie od 2 000 godina. Ova nezaboravna knjiga uvjerit e vas da je Atlantida doista postojala i zauvijek e izmijeniti vae poimanje evolucije ovjeanstva.

Herbie Brennan

Herbie Brennan

ENIGMA ATLANTIDE
Naslov originala The Atlantis Enigma

Copyright 1999 by Herbie Brennan

Za June, koja me potaknula na potragu za Atlantidom prije toliko godina ... ... i za ekipu u Freeverse Software-u, ije su me sjajne raunalne igre odrale razboritim dok sam istraivao.

Sadraj
1. POTRAGA ZA ATLANTID0M 2. PLATONOV OPIS 3. AMERIKI DOKAZ 4. TAJNE U EGIPTU 5. ZAPANJUJUA OTKRIA 6. DREVNI POMORCI 7. PRETPOVIJESNA ZAGONETKA 8. PUKOTINE U ZNANSTVENOME KONSENZUSU 9. MIT O LEDENOME DOBU 10. SVJETSKA KATAKLIZMA 11. POTRESU VULKANI 12. PROMJENA KLIME 13. IZVANZEMALJSKA VEZA 14. ASTEROIDI I KOMETI 15. PLANET KOJI NEDOSTAJE 16. OPUSTOEN SUNEV SUSTAV 17. FRAGMENT SUPERNOVE 18. NEBESKI RAT 19. KOZMIKO BOMBARDIRANJE 20. KIA I POTOP 21. NAKON KATASTROFE EPILOG 005 016 024 034 046 058 067 077 087 095 104 117 128 138 144 154 163 174 183 192 200 209

1. poglavlje

POTRAGA ZA ATLANTIDOM
INJENICA
TREBALI BISTE ODBACITI CIJELU ZNANSTVENU PARADIGMU PRIJE NEGO POVJERUJETE U NETO TOLIKO BAJKOVITO KAO TO JE PLATONOVA IZGUBLJENA ATLANTIDA

U prosincu 1997. ruski znanstvenik Vjaeslav Kudrjacev zatraio je od Ministarstva vanjskih poslova Velike Britanije doputenje da poduzme arheoloko istraivanje podmorja Little Sole Banka udaljenoga otprilike 160 km od kornvalske obale na jugozapadu Britanije. Kudrjacev, koji je uivao potporu ugledne Ruske akademije znanosti, planirao je povesti ekspediciju sastavljenu od dvadeset ronilaca, pomorskih kartografa i inenjera.

***

Istodobno, dok je Kudrjacev zavravao pripreme za istraivanje Little Solea, engleski istraiva, pukovnik John BlashfordSnell planirao je vlastitu ekspediciju na Atlantidu. On je bio uvjeren da se Atlantida nalazila na otoku u bolivijskome jezeru Poopou, koji je prije tisuu godina unitila vulkanska erupcija.

Takva razilaenja nisu nimalo neobina. Ameriki znanstvenik Ignatius Donnelly smjeta Atlantidu u Atlantski ocean, kao i H. P. Blavatsky, osnivaica Teozofske kole, kojoj su tajni uitelji povjerili da je Atlantida tonula u nekoliko razliitih razdoblja. U slubenome Vodiu kroz Kerry (Guide to Kerry) spominje se da su otoci Aran na zapadnoj obali Irske neko bili dijelom Atlantide. Druge predaje tvrde da je Atlantida obuhvaala cijelu Irsku, ali ne i ostale dijelove Britanskoga otoja, koji su u to doba bili povezani s Europom. Novinar i spisatelj Lewis Spence vjeruje da je Atlantida bila smjetena uz obalu Afrike, te da je u neko doba moda bila s njome i povezana. Arhitekt H. R. Stahel prikazao ju je kao niz otoka, koji se prostire od Newfoundlanda prema panjolskoj. Dvorski astrolog kraljice Elizabete I., dr. John Dee, bio je uvjeren da se Atlantida nalazi na novootkrivenome kontinentu tj. u Sjevernoj Americi, te ju je kao takvu obiljeio na jednome od svojih zemljovida. Isto uvjerenje dijelio je i Francis Bacon - koji je kao mogunost istaknuo i Junu Ameriku - kao i nekoliko drugih znanstvenika toga doba. Arheolozi Angelos Galanopoulos i Spiridon Marinatos zakljuili su da pria o Atlantidi predstavlja iskrivljena sjeanja na minojsku Kretu. Vjerovali su da je razorna vulkanska erupcija, koja je razorila otok Theru oko 1.500. god. pr. Kr., unitila i minojsku civilizaciju. Unato nesuglasjima s izvornom predajom (na primjer, potrebno je datum podijeliti s deset kako bi se datiranja podudarala), tu je teoriju isticao dublinski znanstvenik, prof. J. V. Luce.1
1) No, ta ideja danas nije toliko popularna kao nekada. Nedavna geoloka otkria pokazala su da se erupcija na otoku Theri nije dogodila istodobno s unitenjem minojske civilizacije.

No, s brojkama nisu onglirali samo Galanopoulos, Marinatos i Luce. Njemaki geograf Albert Hermann podijelio je navodnu veliinu Atlantide s trideset i na taj je nain zakljuio da se nalazila u Shott el Djeridu, isuenoj movari u Tunisu. Godine 1953. ronilaka ekspedicija pod vodstvom Nijemca Jurgena Spanutha otkrila je kamene zidine na dubini od 13,7 m pokraj Heligolanda, stjenovitoga otoka u Sjevernome moru, za koje je Spanuth odmah ustvrdio da su ruevine Atlantide. Adolf Schulten pripada skupini arheologa koji vjeruju da se radi o drevnoj tartekoj kulturi, koja se rasprostirala od june panjolske do unutranjosti Maroka prema otocima u Gibraltarskome prolazu, a koja se danas nalazi duboko u Sredozemnome moru. Oni tvrde da je upravo ta kultura bila Atlantida ili, barem, njezina kolonija. Arheolog Leo Frobenius, koji je oduevljen slinostima izmeu Olokuna, boga oceana Joruba, i Posejdona, boanskoga osnivaa Atlantide, tvrdi da se ona nalazila u Nigeriji. Godine 1925. istraiva pukovnik P. H. Fawcett otputovao je u brazilsku dunglu u nadi da e ondje pronai tragove Atlantide, no nikada se nije vratio. Spisatelj Charles Berlitz tvrdi da su Atlantidu smjetali u Portugal, Francusku, Englesku, vedsku, Belgiju, Prusiju, Italiju, Spitsbergen, Iran, Cejlon (ri Lanku), Kavkaz, Azovsko more u Rusiji i u podmorje uz obalu Nizozemske. O Atlantidi je progovorio ak i Edgar Cayce, slavni ameriki "tihi prorok", koji je umro 1945. Cayce je stekao ugled velikoga iscjelitelja, koji je u stanju samoizazvanog hipnotikog transa davao lijenike dijagnoze i propisivao lijekove. S vremenom je poeo proricati, te je predvidio da e Atlantida izroniti iz dubina 1968. ili 1969. Njegovi su oduevljeni sljedbenici uzalud ekali da se izgubljeni kontinent ponovno poja-

vi. Mnogi su se tjeili injenicom da je ameriki arheolog dr. Manson Valentine 1968. otkrio impresivan zid pod morem zapadno od Biminija u Bahamskome otoju. U novije doba Rand i Rose Flam-Ath objavili su iznimno uvjerljivu hipotezu, prema kojoj Atlantidu usporeuju s Antarktikom. Prema njihovoj teoriji izgubljena civilizacija danas lei pod ledom - a njezina domovina nije potonula.2

*** Grki filozof Platon, koji je prvi napisao priu o Atlantidi, smjestio ju je "izvan Heraklovih stupova", odnosno izvan Gibraltarskoga prolaza. Prema tom prilino neodreenome opisu, Atlantida se mogla nalaziti gotovo bilo gdje, osim na Sredozemnome moru. Platon je opisao "veliku silu koja je napredovala iz svojega sredita u Atlantskome oceanu i napadala gradove u Europi i Aziji." U to doba, pisao je, Atlantskim oceanom mogli su ploviti brodovi. Nasuprot Gibraltarskom prolazu nalazio se otok vei od Libije i Azije zajedno. Mornari su s njega mogli stii na druge otoke, a konano i na "kontinent koji se nalazio na sasvim suprotnoj strani, a koji okruuje ... ocean."3 Navedeni odlomak nije posve razumljiv. Prvo, zavarava izraz "vei od Libije i Azije zajedno". U Platonovo doba Azijom se nije nazivala ista kopnena masa, koju danas nazivamo tim imenom. Osim toga, "Libija" takoer nije predstavljala dananju Libiju nego se tako nazivalo podruje Sjeverne Afrike
2) When the Sky Fell ("Kada se sruilo nebo"), Orion Books, London, 1996. 3) U Platonovu Timeju. Navodi su uzeti iz prijevoda Desmonda Leeja, Penguin Classics, London, 1971.

bez Egipta. No, otok koji se nalazio nasuprot Gibraltarskom prolazu bio je oito veoma velik, a moda je ak zasluio atribut "kontinent", koji su mu pridavali mnogi kasniji pisci. Mnogo manje razumljiv jest opis "kontinenta na sasvim suprotnoj strani". Ako se taj opis uope moe odnositi na neto, tada su to najvjerojatnije Sjeverna i Juna Amerika, koje, naravno, ne okruuju Atlantski ocean, ali su dovoljno velike da su prvi pomorci mogli pretpostaviti isto. Dakle, imamo obje Amerike s jedne strane Atlantskoga oceana, veliki otok u oceanu blizu Gibraltarskoga prolaza i lanac manjih otoka izmeu njih. To je bio golem otok u oceanu, koji je Platon nazvao Atlantidom. Mnogo je lake protumaiti Platonov izraz "u to doba", ali samo ako nas suvie ne brine precizno odreenje. Egipatski sveenici od kojih je Platonov predak Solon saznao tu priu, tvrdili su da je Atena osnovana 9.000 godina prije, iako Platon na drugome mjestu uz isti datum vee napad Atlantiana. Budui da znamo koje je godine Solon otputovao u Egipat, moemo izraunati da se Atlantida oko 9.600. god. pr. Kr. jo uvijek nalazila iznad vode i stvarala je nevolje. A nevolja je bilo u izobilju. Atlantidom je vladala dinastija kraljeva, koji su bili iznimno vjeti ratnici. Oni su osvojili veinu otoka u transatlantskome lancu kao i dijelove amerikoga kopna. Pod njihovom se vlau nalazila i Libija (odnosno, dijelovi Sjeverne Afrike) do njezinih granica s Egiptom, te dijelovi Europe i Tirene, koja je nekada obuhvaala Korziku, Sardiniju i dijelove Italije. No, Atlantiani su eljeli jo vie. Napali su "podruja unutar tjesnaca", vjerojatno kako bi zavladali cijelim Sredozemljem. U tome bi vjerojatno i uspjeli da nije bilo Atenjana. Grad-drava Atena povela je Grke u savez protiv Atlantiana.

Branitelji su isprva bili u tekome poloaju. Savez se raspao, ali Atena je nastavila borbu i konano uspjela odbiti atlantianske jedinice i tako osigurati slobodu dravama Sredozemlja. U neko doba nakon toga rata - ako su Egipani naveli toan datum, Platon o tome ne izvjetava - nastupilo je razdoblje iznimno razornih potresa i poplava. Atena je pretrpjela goleme tete: Platon pie da je njezinu vojsku "progutala zemlja". Atlantida je prola mnogo gore. More je potopilo cijelu zemlju "u samo jednome zastraujuemu danu i jednoj noi". Ta je pria uzeta iz Platonova Timeja, ali o njoj je ponovno pisao poslije u djelu naslovljenome Kritija u kojemu je dao ivopisan opis atlantidske civilizacije. Nakon ponovljenih opisa rata i katastrofa, koje su nakon njega slijedile, Platon istie da su Atlantidu "unitili potresi" pa se pretvorila u blato, koje je zatrpalo slobodan prolaz izmeu Gibraltarskoga tjesnaca i otvorenoga mora. S obzirom na taj opis moemo zakljuiti da se Atlantida nalazila u Atlantskome oceanu veoma blizu ulazu u Sredozemno more. No, bez obzira na to gdje je Platon smjestio svoj otoni kontinent suvremeni povjesniari njegovu priu smatraju alegorijom ili mitom. Atlantida se jednostavno ne uklapa u pretpovijest kakvu poznajemo.

***

Najstarija stvorenja koja smatramo precima suvremenoga ovjeka nazivaju se australopithecus, to znai "juni majmuni". Oni su lutali junom i istonom Afrikom prije otprilike 3 milijuna godina. Bili su mali i nesumnjivo nalik majmunima, ali

hodali su uspravno i izraivali jednostavni alat od kamena i kostiju. Ukratko, imali su mogunost razviti se. ini se da se taj potencijal iskazao u homo habilisu ("spretnome ovjeku") i homo erectusu ("uspravnome ovjeku") otprilike poetkom pleistocena, prije oko 2,5 milijuna godina. Ovdje postoje odreena neslaganja. Moda je australopithecus evoluirao u habilisa, koji je evoluirao u erectusa. Ili, habilis nije evoluirao u erectusa. Ili, australopithecus nije izravno evoluirao ni u jednoga od njih. Moda je istodobno postojalo nekoliko vrsta. No, to nije znaajno. Znaajna je injenica da se u odreenome razdoblju erectus razvio u homo sapiensa ("razumnoga ovjeka"), koji naziv su znanstvenici samodopadno pripisali naoj vrsti. To se dogodilo u Africi prije 400.000 do 100.000 godina. Oba datuma smjetaju pojavu ovjeka u ledeno doba.

***

Godine 1856. u dolini Neander u Njemakoj otkriveni su ostaci nekoliko neobinih ljudi. Strunjaci su raspravljali o tome jesu li to kosti prvih ljudi ili boleu iskrivljene kosti suvremenih ljudi. Rasprava je prestala kada su slini kosturi bili iskopani i na drugim podrujima. Neandertalci su sigurno bili prvi ljudi. Otkrilo se da su ivjeli diljem Europe, Sredozemlja, sjeverne Afrike i Srednjega istoka i u sredinjoj Aziji prije 100.000 - 35.000 godina. Nitko ne zna tono odakle su neandertalci stigli. Poznato je samo to da su ivjeli, koristili alat, pokapali svoje mrtve s cvijeem i vjerojatno prakticirali neki oblik religije. Znamo i to da su nestali.

***

Cro-Magnon je ime pilje pokraj Les Eyzies-de-Tayaca u francuskoj pokrajini Dordogne. Na tome je mjestu 1868. iskopavao geolog Louis Lartet i otkrio je ljudske ostatke, koji su potjecali iz razdoblja mlaega paleolitika (prije 35.000 - 10.000 godina). To su bile kosti vie od deset ljudi, ali za arheoloka istraivanja sauvano ih je samo pet. Bili su to impresivni primjerci, ija je visina iznosila 162 cm do 188 cm. Moglo se zakljuiti da su imali snane eljusti i vrste miie, dok im se u lubanje mogao smjestiti veliki mozak. Jedan od njih doivio je pedeset godina, 4 to je za to razdoblje bio nevjerojatno dug ivotni vijek. Godine 1882. francuski pretpovjesniari A. de Qatrefages i Ernest Hamy zakljuili su da kromanjonci trebaju predstavljati posebnu granu ljudske vrste. Strunjaci danas pretpostavljaju da su kromanjonci potjecali iz zapadne Azije. Jasno je da su se kromanjonci i neandertalci meusobno kriali. Nije jasno jesu li neandertalci nestali zbog genocida ili krianja vrsta, ali kromanjonci su opstali. Kromanjonci su bili homo sapiens sapiens ("razuman, razuman ovjek"). To je naa vrsta. U vedskoj i na Kanarskim otocima i danas postoje ljudi koji izgledaju gotovo kao pravi kromanjonci.

***

Prije otprilike 13.000 godina svijet se poeo zagrijavati. Nije se zagrijavao na svim podrujima niti se zagrijao odjednom 4) Pedeset godina starosti i danas je prosjena ivotna dob Egipana.

posljednji ostaci velikoga ledenoga pokrivaa Sjeverne Amerike otapali su se jo sljedeih 5.500 godina - no, bilo je jasno da se ledeno doba blii kraju. Znanstvenici obino navode da se cijeli postupak zavrio oko 8.000 god. pr. Kr., u doba kad se konano razdvojio skandinavski ledeni pokriva. Zbog otapanja ledenoga pokrivaa, porasla je razina svjetskoga mora. Iako via nego prije, do 8.000. god. pr. Kr. razina svjetskih mora bila je jo uvijek oko 33 m nia nego danas. No, morska razina rasla je do otprilike 4.000. god. pr. Kr., kada se konano stabilizirala. Takav razvoj promijenio je zemljopisni izgled planeta. Velika kopnena podruja jednostavno su nestala pod vodom i postala su ono to danas nazivamo "kontinentalnim orubinama". Nestao je kopneni most preko Beringova prolaza, koji je povezivao Aziju i Aljasku. Nestale su i kopnene veze izmeu Britanskih otoka i Europe, Japana i Sibira, ri Lanke i Indije, Tasmanije i Australije. Prvi put u tisuljeu skupine ljudi su ostale izolirane. Dogodile su se i velike promjene u vegetaciji. U zapadnoj Europi bivu tundru siromanu vegetacijom isprva su zamijenile ume breze i bora, zatim hrasta, brijesta i lijeske. Do otprilike 3.000. god. pr. Kr. temperature na svijetu bile su prosjeno 2-3C vie nego danas. Bilo je to dobro razdoblje za poetak poljoprivrede.

***

Znanstvenici se openito slau da su ljudi u veem razdoblju ledenoga doba pleistocena ivjeli kao lovci i skupljai. Na temelju prouavanja dananjih primitivnih plemenskih naroda moemo zakljuiti kako je to vjerojatno znailo da su ene pri-

bavljale 80-85% zaliha hrane, dok su mukarci jedanput na tjedan ili jedanput u dva tjedna odlazili u lov na kopitare i tako dobavljali potrebne zalihe bjelanevina. U odreenome trenutku tijekom evolucije neke od tih skupljako-lovakih skupina vjerojatno su postale nomadski pastiri. Pripitomljen je i manji broj ivotinjskih vrsta, primjerice sobova. No, krajem ledenoga doba dogodila se velika promjena. Ljudi su poeli razvijati poljoprivredu. S porastom svjetske temperature uzgoj rie, penice, jema, krumpira i kukuruza postao je ne samo mogu nego i razmjerno jednostavan. Oslabjele su dotadanje ljudske aktivnosti, primjerice lov. Poljoprivreda je osigurala hranu potrebnu za sve vie ljudi, tako je neizbjeno omoguila mnogo stabilniji ivot. Ljudi su poeli ivjeti u trajnim naseobinama. Alat je usavren. Postupan porast robne razmjene postavio je temelje za trgovinu. Do sedmoga tisuljea pr. Kr. na Bliskome istoku nastajalo je sve vie sela. Poljoprivreda je bivala sve raznolikija. U selu Jarmu u Iraku ljudi su nauili pripitomljavati svinje. Na drugim podrujima poboljala se metoda skladitenja hrane i usavren je alat potreban za njezin uzgoj. Gradili su silose i itnice od kojih su neki bili iznenaujue veliki. Razvijena je metoda navodnjavanja i otkrivene su velike mogunosti plodoreda. Izmeu 4.500. i 4.000. god. pr. Kr. u najjunijemu dijelu Mezopotamije, izmeu dvije velike rijeke Tigrisa i Eufrata, u dananjemu Iraku naselio se nesemitski narod Ubajdani. Isuili su movare i poeli saditi ljetinu. Trgovali su sa susjednim plemenima i razvili industrije poput tekstilne i kone, te zidarstvo i lonarstvo. Njihova prisutnost djelovala je poput magneta. Na to podruje naselili su se mnogi semitski narodi, pa su se poele stapati kulture. Sumerani, iji se jezik uskoro proi-

rio na itavo podruje, vjerojatno su potjecali iz Anatolije u Turskoj. Njihov dolazak na to podruje oko 3.300. god. pr. Kr. oznaava jedno od najuzbudljivijih otkria - civilizaciju. Do 3. tisuljea pr. Kr. osnovano je najmanje dvanaest neovisnih gradova-drava. Sa svojim utvrenim gradovima, razvijenom poljoprivredom i neprekinutim napretkom, Sumer je predstavljao prvu civilizaciju. Druge su civilizacije potom nastale u Egiptu, Asiriji, Grkoj i Rimu. ovjeanstvo je izronilo iz mraka ledenoga doba i sada se vrsto utemeljilo na svojemu dugome putu do industrijske revolucije, motora s unutarnjim izgaranjem, globalne ekonomije, svemirskih istraivanja i doba komunikacije. Znanstvenici to opisuju kao linearan napredak, neizbjean razvoj od jednostavnoga prema sloenome, od primitivnoga prema naprednome, od sirovoga prema profinjenome, od neznanja prema razumijevanju. Trebali biste odbaciti cijelu znanstvenu paradigmu prije nego povjerujete u neto toliko bajkovito kao to je Platonova Atlantida.

2. poglavlje

PLATONOV OPIS
INJENICA
ORTODOKSNI ZNANSTVENICI TVRDE DA U PLATONOVU OPIRNOME OPISU ATLANTIDE I NJEZINE KULTURE GOTOVO NITI JEDNA RIJE NIJE TONA.

Godine 1969. arheolozi su otkrili dvanaest fosilnih otisaka izmeu Woolongonga i Gerringonga u Australiji. Otisci su stari milijun godina. Godine 1979. na predmetima pronaenima na nalazitu Jinmium u Sjevernim podrujima u Australiji primijenjene su termoluminativne metode datiranja, koje su pokazale da ti predmeti potjeu iz 116.000. i 176.000. god. prije pleistocena. Ta otkria odmah su osporili znanstvenici, koji su oduvijek vjerovali da se suvremeni ovjek pojavio tek oko 100.000. god. prije pleistocena te da se ak i u tome sluaju nalazio samo u Africi. Iako se otkria iz Jinmiuma openito pripisuju suvremenome ovjeku, ona jednostavno ne mogu biti stara 116.000 godina (a pogotovo ne 176.000 godina). Geokronolog R. Roberts pretpostavlja da su predmeti stari 10.000 godina. Otkria iz Australije nisu jedini dokaz na temelju kojega moemo zakljuiti da je suvremeni ovjek tumarao ovim planetom mnogo due negoli to znanstvenici priznaju. Naprimjer,

radnici koji su 1970. radili na brani pokraj Demirkoprua u Turskoj otkrili su otiske ljudskih stopala u vulkanskome pijesku. Jedan par otisaka danas je izloen u Prirodoslovnome muzeju u Stockholmu, a procjenjuje se da su ti otisci stari 250.000 godina. Godine 1928. u Ipswichu u Engleskoj iskopan je ljudski kostur, star najmanje 330.000 godina. Iste godine u Moulin Quignonu u Francuskoj otkrivena je ljudska eljust i nekoliko predmeta iz paleolitika, koji su otprilike jednake starosti. Ta su otkria potvrdila podrijetlo dijela ljudskoga kostura otkrivenoga 1868. u Clichyju, koji je star 330.000 godina. Ortodoksna znanstvena javnost odbacila je ova otkria kao krivotvorine. Ortodoksna znanost uvelike je zanemarivala 600.000 godina stare predmete iz neolita, otkrivene u Geheu u Kini 1989. kao i bedrene kosti stare 830.000 godina otkrivene 1973. u Trimilu na Javi. Zanemarivala je i otkria u Sibiru, Engleskoj, Francuskoj i Italiji, na temelju kojih se moglo pretpostaviti da su u tim zemljama postojale ljudske naseobine 1.000.000 god. prije pleistocena, u razdoblju u kojemu je, kako tvrdi veina ortodoksnih znanstvenika, prvi hominid (homo erectus) tek poeo ozbiljnije razmiljati da napusti Afriku. Osim toga, Engleska, Belgija, Indija, Pakistan i Italija samo su neke od zemalja u kojima je otkriven alat u geolokim slojevima starijima od 2 milijuna godina, koji se pripisuje razvitku homo habilisa, koji je alat prvi upotrijebio. U svakome sluaju, pretpostavlja se da homo habilis nije nikada napustio svoju domovinu Afriku. Usprkos mnogim slinim otkriima - a nekoliko navedenih tek je mali dio goleme skupine - ona nikako ne uspijevaju uzdrmati paradigmu o linearnoj evoluciji. Ona samo navode na pretpostavku da je evolucija poela prije nego to mislimo.

***

U 9. tisuljeu pr. Kr. iznenada se pojavio posve nov tip strijele, koji je jo uvijek svojevrsna pretpovijesna tajna. Iznimno velika koliina takvih strelica pronaena je uz obalu sjeverozapadne Europe i Bliskoga istoka. Nitko ne zna otkuda potjeu. Neobina je sluajnost da se u grobovima iz toga razdoblja prvi put poinju uoavati tragovi nasilne smrti. U starijim grobovima katkada se nalaze slomljene kosti, ali na njima nema tragova nasilja. U pedeset devet grobnica u Djebel Sahabi, pak, otkrivene su strijele u rebrima, kraljenici i drugim ljudskim kostima. Na isti prizor nailazimo takoer i u etrdeset etiri grobnice iskopane na nalazitu Vasylivka III na rijeci Dnjepru. Jasno je da te i mnoge druge sline grobnice pripadaju ratnicima. Slike na stijenama u panjolskome Levantu, podruju zemlje uz Sredozemno more, razlikuju se od prve magdalenjenske kulture po tome to ne prikazuju likove ivotinja nego ljudi. Na tim slikama, koje potjeu iz devetoga tisuljea pr. Kr., prikazani su strijelci u borbi. Na temelju navedenih dokaza moe se zakljuiti da je ovjeanstvo davno otkrilo ari ratovanja... upravo u doba kada je, kako tvrdi Platon, Atlantida krenula u svoje veliko osvajanje.

***

Meutim, veliki pretpovijesni rat u kojemu su sudjelovali strijelci, koji su obitavali u piljama i koristili se kremenim strelicama ne podudara se odvie s Platonovim opisom napredne

civilizacije Atlantide - niti s njegovim opisom Atene, koja ju je porazila. Taj opis nalazimo u njegovu djelu Kritija, gdje, nakon opisa mitskoga doba kada su bogovi meu sobom podijelili Zemlju, izvjetava kako je u Ateni postojalo nekoliko graanskih stalea, od kojih su neki bili proizvodni i poljoprivredni. Osim toga, postojao je i poseban stale ratnika, kojemu su pripadali i mukarci i ene, koji su sudjelovali u redovnim vojnim vjebama i nosili punu ratnu opremu. Pripadnici razliitih stalea i zanimanja ivjeli su u posebnim drvenim i kamenim nastambama. Na padinama poslije izgraene Akropole ivjeli su obrtnici i zemljoradnici, koji su u blizini i radili. Na vrhu padine nalazio se hram posveen boici Ateni okruen zidom. U njemu je ivjelo 20.000 redovnih vojnika. Na sjevernoj strani hrama nalazile su se njihove kue, gimnastika dvorana i zimske blagovaonice, iako se ljeti ona obiavala premjestiti na sjevernu stranu, gdje su vojnici provodili veinu vremena. Takva oruana snaga predstavljala je vodeu snagu Atene, ali i cijele Grke, a uivala je ugled diljem Europe i Azije. Ova zanimljiva pria potpuno se suprotstavlja onome to o pretpovijesnoj Grkoj saznajemo od arheologa. U razdoblju o kojemu govori Platon svijet se jo uvijek nalazio u ledenome dobu. Jo se nije razvila poljoprivreda, a osobito ne napredna proizvodnja. Nitko nije nosio ratnu opremu, niti je ivio u kuama. Najnapredniji oblik nastambe bila je pilja. Prvi kameni hram posveen boici Ateni na Akropoli izgraen je tek 580. god. pr. Kr., vie od 9.000 godina nakon razdoblja koje opisuje Platon. Najvie to je Grka mogla ponuditi prije toga razdoblja bilo je nekoliko oltara od glinene opeke. No, ako je Platon pretjerao u svojim opisima pretpovijesne Grke, tada je pretjerao i u opisu Atlantide.

Platonova Atlantida bila je iroka ravnica u ijemu se sreditu nalazila niska planina, koju su okruivali koncentrini krugovi vode i kopna. U sreditu toga bila su dva izvora, od kojih je jedan bio hladan, a drugi vru, to upuuje na vulkansku aktivnost. Tlo otoka bilo je iznimno plodno. Na njemu su rasle guste ume i obitavale su mnoge divlje ivotinje, osobito slonovi. to se tie politike organizacije, otok je bio podijeljen na deset podruja, kojima su vladali kraljevi. Radilo se o svojevrsnoj slabo povezanoj federaciji, a kraljevi tih podruja sastajali su se svake pete i este godine da rijee razmirice raspravom i konsenzusom. Zakoni prema kojima su ivjeli bili su uklesani na stupu u Posejdonovu hramu. Iako se uvozilo, otok je bio gospodarski neovisan. Uz mnotvo rudnika u kojima su se iskopavale kovine obraivala su se i itna polja. Jedna od rairenijih djelatnosti bio je i uzgoj voa iz kojega su se cijeenjem dobivali sokovi i ulja - pa se moe pretpostaviti da su uzgajali masline ili sline plodove. Atlantiani su gradili hramove, palae, pristanita i mostove. Jedan od impresivnijih graditeljskih pothvata bio je kanal irok 90 m, dubok 30 m i dug "50 stadija". Grka mjera za duinu, stadij, iznosila je od 154-215 m, a budui da ne znamo sigurno kojom se od tih mjera koristio Platon, atlantianski kanal bio je dug najmanje 7,68 km. Platon navodi da je jarke koji su okruivali sredinji otok izgradio bog Posejdon, to bi moglo znaiti da su nastali prirodnim putem. No, inenjeri Atlantide povezali su ih kanalima dovoljno dubokima i irokima da njima mogu prolaziti trireme, pokretljivi sredozemni ratni brodovi dugi oko 36 m i iroki 5,5 m. Izgraeni su kameni zidovi obloeni broncom i danas

nepoznatom (ili moda samo neprevedenom) dragocjenom kovinom zvanom orichalcum. Hram boga Posejdona, vrhovnoga boga Atlantiana, bio je dug 1 stadij, irok 100 m i isto toliko visok. Vanjski su mu zidovi bili obloeni srebrom i oslikani zlatnim reljefima. Bilo je mnotvo profinjenih umjetnikih djela - Platon pie o velikome zlatnome kipu ovjeka u koiji, koju vozi est krilatih konja koje okruuje 100 Nereida (morskih boica), koje jau na dupinima. I u okolici hrama nalazili su se kipovi atlantidskih kraljeva i drugih znaajnih osoba. Sredinja ravnica takoer je odisala ljubavlju Atlantiana prema monumentalnim graevinama. Okruivao ju je umjetni jarak dubok 30 m, irok 1 stadij, a dug nevjerojatnih 10.000 stadija. (Sam Platon udio se ovim brojevima, ali je tvrdio da mu ih je prenio upravo Solon.) No, Atlantiani nisu poduzimali samo velike graditeljske pothvate. Velik napredak njihove kulture oitovao se i na drugim podrujima. Iz Platonova izvjetaja saznajemo da su Atlantiani pripitomili konja - postojala je i velika arena u kojoj su se odravale konjske utrke - i izumili koiju. ini se da su poznavali i metalno oruje, to se zakljuuje iz injenice da se takvo oruje upotrebljavalo iskljuivo za obredno klanje bikova. Pismenost je takoer bila razvijena, iako Platon ne govori o tome je li knjievnost bila rairena meu veim dijelom stanovnitva. Bilo je razvijeno vinogradarstvo, tkanje i bojanje, jednako kao i razne poljoprivredne metode. Na otoku se ljetina ubirala dva puta na godinu - zimi, kada su padale kie i ljeti, kada se provodilo navodnjavanje. Pomorstvo je takoer bilo razvijeno Atlantida je bila pomorska kultura, koja je imala mornaricu od 1.200 brodova.

***

Prilino je teko pronai najbolji put za usporedbu te romantine slike i pretpovijesne stvarnosti kakvu iznose ortodoksni znanstvenici. Prvo, koncepcija politike federacije odvie je napredna da je mogla biti primjenjiva u svijetu prije vie od 11.000 godina. U to doba postojale su ratrkane zajednice, koje su skupljale hranu i bavile se lovom. Za to razdoblje previe je napredan ak i sam pojam kralja kako su ga tumaili Grci Platonova doba. Moda su postojali plemenski starjeine, ali ne i slubena podjela podruja pod vlau jednoga voe, koju opisuje Platon. Teko moemo prihvatiti i tvrdnju da su Atlantiani uzgajali ito i voe. Kao to smo spomenuli, poljoprivreda se na Zemlji razvila tek nakon ledenoga doba. A ledeno doba o kojemu Platon, naravno, nije nita znao, odbacuje bilo kakve pretpostavke o dvije etve na godinu, ak ako dopustimo jednako nemoguu pretpostavku da su Atlantiani poznavali metode navodnjavanja. Naime, klima je u to doba bila suvie hladna. Nakon toga slijedi pitanje rudnika i obraivanja kovina. Platon tvrdi da su Atlantiani izraivali oruje od zlata i srebra, te od drugoga (vrega i manje dragocjenoga) metala. Osobito navodi da su zidove oblagali broncom, legurom bakra i kositra. Suvremeni izraz "bronano doba" oznaava kulturni razvoj, a ne odreeno razdoblje, ali poznato je kada se bronca prvi put poela upotrebljavati u razliitim dijelovima svijeta. Na primjer, u Britaniji se pojavila tek oko 1900. god. pr. Kr. Sredozemni narodi, koji vjerojatno pruaju bolju usporedbu s navodnom atlantidskom civilizacijom, broncu su poeli upo-

trebljavati otprilike 1.000 godina prije. Nitko nije poznavao broncu 9.600. god. pr. Kr. Nitko nije fermentirao groe niti proizvodio vino, kao ni jahao konje. Iako su tadanji primitivni narodi moda slikali ljude i oslikavali pilje, nije poznato jesu li koristili boje za svoju odjeu, koja se, u svakome sluaju, sastojala od krzna i koe. Na temelju tih pobijenih Platonovih tvrdnji, njegova pretjerivanja o Atlantianima kao vjetim graditeljima monumentalnih graevina ine se jo nevjerojatnija. Isto se odnosi i na ideju o Atlantidi kao o velikome pomorskome carstvu, koje je imalo kolonije u Europi, Africi i obje Amerike. U to doba nijedna civilizacija nije pomorske vjetine razvila do te mjere da je mogla ploviti Sredozemnim morem, a kamoli Atlantskim oceanom. Nitko nije imao brodove. Atlantianske trireme oito su proizvod mate temeljen na brodovlju, kojim je raspolagala Grka Platonova doba, jednako kao to su matovite tvrdnje budalastih suvremenih pisaca, da su Atlantiani nekada raspolagali zrakoplovima i laserskim pukama. U Platonovu opirnome opisu Atlantide i njezine kulture nije tona niti jedna rije. Ili moda jest?

3. poglavlje

AMERIKI DOKAZ
INJENICA
PLATONOVE TVRDNJE O NAPREDNIM GRADITELJSKIM VJETINAMA U DREVNOJ PROLOSTI BILE SU TONE.

Azteci su bili narod, koji je govorio jezikom nahuatl i koji je u 15. i 16. st. vladao golemim carstvom, koje se rasprostiralo na podruju dananjega sredinjeg i junog Meksika. Bili su iznimno napredan uroeniki narod. Za razliku od uroenikih sjevernoamerikih naroda, koji su ivjeli u atorima, vigvamima i drugim prenosivim nastambama, Azteci su gradili gradove, poploivali ceste i vladali golemim carstvom. Glavni grad Azteka, Tenochtitlan, rasprostirao se na povrini od 7,8 km2 i u njemu je ivjelo 300.000 stanovnika. Peter Tompkins opisuje ga sljedeim rijeima: "Svjetlucao je poput egzotine Venecije, koja lei na kraju duge ceste s velianstvenim palaama, hramovima i piramidama obloenima ruiastim vulkanskim pepelom i izranja iz azurno plavoga jezera" 5 Radi se o Jezeru Mjeseca na kojemu su Azteci 1325. osnovali svoj glavni grad.
5) U Mysteries of the Mexican Pyramids ("Tajne meksikih piramida"), Thames & Hudson, London, 1987.

Grad je predstavljao vrhunsko graditeljsko remek-djelo. Naime, nastao je tako da su Azteci najprije s dna plitkoga jezera iskopali blato od kojega su nainili niz umjetnih otoka, koje su potom pretvorili u egzotine velike povrtnjake. Na sredinjemu otoku podignuli su svoj glavni grad, koji su cestama i mostovima povezali s kopnom. Izgradili su i akvedukte, kojima su gradu osigurali dovoljno zaliha iste vode. Iskopali su i nizove meusobno povezanih kanala i tako uspostavili sustav javnoga prijevoza. Tompkinova usporedba Tenochtitlana s Venecijom doista je umjesna. S obzirom na svoju arhitekturu i ljepotu, Tenochtitlan se mogao mjeriti s bilo kojim gradom tadanjega Staroga svijeta. Gradom su dominirale stepenaste piramide obloene vapnencem na ijim su se vrhovima nalazili kameni hramovi. Bio je to pomno isplaniran grad, poput suvremenoga New Yorka ili Washingtona. U njemu su bile etiri gradske etvrti, od kojih je svaka bila podijeljena na jo pet podruja, ali stanovnici grada dijelili su se na dva strogo odvojena stalea. Kralj i plemstvo ivjeli su u podruju Velikoga hrama. U ostalim dijelovima grada ivjeli su trgovci i obrtnici. Iz panjolskih zapisa saznajemo da je u Tenochtitlanu postojalo ak 500 kamenih palaa ukraenih zmijama i nadsvoenim krunitima. U dvoritu Velikoga hrama nalazilo se i etrdeset visokih kua u kojima je ivjelo plemstvo. Trgovina je cvjetala, a trnicu je svakog dana posjeivalo oko 60.000 ljudi. Iz osvojenih podruja stizali su porezi, a roba se izvozila diljem Srednje Amerike. Azteci nisu bili samo iznimni graditelji nego i veoma vjeti matematiari i astronomi. Doista su bili skloni monumentalnom. Jedan od njihovih krunih kamenih kalendara danas je

izloen u Nacionalnome muzeju za antropologiju u Mexico Cityju. Promjer mu je 3,6 m, a teak je vie od 25 t. Do 1519., kada su stigli panjolski osvajai i zauvijek zaustavili njegovo irenje, azteko carstvo je jo uvijek bilo snano. Podrijetlo Azteka nije potpuno poznato. Openito se prihvaa da su se na to podruje doselili u 14. st. iz sjevernoga Meksika, a ortodoksni povjesniari tvrde da od tamo i potjeu, iako u Srednjoj Americi nigdje ne nalazimo arheoloke tragove njihova kulturnoga razvitka. Azteci su, pak, tvrdili da potjeu iz Aztlana, zemlje na istoku. S obzirom na Platonove tvrdnje da su Atlantiani osnovali kolonije na kontinentu preko Atlantskoga oceana, to se ini neobinom sluajnou. No, to nije jedina sluajnost na koju nailazimo u Junoj Americi.

***

Kada su Azteci 1325. stigli u Meksiko, tada su, u blizini mjesta na kojemu e izgraditi svoj novi glavni grad, morali uoiti okruglu, stepenastu piramidu, koja je, ak i tada, pokazivala znakove velike starosti. Bila je izgraena od divovskoga kamenja i obloena bukom, a do nje se dolazilo putovima koji su vodili uz visoku uzbrdicu. Danas ne znamo tko je izgradio piramidu Cuicuilco. Otkrili su je arheolozi, koji su iskopavali pod vodstvom Amerikanca Byrona S. Cumminsa 1920. uz pokroviteljstvo drutva National Geographic iz Washingtona te uz dozvolu Meksike vlade, koja je, u znak pomoi projektu dodijelila svoje najsposobnije ljude, dr. Manuela Gamia i Josea Ortiza iz Ureda za antropologiju. Cuicuilco se nalazi u blizini planine Xitli, vulkana koji je eruptirao nekoliko puta u prolosti izbacujui lavu oko pira-

mide na podruje iroko oko 156 km2. Lava se pretvorila u sloj vulkanske stijene, koja danas nosi ime Pedrigal. Kada je iskopavao na tome podruju, Cummins je otkrio temelj piramide, koji je bio zakopan krhotinama na dubini od 4,5 do 6 m, a one su bile zatrpane ispod tri sloja lave, koji su mjestimice takoer bili visoki 6 m. Neobino je da rastopljena lava nije otetila graevinu, a za to postoji veoma neobian razlog. Piramida je bila zatrpana kamenjem, zemljom, pepelom i plavcem ak i u doba prve erupcije Xitlija i to toliko duboko da je lava zapravo nije nikada dotaknula. Na vrhu ovrsnule lave, koja se danas naziva Pedrigal, oblikovao se jo 1 m tla. S obzirom na tako neobinu geoloku sliku, jasno je da je sama piramida iznimno stara. Cummins je pokuao odrediti koliko. Pozorno je izmjerio starost slojeva i usporedio ih s poznatim datumima erupcije Xitlija. Konano, na taj nain nije stigao do datuma izgradnje Cuicuilca, nego do datuma kada je ta piramida naputena i pretvorena u ruevine. Ustvrdio je da je Cuicuilco bio drevna graevina jo prije 8.500 godina.

*** Grad Tiahuanaco smjeten je pokraj june obale jezera Titicaca u Boliviji. Iako je ruevina, on prua veoma dojmljiv prizor. Meu njegovim osnovnim graevinama nalaze se velika stepenasta piramida obloena obraenim andezitom (piramida Akapana) i pravokutno zdanje zvano Kalasasaya, koje sainjavaju kameni stupovi i pravokutni kameni blokovi. Na ulazu u Kalasasayu nalaze se monolitna vrata ukraena izrezbarenim kipovima.

Tiahuanaco je primjer velianstvene gradnje, koja nadmauje ak i djelo Azteka. Kameni blokovi u njemu tee do 65 t. Na njima nema tragova dlijeta, zbog ega nain na koji su oblikovani ostaje tajnom. Samo kamenje potjee iz dva razliita kamenoloma. U jednome se iskopavao pjeenjak i nalazio se 16 km daleko od grada. Istraivanja su pokazala da su se u njemu iskopavali kameni blokovi teki 400 t. U drugome se kamenolomu iskopavao andezit, a nalazio se 80 km daleko, pa se namee pitanje kako su se, u doba kada konji u Junoj Americi jo nisu bili pripitomljeni, prenosili golemi blokovi? Pomnijim promatranjem graevina uoava se neobina tehnika njihove izgradnje. Kameni blokovi su bili zarezani, a zatim meusobno povezani. Time su stvorene graevine koje su mogle izdrati potrese. Ortodoksni arheolozi jo su nedavno oznaavali Tiahuanaco kao obredno mjesto. Razlog tome jest to ima izgled luke. Iako se u njemu nalaze pristanita i dokovi, oni ne slue toj svrsi. Tiahuanaco se nalazi na 3.965 m nadmorske visine i kilometrima je udaljen od najblie vode. Povjesniari su tu tajnu odluili rijeiti tvrdnjama da Tiahuanaco nije nikada bio nastanjen. To je zapravo bio golem spomenik posveen drevnim bogovima, koji je imao oblik luke iz koje su, navodno, due umrlih plovile u nebo.6 No, takve tvrdnje vie nemaju potvrdu. Do 1995. nova arheoloka otkria pokazala su da je Tiahuanaco nekada doista bio velegrad, ali i glavni grad drevnoga carstva, koje se rasprostiralo preko velikoga podruja istone i june Bolivije, sjeverozapadne Argentine, sjevernoga ilea i junoga Perua.
6) Slino objanjenje izneeno je kada su pokraj Velike piramide u Egiptu otkrivene jame s brodovima.

Jedno od najveih postignua njegovih stanovnika bio je jedinstven sustav poljoprivrede, koji je ukljuivao stvaranje sadnih povrina na viim razinama zemlje, meusobno odvojenih malim jarcima za navodnjavanje. Ti jarci upijali su sunevu svjetlost i sprjeavali smrzavanje usjeva, ak i na visokome Altiplanu. Kao gnojivo koristile su se alge skupljene u jarcima. Otkrie toga drevnoga sustava pokazalo se iznimno korisnim suvremenim bolivijskim zemljoradnicima, koji su shvatili da prua mnogo veu koliinu uroda od suvremenih metoda. Uzbuenja zbog nedavnih arheolokih otkria odvratila su pozornost s prvotne tajne - zato bi stanovnici Tiahuanaca izgradili luku 3.965 m iznad razine mora? Jedan od odgovora jest da to moda nisu niti uinili. Postoje velike razmirice oko starosti Tiahuanaca. Neki znanstvenici tvrde da je izgradnja poela oko 150. god. pr. Kr. i da se grad razvijao do kraja prvoga tisuljea po Kr. Drugi tvrde da je mnogo stariji i da je postojao ve u drugome tisuljeu pr. Kr. Meu tim znanstvenicima nalazi se i Arthur Posnansky, arheolog ija su otkria potvrdili Bolivijska vlada i Rolf Muller, njemaki astronom koji se duboko zanima za to mjesto. Posnansky je bio prvi koji je pretpostavio da je Kalasasaya bila astronomski opservatorij, a tu teoriju danas prihvaa veina njegovih kolega. No, Posnansky je, prihvativi istu tezu, pokuao odrediti starost itavoga kompleksa, pa je tako stigao do nevjerojatnoga rezultata - 15.000. god. pr. Kr. Ta njegova izraunavanja provjerio je dr. Miiller i ustvrdio da je 15.000. god. pr. Kr. mogu datum izgradnje, ali da astronomska otkria navode i na 9.300. god. pr. Kr. Iako je arheoloka javnost s prijezirom odbacila navedena otkria, ona mogu odgonetnuti na pitanje zato Tiahuanaco izgleda kao luka. Postoji dokaz da se Altiplano, na kojemu je

izgraen grad, krajem ledenoga doba, oko 8.000. god. pr. Kr., podizao iznad razine mora. Ako je Tiahuanaco postojao prije toga datuma, tada je doista mogao biti luka. No, ako je Tiahuanaco izgraen prije, tada bi bio napredan pomorski grad, koji je na vrhuncu razvoja bio otprilike u doba Platonove Atlantide.

***

Prema ortodoksnim arheolozima - onima koji tvrde da Atlantida nikada nije postojala - obje Amerike najprije su naselili doseljenici iz Azije. Oni su stigli otprilike prije 8.000. god. pr. Kr., kada je zavrilo ledeno doba i porasla razina mora. Ono je poplavilo kopneni most, koji je nekada, na mjestu Beringova prolaza, povezivao Aljasku i Sibir. Val doseljenika preplavio je Kanadu i postupno se pomicao prema jugu. Budui da u to doba nije postojao Panamski kanal, koji bi sprijeio njihovo napredovanje, doseljenici su se pomicali na juni kontinent, na kojemu su se rasprostirali sve dok nisu stigli do Cape Horna. Strunjaci smatraju da se glavni val naseljavanja dogodio oko 12.000. god. pr. Kr. U to doba javljaju se prve poznate kulture. Prva je kultura paleo-Indijanaca, koja se razvila u Velikoj zaravni na istoku Sjeverne Amerike izmeu 9.000. i 11.000. god. pr. Kr. Oni su bili lovci kamenoga doba, koji su prvotno ubijali mamute, sve dok ih nisu potpuno istrijebili, nakon ega su preli na bizone. Neobina je injenica da u njihovoj kulturi uoavamo dekadenciju s obzirom na napredak u razvoju oruja. Otkrhnuti kameni vrhovi oruja s kraja ledenoga doba, oko 8.000. god. pr. Kr., bili su znatno primitivnije izrade od onih izraenih 1.000 godina prije toga.

Druga kultura bila je skupina skupljakih naroda, koji su se naselili u negostoljubivim pustinjskim podrujima zapadnoga bazena Sjeverne Amerike oko 9.000. god. pr. Kr. Ti stanovnici pustinje ivjeli su u piljama i iznimno su se domiljato koristili svime to su pronali u novoj ivotnoj okolini. Proizvodili su zamke, uad, mree, koare, pa ak i sandale od biljnih vlakana. Gradili su i mlinove u kojima su mljeli divlje sjemenke, a izraivali su i kremeni alat i oruje. Upravo su pripadnici pustinjske kulture prvi otkrili poljoprivredu. U Meksiku, gdje se, kako se danas pretpostavlja, protezala njihova juna granica, arheolozi su pronali znakove da su ameriki uroenici ve 6.500. god. pr. Kr. uzgajali bundevu, papriku i moda grah. Otprilike do 3.600. god. pr. Kr. u podruju Pueble na jugu sredinjega Meksika najprije su se pojavile prve vrste ita (kukuruz). Prijelaz od poljoprivredne do urbane civilizacije na amerikome kontinentu ostvarivao se sporije od onoga na drevnome Bliskome istoku. Gradska sredita poela su se pojavljivati tek izmeu 2.000. i 1.500. god. pr. Kr. u Srednjoj Americi i Peruu, a u Sjevernoj Americi tek s dolaskom Europljana. No, postoje dvije iznimke od toga pravila u Sjevernoj Americi. Jedan od njih jest seoska kultura Hopewell, koja se razvila u Illinoisu i Ohiju oko 400. god. pr. Kr. i koja je gradila zadivljujue zemljane nasipe. Druga se kultura razvila u dolini Mississippija oko 800. god. po Kr. i karakteriziraju je mali gradovi, koji su opstali sve do dolaska Europljana poetkom 16. st. Neobino je da jedan dokaz pobija navedeni prikaz doseljavanja, prema kojemu su se prvi stanovnici naselili na krajnjemu sjeveru. Najstariji ostaci koji su do sada otkriveni potjeu otprilike iz oko 18.000. god. pr. Kr., a pronaeni su u sredinjemu Meksiku. Ortodoksni povjesniari to objanjavaju za-

vretkom ledenoga doba. Oni tvrde da su zbog velikih poplava, koje su nastajale krajem ledenoga doba, nestali tragovi doseljavanja na sjeveru. Usprkos tome, arheolozi vrsto vjeruju da se na amerikome kontinentu dogaao isti postupak linearnoga razvoja kao i u Starome svijetu. Napredak ostvaren u aztekoj domovini puka je sluajnost. Tiahuanaco ne moe biti star onoliko koliko to tvrde astronomi. U arheolokim izvjetajima ne postoji nita to bi moglo upuivati na utjecaj neke mitske Atlantide. Osim, moda, umjetni nasipi.

*** U srpnju 1892. mjeritelji, koji su utvrivali graninu crtu izmeu Sjedinjenih Amerikih Drava i Meksika, otkrili su divovsku umjetnu branu u dolini Animas u New Mexicu. Bila je duga gotovo 10 km, a u nju je nekada vjerojatno mogao stati vodeni rezervoar dug oko 8 km, irok 0,5 km i dubok 6 m. Procjenjuje se da je za njezinu izgradnju bilo potrebno oko 6.000.000 - 7.000.000 m3 materijala. Inenjeri su izvijestili o tragovima jo dviju golemih brana od prve udaljenih oko 12 km. Tko je izgradio te graevine? injenica jest da to nitko ne zna. No, one nisu jedini dokaz da su na amerikome kontinentu daleko u pretpovijesti postojali inenjeri, koji su bili skloni divovskim projektima. Drevni kanali za navodnjavanje u Pueblo Grandeu u Arizoni prvi put su otkriveni 1697. i od tada zaokupljaju pozornost arheologa. Dva su kanala bila golema. Bili su iroki 26 m i 18 m, a jedan od njih bio je dug gotovo 11 km, a drugi 14 km. Nije mogue odrediti tonu starost tih zdanja budui da nisu potpuno istraena.

Ameriki kontinent prepun je drevnih graevina, koje po veliini odgovaraju onima koje je Platon pripisao djelu Atlantiana. U Berkleyju i Oakland Hillsu pronalazimo kamene utvrde izgraene od blokova tekih do 1 t. Monk's Mound (Redovnikov nasip.) pokraj Cahokije u Illinoisu dug je 305 m, irok vie od 213 mi visok 30 m. Pokraj Massie's Creeka u Ohiju nalazi se kamena utvrda sa 2,5 m debelim zidovima. Iako je povrina same graevine prilino grubo obraena, kamenje koje se nalazi na ulazu u tvravu vjerojatno je bilo izloeno velikoj vruini tako da se otopilo i meusobno spojilo. Godine 1931. direktor Ureda za ameriku etnologiju Matthew W. Sterling otkrio je u floridskome movarnom podruju pokraj jezera Okechobeeja, pomno isplaniran i potpuno povezan niz umjetnih nasipa, koji su pokrivali podruje od 2,6 km2. Na tome se podruju nalazi i platforma visoka 9 m i duga 76 m, a graevine su matematiki precizno poredane. Na fotografijama snimanima iz zrakoplova 1931. uoene su ruevine Velikoga zida u Peruu, kamene graevine iroke od 3,6 do 4,6 m, visoke 4,6 m i duge vie od 80 km. Uz nju se protezalo 14 utvrda, od kojih su neke pokrivale podruje od 5,551 m2 i iji su zidovi bili visoki 4,5 m i debeli 1,5 m. Niti jedna od tih zapanjujuih graevina ne dokazuje da su na amerikome kontinentu postojale atlantidske kolonije. No, one dokazuju da su Platonove tvrdnje o naprednim graditeljskim vjetinama u drevnoj prolosti bile tone.

4. poglavlje

TAJNE U EGIPTU
INJENICA
... U EGIPTU JE CIVILIZACIJA POSTOJALA MNOGO PRIJE NEGO TO SMO DO SADA PRETPOSTAVLJALI.

Ameriki kontinent nije jedino podruje na svijetu na kojemu se nalaze primjerci monumentalnih graevina. U Libanonu postoji isklesani kameni blok, koji je toliko velik (teak je gotovo 1.000 t) da ga ne moe podignuti ni najvea dizalica na svijetu. Nai su ga preci, pak, u nepoznato doba u prolosti mogli vui gotovo do vrha planine. Graevina Newgrange u Irskoj, koja je starija od piramida, sastoji se od golemoga umjetnoga nasipa, unutranje prostorije omeene kamenjem i megalita koji je okruuju i koji su teki nekoliko tona. Iako predstavlja doista velianstveno graditeljsko djelo, Newgrange je samo jedan od tri slina divovska nasipa i mnotva drugih manjih megalitskih graevina, koje tvore ono to arheolozi nazivaju Kompleks doline Boyne. Masivni megaliti na Malti, u Britaniji, Francuskoj i mnogim drugim zemljama uspomena su na graditeljsku tradiciju, koja see duboko u pretpovijest. Tu tradiciju naslijedile su najstarije civilizacije, a najjasnije je raspoznajemo u Egiptu. Drevni monumentalni hramovi svjedoe o egipatskoj vjetini obrade ka-

mena. Iako su neki izgraeni od pjeenjaka, mnogi su napravljeni od vrstoga granita, koji se mnogo tee obrauje. Granit se upotrebljavao i za izgradnju obeliska, kojim su faraoni obiljeavali svoju vladavinu. Ti divovski prsti, koji upiru u nebo visoki su i do 30 m, a neki su od njih teki ak nekoliko stotina tona. Nedovren obelisk, koji se nalazi u kamenolomu u Asuanu tei je od 1.000 t. Iako nam je otprilike poznato na koji su nain obelisci klesani iz granitnoga temelja, ne znamo kako su ih nai preci pomicali - nedovren granitni obelisk u Asuanu ne bi se mogao pomaknuti niti uz pomo najsavrenijih suvremenih graevinskih strojeva. Moemo samo nagaati kako su ih tek oni podizali. lanovi britanske televizijske ekipe nedavno su pokuali podignuti najmanji poznati obelisk samo uz pomo ljudske snage, kao to su to, kako se openito vjeruje, inili egipatski graditelji. Unato velikome trudu strunjaka i prilino domiljatoj opremi, taj pokuaj je propao. Dakle, nain na koji su Egipani u Starome Kraljevstvu podizali divovske piramide u Gizi ostaje velikom tajnom ... ali tako ne misle oni egiptolozi koji, vjeruju da su se Egipani pri tome sluili zemljanim rampama. Ugledan britanski graditelj Peter Hodges iskljuio je mogunost uporabe zemljane rampe, 7 jer tada nije mogue odravati stabilnost strana. On odbacuje teoriju o rampama od glinene opeke istiui da bi se one pod velikim teretom uruile. Ako su se pri izgradnji piramida doista upotrebljavale rampe, tada se odravanje potrebne stabilnosti na njima moglo postii samo uporabom etvrtastoga kamena. No, bez obzira na to jesu li bile zemljane, kamene ili rampe od opeke, one su trebale biti tri puta vee od samih piramida i dugake
7) U knjizi How the Pyramids Were Built ("Kako su graene piramide"), Element Books, Shaftesbury, 1989.

otprilike 1.6 km, ime bi se protezale daleko izvan Gize, duboko u pustinju. Suoeni s tim prigovorom, ortodoksni su arheolozi pretpostavili da se radilo o spiralnim rampama, no u svakome sluaju problem stvara njihovo odgaanje. Sastavni materijal samo jedne od rampi, koji bi uranjao u dubinu od 2 m, zauzimao bi 280 ha zemlje. Arhitekt Julian Keeable izraunao je da bi opseg materijala nunog za rampe, koje su se moda koristile pri izgradnji triju glavnih piramida, iznosio najmanje 140.000 m3, a s obzirom na stvaran nagib rampe, taj opseg bi mogao biti i pet puta vei.8 Nema naznaka da je tolika koliina otpadnoga materijala odloena negdje u blizini platoa u Gizi. Drevni Egipani, koliko nam je poznato, nisu poznavali kota ni kolotur, koji se temelji na tehnologiji kotaa. Kako su, dakle, uspjeli ne koristei se rampama na vrh piramida odnijeti masivne blokove, koji su teili od 2,5 do 50 t? Hodges pretpostavlja da su se posluili polugama, te je pokusom nastojao pokazati da se snagom poluge moe podignuti mnogo tei teret nego to to mislimo. Zanimljivo je da grki povjesniar Herodot biljei drevnu predaju, o uporabi poluga. No, ak ako prihvatimo tvrdnju da je kamenje pomicano polugom, Hodges ne objanjava kako je ono postavljeno na potrebno mjesto optikom preciznou. Poluga ne objanjava ni kako je Velika piramida, najvea od tri glavne graevine u Gizi, postavljena tono tako da odgovara kardinalnim tokama ili injenicu da u sebi sadrava vrijednost broja pi. Te male tajne nadopunjuju se injenicom da Velika piramida, kako se ini, predstavlja matematiki preciznu reprezentaciju sjeverne polutke. Slino su jo prije nekoliko stoljea tvrdili klasini pisci, to su egiptolozi odbacivali, ali to su
8) Ibid.

potvrdila nova mjerenja provedena 1925. U novije doba nekoliko je autora uoilo da jedna crta, koja prolazi kroz Piramidu, dijeli povrinu Zemlje na dvije gotovo jednake polovice, dok druga kopno i vodu dijeli na gotovo jednake polovice. O sve brojnijim zagonetkama i tajnama Velike piramide opirnije se izlae na drugim mjestima, a ti bi prikazi na ovim stranicama bili suvini.9 Osim toga, to iznenauje, piramide nisu najdojmljivije, nego su samo najpoznatiji primjerci drevnoga egipatskog graditeljskog umijea.

***

Jedno od najznaajnijih arheolokih nalazita u Egiptu je Abidos, koji se nalazi u pustinji zapadno od Nila, pokraj al-Balyane, otprilike 140 km sjeverno od Luksora. Taj drevni grad bio je kraljevska nekropola, a poslije hodoasniko sredite posveeno bogu Ozirisu. Iskopavanja koja su krajem 19. st. poduzeli Emile-Clement Amelineau i Flinders Petrie, razotkrila su niz podzemnih grobnica, koje su pripadale kraljevima prvih dviju egipatskih dinastija. Pri tome su u sjeverozapadnome dijelu nekropole otkrivene i dojmljive pogrebne graevine od opeke. Jedna od njih bila je toliko iroka da se rasprostirala na podruju od gotovo 0,8 ha. Danas se prilikom turistikih obilazaka toga nalazita pozornost usmjerava na prekrasan Ozirisov hram iz razdoblja Novoga Kraljevstva, koji je dao izgradi9) Vidi, na primjer, Peter Tompkin: Secrets of the Great Pyramid, Allen Lane, London, 1973., ili noviju knjigu Roberta Bauvala i Adriana Gilberta: The Orion Mystery, London, 1994; Keeper of Genesis Roberta Bauvala i Granama Hancocka (Heinemann, London, 1996.); Otisci bogova Grahama Hancocka; ili moju knjigu Martian Genesis, Piatkus, London, 1998. . . . . . . . . . . .

ti faraon Seti I., ali pravi misterij Abidosa odnosi se na takozvani Oseirion. Turistiki obilazak Oseiriona esto se ne preporua zato to se njegov vei dio danas nalazi pod vodom, to je posljedica velikoga podizanja gornje granice podzemne vode, koja je poela rasti od razdoblja polaganja temelja graevine. Ipak, moemo razumjeti zato je ta neobina graevina izazvala veliko zanimanje arheologa, koji su je otkrili poetkom 20. st. U Annual Report of the Smithsonian Institution ("Godinji izvjetaj Institut Smithsonian") iz 1914. godine, Edouard Naville je zakljuio da su dotadanja iskopavanja otkrila izvor Abidosa, koje je opisao grki geograf i povjesniar Strabon u XVII. knjizi svojih Zemljopisnih crtica. Strabon je zapisao da se izvor nalazi pod zemljom pokraj Setijeva hrama, te da je osobito dojmljiv zbog svojih golemih kamenih blokova, koji tvore strop iznad njegovih hodnika. Ono to danas moemo ondje vidjeti takoer ostavlja snaan dojam. Sama graevina potpuno se razlikuje od Ozirisova hrama, ali i od svih drugih hramova iz razdoblja Novoga Kraljevstva. Pomalo nalikuje na drevan Kefrenov Hram u dolini, koji se nalazi u Gizi. Dok se pribliavate prostoriji, za koju se pretpostavlja da je Ozirisova grobnica, moete vidjeti goleme stupove, teke i do 100 t. Pokraj te "grobnice" Naville i njegov istraivaki tim otkrili su veliki podzemni spremnik. Opisao ga je u svojemu izvjetaju: "Nita nije upuivalo na to da bi se ondje mogao nalaziti; njegov ulaz nalikovao je ulazima u ostale prostorije, a nakon to su ga iskopali s njegove su stranje strane podignuli zid. Otkrie toga podzemnoga rezervoara izgraenoga od golemih kamenih ploa namee mnoga pitanja ... Nismo mogli sii do dna ... budui da je zatrpan mno-

tvom velikih blokova, koji su se ondje sruili prilikom unitenja graevine." O divovskim kamenim ploama od kojih je izgraen spremnik svjedoi i Navilleov opis slomljenih komada, koji su bili teki nekoliko tona. Uz neizbjenu usporedbu s Hramom u Gizi, izvjetava dalje: "Takozvani Hram Sfinge u Gizi oduvijek se smatrao jednom od najstarijih graevina u Egiptu ... Iako je izgraen od slinoga, ali mnogo veega materijala, rezervoar u Abidosu mnogo je stariji ... Piramide su moda izgraene u istome razdoblju, ali u usporedbi s njime, piramida predstavlja tek hrpu kamenja, dok je rezervoar mnogo zamrenija konstrukcija. Ako se ovdje radi o najstarijoj egipatskoj graevini ... neobino je to ona nije ni hram ni grobnica, nego rezervoar, veliko hidrauliko zdanje. To potvruje pretpostavku da su drevni narodi dobro poznavali tok podzemnih voda i zakone, koji upravljaju njihovim dizanjem i sputanjem." To je tono, osobito s obzirom na injenicu da bi samo zbog veliine kamenih ploa danas bilo veoma teko, ak nemogue izgraditi neto nalik na spremnik u Abydosu. ak da je Oseirion i njegov spremnik izgradio Seti I., kako vjeruje veina egiptologa, to je izniman graditeljski pothvat. Ako je doista izgraen kada i piramide u Gizi, kako pretpostavlja Naville, tada je to jo vea potvrda o zapanjujuoj sposobnosti Egipana Staroga Kraljevstva da podiu mnogo tee kamene blokove nego to to sami danas uspijevamo.

No, postoji i trea mogunost, koja jo vie produbljuje zagonetku. Ikonoklast John Anthony West, koji svojom upornou u isticanju tvrdnji da je egipatska civilizacija mnogo starija nego to se pretpostavlja, ve dugo predstavlja trn u oku ortodoksnih egiptologa. On iznosi veoma zanimljivu teoriju o Abydosu.10 West tvrdi da je ono to danas smatramo temeljem na kojemu je Seti izgradio svoj hram, zapravo komprimirani mulj iz Nila. Polazei od takve teorije, moemo lako pretpostaviti da Oseirion nije bila polupodzemna graevina, kao to je danas, nego je prvotno bio izgraen na zemlji, a potom je potonuo pod muljem iz Nila. No, tako obilna izlijevanja Nila zbila su se 10.000. god. pr. Kr., to znai da je Oseirion star vie od 12.000 godina, dok bi njegov spremnik mogao biti jo stariji.

*** U mastabama Sakare egiptolozi su iskopali jo jednu tajnu. Meu predmetima otkrivenima u tim drevnim grobnicama nalazilo se i nekoliko vreva uskih grla, koji su nainjeni od diorita, najvrega kamena na zemlji. Vrevi su okrugloga tijela i dugih, uskih, elegantnih vratova. Kako su ih Egipani izraivali, ostaje velikom tajnom. Mastabe u Sakari najstarije su graevine drevnoga Egipta. To su velike ruevine nekadanjih grobnica kraljeva prvih dinastija, izraene od glinene opeke. Znanstvenici se danas openito slau da potjeu iz 2575. god. pr. Kr., ali mogue je da su izgraene i 3.050. god. pr. Kr. To znai da su posude uskih grla, koje su se u njima nalazile, stare od 4.000 do 5.000 godina.
10) U njegovoj knjizi Traveller's Key to Ancient Egypt, Quest Books, Illinois, 1995.

Danas nije poznata niti jedna tehnika kojom bi se mogle izraditi takve posude. Uz pomo iskaljenoga elika tek bismo uspjeli okrznuti komadi diorita. No, ak da su drevni Egipani poznavali tu kovinu - a svi strunjaci tvrde da nisu - ne moemo zamisliti alat, kojim bi se mogla izdubiti unutranjost tankoga grla takve posude. Osim posuda iz mastaba, veliku tajnu predstavlja sam nain na koji su Egipani obraivali diorit. Kip faraona Kefrena, koji potjee iz doba Staroga Kraljevstva i koji je izraen od toga tamnoga nubijskoga kamena, ostaje jedno od najljepih umjetnikih djela svijeta, koje krasi gotovo fotografska preciznost izrade. No, egiptolozi tvrde da su se u to doba najvra dlijeta izraivala od bakra, meke kovine, kojom se nikako ne moe obraivati taj kamen. Egipatska tajna obrade diorita jednako je tajanstvena kao obrada granita. Nekoliko stotina tisua posjetitelja Velike piramide u Gizi, koji svake godine oduevljeno promatraju granitni sarkofag tamnosmee boje, koji se nalazi u Kraljevoj odaji, i ne slute da on skriva veliku tajnu. Zagonetku je prvi uoio otac egiptologije, ugledan britanski arheolog Flinders Petrie, a ona se sastoji u injenici da se sarkofag moe izdubiti iz granita samo svrdlom s dijamantnim vrhovima pod pritiskom od 2 t. Danas to postiemo bez potekoa, ali samo uz pomo snanoga alata. Ne znamo kako su u tome uspijevali drevni Egipani.

***

Ne znamo ni kako su Egipani oblagali bakrene posude mikroskopski tankim slojem antimona. U novije doba egipatske povijesti, umjetnika djela i ostali predmeti oblagali su se obraiva-

njem tankih listova kovine - zlata, srebra ili sl. To je bio grub postupak, nakon kojega su na predmetima ostajali tragovi ekia i prilino debeo sloj metalne obloge. Potpuno su drugaije obloge od antimona, koje su otkrivene na predmetima iz preddinastikoga razdoblja i razdoblja poetka Staroga Kraljevstva. Godine 1933. dr. Colin G. Fink, tadanji ravnatelj Odjela za elektrokemiju pri Sveuilitu u Columbiji, pretpostavio je da su drevni Egipani vjerojatno poznavali postupak elektrokemijske izmjene, koji se naziva elektroliza i koji je otkriven tek u 19. st. ini se da je vei dio egipatske kulture obavijen slinim tajnama. Idemo li dublje u prolost, otkrivamo da je tehnologija naprednija, to se potpuno suprotstavlja teoriji o linearnoj evoluciji. Taj obrazac najjasnije se uoava u najslavnijim pothvatima Egipana - izgradnji piramida. Najstarija poznata piramida je oserova piramida u Sakari, izgraena otprilike ezdeset godina prije Velike piramide u Gizi nakon koje je uslijedila prava manija izgradnje piramida posveenih faraonu Sneferuu." Pogled na te velike graevine iz razdoblja poetka dinastije i iz Staroga Kraljevstva pripovijeda svoju priu. 3 Procjenjuje se da je opseg oserove piramide 330.048 m . Opseg piramida u Meidumu i Dashuru, koje se pripisuju Sne3 3 fruu iznosi otprilike 637.805 m i 1.235.243 m . to se tie piramida u Gizi, opseg Velike piramide faraona Kufua iznosi 3 3 2.579.531 m a Kefrenove piramide 2.207.885 m . Mnogo je manja od njih piramida faraona Smenkarea, trea piramida u Gizi, iji je opseg 234.841 m3. Baza nedovrene piramide u Zawiyet el-Aryanu, koju je vjerojatno poeo graditi Nebka,
11) Znanstvenici se neprestano sukobljavaju oko starosti egipatskih graevina, a te je rasprave nedavno zaotrila nova skupina egiptologa, koji tvrde da su neke egipatske graevine, osobito Velika piramida u Gizi, od 4.000 do 9.000 godina starije nego se prvotno pretpostavljalo.

gotovo je velik kao Kefrenova piramida u Gizi, a da je bila dovrena, opseg bi joj sigurno bio vei. No, u kasnijim se razdobljima jasno uoava nazadak. Nakon tih graevina nije podignuta nijedna piramida koja se mogla pohvaliti opsegom oserova djela, osim moda piramide faraona Sesostrisa II. u Dashuru (288.069 m3) iz razdoblja Srednjega Kraljevstva. Neke novije piramide imaju opseg 191.000 m3, dok veina ne dosee opseg vei od 76.400 m3. Veliina, naravno, ne predstavlja sve, no nakon velikoga graditeljskoga napretka slijedi jednak obrazac propadanja. Drevne egipatske piramide danas s ponosom privlae pozornost milijuna turista. Veina novijih graevina tek su neto vie od gomile kra. ini se da su Egipani nekada poznavali tajnu izgradnje monumentalnih graevina - kao i nekoliko drugih tajni - a zatim su je postupno zaboravili. No, gdje su Egipani uope nauili te tajne?
***

Povijest drevnoga Egipta u najmanju je ruku neobina. ak i najortodoksniji egiptolozi priznaju kako je mogue da je egipatska kultura iznikla potpuno oblikovana u dolini Nila otprilike 3.100. god. pr. Kr. Sami Egipani u to nisu vjerovali. Platon je izvijestio da su njihovi sveenici tvrdili da je njihova drava osnovana otprilike 1.000 godina nakon osnutka Atene, dakle oko 8.600. god. pr. Kr. Tekstovi otkriveni u Egiptu navode na jo starije podrijetlo. Sauvani zapisi sadrani su u popisu kraljeva, koji je sastavio sveenik Maneton, a on je ivio izmeu 347. i 285. god. pr. Kr., te u Torinskome papirusu, rukopisu koji potjee iz otprilike 1.400. god. pr. Kr.

Stariji od tih izvora sadri popis poznatih faraona iz razdoblja dinastije, ali navodi da su takozvanoj egipatskoj pretpovijesti postojala tri razliita dinastika razdoblja. Prvo razdoblje obuhvaa liniju preddinastikih kraljeva, koji su vladali 13.420 godina. Drugo je razdoblje vladavine "kraljeva Horusa" (tono znaenje toga pojma nije jasno), koje je trajalo 23.000 godina. Posljednje razdoblje, kako se tvrdi u Torinskome papirusu, bilo je razdoblje polubogova, ali budui da je papirus oteen, nije poznato koliko je ono trajalo. Maneton tvrdi da su preddinastiki faraoni vladali oko 13.777 godina, dok su kraljevi Horus i polubogovi vladali sljedeih 15.150 godina. Dakle, ovisno o izvoru koji prihvaate, Egipani osnutak svoje kulture smjetaju izmeu 9.000. i 37.000. god. pr. Kr. Iako suvremeni egiptolozi podrijetlo i imena poznatih faraona iz preddinastikoga i razdoblja Staroga Kraljevstva temelje na ta dva izvora, oni odbacuju gore navedene tvrdnje kao izmiljotine. U tome im, pak, pomau arheoloki dokazi. Iako tragovi naseobina u dolini Nila datiraju iz 18.000. god. pr. Kr., nema nikakvih tragova o naprednoj civilizaciji prije 3.100. god. pr. Kr.... osim ako povjerujete onome to su geolozi rekli o Sfingi.

***

Rasprave o starosti Velike sfinge u Gizi privukle su toliko veliku pozornost javnosti da o njima nije potrebno govoriti na ovome mjestu.12 No, u osnovi se radi o sljedeemu. Ameriki
12) Zainteresirani itatelji mogu pronai opirnije izvjee u mojoj knjizi Martian Genesis; i u izvrsnoj knjizi E.F.Malkowskog Prije Faraona)

profesor geologije, Robert Schoch, bio je pozvan da odredi starost Sfinge - za koju egiptolozi pretpostavljaju da potjee iz razdoblja Staroga Kraljevstva - na temelju tragova, koji su nastali oteenjem uslijed vremenskih prilika. Schoch i drugi geolozi, koji su pregledali graevinu, zakljuili su da su tragovi posljedica kie, a ne abrazije pijeskom, kao to se do tada vjerovalo. Na temelju toga, Schoch je utvrdio da Sfinga potjee iz razdoblja od 7.000. do 5.000. god. pr. Kr. Neki drugi strunjaci pretpostavljaju da bi mogla biti ak i 5.000 godina starija. Ta otkria ostaju sporna, no takvima ih veinom smatraju egiptolozi, a ne geolozi. No, uz napredne graditeljske, inenjerske i mnoge druge tehnike vjetine, za koje postoji neoekivano mnotvo dokaza iz preddinastikoga i razdoblja Staroga Kraljevstva, ona potvruju Platonovu tvrdnju da je u Egiptu postojala civilizacija mnogo prije nego smo do sada pretpostavljali.

5. poglavlje

ZAPANJUJUA OTKRIA
INJENICA
U LEDENOME DOBU DOISTA SU POSTOJALI NARODI, KOJI SU IZVODILI VELIKE GRADITEUSKE POTHVATE...

ini se da su i u drugim dijelovima svijeta civilizacije postojale veoma rano u pretpovijesti. U Starome zavjetu pie da je Bog obeao hebrejskome ratniku Joui da e osvojiti grad Jerihon ako bude spreman isprobati prilino neobinu vojnu strategiju. Trebao je, naime opkoliti grad i est dana s vojskom kruili oko njega. Sedmoga dana trebao je marirati sedam puta pod vodstvom sedam sveenika, koji su imali nositi Koveg Saveza i svirati u sedam truba od ovnovih rogova. Posljednja uputa bila je: "... a sveenici neka trube u trublje. Pa kad oteui zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, im uje glas trube, podigne silnu bojnu viku. I sruit e se gradski bedemi..." Joua je uinio kako mu je Bog rekao i zidine grada su se doista sruile. O tome velikome udu posvjedoilo je otkrie britanskih arheologa pod vodstvom Kathleen Kenyon, koji su 1952. zapoeli iskopavanja na Mrtvome moru, na mjestu gdje se neka-

da nalazio Jerihon. Kathleen Kenyon opisala je to otkrie "nevjerojatnim". Iako je Jouina vojska stigla do grada 1425. god. pr. Kr., Jerihon je postojao davno prije toga. Otkriveni su ostaci iz razdoblja mezolita, a metodom datiranja radioaktivnim ugljikom ustvrdilo se da potjeu iz otprilike 9.000. god. pr. Kr. - samo 600 godina kasnije nego Platonova navodno mitska Atlantida. Pronaen je siguran dokaz da je u gradu oko 8.000. god. pr. Kr. ivjela organizirana zajednica. Tada su, a moda i prije, golemi kameni zidovi, debeli 4 m i visoki 3 m, okruivali zdanje koje se prostiralo na 4 ha. U njegovu sreditu nalazilo se graditeljsko remek-djelo, to jest vrst kameni toranj s unutranjim spiralnim stubitem ... iji je dio dugaak 9 m nakon gotovo 10.000 godina ostao netaknut. No, napredak Jerihona nadilazi njegove slavne utvrde. Kathleen Kenyon otkrila je i neobine kipove ljudi, koji su izraeni inovativnom tehnikom. Naime, preko lubanje se oblikovao gips ime se postigao zastraujue vjeran prikaz.

***

Grad Niniva, koji je toliko star da se ak spominje u Knjizi Postanka, bio je smjeten na istonoj obali Tigrisa nasuprot dananjem Mosulu u Iraku. Izrastao je u najvee gradsko sredite drevnoga Asirskoga Carstva. Iako nisu potpuno spremni prihvatiti teoriju da potjee gotovo iz razdoblja stvaranja svijeta, arheolozi vjeruju da je osnovan u 7. tisuljeu pr. Kr. Do razdoblja Asirskoga Carstva gradske zidine su se rasprostirale na daljinu od 11 km, a na nekim su mjestima bile debele ak

nevjerojatnih 45 m. Na njima se nalazilo trideset velikih vrata, od kojih su neka uvali kameni kolosi. Briljantan orijentalist Claudius J. Rich postao je 1820. god. prva osoba koja je istraila Ninivu. Poslije su je iskopavali francuski arheolozi, a 1846. i 1847. istraivanja je provodio ugledan engleski arheolog Henry Layard, koji je otkrio Sanheribovu palau. Layard je sa sobom u Englesku odnio neprocjenjivu zbirku kamenih bas-reljefa, nekoliko bronanih i na tisue ploa od ilovae ispisanih klinastim pismom. No, tek kada je istraivao u Nimrudu, prvotnome glavnome gradu Asirije, Layard je naiao na svoje najintrigantnije otkrie - neobian kristalni predmet. To je bio disk, ne potpuno okrugao budui da je odstupanje izmeu kraeg i dueg promjera iznosilo oko 6 cm. Jedna strana diska bila je plosnata, dok je druga bila gotovo konveksna, kao da ju se pokualo obraditi nekim preciznim alatom. Iako je bio dosta uniten, pokazivao je tragove dvanaest upljina u kojima su se nekada nalazili kondenzirani plinovi ili tekuine. Arheolozi su isprva zakljuili da je to bio ukrasni predmet, ali se nakon toga za njega zainteresirao David Brewster. On je bio ugledan kotski lijenik, poznat po pokusima na polju optike i polarizirane svjetlosti. Danas se najvie pamti kao izumitelj kaleidoskopa i ovjek koji je prvi proizveo trodimenzionalne slike uz koritenje modificiranoga stereoskopa. Brewster je pregledao predmet i 1853. izjavio da se radi o veoma dobro izraenoj optikoj lei.* No, to nije bilo jedino otkrie. Otprilike sedamdeset pet slinih lea iz razliitih razdoblja povijesti poslije je otkriveno na nalazitima od sredinje Turske do Krete i Troje. Ortodoksni znanstvenici danas tvrde da se radi o ukrasima za prostorije.
*) vie o tome u knjizi "Kristalno sunce", Robert Temple.

***

Ortodoksni arheolozi ne mogu shvatiti to je optika lea radila u drevnome Nimrudu. No, neshvatljiva je i drevna, ljudskom rukom obraena staklena ploa teka 8,8 t, otkrivena u Beth She'arimu jugozapadno od Galileje. U suvremeno doba proizvode se stakla sline teine, ali veoma rijetko i za posebne svrhe, poput lea divovskih teleskopa. Suoeni s otkriem zupanih kamenih diskova promjera 16,5 cm u dolini rijeke Santa Ana u podruju Venture u Kaliforniji, arheolozi to rjeavaju tako to ih nazivaju "obrednim predmetima". U ovome, kao i u mnogim drugim sluajevima, znanstvenici su morali priznati poraz. injenica jest da nitko ne zna emu su tono sluili ti diskovi stari vie od 8.000 godina. Obratite li pozornost na ono to Michael A. Cremo i Richard L. Thompson prikladno nazivaju "zabranjenom arheologijom"13 - otkria koja se ne uklapaju u priznatu paradigmu nego se zanemaruju, objanjavaju drugaije ili odbacuju kao krivotvorine - otvorit e vam se potpuno nova i neoekivana slika drevnoga svijeta: + Na babilonskoj ploi od ilovae opisan je izvediv test trudnoe. On ukljuuje umetanje u vaginu vunenoga tampona prethodno umoenoga u bilje. Kad se izvadi i umoi u otopinu stipse, tampon, ako je ena trudna, postaje crven. + Narod Maya iz June Amerike znali su buiti zube i zatvarati upljine metalnim plombama.
13) u naslovu njihovog izvanrednog djela Zabranjena arheologija-Skrivena povijest ljudske rase - izdanje Bhaktivedanta Institut, San Diego 1993.

+ Ljudi su krojili odjeu ve 20 000. god. pr. Kr. Pronaen je alat koji su pritom koristili. Iskopavanjima triju grobnica u Sunghiru u Rusiji 1964. ustanovilo se da su tamonji stanovnici nosili eire, koulje, hlae i mokasine. Iskopavanjima na pretpovijesnome humku u fatal Huyuku u sredinjoj Turskoj otkriveni su komadi platna, koji su vjerojatno pripadali enskoj suknji. + Ljudi koji su ivjeli u pilji duha u sjevernome Tajlandu oko 9.000. god. pr. Kr. sadili su grah, graak, bundevu i vodeni kesten. Poznato je da su u istome razdoblju u Palestini pripadnici kulture Natufjen koristili srp, iako nije potpuno jasno jesu li sadili ito ili samo ubirali divlju ljetinu. + Zemljovidi se izrauju ve najmanje 12.000 godina. Godine 1966., u Mezhirichu u Ukrajini otkriven je zemljovid uklesan na mamutovoj kljovi. Procjenjuje se da potjee iz 10.000. god. pr. Kr., a na njemu je prikazan niz kua uz lokalnu rijeku. + U isto doba upotrebljavale su se i glinene posude. Lijep primjerak otkriven je u pilji Ishigoya na japanskome otoku Honshuu. Drugi vrevi otkriveni na otoku bili su 1.000 godina stariji (11.000. god. pr. Kr.). + Nedavna istraivanja pokazala su da se u kamenome dobu proizvodio sir, jogurt i fermentiralo vino.14 + Na dolmenu iz razdoblja neolita na Ile de Gavr'inisu u francuskoj pokrajini Bretanji izrezbareni su otisci prstiju u prirodnoj veliini. Na veini rezbarija otisci prstiju veoma na14) Vidi knjigu Ancient Inventions ("Drevni izumi".) Petera Jamesa i Nicka Thorpea, Michael O'Mara Books, London, 1995.

likuju onima u suvremenim policijskim datotekama. Dvije rezbarije prikazuju djelomian otisak ljudskoga dlana. U lanku u asopisu Chronique Medicale navodi se da su rezbarije vjerojatno sluile kao identifikacijske oznake plemenskih starjeina. + Najstariji bumerang, oruje za lov veoma specifinoga i neobinoga aerodinamikog oblika, izraen je prije 21.000 godina, a nije otkriven u Australiji nego u Poljskoj. + Prije 20.000 godina izraivane su uljanice. One su se moda upotrebljavale i prilikom kirurkih operacija na ljudskome mozgu, koje su se obavljale otprilike u isto doba. Postoji drevna tradicija uporabe anestetika, kao to je mandragora, koja u odreenim koliinama na pacijente djeluje tako da ih imobilizira i uini neosjetljivima na bol. + Zapanjuje injenica da se u Srbiji bakar iskopavao prije kremena. Rudnike bakra pronalazimo na jezeru Superior, u Kaliforniji, Arkansasu, New Mexicu, Missouriju, Illinoisu, Indiani, Georgiji, New Jerseyju i Ohiju, gdje su otkrivene i pretpovijesne topionice eljeza. Pokraj Broken Hilla u Zambiji iskopavao se mangan. Ugljen otkriven na tome podruju analiziran je metodom datiranja radioaktivnim ugljikom, koja je pokazala da su rudnici bili u funkciji prije 28.130 godina. + Godine 1987., Lawrence Barfield i Mike Hodder, arheolozi sa Sveuilita u Birminghamu zakljuili su da je nasip od rastopljenoga kamenja iskopan u blizini gradskoga potoka bio pretpovijesna sauna. Od tada su i na drugim mjestima u Britaniji otkrivena slina nalazita.

+ Konj je u Europi pripitomljen otprilike prije 15.000. god. pr. Kr. Slikanja u pilji u La Marcheu u Francuskoj jasno prikazuje zauzdanoga konja. Slian prikaz pronalazimo i Grotte de Marsoulasu i St. Michel d'Audryju. + Arheolozi, koji su iskopavali tumulus u Novoj Kaledoniji i na Otoku borova na jugozapadu Tihoga oceana, otkrili su vie od 400 umjetnih cementnih valjaka, promjera od 100 do 190 cm a duine oko 254 cm. Nije poznato za to su se upotrebljavali ti cilindri, a bili su posuti zemljom kremenjaom i eljeznim ljunkom. Datiranje radioaktivnim ugljikom pokazalo je da su stari 13.000 godina. + Na Jukatanu, u Novome Zelandu, Keniji i Malti postoje poploane pretpovijesne ceste. U ri Lanki postoji vodena cisterna, ija je povrina jednaka povrini enevskoga jezera. U Iranu su pronaeni podzemni akvedukti, stari nekoliko tisua godina, koji su ukupne duine 272.000 km.

***

Kapetan G. E. H. Wilson pisao je 1932., u svojoj knjizi Man ("ovjek"), o izgubljenoj civilizaciji iz doline Rift u Istonoj Africi. Tragovi te civilizacije rasprostiru se na podruju dananje Tanganjike, Etiopije, Ugande, Kenije i Sjevernoga Zimbabvea, a ukljuuju platoe, drevne kanale, odvodne sustave, kilometre cesta i sustave navodnjavanja, koji su ukljuivali ak i sustave skretanja rijeka. Godine 1940., Froelich G. Rainey i Magnus Marks iskopavali su nalazite iz neolita pokraj Ipiutaka u Arktikome krugu. Pri tome su otkrili ostatke oko 600 kua, uz naznake da ih na

istome mjestu postoji jo 200. Shvatili su da su naili na pretpovijesnu metropolu. Grad se nalazio na veoma dobrome poloaju, na podruju od oko 2 km. Predmeti i umjetnika djela pronaena na tome mjestu bili su "bogato ureeni i vjeto izrezbareni ... odavali su veliko umijee izrade." Arheolozi su bili uvjereni da to otkrie ne moe pripadati ni jednoj poznatoj predeskimskoj kulturi, pa su zakljuili da su ljudi, koji su izgradili taj grad, sigurno stigli iz drugoga podruja. Pretpovijesne kamene graevine na otoku Ponapeu i nekoliko drugih susjednih otoka u Tihome oceanu, upozoravaju na prisutnost druge nepoznate civilizacije. lan Kraljevskoga geografskoga drutva, F. W. Christian, opisao ih je krajem 19. st. sljedeim rijeima: "Uz rub mora... rasprostire se masivan gat. Na drugim otocima nalaze se ostaci drugoga drevnoga morskoga zida. Najizvanrednije su ... ruevine na otoku Tanacku. Obala je zatrpana masivnim kamenjem irokim oko 2 m, a isto toliko se uzdie iznad plitke vode. Iznad njega nalazi se zapanjujui primjer divovske gradnje - velik zid visok 6 m i debeo 3 m." Christian nastavlja opisom raznih zdanja, iji su zidovi visoki do 12 m, i prikazuje veliki podzemni svod na ijemu su vrhu goleme bazaltne ploe. Oko Ponapea nalazi se vie od 90 umjetnih otoka, koji pokri2 vaju otprilike 29 km . Skupina tih otoka zatiena je grebenom, koji je, meutim, slomljen na istoku, gdje su drevni graditelji izgradili golem gat, koji se protee prema jugu na udaljenost od 4,8 km. Bazalt upotrebljavan za veinu tih radova bio je dopreman s udaljenosti od pedeset kilometara. Umjetni otoci podignuti su na bazaltnim platformama od 1,5 do 3 m iznad morske

razine, a nad njima su golemi zidovi - u Nan Tauachu taj zid je visok 9 m i irok 3 m. U lanku u asopisu American Antiquarian te su konstrukcije opisane kao "pretpovijesna svjetska uda." U asopisu Geographical Review iz 1928., objavljen je izvjetaj o otkriu drevnih ruevina u Kevkenes Daghu u Maloj Aziji. Taj veliki grad na osami, koji je izgradila potpuno nepoznata kultura, bio je tri puta vei od Boghaz Koija, drevnoga hetitskoga glavnoga grada. Visoke utvrde iroke 4 m, zatvarale su podru2 je od 3,9 km . U izvjetajima iz dvadesetih godina 20. st. govori se o gradovima, hramovima i spomenicima skrivenima u umama bogatim dolinama, koje se rasprostiru uz obalu od Hondurasa do Jukatana. Ti ostaci opisani su kao iznimno vjeto isklesani monoliti i divovsko kamenje, koji su prekriveni ukrasima i hijeroglifima, koji podsjeaju na egipatsku, indijsku, pa ak i kinesku umjetnost. Nepoznati autor lanka objavljenog u PanAmerican Magazineu pretpostavio je da bi se tu moglo raditi o ostacima Atlantide. Vidjet ete zato.

***

Yonaguni je mali otok smjeten jugozapadno od Okinawe u japanskome arhipelagu. Godine 1988. skupina ronilaca pod vodstvom Kinachira Aratakea otkrila je na dnu mora, na dubini od gotovo 24 m uz obalu Yonagunija, golemu kamenu graevinu. Utvrdilo se da je duga 183 m, iroka 137 m i visoka 27 m. Lokalni strunjaci zakljuili su da se radi o prirodnoj formaciji. Deset godina nakon toga strunjaci vie nisu u to bili sigurni. Prvi geolog, koji je istraio to nalazite, bio je prof. Ma-

saki Kimura sa Sveuilita u Ryuku u Okinawi. On je u travnju 1998. otkrio graevinu, koja je bila podijeljena na pet razliitih slojeva, i zakljuio da ju je izgradio ovjek. Naime, podvodne fotografije i videozapisi razotkrili, su stepenasti spomenik nevjerojatnih proporcija, koji je nalikovao ziguratu. Svaka stuba bila je visoka oko 1 m i imala je jasno isklesane rubove i kutove. Izmeu ostalih zanimljivosti, ondje se nalazio i nadsvoen prolaz, dva monolita i odvodni kanali. Daljnja istraivanja dovela su do otkria manjih zigurata, koji su bili smjeteni u blizini glavne graevine. Svaki od njih bio je oko 9 m irok i visok 2 m, a bili su izgraeni od stepenastih ploa. Ronioci su otkrili i svojevrsnu cestu, koja je okruivala glavnu graevinu. Ameriki geolog Robert Schoch, koji je predloio novo datiranje Sfinge, sudjelovao je u ronilakome istraivanju Spomenika iz Yonagunija. Poslije je izjavio da, iako je mogue da je takva graevina nastala kao posljedica erozije vodom i cijepanja stijena, nije nikada vidio neto slino. Profesor Kimura bio je jo izravniji. On je tvrdio da, ako su otre stube nastale prirodnom erozijom, na morskome dnu tada trebaju biti tragovi krhotina. No, nema ih. Sudionici ekspedicije zvunoga imena "Tim Atlantida", izradili su videozapise toga nalazita i zakljuili da je spomenik, iako je moda doista nastao prirodnim putem, sigurno bio naknadno obnovljen. Drugim rijeima, davno u pretpovijesti netko je otkrio prikladnu stijenu i odluio je naprednim graditeljskim tehnikama oblikovati na eljeni nain. Meutim, ako su graevine kompleksa u podmorju Yonagunija doista izraene ljudskom rukom, nije poznata nijedna japanska civilizacija, koja bi ih mogla stvoriti. Geolozi pretpostavljaju da nalazite iznad mora potjee iz 8.000. god. pr.

Kr. (Odnosno, izmeu 8.000. i 10.000. god. pr. Kr.) Ortodoksni pretpovjesniari tvrde da su najnaprednije kulture u Japanu toga doba bile male skupljako-lovake skupine. Kako prof. Kimura istie, nije mogue da su njezini pripadnici mogli izgraditi ili barem obnoviti Spomenik iz Yonagunija. Za takav pothvat, tvrdi dalje, bili su potrebni strojevi.

***

Amerikanac William R. Corliss na briljantan nain opisuje temeljnu situaciju: "Najimpresivniji su... veliki naputeni gradovi, ije ruevine lee u usamljenim ravnicama Male Azije, visoko u Andama i na olujnim obalama Arktika. Ondje se nalaze tragovi velikih civilizacija, koje su nekada cvjetale i podizale velianstvene zidove, graevine i spomenike. Moda smo suvie oduevljeno klicali Grcima i Rimljanima."15 Platon je opisao Atlantiane kao obrazovane pripadnike pomorske kulture, koji su pripitomili konja, izvodili velike inenjerske radove i gradili velike gradove. Nosili su odjeu, iskopavali rude i upotrebljavali kovine, bavili se poljoprivredom, pili vino i imali svojevrsnu centraliziranu politiku strukturu. Svakome tko slijedi opeprihvaenu teoriju o pretpovijesti, to e zvuati poput fantazije.
15) Navod iz njige Williama R. Corlissa: Ancient Man: A Handbook of Puzzling Artifacts ("Drevni ovjek: prirunik o zagonetnim predmetima"), The Sourcebook Project, Glen Arm, MD, 1980.

No, kao to smo vidjeli, u ledenome dobu doista su postojali narodi koji su izvodili velike graditeljske radove, nosili odjeu, iskopavali rude i upotrebljavali kovine, obraivali polja, pili vino i imali neku vrstu centralizirane politike strukture. ak se ni njihova izobraenost vie ne ini toliko nemoguom. Iako se Sumeranima pripisuje izum pisma u etvrtome tisuljeu pr. Kr., dva amerika znanstvenika u svojoj studiji iz 1979. godine misle drukije. Allan Forbes ml. i T. R. Crowder temeljito su analizirali neke od neobinih znakova, koji se iznova pojavljuju u piljskoj umjetnosti razdoblja mlaega paleolitika. Za razliku od drugih umjetnikih djela, ini se da ti znakovi ne predstavljaju izravne prikaze - odnosno, ne nalikuju prikazima ivotinja, ljudi ili predmeta. Forbes i Crowder najprije su prihvatili, a potom odabrali mogunost da se njima oznaavalo osobno vlasnitvo, da su to bile lovake oznake ili podsjetnici. Nakon toga su usporedili te znakove s onima koji su sadrani u nekoliko prvih pisama - grkim, ninskim i znakovima iz doline Inda - te su uoili neke slinosti, koje su bile dovoljne za potvrdu teorije da su se kasnija pisma razvila iz pretpovijesnih znakova iz pilja. Na temelju toga mogli su zakljuiti samo jedno, to su istaknuli u svojemu radu objavljenome u asopisu World Archaeology: "Jedina preostala mogunost jest pismo - pretea pisma, koje se u osnovi ne razlikuje od znakova prvih pisama." Kada bismo jo samo mogli pronai dokaz o pomorskome umijeu, tada bi Platon moda konano bio osveen.

6. poglavlje

DREVNI POMORCI
INJENICA
NA ZEMLJOVIDIMA IZRAENIMA MNOGO PRIJE KOLUMBOVIH PUTOVANJA PRIKAZANE SU OBJE AMERIKE, TE ARKTIKA I ANTARKTIKA MORA.

Otok Pitcairn je izoliran, vulkanski otok u Tihome oceanu udaljen 2.160 km od Tahitija. Nazvan je prema pomorcu koji ga je prvi ugledao 1767., a danas je poznat po najtraginijoj pobuni koja se ikada dogodila na nekome britanskome brodu. Brod Bounty u slubi Njezina Kraljevskoga Velianstva, bio je transportni brod Kraljevske mornarice teak 215 t, koji je potkraj 18. st. odvozio stabla kruhovca s Tahitija, kako bi se ona presadila na zapadnoindijsko otoje. Brod je plovio na Tahiti pod zapovjednitvom Williama Bligha, bivega suputnika slavnoga istraivaa kapetana Cooka. Brod pun stabala kruhovca, koji se vraao na Jamajku, pribliavajui se otoku Tonga, 28. travnja 1789. oteo je dokapetan Fletcher Christian. Bligh je potjeran na puinu u amcu s osamnaest odanih lanova posade. Christian je s Bountyjem otplovio na Pitcairn, gdje je, s osam pobunjenika i velikim brojem tahianskih mukaraca i ena, istovario teret i potom zapalio brod. Otok pomalo trop-

skoga izgleda inio im se poput raja, pa su na njemu ustanovili koloniju, koja je otkrivena tek 1808. Preivjela posada Bountyja, iji potomci i danas sainjavaju populaciju otoka Pitcairna, nisu bili prvi pomorci koji su se nasukali na tom otoiu u Tihome oceanu. Na natpisu na stijeni (koji je otkriven tek 1870. i od tada se nezaslueno grubo zanemaruje) pie: "Naa posada, koja je zbog oluje pretrpjela brodolom, stigla je do kopna, Bogu hvala. Mi smo ljudi iz podruja Manu. tujemo Raa u skladu sa svetim zakonom. Promatramo sunce i kliemo." Manu je brdsko podruje u Libiji. Natpis na Pitcairnu napisan je na libijskome narjeju drevnih Egipana.

***

Poetkom 20. st. na polju trstike u Hambledonu u Australiji iskopan je kameni skarabej, drevnoegipatski simbol sree. Godine 1908. zemljoradnik u mjestu zapadno od Cairnsa kopao je rupu za ogradu i pri tome iskopao egipatski novi, koji potjee iz doba vladavine Ptolemeja X. (107.-88. god. pr. Kr.). Nakon otkria hijeroglifskih rezbarija 80 km juno od Sydneyja, prof. R. Gilroy, direktor Povijesnoga muzeja Mount York u Mount Victoriji, izjavio je da su drevni Egipani moda posjetili Australiju. U lanku objavljenome krajem 19. st. u uglednome asopisu Science, tvrdi se da su drevni Egipani razvili brodsku eljeznicu preko Istama (Korintske prevlake u Grkoj). Osim injenice da su se umjesto metalnih tranica koristile tranice

od ispoliranoga granita, to izvanredno inenjersko djelo veoma je nalikovalo suvremenim inaicama. Slina pruga vjerojatno je postojala i za prijevoz brodova preko Sueske prevlake. 16 Prema asopisu Journal of the Polynesian Society , tetovae na bradi, koje su bile popularne meu enama Gornjega Egipta na prijelazu u 20. st., potpuno su nalikovale teto vazama ena s Novoga Zelanda. Jo je neobinije i da ornamenti otkriveni na nekima od najstarijih egipatskih mumija potpuno nalikuju najstarijim tradicionalnim dekorativnim uzorcima maorske kulture. Egipani nisu bili vjeti pomorci. Iako na platou u Gizi postoje mnoge jame za drevne brodove, a u dvjema od njih, koje su iskopane 1954., nalazili su se ak i ostaci brodova, veina egiptologa pretpostavlja da je njihova svrha bila samo simbolina. Oni smatraju da su ti brodovi sluili za prijevoz faraona nakon smrti na njihovu putovanju do zagrobnoga ivota ili, do zvijezda. Rijetki, pak, vjeruju da su to doista bili pravi brodovi, koji, dodue, nisu plovili dalje od Nila. Od strunjaka bi bilo previe oekivati da pretpostave da su drevni Egipani posjetili Novi Zeland. Ipak, postoji vrst dokaz da su drevni Egipani putovali mnogo dalje nego to im to priznaju egiptolozi.

*** Najvea pomorska civilizacija u drevnome Sredozemlju bila je minojska Kreta, koja se prema opeprihvaenoj kronologiji razvila oko 2 750. god. pr. Kr. To je bila doista velika kultura. Kada je Arthur Evans poetkom 20. st. iskopavao Minosovu palau u Knososu, otkrio je dokaz o neprekinutome graditelj16) Izdanje 13. iz 1904.

skom i umjetnikom razvoju od razdoblja neolita. Sama palaa bila je velianstvenija od svih graevina drevnoga Egipta. Imala je oblik etverokutnoga kompleksa soba i hodnika okupljenih oko velikoga sredinjega dvorita. S velikoga trijema s dvanaest stupova, koji je bio okrenut prema moru, ulazilo se u sredinje dvorite i pravokutno kazalite na otvorenome, to upuuje na profinjene oblike zabave. U istonome krilu prvotno su postojala etiri, a moda je bilo i pet katova, koji su se uzdizali iznad padine doline. Na jugoistoku su bili stanovi, opremljeni tekuom vodom, koja je tekla ak i u zahodima. Do kata palae vodilo je iroko stubite. U sjeveroistonome dijelu nalazili su se uredi i spremita. Na zapadu palae bila su spremita u kojima su se uvale brojne posude za ulje, od kojih su neke bile vie od 1,5 m. U jednoj od dvorana za odravanje sveanosti nalazilo se prekrasno prijestolje od gipsa. Svjetlost je obasjavala dvoranu kroz iznimno domiljat sustav otvora na stropu, dok je s trijemova sa stupovima tijekom vruih kreanskih ljeta dopirao ugodan povjetarac. Vanjtinu i unutranjost te velike palae ukraavale su prekrasno obojene freske. Nedvojbeno najljepa lonarija toga doba potjee iz Krete. Iznimnom vjetinom i naprednim tehnikama djelatnost izrade lonarije dosegnula je savrenstvo, tako da su posude esto bile tanke gotovo poput ljuske jajeta. Ta je djelatnost bila nadaleko poznata i cijenjena. Primjerci minojske lonarije otkriveni su posvuda uz Egejsko more sve do Cipra, Egipta i Levanta. Kultura se razvijala zahvaljujui trgovini. Zlatari su izraivali estetski iznimno dragocjena djela. Poznavali su tehnike granulacije i filigranstva. Od izrezanih i preanih zlatnih listova oblikovali su perle i druge oblike za ogrlice i dijademe. Zlatom se esto ukraavala i odjea. Minojski obrtnici postali su poznati po svojoj vjetini obrade dragoga kamenja.

Za razliku od drugih carstava toga doba, minojski vladari nisu gradili utvrde. Za to jednostavno nisu imali potrebe. Njihova se vojna snaga, ba kao i gospodarska, vrsto temeljila na kontroli pomorskih putova. Poput Britanije 19. st., svojim monim brodovljem odravali su sigurnost otoka - a takva se politika provodila otprilike do 1.400. god. pr. Kr., kada je minojska kultura unitena u napadu s kopna. Do tada su Minojci bili gospodari plovidbe Sredozemnim morem, a moda ak i morima cijeloga svijeta. Ameriki povjesniar smatra da su svoju vjetinu dugovali jo veoj pomorskoj civilizaciji, koja je postojala u ledeno doba.

***

Charles Hapgood je profesor na koledu Keen State u New Hampshireu, ija je specijalnost povijest znanosti. U jednoj od njegovih prvih knjiga, Earth's Shifting Crust ("Pomicanje zemljine kore") nalazi se indosament Alberta Einsteina, koji je zapisao da su u knjizi sadrane: "ideje koje su iznimno znaajne za sve to je vezano uz povijest zemljine povrine". Hapgood je takoer iznio ideje, koje su znaajne za nae razumijevanje pretpovijesti. Na primjer, on vjeruje da je u pradavno ledeno doba, davno prije pojave poznatih povijesnih kultura Sumera, Egipta, Grke i Rima, postojala drevna civilizacija, koja je bila mnogo naprednija od navedenih. Ta je civilizacija odravala trgovake veze po itavom svijetu, a moda je to bila i svjetska kultura, u smislu da su drutvene i ekonomske zamisli, koje su veinom nastale u Britaniji i Sjedinjenim Amerikim Dravama, danas temelj zapadne kulture, koja prodire u gotovo svaki kutak naega planeta.

Hapgood je zakljuio da je ta civilizacija iz ledenoga doba vjerojatno bila mnogo naprednija - barem u nekim aspektima od prvih velikih kultura u drevnome Egiptu, Babilonu, Grkoj i Rimu. Doista, on pretpostavlja da je na podruju astronomije, navigacije, matematike, izrade zemljovida i izgradnje brodova, bila naprednija od bilo koje zemlje na svijetu prije osamnaestoga stoljea po Kr. Vjeruje da su znanstvenici pretpovijesne civilizacije mogli tono izraunati trajanje Suneve godine, uz odstupanje od samo dvije sekunde ... da su njezini geografi precizno mjerili opseg Zemlje ... da su njezini matematiari poznavali sfernu trigonometriju ... da su njezini astronomi znali za Jupiterove mjesece i Saturnove satelite. Na temelju postignua te civilizacije, Hapgood je zakljuio da su imali organiziran sustav vladavine i razliite izvore gospodarskih prihoda. Uvjeren je da se navigacija razvila do savrenstva, pa su njezini stanovnici istraivali mora Arktika i Antarktika, to je naa kultura uspjela uiniti tek u 19. st. Siguran je da su otkrili praktian nain izraunavanja zemljopisnih duina, to smo mi uinili tek u 18. st. S obzirom na opeprihvaenu znanstvenu paradigmu na kojoj se obrazovao i sam profesor, to su doista neobina uvjerenja. No, Hapgood tvrdi da za njih postoje vrsti dokazi. Svaki njegov zakljuak temelji se na detaljnoj analizi drevnih zemljovida, koji su preslike izvornika, iji sadraj pokazuje da su bili izraeni davno u pretpovijesti. Hapgood nagaa da su znanje nepoznatoga naroda, koji je izradio te zemljovide, naslijedili pomorski kraljevi Minosa i Krete kao i Feniani, koji su stoljeima bili najvei pomorci drevnoga svijeta. Pretpovijesni zemljovidi vjerojatno su se nalazili u velikoj Aleksandrijskoj knjinici, gdje su njihove kompilacije prouavali drevni geografi. Ta knjinica, u kojoj se uvalo oko mili-

jun knjiga i za koju se govorilo da je sadravala sve znanje drevnoga svijeta, unitena je i spaljena prilikom napada Julija Cezara na grad. Poslije je obnovljena i ak proirena, ali ju je 391. god. po Kr. spalila bijesna gomila krana, koje je na to naveo patrijarh Teofil, a konano je unitena nakon 300 godina, prilikom arapskih osvajanja Egipta. Iako legenda govori da su Arapi unitili knjinicu zato to "nije vrijedno uvati niti jednu mudrost, koja nije zapisana u Kuranu", povijesna je stvarnost da su srednjovjekovni arapski znanstvenici sauvali dio drevnih knjiga. Hapgood vjeruje da su zemljovidi, koji su izraeni u ledeno doba moda bili preneseni u Konstantinopol, ugledno sredite uenja, te da su ih potom odnijeli Mleani, kada su 1204. osvojili grad tijekom IV. kriarskoga pohoda. Na veini sauvanih zemljovida, na kojima se uoava pretpovijesni utjecaj, prikazano je Sredozemno i Crno more. No, neto je drugo znatno zanimljivije i prua mnogo vie dokaza. Iako su zemljovidi izraeni davno prije Kolumba, na njima su prikazane obje Amerike, te arktika i antarktika mora. Jo je nevjerojatnije da je antarktiki kontinent toliko precizno ucrtan da se na njemu vide podruja koja su nestala pod ledenim pokrivaem, koji je danas debeo oko 2 km. Zahvaljujui suvremenim dubinomjerima znamo da su ti obrisi na zemljovidima toni. Hapgood jednostavno pretpostavlja da su drevni crtai zemljovida posjetili kontinent prije stvaranja ledenoga pokrivaa.

***

S Hapgoodovim otkriima podudaraju se gotovo svi dijelovi Platonove prie. Povjesniarka Mary Settegast iznijela je do-

kaz o kulturnim i tehnolokim podudarnostima na podruju Gibraltarskoga prolaza, ukljuujui veliki rat, koji se dogodio tono u razdoblju koje navodi Platon.17 Drugi ugledni arheolozi nebrojeno su puta dokazali da dijelovi Platonove prie o Atlantidi, koja se dugo odbacivala kao mit, predstavljaju skupove pretpovijesnih stvarnosti, koji su otkriveni diljem svijeta. U ledenome dobu poduzimali su se veliki inenjerski radovi. Gradili su se veliki gradovi. Ljudi su nosili odijela, pili vino, proizvodili sir, pisali, gradili brodove i plovili oceanima do najudaljenijih kutaka planeta. No, to naravno ne znai da se u svakome dijelu svijeta postigao velik kulturni napredak, kao to ni danas sve kulture ne raspolau kompjutorskom tehnologijom. I danas postoje Bumani i Aboridini, koji ive ivotom ljudi iz kamenoga doba, a postoje jasne naznake da je isto bilo i u pretpovijesti. Hapgood to opisuje ovako: "Ideja o jednostavnome linearnome razvoju drutva, koje tee od kulture ... staroga kamenoga doba preko naprednijih stupnjeva ... novoga kamenoga doba, bronanoga i eljeznoga doba, mora se napustiti ... Sada emo pretpostaviti da su prije otprilike 20.000 ili vie godina, dok su paleolitski narodi obitavali u Europi, na drugim podrujima svijeta postojale mnogo naprednije kulture."18 No, bez obzira na uvjerljivost toga dokaza, jo uvijek nije potvreno postojanje Atlantide. Platonova opaska da se na
17) U Plato Prehistorian: 10.000. to 5.000 B.C. Myth, Religion, Archaeology ("Pretpovjesniar Platon: 10.000. do 5.000. god. pr. Kr. Mit, religija, arheologija"), Lindisfarne Press, New York, 1990. 18) Navod iz knjige Charlesa H. Hapgooda, Maps of the Ancient Sea Kings ("Zemljovidi drevnih pomorskih kraljeva"), Unlimited Press, Illinois, 1996.

Atlantidi etva ubirala dva puta na godinu, dovoljno govori u prilog tvrdnji da se radi o pukoj fantaziji. U ledenome dobu etve se nisu ubirale dva puta na godinu. Osim, naravno, ako i nae ideje o ledenome dobu nisu tone.

7. poglavlje

PRETPOVIJESNA ZAGONETKA
INJENICA
DOKAZANO JE DA SU LJUDI BILI DOBRO UHRANJENI I ZDRAVI, TE DA SU VEOMA DOBRO ZNALI KAKO SE ZAGRIJATI TIJEKOM VELIKIH HLADNOA...

Znanost nam prua jasnu i detaljnu sliku o posljednjemu ledenome dobu. Ono je poelo prije 2,5 milijuna godina, a zavrilo 19 je (vjerojatno) oko 8.000. god. pr. Kr. Kao to moete zamisliti, bilo je to doba iznimno velikih hladnoa. Gotovo treina kopna naega planeta (44.030.000 km2) bila je prekrivena golemim ledenim pokrivaem. Smrznute su bile i velike povrine oceana. Najvei ledeni pokriva na kopnu nalazio se na Laurentideu u Sjevernoj Americi. U odreenim razdobljima narastao je do divovskih razmjera i tada se rasprostirao od junoga Illinoisa do kanadskoga Arktika. Bio je toliko irok da je prekrivao podruje od Stijenjaka do Newfoundlanda. Osim toga ledenoga
19) Neki znanstvenici ne vjeruju da je ono doista zavrilo. Oni tvrde da ivimo u kratkome meuledenome razdoblju i da e ledeno doba ponovno nastupiti moda ak tijekom naega ivota.

pokrivaa, postojali su i drugi. Na zapadu Aljaske oblikovali su se Kordiljeri, koji su se prostirali do sjevera drave Washington. Na visoravnima na zapadu SAD-a, Meksika, Srednje Amerike i Aljaske nalazili su se ledenjaci i ledene kape. Na drugoj strani djelomice smrznutoga Atlantskoga oceana, skandinavski ledeni pokriva pokrivao je vei dio Britanije, sredinje Njemake, Poljske i sjeverne Rusije sve do Arktikoga oceana. Postojale su i manje ledene kape na visoravnima sjevernoga Sibira i arktike Euroazije. Ledenjaci su se oblikovali i na Alpama te na drugim europskim i azijskim planinama. Iako je sjeverna polutka bila najvie pogoena ledom, ni juna nije ostala netaknutom. Ledene kape i ledenjaci pokrivali su Ande, oblikovali se na Novome Zelandu, u Africi i Tasmaniji. Postojale su i velike rijeke leda, koje su se slijevale s planina na ekvatoru. U dijelovima svijeta koji nisu bili pokriveni ledom, klimatski uvjeti bili su openito nemilosrdni. Temperature su bile mnogo nie nego danas. Uz junu granicu sjevernoamerikoga ledenoga pokrivaa prostiralo se polarno podruje vjenoga leda dugako 200 km. U Europi i Rusiji ono je bilo jo vee. Ondje se vjeni led rasprostirao nekoliko stotina kilometara prema jugu. Dolaskom leda temperature su se mijenjale. Zadrale su se oko 0C ak na najjunijim granicama vjenoga leda, dok su na podrujima koja su bila blie ledenim pokrivaima padale do -6C ili nie. Temperatura zraka bila je oko 20 hladnija nego danas. Razina mora dramatino je padala, zbog vode koja se nakupljala pod ledom. Na primjer, 18.000. god. prije pleistocena razina mora spustila se vie od 90 m. Zemljovid svijeta izgledao je mnogo drukije nego danas. Kontinenti su bili znatno vei. Dananja podmorska kontinentalna orubina nekada se nalazila

iznad razine mora. Postojao je kopneni most, koji je povezivao Aljasku i Sibir. Britansko otoje bilo je dio europskoga kopna. Ledenjaci su utjecali ak na podruja koja su od njih bila udaljena. S obzirom na niu razinu mora i hladnije oceane, tropske ciklone bile su mnogo rjee. Posljedica toga bile su smanjene koliine kie. Pjeane dine i suna podruja proirila su se velikim dijelom Australije, Afrike, Indije i Bliskoga istoka. Kada je ledeni pokriva bio najrasprostranjeniji, svjetske pustinje poveale su se pet puta. Usprkos ekstremnim klimatskim uvjetima, ivot je opstao. Doista, postoje dokazi da je veina dananjih biljaka i ivotinja postojala i u ledenome dobu, iako su bile drukije rasprostranjene i meu njima su se nalazile neke danas izumrle vrste. Ortodoksna znanost tvrdi da se ovjek razvio u ledenome dobu.

***

Najstariji primjerak nae evolutivne linije, homo habilis ("spretan ovjek"), pojavio se u Africi prije otprilike 2 milijuna godina. Homo habilis razvio se (vjerojatno) u homo erectusa, koji se proirio Afrikom poetkom ledenoga doba. Naa vrsta, homo sapiens, pojavila se prije otprilike 400.000 godina. Moemo lako zamisliti kako su ti ljudi ivjeli na zaleenoj sjevernoj polutki. Umatali su se u krzna, koja su ih titila od velike hladnoe, onako kako jo danas ine neki Eskimi, koji odijevaju krzno sobova. No, usporedba s Eskimima ne odaje mnogo. Na vrhuncu ledenoga doba na mnogim podrujima izgradnja iglua nije bila mogua, ak ni u sluaju da su prvi ljudi znali graditi takve nastambe, budui da je nedostajalo snijega. Ljudi u ledenome dobu nisu mogli izgraditi niti drvene

eskimske kolibe. Naime, ledeni pokriva unitio je ume, zbog ega je bilo veoma malo drva. Ljeti se mnogi Eskimi tradicionalno povlae u atore od ivotinjske koe. "Ljeta" u ledenome dobu bila su prehladna da bi se ivjelo u takvim atorima bez izvora topline iz uljanica, koje su poslije upotrebljavali Eskimi, a primitivan ih ovjek jo nije poznavao. Doista, veim dijelom ledenoga doba ljudi su morali preivjeti bez osnovne tehnologije - vatre. Na temelju toga, logino je pretpostaviti da su nai preci, koji su se odijevali u krzna, obitavali u dubokim piljama i da su se u svojemu kratkome, nemilosrdnome ivotu neprestano borili za opstanak. No, bez obzira na to, takva slika nije tona.
***

Arheoloka istraivanja su pokazala da "piljski ljudi" nisu ivjeli u piljama. Veina naih predaka iz ledenoga doba gradili su kue ispod kamenih sklonita ili kolibe i atore. Na ulazima u pilje samo su se kratko zadravali. To je neobino. Duboko u unutranjosti pilja odravala se stalna temperatura, koja je, u uvjetima tada jo veoma hladne klime, bila toplija od zastraujuih hladnoa na otvorenome. Dakle, razumljivo je zato su nai preci traili sklonite na ulazu u pilje. No, nije jasno zato nisu ulazili jo dublje u njih. Za to postoje dva objanjenja. Prema jednome, primitivni ljudi su se bojali zvijeri, a medvjedi ili lavovi, ponekad su obitavali u dubokim piljama. Drugi je razlog da su se bojali duhova, odnosno, drugim rijeima, praznovjerno su strahovali od zastraujuih mranih pilja. Prvo objanjenje zvui prihvatljivo. Naime, toliko smo se naviknuli na mit o "ovjeku-lovcu" da smo zaboravili da je,

tijekom veega razdoblja nae evolucije upravo ovjek bio plijen. No, bez obzira na to je li bio lovac ili plijen, ovjek nikada nije bio glup. ovjeanstvo ne bi preivjelo da nije nauilo raspoznavati tragove i znakove. Tadanji ovjek jednostavno je mogao zakljuiti obitava li ve netko u njegovu potencijalnome domu. Ponekad je neka skupina ljudi uspjela i izbaciti trenutnoga stanara. Osim toga, opasnost od medvjeda prijetila je i na ulazu u pilju, a ne samo u njezinoj unutranjosti. Ljudi su u ledenome dobu doista znali kako se zatititi od lokalnih grabeljivaca. No, jesu li bili praznovjerni? Jesu li izbjegavali ulaziti dublje u pilje zbog nerazumnoga straha od duhova, koji je prevladavao u umu mnogih primitivnih zajednica? ini se da je i odgovor na to pitanje negativan. Iako je jasno da ovjeanstvo u ledenome dobu nije ivjelo u dubokim piljama, postoje dokazi da su ljudi takve pilje posjeivali. U iznimno malo pilja nalazimo znakove kratkoga boravka. Razlog zbog kojih su ih ljudi posjeivali veoma je neobian: nai su preci ukraavali njihove zidove.
***

Kada je don Marcelino de Sautuola 1876. upalio baklju kako bi istraio unutranjost duboke pilje na svojemu panjolskome posjedu u Altamiri, otkrio je prve primjere piljske umjetnosti za koje je saznala suvremena javnost. No, ta umjetnika djela bila su toliko profinjena i stilizirana naprednom tehnikom da su ih tadanji strunjaci proglasili krivotvorinom. Optube strunjaka nastavile su se sve do Sautuoline prerane smrti 1888. godine. No, kritike su bile logine. Umjetnost zahtijeva profinjenost i osjeajnost, kao i odgovarajuu okolinu u kojoj bi se

mogla obavljati ta slobodna aktivnost. U ledenome dobu takve okoline nije bilo. No, ledeno doba nije postojalo samo na jednome mjestu u panjolskoj. Umjetnika djela poslije su otkrivena u Arabiji, Australiji, Brazilu, Kini, Francuskoj, Indiji, Japanu, Koreji, Meksiku, Namibiji, Sjevernoj Americi, Patagoniji, Peruu, Portugalu, na Siciliji, u Zairu i Zimbabveu. Neka od njih stara su do 30.000 godina, a mnoga su 10.000 godina starija od njih. Postoji i dokaz da se prije 125.000 godina upotrebljavao i pigment. Toliko mnotvo otkria doista zapanjuje. Naime, treba imati na umu kako je tada izgledao svijet. Cijela Skandinavija leala je pod jednim ledenim pokrivaem, umnogome nalik dananjemu Arktiku. U gotovo cijeloj sjevernoj Europi nije bilo uma, smrznuta prostranstva tundre tek na nekim su najskrivenijim mjestima prekidala ratrkana stabla borova. Baltiko more bilo je odvojeno od Sjevernoga mora, a imalo je oblik dubokoga, slanoga jezera. Golfska struja kretala se prema jugu. Podruje dananjega Londona bio je otvorena stepa. ovjeku je potrebno mnogo vie energije da preivi u hladnoj, negoli u vruoj klimi. Arheoloka iskopavanja pokazala su da su pretpovijesni narodi Europe preivljavali hranei se divljai, ribom i jajima. Zemlju je nastanjivalo veoma malo ljudi, a i plemenske zajednice bile su male. Priroda je bila nemilosrdna. Ako su ulov ili skupljena hrana bili siromani, ljudi su gladovali. U ledenome dobu svaki je trenutak bio posveen osnovnim ivotnim potrebama - potrazi za ogrjevom, sklonitem, hranom i odjeom. Za dokolicu, poput umjetnikoga stvaranja, nije bilo vremena. Ipak, vremena jest bilo dovoljno, to potvruju i ostaci kostura na kojima nema znakova neishranjenosti. Usprkos lede-

nom pokrivau i vjenome ledu, usprkos neprekidnoj hladnoi i najnemilosrdnijim ivotnim uvjetima koji su ikada postojali na naemu planetu, veoma malo tragova pokazuje na to da su ljudi gladovali ili da su esto stradavali. Nema ni tragova bolesti. Dokaz potvruje da su ljudi bili dobro uhranjeni i zdravi, te da su veoma dobro znali kako se zagrijati tijekom velikih hladnoa a imali su i dovoljno slobodnoga vremena da izraze stvaralake slikarske sklonosti.
***

Do danas je samo u Europi otkriveno oko 275 ukraenih mjesta i jo vei broj "pokretne umjetnosti" - kipia, ukrasnih figurica, izrezbarenoga kamenja i slinih predmeta. Veina tih umjetnikih djela prikazuje ivotinje, ali na brojnima su prikazani i ljudi, koji su uvijek goli ili tek neznatno odjeveni. Ljudski likovi u pretpovijesnoj umjetnosti nisu prikazani vjerno kao crtei ivotinja. No, ak i oni pripovijedaju priu. U pilji Lascaux u Francuskoj nalazi se, izmeu ostaloga, prikaz ovjeka s penisom u erekciji. Oko njegovih intimnih dijelova tijela nema nikakve odjee, to znai da je bio gol barem od struka nie. U pilji Los Casares u panjolskoj pokrajini Guadalajari, nalazi se crte para, koji se, kako se ini, sprema na spolni in. Mukarac je odjeven u sprijeda otvoren kilt, dok je ena gola. Na ploi otkrivenoj u Enleneu u Francuskoj, prikazani su goli mukarac i ena. Naravno, mogue je da su nai daleki preci otkrili da je mnogo prikladnije voditi ljubav bez odjee. No, na kipiu od bjelokosti otkrivenome u Hohlenstein-Stadelu u Njemakoj, prikazan je ovjek koji stoji odjeven u tuniku, koja mu ne

pokriva ruke i noge. Jo su rjeitiji takozvani ukrasni kipovi "Venere" otkriveni diljem Europe. Najkarakteristiniji od tih kipova ena jest Venera iz Lespuguea iz podruja Haute Garonnea u Francuskoj. Taj kipi visok je 14.5 cm i prikazuje tjelesno obdarenu enu, kojoj odjea prekriva samo bokove. Dva stilizirana kipa izrezbarena jedan pokraj drugoga na ploi iz Gonnersdorfa u vicarskoj, takoer prikazuju enske aktove. "Venerini obluci" iz Kamikuroiwe u Japanu prikazuju trupove ena, ija su prsa i genitalije prekriveni tek resicama. Na jednome od njih rese, koje nalikuju havajskim suknjama od trave, toliko su prozirne da se kroz njih nazire spolovilo. Slikanje na stijenama u panjolskome Levantu iznimka su od toga pravila jer se veinom radi o prikazima ivotinja. Na zidovima sklonita u stijenama od Pireneja do gorja Nevade dominiraju ljudski likovi. Na tim umjetnikim djelima prikazane su ene koje pleu, mukarci u lovu i ratnici u bitki. Arheologinja Mary Settegast opisala je njihovu odjeu: "Ukrasi na glavi ... sastoje se od rogova, ivotinjskih maski, a tu su pernate vrpce za kosu; uoeni su i brojni ukrasi za tijelo kao i naznake prakse slikanja tijela. este su porubljene trake, koje su se nosile oko struka; na nekim prikazima oko struka visi ivotinjska koa s repom; neki ratnici odjeveni su u vrstu "hlaa do koljena" ili odjeu koja prekriva samo bokove, dok su drugi goli."20 Nije sigurno koliko su te slike stare, a problem je injenica da se stilom razlikuju od svega do tada vienoga. No, pretpostavlja se da su nastale poetkom srednjega kamenoga doba, a moda i prije. To znai da su likovi bili naslikani u ledeno doba.
20) U Plato Prehistorian, Lindisfarne Press, New York, 1990.

pilja Levanzo na malome otoku na zapadnoj obali Sicilije, skriva niz rezbarija na kojima su prikazane skupine golih ljudi. Pretpostavlja se da su nastale izmeu 8.000. i 8.500. god. pr. Kr. Strunjaci za pretpovijesne erotske umjetnike prikaze procjenjuju ih s obzirom na to jesu li na njima vidljive grudi, stidnice ili penisi, a pritom se ne pitaju zato su se u to iznimno hladno doba uope prikazivali goli dijelovi ljudskoga tijela. Mogue je da piljske slike ljudi nisu bile reprezentativne, iako su prikazi ivotinja to doista bili.21 Naime, ni Michelangelovi velianstveni aktovi na stropu Sikstinske kapele ne dokazuju da su Talijani u 16. st. doista voljeli prikaze golih ljudskih tijela. No, postoji dokaz da su pretpovijesni umjetnici slikali ono to su vidjeli. Pretpovijesnu umjetnost na stijenama ne nalazimo samo u Europi, a u nekim se podrujima ta tradicija nastavila do novijega doba. To pokazuje da je umjetnost bila reprezentativna umjetnici su prikazivali ono to im je bilo znaajno, to je utjecalo na njihove ivote. Naprimjer, u Tassili N'Ajjeru u alirskoj Sahari, nalaze se prikazi lovaca i stoara, dok slike ljudi na koijama i konjima, koje potjeu iz 500. god. pr. Kr., mogu upuivati na utjecaj dinastikoga Egipta. Nomadski narod San iz Tanzanije, Zimbabvea, june Afrike i jugozapadne Afrike, njeguje umjetniku tradiciju iz razdoblja pleistocena, koja se bez prekida nastavila do suvremenoga doba. Meu novijim slikama nalazimo one na kojima su prikazani europski trgovci s cilindrinim eirima. Na temelju tih dokaza primamljivo je umjetnost na stijenama smatrati svojevrsnom slikovnom povijesti plemena, vjer21) Naime, tek se vrhunskim suvremenim kamerama moe uoiti s kolikom su preciznou pretpovijesni umjetnici prikazivali noge konja u galopu.

nim prikazima ivota kakav je nekada bio, koji su ostavljeni u naslijee buduim naratajima. No, ako je doista tako, znai da su ljudi ledenoga doba bili oskudno odjeveni.
***

U Fontanetu u Francuskoj nalazi se pilja u kojoj su sauvani fosilni ostaci djejeg stopala. Ti otisci, kao i otisak koljena i dlanova toliko su brojni da je lako zakljuiti to je to dijete radilo. Taj djeak, ili djevojica, kao da je lovio tene ili mladu lisicu uokolo pilje. Slini otisci stopala djece i odraslih pronaeni su i u piljama u Aldenu, Tuc d'Audoubertu i drugim nalazitima. Iz njih se zakljuuje da su ljudi u ledenome dobu hodali bosi.

8. poglavlje

PUKOTINE U ZNANSTVENOME KONSENZUSU

INJENICA
SAMA HLADNOA NE UZROKUJE GLACIJACIJU. JEDNOM KADA TO SHVATITE, NEE VAS (SUVIE) IZNENADITI OTKRIE DA JE PRVI PREDUVJET LEDENOGA DOBA PORAST, A NE PAD TEMPERATURE.

Kada se poetkom 19. st. razvila geologija kao posebna znanstvena disciplina, njezini su pioniri bili suoeni s mnotvom dokaza da su se ne tako davno na Zemlji dogodile velike promjene. Neto je ispoliralo i izgrebalo povrinu stijena, a svijet je bio posut krhotinama. Po itavom planetu bilo je razbacano doslovno nekoliko milijuna takozvanih "lutajuih" kamenih gromada. Pojavljivale su se na najneobinijim mjestima: bile su paljivo postavljene na vrhovima planina, zatrpavale su doline ili su osamljeno stajale na livadama. Pitanje koje je muilo te prve geologe bilo je: to je pomaknulo te kamene gromade? Ta je tajna na odreen nain bila povezana s ispoliranim povrinama i brazdama vidljivim na nekim stijenama, kao i na "lutajuim" kamenim gromadama. Te su brazde svugdje je-

dnake - proteu se u smjeru sjeverozapada prema jugoistoku bez obzira na to jesu li stijene na kojima se nalaze otkrivene na sjevernoj ili junoj polutki. Obino se pojavljuju na vrhovima visokih brda ili na sjevernim ili sjeverozapadnim padinama planina. Jasno je da je ono to je uzrokovalo stvaranje tih brazda stiglo sa sjevera ili sjeverozapada i pomicalo se u jednome smjeru preko povrine naeg planeta. Logino je pretpostaviti da je ista sila, koja je izbrazdala stijene sa sobom nosila i "lutajue" kamene gromade. No, kakva sila je to mogla uiniti? to god to bilo, ta sila nije nosila samo gromade i izbrazdala stijene. Uz sjeverne i sjeverozapadne planinske padine pronaeni su taloi ljunka i pijeska. Mjesto Muggendorf u Njemakoj jedno je od tipinih mjesta uz ije se pilje i pukotine, koje su okrenute prema sjeveru i sjeverozapadu, nalazi slian mulj. Istraivanja su pokazala da on potjee iz mlaega geolokoga razdoblja. Zapadni svijet stoljeima je prihvaao biblijsku priu o svjetskome potopu. ak su se i znanstvenici otvorenih ateistikih uvjerenja - kojih je poetkom 19. st. bilo mnogo manje nego danas - teko odupirali svojim kulturalnim utjecajima. Gotovo svi prvi geolozi zakljuili su da je te lutajue kamene gromade nosila voda. Predlagali su zastraujue scenarije o velikim rijekama, koje potapaju sve pred sobom, o divovskim podmorskim potresima, koji stvaraju goleme plimne valove. Godine 1802. javio se prvi glas, koji je tvrdio suprotno. Naime, matematiar John Playfair, zakljuio je da su ledenjaci jedina prirodna pojava, koja je mogla prenositi kamenje preko velikih udaljenosti. No, tu su teoriju znanstvenici potpuno zanemarili.

*** Led je i dalje oduevljavao znanstvenike. Godine 1821. vicarski inenjer Ignaz Venetz objavio je dokaz da su Alpe u prolosti bile prekrivene velikim ledom. Nedugo nakon toga, geolog Jens Esmarch pretpostavio je da je njegova domovina Norveka nekada moda bila prekrivena mnogo veim ledenjacima. Jedanaest godina poslije, prof. A. Bernhardi tvrdio je da se (sjeverna) ledena kapa nekada protezala sve do juga Njemake, to objanjava neobino mnogo lutajuih kamenih gromada na njemakoj zaravni. Teorija o glacijaciji ponovno je istaknuta 1837., no ovaj put je bila jo spektakularnija. vicarski paleontolog Louis Agassiz poslao je veoma zanimljivo pismo Helvetikome drutvu. U njemu je iznio teoriju prema kojoj su kamene gromade, izbrazdane i ispolirane kamene ploe dokaz o postojanju ledenoga doba - taj izraz posudio je od botaniara i pjesnika Karla Schimpera, koji ga je spomenuo u jednome od svojih stihova. Agassiz je uvjerljivo i domiljato opisao ledenjak, koji se prostire od Sjevernoga pola do obala Sredozemnoga mora. No, njegove ideje nisu bile dobro prihvaene. Budui daje Agassiz bio najpoznatiji po svojim istraivanjima fosilnih riba, ugledni znanstvenik Alexander von Humboldt savjetovao mu je da se vrati svojemu prvotnome radu. No, Agassiz nije posluao njegov savjet i zapoeo je detaljno istraivanje. Ono je potvrdilo njegove zakljuke, pa je 1840. objavio Etudes sur les Glaciers ("Studija o ledenjacima"), gdje je pokazao da su alpski ledenjaci u prolosti bili mnogo vei. Iste godine posjetio je Britansko otoje kako bi svoju teoriju o glacijaciji potvrdio i na primjeru kotske, sjeverne Engleske i Irske. Godine 1846. otpu-

tovao je u Sjevernu Ameriku, gdje je pronaao jo vie dokaza o postojanju ledenoga doba. Konano je sazrelo vrijeme za takvu ideju. Samo dvije godine nakon toga Karl Ernst Adolf von Hoff, koji se natjecao za nagradu Kraljevskoga drutva za znanost u Gottingenu u Njemakoj, takoer je odbacio teoriju o "silovitoj vodi", koja je pomicala lutajue kamene gromade. Zamijenio ju je pretpostavkom da je gromade nosio led, koji se pomicao, a tu su teoriju uskoro mnogi prihvatili. Meu njima je bio Schimper, od kojega je Agassiz posudio izraz ledeno doba. Poput Hoffa, Schimper je vjerovao da se radilo o plutajuim ledenim bregovima. Schimper je veinu ivota proveo uporno nastojei privui pozornost znanstvene javnosti za svoje ideje, tako da je naposljetku umro sulud. To je potaknulo rasprave izmeu teoretiara, koji su prihvaali zamisao o plutajuim ledenim bregovima - koji su, zapravo, predlagali izmjenu stare hipoteze o svjetskome potopu - i nekolicine znanstvenika koji su se priklonili Agassizovoj teoriji o ledenjacima i ledenome dobu. Raspravu je okonao britanski geolog Charles Lyell. Lyell je bio jedan od najuglednijih znanstvenika svojega doba. Njegov se ugled temeljio na opirnome tumaenju geoloke povijesti, koje je iznio u djelu Principles of Geology (Naela geologije), a prvi svezak toga djela objavljen je 1830. U njemu se Lyell sukobio gotovo sa svim geolozima, koji su se openito slagali o tome da se u pretpovijesti na svijetu iznenada dogodila katastrofalna promjena, neovisno o tome je li ona bila uzrokovana potopom, plutajuim ledom ili boanskom intervencijom. Lyell je tvrdio kako to nije tono. On je smatrao da su uzroci geolokih promjena uvijek bili postupni i stalni. Ono to se danas dogaa - polagani utjecaj

kie i vjetra, postupno pomicanje zemlje, vie planine - dogaalo se uvijek u prolosti. Mogua su lokalna odstupanja izazvana vulkanskim djelovanjem, potresima ili poplavama, ali u cijelosti, promjene nikada nisu bile iznenadne i goleme. Za razliku od Agassiza, Lyell nije vjerovao da je ledeno doba nastupilo iznenada. U puzanju ledenjaka vidio je potvrdu svojih uniformistikih ideja. Kada se u javnosti pojavio Lyell, koji je uivao velik ugled i objavio svoju teoriju o ledenome dobu, Agassiz vie nije progovorio o katastrofalnim poecima. S Lyellom na njegovoj strani, znanstvenici su prihvatili Agassizove ideje s mnogo dubljim potovanjem. Te su ideje postale spektakularne i obuhvaale su mnogo vee podruje od prvotnih zamisli o alpskim ledenjacima. Agassiz je vjerovao da su se prije alpske glacijacije temperature neprestano izmjenjivale, te da je ledeno more prekrilo gotovo itavu sjevernu i zapadnu Europu, rasprostirui se preko zapadnoga Sredozemlja duboko u sjevernu Afriku sve do gorja Atlas. Ledeni pokrivai sline veliine prekrivali su sjeverozapadnu Aziju i veinu Sjeverne Amerike. Samo su najvii vrhovi planinskih lanaca ostali viriti poput usamljenih otoka u tome ledenome moru. Budui da vie nije mogao zagovarati svoju teoriju o katastrofalnome poetku ledenoga doba, Agassiz vie nije iznosio zamisli o uzrocima temperaturnih promjena. Jednostavno je tvrdio da se klima promijenila, ali nije objanjavao zato. Kada je temeljna ideja konano ozbiljno prihvaena, znanstvenici su poeli uoavati njezine slabosti. Jedna od najoitijih bila je injenica da se ledeni pokrivai ne mogu pomicati samostalno. Da bi doista mogli pokrivati golema podruja koje je Agassiz naveo, morali su se pomaknuti s viih podruja.

Pojavila se nova teorija. Ona se temeljila na tvrdnji da su lanci veoma visokih planina na Sjevernome polu ili u njegovoj blizini narasli. S porau tih planina nakupljeni se led pomicao prema dolje i prema van i tako je oblikovao nove ledene pokrivae. Ledeno doba zavrilo je kada su, iz nepoznatih razloga, nestale polarne planine. Agassizovo ledeno more, koje vie nisu nadopunjavale nove zalihe s Arktika, jednostavno se otopilo. Iako nitko u to doba (ni nakon toga) nije pronaao nijedan trag o planinama na Polu, znanstvenici su bili toliko uvjereni da su one postojale da su se poele tretirati kao znanstvena injenica. Takvom je smatrano i Agassizovo ledeno doba.
***

Prihvaanje teorije o planinama koje nestaju omoguila je injenica da su Agassiz i drugi vjerovali kako je ledeno doba bio neponovljiv dogaaj, koji se zbio u neobinim okolnostima i trajao je ogranieno razdoblje, nakon ega je ponovno nastupilo toplije razdoblje. Meutim, kotski geolog Andrew Ramsay, objavio je dokaz o dva ledena doba. vicarski botaniar Oswald Heer to je potvrdio nakon to je otkrio naslage s ostacima biljaka i ivotinja, koje ive u uvjetima tople klime. Zakljuio je da su te vrste sigurno ivjele u "meuledenome" razdoblju. Ta su otkria oznaila poetak pokreta nezaustavljiva poput pomicanja leda. Sljedei narataji geologa poveali su broj ledenih doba na tri, etiri, pet i est, pa ak sedam ili vie, u kojima su postojala dua ili kraa topla meuledena razdoblja. Prvotne Agassizove prilino umjerene procjene proirene su zakljukom da je ledeno doba trajalo 2,5 milijuna godina, a prekidala su ga kratka razdoblja tople ili umjerene klime.

U sveopemu oduevljenju tim nevjerojatnim otkriem, nitko se nije zapitao zato su se polarne planine iznova pojavljivale i nestajale.
***

Iako su Agassizove prvotne ideje o velikim ledenim morima bile nekoliko puta izmijenjene, znanstvenici i danas vrsto vjeruju u ledeno doba pleistocena. Doista, nova otkria proirila su teoriju iznad svih oekivanja viktorijanskih geologa. "Ledena brazda" na stjenovitome sloju iz pretkambrija uputila je na postojanje ledenoga doba u istonoj Aziji i junome Tihome oceanu. U permskome razdoblju ledeno doba se osjetilo u Indiji, Australiji, junoj Africi i Junoj Americi. Postoje izolirani dokazi o glacijaciji u razdoblju silura i krede. Zbog velikoga broja ledenih doba, bilo je potrebno to prije postaviti pitanje o uzroku njihova nastanka. No, na to jo nitko nije odgovorio. Naravno, izlagale su se teorije. Astronomi nagaaju da Sunev sustav svakih 220 do 250 milijuna godina ulazi u jedan od dva svemirska oblaka - podruja koje ine milijarde sitnih estica plutajue tvari. Ako te estice upiju Sunevo zraenje, planet bi se mogao ohladiti dovoljno da nastupi ledeno doba. Prema drugoj teoriji, iznimnim poveanjem Sunevih pjega moglo bi oslabjeti njegovo zraenje, ak da se u tome trenutku ne nalazimo u svemirskome oblaku. Jugoslavenski astronom Milutin Milankovi usporedio je ekscentrinosti u Zemljinoj orbiti s onima u nagibu Zemljine osi. Uoio je devet toaka, koje su postojale u posljednjih 600.000 godina, tijekom kojih je, kako je vjerovao, Zemlja

vjerojatno bila izloena iznimnoj hladnoi. Njegova su otkria pobudila veliko zanimanje nakon to su se uklopila u trenutne teorije o irenju ledenjaka u pleistocenu. No, oduevljenje je splasnulo kada se spomenuta otkria nisu podudarala s prijanjim ledenim dobima. D. S. Allan i J. B. Delair navode osam teorijskih kategorija, koje objanjavaju nastanak ledenoga doba:22 1. Astronomski utjecaj. To su teorije o utjecaju meteora na pomicanje Suneva sustava u neuobiajeno hladno podruje svemira. 2. Atmosferska promjena. Neke od ideja iz ove skupine iznimno su znaajne za nae doba. One ukljuuju smanjenje atmosferskoga ugljinog dioksida - svojevrstan obrnuti efekt staklenika - i/ili promjene u ozonskome omotau. Zbog poveanja sadraja atmosferske praine (naprimjer, kao posljedica vulkanske aktivnosti) smanjila bi se i suneva toplina, koja bi dopirala do naega planeta. 3. Orbitalna promjena/Promjena u osi. Nagib Zemljine osi rezultirao bi pomicanjem izvjesnih podruja planeta daleko od Sunca. Produenje orbite prouzroilo bi pomicanje itavoga planeta. Oba imbenika dovela bi do pada temperatura. 4. Geofizika promjena. Teorija o pomicanju kopna, koju danas uveliko prihvaa znanstvena zajednica, mogla bi se proiriti i na ideju o kopnenim podrujima koja se pomiu u polarne krajeve i pritom skupljaju ledeni pokriva i potom se ponovno pomiu. Neki znanstvenici smatraju da bi
22) U njihovoj opirnoj knjizi When the Earth Nearly Died ("Kada je Zemlja zamalo umrla"), Gateway Books, Bath, 1995.

poznato pomicanje polova - koje izaziva postupne promjene u rotacijskoj osi Zemlje - moglo u odreenim uvjetima dovesti do hlaenja planeta. 5. Glacijalna promjena. Na ove se promjene odnose teorije o periodinome otapanju slojeva koji se nalaze ispod prirodnih ledenih pokrivaa planeta. To bi potaknulo gibanje gornjih slojeva, to bi promijenilo razinu mora. 6. Promjene na kopnu i u vodi. Neke teorije iz ove kategorije varijacije su starih ideja o polarnim planinama, jer pretpostavljaju da su se golema kopnena podruja pomicala prema gore. Nakon to bi se ona probila do snjenih granica, na prirodan bi se nain stvorio veliki ledeni spremnik, a ledenjaci bi klizili i pokrivali nia podruja. Teorije o promjenama u vodi ukljuuju promjene u oceanskim strujama ili opem strujanju ili, ak, potpuno premjetanje samih oceana. 7. Meteoroloke promjene. Ovdje se vraamo Agassizovoj teoriji o klimatskoj promjeni, koju on nije niti pokuao objasniti. No, prema suvremenim pristalicama ove teorije, sniavanje globalne temperature pomae odravati oblikovani led, a ne utjee na njegov nastanak. 8. Promjena u emisiji sunevih zraka. Ova kategorija obuhvaa razliite teorije, koje pretpostavljaju da se sunevo zraenje mijenjalo po intenzitetu i/ili sastavu u razliitim razdobljima i tako je smanjivalo koliinu topline koju upija Zemlja. Vrijedno je napomenuti da iako su mnoge od navedenih teorija prilino uvjerljive, nijedna od njih nije prihvaena kao prikladno objanjenje ledenoga doba. No, to ne zauuje jer se

sve temelje na krivoj pretpostavci - to jest, da je ledeno doba nastalo zbog hladnoe. *** Najhladnije podruje na svijetu je Sibir. On je hladniji od Grenlanda i Antarktika. Meutim, za razliku od njih Sibir nije pokriven ledenim pokrivaem. Sama hladnoa ne uzrokuje glacijaciju. Kad to shvatite, nee vas (suvie) iznenaditi otkrie da je prvi preduvjet ledenoga doba upravo porast, a ne pad temperature. Da bi nastao led, potrebna je voda. U prirodi je to kia, koja pak, nastaje isparavanjem oceana. Procjenjuje se da se led, koji je navodno prekrivao Zemlju tijekom pleistocena, stvarao kada je razina oceana na pojedinim mjestima pala i do 305 m. No, razina svjetskih oceana morala je pasti prije, a ne nakon zaleivanja, to bi zahtijevalo dramatian porast svjetske temperature. Iako bi porast temperature bio postupan, da bi se mogli oblikovati ledeni pokrivai trebalo bi iznenada nastati dugo razdoblje intenzivne hladnoe. To su veoma neobini uvjeti. Teoretiari ledenoga doba ne znaju kako su oni nastali.

9. poglavlje

MIT O LEDENOME DOBU

INJENICA
NA SVIJETU NE POSTOJI SILA KOJA BI POMICALA LED UZBRDO. TA IDEJA NEMOGUA JE POPUT IDEJE O VODENOJ STRUJI KOJA TEE PREMA GORE. DRUGIM RIJEIMA, POMICANJE LEDA, KOJE SE NAVODNO DOGODILO U LEDENOME DOBU PROTURJEI ZAKONIMA FIZIKE.

Godine 1908. britanski odvjetnik i staretinar Charles Dawson traio je fosile u ljunku Barkham Manora pokraj Lewesa u Sussexu. Tada je iskopao prvo od niza otkria, koja su ukljuivali dijelove lubanje, eljusnu kost, zub i druge ostatke pretpovijesnoga ovjeka. Ta su ga otkria proslavila. Dawson je 1912. odnio uzorke Arthuru Smithu Woodwardu, upravitelju Odjela za paleontologiju pri Britanskome muzeju. Woodward ih je slubeno predstavio na sastanku Geolokoga drutva u Londonu 18. prosinca iste godine. Znanstvenici, koji su pregledali ostatke bili su oduevljeni. Evolucionisti su godinama tragali za "karikom koja nedostaje", za stvorenjem koje je trebalo popuniti prazninu izmeu naih majmunolikih predaka i suvremenoga ovjeka. inilo se

da je to stvorenje otkriveno. U ast njegova pronalazaa, nazvali su ga eoanthropus dawsoni (Dawsonov ovjek zore). No, 1926. znanstvenici su otkrili da su ostaci dawsonija otkriveni u ljunku mnogo mlai nego li se prvotno pretpostavljalo. To je izazvalo sumnje u starost samih fosilnih kostiju, koje su potvrene 1949. metodom datiranja fluorom. Detaljna istraivanja, koja su provedena etiri do pet godina nakon toga, pokazala su da fosili nisu bili stari koliko se vjerovalo, ali i to da su bili krivotvorine. Dio lubanje pripadao je ovjeku, a nije bio stariji od 50.000 godina. eljusna kost je pripadala orangutanu, a zub impanzi. Kemijski testovi pokazali su da su ostaci bili namjerno oteeni. Zub je bio napunjen kako bi to vie nalikovao ljudskome. Iako se sumnjalo u odreene osobe, u Woodwarda i slavne osobe poput Sir Arthura Conana Doylea i Teilharda de Chardina, danas se openito vjeruje da je tu varku smislio sam Dawson. On je ve nekoliko puta prije toga pokuavao prevariti znanstvenike. Nekoliko godina prije objave da je otkriven Piltdown men, Dawson je doao na sastanak drutva mjesnih antikvara u Lewesu nosei sa sobom vreu kremenja. Njegovi su ga kolege zaueno promatrali kada je spustio vreu na pod i poeo po njoj skakati. Kada je kamenje bilo dovoljno "usitnjeno", otvorio je vreu i istresao ga na pod. Veina kamenja je nalikovala onome to se tada, kao i danas, smatralo drevnim alatom. Nakon takve poduke, znanstvenici iz Lewesa s prijezirom su odbacivali sve sljedee Dawsonove tvrdnje.
***

Znanstvena javnost veoma rijetko priznaje da moe pogrijeiti, to se esto moe i vidjeti.

Svako razdoblje ima svoju aktualnu paradigmu, svoj nain na koji se promatra svijet, svoje opeprihvaeno stajalite o nekadanjem i sadanjem razvoju dogaaja. Tijekom 20. st., ali i veim dijelom 19. st., prevladavajua paradigma o ledenome dobu pleistocena odluno se branila odbacivanjem, ismijavanjem ili zanemarivanjem suprotnih dokaza. Takav pristup bio je toliko djelotvoran da se inilo gotovo heretinim pretpostaviti da je hipoteza o ledenome dobu pogrena. Ali, suprotnih dokaza danas ima mnogo, a istraivanja su pokazala mnotvo nejasnoa u teoriji o ledenome dobu. Prema toj teoriji, ledeni pokrivai i ledenjaci nastali su na zamrznutome sjeveru odakle su plutali prema jugu. Naalost, na smrznutome sjeveru, postoje velika podruja na kojima ne postoje nikakvi znakovi, koji bi upuivali na to da su ona nekada bila zaleena. U prethodnome smo poglavlju naveli da Sibir, najhladnije podruje svijeta, nema ledenoga pokrivaa. Postoje jasni znakovi da ga ondje nije bilo ni u ledeno doba. Nekoliko milijuna tona leda koji se pomie razara sve pred sobom. U Sibiru, na susjednoj Aljasci i nekoliko najsjevernijih arktikih otoka, jo se nalaze smrznuti ostaci drvea i biljaka (uz uske vrhove stijena), koji svjedoe o injenici da pokraj njih nije nikada proao ledeni pokriva. ak i kada pronaete znakove koji potvruju da je led ondje doista proao, on nije dolazio dovoljno esto. Naprimjer, u junoj kotskoj postoje tragovi glacijacije iz posljednjega ledenoga razdoblja pleistocena, ali ne i iz prethodnih. ak ni tada led nije previe utjecao na topografiju june kotske, to navodi na zakljuak da ga je bilo mnogo manje, a ne nekoliko milijuna tona, kao to pretpostavljaju teoretiari.

Neobino je da na jugozapadu kotske uoavamo znatno manje znakova glacijalne erozije nego u okolnim podrujima. Geolozi to objanjavaju injenicom da jugozapadna kotska lei na nioj razini od susjednih podruja. Time bi se moglo objasniti zato u dananjim podrujima s umjerenom klimom nema glacijacije. U ledenome dobu ledenjaci i ledeni pokrivai navodno su se pomicali s viih na nie razine zemlje, ime sluaj jugozapadne kotske ostaje zagonetkom. No, ta se zagonetka ne odnosi samo na kotsku. Teoretiari tvrde da je Aberdeenshire, koji se nalazi sjevernije, bio mnogo vie zaleen. Istodobno, injenice potvruju da uope nije bio zaleen. Osim toga Sjeverno more uglavnom nema glacijalnih naslaga, to se ini nemoguim vjerujemo li u teoriju o irenju skandinavskoga ledenoga pokrivaa preko Britanskoga otoja. Problem stvaraju i lutajue kamene gromade. One koje se nalaze u Dogger Banku (potonuli pjeani nasip u Sjevernome moru) stigle su sa sjeverozapada. Da su dole sa skandinavskim ledenim pokrivaem, tada bi stigle s istoka. Na Hebridima postoje isti problemi s obzirom na izbrazdanost stijena. Brazde slijede tipian smjer od sjeveroistoka prema jugozapadu, to nije mogue ako je ledeni pokriva stigao sa Skandinavskoga poluotoka. Ta otkria iz sjevernih podruja tek su mali broj od mnotva dokaza. Bez obzira na to odakle je stigao, led koji je navodno prekrio cijelo Britansko otoje, ostavio je nekoliko dragocjenih tragova. U Engleskoj, Irskoj, kotskoj i Walesu postoje velika podruja na kojima uope nema tragova glacijacije. Jo vie iznenauje injenica da skandinavski ledeni pokriva nije razorio vrhove stijena uz norveku obalu, dok se neumoljivo pomicao prema zapadu.

Problem stvara i injenica da su za odravanje ledenoga doba potrebni veliki planinski lanci, koji djeluju poput strojeva za proizvodnju leda. Alpska glacijacija u Europi, zbog koje je Agassiz uope oblikovao svoju teoriju o ledenome dobu, veoma je kratko trajala, a ak i u tome kratkome razdoblju dogodila se tijekom posljednjega pomicanja ledenjaka. Neodriva je i teorija da su Alpe bile sredite u kojemu su se stvarale velike koliine leda, kao to se prvotno mislilo. Taj planinski lanac narastao je do dananje visine u novije doba - nakon navodnoga zavretka ledenoga doba. Tijekom pleistocena, pak, Alpe su bile tek lanac niskih brda. Bile su preniske da bi se u njima mogle skupljati dovoljne koliine leda. Zapravo, ne postoje planinski lanci koji su, prema teoriji o ledenome dobu, mogli djelovati kao sredita iz kojih su se irili ledenjaci. Osim Alpa, do sadanje su visine prilino kasno narasle i planine Stijenjaka i Himalaje.

***

No, to nije sve. Analiza zaleenih brda i planina, osobito u Sjevernoj Americi, obino pokazuje tragove samo na njihovim sjevernim i sjeverozapadnim padinama. Ako se na vrhovima neke planine skupljao led, kao primjerice na visokim planinama, tada bi led klizio jednakomjerno niz sve padine i pri tome bi stvarao glacijalne tragove. Ako je, pak, ledeni pokriva dolazio sa sjevera - to bi se takoer uklapalo u ortodoksnu teoriju - tada se on trebao postupno uspinjati uz padine na sjevernoj strani. To potvruju tragovi na padinama. No, jednom kada stigne na vrh, ledeni bi se pokriva, logino, morao spustiti niz drugu stranu i to, s obzirom na

gravitaciju, mnogo bre. Tim bi sputanjem nastali tragovi na junim padinama. Iste neobine znaajke na sjevernim i junim stranama vidljive su i na naplavinama. ljunak i lutajue kamene gromade, koje su sa sobom nosili ledeni pokrivai obino su se nakupljali na sjevernim stranama planina. Rjee su na junim padinama. Teoretiari ledenoga doba ne mogu objasniti tu pojavu.

***

Razmislite o sljedeim injenicama: + U Sahari se nalaze lutajue kamene gromade. + U Mongolskoj zaravni nalaze se lutajue gromade. + Lutajuih gromada ima u Urugvaju. + Lutajue gromade kao da su iznimno nasilno izbaene na padinama brda na kanadskome Labradoru. Nijedno od tih podruja nije nikada bilo zaleeno. Teoretiari ne mogu objasniti ni tu injenicu.

***

Danas veoma dobro razumijemo fizike znaajke leda. Poput svakoga kristalnoga krutoga tijela, led pod odreenim pritiskom mijenja oblik. Ta promjena je elastina. Kada popusti pritisak, on ponovno preuzima svoj oblik. No, to je samo jedan od odgovora na kratkotrajan pritisak. Duim pritiskom led e trajno promijeniti oblik. U tome e se sluaju led poeti pomicati.

Pomicanje ukljuuje dva postupka. Jedan se naziva intrakristalno klizanje, u kojemu se slojevi unutar ledenih kristala meusobno odbijaju, ali pritom ne unitavaju cjelinu ledenoga pokrivaa. Drugi je postupak rekristalizacija. Tada granice svakoga pojedinog ledenog kristala mijenjaju veliinu ili oblik, a da pri tome ne pucaju. Ta promjena ovisi o nainu na koji lee susjedni kristali, kao i o prirodi sile koju primjenjujete. U svakome sluaju led se pomie. Sila koja najee utjee na pomicanje velikih povrina leda jest gravitacija. Njezino djelovanje uoavamo na Antarktiku i Grenlandu, gdje jo postoje golemi ledeni pokrivai. Openito, ti pokrivai ne pomiu se izravno prema moru. Naime, led s visokih podruja (pod utjecajem gravitacije) pomie se u odvodne bazene, gdje potom nastaju vodeni brzaci. Ti se potoci oito meusobno razlikuju, ovisno o podruju na kojemu se nalaze. Naprimjer, na istoku Antarktika nalazi se nekoliko visokih toaka. Grenland je greben s dva vrha. Zapadni Antarktik prepun je razbacanih grebena i korita, pa njegovi ledeni potoci izgledaju kaotino. Budui da je padina ledenoga pokrivaa izrazito mala, a sam led veoma hladan, strujanja unutar ledenoga pokrivaa veoma su spora, esto tek 30 cm na godinu. No, kako se led pomie prema van, strujanje se ubrzava. Nakon to se strujanje kanalizira u ledenim pokrivaima ili ledenim potocima na vanjskim rubovima pokrivaa, ono se dramatino ubrzava. Do trenutka kada stigne u ocean, led se moe pomaknuti gotovo 2 km na godinu. Pokretaka snaga toga postupka uvijek je gravitacija. Led se uvijek pomie nizbrdo. No, taj postupak zamrsi vruina. Sa svakim porastom temperature do oko 15C, deset puta se poveava omjer pomicanja. Na isti nain djeluje i vruina uzro-

kovana trenjem - na primjer, trenjem koje uzrokuje led, koji se pomie uz vrstu stijenu. Oito postoji gornja granica dekompresijskoga uinka vruine. Kada temperatura naraste iznad toke ledita, led prestaje biti led i pretvara se u vodu. Barem jedan antarktiki ledeni potok pomie se dovoljno brzo na sloju sastavljenome od taloga nanesenoga vodom. Rije ledenjak oznaava rijeku leda. injenica da ledenjaci plutaju posljedica je teine i pomicanja leda, koji se ondje oblikuje. Dok se u ledenjaku stvara led, razvija se povrina padine. Ta padina i teina leda stvaraju unutranji pritisak i tako poinje pomicanje. Kad ledenjaci dosegnu toku otapanja na svojemu podnoju, mogu se pomicati, barem do odreene daljine, preko ravne povrine. Budui da male izboine i ispupenja u temelju potiu optereenje u ledu, ledenjak e se preko neravnoga terena pomicati malo bre nego preko ravnoga terena. Odnosno, gornji slojevi ledenjaka pomicat e se bre. Temeljni slojevi nee se uope pomaknuti. Osim toga, ak se ni gornji slojevi nee neprekidno pomicati. Pritisci koji uzrokuju pomicanje leda na ravnoj povrini pomicat e ga kada dostignu najviu toku, samo otprilike 11 km daleko. Pod utjecajem neke vee sile led bi se jednostavno zdrobio. Na Zemlji ne postoji sila, koja bi pomaknula led uzbrdo. To nije mogue, kao to nije mogue da vodena struja tee uzvodno. Drugim rijeima, pomicanje leda, koje se navodno dogodilo u ledenome dobu proturjei zakonima fizike.

10. poglavlje

SVJETSKA KATAKLIZMA
INJENICA
RADI SE O VELIKOME TRZANJU POVRINE PLANETA - TOLIKO VELIKOME DA GOTOVO NADILAZI GRANICE MATE.

Ako to nije bio led - a bez obzira na to to nam govore strunjaci, to je tono - to je onda pomaknulo lutajue kamene gromade? To nije jednostavno pitanje. Kamenje otkinuto s Alpa noeno je sve do Jurskih planina na francusko-vicarskoj granici. Ondje se nalaze i danas, a sadraj njihovih minerala svjedoi o mjestu odakle su stigli. To nije malo kamenje. Mnoge su gromade vee od 28 m3. Jedna ima 280 m3. Veinom lee na oko 610 m visine iznad enevskoga jezera. Kamene gromade sa Skandinavskoga poluotoka ratrkane su po itavoj Njemakoj i na viim predjelima planina Harz. Veliko kamenje iz Finske razbacano je diljem Poljske i Karpata. Neke kamene gromade doista su goleme. Jedna u New Hampshireu u SAD-u teka je 10.000 t. Druga u Ohiju prekriva podruje od gotovo 0,4 ha i teka je 13.500 t. No, to golemo kamenje nije nita u usporedbi s udovinim kamenim gromadama u Britaniji i vedskoj. Prema G. F. Wrightu, na istonoj obali Engleske nalazi se selo koje je u potpunost izgraeno od jedne lutajue kamene gromade. Pokraj Malmoa u vedskoj je-

dna se gromada, koja sadri kredu, ak iskopava u komercijalne svrhe. Duga je nevjerojatnih 5 km. Iako je poznato da je to kamenje putovalo stotinama, pa i tisuama kilometara daleko, uglavnom je zadralo otre rubove. To navodi na neoekivan i zapanjujui zakljuak - zacijelo se prenosilo iznimno velikom brzinom. Naime, sporim i dugotrajnim drobljenjem rubovi bi se istroili. *** Dok je neka sila bacala kamene gromade preko planeta, druga je gradila planine. Veoma rijetko moete vidjeti usamljenu planinu. One su veinom u nizu. A kada su ti nizovi meusobno povezani, tada se radi o planinskome lancu, kako ga nazivaju geolozi, takav je Stijenjak ili Ande. No, to nije sve. Svi glavni planinski lanci na svijetu pripadaju jednome od dva velika sustava. Oni se nazivaju cirkumpacifiki i alpsko-himalajski planinski lanac. To grupiranje nije sluajno. ini se da izmeu planinskih lanaca u tim divovskim megasustavima postoji povezanost. Planine mogu nastati na jedan od etiri naina. Kada se magma izlije ili probije iz rastopljene sri planeta, rashladna stijena se oblikuje u stoac nalik vulkanskoj planini. No, veina planina nije vulkanskoga podrijetla. Druge nastaju nabiranjem, rasjedanjem ili izvlaenjem na povrinu Zemlje. Geolozi su danas uvjereni da je povrina Zemlje nainjena od golemih ploa, koje plutaju na rastopljenoj unutranjosti. Te se ploe neprestano pokreu, a iako to kretanje iznosi nekoliko centimetara na godinu, ono ne moe prouzroiti poremeaje, koji mogu izazvati prilino spektakularan geoloki fenomen.

To je osobito mogue kada se rubovi jedne divovske ploe dodirnu s drugim. Vjeruje se da su svi glavni planinski sustavi na neki nain posljedica meudjelovanja tih plutajuih ploa. Taj je postupak mogue lako predoiti. Zamislite sudar dviju velikih tektonskih ploa. Taj sudar je dug i spor, ali zbog same veliine tih ploa, on zahtijeva mnogo energije. Meusobnim neumoljivim mrvljenjem ploa, nastaje sve vea kompresija u temeljnim rubovima stijena. Konano, dogaa se neizbjeno. Povrina Zemlje se nabire prema gore i nastaje planina, odnosno planinski lanac. Upravo to se dogodilo kada se ploa, koja dri Indijski potkontinent pomaknula prema sjeveru i dotaknula euroazijsku plou. Dvije su se ploe meusobno gurale, stiskale, nabirale ... i tako je nastala Himalaja. Afrika ploa na zapadu takoer se pomicala prema sjeveru. U odreenome trenutku u prolosti svojim je pomicanjem zatvorila drevni ekvatorijalni ocean (poznato pod imenom Tethys [ili Tetija.]), ostavljajui na svojemu mjestu samo Sredozemno more. Ona je naborala i Alpe, Pireneje i gorje Atlas. Planine oko Pacifikoga bazena oblikovale su se na malo drugaiji nain. Umjesto dviju ploa koje se meusobno guraju, ondje je jedna ploa poela kliziti ispod druge, a taj se postupak naziva podvrgavanje. Kada su njime bili zahvaeni temeljni rubovi ploa Tihoga oceana, neke su stijene otile u rastopljenu sr i otopile se. Nastao je pritisak i rastopljena se stijena ponovno izbacila u obliku lave. Tako su nastali nizovi vulkanskih stoaca, poput onih u amerikim Kaskadama ili u Japanu. to se tie drugih rastezanja u Pacifikome bazenu, kora u gornjoj od dviju ploa je predebela da omogui erupciju rastopljene stijene, tako da se oblikuju planine s malo, ili nekada nimalo, vulkana. To se dogodilo s Andama u Junoj Americi.

U tome postupku odreenu ulogu imaju i sekundarni imbenici. Naprimjer, to se tie gorja Atlas u sjeverozapadnoj Africi i sjevernoamerikoga Stijenjaka, sudar dviju ploa skratio je zemljinu koru u jednoj od ploa, a ne uz temeljne rubove. Posljedica je bila gotovo ista, osim to su planine nastale na razliitim mjestima. Obino postoje etiri tipa planina: kupolaste, rasjedane, naborane i vulkanske. Kupolaste planine nastaju kada zemlja izbija bez lomljenja. Time nastaje ravna povrina, koja se blago sputa prema nizinama. Takve su planine Black Hills u Dakoti, SAD. Planine nainjene od kamenih blokova upravo su onakve kakvo im je ime - nainjene su od golemih blokova zemljine kore, koji su izbijali prema van uz prijelomne zone. Planine toga tipa nalazimo takoer u Americi - izvrstan primjer je Sierra Nevada. Nazubljene planine su one o kojima smo govorili i upravo su takve kakvima ih nazivaju - doslovno su presavijene iz Zemljine kore kao posljedica pritiska sa strane, koji je nastao nakon sudara tektonskih ploa. Takve su vicarske Jurske planine i gorje Appalachian u Sjevernoj Americi. Planine koje su nastale pod utjecajem vulkanskih aktivnosti dijele se u dva tipa. Jedan tip su stoci od pepela, troske i lave, koji se diu iz aktivnih vulkana. Takva je planina Fuji u Japanu i havajska Mauna Loa. Drugi tip je planina izgraena od lave, koja se ukrutila u vulkanskim cijevima te potom erodirala i stvorila konaan oblik planine. Planine Cairngorm u kotskoj toga su tipa. No, izvan geolokih krugova nije toliko poznato da je veina planinskih lanaca novijega podrijetla.

***

Alpe su veliki planinski sustav u junome sreditu Europe, a pruaju se u obliku luka od Genovskoga zaljeva do Bea, i duge su oko 1.200 km. Oblikovale su se prije otprilike 44 milijuna godina, kao posljedica dugotrajnih tektonskih poremeaja, koji su prestali tek prije 9 milijuna godina. No, pogreno bi bilo tvrditi da su prvotno imale dananji oblik, a osobito nisu bile toliko visoke. R. Triimpy u svojoj knjizi Geology of 23 Switzerland (Geologija vicarske) istie da su se prvotno razvile kao lanac niskih brda u sjevernoj Italiji, smjetene neto dalje od dananjega poloaja. Postupak skraivanja kore, zbog kojega su Alpe dobile dananji oblik, bio je u najmanju ruku ekstreman. Bile su duge oko 96 km, a moda ak i 560 km. Divovske kamene ploe debele nekoliko stotina metara i duge nekoliko stotina kilometara, pomicale su se preko kamenoga sloja ispod sebe, a taj se postupak nastavio jo sljedeih 160 km. Iz mnogih geolokih prirunika moe se pretpostaviti (iako se to ne tvrdi izravno) da je postupak poeo prije nekoliko milijuna godina i da se zavrio nakon vie milijuna godina. No, ini se da to nije tono. Dva najvia alpska vrha visoka su gotovo 4.600 m. To znai da su od izvornih brda na sjeveru Italije vii 3.660 do 3.965 m. Sami vrhovi pokazuju veoma malo znakova erozije, to znai da su rasli brzo, kao to se brzo prenosilo i lutajue kamenje. Radi se o velikome trzanju povrine planeta - toliko velikome da gotovo nadilazi granice mate.
23) Basel, 1980.

Profesor Oswald Heer tvrdi da je trzanje nastupilo "krajem pleistocena".24 Dakle, otprilike u isto doba kada su se pomaknute kamene gromade.

***

Rije "Himalaja" sastavljena je od dvije sanskrtske rijei, koje znae "boravite snijegova". Njome se savreno opisuje planinski lanac, koji se poput luka protee na daljinu od 2.400 km preko sjevernih rubova Indijskoga potkontinenta i tvori granicu izmeu Indije i Tibeta pod kineskom okupacijom. To je najvia planina na svijetu. Ni na jednome mjestu ne sputa se nie od 7.320 m od razine mora. Najvii vrh toga lanca (kao i najvia planina na svijetu) jest Everest, koji se uzdie na visinu od gotovo 8.900 m. Osim to je iznimno visok, taj je planinski lanac veoma 2 irok, od 200 do 400 km. Rasprostire se na oko 596.700 km . Himalaja je "geoloki mlada planina".25 Starost tog planinskog lanca moe se precizno odrediti s obzirom na to da su istodobno, 1.525 do 1.830 m porasle i planine u Kamirskoj dolini. U leitu doline nalaze se fosili iz doba pleistocena. Osim toga, drevna himalajska stijena preklopila se preko ljunanoga leita iz pleistocena. Taj postupak nije se odvijao samo na dijelu Himalaje u Kamiru. Istodobno je rastao i lanac Pir Panjal, koji tvori dio zapadne Himalaje u Punjabu. Isto je bilo i s lancem Kailas, jednim od najviih i najgrubljih dijelova Himalaje, koji je smjeten na jugozapadu Tibeta. ini se da je Himalaja nastajala otprilike u isto doba kada i Alpe.
24) U knjizi When the Earth Nearly Died, Gateway Books, Bath, 1995. 25) Tako se opisuje u Encyclopaedia Britannica, izd. iz 1995.

***

Alpe i Himalaja nisu jedine planine koje su u to doba narasle do dananje visine. Hindu Kush je planinski lanac dug 800 km, koji se nalazi u sredinjoj Aziji, a tvori granicu izmeu dolina rijeka AmuDarje i Inda. Nalazi se pokraj Pamirskoga gorja na istoku i protee se prema jugozapadu preko Pakistana, te u niim lancima izbija u zapadnome Afganistanu. Geoloki dokaz upuuje na to da je taj planinski lanac najvie porastao krajem pleistocena. Gorje Altaj sloen je planinski sustav sredinje Azije, a rasprostire se 1.920 km daleko od pustinje Gobi do zapadnoga Sibira. Taj lanac sainjavaju tri osnovne grane - Gobi, Mongolija i Kazahska Rusija. Najvii dio visok je 4.508 m. Geoloki dokaz upuuje na to da je taj planinski lanac najvie porastao krajem pleistocena. Planinski lanac Karakorum protee se otprilike 480 km od Afganistana do Kamira i zauzima oko 208.000 km2. To je jedan od najviih planinskih lanaca na svijetu, a prosjeno je visok oko 6.100 m. etiri njegova vrha doseu visinu od 7.930 m, od kojih je najvii K2, druga najvia planina na svijetu. Geoloki dokaz upuuje na to da je taj lanac takoer najvie narastao potkraj pleistocena. Trzanje se nije odvijalo samo u Aziji. U Sjevernoj Americi planine Kaskade i Sierra Nevada narasle su vie od 1.800 m. Ande u Junoj Americi takoer su narasle. Geolog R. F. Flint uvjeren je da su ti razliiti postupci meusobno povezani. U svojoj detaljnoj studiji on navodi da postoji

veza izmeu dramatinoga porasta Alpa, Himalaje i Kordiljera u Sjevernoj i Junoj Americi i Kavkaskoga gorja u Rusiji.26 Zanimljivo je da je oblikovanje pregiba Kordiljera povezano s razvojem podmorskih rovova uz sjevernoameriku obalu Tihoga oceana. ini se da su dijelovi morskoga dna padali istodobno s porastom planinskih lanaca. Gotovo da moete povjerovati u Platonovu tvrdnju o potonulome kontinentu.

***

Nastanak planina u Kini potkraj pleistocena bio je popraen jo spektakularnijim geolokim dogaajem. Veliki Han Hai, kao to ga lokalno stanovnitvo naziva, bilo je drevno more u unutranjosti. Han Hai nije mit. Geoloka istraivanja su pokazala da se more nalazilo na podruju dananjega bazena Gobi i da se protezalo oko 3.200 km od Khingan Shana na istoku do Pamira na zapadu, dok se u smjeru sjever-jug rasprostirao vie od 1.120 km. Dok je rastao planinski lanac Tien Shan dug 2.400 km, podignulo se i dno Han Haija za vie od 610 m, pri emu je isuivao nezamislive koliine vode. Tibetanska visoravan narasla je 2.973 m do dananje visine od 4.570 m. Planinski lanac Yunnan narastao je 1.982 m. Do otprilike iste visine narastao je i planinski lanac Bayan Kara Shan u zapadnoj Kini. U sjevernoj Kini velike koliine lave izbile su u planinskim lancima Velikome Khingan Shanu i Sikhote-Alinu. Na istonoj obali zemlje morsko dno se spustilo sve do Japana.
26) Glacial Geology and the Pleistocene Epoch ("Glacijalna geologija i razdoblje pleistocena"), New York, 1947.

Razina mora pokraj Malajskoga otoja spustila se 91 m. Planine su rasle u Burmi, Tajlandu, Laosu, Vijetnamu, Filipinima, Indoneziji i Australiji. U sredinjoj Indiji promijenio se tok rijeke Narbade. Pucanjem Zemljine kore u Africi oblikovala se dolina Great Rift. Na novozelandskome Junome otoku porast je iznosio nevjerojatnih 17.830 m. Na Kanarskim i Azurskim otocima bilo je velikih vulkanskih aktivnosti. U ljunanome talogu u Kamiru nalaze se fosili iz staroga kamenoga doba, koji su se pojavili nakon to su porasle planine. Postoje pisani zapisi o Velikome Han Haiju. Ljudi su promatrali kako raste Himalaja. Ljudi su svjedoili kataklizmikome isuivanju drevnoga mora.

11. poglavlje

POTRESI I VULKANI
INJENICA
NAMEE SE SAMO JEDAN ZAKUUAK, ALI ON JE TOLIKO NEVJEROJATAN DA BISMO GA PRIHVATILI. NE TAKO DAVNO, DNO ATLANTSKOGA OCEANA SIGURNO SE NALAZILO IZNAD POVRINE OCEANA.

Potkraj pleistocena dogodilo se neto jo stranije. Iz jo nepoznatih razloga nestale su itave vrste. Izumrli su mamut i mastodont, sabljastozube make i krznati nosorog. Strunjaci su procijenili da je 75% velikih vrsta u pleistocenu, razdoblju koje je trajalo 2,5 milijuna godina, izumrlo tijekom 800 godina, oko 9.000. god. pr. Kr. Obino se smatra da su vrste izumirale postupno, kao to je dugo i polako izumirao tigar u Kini, bijeli nosorog u Africi i vuk u zapadnoj Europi. No, postoji dokaz da postupak istrebljenja nije uope bio postupan. Tijekom iskopavanja zlata sjeverno od planine Kinley na Aljasci otkriveni su ostaci nekoliko tisua ivotinja - mamuta, mastodonta, bizona i drugih slinih vrsta - kao i velikih koliina iupanih stabala. Svi su bili smrznuti. Ta stvorenja nisu uginula mirno. Njihove su kosti iskrivljene, slomljene i raskomadane. Stabla su prepolovljena. ini se da su unitena u velikoj pretpovijesnoj katastrofi nepojmljivih razmjera.

To nije bila lokalna katastrofa. Ostaci su otkriveni u sloju smrznutoga mulja. Slian mulj s velikim koliinama ivotinjskih ostataka otkriven je na Jukonu, rijeci Koyukuk na sjeveru i rijeci Kuskokwim, koja utjee u Beringovo more. Ostaci su iskopani i na nekoliko nalazita uz arktiku obalu. ivotinje otkrivene na tim mjestima nisu uginule same. Na razinama koje se nalaze 30 ili vie metara iznad povrine, otkriveni su obraeni iljci, koji su se upotrebljavali kao vrhovi strijela i koplja. Lovci su izumrli kada i njihov plijen. Istraivai koji su 1805. stigli na Novosibirske otoke, otkrili su u njihovu ljunku "itavo mnotvo" kostiju slonova i nosoroga. Lovac Liakhov, koji je istraivao otok sjeverno od Sibira (i koji se nalazi otprilike 960 km unutar Arktikoga kruga), pronaao je toliko mnogo ostataka mamuta okamina u ledenome pijesku, da se upitao nije li od njih nainjen itav otok. Slinu sliku nalazimo u mnogo toplijim klimatskim uvjetima. Tijekom prvih est mjeseci arheolokih iskopavanja, iz pilje San Ciro pokraj Palerma na Siciliji otkopano je 20 t kostiju vodenkonja. To nisu bili drevni fosili stari nekoliko milijuna godina. Kosti su bile toliko mlade da su poslane u Marseilles, kako bi se iz njih izvadio drveni ugljen za potrebe tvornica eera. Na Siciliji pronalazimo svojevrstan arheoloki obrazac nekoliko tisua kostiju vodenkonja, koje su natrpane u piljama i pukotinama stijena unato injenici da vodenkonji nikada nisu ivjeli na takvim stanitima. esto su njihove kosti izmijeane s kostima lava, hijene, medvjeda i slona, gotovo kao da su sve te ivotinje bile odjednom ubaene u pilje i ondje su uginule. Na nekoliko podruja u Siciliji pronalazimo dvije zagonetne vrste - Hippopotamus pentlandi i Palaeoloxodon mnaidriensis - za koje se pretpostavlja da nisu nikada obitavale na

tome otoku. No, moda su ta stvorenja ondje stigla s Malte, Krete, Cipra, iz Grke ili sjeverne Italije, kako bi na tome mjestu uginula. Na jednome nalazitu na Malti, koje je iskopano u 19. st. otkrivene su kosti slonova, gutera, divovskih ptica, kornjaa i iznimno velike vrste puha, koje su izumrle. Njihovi kosturi izmijeani su s golemim kamenim blokovima i gromadama. Razmrskane i ratrkane kosti jasno upuuju na to da su ivotinje uginule nasilnom smru. Zagonetni su i ostaci kornjaa ugurani medu kamenje ili zaglavljeni u pukotinama stijena. One su, kao vodena bia, morale ondje stii iz nekoga drugoga nepoznatoga podruja. U pukotinama stijena na drugome lokalitetu na Malti nalaze se ostaci slonova, ptica, pa ak i morskih pasa. Vapnenake pilje na Kreti takoer su prepune kostiju ivotinja iz doba pleistocena, meu kojima se nalaze slonovi, jeleni, patuljasti vodenkonji i glodavci. Ista slika otkrivena je i nakon arheolokih istraivanja na Korzici, Sardiniji i Balearima. Nasip pokraj sela na arktikome otoku Cerigu, ija su povrina i pukotine stijena doslovno krcate ostacima ivotinja iz pleistocena, lokalni stanovnici nazivaju "planinom kostiju". Pukotine stijena na Rtu Gibraltar pune su razmrskanih i prepolovljenih kostiju hijene, risa, raznih ptica, nosoroga, vuka, vepra, jelena, kozoroga, vola, pantere, zeca i kunia. Iako su grabeljivci i lovne vrste meusobno izmijeani, nema naznaka o tome da su se meusobno poubijale. Te su ivotinje uginule zajedno i iznenada. Iskopano je nekoliko tona njihovih ostataka. Samo u jednoj pilji u Yorkshireu u Engleskoj otkriveni su ostaci slonova, nosoroga, konja, vodenkonja, medvjeda, vukova, hijena, zeeva, tigrova, gavranova, golubova, ljuka, pata-

ka i eva. U tri pilje u Orestonu pokraj Plymoutha u 19. st. iskopani su slini ostaci. U Kentovoj pilji pokraj Torquaya pronaeni su osobito ivopisni dokazi da su ivotinje i ptice iz pleistocena bile iznimno snanom silom natjerane u pilje, ali jasni znakovi nasilja vidljivi su i na drugim nalazitima. Spilje sa slinim kostima postoje i u Njemakoj, Francuskoj, Italiji, Austriji, Hrvatskoj, Poljskoj i bivoj ehoslovakoj. Mnoge su otkrivene u Libanonu, Siriji i drugim zemljama na Bliskome istoku, a ima ih takoer i u Rusiji i kontinentalnoj Aziji. U pilji pokraj kineskoga sela Choukoutiena (nedaleko od Pekinga), kosti ivotinja pomijeane su s ostacima nekoliko ljudi, koji odaju tri razliita rasna tipa - europski, melanezijski i eskimski. Jo vie zbunjuje pilja Vallonet, koja se nalazi izmeu Monaka i talijanske granice, koja skriva ostatke kitova izmijeane s kostima lavova, nosoroga, majmuna, slonova i hijena. Australske pilje pune su ostataka iz doba pleistocena. One se nalaze pokraj Wellingtona, na rijeci Macleay, pokraj izvora rijeke Colo, u Yessebi i drugim mjestima. Kao i drugdje na svijetu, jasno je da su tamonje ivotinje uginule nasilnom smru jer su im kosti slomljene i razmrskane. Isti prizor ponavlja se u Junoj Americi. Diljem Brazila nalaze se pilje i pukotine stijena pune ostataka. U Sjevernoj Americi pilje s kostima nalazimo u Novome Meksiku, Pensilvaniji i Nevadi. pilja Bishop's Cap u planinama Oregona puna je kostiju ljudi, vukova, konja, bizona, kojota, deva, antilopa i kopnenoga ljenivca. To dokazuje veoma uznemirujuu sliku, sliku o iznimno nasilnome dogaaju planetarnih razmjera, koji je potaknuo dalekosene geoloke poremeaje, podizao planine, isuio

najmanje jedno more i ubio milijune ivotinja. Je li mogue da nakon takvoga dogaaja potone kontinent?

***

Kraj Atlantide Platon opisuje na sljedei nain: "Kasnije su nastupili iznimno razorni potresi i poplave i u samo jednome stranome danu i noi sve tvoje ratnike [Atenjane] progutala je zemlja, a otok Atlantidu jednostavno je progutalo more i ona je nestala; zato se morem na tome podruju danas ne moe ploviti. Plovidbu prijei mulj, koji se nalazi izravno ispod povrine, ostaci potonuloga otoka."27 Platonova napomena o unitenju atenske vojske navodi na zakljuak da katastrofa nije bila lokalnih razmjera. Istodobno s nestankom Atlantide javili su se potresi na grkome kopnu, koji su bili dovoljno razorni da poremete temelje atenskoga drutva, a moda da ga ak i potpuno unite. Budui da se u povijesnim zapisima tvrdi kako je grki grad-drava osnovan mnogo tisua godina nakon datuma koji navodi Platon, namee se sumnja da Atenjani koje mi poznajemo, nisu bili izvorni stanovnici Atene nego stanovnici mnogo kasnije obnovljenoga grada, koji je bio uniten u pretpovijesti. No, ta pretpostavka nikada nije bila prihvaena. Iako su potresi opisani kao "iznimno razorni", oni su morali biti toliko razorni da mogu izbrisati sve tragove jedne civilizacije. Naime,
27) Platon: Timej, prijevod Desmonda Leeja, Penguin Classics, London, 1971.

osim Atlantide, u isto su doba nestale i pretpovijesne grke drave i Egipatsko Kraljevstvo, koje je tada navodno postojalo. Ortodoksna teorija o pretpovijesti, koja se temelji na teoriji o ledenome dobu, ne doputa sliku kakvu opisuje Platon. Dananji strunjaci uvjereni su kako nije mogue da cijeli jedan kontinent moe potonuti. Meutim, mnotvo dokaza o sveopim geolokim poremeajima potkraj pleistocena navodi na pretpostavku da je taj dio Platonove prie, kao i mnogi drugi, moda doista toan. Moda je vrijeme da na drugaiji nain razmotrimo nemogue.

***

Morsko dno u okolici Azorskih otoka prekriveno je vrstom lave, koja se struno naziva tahilit. To je tvar koja se veoma brzo troi pod utjecajem vremena. Pod vodom (ali i u zraku) prvotno crna, staklasta tvar pretvara se u palagonit, crven, sme ili ut kristalni materijal. Tahilit oko Azora jo uvijek je crn. To znai da ga je lava izbacila prije samo 13.000 godina, a moda i prije. Azori lee na istonim padinama Srednjoatlantskog grebena, veoma dugoga podmorskoga planinskoga lanca, koji se krivudavo protee otprilike 16.000 km od Arktikoga oceana do junoga vrha Afrike. Okruen je podmorskim ravnicama, koje se proteu sve do kontinentalnih obala. Planine koje tvore taj greben iznimno su iroke i dugake. Na pojedinim mjestima iroke su 1.600 km, a negdje doseu visine iznad razine mora i tako tvore otoke kao to su Azori, Ascension, Sv. Helena i Tristan da Cunha. Geoloki postupci koji su oblikovali greben i danas traju. Uz njegov vrh prolazi duga dolina, koja je mjestimice iroka

od 80 do 120 km. Na povrini doline neprestano izvire otopljena magma s dna Zemljine kore kako bi se ohladila, a potom se pod pritiskom neprekidnih erupcija izbacuje. To takoer dokazuje da su se u novije doba dogodile promjene. asopis National Geographic 1949. izvijestio je o pomorskoj ekspediciji, koja je ispitivala to podruje dubinomjerima. Istraivanja su pokazala da se na podnojima grebena nalazi nekoliko stotina metara taloga. No, kada je brod otplovio dalje od grebena kako bi istraio bazene oceana na drugoj strani, otkrio je neto nevjerojatno. Znanstvenici su bili uvjereni da e slojevi taloga biti ak deblji jer je dno Atlantika eonima lealo netaknuto. Meutim, talog nije bio deblji od onoga na geoloki prilino mladom Srednjoatlantskom grebenu. Talog na bazenu nigdje nije bio dublji od 30 m. Na nekim podrujima uope ga nije bilo. Namee se samo jedan zakljuak, ali on je toliko nevjerojatan da bismo ga prihvatili. Ne tako davno, dno Atlantskoga oceana nalazilo se: iznad povrine oceana.

***

Kako se to dogodilo? Odgovor nije nimalo jasan. Svake godine svijet potrese otprilike 50.000 zamjetljivih potresa.28 Od ukupnoga broja, 49.900 potresa preslabi su da bi bili opasni. Preostalih 100 potresa dovoljno su razorni da nanesu tetu, ali samo ako se dogode pokraj velikih gradskih sredita. Iznimno razorni potresi dogode se otprilike jedanput na godinu. Oni unitavaju ljude ili imovinu.
28) Zapravo, ima ih vie. Ta brojka ne ukljuuje potrese koji se mogu otkriti samo instrumentima.

Nekoliko puta u povijesti dogodilo se da se epicentar velikoga potresa nalazio pokraj grada ili u njegovom sreditu. Glavni grad Portugala, Lisabon, 1. studenoga 1755. pogodio je razoran potres, iji se epicentar nalazio neto dalje od obale. Potres je bio toliko snaan da je tetu prouzroio ak u Aliru, koji je udaljen vie od 960 km. Nastali su plimni valovi, koji su udarali u Martinique, udaljen 5.920 km. Ti su valovi u Lisabonu bili visoki 6 m, a u Cadizu u panjolskoj 19 m. Potres je nanio golemu tetu. Uniteno je dvanaest tisua kua u Lisabonu, te veina velikih javnih graevina i crkava. Poginulo je ezdeset tisua ljudi, od kojih su se neki utopili u plimnim valovima ili izgorjeli u poaru, koji je bjesnio est dana nakon dogaaja. New Madrid u junome Missouriju pogodila su tri velika potresa 16. prosinca 1811., 23. sijenja i 7. veljae 1812. Najvei od njih unitio je dimnjake u Cincinnatiju, koji je udaljen 592 km. Nakon toga slijedile su druge posljedice: potresi su se osjetili u Louisvilleu u Kentuckyju, udaljenome 288 km. Zemlja se zatresla i u Kanadi. 2 Zatreslo se podruje od oko 100 360 km . U jednome dijelu, dugome 240 km i irokome 60 km, zemlja je potonula na dubinu od 3 m, nakon ega ju je potopila lokalna rijeka. Popadale su itave ume. Moda najrazorniji potres u 20. st. dogodio se 18. travnja 1906., oko 5 sati ujutro, kada je skliznula rasjedina San Andreas. Potres koji je prouzroila osjetio se od Kalifornije do Oregona. Unato tome to su bili pogoeni i San Jose, Salinas i Santa Rosa, katastrofa je postala poznata kao potres San Francisca. U tome gradu poginulo je oko 700 ljudi, a nakon potresa buknuo je poar, koji je zahvatio poslovni dio grada.

Japan je podruje, izloeno potresima pa u njemu ak postoji tradicija izgradnje kua od drveta i papira, koje su mnogo prikladnije u sluaju eventualnih potresa. Meutim, u suvremeno doba grade se kue od opeke i armiranoga betona, osobito u urbanim podrujima. Kada je 1. rujna 1923. veliki potres zadesio velegradsko podruje Tokija i Jokohame, iznenada se uruilo 54 posto graevina od opeke i 10 posto onih od armiranoga betona - to znai nekoliko stotina tisua zgrada. Procjenjuje se da je poginulo 140.000. ljudi: Prvi ok je izazvao tsunami (plimni val), koji je dosegao visinu od 12 m i koji je ubio vie od 60 ljudi. Potres dvostruko jai od onoga u San Franciscu, dogodio se 27. oujka 1964. na jugu sredinje Aljaske. Osjetio se na podru2 ju od 1.300.000 km . Iako broj poginulih nije bio jako velik (131), teta je bila golema. Podruje od oko 119.600 km2 doslovno se nagnulo. Brda su izbaena na visinu od 24 m, dok se na drugim podrujima zemlja spustila do 2,5 m dubine. Potres je uzrokovao klizanje tla i plimne valove, koji su otetili podruja do Kalifornije. Poginulo je nekoliko desetaka tisua ljudi. U Kini je nestao gotovo itav grad kada je 28. srpnja 1976. razoran potres pogodio T'ang-shan, koji je oko 96 km udaljen od Pekinga. Poginulo je 240.000 ljudi. Iako su to doista bile velike katastrofe, oito da nijedan od ta tri potresa nije bio toliko razoran da bi unitio itave kulture ili potopio kontinente. Mnogi poginuli i iznimno velika teta, koju je prouzroio potres u T'ang-shanu, objanjavaju se injenicom da zgrade u tome gradu veinom nisu bile dovoljno vrste da izdre potrese. No, grad T'ang-shan postoji i danas. Bio je tek zamalo uniten i ponovno izgraen. Potres koji bi najvie odgovarao Platonovu opisu moda bi mogao biti onaj, koji je 1964. zadesio Aljasku. Nakon njega

potonulo je kopno, a zemlja je naglo porasla. Stvorili su se golemi plimni valovi. No, ak i takva apokaliptina slika ne moe se mjeriti s kataklizmom, koju je opisao Platon. Povijesni dokazi potvruju mnoge nepravilnosti u Platonovoj prii. Potresi ne mogu izmijeniti svijet niti unititi itave kulture. Oni jednostavno nisu dovoljno razorni da potope Atlantidu.

***

No, to je s vulkanima? Od vulkanske erupcije zemlja se trese. Kada je govorio o potresima, Platon je moda mislio upravo na vulkane. Od kraja 18. st. u erupcijama vulkana poginulo je oko 250.000 ljudi, od kojih je 70 posto poginulo u samo etiri vulkanske erupcije. Godine 1902., 8. svibnja, eksplodirao je Mont Pelee. To nije bila osobito spektakularna erupcija. Iz vulkana na karipskome otoku Martiniqueu izlilo se oko 4.1 kubinih kilometara magme. No, ona se veim dijelom pretvorila u iznimno brzu lavinu, koja je protutnjala strmom dolinom do luke St. Pierre. Nije bilo dovoljno vremena za evakuaciju ljudi, odnosno uope nije bilo vremena za upozorenje. U samo nekoliko minuta lavina je progutala itav grad. Poginulo je 29.000 ljudi. S obzirom na broj poginulih, erupcija Peleea najkatastrofalnija je erupcija vulkana, koja se dogodila u 20. st. Druga strana erupcija dogodila se 13. studenoga 1985. Nevado del Ruiz je 5.310 m visok vulkan u Kolumbiji, a na njegovu se vrhu nalazi led. U kratkotrajnoj erupciji iz njega se izlilo nekoliko stotina tisua kubinih metara uarene lave. Time se stvorio val rastopljenoga leda, koji se slijevao niz planinu. On je, pak, stvorio golem val mulja, koji je zatrpao ve-

inu grada Armera, koji se nalazio 48 km istono od planine. Poginule su 22.000 stanovnika. Moda je najpoznatija erupcija svih vremena bila erupcija vulkana Krakatau, koji se nalazi na malome, nenaseljenome indonezijskome otoku izmeu Sumatre i Jave. Dogodila se 26. i 27. kolovoza 1883., a imala je katastrofalne posljedice. Kada je erupcija prestala, Krakatau se uruio i oblikovao krater, koji se dijelom nalazio ispod morske razine. Nestalo je gotovo 26 km2 povrine otoka, a na mjestu na kojemu je nekada stajala 450 m visoka planina nastala je voda duboka 270 m. Zvuk erupcije uo se u Australiji, koja je udaljena 4.800 km. Plimni val visok 30 m usmrtio je 36.000 ljudi, koji su ivjeli uz obalu Jave i Sumatre. Oblak pepela visok 80 km uzrokovao je spektakularne zalaske sunca, koji su se na svijetu vidjeli jo nekoliko godina. Erupcija vulkana Krakatau esto se opisuje kao najrazornija u povijesti. Najvea erupcija u suvremeno doba jest ona vulkana Tambore na otoku Sumbawa u Indoneziji, koja se dogodila 10. i 11. travnja 1815. U nizovima jakih eksplozija izbaeno je 120 kubinih kilometara magme. Vie od 3 cm pepela prekrilo je vei dio Indonezije i Javanskoga mora. Tambora je prije erupcije bio visok 4.200 m. A nakon nje nestao je 1.350 m visok vrh vulkana. Umjesto njega nastao je uruen krater irok izmeu 5 i 6 km i dubok 800 m. U samoj erupciji i plimnim valovima, koje je ona izazvala, poginulo je oko 10.000 ljudi, ali zbog debeloga sloja pepela unitene su velike koliine usjeva, tako da je jo 82.000 ljudi umrlo od gladi. Vulkani na godinu prosjeno uzrokuju oko 100 milijuna dolara imovinske tete, ali taj omjer katkad dramatino varira. Kada je 1980. eksplodirao vulkan Sv. Helena u Americi, imo-

vinska teta iznosila je oko milijardu amerikih dolara, iako je erupcija bila umjerene jaine. Nakon vulkanskih erupcija esti su poari. Vulkan Mauna Loa na Havajima - gusto naseljenome otonome lancu - najvei je vulkan na svijetu. Nakon to je godinu dana kljuao, vulkan je 25. oujka 1984. konano eksplodirao. Pukotina koja je pri tome nastala rascijepila je 4,8 km dugu os vrha, a slapovi lave oblikovali su vatreni zastor. Vlasti su odmah zatraile da se poduzmu promatraki letovi, koji su u prvim izvjetajima pokazali kako je vei dio dna kratera prekriven jezerom od rastopljenoga kamenja. Ubrzo se stvorila crna kora proarana mreom pukotina iz kojih je kljuala crveno-naranasta uarena tvar. Prva erupcija dogodila se neposredno nakon jedan sat ujutro. Do zore pukotina na vrhu poela se iriti niz sjeveroistonu stranu planine. Lava je ponovno poela izbijati. Nekoliko sati poslije, pukotina se proirila jo 6 km nie. Stvorio se nov vatreni zastor dug gotovo 2 km. Ventili koje su oblikovale te divovske pukotine tijekom prijepodneva su nastavili izbijati, pa je lava tekla niz jugoistonu padinu planine. Oko etiri sata poslijepodne, nekoliko serija potresa oznailo je da su se novi ventili otvorili na jo niim razinama. Lava koja je potekla iz niih pukotina bila je golemih razmje3 ra. Izbacivala se u visinu od 18 m i na sat je istjecalo 492.800 m . U samo jednome danu, lava je putovala 11,2 km, polako se pribliavajui gradu Hilu. Erupcija se jednakom silinom nastavila sljedeih deset dana, ali tok lave se usporio. Drugi dan putovala je 6,4 km, a etvrtoga dana ponovno je prepolovila taj put. Do 15. travnja, kada je erupcija prestala, najdui tokovi lave stigli su 27 km daleko, samo 9,6 km od predgraa Hila. Iz vulkana se izlilo otprilike 207.000.000 m'lave, koja je prekrila oko 46,8

km2. No, sreom nitko nije poginuo, a jedina vea teta nastala je na elektrinim vodovima. Opasnosti vezane za vulkanske erupcije izaziva samo izlijevanje lave, kao i otrovni oblaci koji se pri tome stvaraju. Ona potie i velike eksplozije, koje mogu izbaciti veliko kamenje ak i 20 km daleko. Jo su opasniji plinski oblaci, koji mogu uguiti ljude i spaliti vegetaciju kilometrima daleko. Pepeo unitava usjeve, pa ak moe sruiti krovove kua. Vulkanske erupcije mogu potaknuti lavine i izljeve blata, plimne valove i potrese. Potoci lave zatrpavaju sve pod sobom. Iako je erupcija Tambore bila najsilovitija u povijesti, nedvojbeno je da one mogu biti mnogo razornije. Geoloka istraivanja pokazala su da je prije 2 milijuna godina vulkan u Yellowstoneu u SAD-u toliko silovito eksplodirao da je proizveo ezdeset puta veu koliinu magme od Tambore. Strunjaci i dalje istiu da najveu opasnost predstavlja ljudska samodopadnost. Ljudi koji ive pokraj vulkana nakon erupcije esto imaju osjeaj lane sigurnosti, pa zanemaruju oite znakove, koji upozoravaju da uskoro slijedi druga erupcija. Znanstvenici nas uvjeravaju da iako vulkanske erupcije mogu unititi (pa ak i stvoriti) mali otok, nije poznat ni jedan geoloki mehanizam, koji bi mogao potopiti veliki otok. Moete biti sigurni da ono to je unitilo Atlantidu, razorilo cijelu kulturu i izmijenilo izgled naega planeta, nije bila vulkanska erupcija. No, ako nisu potresi ni vulkani, to je tome bio uzrok?

12. poglavlje

PROMJENA KLIME
INJENICA
POSTOJI MNOTVO DOKAZA, KOJI POTVRUJU DA JE SVIJET NEKADA BIO MNOGO USPRAVNIJI I DA SE ZEMLJINA OS DOISTA POMAKNULA.

Zemljina putanja nema oblik kruga, nego elipse. U odreeno doba godine ona se pribliava Suncu, dok se u drugim razdobljima od njega udaljava. Mnogi ljudi smatraju da je oblik putanje ono to uzrokuje izmjenu godinjih doba - zima nastupa kada je Zemlja udaljenija od Sunca - ali to nije tono. Poput Sunca, Zemlja se takoer okree oko svoje osi. Meutim, u odnosu na putanju, ta os se ne nalazi pod pravim kutom, nego je nagnuta pod kutom od 23,5. Upravo taj nagib utjee na izmjenu godinjih doba, jer utjee na kut pod kojim suneva svjetlost dopire do naega planeta, kao i na trajanje dana i noi. Postoji dokaz da kut Zemljine osi nije oduvijek isti.

***
Zodijak je zamiljen pojas na nebu, koji se protee oko 8 na svaku stranu Suneva puta meu zvijezdama. ini se da je njegova irina u poetku bila stalna, pa je u sebi ukljuivala puta-

nje Sunca, Mjeseca kao i Merkura, Venere, Marsa, Jupitera i Saturna - pet planeta koji su vidljivi golim okom. Zodijak se dijeli na dvanaest podruja, tj. Zodijakalnih znakova, koji su nazvani prema imenima zvijea, koje ste u njima mogli vidjeti ako ste promatrali nebo oko 200. god. pr. Kr. Iako su vam imena znakova - od Ovna do Riba - poznata iz horoskopa, koje moete proitati gotovo u svim novinama, danas se sama zvijea nalaze na drugim poloajima na nebu. To je zato jer su se zvijezde pomicale u krug 26.000 godina, pa je zvijee Riba danas ulo u znak Ovna, a slini razmjetaji dogodili su se i s drugim zvijeima. Nakon otprilike 24.000 godina znakovi e se ponovno podudarati sa svojim zvijeima. Podrijetlo zodijaka je drevno. Bilo je poznato u drevnome Babilonu oko 2000. god. pr. Kr., a moda se razvilo i vie od 3.000 godina prije toga. S obzirom na njegovu korisnu primjenu, preuzeli su ga Egipani i Grci, a razvili su ga, navodno samostalno, ak i Azteci. Drevna astronomija (prouavanje zvijezda) nije bila odvojena od astrologije (pretkazivanja dogaaja na temelju poloaja planeta), kao to je danas, pa je zodijak u poetku vjerojatno bio povezan i s promatranjima zvijezda. U 19. stoljeu, astronom Richard Proctor analizirao je drevne zodijake "vodene" konstelacije - Rak, korpion i Riba - i zakljuio da je u doba njihova nastanka os nebeske rotacije bila drukija nego to je danas. U opirnoj astronomskoj studiji, koju su 1975. objavili M. Noel i D. H. Tarling, iznesena je tvrdnja da se 10.178. god. pr Kr. nebeski pol nalazio pod kutom koji je bio 30 udaljen od svojega dananjega kuta. Astronomska promatranja uvijek su relativna, tako da se nave-

dena promjena u nebeskome polu moe jednostavno, pa i logino promatrati kao pomak nae planetarne osi za 30. Razlog tome je neobian, a o njemu se rijetko raspravlja u astrofizikim tekstovima. Prvi filozofi pretpostavljali su da se planeti u krugu okreu oko Sunca, te da os rotacije mora biti okomita na ravninu putanje. Kada su izravna astronomska promatranja pokazala da to nije tono, otkria su proglaena bogohulnima, jer su navodila na pomisao da Boje djelo ipak nije toliko savreno. Meutim, pravi problem nije bio Bog nego zakoni newtonovske fizike. Planeti krue oko Sunca zato to su, recimo tako, privueni gravitacijom. Njihovim pokretanjem upravlja isti mehanizam koji upravlja loptom dok je njiemo oko svoje glave. No, ako ste ikada okretali loptu oko glave, tada ste zacijelo uoili da ona pri tome opisuje krug. Osim toga, sila koja vrti planete oko Sunca stvara, u potpuno mehanikome svemiru, okomitu rotacijsku os. Na taj nain ideja o "uspravnijoj" Zemlji nije potpuno nerazumna. No, ako je Zemlja nekada doista bila uspravnija, teko je shvatiti zato se kut pod kojim se nalazi njezina os odjednom promijenio. Naime, znanstvenici, koji su tvrdili da je na planet uvijek izgledao isto, odluno su odbacivali tu mogunost. teta, jer mnogi dokazi potvruju da je svijet nekada bio mnogo uspravniji i da se Zemljina os doista pomaknula. No, da biste to razumjeli, morate znati kako bi svijet izgledao s drukijom osi rotacije.
***

Ako nedavno otkrivena promjena u nebeskome polu doista odraava promjenu kuta Zemljine osi, tada je svijet u koji je

Platon smjestio svoju izgubljenu Atlantidu morao biti mnogo drukiji od svijeta, koji poznajemo danas. Najprije pretpostavimo da je klima bila mnogo ugodnija. Vjerojatno nije bilo ekstremnih razlika izmeu ljeta i zime, koje postoje danas. Klima je u svim dijelovima svijeta bila mnogo umjerenija. U takvoj klimi uspijevalo je mnotvo bilja, pa se Platonova tvrdnja o dvije etve na godinu ne ini toliko nevjerojatnom. Bogatstvo vegetacije utjecalo je i na bogatstvo ivotinjskoga svijeta, to se osobito odnosi na velike biljojede kao to su slonovi, ija su krda, kako tvrdi Platon, tumarala prostranim ravnicama Atlantide. Zbog umjerene klime, polarne ledene kape bile su mnogo manje nego danas, a moda se uope nisu oblikovale. Mogue je da je klima u hladnim i pustim podrujima Arktika i Antarktika bila, u najmanju ruku, umjerena a moda ak i topla. Ako je na tim podrujima i bilo odgovarajuega tla, bila su iznimno plodna. Budui da su, kako pretpostavljamo, na polovima bile manje ledene kape (ili ih uope nije bilo), razina svjetskih mora bila je mnogo via. Sama mora bila su mnogo mirnija, jer je stroj koji pokree vrijeme na naemu planetu bio posve drugaiji. To znai da bi i oluje bile mnogo rjee. Zapravo, bilo je openito manje kie. No, to ne znai i suu. Iznimno ivotvorna biosfera samodostatna je za svoje odranje. Ona proizvodi mnogo vie ugljinoga dioksida i kisika u atmosferi. Stupanj vlage bio je sigurno veoma visok, tako da pustinja gotovo i nije bilo. Dani su bili topli, sunani i puni ivota. Takvi uvjeti vjerojatno su utjecali i na razvoj kultura. Zamiljene pretpovijesne civilizacije su se, u nekim aspektima, lake razvijale od onih suvremenih. Gotovo na itavom svijetu postojali su mnogo dublji temelji za

razvoj ekonomije. A sama civilizacija bila je mnogo profinjenija, mnogo vie filozofska. Naime, obinom ovjeku uvijek je lake razmiljati o duhovnim stvarima. Moemo zamisliti i sliku mirnoga svijeta. Ondje gdje postoji obilje hrane, biljaka i ivotinja, gdje se topla klima rasprostire na cijeli svijet, nema mnogo razloga za teritorijalne ratove. Ratovi bi u takvim uvjetima bili neobina pojava, vjerojatno ih ne bi bilo nekoliko stoljea. Takav bi svijet bio da je planetarna os u pleistocenu bila mnogo uspravnija nego to je danas. U mnogome taj svijet nalikuje idilinome Zlatnome dobu, opisanome u mnogim svjetskim mitovima.

***

Hebrejska mitologija, koju je prihvatilo kranstvo, opisuje nae drevne pretke, koji su ivjeli idilino prije nego ih je Bog zbog neposluha izbacio iz raja. Biblijski izvjetaj o tome zemaljskome raju sadri nekoliko zanimljivih usporedbi s naom loginom rekonstrukcijom ivota prije 10.000. god. pr. Kr. U Knjizi Postanka napisano je: "Tada Jahve, Bog, uini te iz zemlje nikoe svakovrsna stabla - pogledu zanimljiva a dobra za hranu..." Na istome mjestu govori se sljedee: "I nikne iz zemlje zelena trava to se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima to u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti" , to upuuje na doba kada je biljni svijet bio obilan i raznolik.

Zanimljivo, u istome izvoru zabiljeena je i promjena klimatskih uvjeta: "...Jahve, Bog, jo ne pusti dada na zemlju...", a zakljuujemo i da je bilo iznimno mnogo vlage: "... voda je izvirala iz zemlje i natapala svu povrinu zemaljsku". Kada se pojavio ovjek, svijet je bio toliko ugodno mjesto za ivot da je nalikovao vrtu. Na Zapadu to je najpoznatija aluzija na pretpovijesno Zlatno doba, ali sama legenda o njemu je univerzalna. Godine 700. pr. Kr., grki pjesnik Hesiod pisao je o dobu u kojemu ljudi nisu uope radili. Zemlja je bila toliko dareljiva da je poljoprivreda bila nepotrebna. Davno prije Grka, Sumerani su opisivali Dilmun, zemlju dobre vode u kojoj su usjevi obilni. Ona u mnogome nalikuje egipatskoj mitskoj rajskoj zemlji Aalu. Prvo od etiri pretpovijesnih kraljevstva u Iranu utemeljeno je u doba mira i obilja. Krita Yuga, prvo pretpovijesno doba prema hinduskoj mitologiji, bilo je iznimno dobrostivo. Vergilije, koji je vjerovao da e Zlatno doba ponovno nastupiti prirodnim tokom, takoer je opisao svijet u kojemu usjevi rastu samostalno, bez potrebe da ih se obrauje. Neobina je injenica, prisjetimo li se Platona, da se pretpovijesni raj esto smjetao u Atlantski ocean. Irac sv. Brendan Pomorac navodno ga je otkrio na zapadu toga oceana tijekom svojega sedmogodinjega istraivakoga putovanja u 6. st. Otok sv. Brendana, koji se zove i Otok blagoslova, a katkada se povezuje s jednako tajanstvenim Hi Brasilom, opisivao se kao zemlja jabuka i cvjetanja. U grkoj mitologiji, Otoci blaenih - a taj su koncept prihvatili mnogi drugi drevni narodi - navodno su se nalazili "na

zapadu, gdje zalazi sunce", odnosno, atlantskome oceanu. Neto stariji grki mitski koncept - Elizejske poljane - takoer je oznaavao zemaljski raj na zapadu. Homerov opis osobito je zanimljiv jer tvrdi da je to bila zemlja u kojoj nije bilo snijega, hladnoe ni kie, a tu su ivjeli ljudi, a ne due mrtvih. Mnogi su se upitali nisu li ti mitovi neto vie od proizvoda pjesnike mate. Je li mogue da su to iskrivljena sjeanja na pradavni svijet, koji je postojao prije pomaka zemljine osi, a u nekim sluajevima moda su to ak sjeanja na samu Atlantidu? Ipak, time se nita ne dokazuje. Dokaze moramo potraiti na drugome mjestu.

***

Arhipelag Spitsbergen je niz norvekih otoka u Arktikome oceanu. Smjeten je na 78 56' sjeverne zemljopisne irine, zbog ega se rasprostire 1.600 km unutar Arktikoga kruga. Ljeta na njemu su hladna, a temperature doseu jedva 0C, dok su zime estoke i surove. Temperature se tada mogu spustiti i na -40C. S obzirom na tako ledene zime, biljni svijet je siromaan. Na Spitsbergenu je vegetacija siromana, ali u ledenim vodama uz obalu postoje koraljni grebeni. Koralj je kosturni ostatak siunih morskih stvorenja, koja ive samo u tropskim vodama. ak i u uarenim klimatskim uvjetima, kakvi su u Egiptu ili Maroku, temperature nisu dovoljno visoke za nastanak koralja. U svojoj knjizi Flora krtica Fossilis, nizozemski botaniar O. Heer naveo je da na Spitsbergenu postoji ak 136 vrsta fosilnih biljaka, meu kojima su borovi, jele, empresi, brijestovi, lijeske, omorike, pa ak lopoi i tropske palme. Na najsje-

vernijemu vrhu arhipelaga nalazi se leite ugljena, debelo od 7,5 do 9 m i prekriveno slojem kriljevca i pjeenjaka, koji je zatrpan fosilima biljaka. Ugljen je nastao kada su uginule iskonske ume nakon ega su geoloki uvjeti utjecali na promjenu sastava drevnoga drveta. Ugljen moe nastati samo na taj nain. Njegova prisutnost na Spitsbergenu potpuno dokazuje da su u odreeno doba u podruju smjetenome 18 15' od Sjevernoga pola postojale velike ume. Spitsbergen nije jedino takvo podruje. Drevni ugljen nalazimo na Aljasci, Grenlandu i u Kanadi. Na Antarktiku, koji je danas prekriven debelim ledenim pokrivaem, takoer se nalaze ugljen i fosilno drvo, to potvruje pretpostavku da je na tome kontinentu nekada takoer postojala uma. Fosilni ostaci magnolije i smokve otkriveni su 60-ih godina 19. st. sjeverno od Grenlanda. Na otoku Disko uz obalu Grenlanda, nalazimo ostatke eera, ira i drugih vrsta bilja, koje uspijeva u umjerenoj klimi. Po itavom Antarktiku otkrivena je orahovina, bukva, topola, hrast, magnolija, empres, boikovina, glog, kruhovac pa ak i tropska paprat. U sloju ilovae na Islandu nalaze se ostaci sekvoje, omorike, hrasta i javora, koji obino rastu u sunanoj Kaliforniji. Na otoku Banks u kanadskome Arktiku otkriveni su irovi, unato injenici da se najblia stabla hrastova (danas) nalaze stotinama kilometara daleko. Pronaene su i velike koliine smrznutoga drveta i fosilnih stabala. Kada je pisao o otkriu Sjeverozapadnoga prolaza, Robert McClure je izvijestio da se na Otoku princa Patrika, koji je smjeten na 76 12' sjeverne zemljopisne irine, nalazi zamrznuto, nefosilizirano drvee. Uz arktiku obalu Sibira i uz oba-

lu Beringova prolaza nalaze se goleme koliine nefosiliziranoga i pougljenjenoga drva da se ini kako se radi o ostacima itavih uma sekvoje, topole, johe i amerike platane, koje danas rastu samo na junijim podrujima. Ta otkria upuuju na neto veoma oito. U neko doba na sjeveru - ali i na golemim prostranstvima ledenoga Antarktika - vladala je moda mnogo toplija klima nego to je danas. Pitanje glasi: "Kada?" Obino se smatra da je to bilo u razdoblju miocena, koje je poelo prije 25 milijuna godina, a zavrilo prije 5 milijuna godina. No, postoji jedan problem, a on se odnosi na evolutivni razvoj biljaka. Istraite li podruje na kojemu se, primjerice, u razdoblju od nekoliko milijuna godina umjerena klima promijenila u arktiku klimu, fosilni tragovi biljnoga svijeta pokazuju postupan prijelaz, koji se dogaao kada su se biljke prilagoavale novim uvjetima. Takav model ne nalazimo na fosilnim ostacima sjevernih podruja. Detaljna istraivanja pokazala su da se fosili, za koje se prvotno smatralo da potjeu iz miocena, uope ne razlikuju od dananjih vrsta. Oito je da se tijekom nekoliko milijuna godina klimatskih promjena biljni svijet nije nimalo promijenio.

***

Mamuti su jedna vrsta izumrlih slonova, koji su do prije otprilike 10.000 godina lutali svim kontinentima, osim Australijom i Junom Amerikom. Najpoznatiji je sjeverni mamut, osobito zato to su otkria savreno ouvanih kostura u ledenome Sibiru pruila veoma mnogo podataka o tim stvorenjima i njihovu nainu ivota. U Sibiru je vjerojatno ivjelo mnogo mamuta. Gla-

vna trgovina u srednjemu vijeku bila je izvoz njihovih kostiju u Kinu i Europu. Mnogi mamuti imali su ukastosmee krzno debelo oko 2,5 cm, koje je na povrini bilo prekriveno tamnosmeom dlakom, koja je mogla narasti i do 50 cm. Veinom 20. st. strunjaci su pretpostavljali da je taj kudravi ogrta rezultat prilagodbe na ledenu hladnou. No, danas znanstvenici u to vie nisu sigurni. Oni smatraju da njihovo krzno, kao ni krzno tigrova u suptropskoj Indiji, nije nastalo prilagodbom na hladnu klimu. Mamuti su, kao i njihovi roaci slonovi, bili biljojedi. Njihova divovska tijela zahtijevala su goleme koliine hrane, koju je moglo omoguiti samo obilje biljaka. Ostaci mamuta pronaeni su na sjevernim podrujima planeta kao i u zemljama koje su u ledeno doba navodno bile pokrivene velikim povrinama ledenoga pokrivaa. Od ega su ivjeli? Biljke kojima su se hranili mamuti - kao i mnoge druge divljai, koje su dijelile njihova stanita - mogle su rasti samo u umjerenoj klimi.
***

Dokaz o drevnome biljnome svijetu na Arktiku iznjedrio je jo jednu zagonetku. Za rast biljaka, koje uspijevaju u podrujima s umjerenom klimom, bila je potrebna toplina. Na njihov rast utjee postupak fotosinteze, za koji je potrebna suneva svjetlost. Takvim biljkama, kao to su magnolija i smokva, potrebno je mnogo suneve svjetlosti. Na ostacima stabala limete, koja su otkrivena u arktikome dijelu Amerike, jo uvijek vise plodovi. Za rast voaka potrebno je mnogo suneve svjetlosti. Arktike zime traju est mjeseci. Ondje jednostavno nema dovoljno sunca za rast biljaka, o kojima svjedoe fosilni osta-

ci. To znai da takve biljke ne bi mogle izrasti na polarnim podrujima ak da se ona na neki nain zagriju. Odgovor na sve tajne sjevernih podruja planeta daje samo teorija o pomicanju planetarne osi. Da se Zemlja doista okretala mnogo uspravnije, arktike zime ne bi trajale est mjeseci. Dakle, bilo bi mnogo vie suneve svjetlosti, koja bi omoguila rast biljaka. Umjerena klima postojala bi ak na podrujima u blizini Sjevernoga i Junoga pola.

13. poglavlje

IZVANZEMALJSKA VEZA
INJENICA
PRED NAMA IZRANJA JASNA SLIKA. TO JE SLIKA U KOJOJ SE IZNENADA MEUSOBNO IZMJENJUJU KOPNO I MORE S KATASTROFALNIM POSLJEDICAMA. TO JE SLIKA VELIKOGA SVJETSKOGA POTOPA.

Astronomska otkria, koja upozoravaju da se Zemljina os pomaknula, navode na zakljuak da se to dogodilo nedavno, otprilike potkraj pleistocena. No, taj pomak bio je i veoma nasilan. Za postupno geoloko pomicanje osi jednostavno nije bilo dovoljno vremena. Danas ne postoje naznake o postupnome pomaku, o tome ne govore ni izvjetaji astroomskih promatranja, koji su stariji od 6.000 godina. Kada se Zemlja pomaknula, to je uinila iznenada, a to znai s katastrofalnim posljedicama. Teorija o pomicanju Zemljine osi pomae nam rijeiti veliku zagonetku. Postoji dokaz o dramatinim promjenama klime u polarnim podrujima. Ta se promjena nije ostvarivala postupno. U elucima mamuta sauvanih u sibirskome vjenome ledu, jo uvijek se nalazi svjee bilje. Oni su uginuli prije nego

su uspjeli probaviti svoju posljednju veeru. Zapravo, smrznuli su se. Postoji dokaz o tektonskim poremeajima planetarnih razmjera. Svi veliki planinski lanci na svijetu dosegnuli su dananju visinu krajem pleistocena. To upuuje na djelovanje snanih geolokih sila, a moe se objasniti samo planetarnim uzrocima. Postoji dokaz o masovnome izumiranju. Razne vrste nestajale su iznenada i gotovo istodobno. One nisu izumrle samo u jednome dijelu svijeta. Neka sila uspjela je istrijebiti milijune ivotinja na itavom planetu. Ta je sila bila toliko snana i okrutna da je esto uspijevala odnijeti ivotinje daleko od njihovih prirodnih stanita i razmrskati njihova tijela u piljama i pukotinama stijena. Pretpostavljamo da je ista sila pomaknula i lutajue kamene gromade. Ona je uspjela podignuti i nositi nekoliko kilometara duge i stotinama tisua tona teke kamene ploe. A jasno je da to kamenje nije bilo noeno polako nego je tutnjalo diljem zemlje brzinom ekspresnoga vlaka. Ako je te katastrofe prouzroilo pomicanje Zemljine osi, tada moramo razmisliti to je neposredno uzrokovalo to unitenja.

*** Poznato je da je ocean nekada prekrivao dananju sjevernu Njemaku, sredinju Europu te velik dio Rusije i Kine. Geolozi su ga nazvali Miocenskim oceanom, ali iako je on u to pradavno doba doista postojao, analize morskih fosila i drugih ivotinja navele su neke znanstvenike da vjeruju kako je to more nestalo potkraj pleistocena, razdoblja koje je zavrilo prije

samo 10.000 godina. Vidjeli smo da se otprilike u isto doba isuilo i veliko kinesko more u unutranjosti, Veliki Han Hai. Na temelju analize rasprostranjenosti biljnoga svijeta moglo se pretpostaviti da je sadraj Tihoga oceana postojao u neko doba u dalekoj pretpovijesti. Openito se smatra da su Gondwanaland (ili Gondvana), Oceana i Pacifica nestali prije mnogo milijuna godina. No, dokaz ponovno navodi na drugi zakljuak. Botaniar Joseph Hooker, koji je zakljuio da su otoci u Indijskome oceanu veinom zapravo vrhovi izgubljenih kontinenata, a s obzirom na rasprostranjenost nekih vrsta etinara, jasno je da su Fidi, Novi Zeland, Tasmanija i Australija nekada bili dio iste kopnene mase. Te zakljuke potvruju tragovi velikih uma otkriveni na morskome dnu izmeu Paname i Galapagosa, kao i na samome Fidiju. Drvee u tim umama ne pripada drevnim vrstama. ini se da je zemlja na kojoj su rasli nestala krajem pleistocena. Analiza zemljopisnoga podruja Atlantskoga oceana pokazuje da je gotovo 500 vrsta biljaka u Azorima jednako ili barem srodno biljnim vrstama u Europi, Madeiri i Kanalima. Postoji povezanost i izmeu biljaka u Madeiri i onih otkrivenih u zapadnoj Indiji i tropskoj Junoj Americi. Kako bi objasnili tu povezanost, neki su znanstvenici pretpostavili da je, ne tako davno u prolosti, postojao otoni niz koji se rasprostirao oceanom, ba kao Platonovo carstvo Atlantide. Ta kopna danas vie ne postoje; potopilo ih je more. Pred nama izranja jasna slika. To je slika u kojoj se iznenada meusobno izmjenjuju kopno i more s katastrofalnim posljedicama. To je slika velikoga svjetskoga potopa.

***

Sva idovska i kranska djeca ue o pretpovijesnome potopu. Taj potop je nastupio kada je Bog uoio kako su ljudi postali okrutni, pa je odluio unititi sve vrste na zemlji, osim jednoga pravednoga ovjeka. To je bio Noa, koji je izgradio velik drveni brod kako bi spasio ivotinje, sebe i svoju obitelj. Kada je Noa dovrio arku, Bog je poslao kiu, koja je padala etrdeset dana i noi i potopila cijeli svijet. Biblijska predaja o potopu temelji se na starijim izvorima. Postoje tri babilonske verzije te prie. U jednoj se pripovijeda da je Xisuthrosa, desetoga babilonskoga kralja, bog Kron upozorio na dolazeu katastrofu. No, za razliku od Noe, Xisuthros je najprije morao napisati povijest svijeta i taj zapis zakopati u Sippari. Tek nakon toga mogao je poeti graditi arku. Kada je konano nastupio potop, Xisuthros je otiao u istraivanje, ostavljajui svoje suputnike na brodu. Nakon nekog vremena, tajanstveni glas rekao im je da je njihov kralj mrtav ("odnesen s ovoga svijeta kako bi obitavao meu bogovima") i uputio ih neka iskopaju njegovu povijest zakopanu u Sippari. To su uinili i tada su mogli ponovno izgraditi i obnoviti drevne gradove. Druga verzija legende nalazi se u slavnome epu naziva Gilgame. Junak Gilgame rodio se nekoliko stoljea nakon opisane pustolovine, ali njegov ep govori o Utnapitimu, koji je, poput Noe, preivio unitenje nakon to ga je boanstvo uputilo neka izgradi arku. Ta verzija prie pripovijeda o zranim vrtlozima i neprekidnoj tami, bijesnoj kii i vodenim bujicama, ali ta je katastrofa trajala samo tjedan dana.

Trea i najstarija verzija prie djelomice je ouvana. Zapisana je na ploici ilovae staroj 4.100 godina, koju su arheolozi otkrili u sumerskome gradu Nipuru, a pripovijeda o kralju Ziusudri i sveeniku koji se zvao Enki, koji su preivjeli potop. Naalost, ploa na kojoj je legenda zapisana dijelom je unitena, pa ostatak prie nije poznat. Patrijarh Abraham i njegov narod vjerojatno su znali za tu legendu i ponijeli su je sa sobom kada su napustili Kaldeju i naselili Kanaan. Britanski arheolog Leonard Woolley 1929. godine dokazao je da pria o potopu nije samo mit. Dok je iskopavao drevni kaldejski grad Ur, otkrio je tragove velikoga potopa, koji se dogodio oko 3 000. god. pr. Kr. u kojemu nije bio uniten samo grad, nego i velika prostranstva oko njega. Na temelju toga otkria, znanstvenici su pretpostavili da su svi narodi Bliskoga istoka doivjeli potop, koji je bio toliko velikih razmjera da su oni naivno vjerovali da je zahvatio itav svijet. Ta teorija odrala se do danas, ali ona ne opravdava injenicu da su legende o potopu univerzalne. Pria o potopu pripovijeda se i u Siriji, a govori o junaku Sisythesu. Ona se ponavlja u Grkoj u obliku legendi o tri potopa. Najpoznatija od njih je pria o Deukalionu i njegovoj eni Piri, koji su, kao jedini preivjeli u potopu, ponovno napuili svijet. No, postoje jo dvije verzije prie. Jedna pripovijeda o potopu koji se dogodio mnogo prije, u doba Ogygesa, kralja Tebe, a druga je pria o mnogo kasnijoj katastrofi. Potonji potop nije bio svjetskih razmjera, ali je naveo Dardana da napusti svoj dom i osnuje grad Troju. Hinduske Purane pripovijedaju priu o Satyavrati, koji je preivio svjetski potop uz pomo arke. U slinoj se ulozi pojavljuju junak Bergelmir i njegova ena u islandskoj epskoj zbir-

ci Eda. Arke se spominju u sibirskoj, nordijskoj i waleskoj mitologiji. Pojavljuju se meu mnogim uroenikim plemenima Sjeverne i June Amerike, meu plemenom Masai u Africi, Hotentotima, australskim Aboridinima, narodima otoka Fidi, Eskimima, Malajcima, Samoancima, Burmanima, Kambodancima, novozelandskim Maorima, Dyakima na Borneu i Kinezima. Viktorijanski antropolog James G. Frazer, tvrdio je da se u mitovima Afrike, sjeverne i sredinje Azije i zapadne Europe ne spominju legende o potopu, ali potom je proturjeio samome sebi spomenuvi da postoje prie o potonuu kopna i dizanju mora. U suvremenome izvoru odluno se tvrdi da se motiv potopa javlja "gotovo u svim svjetskim mitologijama", osim u 34 egipatskoj i japanskoj. Iako se nazivaju mitovima i kao takvi odbacuju, jasno je da veina, a moda i sve "univerzalne" legende predstavljaju iskrivljena sjeanja i tumaenja stvarnih planetarnih katastrofa. Mnotvo dokaza potvruje da se katastrofa dogodila krajem pleistocena, otprilike u isto doba kada je nestala Platonova Atlantida. Mnogi "mitovi" obiluju pojedinostima. U 9. odlomku Knjige Postanka, poeci poljoprivrede i osobito uzgoj vina, pripisuju se Noi, pa zakljuujemo da poljoprivreda nije bila rezultat prirodnoga toka linearne evolucije, nego je nastala kao vjetina, koja se naslijedila od onih koji su preivjeli veliki potop. Na temelju toga, zanimljivo je istaknuti da su se prva poljoprivredna zemljita na svijetu gotovo bez iznimke obraivala na visokim razinama zemlje, to se moglo oekivati ako se radilo o velikim vodama, koje su se postupno povlaile.
34) Funk i Wagnalls: Standard Dictionary of Folklore, Mythology and Legend ("Rjenik folklora, mitologije i legende"), Harper, San Francisco, 1984.

U religijskoj knjievnosti Mezopotamije nalazi se drevni sumerski ep Postanak Eridua, koji se prvenstveno bavi opisom stvaranja svijeta. U njemu se osobito opisuje izgradnja gradova i kraljevstva prije unitenja civilizacije u velikome potopu istu priu pripovijeda Platon. Drevni sumerski grad urupak, smjeten juno od Nipura na jugu dananjega sredinjega Iraka, slavi se u sumerskoj legendi kao dom Ziusudre, koji je, poput Noe, preivio potop izgradivi arku. Iskopavanja u prvoj polovici 20. st. otkrila su dokaz o ljudskim naseobinama iz pretpovijesnoga doba. Meu njima su se nalazile ruevine veoma dobro izgraenih kuca, kao i ploice ispisane klinastim pismom na kojima se nalaze administrativni zapisi i popisi rijei. To znai da je na tome podruju u to doba, to je neobino, postojalo visoko razvijeno drutvo. Teorija o obnovi civilizacije nakon potopa ponovno moe objasniti kako su se odjednom pojavile potpuno razvijene kulture.

***

Iznenadan pomak Zemljine osi mogao bi uzrokovati tektonske poremeaje diljem planeta. Ista pojava mogla bi prouzroiti isuivanje mora i potapanje otoka, pa ak i manjih kontinenata uslijed poplava, koje bi imale gotovo svjetske razmjere. Moemo veoma lako zamisliti mogue posljedice. itave ivotinjske vrste - mamuti, mastodonti, sabljozube make i drugi divovski sisavci - bile su toliko pogoene katastrofom da se nikada nisu oporavile te su nakon nje uginule. ovjeanstvo je preivjelo, ali prve civilizacije nisu opstale. Hapgoodovi pomorci, Platonovi ratoborni Atlantiani, drevne pretkulture Ate-

ne i Egipta izbrisani su s povrine zemlje, a dokaz o njihovu postojanju zakopan je toliko duboko da na povrinu izlazi samo u ratrkanim dijelovima. U zastraujue kratkome razdoblju ovjeanstvo je bilo ponovno baeno u kameno doba i polako je puzalo unatrag u razvoju. Jedino takva slika podudara se s dokazom, koji smo prethodno razmatrali. A to je ista ona slika koju su predstavile nae drevne usmene predaje. No, ta slika ostaje nedovrena. Naime, ako je pretpovijesna civilizacija bila unitena u razornim poplavama, koje su uzrokovali nezamislivo veliki tektonski poremeaji svjetskih razmjera, koji su, pak, nastali zbog iznenadnoga pomaka osi naega planeta, ostaje jo jedno pitanje koje zahtijeva odgovor: "Zato se pomaknula Zemljina os?"

***

Platon tvrdi da su Atlantida i drevna atenska vojska nestale zbog "iznimno razornih" potresa i poplava. No, iako su moda doista bili toliko razorni da su potopili itav otok i kontinent, to su ipak bile lokalne pojave. Sa stajalita sredozemnih naroda bile su to planetarne katastrofe, tako da nam ne mogu pomoi u objanjenju onoga to se dogodilo u veim razmjerima. No, u Platonovu opisu povijesti postoji jo jedna naznaka koja bi mogla pomoi rijeiti zagonetku. Platon nije tvrdio da je svoju priu saznao izravno od Atlantiana. On ju je uo od Kritije, koja ju je ula od grkoga dravnika Solona, a njemu je priu ispripovijedao egipatski sveenik iz hrama u Saisu. Prije no to je poeo priati, sveenik je sa Solonom dugo razgovarao o povijesti svijeta i pritom

je istaknuo da samo egipatski zapisi seu u duboku pretpovijest. Razlog koji je naveo veoma je zanimljiv. Tvrdio je da su se u drevno doba dogodile brojne katastrofe, koje su bile toliko velikih razmjera i iznimno razorne da je u njima bilo uniteno sve osim ovjeanstva - pisana povijest ovjeanstva bila je potpuno unitena, a samo se ona u Egiptu ouvala zahvaljujui neobinim okolnostima. Sveenik je na temelju tih drevnih povijesti na neobian nain protumaio popularan grki mit.

***

Lik iz grke mitologije, Faeton - to znai "sjajan" ili "blistav" - bio je sin boga Sunca Helija i smrtnice ili nimfe. Faeton nije bio siguran u zakonitost svojega roenja, pa se obratio ocu za savjet. Helije se zakleo u svoje oinstvo tako to je Faetonu obeao da e mu dati sve to poeli. Faeton je zatraio da jedan dan vozi oevu krilatu Sunevu koiju. Iako ga je Helije pokuao odvratiti od toga nauma, Faeton je bio uporan i budui da nije mogao pregaziti danu rije, otac mu je ispunio elju. No, Faeton nije mogao upravljati konjima pa se Suneva koija previe pribliila Zemlji, koja je zbog toga poela gorjeti. Poari su unitili narode. Raspuknula se zemlja i isuile rijeke. Divovski oblak dima prekrio je svijet tamom. Ocean se stisnuo, a pepeo je prekrio svijet. Sama Zemlja se okrenula i zatraila Jupiterovu pomo: "Ako nestanu more, zemlja i nebeska palaa, ponovno emo biti ubaeni u kaos. Spasi je od ognja da neto ipak opstane i sauva svemir."

Kako bi sprijeio katastrofu, Zeus pogodi Faetona munjom, te on padne u ue rijeke Eridan.35 Kada je to ugledao, Helija obuzme velika tuga i on sakrije svoje lice tako da je Zemlja bila obasjana samo njegovim plamenom. Nije elio nastaviti svoj dnevni put sve dok mu svi bogovi nisu odali tovanje. Nakon toga, ponovno su se redovito izmjenjivali dan i no. Jupiter je ponovno uspostavio red i ivot na nebu i Zemlji. Ta pria zvui poput mnogih slinih pria drevnih Grka. Ali, egipatski sveenik, koji je razgovarao sa Solonom mislio je drukije. On je tvrdio da se radi o mitskome opisu stvarnoga astronomskoga dogaaja.

35) Koju znanstvenici danas nazivaju rijekom Po u Italiji.

14. poglavlje

ASTEROIDI I KOMETI
INJENICA
SUDAR S KOMETOM BIO BI RAZORAN, KATASTROFALAN I ZASTRAUJUI DOGAAJ, ALI ON SE NE BI MOGAO MJERITI SA SVJETSKOM KATAKLIZMOM, KOJA JE UZROKOVALA POTONUE ATLANTIDE.

Izmeu 16. i 22. srpnja 1994. na planet Jupiter sruilo se vie od dvadeset dijelova raspadajuega kometa, koji je nazvan Shoemaker-Levy 9, prema astronomima koji su ga otkrili. No, neka vas ne zavara rije dijelovi. Jupiter su pogodile mnoge gromade, iji je promjer bio oko 2 km i koje su putovale brzinom od oko 3.500 km/h. Svaki udarac imao je razorne posljedice - velike eksplozije, vatrene plamenove visoke nekoliko tisua kilometara, divovske mjehure vruega plina u Jupiterovoj atmosferi i velike tamne brazgotine na vidljivome planetarnome disku, koje su nestale tek nakon nekoliko tjedana. Jupiter je divovski planet, koji je 318 puta tei od Zemlje i iji je opseg 1.500 puta vei od Zemljina. Promatrai tog dogaaja shvatili su da bi posljedice, u sluaju da je ShoemakerLevy promaio Jupiter i pogodio na planet, bile razorne. Meutim, neki su strunjaci tada govorili drukije. Osim Sunca, Jupiter je najvee nebesko tijelo u Sunevu sustavu.

Njegovo golemo gravitacijsko polje djeluje kao kozmiki vakuum, koji isti otpatke koji izvana ulaze u sustav. Nije sluajno da je Shoemaker-Levy pogodio Jupiter, koji poput straara titi unutranje planete, meu kojima i Zemlju. Naalost, to osiguranje nije potpuno.

*** U Laboratoriju za mlazni pogon u Pasadeni, Kalifornija, objavljeno je 20. oujka 1996. da je u adu u Sredinjoj Africi skupina znanstvenika otkrila lanac kratera, koji su vjerojatno nastali uslijed udarca velikoga, fragmentiranoga kometa - a moda i razmrskanoga asteroida - poput Shoemaker-Levyja. Krateri su otkriveni na radarskim slikama Zemlje, koje je snimio svemirski brod Endeavour u travnju i listopadu 1994. Na tim slikama, osim poznatoga mjesta udarca, koji se naziva Aorounga, uoena su dva nova kratera. Njihova veliina kree se od 11 do 16 km, a nastali su uslijed udarca predmeta iji je promjer vjerojatno iznosio oko 2 km. Lanac kratera sline veliine uoen je na Kalistu, jednome od Jupiterovih mjeseca. Znanstvenici procjenjuju da su krateri u adu stari oko 360 milijuna godina. Ako je to tono, tada su oni nastali u doba kada se na naem planetu dogodilo masovno izumiranje biljnih i ivotinjskih vrsta. Znanstvenici nagaaju da su sudari, iako nisu bili dovoljno snani da sami uzrokuju istrebljenje, moda bili dio veega kozmikoga dogaaja. Zagonetka o istrebljenju koje je nastupilo uslijed udarca velikih svemirskih tijela zaokupljala je znanstvenike posljednjih nekoliko desetljea 20. st. Oni veinom prihvaaju teoriju da su dinosaurusi, koji su izumrli prije 65 milijuna godina, nestali

zbog udarca asteroida ili kometa otprilike deset puta veega od onoga koji je stvorio kratere u adu. Pitanje koje zabrinjava astronome jest: "Moe li se takav udarac ponovno dogoditi?"
***

Eugene (Gene) Shoemaker, po kojemu je nazvan komet koji je udario u Jupiter, poginuo je 18. srpnja 1997. u prometnoj nesrei u Alice Springsu u Australiji, tijekom istraivanja geologije kratera. U toj je nesrei bila ozlijeena i njegova supruga i astronomica Carolyn Shoemaker. Shoemakerov pepeo danas poiva na Mjesecu u vakuumom zatvorenoj kapsuli, koju je ondje ostavio Lunar Prospector. Oko kapsule omotana je mjedena folija na kojoj su ispisani sljedei stihovi iz drame Romeo i Julija: "A kada umre, odvedite ga i izreite njegovo tijelo u obliku malih zvijezda, i tada e toliko uljepati lice neba da e sav svijet biti zaljubljen u no, i vie nee tovati kriavo sunce." Prije svoje smrti, Shoemaker i njegova supruga istraivali su i otkrivali komete u Flagstaffu u Arizonu. Osobito su bili zainteresirani da otkriju tijela, koja bi mogla pogoditi Zemlju i odluno su pokuavali na to upozoriti politiare. Poput svih astronoma, vjerovali su da je samo pitanje vremena kada e se dogoditi veliki, opasan udarac, zbog ega bi trebalo poduzeti mjere sigurnosti.
***

***

Nedvojbeno je da astronomi imaju pravo. Svake noi i svakoga sata na nebu iznad naega planeta pojavi se oko petnaest meteora. Nekoliko puta na godinu - tijekom takozvane meteorske kie - taj broj se povea na ak sedamdeset pet. Samo nekoliko meteora prouzroi tetu. Veinom se radi o kamenju i ledu veliine graka - ostataka kometa i drugih svemirskih tijela - koji izgore ubrzo nakon to pogode Zemljinu atmosferu. Ali, neki su mnogo opasniji. Najsjajniji meteor koji je ikada bio vien na dnevnome nebu iznad SAD-a, proletio je 10. kolovoza 1972. Letio je brzinom od oko 53.600 km/h preko Montane, Wyominga i Utaha. Sreom, samo je okrznuo Zemljinu atmosferu, a satelitske snimke su pokazale da je bio doista velik. Imao je promjer 30,5 m, to je bilo dovoljno da prouzroi prilino veliku tetu da je pao na naseljeno podruje. A meteoriti doista mogu pasti na Zemlju. Najvei je otkriven 1920. pokraj Grootfonteina u Namibiji. Bio je tei od 60 t.

***

No, veliku zabrinutost ne izazivaju ak ni divovski meteoriti, poput onoga koji je pao na Namibiju. Najveim nonim morama astronomi smatraju druga dva tipa svemirskih tijela. Jedan od njih je asteroid. To su mala planetarna tijela, koja mogu biti razliitih veliina. Najvei od njih je Ceres, iji je promjer oko 1.024 km, zatim Pallas i Vesta s promjerom od

oko 544 km. Promjer oko 200 asteroida vei je od 96 km, a postoji jo nekoliko tisua manjih asteroida. Iako je veina asteroida ograniena na pojas izmeu putanje Marsa i Jupitera, mnogi od njih uu u putanju Marsa i zato se kae da su "blizu Zemlje". Godine 1932. njemaki astronom Karl Wilhelm Reinmuth postao je prva osoba, koja je promatrala skupinu asteroida koji su bili blizu Zemlje i koji su ak preli putanju naega planeta. Zbog svoje slabe svjetlosti, asteroide je veoma teko pratiti, pa ih je Reinmuth izgubio ubrzo nakon to ih je otkrio. Unato naporima i pomoi kolega astronoma, ponovno su otkriveni tek 1978. - samo dvije godine nakon to je amerika astronomica Eleanor F. Helin uoila drugu skupinu asteroida, koja je takoer prela preko nae orbite. Otkria su izazvala veliko zanimanje. Svako veliko astronomsko tijelo, koje prijee Zemljinu orbitu predstavlja potencijalnu opasnost. Detaljnim prouavanjem do kraja 70-ih godina otkriveno je oko 25 takvih asteroida. Sljedee desetljee otkriveno ih je jo 80, a do poetka 90-ih taj se broj popeo na 154. Prema aktualnim procjenama, ukupan broj asteroida koji se nalaze u blizini Zemlje i iji je promjer vei od pola kilometra, iznosi 1.800. ini se da ih ima i vie. Meu asteroidima koji se nalaze blizu Zemlji postoji skupina takozvanih Amora. Iako ne prelaze nau orbitu redovito, njihova se orbita pod utjecajem gravitacije znatno mijenja. Iz toga razloga neki od tih udaljenijih asteroida povremeno prelaze Zemljinu orbitu i vjerojatno e to initi jo ee u budunosti. Dogaaju se i blii susreti sa Zemljom. U sijenju 1991. pokraj Zemlje, na manje od pola puta od Mjeseca, proao je asteroid promjera 9 m. Zemaljsku katastrofu uzrokovao bi sudar s jednim od veih asteroida.

***

Asteroidi nisu jedini problem. U posljednjih 2 200 godina na Sunev sustav posjetilo je 810 kometa. No, samo nekoliko njih nalazi se na orbiti koja ih vie puta vodi ovamo, tako da se u navedenome razdoblju ondje nalazilo 1 292 kometa. Stalno se otkrivaju novi kometi. Meu novootkrivenima bio je i najspektakularniji komet Hale-Bopp. Njega su, neovisno jedan od drugoga, prvi put uoili Alan Hale i Thomas Bopp 23. srpnja 1995. Nalazio se najblie Zemlji 22. oujka 1997. kada se spektakularno pokazao na nonome nebu gdje je ostao sve do poetka svibnja. Hale-Bopp nije nikada ugrozio Zemlju. No, astronomi su naalost svjesni kako ne postoji osiguranje da e tako uvijek biti s kometima, koji nas posjeuju. Sudar sa Zemljom znaio bi golemu katastrofu. No, ak ni komet ne bi mogao pomaknuti Zemljinu os. Iako plinovite glave nekih kometa mogu premaiti veliinu Jupitera, veina ih prelazi nekoliko kubinih kilometara. Sudar s kometom bio bi razoran, katastrofalan i zastraujui dogaaj, ali on se ne bi mogao mjeriti sa svjetskom kataklizmom, koja je uzrokovala potonue Atlantide. ak i kada pogledamo daleko iznad Zemlje, ne moemo pronai nita to bi objasnilo ono to se dogodilo prije 11.600 godina.

15. poglavlje

PLANET KOJI NEDOSTAJE

INJENICA
PROCJENJUJE SE DA BI NEKO KAMENO TIJELO ODGOVARAJUEGA OPSEGA U POJASU ASTEROIDA MOGLO STVORITI PLANET NETO MANJI OD NAEGA MJESECA ... EKSPLOZIJA JE SIGURNO BILA GOLEMA.

Prvi astronomi na svijetu bili su Sumerani i Kaldejci, drevni babilonski narodi. Njihovo je znanje bilo impresivno. Naprimjer, oni su znali da se Sunce nalazi u sreditu Suneva sustava - to otkrie openito se pripisuje Nikoli Koperniku, koji je do njega stigao 1543. Znali su da Mjeseeva svjetlost i pomrina Mjeseca nastaju zbog Zemljine sjene. Znali su da planeti mijenjaju putanju i otkrili su takozvanu precesiju ekvinocija. Kada je 129. god. pr. Kr. sastavljao svoj zvjezdani katalog, grki astronom Hiparh zabiljeio je da zvijezde u odreenome razdoblju sustavno mijenjaju svoj poloaj. Kljuna rije jest sustavno. To znai da se ne pomiu zvijezde nego Zemlja. To pokretanje danas je poznato kao teturanje u Zemljinoj osi, koja polako opisuje krug. Rezultat teturanja jest da se podudaranja zvijea s ekvinocijima tijekom vremena postupno mijenjaju.

Danas se precesija ekvinocija izraunava na jednostavan nain, ali u doba kada je prvi put otkrivena morala se promatrati tijekom iznimno dugoga razdoblja. Naime, potrebno je 2.160 godina da neki znak zodijaka obiljei promjenu vernalnoga (proljetnoga) ekvinocija. Nije poznato kada se to prvi put dogodilo. Do razdoblja kada je on vien ve dva ili tri puta, astronomi su vjerojatno pretpostavili o emu se radi. No, da bi se taj ciklus potpuno objasnio i potvrdio, potrebno je 25.920 godina promatranja neba i biljeenja otkrivenoga. Hiparh nije tvrdio da je upravo on bio prvi koji je otkrio taj fenomen. Naime, priznao je da su to uinili babilonski astronomi. To je potvrdio prof. Herman Hilprecht krajem 19. st., nakon to je prouio nekoliko tisua ploa od ilovae, koje su se nalazile u hramskim knjinicama u Nipuru i Siparu, kao i u knjinici Asurbanipala, posljednjega velikoga asirskoga kralja, koji je vladao od 668.- 627. god. pr. Kr. Asurbanipal je u Ninivi utemeljio prvu sustavno skupljenu i katalogiziranu knjinicu na Bliskome istoku. U Britanskome muzeju uva se oko 20.000 ploa i ostalih sauvanih dijela iz te knjinice. Asurbanipal je zapovjedio svojim pisarima da istrae i skupe ili prepiu razne tekstove iz hramskih knjinica, te ih tako uklope u temeljnu zbirku iz Aura, Kalaha i same Ninive. Vei dio tih tekstova bili su astronomski ili matematiki, a mnogi su bili drevni ak u Asurbanipalovo doba. Kada je Hilprecht prouavao te ploe, iznenadio se kada je ustanovio da se sve kopije i prijepisi ploa iz drevnoga Babilona temelje na brojki 12.960.000. Razlog tome ostao je tajnom sve dok Hilprecht, sjetivi se da su Babilonci bili oarani zvijezdama, nije zakljuio da taj broj moda ima astronomsko znaenje. Obavio je potrebna izraunavanja te zakljuio da se broj moe povezati samo s precesijom ekvinocija.

No, Babilonci su svoje znanje o astronomiji temeljili na jo drevnijim izvorima. Sumeranska ploa u Berlinskome muzeju sadri popis zodijaka s ekvinocijskom tokom u znaku Lava (danas se ona nalazi u znaku Ovna). To upuuje na pretpostavku da je zodijak sastavljen prije ak 11.000. god. pr. Kr., u doba kada su Hapgoodova pretpovijesna civilizacija i Platonova Atlantida jo uvijek cvjetale. Profesori George Sarton i O. Neugebauer objavili su 1955. svoja otkria o asirskim, kaldejskim i sumeranskim astronomskim ploama, koja su pokazala da se njihov sadraj ne temelji na izravnim promatranjima nego na matematikim formulama, koje su bile starije od njih. Meu arheolokim dokazima ne postoji nita to bi pokazalo kada su nastale te matematike formule. Da su babilonski astronomi bili iznimno napredni - emu je znatno pridonijelo naslijeeno znanje - potvruje i ploa od ilovae iz Ura, koja potjee iz 3. tisuljea pr. Kr. Ta ploa dijeli nebo na tri razliita podruja, koju shemu su suvremeni astronomi prihvatili tek 1925. S obzirom na napredna otkria astronoma Bliskoga istoka, ne iznenauje injenica da su Babilonci znali da u Sunevu sustavu postoji mnogo vie planeta od onih koje vidimo golim okom. Astronomi danas istiu da se Sunev sustav sastoji od Sunca i devet planeta - Merkura, Venere, Zemlje, Marsa, Jupitera, Saturna, Urana, Neptuna i Plutona. Od tih planeta samo se Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn mogu vidjeti bez teleskopa. U Dravnome muzeju u bivemu Istonome Berlinu, nalazi se akadski cilindar, na kojemu je naslikano svih devet planeta i Mjesec. No, osim njih na tome cilindru - kao i na nekoliko slinih - prikazan je deseti planet u sustavu.

***

Bodeov zakon, koji je sastavljen u 18. st., jedan je od naina da se izrauna prosjena udaljenost nekoga planeta od Sunca. Iako su precizna izraunavanja mnogo sloenija,36 taj zakon tvrdi da se svaki planet okree oko Sunca na otprilike dvostrukoj udaljenosti od one prethodne. Kada je njemaki astronom Johan Daniel Titus 1766. prvi put objavio taj zakon, a 1722. popularizirao ga je Johann Bode, znalo se za est planeta Suneva sustava, tako da je taj zakon vrijedio za njih pet Merkur, Veneru, Zemlju, Mars i Saturn. No, na Jupiter se taj zakon nije odnosio. Iako se pokazao iskustvenim pravilom, Bodeov zakon zbog Jupitera, nije privukao dovoljnu pozornost astronoma sve do 1781., kada je William Herschel otkrio sedmi planet. Nazvao ga je Georgium Sidus, u ast svojega pokrovitelja kralja Georga III., ali astronomska znanost ga je poslije, prema klasinoj predaji preimenovala u Uran. Pokazalo se da se Uran nalazi tono na onome mjestu, koje je predvidio Bodeov zakon. No, Bodeov zakon se ponovno pokazao pogrenim. Ovaj put radilo se o Neptunu, koji je otkriven 1846., ali je Zakon precizno predvidio gdje se nalazi orbita Plutona, koji je prvi put uoen 1905. Taj "takozvani zakon" danas se smatra astronomskim kuriozitetom, ali 1781. znanstvenici su ga smatrali nepobitnim, pa vie nisu propitkivali njegovu "zakonitost" nego su se usre36) Na primjer, uzmite niz 0, 3, 6, 12, 24, 48 i 96. Svakome broju dodajte broj etiri i rezultat podijelite sa 10. est od vaih sedam rezultata - prvih pet i posljednji - predstavlja priblinu udaljenost od Sunca, mjerenu u astronomskim jedinicama, est poznatih planeta u Bodeovu danu.

dotoili na traganje za planetom, koji se navodno nalazio izmeu Marsa i Jupitera. Organizirana su velika astronomska istraivanja, a ponuene su i nagrade sretnome nalazniku. No, tek uoi Nove godine 1801. talijanski astronom Giuseppe Piazzi konano je pronaao ono za ime su svi tragali. Piazzi je vodio rutinska promatranja, kada je tono na mjestu koje je predviao Bodeov zakon ugledao jedan planet. No, to je bio najneobiniji od svih planeta Suneva sustava. Imao je promjer 1.024 km, pa je tako bio manji i od najpoznatijih mjeseca, a i njegova se orbita razlikovala. Piazzijevo otkrie dobilo je ime Ceres. Znanstvenici su se jo uvijek udili tome otkriu kada je, nakon samo godinu dana njemaki astronom Heinrich Olbers uoio drugo nebesko tijelo pokraj Ceresa. Ono je bilo jo manje, ali takoer se okretalo oko Sunca. Nazvan je Pallas, a astronom koji ga je otkrio odmah je predvidio da e uskoro biti promatrana druga slina nebeska tijela. Tvrdio je da e se ona razlikovati po svojemu sjaju s obzirom na to kako se okreu oko svoje osi, to znai da e imati nepravilan oblik, te da e i njihove orbite biti neobine poput orbita dvaju prethodnih planeta. Olbers je imao pravo. Kasnija promatranja su pokazala da su Ceres i Pallas tek dva pripadnika velikoga pojasa asteroida, koji lei izmeu orbita Marsa i Jupitera. U tome pojasu nalazilo se doslovno nekoliko tisua kamenih masa, koje su kruile oko Sunca. Otprilike 200 tijela imala su promjer vei od 96 km. Druga su bila manja, a neka i iznimno mala. Iako je veina tih tijela imala oblik kruga, poput poznatih planeta, ona iji je promjer bio manji od 160 km bila su nepravilnoga oblika. inilo se da se sva ta tijela okreu. Neka su se okretala pet puta bre od Zemlje.

Vjeruje se da vei dio meteorita otkrivenih na Zemlji pripada asteroidima, osim ponekih, za koje se uspostavilo da su stigli s Mjeseca ili Marsa - ak su se i oni moda "razbili" na povrini tih planeta uslijed bombardiranja asteroidima i meteoritima. Mnoga otkria u asteroidnome pojasu izazvala su zagonetku. ini se da je sastav povrine nekih asteroida jednak lavi. Na temelju toga, znanstvenici su zakljuili da su ta nebeska tijela nekada bila djelomino rastopljena. No, pokazalo se da su samo neka bila rastopljena. Astronomi ne znaju tono to je tome uzrok. Svoju prvotnu teoriju Olbers je utemeljio na dramatinoj pretpostavci. Vjerovao je da se u orbiti, koju je predviao Bodeov zakon, nekada nalazio potpuno oblikovan planet. Taj planet je eksplodirao.
***

Kada je Olbers prvi put objavio svoju ideju, njegovi su je kolege s oduevljenjem prihvatili. Teorija o planetu koji je eksplodirao inila se razumnim objanjenjem krhotina, koje su kruile izmeu Marsa i Jupitera. Francuski astronom Louis Lagrange 1814. je zakljuio da svemirska eksplozija moe objasniti i postojanje kometa. Zbog njihovih izduenih orbita, pretpostavio je da ih je neka snana sila vjerojatno izbacila iz Suneva sustava. Lagrange je izazvao bijes svojega kolege i sunarodnjaka Marquisa de Laplacea, koji je odmah stao u obranu svoje nerazumne teorije o podrijetlu kometa. Laplaceov ugled je prevagnuo. Znanstvena zajednica je odluila - nijedan planet nije eksplodirao. Asteroidi i kometi nastali su na drugi nain. Ipak, uli su se suprotni glasovi.

Godine 1948. astronomi H. Brown i C. Patterson objavili su izvjetaj u kojemu su predstavili dokaz da su meteoriti nekada bili dio planeta. Budui da su meteoriti veinom, kako smo vidjeli, dijelovi asteroida, to je u osnovi bila tvrdnja koju je ranije istaknuo Olbers. Ameriki astronom Tom Van Flandern, bivi ravnatelj Odjela za nebesku mehaniku pri Mornarikome opservatoriju SAD-a, 1993. odluno je branio istu teoriju. Kanadski astronom Michael Ovenden je 1972. utemeljio zakon slian Bodeovu zakonu, ali mnogo precizniji i sloeniji. Ovendenova formula ne samo da predvia poloaj planeta, nego prua i pojedinosti o njihovim glavnim satelitima. Poput Bodea, Ovenden je zakljuio da nedostaje jedan planet. No, to nije bilo sve. Na temelju svojih izraunavanja, zakljuio je da je taj planet bio divovske veliine, otprilike poput Saturna. Procjenjuje se da bi neko kameno tijelo odgovarajuega opsega u pojasu asteroida moglo stvoriti planet neto manji od naega Mjeseca. Ako Ovanden ima pravo, namee se nekoliko mogunosti. Jedna od njih jest da je izvorni planet bio plinski div s veoma malom kamenom jezgrom. Druga se mogunost odnosi na injenicu da se veliki dijelovi planeta koji nedostaje, bez obzira na to od ega je bio sastavljen, vie ne nalaze u Sunevu sustavu. Trea, zabrinjavajua mogunost jest da se velik dio izvornoga planeta vjerojatno pretvorio u energiju. To znai da je eksplozija sigurno bila iznimno velika.

***

Prema aktualnoj astronomskoj teoriji, Sunev sustav se oblikovao kada je nastalo Sunce, odnosno prije otprilike 4,7 milijardi

godina. Astronomi smatraju da je sve poelo s interstelarnim oblakom plina i praine i oblinjom supernovom. Supernove su zvijezde koje eksplodiraju tolikom silinom da unitavaju same sebe. Koliina energije koju pri tome isputaju nezamisliva je. Ona bi sigurno mogla utjecati na sve oblinje plinske oblake s mogunou fragmentacije i gravitacijskoga kolapsa. Jedna od posljedica gravitacijskoga kolapsa bilo je i stvaranje gustoga sredinjega podruja, u kojemu je bilo dovoljno lutajuih energija i gravitacijskih pritisaka, koji su mogli izazvati stvaranje nuklearne loionice novoga sunca. Zapravo, nae se Sunce "kondenziralo" iz plinskoga oblaka. Astronomi vjeruju da su se i druga tijela u Sunevu sustavu takoer kondenzirala, i to otprilike u isto doba. Promatranja potvruju tu teoriju. Podruje koje je bilo najblie novome suncu moralo je biti toliko vrue da sprijei kondenzaciju svega to je lake od eljeza. Suncu najblii planet, Merkur, ima neobino veliku, gustu eljeznu jezgru. Na veim udaljenostima plinovi se kondenziraju u kruta tijela, poput onih koje pronalazimo na Jupiteru i vanjskim planetima. Prema ortodoksnoj astronomskoj teoriji, asteroidni pojas kondenzirao se u svoju trenutnu orbitu istodobno kada i planeti. Ali, dokaz govori suprotno.
***

Ako su asteroidi nastali u isto doba kada Sunce i planeti, tada bi trebali biti stariji od 4,5 milijardi godina. S obzirom na predvien omjer sudara u to doba, ne bi preostao ni jedan vei asteroid - oni bi se razbili u sitne komade. No, veliki su asteroidi opstali.

Pretpostavimo, iako se ini nevjerojatnim, da su se asteroidi meusobno sudarali milijardama godina, a da se pri tome nisu razbili u komadie. Ti sudari nameu drugi problem. Tijekom svakoga takvog sudara brzina asteroida, s obzirom na brzinu drugih asteroida, smanjuje se. Dakle, oekivali biste da razlika u brzini asteroida sada vie nije velika, osobito zato to poetna razlika nije bila velika ako su svi oni nastali kondenzacijom iz plinskoga oblaka u isto doba kada i Sunce. Ali, astronomi su izraunali da prosjena razlika u orbitalnoj brzini razliitih asteroida iznosi ak 4,8 km/sek. To je doista mnogo. Istraivanja su pokazala da veina asteroida ima satelite male "mjesece" - koji oko njih krue. Mjesece veih planeta moemo lako objasniti. Oni nastaju gravitacijskim privlaenjem ili fragmentacijom izvornoga tijela. No, to se tie skupljanja manjih objekata, kao to su asteroidi, to ne djeluje na isti nain. Naime, moe postojati jedan ili dva satelita, ali ne i toliko koliko se trenutano skuplja u pojasu asteroida. Za razliku od toga, gravitacijskom silom planeta koji eksplodira moe nastati mnogo satelita asteroida. Sama eksplozija vjerojatno se nije dogodila toliko davno (mjerimo li u astronomskim terminima). Nakon vie od nekoliko milijuna godina, uslijed gravitacijskih sila i sudara asteroida, sateliti bi bili uniteni. Ti sateliti objanjavaju i meteorsku kiu. Kada se asteroid na svojoj putanji najvie priblii Suncu, sateliti se odvajaju i sami odlaze u Sunevu orbitu. Astronomi tradicionalisti, koji vjeruju da meteoriti nastaju uslijed sudara asteroida, ne znaju zato se to dogaa. Ali, injenica jest da se dogaa. Sva etiri poznata meteorska strujanja povezana s asteroidima nastaju kada se asteroidi najvie priblie Suncu.

Konano, jo uvijek postoji oko 1.000 asteroida, koji prelaze Zemljinu orbitu i iji je promjer vei od 800 km. Ako se ti asteroidi ondje nalaze ve 4,7 milijardi godina, tada su ve odavno trebali pasti na tlo. Astrofiziari tvrde da oni mogu preivjeti najvie 30 milijuna godina. To znai da nisu mogli nastati u isto doba kada i Sunce.

16. poglavlje

OPUSTOEN SUNEV SUSTAV

INJENICA
AKO JE PLANET EKSPLODIRAO, TADA BI DOKAZI ZA TO, KAKO SMATRA VEINA ASTRONOMA, MORALI BITI RATRKANI PO ITAVOM SUNEVOM SUSTAVU. INI SE DA JE DOISTA TAKO.

Postoje i drugi dokazi (tonije, indicije) o svemirskoj eksploziji razliitih planeta i satelita u Sunevu sustavu. Planet Merkur se okree polako. Dan na njemu traje 57,8 zemaljskih dana. Zbog toga bi nakon neke planetarne eksplozije samo jedna njegova strana bila prekrivena krhotinama. Promatranja su pokazala da na jednoj strani Merkura ima mnogo vie kratera nego na drugoj. Iako je atmosfera Venere veinom sastavljena od ugljinoga dioksida, u njoj se nalazi oblak od koncentrirane sumporne kiseline. Temperatura na povrini iznosi 459C, to je dovoljno za otapanje olova. Atmosferski pritisak 96 puta je vei od Zemljina. Takvi uvjeti pogoduju eroziji povrine, ali iako na Veneri ima mnogo kratera, nema znakova erozije. Jedno od objanjenja za to moe biti da je Venera nedavno bila bombardirana svemirskim tijelima.

Iako uvjeti na povrini Marsa nisu ni blizu ekstremni kao na Veneri, este pustinjske oluje na njemu imaju jednak uinak. No, na Crvenome Planetu takoer postoji mnogo kratera. Na Veneri ima veoma malo vode, pa ak i veoma malo pare. No, nedostatak vodika, koji je nuan za nastanak vode, navodi na to da je na planetu nekada bilo oceana. Astronomi ne vjeruju da su oceani na planetu nastali prirodnim putem, nego pretpostavljaju da je u trenutku planetarne eksplozije na Veneru "istovarena" velika koliina vode. Pretpostavka da se na planetu koji je eksplodirao nekada nalazilo mnogo vode, temelji se na injenici da je jedna petina svakog od navodnih ostataka toga planeta - asteroida i kometa - sastavljena od vode. Voda se, naravno, nije istovarila samo na Veneri. Postoje naznake da se na Mjesecu takoer nalazi voda, ali u obliku leda. To nije mogue, osim ako ona nije stigla iz svemira. Tektiti su mali kristali graom slini staklu, i svojevrsna su tajna za geologe. U velikom pojasu, koji ima oblik slova "S", a koji se rasprostire od Australije, preko jugoistone Azije, istone Europe, zapadne obale Afrike, June Amerike sve do Teksasa, otkriveno je nekoliko milijuna tektita. Budui da se oni razlikuju od kamenih skupina u kojima su otkriveni, znanstvenici se slau da su stigli iz svemira. Aktualne teorije doputaju da su tektiti lunarne tvari, koje su se rasprsnule pri sudaru meteorita ili da su nastale nakon meteoritskoga sudara, pri emu su velike koliine krhotina izbaene u Zemljinu atmosferu. Meutim, na tektitima nalazimo znakove da su bili rastopljeni prije nego su uli u Zemljinu atmosferu, kao i da su se ponovno topili nakon toga. Ideja o planetu koji je eksplodirao objanjava i tu pojavu.

Planet Mars ima dva mala mjeseca, Fobos i Deimos. Gotovo je sigurno da su oba mjeseca uhvaeni asteroidi. No, zbog zakona nebeske mehanike gotovo je nemogue da su oni bili uhvaeni i "otkinuti" iz statinoga pojasa asteroida, osim ako sam pojas nije nastao planetarnom eksplozijom. Poznato je da Saturn i Uran imaju prstenove. to se tie Saturna, koji je mnogo detaljnije istraen, taj spektakularan fenomen poinje oko 11.200 km iznad njegova ekvatora i iri se oko 56.000 km daleko u svemir. Iako je promjer toga sustava oko 272.000 km, on je iri tek neto vie od 16 km. Saturnov, a vjerojatno i Uranov prsten sastavljen je od komada tvari, iji 3 opseg prosjeno iznosi 0,76 m . Nastanak tih prstenova i Jupiterovih, Saturnovih, Uranovih i Neptunovih satelita moe se objasniti postupkom, koji se zove gravitacijsko zarobljavanje ... ali samo ako su pokraj njih strujale krhotine planeta koji je eksplodirao. Ako je planet eksplodirao, tada bi dokazi za to, smatra veina astronoma, morali bili ratrkani po itavom Sunevom sustavu. ini se da je doista tako. Na jednoj strani satelita, koji se polako okreu, ima mnogo vie kratera nego na drugoj. Njihov broj se smanjuje, kako se i oekuje, to se vie udaljavate od toke eksplozije, ali se veoma jasno raspoznaju na Mjesecu. ini se da je veina meteorita - a ne samo tektita - bila podvrgnuta velikoj vruini prije nego su uli u Zemljinu atmosferu. Neki od njih sadre dijamante, koji mogu nastati samo u uvjetima takvih pritisaka i temperatura koje postoje na mnogo veim tijelima. Putanje kometa obino nastaju na poznatoj toki izmeu Marsa i Jupitera, tono na mjestu na kojemu se navodno nalazio planet koji nedostaje. Postoji jo mnotvo dokaza.

***

Raunalima moemo vratiti vrijeme unatrag. Upiemo li nebeske podatke i matematike formule gravitacijskih utjecaja, brzina putanja i raznih drugih utjecajnih imbenika i potom pokrenemo raunalni program unatrag, moi emo vidjeti otkuda je neto stiglo i predvidjeti kamo ide. Podaci o nestalome planetu - osobito o putanjama kometa pokazuju da je on eksplodirao prije otprilike 3,2 milijuna godina. Takvo datiranje ne moe potvrditi zemaljsku katastrofu zbog koje je potopljena Atlantida.

***

No, to datiranje ima odreene potekoe. Prvi problem je kompjutorsko naelo, koje na ivopisan nain istie da e pogreni podaci uneseni u raunalo uvijek dati pogrean odgovor, bez obzira na to koliko su precizna izraunavanja. Podaci koji potvruju tvrdnju da je planet eksplodirao prije 3,2 milijuna godina, gotovo se posve temelje na pretpostavkama o podrijetlu i starosti kometa. Bez obzira na njihovo podrijetlo o starosti planeta jo se raspravlja, ortodoksna astronomija tvrdi da su nastali u Oortovu oblaku, podruju svemira, koje se, u usporedbi s Plutonom, nalazi otprilike 1.000 puta dalje od Sunca. Odstupanja u pretpostavkama iznose od 10.000 do ak 10 milijuna godina, to oito ne olakava proraune o eksploziji planeta. No, to nije jedini problem. S obzirom na udaljenost od Sunca, Mars je Zemlji najblii planet, tako da se planet koji nedostaje izmeu Marsa i Jupite-

ra, u astronomskim pojmovima, nalazio prilino blizu. Velika eksplozija u tome podruju svemira znatno bi utjecala na ovaj svijet. Moete zamisliti sliku bombardiranja meteoritima, koji stvaraju velike kratere, planetarne vulkanske aktivnosti, koji utjeu na izumiranje vrsta, promjene u oceanima, uzrokuju umske poare u itavom svijetu, potope i druge znakove svemirskih razaranja. Sve to nalikuje dogaajima koje smo prethodno opisivali. U Zemljinoj geolokoj povijesti dugoj 3,2 milijuna godina, ne nalazimo nita slino tim znakovima. Osim toga, ako je planet eksplodirao u to doba, kako su za to znali Babilonci? No, ako su izraunavanja pogrena, ak ni teorija o planetu koji je eksplodirao ne moe objasniti sve to se dogaalo na Zemlji krajem pleistocena. Zemljina os ne bi se mogla pomaknuti niti uslijed najsilovitijeg bombardiranja meteoritima.

***

Iako se ta injenica rijetko istie u javnosti, postoje jasne astronomske naznake da ivimo u nasilno poremeenome Sunevome sustavu. Te naznake tek su manje neugodnosti od onih koje bi stvorio planet koji eksplodira. Ako bismo daleko iznad Sjevernoga pola promatrali Sunev sustav, inilo bi nam se da se planeti okreu oko Sunca u smjeru obrnutome od smjera kazaljke na satu. No, to nije posve tono. Prethodno smo istaknuli da putanja naega planeta nije potpuno okrugla, kako je predviala newtonovska mehanika. Takva je i putanja svakoga drugoga planeta Suneva sustava.

Planeti ija putanja najvie nalikuje krugu jesu Venera i Neptun. Zemljina putanja je dva puta manje okrugla od tih planeta, Jupiterova i Uranova pet puta, Saturnova est, Marsova devet, dok putanje Merkura i Plutona, koji se nalaze na suprotnim krajevima sustava, dvadeset puta odstupaju od putanja Venere i Neptuna. Putanja Plutona toliko je eliptina da se nekada nalazi blie Suncu od Neptuna. Sedam, od devet planeta okreu se u jednome smjeru. Dva planeta - Venera i Pluton - okreu se u njima suprotnome smjeru. itav sustav je nevjerojatno plosnat. Ali, putanje Merkura i Plutona mnogo su vie nagnute. Venera se okree presporo s obzirom na svoju veliinu. Isto je i s Marsom. Zemlja se, pak, okree prebrzo. Postoje naznake da bi dan na Zemlji trebao trajati 30 sati, a nekada je to bio sluaj. Zanimljivo je da bi u spekulativno pretpovijesno Zlatno doba zbog vie sati dana i uspravne osi, na Zemlji vladala mnogo ugodnija klima, to bi pogodovalo bogatstvu biljnoga svijeta. Zemlja nije jedini planet koji se okree prebrzo. Jupiter, Saturn, Uran i Neptun takoer se okreu prebrzo s obzirom na svoju masu. Neka sila pomaknula je na Mjesec. On je nekada kruio mnogo blie Zemlji nego to to ini danas. Zbog prirodnoga raspadanja putanje, to je uobiajena pojava koja se dogaa nakon nekoliko milijuna godina, Mjesec bi se trebao pribliiti, a ne udaljiti od Zemlje. Marsovi mjeseci Fobos i Deimos, iznimno brzo krue oko svojega planeta. Deimos opie svoju putanju za samo 30 sati, a Fobos za ak 7 h i 39 minuta. Jupiterova dva najudaljenija mjeseca, za razliku od svih drugih satelita u sustavu, krue od pola do pola i putuju u me-

usobno suprotnim smjerovima. Osim toga, oko Jupitera su uhvaene dvije skupine asteroida, koji ga slijede u njegovoj orbiti oko Sunca. Saturnov mjesec krui retrogradno - tj. u smjeru kazaljke na satu. Iako su njegovi prstenovi vjerojatno sastavljeni od komadia stijena, ini se da je veina njegovih satelita sastavljena od leda. Uranova rotacijska os veoma je nagnuta, ali osim toga, disparitet njegove magnetske osi iznosi ak 60. Veina njegovih mjeseca takoer je nagnuta i na njima se uoavaju geoloki tragovi, koji odaju da su nastali iznimno nasilnim nainom. Izmeu Saturna i Urana nalazi se veliko tijelo otkriveno 1977., koje je nazvano Hiron. Ono se kree po ekscentrinoj putanji, zbog koje je veoma blizu navedenim planetima, a njegova je suneva godina 51 puta dua od Zemljine. To divovsko tijelo ima promjer 320 km i moda predstavlja veliki mjesec, koji se na neki nain istrgnuo iz jednoga od dvaju oblinjih planeta. Neptun ima dva velika mjeseca. To su Triton i Nereida, koji imaju retrogradne putanje, koje su toliko izduene da im je potrebno vie od jedne zemaljske godine da opiu jedan krug oko planeta. Drugih est mjeseca imaju promjer od 58 do 413 km. Svi su nepravilna oblika i povrine su im veoma mrane. Postoje dvije velike skupine asteroida - Apolon i Amor - koje krue u iskrivljenoj putanji kroz glavni pojas asteroida, kao da ih iz njega izvlai velika gravitacijska sila ili ih odbacuje neko tijelo s kojim se sudaraju. ak i bez nestaloga planeta, sve navedeno uklapa se u sliku o velikim odstupanjima koja, ako su se dogodila istodobno, upuuju na katastrofu nezamislivih razmjera. A dokazi se svakog dana otkrivaju.

Godine 1964. NASA je lansirala svemirski satelit Mariner IV, prvu uspjenu misiju na Mars. Taj je satelit odaslao prve fotografije planeta snimljene s udaljenosti od 9.920 km od njegove povrine. Slike su pokazale da se uz planetarnu koru nalaze nizovi pukotina. Pretpostavilo se da je planet otetila neka snana sila. To nisu bili tragovi udarca meteorita ili neke poznate astronomske pojave, nego neto mnogo vee. Pitanje je glasilo: "to?" Kako su stizali novi podaci, postalo je jasno da je neto utjecalo na smanjenje Marsova magnetskoga polja i tri puta usporilo stupanj njegove rotacije - od 8 sati do sadanja 24 sata i 37 minuta. ini se da je poremeena bila i njegova putanja. Ne postoji jednostavan odgovor na pitanja, koja nameu ta promatranja i istraivanja. Pukotine su oito nastale zbog promjene planetarne ravnotee. Siuni Marsovi mjeseci bili su premali da bi mogli na to znatnije utjecati, a neznatni su bili i neki drugi utjecaji - osobito utjecaj Sunca. Prema jednoj od teorija, Mars je nekada imao veliki satelit - iji je promjer iznosio vie od 960 km - koji se na neki nain izgubio. Teko je nagaati zbog ega je Mars izgubio taj satelit, a injenica jest da u Sunevu sustavu nije otkriven nijedan slian izgubljeni mjesec.

***

Astronomi su, naravno, uoili dokaze o velikim promjenama koje su se dogodile u Sunevu sustavu. No, budui da se znanstvena javnost jo od viktorijanskoga doba nije previe oduevljavala teorijama o katastrofama, openito se smatra da su se te promjene dogaale postupno, a moda ak i istodobno.

No, ta tvrdnja tek je pretpostavka, koja se ne moe dokazati. Mnogi imbenici, koje smo do sada razmotrili, nisu mogli nastati postupno. Neki od njih, poput nagibanja planeta, mogu se dogoditi samo posredstvom divovski snanih sila. No, ako su se sve, ili veina promjena dogodile kao posljedica divovske kataklizme, razumno je zapitati se to je tome bio uzrok.

17. poglavlje

FRAGMENT SUPERNOVE
INJENICA
IAKO SU U DOSADANJOJ POVIJESTI ZABILJEENE SAMO ETIRI SUPERNOVE ... TE DIVOVSKE STELARNE EKSPLOZIJE U NAOJ SE GALAKTICI DOGAAJU PROSJENO SVAKIH 30 GODINA. JEDNA OD NJIH BILA JE SUPERNOVA VELA.

Postoje samo tri pojave, koje mogu prouzroiti eksploziju planeta. Jedna je nuklearna fuzija. Nuklearna fuzija na planetu, koja moe nastupiti prirodnim tokom, smatrala se nemoguom sve dok nije uoena fuzija u nekim rijetkim geolokim postupcima, koji se dogaaju na Zemlji. Iako je malo vjerojatno, takav postupak mogao bi slijediti nakon eksplozije. No, strunjaci tvrde da nije mogue da se on dogodi na planetu velikome poput onoga za koji je Michael Ovenden pretpostavio da se nalazi izmeu Marsa i Jupitera. Planet moe eksplodirati i uslijed kombinacije materije i antimaterije. Antimaterija je sastavljena od subatomskih estica, koje imaju istu masu kao i obine estice, ali i suprotna svojstva, kao to su elektrini naboj ili magnetski moment.

Mogunost postojanja antimaterije prvi je predloio dr. Edward Teller na temelju teorije o antiesticama britanskoga fiziara Paula Diraca. Konano je 1955. potvreno da postoji mnotvo antiestica, pa je zakljueno da antimaterija doista postoji. Zbog svojstva antimaterije, koje se naziva "slikom u ogledalu", svaki susret materije i antimaterije rezultira meusobnim (i potpunim) unitenjem. Pri tome se stvara golema energija, tako da bi sudar s neim toliko malim kao to je antimaterijski meteorit ili komet mogao biti dovoljan da potakne eksploziju planeta. Naalost, teorija o tome da je eksploziju izazvao sudar materije i antimaterije, koja je unitila divovski planet, koji je nekada kruio izmeu Marsa i Jupitera, ne moe opstati. Naime, u svemiru ima veoma malo antimaterije, a taj nedostatak jo nije objanjen. Iako su antimaterijski meteoriti ili kometi teoretski mogui, nita ne dokazuje da oni stvarno postoje. Ako je antimaterija doista unitila nestali planet, tada je ona proizvedena ... a to pretpostavlja inteligenciju. Taj scenarij zadivljuje. Pretpostavimo da je na nestalome planetu postojalo inteligentno bie, koje se razvilo toliko da je moglo stvoriti antimaterijsku tehnologiju. Meutim, taj pokus je preao granice nadzora, magnetske zapreke izmeu materije i antimaterije su pukle i dogodila se eksplozija koja je unitila planet. Takav scenarij je malo vjerojatan. Ako su Ovendenova izraunavanja tona, nestali je planet gotovo sigurno bio plinoviti div, dakle na njemu nije mogao postojati ivot. Kao tree, eksploziju je mogao prouzroiti bliski susret ili sudar s mnogo veim tijelom.

***

Meteorit, pa ak ni meteorska kia, ne moe unititi planet ili pomaknuti njegovu os. To ne moe niti komet. Oni su jednostavno premali da proizvedu potrebnu koliinu energije. Isto vrijedi i za Mjesec, iako bi posljedice sudara s njime bile zastraujue. Za nastanak uinaka u Sunevu sustavu, koje smo prethodno opisali - planet koji je eksplodirao, pomicanje osi, promjene putanja - bilo bi potrebno tijelo koje je mnogo vee od naega planeta, ali i mnogo vee od najveega planeta. To znai tijelo koje je veliko barem kao Jupiter, a moda i vee od njega. Postoji samo jedno nama poznato svemirsko tijelo, koje ispunjava potrebne preduvjete - golemi fragment zvijezde koja je eksplodirala.

***

Od poetka sustavnih istraivanja svemira, astronomi su esto uoavali nove zvijezde. Odluili su opisati ih rijeju nova ("nova"). No, kako je znanost napredovala, shvatilo se da je taj atribut pogrean. Takozvane "nove zvijezde" uope nisu bile nove. To su bile zvijezde, koje su bile previe tamne da bi ih se moglo raspoznati, ali koje su odjednom postajale svjetlije. Ironino je danas smatrati da su nove zapravo stare zvijezde, koje u svojim vanjskim slojevima stvaraju suvie helija. Zbog toga, stupanj njihove ekspanzije suvie je brz da bi se mogao zaustaviti. Kada on prijee odreenu granicu, nova e za samo neko-

liko dana ili ak nekoliko sati zasjati nekoliko tisua puta jae od svojega izvornoga sjaja. Jainu svjetlosti odreuje eksplozivna emisija plina. U naoj galaktici svake godine nastaje dvanaestak ili vie zvijezda nova. Taj postupak ima lokalne posljedice - ivot na bilo kojemu planetu u orbiti ne bi mogao opstati - ali obino ne bi prelazio granice sustava same zvijezde. Supernove su neto drugo. Eksplozija supernove mnogo je spektakularnija i destruktivnija. Kada nove dosegnu tisuu puta jau svjetlost, supernove postaju ak nekoliko milijardi puta svjetlije. Astronomi nisu sigurni zato supernove eksplodiraju, osim u sluaju velikih zvijezda, gdje pritisak koji stvaraju nuklearni postupci u kori nije dovoljan da izdri teinu vanjskih slojeva. Pri tome nastaje gravitacijski kolaps i zvijezde eksplodiraju. Za razliku od nove, ta je eksplozija vie-manje potpuna, a krhotine koje uslijed nje nastaju, lete u svim smjerovima i esto za sobom ostavljaju tek plinovitu ljusku. Jedna od mnogih prekrasnih astronomskih pojava, koje se mogu vidjeti, jest svemirska maglica Raka, koja je posljedica eksplozije supernove iz 1054. god. Iako su u dosadanjoj povijesti zabiljeene samo etiri supernove - posljednja je uoena 24. veljae 1987. - te divovske stelarne eksplozije u naoj se galaktici dogaaju prosjeno svakih 30 godina. Jedna od njih je supernova Vela. Prema astronomskim pojmovima, nalazila se prilino blizu naega Suneva sustava; bila je od njega udaljena tek 45 svjetlosnih godina. Pretpostavlja se da je eksplodirala prije 14.000 - 11.000 godina. Poemo li od te divovske stelarne eksplozije kao od ishodita naega istraivanja, moemo stvoriti sliku o onome to se dogodilo sa Sunevim sustavom, s naim planetom i, konano,

s Platonovom Atlantidom. Iako emo tako stii do pukih nagaanja, ona se temelje na mnotvu indicija.

***

Potkraj pleistocena eksplodirala je zvijezda u zvijeu Vele. U svemir su odletjeli golemi vatreni komadi ostavljajui samo neutronski titraj koji se okree velikom brzinom koji astronomi mogu vidjeti i danas... Jedan takav fragment, koji je bio vei od najveega poznatoga planeta, letio je u smjeru naega Suneva sustava, kao minijaturno vatreno sunce, koje moe unititi sve pred sobom. Potaknut energijom divovske eksplozije, vjerojatno je mogao postii brzinu svjetlosti. ak i u tome sluaju, trebalo bi mu vie od jednoga, a moda i nekoliko stoljea da stigne do orbita naih najudaljenijih planeta. Sunev sustav kojemu se pribliavao u mnogome se razlikovao od dananjega. Orbite planeta imale su oblik gotovo savrenoga kruga, kao to su to pretpostavljali nai bogobojazni preci i osnovni zakoni nebeske mehanike. Gotovo je sigurno da je postojao jo jedan planet - plinoviti div, 90 puta tei od naeg planeta - koji se okretao 2,79 puta dalje od Sunca nego Zemlja, izmeu putanja Marsa i Jupitera. Moda je na krajnjim granicama Suneva sustava, izvan putanje Plutona, postojao jo jedan planet. Ne moemo sigurno znati je li jedanaesti planet doista postojao, jer se radi o golemim udaljenostima, ali kalifornijski i havajski opservatoriji potvrdili su postojanje Kuiperova pojasa, koji je 1951. prvi uoio ameriki astronom nizozemskoga podrijetla, Gerald Kuiper.

Kuiperov pojas je, poput oblaka Oort, podruje svemira u kojemu se nalaze kometi. Dok je Oortov oblak okrugao, Kuiperov pojas je plosnat i nalazi se mnogo blie Suncu - zapravo, toliko blizu da bi se mogao smatrati dijelom Suneva sustava. Promatranja su pokazala da se sastoji od nekoliko tisua tijela koja krue, ali budui da nije poznat sastav tih tijela nije mogue rei radi li se o komadima kamenja ili leda. Poznato je samo da sva ta tijela nisu mala. Promjer dvaju od njih iznosi 240 km, a njihove putanje presijecaju Plutonovu putanju. Zbog svega toga, ini se da je Kuiperov pojas slian pojasu asteroida. Ako se pojas asteroida sastoji od ostataka planeta koji je eksplodirao, mogue je da je to sluaj i s Kuiperovim pojasom. Pluton se moda nalazio na sasvim drugome mjestu kada se pribliio komad supernove. Podrijetlo Plutona prilino je tajanstveno. On se prema gotovo svim svojim fizikim svojstvima veoma razlikuje od vanjskih planeta, a njegov promjer iznosi otprilike 2.288 km, to je tek oko dvije treine veliine Mjeseca. S obzirom na to da mnogim svojim svojstvima nalikuje Tritonu, najveemu Neptunovu satelitu, neki su astronomi pretpostavili da je taj najudaljeniji planet nekada moda bio Mjesec, koji je postojao kao dio Neptunova sustava. Tako se vraamo na sliku Suneva sustava s deset planeta. Oko naega Sunca krue Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Planet X (sada pojas asteroida), Jupiter, Saturn, Uran, Neptun (s Plutonom kao jednim od svojih satelita) i Planet Y (gdje se danas nalazi Kuiperov pojas).
***

Ako Kuiperov pojas, poput pojasa asteroida, predstavlja ostatke vanjskoga planeta, tada je to tijelo bilo prva rtva Vele.

Uslijed bliskoga susreta ili izravnoga sudara, planet je u trenutku eksplodirao. Dokaz o toj velikoj detonaciji nalazimo i na drugim mjestima. Astronomi su u njihovoj blizini uoili oblak Aluminij-26, koji je nalikovao onima koji nastaju uslijed eksplozija supernova. Eksplozija supernove, koja bi se dogodila toliko blizu Zemlje unitila bi na planet i ostatak Suneva sustava. Dakle, vraamo se mogunosti da se radilo o fragmentu supernove. Bez obzira na to, Vela je bila dovoljno velika da iz svemirske eksplozije izae gotovo neozlijeena. Nastavila je ulaziti u Sunev sustav, ali ju je s njezine prvotne putanje vjerojatno izguralo snano gravitacijsko polje Neptuna. Prolazila je dovoljno blizu da izazove snana elektrina oslobaanja, dok su polja sile oko oba tijela poela meusobno djelovati. Dva Neptunova mjeseca, Triton i Nereida, nasilno su se poremetili i Pluton je istrgnut iz sustava te baen u novu orbitu oko Sunca. Promatranja Voyagera 2 otkrila su da oko Neptuna postoje najmanje etiri prstena, koji su uglavnom sastavljeni od sitnih estica. Na vanjskome prstenu estice su nejednako rasporeene, odnosno skupljene su u pet razliitih podruja. Taj prsten predstavlja fenomen, koji se ne moe objasniti prirodnim procesima, pa ak navodi na pretpostavku da je nastao kao posljedica interakcije s Velom, koja bi mogla objasniti i injenicu da je magnetsko polje Neptuna mnogo manje od polja drugih planeta. Malo je vjerojatno da je dolo do izravnoga sudara izmeu Neptuna i fragmenta Vele, jer bi u tome sluaju teta bila mnogo vea. No, zbog goleme teine fragmenta Vele, stvorilo se gravitacijsko polje zbog kojega se os vanjskoga planeta nagnula oko 29.

Ako se taj susret s Neptunom nije dogodio, mogue je da je komad Vele samo okrznuo vanjske rubove naega sustava. No, iako je manji od njega, Neptun je divovski planet, koji je 17 puta tei od Zemlje i ima 44 puta vei opseg. Svojom gravitacijskom silom privukao je dio Vele i poslao ga prema Uranu.

***

Uran je gotovo 15 puta tei od Zemlje i ima 50 puta vei opseg. Dio Vele, koji je zbog sudara s jednim planetom i zbog gravitacijske borbe s drugim oslabio, poeo se pomalo raspadati. etiri komada, od kojih je svaki bio velik poput velikoga asteroida, otkinula su se i letjela uz Velu ili su moda skrenuli na putanju Urana i kruili oko njega kao mjeseci. Poznato je da Uran ima 15 satelita. Najvei od njih su Miranda, Umbriel, Ariel, Oberon i Titanija, a njihov promjer varira od 468 do 1.568 km. Neobino je da gravitacijska polja dvaju manjih mjeseca odravaju na mjestu jedan od deset prstenova, koji danas krue oko Urana. Svi prstenovi sastoje se od kamenih gromada, iji je promjer oko 90 cm. Nije sigurno od ega su one sastavljene, ali pretpostavlja se da se radi o komadima kamenja i leda izmijeanih s crnim polimerom. Prostor izmeu prstenova ispunjen je svijetlim esticama praine. Mogue je da su prstenovi zapravo raskomadan satelit planeta ili ak dijelovi komada Vele. ini se da je fragment Vele ubrzao rotaciju planeta i gurnuo ga na jednu stranu. Uran je okruen magnetskim poljem slinim Zemljinome, ali za razliku od Zemlje, os toga polja je 58,6 nagnuta od rotacione osi planeta, dok je polje Zemlje na-

gnuto samo 11. Uranova rotacijska os danas lei u ravnini sa svojom orbitom, tako da se planet doslovno okree na svojoj strani. I na drugim planetima postoje odstupanja od okomice, ali nisu toliko ekstremna. Nakon to je napustio Uran, koji se zbog nje pomaknuo, fragment Vele nastavio je juriti prema Saturnu.

***

Rocheova granica, nazvana prema francuskome astronomu Edouardu Rocheu, koji ju je prvi izraunao, predstavlja najmanju udaljenost u kojoj se jedno astronomsko tijelo moe pribliiti drugome, bez mogunosti da manje tijelo raznesu plimne sile. Taj zakon se ne odnosi na manja tijela, to znai da tijela poput meteorita mogu stii na Zemlju a da se pri tome ne raspadnu. No, radi li se o dva velika tijela slinoga sastava, poput planeta i njegova mjeseca, tada Rocheova granica pribliavanja iznosi oko 2,5 polumjera veega tijela. Saturnovi prstenovi nalaze se unutar planetarne Rocheove granice. Mogue je da oni uope ne predstavljaju uhvaene dijelove planeta, koji je eksplodirao.
***

Moda je fragment Vele proao toliko blizu Saturnu da je rascijepao mjesec - ili, pak, nekoliko mjeseca - na komade i na taj nain stvorio spektakularne prstenove. Prema svim zakonima fizike to nije mogue. Ipak, fragment Vele nije uzrokovao samo jedan spektakl. Zbog njega se ubrzala rotacija Saturna i mjesec Phoebe pomaknuo se u retroputanju.

Ameriki astronom Charles Kowal otkrio je 1977. god. manji planet, za koji je tada mislio da je i najudaljeniji. Taj planet nazvan je Hiron, a kree se na nestabilnoj, ekscentrinoj putanji izmeu Saturna i Urana. Iako se 1989. ustanovilo da se zapravo radi o kometu, jer je bio okruen oblakom estica, to tijelo, koje ima promjer 400 km, moda predstavlja jo jedan Saturnov mjesec koji je iz njegove orbite istrgnuo fragment Vele i odbacio ga da krui oko Sunca, kao to je prije toga uinio s Plutonom. Vela je nastavila putovati prema sreditu Suneva sustava.

***

Fragment Vele najmanje je utjecao na Jupiter, vjerojatno zato to je taj planet iznimno velik, ali najvjerojatnije zato to se nalazio na poloaju u Sunevoj orbiti na kojemu je bio siguran od udarca. Zato se fragment Vele susreo sa svojom sljedeom rtvom - Planetom X, plinovitim divom, koji se nalazio u orbiti izmeu Jupitera i Marsa. Vjerojatno se radilo o izravnome sudaru, budui da je planet eksplodirao i pri tome odaslao mnotvo krhotina prema svojim najbliim susjedima, ali i mnogo dalje od njih. Nekoliko golemih komada planeta bilo je uhvaeno u gravitacijsko polje fragmenta Vele i s njime je nastavilo putovati prema Marsu. Danas je Crveni Planet potpuno pust, ali postoje znakovi da je na njemu nekada postojala voda, a strunjaci NASA-e tvrde da je na njemu nekada bilo i ivota. Postoje sporni dokazi prema kojima su stvorenja na Marsu imala dovoljno razvijenu inteligenciju da stvore naprednu civilizaciju.37 Ako je to tono,
37) Vidi moju knjigu Martian Genesis, Piatkus Books, London, 1998.

moemo samo nagaati jesu li ta civilizacija i ivot na Marsu nestali nakon razarajuega sudara s fragmentom Vele. Bez obzira na to to se dogodilo, ini se da je fragment Vele usporio rotacijsku os Marsa i potaknuo poremeaje zbog kojih se kora Marsa raspuknula i rascijepila. Mogue je da je pri tome bilo uhvaeno jedno ili vie Velinih prateih tijela, od kojih su potom nastala dva neobina Marsova mjeseca, Fobos i Deimos. Ostavljajui za sobom trag razaranja, fragment Vele jurio je prema Zemlji.

18. poglavlje

NEBESKI KAT
INJENICA
ZA SAMO NEKOLIKO DANA MIRAN SVIJET PRETVORIO SE U ZASTRAUJUI KAOS BIJESNIH OLUJA, TAME, VRUINE, POTRESA I POPLAVA.

U doba kada je prema njoj stizala prijetnja iz svemira, Zemlja je, poput Suneva sustava, izgledala mnogo drugaije. Gotovo uspravna os rotacije, putanja koja je mnogo vie nalikovala na krug, te sporiji omjer okretanja omoguavali su mnogo ugodnije uvjete ivotu na Zemlji. Dani su bili dugi i blagi, gotovo da nije bilo izmjene godinjih doba. Tektonske aktivnosti bile su slabe i ograniene samo na nekoliko opasnih zona. Uragani, tajfuni i tornada gotovo da i nisu postojali. ak je i kia padala veoma rijetko, a jutarnje magle bile su jedini izvor vode obilnome biljnome svijetu. Zemlja je bila star, miran i ugodan planet. Geoloke promjene na njoj dogaale su se postupno - niski planinski lanci erodirali su sporo, a drevna mora takoer su polako proizvodila plimne valove. ivotinjski svijet na tome ugodnome planetu bio je iznimno bogat. Velika krda biljojeda tumarala su ravnicama. Obilna vegetacija omoguavala je ivot divovskim ivotinjskim vrsta-

ma - mamutima, mastodontima, slonovima, piljskim lavovima, ljenivcima - za koje danas znamo samo po njihovim fosiliziranim kostima. ovjeanstvo je bilo mnogobrojno i civilizirano. Povijest biljei da je u atlantskome arhipelagu postojao najmanje jedan otok, koji bi se po veliini mogao smatrati manjim kontinentom. Postojale su i meunarodne trgovake veze, koje su sezale sve do Kine i nezaleenoga Antarktika. Iako se tehnologija umnogome razlikovala od dananje, pretpostavlja se da je bila napredna, osobito na polju inenjerstva, graditeljstva, optike, astronomije, pomorstva, kartografije i, moda, (statikoga) elektriciteta. U to doba drutvo vie nije bilo osobito mirno. U Europi, sjevernoj Africi i Sjevernoj i Junoj Americi postojale su kolonije, koje vjerojatno nisu bile uspostavljene na miroljubiv nain. Izmeu Atlantiana i razliitih naprednih drava Sredozemlja sigurno je postojao sukob interesa. Iako se umijee ratovanja jo uvijek nije dovoljno razvilo - prvi veliki sukob poeo je tek u nedavnoj povijesti - ovjeanstvo je veoma brzo uilo. Filozofi vjerojatno nisu s oduevljenjem doekali ratne pokuse, upozoravajui ljude da e ih, zamjere li se bogovima, zadesiti strana kazna. ini se da su njihova upozorenja bila opravdana.
***

Svi planeti Suneva sustava, osim Zemlje, nazivaju se imenima drevnih boanstava - Merkur, svemirski glasnik, Venera, boica ljubavi, Mars, bog rata i tako dalje, sve do Plutona, mranoga boga podzemnoga svijeta. U skladu s time, suvremena astrologija slijedi obiaj, koji su utemeljile drevne kulture, poput Sumera i Egipta. No, dok

danas samo rijetki znanstvenici vjeruju da su planeti doista bogovi, svi drevni narodi upravo su ih takvima smatrali. Danas to teko moemo shvatiti. Suvremeno doba odvaja religiju i znanost - prva se povezuje sa svijetom simbola, dok se potonja vezuje s praktinom primjenom. No, tako nije bilo u drevno doba. Sveenici-znanstvenici odgovore su traili u prirodi i djelovanju svojih bogova, to ih je potaknulo da prouavaju nebo. Od suvremenih astronoma nisu se razlikovali prema svojim promatranjima, nego prema nainu na koji su ih tumaili. Danas se pad meteorita ili kretanje planeta ne smatraju ba znaajnim dogaajima, kojima upravljaju zakoni mehanike. U Mezopotamiji ili Egiptu iste su se pojave smatrale plesom bogova. Kada je fragment Vele uao u Sunev sustav i poeo svoj razorni prodor, ovjeanstvo je vjerojatno vjerovalo da svjedoi nebeskome ratu.
***

Neobini dogaaji na nebu vjerojatno su se najprije uoili promatranjem samoga fragmenta Vele. Budui da se radilo o fragmentu supernove, to tijelo je vjerojatno zadralo svoje nuklearne plamenove i tako poprimilo izgled minijaturne zvijezde, koja je sjala poput Sunca. Iako znanstvenici danas pretpostavljaju da nai drevni preci nisu razvili optika pomagala potrebna za takva astronomska promatranja, povijesni zapisi jasno dokazuju da su znali za planete i satelite, koji se ne mogu vidjeti golim okom. Njihova vjetina promatranja neba vjerojatno je bila dovoljno razvijena da uoe uljeza, koji se pribliavao. No, ak da to nije tono, astronomi drevne Atene i Atlantide morali su uoiti eksploziju

nakon koje je nastao Kuiperov pojas. Nedvojbeno je da se u tome trenutku na nebu pojavila nova zvijezda - a za njih je to znailo pojavu novoga boga. Moemo pretpostaviti da se na temelju promatranja fragmenta Vele razvio grki mit o Faetonu. Naime, na nebu se odjednom pojavilo vatreno tijelo. Zbog njegova plamteega izgleda nai su preci pretpostavili da se radi o sinu Sunca. No, to nisu prihvatili jer se tijelo pojavilo sasvim iznenada. A ta je pojava protumaena boanskim djelovanjem. Fragment Vele vjerojatno je nalikovao bijesnome bogu. Nakon to je objavio svoju prisutnost nizom razaranja, to platneno boanstvo pribliilo se velikome bogu Neptunu, uvaru dubina. Danas se Neptun najee povezuje s morem, ali u klasino doba, pa i prije toga, njegove dubine oznaavale su dubine svemira. Neptunovi tovatelji zacijelo su bili zaprepateni tim prizorom. Uljez je ukrao jedno od Neptunovih najveih blaga - njegova pratitelja, koji se danas zove Pluton - i izbacio ga daleko u svemirske dubine. No, to je bio tek poetak pakosnoga boanskoga plesa. Naime, doljak se borio s bogom, koji je obitavao na nebu izmeu Marsa i Jupitera i u tome ga je ratu potpuno porazio. To je bio zastraujui prizor za drevne sveenike-astronome. Ako je izvan Suneva sustava nekada doista postojao jo jedan planet, oni ga, s obzirom na stupanj svog napretka nikako nisu mogli vidjeti. Odnosno, ako su za njega i znali, tada im se zacijelo inio suvie siunim i dalekim. No, divovski planet izmeu Marsa i Jupitera izgledao je drukije. Procjenjuje se da je bio gotovo 90 puta vei od Zemlje.38 Dakle, taj dojmljiv i znaajan bog zacijelo je dominirao nonim nebom. Naravno, prema filozofskome shvaanju, koje
38) Tako smatra astronom Tom Van Flandern.

se razvijalo tijekom nekoliko narataja astronomskih promatranja, bogovi su bili besmrtni. Nitko u poznatoj povijesti nije nikada svjedoio o umiranju nekoga boga. No, sada je ovaj vatreni uljez okrutno ubio jednoga od bogova u borbi, koja je trajala samo nekoliko sati ili dana. Nakon to su vidjeli unitenje divovskoga planeta, sveenici su zaprepateno promatrali kako uljez, kojemu se sada pridruilo nekoliko sljedbenika - golemih komada unitenoga planeta uhvaenih u njegovo gravitacijsko polje - juri izvan orbite Marsa i pribliava se Zemlji. Ako je sukob izmeu Atenjana i Atlantiana doista bio prvi veliki rat u povijesti ovjeanstva, tada su se drevni narodi zacijelo njime koristili kao usporedbom za nevjerojatan nebeski rat, koji se upravo vodio iznad njih. Je li ovjeanstvo nauilo bogove loim navikama? Ako jest, tada se oito spremala okrutna osveta. Sveenici-astronomi i toga su puta imali pravo.

***

Kada se jedno svemirsko tijelo previe priblii drugome, pri tome se stvaraju razliite sile. Jedna od njih je gravitacijska, druga elektrina ili, bolje, elektromagnetska. U sluaju koji smo prethodno razmatrali, vjerojatno se radilo o uinku toplinske izmjene. Vjerojatno je da je fragment Vele gorio poput Sunca. Jasno je da je uljez u odreenome trenutku bio toliko blizu Zemlje da je ak uao u Mjeseevu orbitu. Naime, samo u tome sluaju mogao je otjerati Mjesec u iru orbitu. No, mnogo prije toga, Vela-F (kako emo je na ovome mjestu prikladno nazivati) dominirala je nonim nebom i potom se pojavila danju, to je znailo da se pribliava Zemlji.

Najprije su se vjerojatno poeli osjeati gravitacijski utjecaji. Oni su bili viestruki. Vela-F i njezini sljedbenici svojim su snanim gravitacijskim poljem uinili sljedee: + Poremetili Zemljinu orbitu. + Pomaknuli njezinu os. + Usporili njezinu rotaciju. + Uzrokovali izraajno teturanje, koje se danas osjea u precesiji ekvinocija. Iako je prvi od tih uinaka vjerojatno bio najdramatiniji, on je prouzroio najmanje problema ivotu na Zemlji. Promjena putanje najvie bi se oitovala u poloaju i pojavljivanju Sunca te u nekim potekoama prilikom promatranja zvijezda i planeta. Iako bi te pojave bile beznaajne za sveenike-astronome, vei dio ovjeanstva na njih bi obratio mnogo vie pozornosti. No, pokazat e se da su ostali uinci ostavili mnogo vee posljedice.

***

Zemlja se sastoji od tri dijela - litosfere, omotaa i jezgre. Litosfera je kamena kora, koja se protee na dubinu od 96 km. Ovoj i jezgra ine teku unutranjost planeta jer tvore najvei dio njegove mase. Litosfera je sastavljena od dvije ljuske - kore i vanjskoga omotaa. Vanjski ovoj odvojen je od unutranjega podruja astenosfere, koja predstavlja 96 km debeo sloj rastopljenoga kamenja.

Iz unutranje jezgre neprestano izbija vruina. Prijenosne struje u ovoju prenose vei dio topline na povrinu sustavom srednjooceanskih grebena. Te struje prenose i lavu, koja izbija iz vulkana. U normalnim uvjetima taj sustav se nee pokrenuti. ak ni najsnanija vulkanska eksplozija nema veliko znaenje promatra li se u odnosu na cijeli planet. No, iznenadno pomicanje Zemljine osi ili iznenadna promjena brzine njezine rotacije uzrokovala bi goleme pritiske na litosferu s predvidljivim posljedicama. Pod utjecajem gravitacije Vele-F, raspuknula se ljuska naega planeta. Nastale su goleme pukotine. Jedna od njih vidljiva je i danas, a nalazi se u dolini Great Rift u Africi i prua se vie od 4.800 km daleko, od Sirije do Mozambika. Dolina je iroka od nekoliko kilometara do preko 160 km. Istodobno s cijepanjem Zemljine kore, dogodile su se velike promjene u njezinoj rastopljenoj unutranjosti. Stari sustav kruenja topline potpuno se raspao kada se magma, koja je tekla ispod povrine, iznenada povukla prema uljezu, upravo onako, kako zbog Mjeseeve gravitacijske sile nastaju oceanske plime. No, nije bila pogoena samo tekua astenosfera. Tome fatalnome privlaenju nije odoljela ni kamena kora litosfere. Velika podruja litosfere na kojima su, uslijed pomicanja planetarne osi, ve nastale pukotine i rasjekline, poela su se savijati i ruiti. Dananji veliki planinski lanci nagnuli su se kako bi pozdravili novoga boga na nebu. Vulkanske aktivnosti imale su nevjerojatno velike razmjere. Procjenjuje se da danas na svijetu postoji oko 1.300 aktivnih vulkana. U doba o kojemu govorimo rijeke lave izlijevale su se iz nekoliko stotina tisua novostvorenih pukotina. Vulkanske erupcije bile su nezamislivo razorne. Nekoliko milijuna tona uarenoga pepela odletjelo je u atmosferu. Dok se pribliavala

vatrena Vela-F, zbog zraenja iz toga drugoga sunca, porasla je temperatura na planetu. No, to nije bilo sve to je izmuena Zemlja morala trpjeti. Zbog promjene brzine njezine rotacije nastale su razorne oluje. Bile su toliko snane da su opustoile itave ume i izbacile tone praine i krhotina u atmosferu, gdje se vec nalazio vulkanski pepeo. Svijet je zaogrnula zastraujua tama, a jedinu svjetlost proizvodili su divovski vulkanski plamenovi. Kako je pucala kora planeta, svjetske rijeke, jezera, mora i oceani izmijenili su svoje tokove i izlijevali se u novostvorene doline, udoline i nizine. Moemo samo nagaati kakav je uas u ljudima izazvao taj iznenadni kaos. Samo za nekoliko dana miran svijet se pretvorio u zastraujui kaos bijesnih oluja, tame, vruine, potresa i poplava. Kamene graevine ruile su se jedna za drugom poput maketa. Isuile su se zalihe svjetske vode, koja je uz to bila i zagaena. Zaguljiv vulkanski plin isparavao je posvuda. Gust pepeo stvorio je mraan oblak, koji je prekrio planet. Sa svih strana, danju i nou odzvanjali su razliiti zagluujui zvukovi. Dok se Vela-F pribliavala, zbilo se jo neto zastraujue. Polja sile, koja je oko sebe stvarala Zemlja i fragment Vele traila su ravnoteu u izmjeni elektrinih naboja. Sa stajalita naih predaka, to je najavilo oluje s grmljavinama svjetskih razmjera, kakve oni jo nisu doivjeli. Moda je upravo tada nastao mit o Jupiterovim smrtonosnim munjama, koje su potresale Zemlju. Kaos se nastavio. Budui da vie nisu mogli preivjeti u svojim naseobinama, ljudi su napustili razruene gradove i potraili sklonite u piljama i na drugim prikladnim mjestima. Neki su se ak zazidavali u nadi da e izbjei udar munja i gromova. A Vela-F im se sve vie pribliavala.

No, izravnoga sudara nije bilo jer ga Zemlja ne bi preivjela. Dio supernove, koji je mogao unititi divovski planet, koji se nalazio izvan Marsove orbite, mogao je jo lake unititi na planet. Poput Faetona u koiji, plamtea je Vela-F jurila prema izmuenoj Zemlji, okrznula je i nastavila svoj razarajui put prema Veneri i Suncu. Ali, jedan ili vie njezinih pratitelja, otkinutih s planeta koji je eksplodirao, preli su Rocheovu granicu i tako i sami eksplodirali. Poeo je meteorski napad.

19. poglavlje

KOZMIKO BOMBARDIRANJE
INJENICA
NO, ONI KOJI SU PRESTRAENO PROMATRALI KATASTROFU NISU JE NUNO OPISALI RIJEIMA KOJIMA BISMO SE POSLUILI DANAS. KADA SU SE DIVOVSKI METEORI OBRUAVALI NA ZEMLJU, TI SU LJUDI VJEROJATNO ZAKLJUILI DA IM SE PRIBLIAVA SAMA VELA-F...

Mitovi mnogih naroda na ivopisan nain opisuju to bombardiranje, kao to ivopisno opisuju razdoblje tame, neprestanih potresa i zagluujuih oluja, koje su prije toga harale Zemljom. U dananjoj Kanadi, osobito na podruju Ontarija i Quebica, ivi oko 2.000 Indijanaca algonkinskoga podrijetla. Njihove sauvane predaje zapravo su sjeanja na daleku pretpovijest, kada su braa Chakekenapok i Manibozho vodili okrutnu bitku na nebu. U toj borbi pobijedio je Manibozho, koji je raskomadao Chakekenapokovo tijelo na nekoliko tisua komada, a oni su se obruili na Zemlju. Zanimljivo je da algonkinska predaja spominje kako je tijekom te borbe Zemlju poharao tornado golemih razmjera. Tvrdi se takoer i da su kamene gromade i komadi stijena - odnosno, ono to danas nazivamo lutajuim glacijalnim

kamenim gromadama - koje nalazimo na osamljenim mjestima u preriji, zapravo kamenje koje je padalo tijekom nebeske bitke. Meksika legenda pripovijeda o pljutanju vatrenoga i uarenoga kamenja (meteorita), kojeg je bilo toliko mnogo da je izravnalo itave ume. Slinu predaju o pretpovijesnoj kii vatre i kamenja nalazimo kod Tolteka. Peruanski mit podsjea na dogaaj kada je s neba pao "veliki kamen", koji se razbio na 1.600 komada. Prema drevnoj kineskoj povijesti tvrdi se da je davno postojalo doba kada se Zemlji pribliio planet (ili nekoliko) njih, zbog ega je poelo pljutati kamenje. Afrika legenda govori o ljudima iz gorja Atla, koji su bili kanjeni kiom kamenja, koje je padalo s neba. Legende o pljutanju kamenja i vatrenih predmeta s neba pronalazimo u predajama Britanije, Finske, Grke, Islanda, Skandinavskoga poluotoka, Babilona, Asirije, Indonezije, Palestine, Novoga Zelanda i Samoe. Iste prie pripovijedaju druidi, Kopti, Hebreji, muslimani, Yuni u Novome Meksiku i Maye u Guatemali. No, istina o tome svemirskome bombardiranju ne temelji se samo na mitovima.

***

Od 1847. do danas znanstvenici su zabiljeili velik broj plitkih uleknua nalik na kratere, koji su bili ratrkani oko drave Karoline pa sve do unutranjosti sjeverne Floride. Procjenjuje se da ih ima oko 500.000, a otprilike 140.000 imaju promjer vei od 150 m. Znanstvenici ih nazivaju Carolina Bays (Zaljevi Karoline.).

Zaljevi u Sjevernoj Karolini pokazuju tragove meteorskoga eljeza. Ti tragovi, kao i sami meteoriti koji su otkriveni unutar zaljeva i u njihovoj blizini, naveli su znanstvenike, meu kojima su i F. A. Melton, W. Shriever i Henry Savage ml. da zakljue kako su nastali nakon velikoga meteorskoga bombardiranja ... koje se dogodilo krajem pleistocena. Slina plitka uleknua, koja su vjerojatno nastala na jednak nain, postoje na Aljasci, u Sibiru, Boliviji i Nizozemskoj. Tradicija Maora s novozelandskoga Junoga otoka, pripovijeda kako su se davno u prolosti na nebu pojavili svijetlei predmeti, koji su se raspuknuli i obasuli Zemlju svojim razarajuim komadima. Postoje naznake da ta predaja ipak nije samo mit. Po itavom otoku pronaene su velike koliine "kineskoga kamenja" - koje sadri izgorjele ostatke biljaka iz pleistocena - te metalni predmeti, koji su vjerojatno meteorskoga podrijetla.
***

U svojemu znanstvenome radu "When the Earth Nearly Died"39, autori D. S. Allan i J. B. Delair iznijeli su zanimljivu pretpostavku da Knjiga Otkrivenja nije tek djelo puno mistinih vizija i pretkazanja, nego da sadri elemente predaje nastale na temelju katastrofe, koju je prouzroila Vela-F. Ako je to tono, znai da taj neobian izvor prua zanimljive pojedinosti o cijeloj slici. Na primjer, u Otkrivenju 18:11-19, opisan je svijet kakav je bio prije katastrofe i neposredno nakon nje: "Zemaljski 'trgovci plau i tuguju' jer nitko vie ne kupuje njihove robe; robe od zlata i srebra, dragog kame39) Gateway Books, Bath, England, 1995.

nja i bisera, lana i grimiza, svile, skrleta i svakovrsnoga miomirisnoga drveta; svakovrsnih predmeta od slonove kosti, od skupocjenoga drveta, od mjedi, od eljeza i mramora; cimeta i balzama, miomirisa i pomasti, tamjana i vina, ulja, bijeloga brana i penice, goveda i ovaca, konja i kola, robova i ivih ljudi ... I jesenje voe za kojim je udjelo tvoje srce vie od tebe; sav rasko i sjaj propali su za te; sigurno se vie nee nai! Trgovci onim stvarima koje je ona obogatila stat e daleko, u strahu od njezine muke, te e plakati i tugovati: 'Jao! Jao, veliki grade, obueni u lan, grimiz i skrlet, nakieni zlatom i dragim kamenjem s biserima, jer je u jednom jedinom asu propalo toliko bogatstvo!' Svi 'kormilari' i svi koji plove od mjesta do mjesta, 'mornari i svi' koji rade 'na moru stadoe' daleko i viknue kad ugledae dim njezina poara: 'Koji je grad bio slian ovome velikom gradu?' I posuvi prahom svoje glave, viknue kroz pla i tugu: 'Jao! Jao, veliki grade, u kojem 'su se obogatili' njegovim raskonim bogatstvom 'svi' vlasnici laa 'na moru' jer 'je opustoen u jednom jedinom asu!" Jasno je da se u navedenome tekstu govori o velikoj pomorskoj civilizaciji, koja se temeljila na trgovini, a rasprostirala se na onim podrujima koje je naveo Hapgood nakon svojih istraivanja zemljovida drevnih kraljeva mora. No, ta je civilizacija iznenada nestala - "u jednom jedinom asu" - a ini se da je bila unitena u poaru. iji je uzrok poara moda skriven u Otkrivenju 11:13: "U taj as nastade 'velik potres' zemlje: 'srui se' desetina grada, i u potresu poginu sedam tisua osoba. Preivjele spopadne strah..."

Ali, potres se smatrao samo jednim od "zala" kojima je Bog kaznio ovjeanstvo. Ona su ukljuivala "munje, grmljavine, gromove, potres i veliku tuu" - gotovo sve to smo prethodno opisivali. Zanimljivo je da se u biblijskome izvjetaju ta pojava povezuje s javljanjem "velianstvenoga znaka u nebu". Opis je simbolian, ali u tome simbolizmu moemo razaznati astronomske dogaaje. U Otkrivenju 12:1-4 pie sljedee: "Potom se u nebu pokaza velianstven znak: ena obuena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda ... Zatim se pokaza drugi znak u nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogova. Na glavama mu sedam kruna. Njegov rep pomete treinu 'nebeskih zvijezda i surva' ih 'na zemlju'." Izraz "obuena u sunce" mogao bi opisivati vatreno, svjetlee tijelo, koje se pojavilo na nebu i bilo je vee od Mjeseca ("mjesec pod njezinim nogama"). Vijenac od dvanaest zvijezda moglo bi se odnositi na dijelove unitenoga planeta, koji su se nalazili u pratnji Vele-F i koji su izgledali poput zvijezda, ba kao to meteorite opisujemo kao "zvijezde padalice". Velik zmaj plamene boje mogao bi biti osobito velik fragment, zarobljen mjesec jednoga od vanjskih planeta ili, ak, samo fragment matinoga tijela Vele-F. Na temelju tih stihova jasno se zakljuuje da se radilo o dva velika nebeska tijela, koja su se, vjerojatno istodobno, pojavila na nebu iznad Zemlje u pratnji nekoliko manjih tijela. Dakle, ponovno uoavamo veliku slinost s pojavom Vele-F, osobito kada saznajemo da je "zmajev rep" sa sobom povukao

zvijezde s neba i bacio ih na Zemlju - to je opis meteorskoga napada. Znaajno je imati na umu kako su razmiljali nai drevni preci, kada su se suoili s tom astronomskom pojavom. U svim prvim kulturama planeti i zvijezde smatrani su bogovima, ali kranska verzija drevne legende o njima govori kao o "Bogu" i njegovim "anelima". Zato ne iznenauje kada u Otkrivenju 12:7-12 pronalazimo poznat religijski opis borbe izmeu Chakekenapoka i Manibozha, velikoga sukoba planetarnih bogova, babilonsku bitku izmeu Marduka i Tiamata: "Uto se zametnu rat u nebu koji je 'Mihael' sa svojim anelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi aneli prihvatie borbu, ali je ne mogoe izdrati. I 'mjesta' za njih vie 'nije bilo' u nebu. Bijae zbaen veliki Zmaj, stara 'Zmija' koja se zove 'avao' - 'sotona', zavodnik cijeloga svijeta - bijae zbaen na zemlju i bijahu zbaeni s njime njegovi aneli... Zato se 'veselite, nebesa' i vi koji stanujete u njima. Jao vama, zemljo i more, jer je avao siao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo jo malo vremena!'" U tome simbolizmu lei opis astronomskih elemenata. Dva svemirska tijela meusobno su se pribliila i sudarila, poput fragmenta Vele-F i divovskoga planeta, koji se nalazio izvan Marsove orbite. Navod prema kojemu "mjesta za njih vie nije bilo u nebu", govori o dvije injenice: prva jest da je nestao i sam uljez, tako to je napustio Sunev sustav ili se, pak, sudario sa Suncem. No, oni koji su prestraeno promatrali katastrofu nisu je nuno opisali rijeima kojima bismo se posluili danas. Kada su se divovski meteori obruavali na Zemlju, vjerojatno su

zakljuili da im se pribliava sama Vela-F. A moemo samo nagaati koliko je u to doba neki meteor mogao biti velik. Sa stajalita promatraa, nakon onoga to je slijedilo vjerojatno je bilo mnogo razloga za radost, jer s neba je otiao uzrok svih problema. No, to se nije moglo rei i za Zemlju. Naime inilo se da je uljez - kao personifikacija zla - ostao zarobljen ispod povrine naega izmuenoga planeta ... i mogao se svakoga trenutka ponovno pojaviti. Na drugome mjestu u Otkrivenju opisuju se kataklizme, a taj simbolian opis nevjerojatno nalikuje slici o kojoj smo govorili. U odlomku 16:2-21 spominju se aneli: "Prvi [aneo] ode i izli svoju au na zemlju. 'Tada se pojavi' opasan i 'poguban ir na osobama' ... A drugi izli svoju au na more. 'Tada ono postade' kao 'krv' mrtvaca, te uginu svako ivo bie u moru. A trei izli svoju au u 'rijeke' i izvore voda, 'i oni postadoe krv' ... A etvrti izli svoju au na sunce, kojemu bi dano da pali ljude vatrom. A ljudi su, gorei u velikoj egi, psovali ime Boga koji ima vlast nad ovim zlima, i nisu se obratili da mu priznaju slavu. A peti izli svoju au na prijestolje Zvijeri. Tada njezinim kraljevstvom 'zavlada tama'. Ljudi su od muke grizli jezike i psovali ime 'nebeskoga Boga' zbog svojih muka i svojih ireva, i nisu se odvratili od svojih djela. A esti izli svoju au na veliku rijeku Eufrat. Tada 'presahnu' njezina 'voda' ... A sedmi izli svoju au u zrak. Tada 'iz hrama', od prijestolja, doe jak 'glas' koji povie: 'Svreno je!' Uto udare 'munje, grmljavine, gromovi' i velik potres zemlje, 'kakav nikad ne bi' otkada se ljudi pojavie 'na zemlji' - tako velik bijae taj potres, tako snaan! Velik Grad

prasnu u tri komada i sruie se poganski gradovi... Svi otoci ieznue a gora nestade. 'Golema tua' - teka kao talenat! - spusti se s neba na ljude. A ljudi su psovali Boga zbog zla od tue, jer je bilo 'izvanredno veliko'." U odlomcima 18:21 i 21:1 saznajemo sljedee: "Tada jedan snaan aneo uze 'stijenu', veliku poput mlinskoga kamena, 'i baci je u more' ... Potom opazih 'novo nebo i novu zemlju' jer su ieznuli prvo nebo i prva zemlja: mora vie nema." U navedenim odlomcima pronalazimo poznate elemente. Katastrofe poput neprestanih potresa, vulkanskih erupcija, tajfuna planetarnih razmjera i svemirskih munja bile su u najmanju ruku "neugodne". More, rijeke i fontane "krvi" podsjeaju na velike rijeke uarene lave, koja se izlijevala nakon pucanja Zemlje, iako je pisac pri tome mogao misliti i na vodene putove, koji su se zagadili nakon tektonskih poremeaja. Strana vruina sigurno je bila jedna od katastrofalnih posljedica, kao to je nakon zagaenosti atmosfere vulkanskim pepelom nastupila paklena tama. Zanimljivo je da je u tome opisu istaknut jo jedan aspekt katastrofe. Radi se o skretanju drevnih putova uslijed pomicanja tektonskih ploa. Veliki Eufrat i mnoge druge rijeke vjerojatno su privremeno isuile. Poremeaji u naoj atmosferi nastali su zbog iznenadnoga ubrzanja rotacije planeta, a ne zbog sadraja anelove ae, ali munje i gromovi sigurno su udarali, a vjetar je vjerojatno zvuao poput zavijanja milijuna glasova. Spominje se i veoma snaan potres, kao jedan u nizu potresa koji su pogodili cijeli planet, te unitenje gradova, koji su danas zakopani toliko duboko da arheolozi za njih ni ne znaju.

Dok se Zemljina kora izvijala i uzdizala, otoci su doista nestajali - pa tako vjerojatno i Platonovo otono kraljevstvo Atlantida - a nestao je i drevni planinski lanac, umjesto kojega su se razvili novi, mnogo vii lanci. Pad meteorita vjerojatno je doista izgledao poput "tue", iako je, kako emo vidjeti, moda postojao mnogo doslovniji izvor za taj opis. Pad velikoga meteorita prikazan je u legendi o anelu, koji baca mlinski kamen. Ne zauuje da pisac govori o novome nebu i novoj zemlji. Fragment Vele poremetio je stari poredak planeta u Sunevu sustavu, a povrina naega planeta zauvijek se izmijenila. ak su se i poznata mora izlila u druge bazene. Ali, to vjerojatno nije trajalo dugo. U 12. i 14. odlomku Otkrivenja opisuje se sljedee: "Tada Zmija ispusti iz svojih usta za enom mlaz vode poput rijeke da je odnese rijeka ... ali zemlja ... otvori svoja usta i proguta rijeku koju je ispustio Zmaj iz svojih usta ... I uh glas s neba 'poput uma velikih voda' ..." U apokrifnoj Knjizi Henokovoj pie da su to dogaaji iz doba kada je "Arka plutala vodama". Je li mogue da je kataklizma, koju je prouzroila Vela-F, na neki nain povezana s biblijskim potopom?

20. poglavlje

KIA I POTOP
INJENICA
KADA JE IZBIO PRVI VAL, POTEKLA JE DIVLJA BUJICA VODE, KAKVU OVJEANSTVO NIJE VIDJELO PRIJE NITI NAKON TOGA. LUTAJUE KAMENE GROMADE PODIGNUO JE UPRAVO VODENI ZID.

Pomicanje Zemljine osi, na koje je utjecalo veliko gravitacijsko polje Vele-F, jasno navodi na zakljuak da se fragment supernove najvie pribliio Zemlji na mjestu iznad jednoga ili drugoga polarnoga podruja. Drugi dokazi upuuju na to da se radilo o sjevernome dijelu planeta. Kako se Vela-F sve vie pribliavala Zemlji, voda iz oceana, na koju su ve utjecali tektonski poremeaji, poela je tei prema sjeveru zbog neumoljiva gravitacijskoga utjecaja uljeza. To je bio plimni val nezamislivih razmjera. Danas Mjesec utjee na sva svjetska mora i oceane, sa svakom plimom povlai ih preko golemih kopnenih prostranstava. Vela-F nije bila samo vea od naega Mjeseca, nego je bila ak vie od 100 puta vea od Zemlje. Osim toga, putanja kojom se kretala dovela ju je jo blie Zemlji nego to se danas nalazi Mjesec. Gravitacijske sile bile su iznimno snane. Otprilike 70,8% povrine Zemlje prekriveno je vodom, koja je prosjeno duboka 3.734 m. Masa svjetskih oceana iznosi

otprilike 1 / 4 4 o o ukupne mase naeg planeta. Ta golema koliina vode sainjava ono to oceanografi nazivaju Svjetskim oceanom. (Uobiajena podjela na razliite oceane i mora uglavnom je proizvoljna.) Vela-F je upravo na Svjetskome oceanu izvela svoj razoran plimni udar i povukla nezamislive koliine vode, koje je odnosila dalje na sjever planeta. Kada je gravitacijski utjecaj bio na vrhuncu, dogodio se danas nepoznat fenomen, koji je doslovno nemogu. Svjetske vode poele su se skupljati i stvarati divovski val, koji je privlaila golema vatrena masa, koja se sada ve rasprostrla nebom. Sjeverni krajevi zemlje poeli su se hladiti. Zemljina pomaknuta os naglo ih je odvela izvan podruja s umjerenom klimom u podruja u kojima nije grijalo sunce. Osim toga, suneve zrake nisu uspijevale dopirati zbog vulkanskoga pepela i ostalih zagadujuih tvari, koje su prekrile atmosferu. No, toplinu je proizvodila i sama Vela-F, a uz tektonske aktivnosti koje su se istodobno odvijale, pojedina podruja planeta bila su jo toplija. Posljedica tako neobinoga skupa imbenika - a osobito zbog skupljanja vodenih kapljica oko atmosferskih estica - bila je kia, razorna poplava tjerana neprestanim vjetrovima uraganske snage. Ta kia, koja je u sjevernim podrujima planeta padala u obliku snijega, opisana je u poznatoj biblijskoj prii: "Ree Bog Noi: 'Odluio sam da bude kraj svim biima jer se zemlja napuni opainom; i, evo, unitit u ih zajedno sa zemljom ... Jer u do sedam dana pustiti dad po zemlji etrdeset dana i etrdeset noi te u istrijebiti s lica zemlje svako ivo bie to sam ga nainio.'" Zanimljivo je da ovaj odlomak iz Knjige Postanka (6:13, 7:4) odjekuje pojedinostima iz Platonova izvjetaja. Grki filozof je tvrdio da su Atlantiani zbog svoje ratobornosti, izazvali

bijes svojih bogova, koji su zato unitili njihov kontinent. Arheoloki i geoloki dokazi potvruju da se prije katastrofe, koju je uzrokovala Vela-F, dogodio prvi veliki rat u povijesti ovjeanstva. U Knjizi Postanka 7:10-12 nailazimo na slino objanjenje, prema kojemu je ovjeanstvo uniteno zbog Bojega bijesa: "A sedmoga dana zapljute potopne vode po zemlji... navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. I udari dad na zemlju da pljuti etrdeset dana i etrdeset noi." Iz izvjetaja o Potopu (Postanak, 7:17-19) zakljuujemo da se radilo o velikoj kii nakon koje je nastupio svjetski potop: "Pljusak je na zemlju padao etrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. Vode su nad zemljom bujale i toliko rasle, a korablja plovila povrinom. Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom..." Iz tog odlomka moemo zakljuiti da je potop nastao postupno, jer se arka polako dizala pod rastuim vodama. S obzirom na jainu i razmjer oluja na svijetu nenaviknutome na obilne padaline, ne zauuje da je pisac Knjige Postanka zakljuio kako je postojala uzrona veza izmeu kie i potopa. No, ako je kia sigurno prethodila potopu, ona ga nije prouzroila. Naime, dogodilo se neto mnogo gore i mnogo razornije od voda, koje su se polako podizale. Dok su Vela-F i njezini preostali suputnici nastavili svoj put prema Veneri, veliko gravitacijsko polje sve je vie poputalo. U sjevernim podrujima kiom zahvaenoga svijeta, zaroblje-

ne vode svjetskih mora poele su se oslobaati. Izbio je golemi val. Dok je nebeski uljez nestajao, nastupio je pravi Potop. Pria o potopu koju pronalazimo u Kuranu mnogo je blia opisanoj stvarnosti. Ona govori da je arka plovila izmeu valova velikih "poput planina". Kada je Noin sin odluio pronai utoite izvan arke, Noa ga je upozorio da e sklonite pronai samo oni kojima se Bog smiluje i potom je bespomono promatrao dok je sina odnosio drugi val. To nije opis voda koje se diu postupno. Legende indijanskih plemena Choctaw i Navajo pripovijedaju doista zastraujuu priu o drevnome dobu. Nakon dugoga razdoblja tame, na sjeveru se pojavila svjetlost. Isprva se inila kao spas, ali uskoro se uo stampedo divljih ivotinja, koje su panino bjeale. Poslani su izvidnici, koji su se ubrzo vratili donosei strane vijesti. Izvijestili su da se prema njima obruavala vodena planina. Tri strane obzora bile su napunjene vodom, koja je izgledala poput vodenoga zida kojega kao da je izgradio bijesni bog. Velike koliine vode sa sjevera vjerojatno su isprva tekle polako, ali taj se tok ubrzavao sa slabljenjem gravitacijskoga polja. Kada je nahrupio prvi val, voda se pretvorila u divlju bujicu, kakvu ovjeanstvo nije vidjelo ni prije ni nakon toga. Lutajue kamene gromade podignuo je upravo vodeni val. Godine 1877. u sjevernoj kotskoj silovita oluja, stvorila je toliko snane valove, koji su odnijeli mol teak 2.600 t. Dakle, mogue je da neusporedivo vea koliina vode pomakne divovske terete i nosi ih po itavom planetu. Na visokim brdima i planinama te vode su jednostavno u njih udarile poput divovskoga vala i pri tome na njihovim sjevernim stranama ostavila krhotine i ostatke ili izbrazdala neke stijene. Sjeanje na taj dogaaj opisan je u Knjizi Postanka (7:19-24):

"Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako prekrie sva najvia brda pod nebom. Petnaest lakata dizale su se vode povrh potonulih brda. Izgiboe sva bia to se po zemlji kreu: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi... Stotinu i pedeset dana vladahu vode zemljom." Budui da se danas planinski vrhovi mogu mjeriti doslovno u kilometrima, znanstvenici ne prihvaaju ideju o potopu, koji je dovoljno velik da moe prekriti planine. No, na ovome mjestu nije znaajna dubina voda, nego djelovanje njihovih valova, koji su stizali sa sjevera. Divovski vodeni zid koji se obruava mogao bi, barem privremeno, potopiti itave planine. Drevna legenda u idovskoj hagadi pripovijeda o valu, koji je nastao pod utjecajem gravitacijskoga polja Vele-F. U njoj se opisuje "vodeni stup visok 2.560 km", koji su mogli vidjeti "svi narodi svijeta". Jasno je da bi se razorna snaga tako goleme koliine vode razlikovala s obzirom na neka zemljopisna podruja i imbenike, npr. na udaljenost od izvora. Ako to nije tono, teko je shvatiti kako je ivot na Zemlji uope mogao opstati. Naime, civilizacija je bila potpuno unitena, a ostatak ovjeanstva utoite je potrailo u arkama - koje se spominju u veini svjetskih mitova - ili piljama koje su se nalazile u viim podrujima. Preivjeli se nisu eljeli skloniti samo od poplava, nego takoer od oluja, vruina i meteorskoga udara. Predaja Navajo Indijanaca opisuje doba kada su "svi narodi"40 ivjeli pod zemljom u srcu planine. Tada je vladalo razdoblje tame, kada se sunce pojavljivalo na nebu samo nekoliko sati svakoga dana. Ulaz u njihovo sklonite vjerojatno je bio
40) Pod tim izrazom shvaaju se narodi, koji ne pripadaju uroenikim indijanskim plemenima iz ravnica.

zakren krhotinama i ostacima, koje je sa sobom donio vodeni val. Legenda govori da su ljudi morali prokopati prolaz. Kad su to uinili, ustanovili su da je njihova planina okruena jezerom, koje se rasprostiralo do kuda je sezao pogled. Ta pria sadri jo jedan element, koji pronalazimo u predajama mnogih naroda, kao i u biblijskoj prii o babilonskoj kuli. Kada su boravili u pilji, svi ljudi su govorili jedan jezik. No, nakon to su iz nje izali, poeli su govoriti razliitim jezicima. Svijet koji su pronali jo uvijek je bio obavijen tamom, a Mjesec i zvijezde neprestano je prekrivao gust oblak ili izmaglica, koja je nastala zagaenjem. No, vode su se ubrzo povukle. Vode su se spustile na najniu razinu. Iako je planetarni plimni val, koji je nastao nakon odlaska Vele-F vjerojatno bio najrazornija pojava, koja je ikada zadesila na planet, ona je kratko trajala. U Knjizi Postanka (8:1-14) nalazimo realan opis situacije: "...pa pokrenu [Bog] vjetar nad zemljom da uzbije vodu. Zatvorie se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dad s neba prestade. Polako se povlaile vode sa zemlje. Nakon stotinu i pedeset dana vode su jenjale ... Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetoga mjeseca pokau se brdski vrhunci. Kad je izminulo etrdeset dana, Noa otvori prozor to ga je nainio na korablji; ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetae i dolijetae dok se vode sa zemlje nisu isuile ... est stotina i prve godine Noina ivota, prvoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, uzmakoe vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: povrina okopnjela. A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijae suha."

Kada su se vode izlile u novostvorene bazene izmuenog planeta i tako stvorile nova mora i oceane, ovjeanstvo je izronilo iz svoje najgore none more i ulo u razruen i opustoen svijet. Mitovi svih naroda od Skandinavskoga poluotoka preko Bliskoga istoka do Sjeverne Amerike, sadre sjeanja na taj prizor. Posvuda je bilo blato, vegetacija koja je u Zlatno doba bujala, sada je bila potpuno unitena. Lava je sprila tlo. Divovski uragan unitio je svjetske ume. ak ni blato nije bilo plodno. Preivjeli su uoili da su vode, koje su se povlaile, za sobom ostavljale bijeli prekriva od soli. No, najvei je problem bila upravo nestaica vode. Potoci koji su postali slani zbog voda koje su se u njih izlijevale, zagadile su i vulkanske pare. Prema predaji iz Britanske Kolumbije, ovjeanstvo je gotovo izumrlo zbog nedostatka vode za pie. Sreom, vrijeme se nije potpuno umirilo. Iako se vjetar stiao, a zrak se postupno oslobaao zagaenih tvari, klima jo nije bila stabilna. Ponovno se spustila strana kia i svjea se voda poela gomilati. No, ta katastrofa nije imala globalne razmjere. Lokalne promjene terena, skretanje vodenih putova, povremene tektonske aktivnosti i vremenske prilike zapravo su utjecale na ivot ljudi. Potrebne bjelanevine ljudi su tijekom odreenoga razdoblja skupljali s tijela milijardi uginulih ivotinja ratrkanih diljem svijeta. No, u toplijim podrujima njihove su strvine trunule za samo nekoliko dana, iako se na nekim podrujima meso ouvalo zbog slanoga pokrivaa, koji je otrovao zemlju i zagadio vodu za pie. No, moda je upravo taj imbenik, kao i vjerojatnost da su dijelovi podruja planeta bili poteena najgorih posljedica katastrofe, bio jedini spas za ouvanje nae vrste. Do trenutka kada su poele nestajati slane zalihe hrane, biljke su vjerojatno

ve poele rasti. Babilonska legenda pripovijeda da su ljudi godinu dana jeli samo pirevinu-travu, to je gotovo nemogue, ali moe se pretpostaviti da se radilo o travama, koje za samo nekoliko mjeseci mogu narasti na, primjerice, novonastalim slojevima lave. Bez obzira na to, ovjeanstvo je nakon katastrofe nazadovalo. Naime, moramo se podsjetiti da su prije pojave Vele-F narataji naih predaka bili naviknuti na ugodnosti civilizacije, tako da su iznenadnu situaciju, koja je zahtijevala poznavanje osnovnih metoda preivljavanja, doekali prilino nespremni. Moemo rei da je od nekoliko milijuna preivjelih ljudi na svijetu, njih nekoliko stotina tisua vjerojatno umrlo od gladi, ei i raznih bolesti neposredno nakon katastrofe. Oni sretniji, koji su preivjeli prvih nekoliko najgorih tjedana i mjeseci, uskoro su se suoili s jo jednom opasnou. Konano je nastupilo ledeno doba, ta velika tajna pleistocena.

21. poglavlje

NAKON KATASTROFE
_______________INJENICA
UKRATKO, KREMEN JE POSTAO TEHNOLOKI TEMELJ NOVE KULTURE. POELO JE KAMENO DOBA.

Jedan od najuvjerljivijih dokaza da Otkrivenje doista sadri elemente predaje o drevnoj katastrofi, prua jedno od njegovih najneobinijih poglavlja: "Takoer spazih neto kao stakleno more pomijeano s vatrom i pobjednike Zvijeri ... gdje stoje na staklenom moru..."41 Veoma uvjerljiv opis "staklenoga mora" doziva u sjeanje Agassizov pojam mer de glace - njegovo (iako imaginarno) ledeno more. Dok su potresi i vulkanske erupcije nakon velike katastrofe i dalje razarali na planet, iako u mnogo slabijim razmjerima, jesu li ljudi uoili onu neobinu mjeavinu vatre i leda, koja se pojavila dok se lava izlijevala kroz glacijalno polje?
***

Vode koje su poplavile june zemljopisne irine, u sjevernim su podrujima padale u obliku snijega. Zbog pomicanja Zemljine
41) Otkrivenje, 15:2

osi, podruja do tada umjerene klime sa svojim bogatim umama, plodnim ravnicama i mnotvom divljai, preselila su se u tamu hladnih, arktikih noi. Prijelaz se dogodio iznenada. Mamuti u Sibiru na mjestu su se smrznuli, a njihov posljednji obrok ostao je neprobavljen u njihovim utrobama. I dok su se svjetska mora i oceani neumoljivo povlaili prema sjeveru, goleme koliine tople vode spreavale su zaleivanje. Ali, u trenutku kada je Vela-F protutnjala iznad Zemlje, izbio je velik val i Svjetski ocean ponovno se izlio u juna podruja planeta, dok su se najsjeverniji ostaci velikoga primordijalnoga potopa ubrzo pretvorili u led. Taj novostvoreni ledeni pokriva bio je samo jedna od posljedica ubrzane promjene svjetske klime. Vulkani, koji su svojim erupcijama bili izvor velike topline, postupno su slabili, ali u atmosferi se i dalje nalazila velika koliina pepela. (Nakon eksplozije vulkana Krakatau u moderno doba, u atmosferi se zadrao pepeo vie od tri godine, proizvodei velianstvene zalaske sunca.) Dani potpune tame moda su doista zavrili, ali suneve zrake jo mnogo godina nakon toga nisu uspijevale potpuno prodrijeti na na planet. Kako se Vela-F udaljavala, postupno je slabilo njezino toplinsko isijavanje, a temperature su na svim kontinentima poele padati. U 8. poglavlju istaknuli smo koji su preduvjeti potrebni za nastanak ledenoga doba. Prvi od njih je velika toplina, uslijed koje se isparava voda i nastaje led. Drugi preduvjet su oborine - led nee nastati toliko dugo koliko se u atmosferi zadrava vlaga. Konano, potrebno je da nastupi dugo razdoblje estoke zime. Katastrofa koju je prouzroio fragment Vele omoguila je nastanak svih navedenih preduvjeta.

Gotovo sve svjetske predaje govore o rijekama i jezerima, koji su toliko vrui da kljuaju. To je posljedica poetnoga stupnja velikih tektonskih poremeaja, koji su nastupili kada su se izlijevale goleme koliine lave i kada je, osim Sunca, toplinu proizvodila sama Vela-F svojim toplinskim zraenjem. U uvjetima takve vruine, isparavala se voda potrebna za nastanak kie. Kontaminirajue estice stvorile su jezgru oko koje su se oblikovale kapljice. Ciklonski vjetrovi nosili su kiu diljem planeta. Potom su se snizile temperature. Takvi klimatski uvjeti trajali su godinama. Jo jedan imbenik u zakanjelome nastanku ledenoga doba jesu veliki planinski lanci. Za razliku od polarnih planina, o kojima su govorili znanstvenici 19. st., svjetske planine bile su vrste, iroke i iznimno visoke. Imale su funkciju svojevrsnoga proizvoaa ledenjaka, upravo onako kako je pretpostavio Agassiz i njegovi istomiljenici. Nakon to smo uspjeli objasniti uinak kia i potopa, konano moemo zamisliti kako su se, u skladu sa zakonima fizike pomicali ledenjaci. Vjerojatno se ipak nije radilo o divovskim kontinentalnim ledenim pokrivaima nalik na one koje je opisivao Agassiz. Meutim, postoje sjeanja na velike ledene rijeke i potoke. U nordijskoj mitologiji nalazimo opis strane zime Fimbul, polinezijska predaja govori o zgruanome, ledenome oceanu, peruanska legenda kazuje o bogovima, koji su nakon svjetskoga potopa obasuli zemlju snijegom i ledom.

***

Neke su vrste preivjele, dok su druge izginule. Budui da ne postoji dokaz o zemljopisnoj rasprostranjenosti vrsta koje su

izumrle, razloge za to moramo pronai na drugome mjestu. Jedan od razloga mogla bi biti njihova veliina. Neposredno nakon kataklizme, biljni svijet je osiromaio. Iako su neke biljke poslije ponovno poele rasti, nije ih bilo dovoljno za opstanak velikih biljojeda. Mamutima i mastodontima je za preivljavanje bilo potrebno nekoliko tona bilja. U njihovu nedostatku jednostavno ga nisu mogle niim zamijeniti. Uginulo je nekoliko milijuna i drugih tekih biljojeda, poput europskoga bizona i divovskoga ljenivca. Izumrle su i druge vrste. U dananjoj Australiji medvjed koala hrani se samo liem eukaliptusa. Ako bi stabla eukaliptusa iz nekog razloga nestala, s njima bi nestale i koale, bez obzira na to ima li u njihovoj blizini drugih vrsta stabala, biljaka, oraha ili voa. Njihov se metabolizam prilagodio samo jednom izvoru hrane. Takve vrste preivaa, koje su postojale u pleistocenu vjerojatno su izumrle mnogo bre od velikih biljojeda, bez obzira na to koliko su bile velike. Lovci koji nisu eljeli jesti strvine, takoer su umrli. Meu strvinama su bile vrste poput divljih sabljozubih maaka i velikoga vuka. Najbolje anse za opstanak imali su kukci (koji nisu zahtijevali posebnu prehranu), morska bia (iji je habitat bio razoren, ali ne i uniten), strvinari, nemilosrdni, prilagodljivi, lukavi ili samo oni sretni. U tako nemilosrdnim uvjetima, ovjeanstvo je vodilo borbu za opstanak.

***

Bilo je veoma malo ljudi. Nekoliko milijuna stanovnika drevnog svijeta poginulo je u potresima, izljevima lave, klizanju tla, udaru meteorita, poplavama i, konano, od gladi. Prema

predaji Navaja, preivjeli su ispuzali iz svojih sklonita da istrae potopljen svijet. Kad su se vode povukle, svijet je bio potpuno neprepoznatljiv i okrutno negostoljubiv. U debelim slojevima leda u podrujima hladnije klime, sauvali su se izvori hrane u obliku sala zaleenih strvina, ali u podrujima umjerene klime mnotvo strvina - ivotinjskih i ljudskih - koje su bile razbacane po opustoenome, blatnome krajoliku, poelo je trunuti isputajui smrad, to je sve pogodovalo nastanku bolesti. Bolesti kakva je npr. kuga nisu se razvile niti rairile zato jer je broj stanovnika svijeta dramatino pao. Ljudi su se poeli okupljati u malim, izoliranim zajednicama, pa se bolesti nisu mogle iriti. ovjeanstvo je moglo opstati samo ako je "bilo rodno i mnoilo se", kako je Bog uputio Jakova. No, ljudi su se mogli mnoiti samo u prikladnim ivotnim uvjetima. Novi narataji mogli su preivjeti samo ako je za njih bilo dovoljno hrane. U svijetu u kojemu vie gotovo i nije bilo biljaka i ivotinja, nomadski ivot inio se jedinim moguim rjeenjem. Tako su ljudi postali lutajui lovoskupljai. Pripadnici mnogih izoliranih zajednica odselili su se u novoosvojena obalna podruja. Iako su vjerojatno i dalje praznovjerno strahovali od vode, to se potiskivalo injenicom da su na tome izmuenome, razruenome i hladnome planetu samo oceani vrvjeli ivotom. Ostaci koljaka na obalama svih kontinenata potvruju koliko su nai drevni preci ovisili o morskoj hrani. ovjeanstvo je moralo ponovno uiti. Na piljskim slikarijama prikazani su ljudi koji nose veoma malo ili nimalo odjee. Taj obiaj, koji se danas esto naziva "primitivnim", bio je tek odgovor na blage i veoma vlane klimatske uvjete. No, nakon potopa klima se promijenila. Bila je potrebna topla odjea, pa su mnogi bili prisiljeni nauiti ivati.

No, ivanje je bilo tek jedno od mnogih umijea, koja su se razvila da bi se opstalo u novome i negostoljubivome svijetu. Zamislite da naa civilizacija bude unitena u samo nekoliko dana ili tjedana. Ljudi, koji svjetlost sada dobivaju pritiskom na gumb, griju domove i kuhaju hranu, morali bi nauiti vjetinu stvaranja vatre - bez upaljaa i ibica. Za veinu ljudi njihove bi najvee vjetine i iskustvo odjednom postali beznaajni. Odluna bi bila samo fizika snaga, dobro zdravlje, izdrljivost i sposobnost, koji e osigurati preivljavanje u nomadskoj, skupljako-lovakoj zajednici. Nakon to su ostali bez svojeg poznatog alata i oruja, nai poslijepotopni preci, iz oaja su se okrenuli onome to su smatrali najprikladnijim. Jedan od najuobiajenijih i najkorisnijih materijala bio je kremen. Kremen se mogao trgati i rezati, pa su se od njega izraivale otrice, koje su bile otrije od bilo kojega bruenoga materijala. A kada se otrica istroila, bilo je jednostavno izraditi novu. Kremen je bio viestruko upotrebljiv. Kremeni vrhovi strijela i koplja koristili su se za lov divljai, ija su krda sve bre rasla. (Kada se oporavila vegetacija i ivotinjski se svijet poeo bre razmnoavati u otvorenim, pustim podrujima u kojima nije bilo mnogo ljudi ni lovine.) Kremenom se rezalo meso i skidala ivotinjska koa i krzno. Upotrebljavao se takoer u izradi oruja za obranu i napad. Ukratko, kremen je postao tehnoloki temelj nove kulture. Poelo je kameno doba.
***

Diljem svijeta postojali su ljudi, koji su naslijedili neke znaajne vjetine i znanje iz pretpotopnoga razdoblja. O njima se govori u narodnim predajama i mitovima svih kontinenata. Oni

su bili uitelji, koji su imali toliko znaajnu ulogu u irenju znanja i mudrosti, da su ih njihovi suplemenici proglaavali bogovima. Godine 1967. vicarski spisatelj Erich Von Daniken prouavao je te drevne mitove i u njima uoio univerzalne znaajke tih "bogova", te je zakljuio da su vjerojatno stigli iz svemira. No, iako su zapravo doista bili Zemljani, njihova kultura je iznenada postala nepristupana poput drugoga planeta. Ti su uitelji veoma naporno radili i katkad putovali u daleke krajeve kako bi ponovno uspostavili civilizaciju. Oni su bili zakonodavci, koji su postavili temelje pravednome i dobrome vladanju. Nauavali su umjetnost i obrte. Svojim su djelovanjem vjerojatno presudno utjecali na neku ljudsku zajednicu s obzirom na njezin izbor izmeu preivljavanja ili nestanka. No, njihovo se znanje nije moglo potpuno iskoristiti. Iako su moda sauvali vjetinu izrade brodova, ona je bila beznaajna u svijetu u kojemu nije bilo stabala. Drevne ume vjerojatno su se obnavljale nekoliko stotina godina. U uvjetima osnovnoga preivljavanja, vjetine poput iskopavanja i taljenja ruda, obrade metala, inenjerstva, izgradnje velianstvenih graevina i jo tisue drugih, jednostavno su izgubile znaenje. Uitelji su se usredotoili samo na jednu aktivnost, koja se nije ograniavala na puko zadovoljavanje osnovnih potreba za preivljavanjem. Bilo je to ponovna uspostava poljoprivrede. U svjetskim mitovima neprestano se istie kako su bogovi-zatitnici uili primitivne ljude kako da siju, anju i pripitomljavaju divlje ivotinje, kao to su goveda, ovce, konji, svinje, a poslije i perad. A arheoloka je injenica da je poljoprivredna revolucija bila prvi korak u napretku ovjeanstva. injenica jest i da se razvoj poljoprivrede - koji se u razliitim podrujima provodio spontano - dogaao neobinim sli-

jedom. U mnogim dijelovima svijeta poljoprivreda se razvijala na viim razinama zemlje i irila se prema vani - to je neobino, jer da je za poljoprivrednu djelatnost nuno pogodno tlo. Iako su uitelji djelovali neposredno nakon potopa i mnogo stotina godina nakon njega, ini se da su oni sauvali znanje o drevnim vjetinama za budue narataje. Ideja o eliti, koja je pozorno biljeila, pamtila i prenosila to drevno znanje odie romantikom. No, ona na najbolji nain moe objasniti iznenadni procvat naprednih graditeljskih i inenjerskih umijea u, primjerice, egipatskome Starome Kraljevstvu. U vezi s time zanimljivo je spomenuti da su Egipani svoje graditeljske i inenjerske vjetine navodno nauili od Imhotepa, slavnoga savjetnika osera, kralja Tree dinastije. Imhotep je bio toliko cijenjen po svojemu umijeu da je proglaen bogom, ba kao to su prije njega nazivani poslijepotopni uitelji. Vjerovalo se i da je Imhotep sin Ptaha, jednoga od najznaajnijih egipatskih boanstava, zatitnika metalurgije, obrta i medicine.

***

Ledeno doba na Zemlji trajalo je mnogo krae nego to to znanstvenici tvrde. Svojemu kraju pribliilo se oko 8.000. god. pr. Kr., a potpuno je zavrilo u razdoblju globalnoga zagrijavanja oko 2.000 godina nakon toga. Nakon to su nestale sve posljedice koje je prouzroio led, izravni duhovni (a vjerojatno i genetski) potomci preivjelih, koji su smatrani uvarima drevne znanosti i tehnologije, poeli su prenositi na ovjeanstvo sve vie svojega znanja i mudrosti. To znanje nije bila apstraktna filozofija, nego praktine

tehnike, koje su ljudima omoguile da grade piramide i trgovake brodove, koji e ponovno ploviti svjetskim oceanima. Velika pomorska civilizacija o kojoj je teoretizirao Hapgood a pripovijedao Platon, moda se izgubila, kako je tvrdio Platon, u novonastalim dubinama poslijepotopnoga Atlantskoga oceana. Ur-Atena vie nije postojala ... progutana je u snanim tektonskim poremeajima, koji su oznaili da se pribliava Vela-F. ak je i predcivilizacija drevnoga Egipta bila zakopana toliko duboko da je suvremeni arheolozi ne mogu pronai, a o njoj svjedoe samo neki predmeti, npr. kip Sfinge u Gizi. No, neto je na svijetu ipak preivjelo. Traumatizirano ovjeanstvo poelo je svoj dug i polagan uspon prema napretku.

EPILOG
Platon je opisao civilizaciju koja se nije mnogo razlikovala od civilizacija drevnoga Egipta, Grke ili Rima. No, drugi u to nisu uvjereni. Ameriki politiar nedavno je izjavio stajalite da je pravi razlog potonua Atlantide bio laserski rat izmeu njezinih dviju suprotstavljenih frakcija. Vojna tehnologija izmaknula je nadzoru i kontinent se raspao. Drugi Amerikanac, slavni "tihi prorok" Edgar Cayce, izgradio je opsenu sliku o izgubljenome kontinentu na temelju nekoliko tisua "ivotnih pria" odnosno na temelju psiholokih istraivanja (re)inkarnacija razliitih pacijenata. Zakljuio je da je nekada postojala civilizacija ija se tehnologija temeljila na kristalima i koja je bila naprednija od svih civilizacija na svijetu, pa ak i od suvremene. Okultistica Helena Petrovna Blavatsky, koja je utemeljila teozofski pokret, tvrdila je da su Atlantiani razvili vrstu genetskoga inenjeringa, koji im je omoguio da stvaraju rasu ljudi-robova. Arthur Desmond Leslie vjeruje da su Atlantiani bili dovoljno napredni da razviju viamanas - zrakoplove, koji su letjeli na pogon ive, a koji su opisani u hinduskim religijskim tekstovima. Naa je civilizacija, naravno, uspjela stvoriti zrakoplove, lasere i ovladati genetskim inenjeringom. Njezina se tehnolo-

gija takoer temelji na kristalu, to mnogi ne primjeuju. Bez kristala bi se nai satovi zaustavili, raunala, radio i televizija ne bi radili, a nae kue bi se sruile. Sastavni ili glavni element gotovo svih svakodnevnih naprava upravo je kristal, a cement, koji je iznimno znaajan u graditeljstvu, rezultat je djelovanja kristala. Unato tome, ak i znanstvenici koji su skloni vjerovati u ideju o izgubljenoj civilizaciji, ne ele prihvatiti mogunost da je ona bila visoko razvijena. Ta je ideja odvie smijena da bi zasluila ozbiljniju znanstvenu provjeru.

***

Najstariji izvor iz kojega saznajemo kako su drevni Hebreji raunali vrijeme jest natpis koji se naziva Kalendar iz Gezera. Napisan je krajem 10. st. pr. Kr. u doba vladavine Salomona, a prikazuje vrijeme predvieno za glavne poljoprivredne djelatnosti, koje su se obavljale tijekom ciklusa od dvanaest Mjeseca. Hebrejski izraz yereah znai "Mjesec", ali i "mjesec". Drugi izraz za mjesec je hodesh, koji se doslovno prevodi kao "novost polumjeseca". Na temelju toga, jasno je da je najstariji hebrejski kalendar bio lunarni, a takav je u osnovi i danas. Jedan od razloga da su samo neki drevni narodi slijedili primjer idova upravo su velike potekoe, koje nastaju prilikom izraunavanja, ali i mjerenja tonoga trajanja binarnoga ciklusa. Naime, problem je u tome to je svaka lunarna orbita Zemlje jedinstvena. Svaka sljedea razlikuje se od prethodne. Naime, Mjesec se, openito, vraa na svoju izvornu polaznu toku s obzirom na Sunce samo jedanput u 687.282 godine. Zato je veoma teko izraunati ak i prosjenu Mjeseevu putanju.

ak i pribline procjene suvremenih astronoma rezultiraju jednadbama s vie od 6.000 lanova, s kojima, sreom, barataju samo raunala. Unato tekoama, drevni Hebreji ostvarili su rezultat. On se dijelomice odnosi na usmenu rabinsku predaju, koja je preivjela dovoljno dugo da bude zapisana. Brojka do koje su stigli odnosi se na prosjean lunarni ciklus, koji traje 29.53059 dana. Znanstvenici su, uz pomo raunala i metodom opservacije, do 1968. stigli do istoga rezultata. No, suvremeni rezultati znatno odstupaju od drevnih idovskih prorauna.

***

Postoji dokaz da su idovi izraunali lunarnu orbitu u 1. st. pr. Kr., a znanstvenici se openito slau da su to uinili mnogo prije. No, s obzirom na njihovu nezamjetnu astronomsku tradiciju, zagonetka je kako su u tome uspjeli. Razumno bi objanjenje bilo da su taj podatak saznali od Babilonaca, koji su bili veoma napredni astronomi. Meutim, babilonska brojka razlikuje se od hebrejske ... a od nje se razlikuje i grka. U svakome sluaju, idovska raunica je mnogo preciznija. No, ako im taj podatak nisu odali Babilonci i Grci, tko jest? Usmena predaja o tome nimalo ne dvoji. Taj nevjerojatno precizan podatak objavio je proroku Mojsiju sam Bog, a prorok ga je potom pohranio u Tori, prvih pet boanskih knjiga Staroga zavjeta. Znanstvenici, koji su oduvijek drali Boga podalje od svojih izraunavanja, odbacivali su tu romantinu priu, ali isto su inili i znanstvenici koji u Tori, ali ni drugdje nisu mogli pro-

nai nikakve naznake koje bi upuivale na mogunost izraunavanja te brojke. No, tu predaju ozbiljno su shvaali samo kabalisti, skupina mistika, koji su esto bili rabini i proveli su ivot u neprestanoj potrazi za tajnama skrivenima u Svetome pismu. Jedan od njih, rabin Moses ben Maimon ak je tvrdio da je nain izraunavanja kodiran u Tori. Rabin ben Maimon, poznatiji kao Maimonides, bio je jedan od najveih idovskih mudraca. No, ni njegov autoritet nije bio dovoljan da uvjeri znanstvenike da ozbiljnije razmotre ideju o ifri skrivenoj u Tori. No, 80-ih godina 20. st. kompjutorska analiza je pokazala da ifra doista postoji.

***

Taj "biblijski kod", kako se danas openito naziva, odnosi se na niz ifri skrivenih u izvornoj hebrejskoj Tori. Ti nizovi ne ukljuuju samo proraune mjeseeve putanje, kako je tvrdio Maimonides - na temelju injenice da svako slovo hebrejske abecede ima pripadajuu brojanu vrijednost - nego se takoer odnose na idovske blagdane, kao to su Hanuka i Purim. Upravo su potonje izazvale mnogo pozornosti. Tora je neidovskim itateljima vjerojatno poznatija kao Petoknjije, odnosno prvih pet knjiga Staroga zavjeta - Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon ije se autorstvo tradicionalno pripisuje Mojsiju. No, idovska usmena predaja u tome je pogledu mnogo izriitija. Ona tvrdi da Toru nije napisao Mojsije, nego sam Bog. Mojsije je samo zapisao Boje rijei. Iako postoje dvojbe o njihovoj starosti, openito se prihvaa da je Mojsije ivio u 13. st. pr. Kr., iako mnogi znanstvenici

dvoje je li on uope na bilo koji nain sudjelovao u nastanku Tore. Oni istiu znaajnu injenicu da Mojsije nije mogao pisati o svojoj smrti, kao i dokaz da Tora nije djelo jednoga pisca, nego kompilacija sastavljena na temelju nekoliko razliitih izvora. Unato tome, isti znanstvenici uglavnom se slau da su Knjige nastale najkasnije krajem razdoblja babilonskoga ropstva, oko 500. god. pr. Kr. No, iako bi kasniji datum mogao objasniti spominjanje Purima, blagdana koji slavi osloboenje idova iz perzijskoga ropstva u 5. st. pr. Kr., ostaje tajnom kako taj drevni tekst moe skrivati ifru blagdana Hanuke, koji slavi idovski ustanak, iz 164. god. pr. Kr. - znai, poslije vie od 300 godina. Znanstvenici su zakljuili da je teorija o iframa veoma vjerojatna. U Tori su pronaena imena vie od ezdeset idovskih mudraca, kao i podaci o njihovu roenju i smrti, gradovima u kojima su boravili, iako su svi oni ivjeli mnogo stoljea nakon nastanka Petoknjija. Zvui nevjerojatno, no ifra sadri proroanski element. Kako su se poele iriti vijesti o tome otkriu, bilo je samo pitanje trenutka kada e ono postati senzacijom. Neki su pokuali iskoristiti ifru kao sredstvo za proricanje nae vlastite budunosti. Naalost, a moda i sreom, struktura ifre nije prikladna za takvu vrstu amaterskih vraanja. Naime, u osnovi, najprije bi morali znati to traite da biste mogli primijeniti postojee metode deifriranja. Na taj nain ifra moe potvrditi prole dogaaje - iako samo one koji su se dogodili nakon nastanka Petoknjija - ali ne moe predvidjeti budue dogaaje. Koliko god to bilo razoaravajue, sama injenica da ifra moe posluiti za pretkazivanje znatno je utjecalo na znanstve-

nike koji su ozbiljno radili na analizi biblijskoga koda. Iako su ti znanstvenici podrijetlom bili uglavnom idovi, mnogi su svoje istraivanje poeli kao agnostici ili ateisti. No, kada su ustanovili da ifra doista postoji te da sadri proroanski element, krenuli su u smjeru njezina religijskoga propitkivanja. Ukratko, ak su i znanstvenici poeli sumnjati u ono to su rabini odavno tvrdili - da je Toru doista napisao Bog.

***

Njihov pristup je razumljiv, ak i predvidljiv. Religijska predaja stara je nekoliko stoljea i (esto) predstavlja teret mnogim naratajima. No, iako se zamisao o ifri ini veoma privlanom, postoje odreeni problemi. No, unato injenici da su drevna izraunavanja lunarne orbite nevjerojatno precizna, ona ipak odstupaju od suvremenih rezultata, koji se temelje na satelitskoj tehnologiji. Satelitska promatranja pomogla su nam da usavrimo ono to se smatra znanjem, koje potjee izravno od Boga.

*** Meutim, injenica jest da biblijski kod i njegov element predvianja ostaju i dalje stvarnost. Oba je veoma teko objasniti, a ta nemogunost doista navodi na pretpostavku da su doista djelo boanske ruke. Ipak, naelo Occamove britve sprijeava nas da damo sloeno objanjenje kada nam na raspolaganju stoji ono jednostavnije, odnosno zato pristupiti nemoguemu objanjenju kada ono oitije moe posluiti svrsi. Nalazite li se u

Britaniji, Europi ili Americi i iza sebe ujete topot kopita, najvjerojatnije ete pretpostaviti da se radi o konju. No, u Africi e to vjerojatno biti zebra. U sluaju ifre skrivene u Tori, objanjenje o boanskome djelu mnogo je egzotinije od teorije da je ta ifra djelo ljudskih ruku. No, tek sada moemo nagaati o kome se radi. Prema ortodoksnoj slici pretpovijesti, kakvu prihvaaju mnogi znanstvenici koji istrauju biblijski kod, drevni Izrael bio je primitivno mjesto na primitivnome svijetu, koji se razvio iz jo primitivnije prolosti. No, kako smo ve vidjeli, postoji mnogo razloga da vjerujemo kako je ta slika pogrena. Ako je nekada doista postojala pretpovijesna civilizacija, jasno je da su barem dio njezine tehnologije naslijedili Egipani. Sam Mojsije, kojega predaja navodi kao autora Petoknjija, bio je pripadnik egipatskoga sveenstva i, kao takav, uveden u egipatske misterije. U jednoj od svojih knjiga42 istaknuo sam da su pojmovi "inicijant" i "sveenik" imali posebno znaenje u drevnome Egiptu. Naime, egipatski sveenik bio je mnogo vie nalik astronomuznanstveniku nego religijskome mistiku, tako da je Mojsije, koji se smatrao Bojim prorokom, sudjelovao u prenoenju znanstvene predaje, koja je u Egipat moda doista stigla iz Atlantide. Je li mu upravo ta predaja omoguila da umetne ifru u Sveto pismo, koje je predstavio djeci Izraela? Iako se biblijski kod moe razbiti samo uz pomo raunala, za njegov nastanak ona nisu potrebna. No, stvaranje takve ifre zahtijevalo je odreen napredak - a moda ak i mehanika pomagala - koji je znatno vie od onog, koji Platon pripisuje Atlantianima. No, ako ifra doista predstavlja naslijee Atlantiana, to je s njezinim proroanskim elementom? Pripisati ga boanskoj
42) U Martian Genesis, Piatkus Books, London, 1998.

intervenciji znailo bi zamijeniti jednu tajnu drugom i, to je jo znaajnije, zanemariti suvremena otkria o prirodi vremena. Iako veina ljudi shvaa vrijeme kao neto to postoji neovisno o svemiru, poput rijeke uz koju sve protjee, Einsteinova teorija relativnosti potvruje da to nije tono. Vrijeme je jedan aspekt svemira - ili, bolje, vrijeme i svemir aspekti su jedinstvene strukture takozvanoga svemirskoga vremena. Fiziari su dokazali da vrijeme nije apsolutno. Ono usporava u trenutku kada objekt dosegne vrhunac i zaustavlja se kada dosegne brzinu svjetlosti (to je teoretska granica ubrzanja). Teoretski znamo kako bismo izgradili vremenski stroj, iako nemamo potrebnu tehnologiju da to uinimo u praksi.43 Uoeno je da na subatomskim razinama neke estice iskrivljuju vrijeme, dok se druge kreu unatrag u vremenu. S obzirom na takvu znanstvenu pozadinu, proroanski element biblijskoga koda ne zvui toliko zastraujue (pa ne zahtijeva ni religijsko objanjenje). No, ako biblijski kod doista predstavlja naslijee Atlantiana, ta je izgubljena civilizacija razumjela vrijeme mnogo bolje od nas. Atlantiani su svoje znanje iskoristili za predvianje budunosti.

43) Detaljnije o tim fascinantnim temama vidi moju knjigu Time Travel: a New Perspective, ("Putovanje kroz vrijeme: novi pogled") u izdanju Llewellyn, SAD, 1997.