Smail Dubravi Radiestezija I PRIRUNIK ZA RAD S RALJAMA I VISKOM

Vlastita naklada Priredio: Branimir Galekovi Ovaj materijal se moe kopirati u dijelovima ili u cjelini za osobno koritenje, za prijatelje ili klubove i to iskljuivo u neprofitne svrhe.

Zagreb, 2011.

ISBN 978-953-56657-1-7

Smail Dubravi, dipl. ing.

RADIESTEZIJA I
PRIRUNIK ZA RAD S RALJAMA I VISKOM

Zagreb 1985
3

elei spasiti od nezasluenog zaborava znaajno djelo pok. Smaila Dubravia posveeno radiesteziji, a koje svojedobno nije imalo prilike biti predstavljeno iroj publici na odgovarajui nain, ve samo u obliku skripata, ovom prilikom objavljujemo ovo djelo u obliku besplatne elektronike knjige. Nastojanje je podrano od strane obitelji autora kao i Kluba radiestezista, bioenergetiara i istraivaa iz Zagreba. Djelo je uz puno truda preneseno u oblik, koji omoguava njegovu prezentaciju pomou suvremenih sredstava komunikacije, ipak ostavljajui originalno djelo u gotovo neizmijenjenom obliku primjerenom ondanjem stupnju tehnologije, onako kako ga je autor s puno ljubavi i truda zamislio. Branimir Galekovi, dipl. ing.

Sadraj UVOD PREDGOVOR.....................................................................................................7 KRATKA POVIJEST RADIESTEZIJE ..........................................................9 TEORETSKI DIO Osnovni pojmovi ...............................................................................................14
Pokusi sa zrakama............................................................................................................17

RADIESTEZIJSKI PRIBOR ZA RAD ..........................................................20

a) Ralje ...............................................................................................................................20 b) Visak................................................................................................................................23 POKRETI RAALJA I VISKA.......................................................................................24

TKO MOE POSTATI RADIESTEZIST .....................................................28 PRAKTINI DIO V O D A ..............................................................................................................29

Kako pronai podzemni vodeni tok .................................................................................31 Odreivanje dubine do podzemne vode...........................................................................32 Odreivanje koliine vode jednog podzemnog toka........................................................34

ZRAENJE .......................................................................................................37 TETNA ZRAENJA......................................................................................40

1) Zraenja koja dolaze iz podzemlja ..............................................................................40 2) Zraenja koja dolaze iz Kozmosa................................................................................42 3) Zraenja koja dolaze iz nae okoline...........................................................................43 LOCIRANJE TETNIH ZRAENJA.................................................................................43 Izrada nacrta zraenja u zgradama...................................................................................43 Blokada tokova zraenja ..................................................................................................45 Kako djeluju tetna zraenja na organizam ljudi .............................................................46

TELERADIESTEZIJA ....................................................................................48
RAD NA KARTAMA .....................................................................................................48

DIJAGRAMI .....................................................................................................50
IZBOR LIJEKOVA I ISPITIVANJE NAMIRNICA ......................................................51

ZDRAVSTVENI PREGLED LJUDI ..............................................................52 NAUKA I RADIESTEZIJA.............................................................................54

POGOVOR ........................................................................................................56 L I T E R A T U R A .........................................................................................57

UVOD

PREDGOVOR
Iako sam po struci hidrogeolog, nisam nikakvu panju poklanjao radiesteziji. Jo na fakultetu, u okviru kolegija iz geofizike, spomenuto je, da od davnina postoje ljudi,, koji su imali ili imaju sposobnost da pomou raalja pronalaze na terenu vodu. I to je sve. To sam samo registrirao u glavi i nita vie.. U terenskim praktinim radovima za vrijeme, studija nije se na terenu pokazivalo, kako se to radi; nijedan student nije o tome dalje vodio brigu i to se zaboravilo.. U Institutu za geoloka istraivanja bio sam ukljuen u istrane hidrogeoloke i inenjersko-geoloke radove, pa sam se tako prilikom rukovoenja hidrogeolokim radovima u ljeto 1967. godine, prvi put susreo sa in. Stankom Jurdanom, te bio prisutan kad je pomou jedne savinute eline ice iao po terenu, da bi otkrio tokove podzemnih voda. Moram priznati da nisam nikako mogao razumjeti to radi.. Hodao je po terenu brzim i dugim koracima. Negdje mu je ica mirovala u rukama, a negdje se brzo okretala. Ja sam pokuavao da poveem ta njegova kretanja po terenu, ali dobio sam samo neke mnogokute i nita nisam shvaao. On se prilikom tog rada dva puta zaustavio i rekao da tu gdje on stoji tee podzemna voda na toj i toj dubini i da treba tu buiti. Kad je bio gotov sa radovima, dao mi je svoje ralje u ruke i usmjerio me prema toku podzemne vode. Kad sam doao na jedno mjesto na terenu, opazio sam s velikim uenjem, da mi se ica poela u ruci okretati takvom snagom, da je nisam mogao u ruci sprijeiti da se ne okree. I sam in. Jurdana bio je iznenaen, priao mi je, potapao po ramenu i rekao: "Bravo, iznenaen sam. Vi biste se morali posvetiti radiesteziji." Zato mi je tom prilikom spomenuo da bih se trebao baviti naftom, nije mi do danas jasno. Tom prilikom je takoer rekao, da radiesteziju treba uiti, uiti, da je podruje kojim se ona bavi vrlo iroko, da radiestezija otvara nove vidike i daje nove spoznaje, koje nisu dostupne svim ljudima, da je to uroena sposobnost, ali koju treba dobro njegovati i prouavati, ako se ele postii adekvatni rezultati. Prilikom boravka u jednom uredu, obavio je sa svojim malim viskom pregled svih prisutnih, izmeu njih i mene. Tada sam prvi puta vidio rad s viskom. U desnoj ruci vrtio je mali visak, a lijevom rukom prelazio po odijelu onoga koga je pregledavao. Kad bi mu se visak naglo zaustavio, rekao je da organ, koji je na tome mjestu, nije u redu. Bolestan je i da ga treba pregledati i lijeiti. To je, kako sam spomenuo, bilo 1967. godine i od te godine poinje moj radiestezijski rad. On mi je koristio vrlo esto i u struci za neka objanjenja o tokovima podzemnih voda i dubini do nivoa podzemne vode. U svom strunom radu, radiestezijske podatke provjeravao sam vrlo mnogo puta buenjem i bio sam radi toga vrlo zadovoljan, ali na alost nisam ih u svojim mnogobrojnim strunim izvjetajima htio spominjati, s obzirom na dosta odbojan stav, koji je zauzet prema radiestezijskim podacima. Radiestezija je zapravo neshvaena nauka, pa se svaki promaaj (kao da toga nema svagdje i u naunim disciplinama) uveava, daje mu se mnogo vea dimenzija, nego ako se to dogodilo nakon svih opsenih istranih radova, izvrenih prema svim naunim metodama.. Koliko samo ima negativnih buotina na naftu ili na vodu, pa nikoga od toga ne boli glava. Raeno je po svim propisanim istranim metodama, rezultati su negativni i to sve opravdava. Ne postoji ni jedan struni rad, da se u njemu ne grijei. Koliko se. do danas stvari u praksi moralo ispravljati, popravljati, doraivati. Od toga nije imuna ni radiestezija, ali njezine bi rezultate bilo potrebno tretirati ravnopravno. U svom radiestezijskom radu koristio sam i nau i stranu literaturu. Naa je radiestezijska literatura vrlo siromana.. Na naem su jeziku izale samo dvije knjige: od Rudolfa ihera: "Ralje vilinske na raspuu nauke i metafizike" (1955) i od ing. Stanka Jurdane: "Ralje i visak ivota" (1978). Obadvije ove knjige vrlo lijepo i opirno, lako

pristupano za vrlo irok broj italaca, koji ne mora da su radiestezisti, opisuju to sve obrauje radiestezija i to ona moe, ali su obadvije knjige, za teorijsko prouavanje metoda terenskog ili praktinog rada vrlo oskudne. Radi toga su mnogi radiestezisti, koji imaju potrebnu osjetljivost za rad, ako ne poznaju neki od stranih jezika na kojima je edukativna radiestezijska literatura opsena (njemaki, francuski, engleski, ruski), zapravo lutali, oformljujui svaki svoj poseban nain praktinog rada. Tako se stvorila, u nedostatku meusobnih komunikacija, da je tako nazovemo: lina radiestezija, pa je svatko koristio ono, na emu je imao najvie uspjeha i u to je bio siguran. Tako npr. svako malo vee mjesto imalo je svog poznatog raljara, koji je traio vodu. Na alost osim zaista sposobnih, pojavio se. i velik broj nesposobnih, koji su bez uroenog a kamoli i uvjebanog umijea.. Oni etaju okolo, uveliavajui svoje "uspjehe", koje nitko prije toga ne kontrolira, zavaaju ljude, naplauju svoj rad enormno visokim svotama i netragom nestaju. Nije rijedak sluaj da nastupaju pod imenom naih poznatih i priznatih radiestezista. Ovakvi su se ljudi pojavljivali kroz cijelu povijest radiestezije, prikazivali se kao zatitnici i pastiri, a bili su zapravo vukovi radiestezije, koji su joj uvijek nanosili i jo uvijek nanose tetu. Nikada nisu toliko opasni oni koji napadaju radiesteziju, koliko ovakvi koji je zapravo na sva usta hvale.. U Zagrebu se, na inicijativu radiesteziste Antona Crnolatca - u okviru Elektrotehnikog drutva inenjera i tehniara - osniva 1982. godine Sekcija radiestezista, s ciljem da okupi sve ozbiljne radiesteziste i one, koji se ele uputiti u radiestezijske fenomene, produbiti njihovo znanje o ovom umijeu putem odranih predavanja, koja zadiru u ovu tematiku i putem praktinog terenskog rada, na kojem e poznati i priznati radiestezisti pokuati od najsposobnijih stvoriti dobre strunjake. Sekcija radi ve treu godinu, a interes za nju stalno je u porastu. Odran je niz predavanja od poznatih radiestezista iz Zagreba i suradnika izvana. Ova knjiga koju sam napisao, treba posluiti kao prirunik za radiestezijski rad svima onima, koji su uvjereni i testirani da imaju radiestezijskih sposobnosti. Onima koji sumnjaju u svoje sposobnosti, preporuam neka ih najprije dadu ispitati, pa neka onda postepeno ulaze u primjenu za vlastito zadovoljstvo i korist ljudima. Onima, koji i malo sumnjaju u sebe preporuamo da se klone traenja vode i pregleda ljudi (dijagnostike)te lijeenja predajom vlastite bioenergije, jer mogu prouzroiti nepotrebno velike novane izdatke i sebi i drugima, dovesti u groznu zabludu ovjeka loom dijagnozom, a posebno lijeenjem, koje.- ako se ne provodi tono i pravilno - moe imati vrlo loe zdravstvene posljedice i na onoga koga se lijei i na onoga koji "lijei". Radiestezijom se trebaju baviti izrazito dobri i estiti ljudi, ljudi koji ele drugima zaista pomoi. To trai od nas radiestezijska etika. Ona mora biti spiritus movens. Smail Dubravi, dipl. ing.

KRATKA POVIJEST RADIESTEZIJE

Radiestezija je, ini se, stara kao i samo ovjeanstvo. Na crteima pronaenim u piljama, gdje su obitavali prethistorijski ljudi, nalazili su se i crtei koji bi mogli predstavljati prvobitni oblik raalja. To su nacrti povijesnih tapova na zidovima pilja. Jasno je, da je potreba za vodom, pored hrane, bila od glavnih preokupacija prethistorijskih ljudi. Vjerojatno da su upravo ti ljudi sa sposobnou za otkrivanje vode, kao estim ulom, bili vraevi ili poglavari plemena, koji su imali zadatak pronalaziti najpogodnija mjesta za ivot, a to su pored smjetaja bili voda i hrana. Oni su, pored vode, morali pronalaziti i mjesta gdje se zadrava divlja, radi lova. I dan-danas u primitivnih naroda u Africi i Polineziji postoje ljudi, obino plemenski vraevi, koji upotrebljavaju tapove kojima otkrivaju sakrivene ili ukradene stvari. Ralje se,u Kini upotrebljavaju 2.000 godina prije nae ere. To su, navodno, bila dva dugaka tapa, to su ih drala dva ovjeka. Postoji jedan bareljef iz 147. godine pr. Krista, u kome pie da je car Yu iz dinastije Hia bio glasovit u otkrivanju leita ruda, izvora i sakrivenih predmeta.. U grobnicama egipatskih faraona u crteima na zidovima ima predmeta slinih dananjim raljama i visku. Na alost nema objanjenja emu su sluili. Mojsiju se pripisuje da je udario tapom po kamenu, i da je potekla voda iz stijena Horeba. Vjerojatno da je bio upoznat sa svojstvima raalja. U povijesti starog vijeka mnogo se spominju tapovi, ali nema dokaza da li se to radilo o raljama. Plinije govori o vodi, a ne spominje ralje. Rimljani su ralje zvali lituus. Rimske legije kad su napadale na Galiju (dananja Francuska) i Njemaku imale su raljare, koji su se bavili opskrbom vojske pitkom vodom. Rimski sveenici upotrebljavaju visak., Nakon otkrivene zavjere, protiv cara Flaviusa Valensa (4. stoljee) interesiralo ga je da dozna, s koje mu strane prijeti opasnost. Taj zadatak povjerio je sveenicima, koji su s viskom iznad abecede, dobili tri slova TEO... Car je dao smaknuti sve ljude u svojoj blizini, ije je ime poinjalo slovima TEO. Nije pomoglo, ipak ga je ubio Teodosije. U srednjem vijeku se esto spominje upotreba raalja. U njemakim spisima u 3. i 4., stoljeu spominju se Wnschelrute i Wnschelrisz, to je naziv za ralje. God. 1430. u zapisu jednog mjernika spominje se rad sa raljama na istraivanju ruda. Prvi raljar koji se spominje imenom je sveenik P. Bernhardus, koji je uspio pronai ukradeno, blago 1532. godine. Malo kasnije spominju se raljari Caspar Brusch i Michael Barth, koji su bili na glasu sa svojim sposobnostima u Njemakoj. Prva poznata slika raljara koji istrauje na terenu je u djelu Sebastiana Mnstera: Cosmographia universalis, iz godine 1550. /Sl. 1/. Na slici je dat okomiti presjek kroz jedan rudnik, sa prikazom radova koji se obavljaju. Sasvim gore, na povrini, prikazan je raljar kako sa raljama (Virgula divina) trai rudu. Godine 1556. izdana je knjiga Georga Bauera, zvanog G. Agricala, njemakog lijenika i mineraloga, rasprava o rudama: De Re metatica, sa slikom raljara, kako odsijeca na drvetu ralje, zatim kako istrauje teren sa raljama (Sl. 2 A) i kako su mu one pokazale gdje je ruda (Sl. 2 B).

Jo 1521. godine u jednoj knjizi opisan je nain kako se izrauju ralje: "Treba pronai pogodnu ravastu granu od lijeske te je, kad se sunce raa na istoku odsjei na tri kraja tri puta govorei: Podiem vas u ime Mitratona, Elohima, Semforasa i Adnaya, da bi mi posluile da pronaem sve to mi treba, kao to su to radili Mojsijev i Jakobov tap. Zatim ete po mjeri kod kovaa iskovati isto takve metalne grane, naotriti ih da bi mogli s njima zaklati rtvu (obino jedno pile). Nakon klanja ostavit ete eljezne ralje, koje ste izabrali, zatim ugrijati magnetski kamen da bi namagnetizirali krajeve otkinutih raalja." Mora se priznati da je postupak za izradu dananjih raalja mnogo laki i jednostavniji. Nekako u ovo doba inkvizicija je u punom zamahu. Sve to nije svima, a naroito sveenstvu jasno, proglaava se vezom s demonima i avolom. Vri se proganjanje i ometanje svih ljudi, koji su sumnjivi, da odravaju vezu sa avolom, proglasa va ih se arobnjacima i vjeticama. Pri tome je stradao i velik broj raljara, zatvaralo ih se i osuivalo. Ovaj se progon zadrao sve do kraja 17. stoljea, kada i sveenstvo poinje prouavati rad s viskom i raljama (sl. 3). Godine 1600. u Njemakoj se pojavljuje Jean du Chatelet, baron od Beausoleila i Auffenbacha, koji je bio uven kao istraiva rudnog bogatstva. Bio je francuskog porijekla. Obiao je mnoge evropske rudnike, pa je tako doao u Francusku, gdje upoznaje svoju buduu suprugu Martine de. Bertereau koja udajom (oko 1610 g.) postaje baronica de Beausoleil. Zajedno sa suprugom poinje istraivati rudno bogatstvo Francuske i izvore vode, sa sedam vrsta

10

raalja, busolama i astrolabom. To je prvi podatak o traenju vode; pomou raalja. Preko parlamenta Bordeaux-a, Toulouse-a i Provence, godine 1627. registriraju svoj rad i to se smatra prvim slubenim priznavanjem radiestezije. Otkriveno je vie od pet stotina rudnih leita (kristal, eljezo, galenit, ugljen, cink, antimon, sumpor, tirkize, rubine i opale, te mramor i dr.) i mnogo izvora. Predstojnik u gradu Rennesu, pod sumnjom da se bave arolijama, pretresao im je stan, odnio sav pribor i dao ih uhapsiti. Iako je baronica de Beausoleil uputila molbu kardinalu Richelieu da ih pusti, navodei sve to su napravili za Francusku, on se na to ogluio, pa su njih oboje okonali svoj ivot u zatvoru. Sveuilini profesor Pater Kirchner 1631. godine dokazao je da se ralje pokreu samo u rukama osjetljivih raljara, a ne zato to su pod utjecajem prinesenog uzorka. Izbalansirao je ralje na jednom naslonu i prinosio razne rude raljama i one su ostale potpuno nepokretne. Time je pronaao, da ne postoji nikakva naklonost (simpatija) izmeu raalja i predmeta. Kretanje raalja objanjavao je nesvjesnim pokretima miia u raljara. On je time prvi poznati nauenjak koji je pokuao nauno objasniti rad s raljama.. Jean Francois pokuava 1655. godine napraviti instrument za pronalaenje vode. Vjerovatno nije uspio jer se kasnije ponovno vratio raljama. Rad sa raljama u ovo vrijeme i nadalje naziva se rabdomantijom*, a raljari rabdomantima. Raljarenje je bilo godine 1658. priznato poasnom diskusijom u akademskim tezama u Wittenbergu. Raspravljalo se da li rabdomanciju treba uvrstiti u okultne sile ili ne. Zakljueno je da ne treba, osim u sluaju kad se radi o prevari, ali se ipak, kad su nalazi na terenu nevjerovatni, moda stoji u vezi sa avolom. I pored progona i negodovanja od strane sveenstva, javljaju se sve brojniji raljari koji svojim rezultatima zadivljuju i zbunjuju tadanju javnost, tako da sveenstvo poinje, jasno pod zakletvom dranja stroge tajne, prouavati te fenomene. Tome je naroito pridonijela pojava raljara Francuza Jacques-a Aymara /Sl. 4/. 0 njegovim uspjenim pothvatima opirno je pisala tampa onoga vremena, vrili sa njim nauni pokusi, to je sauvano u dokumentima do dananjih dana. Roen je 1662. godine u Saint Marcelinu, blizu Liona. Ne zna se kako je postao raljar. Sa 26 godina otkrivao je poinioce kraa. Traei malo kasnije podzemni tok vode, kopajui na tome mjestu naiao je na zakopan le jedne ene. Odmah se pomou raalja dao na traenje poinitelja ubojstva. Ralje su ga dovele do kue njenog mua, koji je priznao zloin. Kada je bio ubijen jedan vinarski trgovac i njegova ena (1692. god.) a nije se moglo pronai tko je to uinio, magistrat je u pomo pozvao Aymara. On se uputio s mjesta zloina sa raljama u ruci, preao most preko Rhone i doao u kuu jednog vrtlara, uao mu u kuu i pronaao da su tu bila dvojica, koji su sjedili i pili, a zatim otili. Nakon praenja traga nekoliko dana, ralje su ga odvele ravno u zatvor, gdje je bio ubojica zatvoren radi neke krae. Kratko iza toga on je priznao svoje nedjelo, te odao da je imao sauesnika. Osuen je na smrt i rastrgan na kotau.
* Rabdomantija: grka rije. rhabdos - iba, prut; manteia - proricanje, arobnjatvo

11

Sveenik Abbe de Vallemont mjesec dana je 1698. godine izvodio s njim eksperimente i tvrdi da je sigurno da se u njegovim rukama okreu ralje kada slijedi ubojice i lopove. Potaknut uspjesima Aymara izdaje knjigu: Okultna fizika ili rasprava o boanskim raljama (1693. g.), kojim djelom staje u obranu rada sa raljama. Inkvizicija zabranjuje ovu knjigu (1701.g.), ali se knjiga ipak ponovno tampa 1702. godine, a nakon toga ponovno 1722. godine. ini se da je poetak 18. stoljea vrijeme kad kler poinje prihvaati rabdomanciju kao normalnu pojavu. Nakon Aymara, u Francuskoj se pojavljuje novi glasoviti raljar po imenu Barthlemy Bleton. Roen je negdje izmeu 1740. i 1750. godine. Radi slabog materijalnog stanja, roditelji su.ga dali da radi kao sluga. Imao je sedam godina kada je, uvajui stoku, sjeo na jedan kamen i dolo mu je zlo i poeo se sav tresti. Kad bi otiao s kamena, to je prestajalo, a im bi ponovno sjeo na kamen, dogaalo mu se isto. Jednom prilikom je to opazio jedan sveenik koji je dao na tom mjestu da se kopa i pronala su se jaka vrela. Ralje koje je upotrebljavao Bleton bile su isprueni tap kojeg je on drao s kaiprstima ruku. tap je bio vrlo malo povijen. (Sl. 5) Okretao se nesvojevoljnim pokretima njegovih ruku. ak i da je htio to uiniti, to ne bi mogao sam, s obzirom na nain kako ralje dri. Broj okretaja je iznosio 30 do 80 u minuti.. Postoji mnogo zapisanog i ouvanog o radu raljara Bletona. Sposobnost za rad sa raljama, dok je bio bolestan, bila je smanjena. O Bletonu i eksperimentima s njim pisao je mnogo Dr. Pierre Thouvenel u Fizikim i lijenikim memoarima (1781) i u Drugim memoarima (1784), u kojima je fenomen raalja pokuao da rijei svojom teorijom o elektrici. Vrlo esto je eksperimentirao s Bletonom, koji je imao povez na oima, vodio ga po terenu desno i lijevo, ali se nije nikada desilo da je Bleton ustvrdio da se nalazi na toku podzemne vode, kad na njoj nije bio. Bleton je pokazivao na povrini terena, gdje se dolje podzemni tokovi granaju, ire ili propadaju. Dr. Thouvenel je naveo podatak da u est stotina pokusa nije Bleton niti jedanput pogrijeio. Bleton je radio za mnoge ugledne ljude onog doba: "To su bili grofovi, markizi, gradonaelnici i neka drutva." Vrio je istraivanje vode i izvan Francuske. U svibnju 1782. godine Bleton je ispitan od est uenjaka. Zavezanih oiju on je pronaao zakopanu cijev, kroz koju je tekla voda. Bio je to puni uspjeh Bletona, pa je pronaao nekoliko izvora na mjestima gdje je to kraljica Francuske eljela.. I dan-danas se prouava Bletonov rad od strane nekih uenjaka. Godine 1790. roen je sveenik Abb Paramelle koji se bavi istraivanjem podzemnih voda. On to nije radio raljama, nego je to zakljuivao po konfiguraciji terena i padu slojeva. Doao je do zakljuka, da se voda u podzemlju ponaa slino kao na povrini. Kia pada na tlo, procjeuje se kroz troni povrinski pokriva do nepropusne podloge, a onda ide po njoj na nie, stvarajui podzemne potoie, potoke, jezera pa nekad i itave rijeke, koje negdje izbijaju na povrinu. U 25 godina locirao je oko deset tisua izvora, od kojih je velika veina i danas, u upotrebi. Paramelle je objavio svoje radove na otkrivanju izvora, i knjiga je doivjela etiri izdanja. Kroz ovu kratku povijest radiestezije govorilo se uglavnom o radu s raljama, jer je o tome bilo dosta podataka. Sigurno je da je kroz svo ovo vrijeme i visak bio manje-vie u upotrebi. On se spominje u djelima Schota (1662) i Beyera (1749); ali izgleda da nije sluio za traenje vode.

12

Tek 1798. godine postoje podaci da je prof. Antoine Gerboin, doavi u posjed jednog viska vrio sa njim eksperimente otkrivi, da visak reagira u onoga, koji ga dri esto na udan nain. Slavni kemiar Chevreul, lan Francuske akademije nauka, nastavlja Gerboinove. eksperimente, sa viskom u vremenu od 1812. do 1833. godine, a rezultata o tome objavljuje tek 1854. u knjizi: 0 boanskim raljama, visku zvanom istraiva i ploama koje se okreu. S obzirom da je bio apsolutno radiestezijski neosjetljiv, to je izjavio da niti ralje, niti visak, nisu nikakav instrument za istrane radove, bilo na vodu ili za neto drugo. Ovaj zakljuak zakoio je gotovo pola stoljea rad na prouavanju viska. Istraivanje izvora uzima maha tek poetkom 20. stoljea. Raljari i oni koji rade sa viskom poinju se ujedinjavati u regionalne, nacionalne i meunarodne kongrese. Vre se stalno istrani radovi, kako u Evropi, tako i u njemakim i engleskim kolonijama. Prvi kongres istraivaa odran je u Hannoveru 1911. godine, Drugi kongres u Guilfordu u Engleskoj. Godine 1913. odrava se u Njemakoj "Internacionalna unija istraivaa". Iste te godine odran je u Parizu "Internacionalni kongres eksperimentalne psihologije". U prvom svjetskom ratu (1914-1918) upotrebljavaju se ralje za pronalaenje pitke vode za vojsku, podzemne pilje za sklonita, kao i zakopane granate. Abbe Kermet napravio je 1919. godine nekoliko fascinirajuih otkria na mjestima iz daljine. U prosincu 1929. godine usvojena je rije radiestezija, koja je obuhvatila sve vrste radova, koji se izvode pomou raalja i viska, a uskoro zatim Emile Christophe daje radiesteziji na daljinu ime teleradiestezija. Kongresi su se odravali jo u Barceloni (1927), Bad Rathenfeldu (1930), Veroni (1932), Lozani (1934), Liege-u (1939), a onda dolazi do Drugog svjetskog rata, pa je tek 1954. godine odran Internacionalni kongres u Parizu, zatim 1956. u Locarnu i tako redom. U novije vrijeme radiestezija doivljava procvat. Izdaju se mnogi asopisi, revije i knjige, koje se bave tom problematikom. Radiestezisti 20. stoljea otkrivaju u radiesteziji nove spoznaje, proiruju znanja, izuavaju radiesteziju nastojei je to vie pribliiti nauci. Spomenuo bih Abbe Alexisa Bouly-a (1865-1953), kojeg se naziva ocem radiestezije, Abbe Alexisa Hermet-a (19661937), nazvanog Princom istraivaa izvora, Henry de France-a (1872-1947), Francuze, zatim Blowa, von Uslara iz Njemake, Beichla, Dr Benedikta, iz Austrije, Adamsa Gatakera, Hulinsa, iz Vel. Britanije i dr. Postoji u novije vrijeme itava plejada izvrsnih radiestezista ije knjige moemo nabaviti u inozemstvu. Od naih radiestezista spomenuo bih najprije pokojnog in. Stanka Jurdanu i Rudolfa ihera, koji su izdali prve radiestezijske knjige kod nas. Osim onih koji su napisali knjige, postoji kod nas takoer izvjestan broj izvrsnih radiestezista, oba spola, koji imaju izraene radiestezijske sposobnosti i znanje, koje primjenjuju svakodnevno na korist i ljudi i same radiestezije, uglavnom u okviru Radiestezijske sekcije Drutva inenjera i tehniara u Zagrebu, osnovane 1982. godine.

13

TE0RETSKI DI0

Osnovni pojmovi
Svi radiestezjski radovi o kojima emo govoriti u ovoj knjizi bazirani su na radijacijama, tj. zraenju, koje se deava svugdje u prirodi. Sva iva bia, ljudi i ivotinje, svo raslinstvo, drvee i biljke, kao i svi prirodni na izgled mrtvi materijalni dijelovi Zemlje kao planete, stijene, rude i minerali, daju svoje radijacije. Znamo da su i misli, osjeaji kao i osjeti ulima kod ljudi i ivotinja takoer vrsta radijacija. Radijacije nam dolaze i iz zemlje i iz atmosfere u raznim oblicima. Moemo stoga rei, da sve u prirodi zrai i da je na izgled samo neivo, jer se svugdje, odigravaju procesi kretanja, jer se unutar svakog atoma bilo kakvog vrstog, plinovitog ili tenog stanja odigravaju kretanja elektrona oko jezgre, odigravaju se procesi polarizacije, to jasno ukazuje na to, da apsolutno neivog u prirodi nema. Postavka da sve zrai je i osnova radiestezijskih radova i radiestezijskih ispitivanja. Ispitivanja su vrena ve od davnina, i teorije o tim zbivanjima, i razlozima tih zbivanja protegnule su se sve i do dananjih dana. Spomenuli smo radove. Kirchnera /1631/, koji je prouavao zato se kreu ralje u rukama posebno osjetljivih ljudi. Vidimo i nastojanja da se pronikne u tajne kretanja viska i njegovo prouavanje od strane Chevreula u Francuskoj akademiji nauka. Imamo zatim objanjenja radiestezijskih pojava od prof. dr Heimmea pomou elektrinih titrajnih krugova (Nouvelle mthode de radiesthsie). Abb Mermet pokuava takoer u svojoj knjizi Kako ja radim (Comment j'opre) dati osnovna objanjenja u vezi radiestezijskih fenomena, nastojei da sve to to vie priblii nauci. U novije vrijeme, kad se naglo razvija nuklearna fizika, ima pokuaja objanjavanja radiestezijskog zraenja pomou slobodnih elektrona. Kako vidimo postoji vie teorija, od kojih zapravo ni jena nije jo potpuno dokazana, jer do sada ne postoje takvi aparati, koji su mogli dati odgovor na to, koja je teorija prava ili bar najblia. Mi emo se, u nastavku izlaganja, osvrnuti na teoriju Abbe Mermeta, ne zato to je ona sva pitanja rijeila, nego stoga jer je ta teorija prikladna, makar i ne bila u svim tokama dobra i tona, za objanjenje fenomena s kojima se susreemo pri naim radiestezijskim radovima. Opat Mermet (1866-1937) bavio se radiestezijom etrdeset godina, radei na vrlo razliitim radiestezijskim radovima sa zadivljujuim uspjehom ali i prouavajui zato se to dogaa. Kao prvo, otkrio je da svi radiestezijski radovi imaju osnovu u zraenju i da ta zraenja dolaze od predmeta i stvari, koje je ispitivao. Ustanovio je da preko desne noge i tijela radiesteziste, kroz ruke dolaze radijacije do raalja ili viska i da ih pokreu. Svako zraenje stvara oko sebe polje djelovanja, isto kao to oko sebe neki vodi stvara elektrino polje. Radiestezijsko polje djelovanja naa normalna ula ne registriraju. Ovo radiestezijsko polje iri se u svim pravcima oko predmeta, koji ga stvara, a u njemu nailazimo na zrake, plohe i spirale. Oko takvog jednog predmeta kojeg ispitujemo stvaraju se slijedei elementi: 1.. Magnetske plohe i silnice. 2. Temeljna (osnovna) zraka. 3. Mentalna zraka. 4. Suneva zraka, ili zraka od umjetnog izvora svjetla. 5. Tvarna zraka (ovisna o grai materijala). 6. Vertikalni stup. 7. Radiestezijski odrazi. 8. Brojevi i okretaji.

14

9. Spirale. 10. Figure koje izvodi visak. 11. Promjene teine viska. 12. Fading. Ad 1) Magnetske plohe i silnice javljaju se kao linije paralelne jednom vodotoku i to s jedne i s druge strane toka po sedam, znai ukupno 15 linija. Ove paralelne linije su zapravo presjeci cilindrinih tijela poloenih okolo vodotoka. Ako voda izbija vertikalno iz dubine, onda oko nje nalazimo 7 koncentrinih krugova. etvrta i sedma linija su vane kod traenja tokova podzemnih voda.

Sl. 7

Ad 2) Temeljna (osnovna) zraka. Svako tijelo u stavu mirovanja emitira u tono odreenom pravcu u odnosu na pravac sjevera, zraku pod uvijek istim kutem, a koja pokazuje i konstantan nagib prema horizontalnoj ravnini. Ova se zraka naziva temeljnom zrakom. Ona je kratka. Duina joj ovisi o masi tijela i o vrsti materijala. Ad 3) Mentalna zraka je zraka koja povezuje predmet i bilo koju osobu. Ide direktno u mozak opaaa.. Uvijek je prisutna, osim kad se javlja fading. To je pored temeljne zrake najvanija zraka, jer se vrlo mnogo koristi u radiestezijskim radovima. To nije zraka koju emitira na mozak, koja se odbija od traenog predmeta i dolazi ponovno u mozak.. To je zraka koja ima samo putanju prema naem mozgu. Znai da ovjek kao pojedinac nije emisiona, nego samo prijemna stanica. Nae je oko zapravo samo fotografska kamera, koja prima, a ne emitira nita.. To je miljenje Abb Mermeta. Oko ovog pitanja, da li je mentalna zraka ona, koju samo primamo, a ne ona koju smo poslali, pa se onda vratila nama, vodila se dugo diskusija i prepirka. Mislim da je i do danas to pitanje ostalo otvoreno. Ad 4) Svjetlosna zraka je zraka, koja dolazi od nekog izvora svjetla. To moe biti Sunce. Abb Bouly, znameniti francuski radiestezist je mislio, da ta zraka dolazi samo sa Sunca, ali je Abb Mermet utvrdio, da ta zraka moe potjecati i iz bilo kojeg drugog izvora svjetla. Moe to biti elektrino svjetlo, neka lampa ili svijea. Svjetlosna zraka spaja stalno izvor svjetla sa svim predmetima. Za radiesteziju je vrlo vano, to je otkriveno, da uz svaku svjetlosnu zraku prepliui se na svom putu ide i jedna radiestezijska zraka. Kada svjetlosna zraka doe do magnetske plohe, koju ima svako tijelo, ona se odbija od nje i udaljuje od tijela. Ad 5) Tvarna zraka. Svako tijelo alje zrake prema svim tijelima graenim iz istovrsnog materijala. Ova se zraka naziva i "probnom zrakom", jer na tom principu se osniva tzv. "tvarna proba". Tako npr., ako smo negdje izgubili neki predmet od aluminija, ili drugog

15

nekog metala, moramo kao probu postaviti negdje okolo vie predmeta od istog materijala kao to je izgubljeni. Oni uspostavljaju po jednu zraku s izgubljenim predmetom. Visak e nam pokazati kad naiemo na tu zraku i njen pravac. Traei te zrake, i njihove pravce nai emo traeni predmet u presjecima naenih tvarnih zraka. Izmeu predmeta od razliitih materijala ne dolazi do uspostavljanja zraka. Ad 6) Vertikalni stup. Ako su prilike u atmosferi stabilne, dolazi do vertikalnog zraenja iznad i ispod svakog predmeta. Ako se atmosferske prilike pokvare, vertikalni stup se gubi, jer se pretvara u zavaravajue magnetske odraze.. Ad 7) Radiestezijski odrazi. Pri nevremenu ili jakom sunevom svjetlu dolazi do stvaranja lanih slika, koje pleu okolo predmeta. Po noi se to deava rjee. Ipak iz ovih lanih odraza dobar radiestezist, ako ih prepozna moe dobiti sve potrebne podatke npr. o vodi ako je trai, tj. njenu dubinu, koliinu i veliinu protoka, jer oni daju podatke o tome, neto slino kao da gledamo lik u ogledalu. Ad 8) Brojevi njihaja i pravci okretanja. Prilikom rada s viskom iznad nekog predmeta, on e iznad njega napraviti izvjestan broj njihaja, zatim krunica, ponovno njihaja itd. Ako je to npr. bakar, bit e sedam njihaja, sedam krunica, ponovno sedam njihaja itd. Za vodu isto toliko. Znai broj 7 je prepoznavajui broj i za bakar i za vodu. Kako emo ih onda razlikovati? Jednostavno: po osnovnoj (temeljnoj) zraci. Za bakar ona ima kut 45 jugozapad, a voda kut 30 sjevero-zapad. Kod brojenja njihaja i krunica uvijek postoji na prelazu od njihaja, prema krunicama jedna elipsa, dakle neka sredina izmeu pravca i krunice;. Tako svaka tvar ima svoj broj /ifru/ i pravac kretanja, koji je za svaki materijal svojstven. Moram ovdje napomenuti, da mnogi radiestezisti, meu njima i ja, ne dobivamo iste ni kuteve ni brojeve njihaja i kruenja To i nije vano. Svatko tko eli ustanoviti svoje brojeve moe se tome posvetiti i odrediti takve brojeve i svoje kuteve temeljnih zraka. Vano je da ih on pravilno upotrebljava. Ad 9) Spirale. Prilikom rada s viskom iznad temeljne zrake, visak izvodi neku vrstu spiralnih pokreta, neto slino zavojitim stepenicama. Ad 10) Figure koje daje visak. Ako istraujemo na terenu te naiemo na zakopan sanduk, ili neto drugo, visak e nam na povrini terena dati oblik predmeta, koji je u zemlji. Ad 11) Promjene teine viska. Pri radu sa viskom esto emo osjetiti, da visak u ruci kao da mijenja svoju teinu. Nekada postaje tei, npr. kod istranih radova na naftu, a nekada laki ili imamo osjeaj da je potpuno izgubio svoju teinu i da u ruci kao da samo drimo konac, na kome nita ne visi. Ovo se naroito primjeuje kod dijagnosticiranja. Kad se visak zaustavi npr. na izvjesnom dijelu kime, a teinu mu ne osjeate, znak je teeg oboljenja na tome mjestu. Znai postoje manifestacije neke sile, koja poveava ili umanjuje teinu naeg viska. Ad 12) Fading. Svi smo se ve uvjerili, da prilikom sluanja emisija, dosta udaljenih, a nekada i bliskih radiostanica, dolazi nam iz zvunika glas ili muzika, koja se as pojaava, a as stiava, pa imamo dojam da je sad tu blizu, a da se onda udaljuje pa je ujemo slabije, a zatim se ponovo pribliava i pojaava i to se tako stalno nastavlja. To emo isto tako osjetiti u radiesteziji, pri radu sa viskom.

16

Pri nadolaenju nevremena, jakih oluja i iz drugih nepoznatih uzroka visak pone da se udno ponaa. Jedno vrijeme se vrti, krui a onda umiri da ga nismo uope u stanju pokrenuti. Nakon kraeg vremena ponovno proradi da bi vrlo brzo iza toga postao nepokretan. Ovakvi periodi se vrlo esto smjenjuju i nisu pravilnog trajanja. Period rada viska moe biti 1 do 2 minute, a mirovanje nekoliko sekundi i obratno. Primijetio sam, da se pojave fadinga deavaju upravo u vrijeme, kad se deavaju potresi. Kad naiem na fading obino kaem: "Opet se neto trese" i skoro uvijek sutradan je izvjetaj u novinama o nekom potresu. Tako je bilo i sa potresima na Kopaoniku, u Italiji i Zagorju. Vjerojatno do fadinga dolazi uslijed promjena u magnetskom polju Zemlje. U sluaju pojave fadinga treba iskljuiti svaki istrani rad na podzemne vodotoke, rudna leita, rad na pregledu zdravstvenog stanja itd., jer nas navodi na krive zakljuke. Pojava fadinga obino ne traju dugo: jedan do dva sata. Ako je to dua, npr. nekoliko sati ili cijeli dan, znak je neke velike katastrofe, koja se desila u to vrijeme bilo gdje u svijetu. Abb Mermet daje u svojoj knjizi tri naina sa kojima se moe fading popraviti. Navest u ih: 1. Da se dri lijeva ruka u pravcu Sunca, sa uvis podignutim prstom, ili da se dri neki iljasti predmet u njoj. 2. Nit na kojoj visi visak treba da klizi meu prstima, dok visak ne pone kruiti. Ta se duina niti treba konstantno mijenjati, jer se jaina fadinga mijenja. 3.. Treba uzeti znatno tei visak i na uzici ga dizati u zrak. U izvjesnoj visini prestaje fading. Bez obzira na ova tri naina, moja je preporuka da se ne radi nita znaajnijeg za vrijeme fadinga. Visak u dep. Fading se odraava i na rad raljama. Princip je isti. Pokusi sa zrakama Koliko je Abb Mermet nastojao radiesteziju pribliiti fizikim pojavama i zakonima ilustriraju pokusi koje je vrio sa zrakama. Oni su dali vrlo znaajne rezultata u tumaenju radiestezije. Pokus sa svjetlosnom zrakom. Kako je ve prije spomenuto, svaku svjetlosnu zraku, bilo od Sunca ili umjetnog svjetla prati na svom putu jedna nevidljiva radiestezijska zraka i preplie se s njom. Ako izmeu izvora svjetla i npr. novia od srebra dovedemo visak on e se poeti njihati i kruiti dajui kao ifru broj est, to znai nakon est njihaja slijedit e est krugova, onda opet est njihaja itd., dajui do znanja da smo dovoenjem viska u vidljivu svjetlosnu zraku istodobno naili i na nevidljivu radiestezijsku zraku. Ako pak sada izmeu izvora svjetla i srebrenjaka postavimo zastor, tako da prekinemo svjetlosnu zraku, a onda je posredovanjem ogledala bacimo na srebreni novi, visak e nam odmah pokazati, da je osim svjetlosne stigla na novi i radiestezijska zraka. Znai: prelamanjem svjetlosne zrake u ogledalu prelomila se i radiestezijska zraka, to je siguran dokaz da njih dvije idu istim putem.

17

Pokus sa prizmom. Ako u jednoj tamnoj komori napravimo rupicu na zidu komore, kroz nju e projuriti svjetlosna zraka, a sa njom i radiestezijska zraka i na suprotnom zidu napravit e svjetlu mrlju. Ako na tu mrlju stavimo srebreni novi i izvrimo pokus sa viskom, on e kao i u pokusu prije reagirati, dajui ponovno ifru srebra (6). Ako sada u ovu zraku postavimo trostranu prizmu (vidi sl. 9), svjetlosna zraka e se prelomiti, a sa njom i radiestezijska zraka. Svjetlosna zraka e se na stolu, koji je postavljen u tamnoj komori prelomiti tako, da e se na stolu pokazati spektar boja od crvene, naranaste, ute, zelene, plave i ljubiaste boje. Ako sada uzmemo srebreni novi i povlaimo ga po stolu prema spektru, opazit emo da e nam visak reagirati na etiri glavne toke na stolu E1, E2, E3 i E4. Znai da smo na tim poloajima ustanovili radiestezijsku zraku, koja je zajedno sa svjetlosnom zrakom dola do prizme (put S P). U prizmi se svjetlosna zraka prelomila i obrazovala spektar boja, na kojeg se svjetlosna zraka razloila. Meutim, radiestezijska zraka, koja je dola istim putem do prizme prelomila se na etiri radiestezijske zrake, koje su pogodile mjesta E1, E2, E3 i E4. Kako ove zrake stoje u odnosu na spektar?

Prva radiestezljska zraka E1 javila se u ultravioletnom podruju oko dvije duine spektra od ljubiastog dijela spektra. 18

Druga radiestezijska zraka E2 nala se tono na mjestu gdje se zavrava ljubiasti dio spektra. Trea radiestezijska zraka E3 uhvaena je u infracrvenom podruju, tamo gdje se crveni dio spektra zavrava. etvrta radiestezijska zraka uhvaena je u infracrvenom podruju, oko dvije duine spektra od crvenog dijela spektra. Ako znamo iz optike, da se spektar dnevnog svjetla nalazi u titrajima od 1014 do 1015 Hz/sek, dolazimo do toga,da su se radiestezijske zrake nalazile izmeu 1012 do 1017 Hz/sek. Koliko je to podruje, bolje emo predoiti, ako zamislimo da je to podruje izmeu jedinice sa 12 nula do jedinice sa 17 nula. Iz literature o radiesteziji naao sam da radiestezijske zrake koriste sva Herzna podruja ak do 1024 Hz/sek. S obzirom na ovako visok broj titraja u sekundi, ne bez razloga moemo rei, da u radiesteziji ne postoji daljina kao dimenzija. Dobar radiestezist radi na svim daljinama prouavajui fenomene, kao da su oni tu pred njim. * Interesantno je primijetiti, da postoje neka odstupanja od pravila da sva tijela zrae i daju svoj odreeni prepoznatljivi broj.. To je sluaj kad predmet lei u kutu kojeg zatvaraju zidovi a pogotovo u presjeku dvaju zidova. S obzirom da meu lopovima postoji i neki radiestezijski nadaren ovjek, koji moe utvrditi postojanje i mjesto gdje se novac ili dragocjenosti nalaze, najbolje je drati ih u oku ili u udubini u zidu na njihovom sastavu. Nije rijeeno zato se to deava. Abbe Mermet misli da je to zbog refleksije na zidovima i interferencije reflektiranih valova.

19

RADIESTEZIJSKI PRIBOR ZA RAD

Kako smo doznali iz poglavlja "Kratka povijest radiestezije" ve od najstarijih vremena, moda ve s pojavom ovjeka, na Zemlji, dolo je do pronalaska pribora, to je posluio da se rijee mnogi problemi ivota ondanjih ljudi. Vjerojatno je neki na pra-pra predak sluajno opazio da mu se otkinuti tap u ruci okree u nekim prilikama. Iskustvom kroz prolost naao je, da je to vrlo korisna stvarica. Pomagala mu je pronai vodu, krda ivotinja za lov itd. Tako je nastao prvi radiestezijski pribor za rad, a to su ralje. Vjerovatno na slian nain nai pra-pra preci ili pra-preci pronali su, da se sa utegom koji visi na koncu moe obaviti vie, korisnih stvari. Tako se rodio i visak. Osnovni radiestezijski pribor ostao je i do dananjih dana ralje i visak.

a) Ralje
Ralje u obliku tapa spominju se u prolosti esto. Sjetimo se Mojsijevog tapa. U primitivnim narodima (Polinezija, Afrika) i danas su u upotrebi ralje. To je bio jedan ili dva dua tapa koja su u rukama rotirala ili se ukrtavala. Upotreba tapa, dodue malo povijenog, susretala se sve do konca 18. stoljea. Na sl.10 vidimo raljara Penneta, s takvim jednim tapom. Ve davno je takoer opaeno, da se dva tapa prislonjena jedan uz drugi mogu dobro upotrijebiti ako se na jednom kraju veu. Tako su se rodila tzv. ravaste ralje. Kad su se drale napete sa slobodnim krajevima u jednoj i drugoj ruci, one su se u izvjesnim prilikama bilo naglo trgnule prema gore ili dolje, ili su poele rotirati, dajui do znanja onome tko ih dri, da se tu neto nalazi, uglavnom ono to trai. U prvo vrijeme je to bila voda, tamo gdje je bila potrebna. U primitivnih naroda, gdje te potrebe nije bilo, trailo se izgubljene stvari ili one koji su neto ukrali. S obzirom da u prirodi postoji mnogo grana drvea, koje se ravaju, vidjelo se da su te grane, ako ih se odsijee, oisti od drugih granica i lia u stvari isto ono to su imali kad su se dva tapa vezala na jednom kraju. Tako su stvorene ve prije nekoliko stoljea drvene ralje, koje su se zadrale sve. do dananjih dana. Na terenu sam sreo nekoliko seoskih raljara, koji i danas upotrebljavaju drvene ralje. Opazilo se vremenom, da i drvene ralje mogu imati bolja, ili slabija svojstva. I danas, ako pitate seoske raljare kakvo drvo upotrebljavaju za izradu raalja, rei e vam: vrbu ili lijesku i da moraju biti "tek odrezane". Ako malo razmislimo, to zapravo znai da trebaju biti vlane, bolje prohodne za primanje radijacija. U jednom pisanom dokumentu iz 1675. godine, u vezi sa istranim radovima u Gambiji, izvjetava jedan raljar: "Veljae 24. pokuao sam 20

upotrijebiti ralje na golim i stjenovitim planinama, ali nisam naao metale, jer su se ralje odrezane u Engleskoj sasuile i donesene preko mora otkazale svoju poslunost. Moda su i bile loeg kvaliteta." Na sl. 11 vidimo raljara Charlesa Adamsa pri radu sa drvenim raljama (sredina 19. stoljea). Drvene su se ralje dugo upotrebljavale. Kako su one izgledale i kako se sa njima radilo pokazuje nam slika br. 12, gdje su prikazani istrani radovi na metale u 17. stoljeu. To je odsjeena ravasta grana, s dosta dugim eonim nastavkom a krakovi su se drali tzv. donjim rukohvatom, tj. dlanovi aka su okrenuti prema gore.

Ralje nisu tokom prolih stoljea zadrale uvijek ni svoj oblik, ni vrst materijala od kojeg su nainjene. Poinju se upotrebljavati umjesto drveta metali, pa tako dobivamo metalne ralje. Ralje mijenjaju i svoj klasian oblik pa se iskuavaju i kare i klijeta i mnoge druge stvari. Na slici br. 13 iz 1700. godine vidi se raljar s bogatim asortimanom raalja koje su se u ono vrijeme upotrebljavale. Nain dranja raalja nije bio unificiran. Raljari su izabirali nain dranja, koji im se pokazao najbolji pri radu. Iz datih slika vidi se da je onda bio najomiljeniji zahvat sa dlanovima prema gore. Charles Adams ih je drao drukije. Bleton je upotrebljavao tap pritiskujui ga kaiprstima na krajevima, Pennet dri tap naslonjen izmeu paleva i kaiprsta.

21

Slike br. 14, 15 i 16 prikazuju nekoliko donjih rukohvata (sa dlanovima prema gore). Pronalaskom metalnih raalja, koje su imale razliite, i oblike i materijale, mijenja se i nain dranja raalja. Dolazi do gornjeg rukohvata, gdje su dlanovi okrenuti prema dolje, ili dranja samo sa prstima, kako je to pokazano na raljama izraenim od pera (federa) jednog zidnog sata (sl. 17).

U novije vrijeme upotrebljavaju se ralje izraene od eline ice 0,5 - 1,5 mm, savijene u petlju. Za izradu mogu se upotrijebiti i savijene u petlju klavirske ice, i to nekoliko ica jedna do druge, kako je to prikazano na naslovnoj strani knjige Jurdana. to se sve upotrebljavalo za izradu raalja, moe posluiti primjer iz literature, gdje pie da su to bile ak i tvrdo suene kobasice (Knackwurst), pa i eline spiralne ice savijene u luk. U najnovije vrijeme u prodavaonicama radiestezijskog pribora u inozemstvu mogu se kupiti ralje izraene i patentirane, raznih izvedbi. Obino su to oblici koji imitiraju iskonski oblik raljaste grane, s nekim dodacima. Tako npr. imamo elinu icu, oblika V spojenu prstenom ili zavarenu na donjem kraju, a rukohvati na jednoj i drugoj strani obloeni upljim pominim valjcima, za koje se rukama prima, tako da se nema izravan dodir sa krakovima raalja. Zatim ima raalja, iji su krajevi spiralno savijeni, da bi se moglo lake drati, itd, itd. Ovdje bih htio spomenuti jo jedan poseban tip raalja. To su tzv. pravokutne ralje. Sastoje se iz dvije ravne metalne ice 3 - 5 mm, savijene na jednom kraju pod pravim kutem da bi ih se moglo drati. Imaju jedan dui i jedan krai krak. Dui krak treba biti dugaak 30 - 40 cm, a krai 12 cm, koji dolazi u ruke.

22

Ove ralje reagiraju na drugi nain nego prije opisane. Dre se ispred sebe, horizontalno, udaljene jedna od druge 20 - 25 cm, sa vrhovima naprijed i lagano se hoda. Kod pribliavanja podzemnom vodenom toku, ili objektu kojeg traimo, ponu se ice pribliavati jedna drugoj, da bi se na traenoj toki prekriile. Ruke pri radu ne smiju biti priljubljene jedna uz drugu, jer emo u tom sluaju dobiti obratan efekt, tj. jedna e ica od druge bjeati na vanjsku stranu. I ovdje, kao i kod ravastih raalja postoji izvedba sa aurama na rukohvatima.

b) Visak
Viskom se naziva svaki uteg, koji visi na jednoj niti. Upotrebljavan je jo u vrijeme Rimskog carstva, ali postoji vjerojatnost, da se upotrebljavao u staroj Kini i Indiji, odakle je i stigao do nas. U starim spisima se malo spominje kao instrument za istrane radove. U Evropi ga je prvi poeo prouavati prof. Gerboin, Francuz, koji ga je prezentirao poetkom 19. stoljea Francuskoj akademiji nauka, koja mu je odbila bilo kakvu vrijednost. Tek krajem 19. i poetkom 20. stoljea poinje mu se davati vea panja, pa se ve javljaju radiestezisti, koji upotrebljavaju iskljuivo visak za istrane radove. Jedan od njih je uveni francuski radiestezist Abbe Mermet (1866-1937). On je, izuavajui visak i rad s njim, utemeljio glavne osobine radiestezijskih radijacija i njihovih polja djelovanja. U literaturi nailazimo da se spominju dvije vrste visaka: matematiki visak (njihalo) i sideriki visak (sideros = eljezo), to upuuje na izradu iz metala. Mislim da to nije bitno, jer i matematiko njihalo moe biti iz metala. Matematiko njihalo se vlada po prouenim fizikalnim zakonima, njihaji zavise od teine i geografskog poloaja mjesta gdje se njihanja dogaaju, dok sideriki visak, onaj koji upotrebljavaju radiestezisti ponaa se, ne potujui fizikalne zakone. On se zaustavlja, pa ponovno krene, pravi krugove, elipse, pa opet ravne crte, to ne radi matematiki visak. Da bi nam to bilo jasnije, moemo jednostavno rei: matematiki visak (njihalo) u rukama senzibilne osobe pretvara se u sideriki visak. Tko se pone baviti radiestezijom odmah se pone interesirati o raljama i visku, od kakvog materijala treba da su izraeni, koliko treba da su teki i kakav je najbolji oblik. Oni jo precizniji htjeli bi znati i kakva treba biti nit na kojoj visi visak, pa ak da li i boja te niti treba biti tono odreena. Materijal od kojeg se moe napraviti visak moe biti neki od metala: elik, mjed, bakar. Izrauju se ak i od srebra i zlata. Visak moe biti i od drveta, kamena (mramora, kvarca, ada), slonovae, jantara, stakla, pa i od boice napunjene vodom. Postoji i metalni uplji visak, tzv. probni visak u koji se stavlja probni uzorak neega to traimo (voda, bakreni novi, srebro itd). Takav je jedan i patentiran. Izraen je od posebne legure i upalj (Mermetov visak). Patentiran je i visak prof. Heimmea, u iju je upljinu ugraen poseban kondenzator-dielektrik.

Sl. 20. Mermetov visak 23

Sl.21 Visak prof. Heimmea

ini se da je kuglasti oblik viska, sa zavrnim iljkom na dnu, radi svog aerodinaminog oblika i otpornosti na vjetar najpogodniji. To nipoto ne znai da drugi oblici nisu dobri. Glavni bi uvjet pri izradi viska morao biti, da je vertikalna osovina tijela viska, kad visi na niti osovina na kojoj su svi horizontalni presjeci krugovi.. Danas se u prodaji u trgovinama u inozemstvu nalazi vrlo velik broj visaka razliitih izvedbi, kako u pogledu oblika tako i u vrsti materijala. Na sl. 22 dati su neki takvi oblici.

Sl. 22 Teina viska se kree od 10 do 100 grama. Svatko treba izabrati teinu, koja mu najbolje odgovara, koja mu "lei". Jae senzibilni radiestezisti obino trebaju tei visak, jer mu laki previe "plee". Ve smo spomenuli prije, da visak nekada "mijenja" svoju teinu kod radova na terenu. Nit na kojoj visi visak moe biti iz jakog jednostrukog ili viestruko upredenog konca, page, te metalnih lania, koji nekada imaju na Vrhu kruni prsten kojeg se natakne na jedan od prstiju. Lanii moraju biti i vrlo pokretljivi, da ne smetaju pokretima viska, da ih ne koe. Najjednostavnije je uzeti deblji vri konac. Duina lania, odnosno niti, moe se uzeti po volji. Uglavnom ne bi trebala biti dua od 20 cm. Neki radiestezisti polau neku vanost i na boju viska, s obzirom da svaka boja ima svoju valnu duinu. Vreni su i neki pokusi o ponaanju viska prema bojama, ali ti radovi pripadaju ve u radiestezijske "specijalitete" i neemo ne ovdje sa njima baviti. Ako elimo da poveamo pokrete viska, treba visak zagrijati. Primijetit emo da su onda amplitude znatno vee, nego ako radimo sa hladnim viskom. Ako poetnici teko dobivaju izraene pokrete viska, neka ga samo ugriju. POKRETI RAALJA I VISKA a) Ralje Ve smo opisali nain kako se dre ralje. Moemo ih drati u stisnutim akama, dlanovima prema gore, ili sa dlanovima prema dolje. Prije nego to ponemo s radom, s obzirom da je kod raalja (kao uostalom i kod svega drugog u prirodi) razliito polariziran jedan krak, a razliito drugi, morat emo, ako to jo sami ne znamo, zamoliti nekoga iskusnijeg da nam pokae, koji kraj raalja doe u desnu a koji u lijevu ruku. Vidjet emo da e on to napraviti jednostavno. Ako se radi o ici smotanoj u petlju, on e icu izravnati, rastaviti jedan kraj od drugog, uzeti visak i 24

jednostavno, drei prst na jednom kraju postaviti pitanje: "Da li ovaj kraj raalja treba stavljati u desnu ruku?" Ako visak svojim kruenjem ili raljaru svojstvenom nekom drugom znaku koji vrijedi za "da", to pokae, to znai da taj kraj raalja treba uvijek drati pri radovima u desnoj ruci. U tu svrhu se na tom kraju ice napravi mala oma, koja nas uvijek kasnije opominje da taj kraj ice treba doi u desnu ruku. Osim toga ova mala omica na kraju ice dobro e nam posluiti da po zavretku posla moemo lako smotati ralje u prsten i metnuti to nae "osnovno sredstvo" u dep. Ovo oznaivanje se isto moe provesti i na drvenim raljama tako da se taj krak malo zaree, ili da se bilo kako obiljei.. Dobro je to ispitati i na pravokutnim raljama. Pokreti raalja se manifestiraju u vidu naglog trzaja prema gore ili prema dolje, te okretanjem u rukama. Kod veine raljara sa dlanovima prema dolje, kad naiu na radijacije od podzemnog vodotoka, ralje se okreu protivno od smjera kazaljke na satu ako gledamo kretanja kraka koji je u desnoj ruci. To ne znai da je to tako kod svakoga. Kod jednoga mog dobrog prijatelja, odlinog radiesteziste sluaj je upravo obratan. Njemu se ralje okreu u smjeru kazaljke na satu. Interesantno je spomenuti da je to sluaj i sa viskom. Ako u rukama drimo ralje sa dlanovima prema gore dobivamo suprotna kretanja. Kao da se u tom sluaju polarizacija mijenja. Nagle trzaje prema gore ili prema dolje, a da se ne pretvaraju u kruna kretanja, dobivamo esto na terenu. S obzirom na polarizaciju po sedam signala jednog vodotoka s jedne i druge strane, koji su naizmjenino "+ i -", meni ih ralje signaliziraju na terenu tako da svaki signal "+" vri trzaj prema gore, a svaki "-" prema dolje. To znai da su svi neparni signali jednog toka pozitivni, a svi parni negativni. Pravokutne ralje reagiraju samo tako, da se pribliavanjem vodotoku krakovi prekrie, a udaljavanjem od vodotoka se razmiu, ako se krakovi i ruke dre paralelno jedna od druge i rastavljene. Moda e se na terenu desiti, da se ralje ne ponaaju onako kako smo naviknuti. Okreu se u suprotnom smjeru. Do toga vjerojatno dolazi kod nailaska na upljine u tlu i geoloke rasjede. To moe znaiti i zemni plin u nekoj veoj kaverni. b/ Visak Kakve pokrete moemo oekivati od viska? Imamo tri glavna naina: pravolinijska kretanja, kruenja i eliptine putanje. Pravolinijsko kretanje je ono koje izvodi ljuljaka kada je zanjiemo. Ovo kretanje kod viska moe biti u svim pravcima. Duina kretanja je ovisna o teini viska, o sili koja ga pokree, te o osjetljivosti onoga, tko visak dri, temperaturi i najzad o duini niti, na kojoj visi. Kruenja opisuje visak tako, da nit koja visi opisuje plat jednog stoca. Kruenja mogu biti dvojaka: 1. u smjeru kazaljke na satu i 2. protivno od smjera kazaljke na satu. Prvo nazivamo pozitivnim, a drugo negativnim. Kako smo ve prije naveli ima i obratnih sluajeva, uglavnom kod ljudi s posebnim obratnim polaritetom ruku. Eliptine putanje pravi visak, kada prelazi iz pravolinijskog u kruno, ili obratno. Visak se dri u desnoj ruci izmeu palca i kaiprsta. Najbolje je kad je lakat na vrstoj podlozi, a podlaktica stoji prema ravnini pod kutem cca 30. Nit na kojoj visi visak ne smije se drati grevito. Onaj koji ga dri mora biti potpuno smiren, oputen i osloboen sugestije. Poetnik, koji poinje raditi mora znati to moe oekivati od svog viska. Mora se nauiti kako e s viskom "razgovarati". Na koji e nain postavljati pitanje i na koji nain e razumjeti odgovor viska. Visak moe odgovarati na postavljena pitanja sa "da", "ne" ili se kolebati sa odgovorom, neto kao da hoe rei da pitanje nije dobro postavljeno, pa konano i da nee da dade odgovor.

25

Prije nego to preemo na to, da ustanovimo kako e se visak okretati ili njihati da bi dobili pokrete za gore navedena tri naina komuniciranja s viskom, moram dati vrlo vane upute, jer poetnici ba na tome mnogo grijee: 1. Nemojte nikako sugerirati visku, da se okree na onu stranu gdje elite. Iskljuite potpuno sugestiju. 2. Nemojte zadravati svjesno pokuaj viska da se njie ili okree onako kako ne elite. Opustite se i pustite njega da sam to uini.. Kad ste sigurni da ste mirni, oputeni i sposobni za rad, postavite visku jedno obino pitanje, npr.: "Je li danas srijeda?" Ne mislei na to kakav treba biti odgovor, pustite ga da se sam pone kretati. Pratite to kretanje, dok visak ne pokae i zadri neko vrijeme isti smjer kretanja. Ako je on dao odreeno kruenje na desno (u smjeru kazaljke na satu) i ako je dan zaista srijeda, onda je to nain na koji ete uvijek dobivati odgovor "da", kako sad tako i u budunosti..Ako sada upitate za sebe: "Da li se ja zovem Sreko?", a vi se tako ne zovete, najvjerojatnije ete dobiti odgovor u kruenju viska na lijevo (obrnuto od smjera kazaljke na satu) to e biti kao odgovor za "ne". Ostaje jo njihanje viska u smjeru naprijed-natrag ili desno-lijevo. To bi mogao biti nain kretanja za ustezanje od odgovora. Ovo je samo primjer, kako se to radi, ali ne i primjer da e i kod svih tako biti. Neko e dobiti za "da"' kretanje na lijevo, ili njihanje naprijed-natrag. Radi toga ovaj pokus mora svatko izvesti i ustanoviti kakav nain kretanja viska vrijedi za njega. S obzirom da od viska moemo dobiti kao odgovore samo potvrdno "da", nijeno "ne" ili uskraen odgovor radi loe postavljenog pitanja, moramo kod sastavljanja pitanja formulirati u glavi takav upit, na kojeg emo dobiti odgovor sa "da" ili "ne". Jedan primjer: Ako ste u dilemi da danas odete ili u Sisak ili Karlovac i postavite pitanje: "Da li je bolje da odem u Sisak ili u Karlovac?" dobit ete vjerojatno kao odgovor: Loe postavljeno pitanje! Zato? Zato jer na taj upit, bilo da dobijete odgovor "da" ili odgovor "ne" niste nita dobili. Meutim ako to isto pitanje formulirate sa: "Da li je bolje da odem u Sisak nego u Karlovac?", onda ete dobiti kao odgovor "da" ili "ne", koji e vas u potpunosti zadovoljiti. Ako dobro formuliramo pitanje, na koje elimo dobiti odgovor, onda emo dobar odgovor i dobiti. Visak e vam dati odgovor na stvari koje se dogaaju ili su se poele dogaati a rezultat slijedi uskoro, ali je sigurno da visak ne "vidi" u budunost, a ako i vidi neete dobiti dobar i pametan odgovor. Ako netko pomou viska eli dobiti brojeve lota, lutrije ili sportske prognoze, sigurno je da ih nee dobiti. Inae bi svi radiestezisti bili odavno bogatai, a znamo da to nisu. Od radiestezije se ne postaje bogat, a onaj tko to bilo kako pokuava, uvjerit e se jednog dana da mu ak i radiestezijske sposobnosti poputaju, a pogreni se rezultati raaju. Zato je to tako ne zna se, ali iskustvo je pokazalo da je to tako. (Literatura: Graves) Osim toga upozorava se da se radiestezijski pribor ne koristi za sazivanje duhova. Tom Graves, engleski profesionalni radiestezist opominje da se to ne radi. On ga je izveo jedanput i ne eli to vie nikada (Ne komentira to mu se desilo). Jedan na radiestezist je to pokuao i tvrdi, da se vrlo loe osjeao i ne eli takoer to ponoviti. Kod rada s viskom morate dobro voditi rauna, da nekome svojim odgovorom ne tetite, bilo na mentalnom ili fizikom polju. Nikad se nemojte prenagliti s rezultatima! Kontrolirajte, i ponovno kontrolirajte! Treba dva puta odmjeriti a onda sjei! Ako usporeujemo rad s raljama i s viskom, onda. moemo utvrditi slijedee:

26

I visak i ralje daju podjednake rezultate. Ima radiestezista, koji vie vole raditi s raljama, drugih koji daju prednost visku. Moje je miljenje da se najbolje snalazi onaj koji kombinira i jednu i drugu metodu. To se naroito uoava kod istranih radova na vodu. Ralje su previe osjetljive. Registriraju zraenja od podzemnih voda ranije nego visak. Ako prelazimo preko jednog vodenog toka, ralje pokazuju iru zonu desno i lijevo od toka. Visak mnogo uu. Ralje zauzimaju pri radu obadvije ruke, visak ostavlja jednu slobodnu, koju moemo upotrijebiti kao antenu. I sa raljama i sa viskom se moe hodati po ili vodenog toka; lake sa viskom. Sa raljama je pak mnogo lake dobiti smjer vode: iz kojeg pravca dolazi i kamo ide. Sa viskom je pak mnogo lake vriti pregled zdravstvenog stanja, rad na kartama itd.

27

TKO MOE POSTATI RADIESTEZIST

esto puta se vodila diskusija i meu nama, po pitanju tko moe biti radiestezist. Da li to mogu biti svi ili to mogu biti samo oni, koji od roenja imaju te sposobnosti. Bilo je i miljenja da to mogu svi, pa se ponovno govorilo o nekom procentu itd. Ja sam lino miljenja, da to ne mogu biti svi. Dobri radiestezisti ne moraju ak biti ni oni koji posjeduju taj priroeni dar. Moe taj dar biti izraen i u velikom iznosu koeficijenta radiestezijske sposobnosti, a da dotini nikad nee postii rezultate, koji ga uvrtavaju u vrhunskog radiestezistu. To je otprilike slino kao i sa svim drugim nadarenostima, npr. za glazbu, za matematiku, za pjevanje i sl. Imati talent za neto nije nita, ako se taj talent ne gaji, brusi i iskuava u napornom vjebanju. Drugim rijeima nadarenost bez prouavanja i stalnog vjebanja ostaje neispoljena. Uzmimo jedan primjer: Violinu vrhunski moe svirati samo nadareni muziar, koji je to vjebao i vjebao. Radiestezijska nadarenost se dade izmjeriti. Meutim, taj koeficijent nadarenosti, izraen u jednom broju, nije prilikom ispitivanja jedne osobe isti, kao kad tu osobu ispituje drugi. Osim toga, svaki radiestezist ima svoju "linu" metodu mjerenja. Neko to radi brojenjem njihaja viska a neko brojenjem krugova koje naini visak. Ako prihvatim svojom lijevom rukom desnu ruku onoga koga ispitujem, onda desnom rukom zanjiem visak prema njemu i brojim broj njihaja dok se visak ne zaustavi. Taj broj mnoim sa deset i dobivam broj, koji je zapravo koeficijent radiestezijske nadarenosti dotinog. Kod mene, ukoliko je njihaja manje od 20, odnosno koeficijent manji od 200, smatram da ta osoba nije radiestezijski toliko osjetljiva, da bi mogla da i vjebom postigne neke radiestezijske rezultate. Mogao bih dati i moju priblinu skalu: Koeficijent izmeu 200 do 350 - nadarenost dobra, " " 350 do 500 - nadarenost vrlo dobra, " od 500 i vii - nadarenost odlina, s tim to je vea vrijednost koeficijenta, time je i nadarenost vea. Ponovno naglaavam da su ovo izriito moji koeficijenti i da svaki radiestezist ima svoje koeficijente, koji se razlikuju, ali prema svom iskustvu moe uvijek na osnovu svojih koeficijenata razvrstati nekoga u dobrog, vrlo dobrog i odlinog. Ovdje moram naglasiti, da poetnici, kad osjete da dobivaju neke rezultate, ne provjeravaju iste i nastupaju odmah autoritativno sa tvrdnjama, dokazujui da je to upravo tako, kako su oni dobili i nikako drukije. Rezultati koje mi dobivamo nose u sebi elemente mnogih pogreaka, iji smo izvor i mi i vanjske prilike, raspoloenje, nedovoljna koncentracija i dr. Zato nastupajmo uvijek sa izvjesnom rezervom u tonost. Vrlo se esto sjetim jednog mog profesora s fakulteta, koji nam je dao izvrstan savjet: "Kada neto tvrdite, uvijek ostavite malo odkrinuta vrata, da vam ne bi netko rep pritunio." Dobar savjet i za nas. Da je kod naeg posla potrebna nadarenost, i da ne moe biti svatko radiestezist, neka nas poui i priroda: teko je od bilo kakvog konja napraviti trkakog. U svakom sluaju, radiestezist bi morao biti samo dobar i human ovjek, intelektualno, moralno i psihiki na visini.

28

PRAKTINI DIO

VODA
U prirodi je poznat zatvoreni ciklus vode. Voda se sa tla, iz potoka, rijeka i mora isparava. Vodena para se die u visinu i obrazuje oblake. Iz oblaka hlaenjem vodene pare nastaje kia, pada na zemlju, procjeuje se kroz povrinski vodopropusni sloj, stvara podzemna jezera, rijeke, potoke i potoie, koji se iz podzemlja po nepropusnom sloju, kroz pukotine, pore ili kroz vodopropusne slojeve probija van, te po povrini stvara izvore, potoie, potoke i rijeke, koje se ulijevaju u more ili oceane. Na povrini poinje ponovno isparavanje, tj. tu se taj ciklus zatvara, poinje novi i tako to traje od postanka svijeta.. Znamo vrlo dobro, da koliina vode nije svugdje jednako zastupljena. Imamo krajeva sa dosta izvora, potoka i rijeka, a imamo i takvih krajeva, gdje je vode vrlo malo, ili je uope nema.. Na kontinentima su poznate mnoge pustinje, gdje nema uope vegetacije, koja za rast treba vodu. I u podrujima gdje ima vode, nekada je potrebno ii daleko, da bi se dolo do nekog izvora, potoka ili bunara. Zato nije nikakvo udo, da su se uglavnom sva vea naselja razvila tamo gdje je pitanje vodoopskrbe bilo rijeeno. Nedostatak vode u mnogim podrujima natjerao je ljude da ponu traiti vodu to blie svojim naseobinama, da bi rijeili pitanje svoje egzistencije. To je pitanje aktuelno i danas. Kao grana geologije, razvila se hidrogeologija, koja je prouavala sve faktore u vezi s istraivanjem pojava i kretanja voda. Vri se praenje kretanja podzemnih voda i njihovo pojavljivanje na povrini. Boja se baca u ponornice,da bi se rijeilo pitanje gdje ponovno ta voda izbija na povrinu. Prouava se vodopropusnost stijena. Zna se tono koje su stijene nepropusne a koje propusne. Ustanovljuje se vodopropusnost i poroznost pojedinih naslaga, te na osnovu toga vre hidrogeoloka istraivanja pojedinih regija i lokaliteta. Iz takvih istranih dosadanjih radova saznaje se da su lapori, kriljavci, dolomiti itd. vodonepropusne stijene, a da su vapnenci, ljunci, pijesak i dr. vodopropusni... Na osnovu sakupljenih geolokih, hidrogeolokih i geofizikih istraivanja odreuju se najpovoljnija mjesta za ispitivanje buenjem, a geomehaniki buai radovi potvruju uspjenost provedenih radova. Radiestezisti, koji se bave istranim radovima na traenju vode morali bi poznavati osnovne geoloke karakteristike kraja, gdje vre istrage. Morali bi znati to ih na dotinoj lokaciji oekuje. Da li se moe oekivati da e locirani bunar biti u glini, pijesku, ljunku, laporu, kriljavcu ili vapnencu i kakva je vodopropusnost tih naslaga. Ako uzmemo podruje okolice Zagreba, odmah e nam pasti u oi tri geomorfoloke jedinice: prva je nizinsko podruje rijeke Save i njenih pritoka. Sastav toga podruja su glinovite, pjeskovite i ljunkovite naslage. ljunak i pijesak se danas vade na ljunarama, koje su danas dosta udaljene od sadanjeg korita rijeke Save. To nam jasno govori o tome da je rijeka Sava esto mijenjala u geolokoj prolosti svoje korito, jer je ljunak i pijesak mogla samo ona transportirati. Drugo je breuljkasto podruje juno od Zagrebake gore. Protee se od Susedgrada, preko Gornjeg Vrapa, Fraterice, Bijenika, estina, Dolja, Markuevca, Trnave prema Zelini. Izgraeno je od neogenskih sedimenata, gdje se uglavnom pojavljuju glinoviti i vapneni lapori, te pjeenjak i pijesak. Tree podruje je diluvijalno podruje zagrebake terase, koja se prua sjeverno od Ilice i naslanja se na laporovite neogenske naslage. Izgrauju ga uglavnom glina sa ili bez valutica kvarca, a mjestimino glinoviti lapori i pijesak u izmjeni.

29

S obzirom na ovakve litoloke prilike moemo zakljuiti slijedee: U podruju Savske nizine, koju izgrauju glina, ljunak i pijesak, radi vodopropusnih slojeva moemo oekivati pojavu vode na velikom podruju. Nivo vode ovisi o nivou rijeke Save, koja je glavni snabdjeva vodom naselja koja se tu nalaze. Problem je jedino dubina do vode, kao i to da smo locirali mjesto kopanja na podzemnu tekuu vodu, a ne na onu, koja se ne kree, nego stoji kao u nekom bazenu. Radi toga je potrebno raljama ili viskom odrediti te tokove. Moramo biti spremni i na pojave treseta, koji vrlo esto dobivenu vodu, radi mirisa na trule, ini neupotrebljivom. U drugom podruju izgraenom od laporovitih nepropusnih naslaga, bilo bi razumljivo da se voda, koja se procjeuje, kree po ovoj podlozi na nie, dok se negdje ne pojavi na povrinu. Trojni vodopropusni sloj iznad lapora je tanak, pa bismo prema tome trebali da naemo vodu dosta plitko. Meutim poznato je da ove vode po laporu nisu stalne i da ovise o uestanosti padavina, a jo najvie o geomorfologiji terena. Ovo sve upuuje na to, da su laporovite podloge nepodesne za pronalaenje tekuih pitkih voda. Hidrogeologija stoji na tom stajalitu. I radiestezijski radovi na istraivanju vode u ovim stijenama zahtijevaju posebnu opreznost. ak i u radiestezijskoj literaturi se na to upozorava (Abbe Mermet). Meutim, moje je miljenje neto drukije: Radei na odreivanju ila tekue podzemne voda u laporu ustanovio sam, da su to tokovi koji imaju vrlo rijetko neku veu izdanost.. Obino se radi o tokovima koji mogu dati 1 do 3 litre/min vode. Ta se voda ne kree kroz nepropusne naporovite slojeve, nego koristi pukotine i rasjede, koji su nastali tektonski, nakon sedimentacije lapora. Te pukotine ili rasjedi nisu iroki, a u veini sluajeva niti okomiti. Ako sad zamislimo u dubini jednu vodenu ilu, koja je debela 5-10 cm i ako se nalazi na dubini od 20-30 m, onda je i pored toga to smo tu ilu na povrini locirali i oznaili kolcem, vrlo teko i nabuiti. Ako uzmemo samo da buotina po vertikali odstupa jedan stupanj, mi na 10 metara grijeimo 24 cm, odnosno na 20 m - 48 cm, to znai da postoji mogunost da proemo svrdlom pored nje. Ako se jo pretpostavi da je greke u postavljanju vertikalnosti 2,3 pa i vie stupnjeva, onda se moe razumjeti, zato su lapori i druge nepropusne stijene (pjeenjaci, dolomiti i dr.) nepovoljni za traenje voda u njima. Meutim, ne bi se to trebalo uzeti kao pravilo, da se treba odustati od traenja vode u laporu, jer u praksi dobri radiestezisti nalaze tamo vodu. Mogu spomenuti sluaj u Tuheljskim toplicama, gdje je u miocenskom laporu, na 30 metara dubine nabuena koliina od 5 lit/min, i to je rijetkost u ovom kraju, voda je bila arteka, izlazila je pod pritiskom na povrinu. U selu Radoboju radi opskrbe sela vodom pronaena je u laporu voda, koja je u mlazu izbijala iz lapora u izgraeni bunar. U podruju zagrebake terase, javljaju se naslage gline sa valuticama kvarca, proslojcima pijeska ili nepravilnoj izmjeni lapora i pijeska. S obzirom na ovakve hidrogeoloke prilike, gdje se izmjenjuju litoloki lanovi, od kojih su neki vodopropusni, a neki nepropusni, uspjesi na iznalaenju ila tekuih podzemnih voda i dobivanja vode su jednostavniji. Glinoviti povrinski sloj, koji je radi uea pijeska i zaglinjenog ljunka glavni sabirnik voda, koje kad naiu na slabo propusne ili nepropusne slojeve poinju gravitaciono tei na nie, stvarajui i vezanu kapilarnu vodu. U ovim naslagama su vei izgledi na nailazak na ilu podzemne vode, nego to je to u laporu. Osim toga, ako ovdje buotina i odstupa malo od vertikale ona se probija i puni vodom do visine kada se hidrostatski tlak izravna. Tko se bavio istraivanjem podzemnih voda, tko je sakupljao podatke o nivoima voda u bunaru ili buotinama, taj zna, da nivo vode u bunaru varira. Nije svaki dan isti. Obino nakon kia on se die, a u sunom periodu pada. Znai: on oscilira.

30

Kada prilikom lociranja bunara jedan radiestezist kae da je dotok vode u bunar 2 litre/min, odmah se poinje raunati: 2 lit/min = 120 lit/sat = 2.88 m3/dan. Odmah moram upozoriti da je ovakav raun samo djelomino toan. On je toan samo onda, ako bismo imali takav rezervoar vode, takav bunar, koji od dna bunara do visine nivoa vode uslijed hidrostatskog tlaka, ima najmanje zapreminu od 2.88 m3 ili ako smo ugradili cijev ispod hidrostatskog nivoa, kroz koju e stalno moi tei minimum 2 lit/min. Uzmimo jedan primjer: Bunarska cijev ima unutranji promjer D = 1,00 m. Ako je ta cijev visoka 1,00 m, onda je njena zapremina V = r2 v V = 0,502 3,14 1.00 r = radius = 0,50 m 3 V = 0,785 m = 785 lit. v = visina cijevi = 1.00 m Na isti nain dobit emo koliinu vode za razne dijametre cijevi, koje se kod nas najvie upotrebljavaju. Visina svih cijevi je 1.00 m. 1. Za 2. " 3. " 4. " 5. " 6. " 7. " dijametar " " " " " " D = 1.00 D = 0.80 D = 0.70 D = 0.60 D = 0.50 D = 0.40 D = 0.30 m m m m m m m V V V V V V V = 785 litara = 502 " = 384 " = 283 " = 196 " = 126 " = 71 "

Iz ove tablice se moe zakljuiti slijedee: Ako je, npr., u nekom bunaru od dna bunara do visine nivoa hidrostatskog tlaka 3 m, onda e se noi u bunaru nai vode pri ugradnji cijevi od 1.00 m promjera 2.355 lit. vode, a u cijevi od 0.30 m samo 213 lit, uz istu koliinu dotoka. Sada je lako razumljivo zato seljaci skoro uvijek kopaju iroke bunare. Tada uvijek imaju dovoljnu koliinu vode na raspolaganju, za potrebe domainstva i stoke koju imaju. S obzirom da danas mnogi koji imaju vikendice ele imati pumpu, jer im je to najzgodnije, treba im ukazati na to, da pumpu mogu imati samo u nizinskom dijelu, u ravnici, a na breuljkastom terenu ona ne dolazi u obzir. Moe se montirati samo na bunar, koji je zacjevljen betonskim cijevima. Za vikendice ne bi se smio preporuiti bunar koji ima manji promjer od 60 cm, a seosko gazdinstvo manji od 1 m. Na istoj ili treba nastojati da dva bunara nisu preblizu. Kako pronai podzemni vodeni tok Ve smo spomenuli da radiestezisti trae podzemni tok tekue pitke vode. Za to trebaju potreban pribor: ralje ili visak, najbolje pak kombinirati i jedno i drugo. Rekli smo ve da svaki podzemni tok ima po sedam lanih signala sa svake strane toka, od kojih svaki sadri podatke pravog toka. Neto slino kao kad sebe gledate u ogledalu. Osoba koju vidite ste vi, ali ako bolje analizirate nije tako.. Desna ruka je kod vae slike u ogledalu lijeva ruka, desno oko - lijevo oko. U ogledalu je va lik, ali je on u detaljima laan, neistinit. To je sluaj i kod traenja vode. Ako se prilikom rada na terenu ponu ralje

31

okretati to je samo znak, da ste ili na 14 lanih signala, ili na pravom. Kako emo tome doskoiti, vidjet emo pri opisu rada na terenu. Prilikom traenja od strane zainteresiranih lica treba luiti dva sluaja, a to su da li se trai koliina vode, koja je potrebna jednom domainstvu, ili se radi o potrebama za vie domainstava, selo, pa i gradsku opskrbu. Jasno je da u prvom sluaju su radovi na traenju jednostavniji, nego u drugom sluaju. Jedno domainstvo se zadovoljava sa 2 do 4 lit/min, dok naselja trebaju neusporedivo vee koliine vode. To zahtijeva mnogo due i opsenije radove, koji mogu trajati i vie dana, da bi se pri terenskom istraivanju pronale takve ile. Kada smo ve preuzeli posao da naemo ilu podzemne vode, treba ipak izvriti i neke pripreme. Treba pokuati pronai specijal-kartu toga kraja, da se malo upoznamo s geomorfologijom, a eventualno i s geolokim prilikama na tom dijelu terena. Ako pak teren, kojeg treba da istraimo zauzima veu povrinu, pokuat emo na tom podruju priblino odrediti mjesta na karti, kojima se kreu podzemni tokovi, njihovu dubinu i koliinu. Ovo spada u domenu radiestezijskih radova na kartama (teleradiestezija) o kojoj e biti jo govora. Ako se radi o jednoj parceli, bilo to dvorite ili okunica neke seoske kue, bilo to vikend parcela, postupak je isti: Najprije, da ne bi morali pregledati cijelu parcelu, traimo od vlasnika da nam pokae po prilici mjesto, gdje bi mu odgovaralo da ima bunar. Svaki e vlasnik to odmah uiniti. Zato emo najprije pregledati taj dio. Ako se pokae da tu nema odgovarajueg podzemnog vodotoka, pristupit emo istraivanju ostalog dijela parcele. Uzet emo u ruke ralje (bilo to drvene ili metalne, bilo spiralne ili ravaste, bilo pravokutne) pa emo s njima najprije izvriti tzv. punjenje odgovarajuim radijacijama na vodu. Stat emo bilo gdje na parceli i izvriti tzv. mentalnu orijentaciju, ili mentalni dogovor uz pomo koncentracije na podzemni vodotok.. To bi po prilici izgledalo ovako: Misaono ete se koncentrirati na to da elite da vae ralje budu osjetljive na pronalaenje tokova podzemne vode i ekati da ralje naprave jedan okret u mjestu.. To bi trebalo da bude znak, da su one sada spremne da reagiraju na signale, koji dolaze od podzemne vode. Ako ste nauili da radite sa viskom, moete postaviti ovakvu elju: "elim da mi moj visak pokae njihanjem u kojem pravcu treba da idem da bih najbre naiao na signal toka podzemne vode?" Kad se visak pokrenuo i kada je svojim njihanjem pokazao pravac kojim treba ii, to je zapravo pravac koji je okomit na tok vode. Tim pravcem sada moete s raljama poi, sve dok one svojim trzajem (kod ravastih raalja) ili svojim okretanjem (kod spiralnih raalja) ili prekrienjem svojih krakova (kod pravokutnih raalja) ne pokau da ste naili na signal, koji daje podzemna voda. To treba jo jednom ponoviti, radi toga da se uvjerite da je to ba tu. Sada nam ostaje da ustanovimo da li smo na pravom toku, ili smo na lanom signalu. Ima vie naina: 1) da na mjesto gdje mislimo da je tok stavimo eljezni predmet, ipku ili avao. Ako tada pri prelazu preko toka ralje ostanu mirovati, onda se radi o pravom toku. Ako se okreu, onda je to odraz (lani signal); 2) da se prilikom prelaza preko toka zaustavi disanje. Ako se ralje (ili visak) ne budu kretali, onda se radi o odrazu, a ne o pravom toku. Ako se kreu, onda je to pravi tok; 3) ako zastanemo na toku, te ralje diemo i sputamo, budu li se ralje okretale radi se o odrazu, a ne o pravom toku. Odreivanje dubine do podzemne vode Kako god je vano odrediti na povrini tono mjesto gdje je prava podzemna ila, tako je isto vano odrediti i kolika je dubina do te podzemne ile. To je vano i radi toga to vlasnik bunara mora znati, koliko je potrebno nabaviti cijevi i koliko e ga buenje bunara stajati.

32

Odreivanje dubine do podzemne vode vri se na vie naina: Rekli smo da sa svake strane vodenog toka postoji po sedam "lanih" signala i da su posebno vana dva od njih. To su etvrti i sedmi signal s jedne ili druge strane pravog vodotoka. Pokojni in. Jurdana u svojoj knjizi spominje etvrti i sedmi signal, koje Mermet zove malom i velikom paralelom. Iz slike se vidi da je trokut ABC polovica kvadrata kojem su AB = BC ili drugim rijeima udaljenost BC = d = a. Znai, ako uspijemo na terenu izmjeriti duinu BC, a ona je udaljenost od toke B do male paralele ili etvrtog signala, onda je to dubina do vode. 1, 2, 3, 4 ,5, 6, 7, signali d = dubina do vode c = mala paralela D = velika paralela a=d Uzmemo ralje i okomito na tok vode traimo daljinu etvrtog signala od toke. Za kontrolu to nainimo i s druge strane toka. U tokama C ralje e se okretati. Pravac toka dobivamo sa raljama tako, da u toki B stavimo lijevu ruku okomito iznad desne. Ralje e se tada okrenuti u jednom smjeru. Tamo gdje gleda izboeni dio raalja je pravac iz koga je tok vode doao. Treba sada izmjeriti metrom duinu BC. Postoji i tzv. "biskupovo pravilo", za traenje dubine do vode.

33

Iz toke B napravi se nekoliko pravaca u proizvoljnom smjeru traei dubinu do vode. Dobit emo nekoliko duina BC, koje bi u pravilu trebalo da su jednake. Duina BC je u pravilu dubina do vode. Prilikom radova na traenju vrue vode u Tuheljskim Toplicama in. Stiperski Dragutin i ja, s obzirom da su buenja vrena prema naim lokacijama tokova, mogli smo kontrolirati,da li je onaj kut od 45, koji zatvara horizontala na terenu i zraka prema podzemnom toku toan. Dobili smo da je on ipak vei i da iznosi negdje oko 48-50. Prema prof. dr Moritzu Benedictu, meutim, ovaj kut iznosi ak 60. Iz toga se vidi da odreivanje dubine, prema navedenim uputama nije sasvim tono precizirano. Raljari, koji imaju veliko iskustvo na traenju podzemnih vodotoka imaju uvijek iskustveno dobivenu jednu korekciju za dubinu, koju uzimaju u obzir kod davanja podataka o dubini. Kod odreivanja dubine do vode dolazi nekad do pogreaka, koje se ne moe ukloniti. Jedan primjer: Ako smo imali dva toka jedan ispod drugoga, zna se desiti da podatak o dubini dobijemo od toka blieg povrini, s malom koliinom vode, ili ak slojem jako vlanog pijeska, a koliinu vode dobijemo od donjeg, mnogo jaeg toka. Osim toga rad sa raljama u vrijeme kada se sprema oluja ili pri vrlo jakom suncu moe dati loe podatke. Zato je ove radove najbolje obavljati rano prije podne ili kasno po podne. S obzirom da iza ovakvih radova stoje velika ulaganja novca radi visoke cijene buenja i nabave cijevi, neophodno je potrebno da poetnici, radi stjecanja dovoljno prakse rade izvjesno vrijeme uz iskusnog radiestezistu, s bogatom praksom u traenju vode i da se ne zatravaju, da ne bi imali neugodne posljedice, da im vlasnik bunara ne bi traio podmirenje trokova. Savjet: budite vrlo oprezni. Ne zatravajte se, da vas ne bi boljela glava. Osigurajte se od neugodnosti. Odreivanje koliine vode jednog podzemnog toka Ve sam prije naveo da za jedno seosko domainstvo ili za opskrbu vikendica vodom treba 2 do 4 litre vode na minutu, ali to nije dovoljno, ako imamo mali dijametar cijevi u bunaru. Za vikend parcele je minimum dijametar 60 cm (vanjski) a za seosko gazdinstvo 1 m. Koliinu vode na minutu dobivamo s viskom ili raljama mentalno. Ja to radim tako da zavrtim visak sa upitom da mi visak stane, kad preem traenu koliinu. Poinjem sa brojenjem decilitara okreui visak. Brojim 5 dl, 10 dl, 15 dl... 20 dl (visak naglo stao). Vratim se na brojenjem na 15 dl, 16 dl, 17 dl, 18 dl (visak stao)... znai 17 dl/min. Na taj se nain isto tako radi sa raljama. Pusti se da se ralje vrte i broji na isti nain. Kad smo odredili mjesto bunara, treba na to mjesto zabiti vrst kolac, da ga se ne moe izvaditi, jer nekada proe i godina dana do poetka buenja. Upozori se vlasnika da je to centar bunara i da ga ne smije pomjeriti desno i lijevo. Da bi vlasniku a i sebi ostavili dokumenat, koji daje podatke o izvrenom poslu napravi se tzv. poloajni opis bunara s potrebnim podacima. Daje se i procjena koji se materijal oekuje. Mjesto (kolac) bunara se odmjeri od postojeih objekata. Evo primjera:

34

Poloajni opis se radi u duplikatu preko indigo papira. Jedan primjerak se dade vlasniku bunara, a jedan zadri sebi. Prema ovim podacima vlasnik bunara naruuje potreban broj cijevi, te sklapa ugovor sa bunardijom za izvedbu buenja. Ako umjesto raljama traimo tok podzemne vode viskom, sam postupak je isti. Nakon to smo se uputili pravcem, koji nam je pokazao visak, on e pokazivati u hodu prema toku vode njihanje u pravcu. Kada se naie na malu paralelu, visak poinje izvoditi njihaje u svim pravcima, koji polako prelaze u elipse, koje bivaju sve vee i snanije to smo blie toku, da bi na samom toku prele u pravac, koji pokazuje smjer toka vode. Ako sada ovaj tok proemo ponovno se javljaju elipse, ali u drugom smjeru nego kad smo ili prema toku, pa postaju sve manje i manje da bi ponovno prele u okomite njihaje na pravac toka.

Sl. 27 Visak je vrlo pogodan za hodanje po toku vode. Ako se dobro uvjeba, moe se tok vode pratiti neogranieno daleko. Kad smo ustanovili mjesto toka i priblian pravac toka, 35

ispruimo lijevu ruku sa dlanom prema dolje i krenemo po toku. Primijetit emo vrlo brzo, da im se malo naemo izvan toka, visak se zaustavlja. Htio bih napomenuti jo neto. Hodanje po toku vode umara kako fiziki, tako i psihiki, pa se ne preporua to raditi dugo. Ne treba se tome uditi, jer je poznato, a kasnije e o tome biti vie govora, da tokovi vode iz podzemlja emitiraju radijacije koje su vrlo tetne po organizam ljudi. Prilikom traenja tokova tople ili vrue vode na terenu treba biti vrlo oprezan, jer tokovi takvih voda emitiraju valove iz velikih dubina, koji prolaze kroz razne geoloke slojeve, rasjede i pukotine. U svom prolazu nailaze na promjene zemljinog magnetizma, pa se signali na povrini kao da pomiu tokom kraih vremenskih perioda. Pomai mogu biti i po nekoliko metara. Kod traenja hladne vode sigurno je da se ove pojave isto javljaju, ali s obzirom na male dubine ne dolaze toliko do izraaja. Stoga i nije dobro opaati, dok su atmosferske prilike loe, jer one donose sobom geomagnetske promjene. Ovdje opisani naini traenja tokova podzemne vode nisu jedini. Mislim da su ipak ovi dati ovdje najei. Postoje ljudi, jasno vrlo osjetljivi, koji nisu morali upotrebljavati visak ili ralje, da bi nali vodu. To su mogli obaviti ispruenim golim rukama. Prilikom prelaska preko toka podzemne vode osjetili bi peckanje u dlanovima ili prstima ili su im oni trnuli. Na slici je prikazan jedan takav sluaj. U literaturi se esto navode i sluajevi vidovitosti. Mnogi su ljudi jednostavno vidjeli vodu. Spominje se sluaj u Junoj Africi, gdje je petogodinji sin upozoravao svog oca kopaa bunara, da ne kopa bunar tamo gdje je poeo. "Zar ne vidi da je voda tu?" Otac ga je posluao i stvarno naiao na vodu. Kasnije je bio mnogo traen i otkrio mnogo podzemnih tokova. Na pitanje kako to "vidi", rekao je da sevoda bljeska kao na suncu. Osim njega spominju se kao vidoviti panjolac Zahoris, zatim u 18. stoljeu Jean Jacques Parangue, Francuz, zatim ene Katharine Beutler i Anna Maria Briegger iz vicarske i drugi. Bilo je i medija, koji su otkrivali vodu u hipnotikom stanju.

36

ZRAENJE
ovjek je ve poetkom ivota na ovoj zemlji bio svjestan da stoji pod nekim prirodnim utjecajem iz njegove svakodnevne okoline. Prvo to je osjetio svojim ulima, to je bilo svjetlo. Opazio je vrlo brzo da je uzrok toga vezan za Sunce, a i za mjesec. Kad su oni bili prisutni na nebu bio je dan ili po noi mjeseina. Spoznao je brzo da ta svjetlost utie na njega, pa moe mnogo bolje vidjeti i zapaati sve to se dogaa oko njega, nego po mraku. Opazio je zatim da Sunce osim svjetlosti daje i toplinu, a to nije sluaj kad Mjesec svijetli. Doao je onda do spoznaje, da tu toplinu alje Sunce a ne Mjesec. Osjetio je na vlastitoj koi, da ta toplina od Sunca moe u izvjesnim prilikama da izazove opekotine. Prvi ljudi nisu znali to je zraenje, ali su nauili da se prema tim zraenjima pravilno postave. Prethistorijski ljudi osjeali su i druge vrste zraenja, koja su instiktivno spoznali da su tetna, pa su se, kao to mnoge ivotinje isto ine, uklanjali sa takvih mjesta. Ljudi prolazei kroz historiju, poveavanjem kulture i civilizacije postupno su gubili tu mo osjeta. Mi danas, krajem XX stoljea znamo o zraenjima mnogo vie. Tome je doprinjeo razvoj nauke. Stvoreni su mnogi aparati, koji mogu mjeriti mnoge vrste zraenja, ali i pored toga ostalo je jo vrlo mnogo nerijeenih pitanja, vezanih uz razne vrste zraenja, koja zapaaju danas svi, a jo e proi dugo vremena, da nauka svojim novim pristupima, ta pitanja rijei. Vrlo dobro znamo da ptice selice odlaze po tisuu kilometara daleko, na svoja stara mjesta i vraaju se nakon nekog vremena natrag i tako stalno. Poznato je da i pele lete i vie kilometara od konice i sigurno se ponovno vraaju natrag. Uzmimo selidbu jegulja, koje vei dio ivota provode u slatkoj vodi, a kad imaju 4-7 godina silaze u more, gdje ih susreu mujaci i prate tisuama kilometara daleko, ak blizu Bermudskih otoka gdje se mrijeste i ugibaju. Mlade jegulje odlaze odmah natrag na zapad, dolaze do Evrope i ulaze u slatke vode. Ima jo vrlo mnogo nerjeenih problema, ali vjerojatno se radi o radijacijama. Mi danas znamo da zraenja imaju svoje valne duine, odnosno svako zraenje ima svoj odreeni broj titraja u sekundi. Poznato je i nauno dokazano da dnevno svjetlo, koje je rezultat slaganja spektralnih boja ima 1014-1015 Hertza/sek. Mi danas znamo za itav niz zraenja oko nas, kojima smo svake sekunde izloeni, koje vri jak utjecaj i na nae zdravlje i na raspoloenje. Poznato je da nas iz kozmosa stalno bombardiraju kozmiki zraci. Kad ne bi bili zatieni od atmosfere, koja apsorbira vrlo veliku koliinu kozmikih zraka, mi ne bismo mogli ni opstati. Atmosfera stvara zatitu, koja odgovara sloju olova debelom 90 cm. Ipak kozmiko zraenje koje probija ovaj sloj je dovoljno da izvri ionizaciju zraka sa 1-2 iona po cm2 /sek. Do nastajanja ovih iona dolazi uslijed radioaktivnog zraenja tla i kod elektrinog pranjenja kod stvaranja munja. Iz prouavanja kozmosa, dolo se do saznanja da i Sunce i Mjesec i svi planeti emitiraju mikrovalna zraenja. Emisije Saturna su jake skoro kao one od Sunca, koje dolaze na Zemlju. Osim ovih postoje i mikrovalna zraenja iz dalekih galaksija. Sva ova mikrovalna zraenja imaju veliki utjecaj na ivo bie i ive materije na Zemlji. Osim raznih vrsta mikrovalnih i ostalih zraenja iz Svemira ima i veliki broj raznih zraenja iz tla. Mikrovalna zraenja iz tla ne prouzrokuju nikakve tjelesne i nervne tete. Toplinsko zraenje iz tla lei u infracrvenom podruju i imalo je i ima veliki znaaj u geolokim zbivanjima. Ovo zraenje ne dolazi od usijane magme, nego je rezultat radioaktivnog raspadanja molekula u tlu, koje uzrokuje isijavanje termikih neutrona. Ova polja zraenja iz kozmosa i Zemlje su uzrok da se sva iva bia i materije, bilo to organskog ili neorganskog porijekla nalaze u titrajima vrlo visoke frekvencije. Frekvencija je obiljeje svake materije. Znai: svaka materija ima zapravo svoj titrajni krug, koji je stalan. 37

Elektromagnetsko polje zraenje iz Zemlje i kozmosa ima veliki utjecaj na ivot ivih bia i biljaka. Ono djeluje na elije organizma, pri emu dolazi do promjene molekularne strukture i polarizacije unutar elija organizama a time se istovremeno aktivira sistem lijezda sa unutarnjim luenjem, koje pokuavaju dovesti tjelesne procese u nove uvjete ravnotee. Pojaano zraenje dovodi do poremeaja u radu lijezda i opskrbi hormonima, obrazuju se tumori. Da su za obrazovanje tumora vrlo znaajni vorovi mrea dokazao je Dr. med. Manfred Curry i Dr. Hartmann i drugi. Drugi pak lijenici (Dr. Lukey i dr.) dokazali su da se razna oboljenja, leukemija, upala sranih miia,razna reumatska kao i kancerozna oboljenja esto javljaju iznad tokova podzemnih voda. Uslijed djelovanja mikrovalnog zraenja vodeni dipoli elija organizma postavljaju se ukoso, prema radijacijama i time spreavaju normalan tok iona. Poznato je da suneve pjege jako utiu na ivot ivih bia na Zemlji. Drvo sequoia gigantea, doivljava starost preko tisuu godina. Prilikom sjee ovog drvea opaeno je da su godovi (godinji prstenasti prirast drveta) razliito debeli. Kad se usporeivalo debljinu godova sa aktivnou pjega, opazilo se da su najdeblji godovi bili ba onih godina kad su suneve erupcije bile najjae. Prema tome jedna prastara sequoia je mogla posluiti za prouavanje vremena u prolosti na naoj planeti. Sa erupcijama na Suncu vezani su i mnogi ratovi u prolosti i politika zbivanja. Sovjetski uenjak A. ijevski je napravio statistiku i ustanovio, da se ciklus sunevih aktivnosti odigrava skoro svakih jedanaest godina. On je vezan i na pojavu velikih epidemija i pandemija na Zemlji, kao i na broj samoubojstava. Prilikom trajanja erupcija na Suncu, dolazi do smetnji i na radio i televizijskim vezama. Potresi na Zemlji, kako su dokazali Japanci, imaju vrlo esto takoer vezu sa sunevom aktivnou. Titraji elektromagnetskih valova od 10 Hz , koja su izmjerena na tlu, kako je dokazao Dr. Willibald Undt, profesor bekog univerziteta (1973. god.), vrlo povoljno utiu na ovjeka, njegovo raspoloenje i njegovu kreativnost, tj. djeluju vrlo povoljno na elije ovjekovog organizma. Kako dolazi do ovih elektromagnetskih valova u podruju od 10 Hz. Oni se javljaju u podruju izmeu Zemlje i njene ionosfere. Tu se dogaaju pranjenja uslijed munja koje sijevaju. Procjenjuje se da svake sekunde na zemaljskoj kugli sijevaju munje 500600 puta u sekundi. Munje dovode ovaj prazni prostor izmeu zemljine povrine i ionosfere u rezonantno stanje, to znai da stvaraju i 10 Hertza titraje. Ipak, to se ne dogaa svaki dan i u svako vrijeme. Kod naglog nailaska oluja, pada ova frekvencija na samo 2 Hertza, pa se tada ljudi osjeaju vrlo loe. Prilikom elektrinih pranjenja dolazi do ionizacije, koja moe biti pozitivna i negativna. Negativni ioni utiu na ovjeka da se dobro osjea, dok ga pozitivna ionizacija ini neraspoloenim i loe utie na zdravstveno stanje organizma. Ruski nauenjaci su otkrili da ljudi due ive ako su na vioj nadmorskoj visini, a ameriki pak to, da se broj negativnih iona poveava sa nadmorskom visinom tla. Pa i kod nas su kao oporavilita vaili tereni sa viom nadmorskom visinom (zrane banje). Ljudi ive pod utjecajem istosmjernog elektrinog polja, koje nije statino nego se mijenja. Izolinije elektrinog polja jednake jakosti prate liniju terena i na njemu izraenih objekata (slika)

38

Osim ovog istosmjernog elektrinog polja imamo i naizmjenino elektrino polje, kojeg stvaraju mnogi dalekovodi (380 kV, 220kV, 110 kV, 35 kV, 20 kV, 10 kV, 5 kV) pa i niskonaponske mree i mnogi elektrini ureaji i naprave. Iako su ova naizmjenina polja diskontinuirana, radi guste mree dalekovoda, vodova i ureaja, ipak pokrivaju velika podruja kojim se kreu iva bia, te tako vre utjecaj na njih. Poznato je da TV - ekran zrai i da to loe utie na prisutne, ako nisu dovoljno daleko od njega. Radio-aparat koji stoji u spavaoj sobi u blizini glave moe izazvati glavobolju, ak ako nije ukljuen, ako se zamijene faza i nula u prikljuku. Znai treba biti iskljuen kabel koji ga spaja na utinici. Zemlja (kao i sve druge planete) ima svoje magnetsko polje, koje vri razliite utjecaje na ivot na Zemlji. Kao prvo ono "hvata" suneve oluje, koje dopiru do njega, odvodi ih prema polovima gdje se javljaju kao polarna svjetlost. Intenzitet ovih oluja ovisi o snazi pojava sunevih pjega. I pored "odvoenja" prema polovima, dolazi jednim dijelom do bombardiranja Zemlje sa korpuskulama, koje djeluju na magnetsko zemljino polje i to na molekule vode i vre u njoj polarizaciju. Radi toga dolazi do polarizacije u sveukupnom biolokom ivotu na Zemlji, a time djeluje na izmjenu tvari u ivim organizmima. Normalnu polarizaciju ljudi mijenjaju mnoge naprave, koje sreemo u redovitom ivotu. To mogu biti rentgen aparati, aparati za radioaktivno zraenje, aparati za zavarivanje i veliki broj drugih. Malo se radi na zatiti normalnog zemljinog magnetskog polja, koje odrava normalan ivot na naoj planeti. to je to magnetizam, nauno jo nije rijeeno, kao to nije rijeeno to je to toplina, elektricitet, svijetlo i mnogo drugoga. Svi su izgledi da to nee biti uskoro razjanjeno. Ovdje treba spomenuti zraenja koja dobivamo od tri mree: 1. Hartmanove, 2. Curry-jeve i 3. Reinchard- Schneiderove, koje poput mree obavijaju cijelu zemljinu kuglu i na koje emo se posebno kasnije osvrnuti. Osim toga zraenja dobivamo i od geolokih rasjeda, do kojih je dolo pucanjem i pomicanjem slojeva zemljine kore, te od zraenja koja dolaze od upljina u tlu (pilje, kaverne). Takoer od rudnih leita i od tokova podzemnih voda. Tome e biti posveena nova poglavlja. Na kraju ovog poglavlja moemo ukratko rezimirati: Cijeli ivot na Zemlji odigrava se pod utjecajem raznih zraenja, od kojih su neka za odvijanje ivotnih procesa organizama neophodna za ivot i korisna, a neka tetna. Ona nam dolaze sa tri strane: iz atmosfere, iz Zemlje i iz nae okolice (sa strane). 39

TETNA ZRAENJA
U poglavlju "Zraenje" pokualo se napraviti nali uvid u zraenja, kojima smo stalno izloeni. Kaem mali radi toga, jer su zraenja vrlo kompleksan pojam, jer ima mnogo jo toga iz te domene, to je prekriveno tajnom, to mi ne znamo. Ovo poglavlje e se baviti samo tetnim zraenjima, kojima smo izloeni, o kojima neto i znamo. Ova tetna zraenja moemo podijeliti u tri grupe: 1. Ona koja nam dolaze iz podzemlja. 2. Na ona koja dolaze iz Kozmosa. 3. Ona koja dolaze iz nae okoline. 1) Zraenja koja dolaze iz podzemlja O ovim zraenjima je pisano mnogo. Naveo bih iz strane literature knjigu Gustava Freiherra von Pohla: Erdstrahlen als Krankheits und Krebserreger (Zraenja kao izaziva bolesti i raka), zatim od Roberta Endrosa Die Strahlung der Erde und ihre Wirkung auf das Leben (Zemljino zraenje i njegovo djelovanje na ivot), Hayera/Winklbauera Biostrahlen (Biozraenje). Literatura je bogata iz ovog podruja. tetna zraenja iz podzemlja dolaze najvie od podzemnih vodotoka, geolokih rasjeda i upljina u zemljinoj kori. Davno se opazilo, da postoje stambene zgrade, koje su se proule kao bolesne, jer ljudi u njima obolijevaju od raznih teih bolesti. Tako se spominju kue, pa i ulice raka. Postoje ak itava podruja u kojima se procentualno prema broju stanovnika javlja velik broj oboljenja odreene vrste, a da ni lijenicima to nije jasno zato. Radi toga bio sam pozvan od jednog medicinskog centra na naoj obali, da izvrimo zajedno neke istrane radove u vezi s kanceroznim oboljenjima koja se javljaju u tom kraju, da bi dobili uvid u to, da li su kriva tetna zraenja od tokova podzemne vode, to je taj broj, s obzirom na druga podruja znatno vei nego drugdje. Doavi tamo dogovorno s lijenicima uzet je izvjestan broj adresa ljudi, koji su oboljeli od tekih bolesti. Neki su stanovali u gradu, a neki u okolici, pa smo ili od stana do stana, raspitujui se, gdje su oboljeli imali dugo vremena leaj i gdje sada lee. U svim tim sobama izvrili smo lociranje tokova tetnog zraenja. Od 24 pregledana stana, u 22 sluaja teko oboljeli ljudi leali su ili jo lee na takvim mjestima. Naravno da smo dali savjet kako da razmjeste krevete, da bi izbjegli spavanje na tetnim radijacijama. Od 24 pregledana stana, u 22 sluaja su oboljeli imali tetan tok ispod kreveta. To svakako neto kazuje, iako bi broj pregledanih stanova trebao da bude znatno vei, da bi se sa sigurnou moglo tvrditi, da je to patogeno zraenje zaista uzrok oboljenja. Lijenici su se sloili da je to pravilno, pa e se radovi nastaviti. Freiherr von Pohl je u svojoj knjizi opirno, moe se rei ak i nauno, ilustrativno iznio mnogo takvih primjera. Da ne bi previe ozbiljno shvatili, da ova patogena zraenja izazivaju samo teke bolesti: rak, artritis i dr. moram napomenuti da se to deava uglavnom, ako se na tom i takvom leaju provede dulji period vremena. Jurdana, u svojoj knjizi spominje osam godina kao kritian period, a da se jai organizmi ak mogu tome oduprijeti i izlijeiti, ako se sa tog patogenog toka uklone u roku do 6 godina. Do toga vremena moe ovjek oboljeti od reume, astme, bolesti bubrega i mjehura, raznih upala itd. Prilikom boravka u jednom selu u Zagorju, uglavnom radi pojave lapora u jednom kopanom bunaru, pozvao me je jedan poznati na kipar naivac, da uje moje miljenje, da li je dobro lociran bunar i da li treba dalje kopati ili obustaviti rad. Nakon to sam kontrolirao podzemni tok vodeni tokove okolo, zamoljen sam da pregledam i njegovu kuu i vidim da li mu je leaj na dobrome mjestu, jer da loe spava. 40

U sobi gdje spava, umro mu je otac od raka (leao na toku) u kui br. 1 U kui br. 2 umrla mlada ena od 25 god. i mu kasnije od raka. U kui br. 3 od 13. godine mentalno poremeena osoba. U kui br. 4 umro mlad ovjek od 28 godina. U kui br. 5 umrla ena od raka. U kui br. 6 dijete mentalno poremeeno od 6. godine. Prilikom lociranja tokova vode prema kuama br. 1 do 6 kipar mi je rekao, da su njihovi kreveti bili tono iznad tokova vode. Iz dva navedena primjera moe se uoiti, koliko utiu tokovi podzemnih voda na zdravlje ljudi. U posljednje vrijeme se govori o polarizaciji zraenja. Opazili smo da su lani, tzv. refleksni signali oko toka vode polarizirani. Spomenuli smo da su neparni pozitivni, a parni negativni. To se lako potvruje na terenu prilikom traenja vode. Sva su ova zraenja takoer patogena. Sam vodeni tok ima polaritet "+ -". Osim toga i zraenja koja dolaze od rasjeda i upljina imaju svoj predznak, katkada "+", a katkada "-". Sve je u prirodi polarizirano, svaka iva i neiva stvar pa ak ni isti dijelovi neke cjeline nisu isto polarizirani. Na ovjeku je polarizirana drukije desna, drukije lijeva ruka, drukije ak i prsti na istoj aki. Mukarci u odnosu na ene su obratno polarizirani. Tako tamo gdje je mukarac polariziran "+" na istome je mjestu ena polarizirana "-". Ako pak traimo polarizaciju u globalu, preko viska emo lako ustanoviti, da je mukarac izrazito "+" osoba, a ena izrazito "-" osoba. To je i logino, jer znamo iz fizike, da se raznoimeni polovi privlae, a istoimeni odbijaju. Kako u prirodi postoje patogena zraenja koja sadre i tokove "+" i tokove "-" kao i tokove "+ -", to oni i razliito utiu na osobe "+", a razliito na osobe "-" predznaka. Osobe "+" ako spavaju ili borave na takvom "+" toku ne osjeaju ga, jer su im elije organizma "+" polarizirane. Do neugodnih posljedica doi e ako se due zadravaju na "-" toku, koji im ne odgovara, jer im mijenja polarizaciju naboja u elijama. Obratno: ako ena boravi na "-" toku, ne dogaa se nita ozbiljno. tetno na nju djeluje tok "+". Tok "+ -", to je zapravo tok vode, on djeluje jae nego njegovi "+" i "-" signali i ne preporua se ni jednina ni drugima da borave na njima.

41

Naime, pri pregledavanju stanova, ustanovilo se da je u branom krevetu obino stradao onaj, koji je leao na suprotnom naboju, dok drugome taj nije tetio. Ovakvi sluajevi su se esto pojavljivali, da se pitanje polarizacije samo po sebi postavljalo. Da u mnogim kuama postoje zraenja, to je mnogima poznato. S obzirom da su radiestezisti ljudi, koji su osjetljivi na zraenja, odnosno da su to ljudi,koji mogu ustanoviti zraenja, to su se mnogi javljali, naroito u inozemstvu da im se pregledaju vodeni tokovi na parcelama, prije projektiranja kue, kako bi se projekt mogao napraviti tako da bi se to vie izbjegao utjecaj podzemnog zraenja tamo, gdje se planira due zadravanje obitelji vlasnika, a naroito da bi se to izbjeglo u spavaim sobama. Na alost kod nas se rijetko vodilo rauna, kue su graene, a tek kad su se poele javljati bolesti, pristupalo se lociranju tetnih tokova po prostorijama u stanu, a to je dovodilo onda do razmjetaja kreveta, radnih stolova i dijelova namjetaja gdje se obiavalo dugo zadravati. Ako se to nije moglo zbog skuenosti prostora i nepovoljnih poloaja tokova tetnog zraenja, pomiljalo se na provoenje mjera, koje bi mogle sprijeiti ova zraenja. 2) Zraenja koja dolaze iz Kozmosa Mi znamo da mnoga zraenja dolaze iz Kozmosa i utiu na cijeli ivot na Zemlji.. Ljudi, ivotinje i biljke su nauene na ova zraenja i crpe ivotnu energiju iz njih. Bez svjetlosnog sunevog zraenja nestali bi ljudi i sav ivot na Zemlji bi vrlo brzo izumro. Iz Kozmosa dolaze i kozmika zraenja. Ona ne dolaze iako su tetna, u tolikoj mjeri da bi tetila ivotu na Zemlji, jer atmosfera apsorbira u sebe veliku koliinu tih zraenja. Mi meutim imamo tri mree koje iz Svemira dolaze i koje pokrivaju slino mrei meridijana i paralela povrinu zemaljske kugle. Ove tri mree pod izvjesnim uvjetima mogu biti vrlo tetne.. Godine 1951, njemaki radiestezist, lijenik dr E. Hartmann otkrio je mreu zraenja, koja pokriva cijelu zemlju. Teorije date do sada pripisuju joj kozmiko porijeklo. Misli se da potie od elektromagnetskog zraenja Sunca i da je orijentirana prema zemaljskom magnetskom polju. Ova Hartmannova mrea prozvana je I. mrea i prostire se uglavnom pravcem magnetskog meridijana sjever-jug. Ove pravce sijeku paralele smjera priblino zapad-istok. Debljina linija (traka) Hartmannove mree iznosi po prilici oko 20 cm. Udaljenost traka ove mree suava se prema polovima, a najire su na ekvatoru. U naim krajevima bi udaljenost u smjeru sjever-jug bila 2,8 m, a u smjeru zapad-istok 1,8 m. Sjecita pravaca Hartmannove mree se zovu Hartmannovi vorovi i naizmjenino mijenjaju svoj predznak (Sl.30 )

42

Osim Hartmannove mree postoji i Curry-eva mrea nazvana II. mrea. Otkrio ju je i opisao dr Manfred Curry. U prvo vrijeme se mislilo da je ona statina, ali novija istraivanja doka zala su, da se malo pomie, kao da vibrira. Ova mrea je postavljena drukije nego Hartmannova. Njeni pravci /trake/ stoje koso u odnosu na I. mreu.

Curry-eva mrea je mnogo tetnija od Hartmannove. Ako se vor Curry-eve mree nae iznad toka podzemne vode, postaje jako patogen, pa ga treba izbjegavati u stanovima. Postoji jo jedna mrea, koju je otkrio fiziar Reinhard Schneider, pa se prema njemu zove Reinhard-Schneiderova mrea ili III. mrea. Ova mrea se poklapa sa Curry-evom II. mreom ali samo nekada odstupa od nje. Kod pregleda stanova, nakon to smo locirali tetna zraenja, koja dolaze iz zemlje, treba pretraiti prostorije da bi ustanovili da li postoje patogeni vorovi Hartmannove ili Curry-eve mree. 3) Zraenja koja dolaze iz nae okoline Nismo izloeni samo zraenjima iz podzemlja i iz Kozmosa. Zraenja dolaze do nas i iz nae okoline. Ta zraenja su svugdje oko nas. Dolaze nam od TV i radio antena, od dalekovoda, od elektrinih vodova, od radara, raznih elektroaparata u tvornicama i po kuama, od trafostanica, rentgen aparata, nuklearnih centrala itd.. Sva ta zraenja dolaze do nas i u izvjesnom smislu nam isto tako tete. Znamo da je in. Jurdana mnogo upozoravao na ova zraenja i na njihovu tetnost. Na alost, danas se ne moemo svega toga rijeiti i snalazimo se kako znamo i moemo.

LOCIRANJE TETNIH ZRAENJA

Izrada nacrta zraenja u zgradama Danas neki radiestezisti na poziv dolaze na pregled stanova u vezi odreivanja tokova tetnih zraenja i zatite, od njih. Svaki je ve stvorio svoj nain i stil rada i u njega neu da ulazim. Svaki rad na tome je dobar, ako je dobro i tono napravljen. Ovdje u iznijeti samo metodu, koju ja primjenjujem kod pregleda nekog stana. Kod svakog posla koji sam radio trebao sam napraviti jedan izvjetaj, tj. jedan pisani dokument koji e posluiti onome, koji je posao zatraio da moe i nakon dueg vremena imati jasnu sliku o tokovima. Ponovno mi pada na um jedan savjet mojeg profesora koji je rekao: "Nita

43

ne treba drati u glavi. Zaboravlja se nakon nekog vremena. Treba sve zapisati na papir." Radi toga prilikom svakog takvog posla ostavljam nacrt patogenih tokova i vorova, kao dokument izvrenog rada. Prije nego to u jednom stanu pristupim odreivanju tokova, zahtijevam jedan nacrt stana u mjerilu 1:50 ili 1:100. Ako takvog nacrta nema, ja ga sam napravim u tom mjerilu. To nije priblina skica, to je pravi nacrt stana. Odmjeravam sve prostorije i napravim plan, a tek onda pristupam poslu. Pomou raalja i viska odreujem prvi patogeni tok i pratim ga kroz sve prostorije stana, od njegovog ulaska do izlaska iz stana. Pomou raalja odreujem irinu zraenja, te nanosim u nacrt i pravac toka i irinu zraenja.

Odmah nakon toga pomou viska odreujem polaritet toka. Kad je jedan tok gotov i ucrtan, prelazim na traenje drugog, zatim treeg i ostalih, sve dok nisam pronaao sve i ucrtao u nacrt. Naroitu panju treba posvetiti pregledu leajeva i radnih mjesta. Da bih se uvjerio da li su svi tokovi ucrtani, idem s viskom u svaku prostoriju sa mentalnim pitanjem:. "Postoji li jo neki patogeni tok?" Ako ne postoji, onda sa viskom i rukom podignutom ispred sebe, sa dlanom okrenutim prema dolje, koncentriram se na patogene vorove mrea i traim ih. Ako naem neki, ucrtam njegovo mjesto. Na nacrt dodam jo datum i potpis. Zraenja iz okoline moemo dobiti uz pomo viska. Moemo dobiti pravce, zraenja i njihov intenzitet. Zraenja od pojedinih aparata u kui mogu se kontrolirati s viskom u ruci i upozoriti na to, ako su jaka.

44

Od svih kuanskih aparata, treba naroitu panju obratiti zraenju iz televizijskih ekrana. Navodno da jae zraenje ima crno-bijeli TV, nego kolor. Poznato je da je to zraenje tetno, i da je jae to je gledalac blie ekranu. Kao zatitu od ovog zraenja potrebno je uzeti bakrenu neizoliranu icu duine 120 cm, presjeka 3 mm i od nje napraviti horizontalnu spiralu. Ona e po prilici imati promjer oko 20 cm. Ovu spiralu treba staviti pod televizor, ali tako da navoji gledajui odozgor idu u smjeru kazaljke na satu. Vanjski kraj, kroz koga dolazi do koncentriranog zraenja treba okrenuti tamo, gdje nikome ne smeta (nikako prema susjedovoj sobi). (Sl. 33) Sl. 33 Kada smo napravili nacrt patogenih zraenja, onda sa vlasnikom stana razmotrimo cijelu situaciju, da li leajevi ili radna mjesta stoje loe u odnosu na zraenja i dajemo mu prijedlog za novi razmjetaj, ako je to potrebno. Ako su pak tokovi tako postavljeni, da se ne dadu nikako izbjei, dat emo prijedlog blokiranja patogenih zraenja. Treba jasno rei, da nijedna blokada patogenog zraenja nije tako efikasna, kao ukloniti se sa zraenja.. Blokiranje tokova je bilo dugo, a i sada je, predmet dugih istraivanja. Postoji vie naprava, ploa, folija ili materijala to slue za uklanjanje tetnog zraenja. U svojoj knjizi in. Jurdana je preporuavao olovne ploe ili baritnu buku. vicarci preporuuju kao sigurnu Wastra foliju, kod nas postoji folija Sirius, Poljaci izdaju ploe RET 1 i RET 2. Izgleda da se vrlo dobro pokazala slama kao izolator od zraenja. esto sam uo izreku: "Nai stari nisu umirali od raka, jer su spavali na slamarici." Nabrojio sam samo neka od danas dostupnih obrambenih naprava protiv zraenja. Kad bi se trebalo govoriti o svima, trebalo bi vrlo mnogo prostora. Ako amplitudu jednog patogenog zraenja prikaemo kao sinusoidu, onda sva sredstva koja mogu suzbiti zraenje moraju stvarati zraenje sa pomakom u fazi od 180, tj. moraju stvarati interferenciju. Vidimo da svakom intenzitetu zraenja treba suprotstaviti isti intenzitet ali protivnog predznaka, da se oni ponitavaju, tj. da je uvijek u svakom trenutku suma intenziteta jednaka nuli.

Sl.. 34 Blokada tokova zraenja Da li se mogu tokovi podzemnih zraenja na neki nain blokirati? Opat Mermet je u svojoj knjizi naveo da se sa eljeznim predmetima mogu, ako se postave na takav tok. S obzirom da jedan tok vode imam u svome dvoritu, iao sam to ispitati. Kao prvo, stavio sam na tok jednu eljeznu ipku. Kad sam koraao preko toga, ralje su stajale (mirovale). Trebalo bi znaiti, da je tok blokiran. Kad sam uklonio ipku i izvrio probu sa raljama, ralje su se ponovno okretale. Znai tok zraenja se ponovno vratio, kad sam uklonio eljeznu ipku. Neto mi nije dalo mira, pa sam iao istraivati dalje. Postavio sam ponovno ipku na tok. Ralje se ponovno nisu okretale. Zamolio sam suprugu da ona ukloni ipku, to je ona i uinila. Izvrio sam ponovno kontrolu sa raljama.

45

Ovaj put, na moje iznenaenje, ralje se nisu okretale, kao da je tok ostao blokiran. Sad sam ja uklonio ipku. Pri prolazu preko toka ralje su sada pokazale da zraenje ponovno postoji. Iz toga slijedi pravilo: Ako je neko postavio blokadu preko jednog toka zraenja, ta se blokada zadrava sve dok je ne ukloni onaj, tko ju je postavio. Iao sam dalje ispitivati. Umjesto eljezne ipke stavio sam drveno dralo od metle. Ni sada se ralje nisu okretale, isto kao i prije preko eljezne ipke. Kad sam taj drveni tap uklonio zraenje se ponovno javilo. I ovaj put moja ga supruga nije mogla deblokirati.. Zatim sam pokuao sa listom od kruke. Efekt potpuno isti. Uzeo sam jednu vlas iz kose moje ene i stavio je na tok. Tok je bio blokiran. Znai za blokiranje jednog zraenja nije vano kakav se materijal primijeni. Blokada postoji, i vjerojatno ima mentalnu bazu. Kad sam podigao vlas moje supruge sa toka, blokade je nestalo. Meutim, kad je ona podigla svoju vlas sa toka, tok se ponovno vratio mada ga ja nisam deblokirao. Kasnije sam to radio samo mahnuvi rukom, a da nita nisam stavljao na tok. Blokada je bila tu, a mogao sam je tako isto rukom ponititi. Kasnije sam to mogao napraviti bacivi samo pogled na mjesto toka. Blokada je bila tu. Oima se nakon toga moglo istu tu blokadu deblokirati. Iskuavao sam i trajanje blokade. Postavio sam je mentalno na tok i kontrolirao po danu svaka dva sata. Ona je postojala. Pustio sam i preko noi, ujutro je opet postojala, tako i po danu sve dok je nisam ponovno ponitio. Kad mi je kui doao jedan na poznati radiestezist, mentalno sam blokirao taj tok, za koji on nije znao i zamolio ga da ispita, ima li u mome dvoritu neki podzemni tok. Naao ga je vrlo lako, mada moje ralje i dalje nisu na tok reagirale. To znai: za mene toka nema, za njega je tu. Ovo je otvorilo nove dileme kod mene, a strana literatura, koju posjedujem i prouavam, do dana dananjega nije mi to razjasnila. Izgleda da sam u mogunosti sam sebi blokirati ralje da ne reagiraju, ali ne i tok. Ovo je jedno od vrlo vanih pitanja, koje treba razjasniti. U Zagrebu postoje nadareni radiestezisti, koji su se izriito posvetili ovom pitanju, pitanju blokade. Ostaje nam da malo priekamo rezultate, koje e nam oni prezentirati. Pitanje blokada zraenja potee se ve od tridesetih godina ovog stoljea. Tonije, 1928. godine Gustav Freiherr von Pohl, njemaki radiestezist, patentirao je neku napravu koju je postavljao u podrum kue, da bi je oslobodio od tetnih zraenja. To ga nije zadovoljavalo, pa je oko tri mjeseca nakon toga uspio suzbiti zraenja prvo na plohi velikoj oko 3 km2, a est tjedana poslije toga na oko 5 km2. Na kraju je uspio da ukloni zraenja na plohi od 12 km2. Uspio je da izvri uklanjanje tetnih zraenja ak na podruju cijeloga grada Dachau-a. Bavio se milju da proiri djelovanje na 200 km. Ispoetka nije mogao nai prostor za tako veliku stanicu za odzraivanje. Nije dobio dodatna sredstva, a uskoro potom smrt ga je sprijeila. Interesantno je da u literaturi iza njega nema opisanih pokuaja, da se njegovo djelo nastavi, iako je do danas prolo vie od 50 godina. Moda uspjehe u tom pogledu polue upravo nai radiestezisti. Kako djeluju tetna zraenja na organizam ljudi Ve je ing. Jurdana u svojoj knjizi naveo da ljudi, ako spavaju na tetnom toku podzemne vode obolijevaju od raka, ako se prije ne uklone sa toka.. Mi danas imamo malo drukije miljenje, koje je bazirano na postojanju razliite polarizacije tetnog zraenja. Kako, u globalu, su mukarci "+" polarizirani, ene to zraenja istoimenog polariteta ne donose tetu onima, koji na takvom zraenju imaju leaj, dok kod

46

obrnutog sluaja, tj. ako netko "+" spava na toku "-" onda dolazi do djelovanja naboja zraenja na dipole elija i poinje se elija sa svojim "+" dipolom mijenjati, zapravo zakretati prema naboju "-" ili obratno "-" prema naboju "+". Dolazi do promjene naboja u eliji. Kod toga poinje borba izmeu organizma da vrati prije postojei naboj i zraenja koje ga mijenja. Na koncu se uspostavlja elektrina^ravnotea u eliji s nekim novim poloajem dipola. Da bi i takav poloaj pomjerenog dipola elija zadrala ona troi energiju, koja joj je potrebna za normalno funkcioniranje i za obranu od infekcija i bolesti. Organizam gubi imunitet, pa je sada otvoren put za razne bolesti. To i ne mora biti rak. To moe biti i itav niz drugih oboljenja, kao to su razne reumatske bolesti, srana oboljenja, oboljenja unutarnjih organa i dr. Da bi organizam opet vratio normalni polaritet elija, treba mu izvjesno vrijeme, da se oslobodi tetnih utjecaja. Meutim, ako je netko svaki put prilikom spavanja na nekom leaju izloen ponovno patogenom zraenju, nee doi do poboljanja. Potrebno je eliminirati to zraenje, a najlake je ukloniti se s njega. Jedan lijenik, neuropsihijatar iz Makedonije, ef jedne neuropsihijatrijske klinike, prilikom svog boravka u Zagrebu na sastanku nas nekoliko radiestezista rekao je: "Ja sam u svojoj klinici u svakoj sobi gdje su bolesnici uklonio krevete s podzemnih patogenih tokova. Kad mi kolege dou, nije im jasno zato kod mene u sobama kreveti tako udno stoje. Ali zato ja imam izvanredne rezultate poboljanja zdravstvenog stanja i tamo gdje se to nije moglo oekivati."

47

TELERADIESTEZIJA
(RAD NA DALJINU) Prije, prilikom razmatranja loma zrake kroz prizmu, vidjeli smo, da se radiestezijska zraka pojavila za srebro u intervalu od 1011 do 1017 Hz/sek. U literaturi sam naao da radiestezijska zraka dostie ak do 1024 Hz/sek. To je ogroman broj titraja. Radi toga, ponavljam, u radiesteziji zapravo ne postoji daljina kao dimenzija. Signali iz bilo koje daljine su iste jaine, kao i oni koji su neposredno blizu nas. To nam omoguuje, da moemo obaviti mnoge radove iz daljine, a da ne moramo biti na licu mjesta. Potrebna je samo otra koncentracija na ono to radimo.. Ako nam netko nacrta plan svog stana, moemo mu na taj plan ucrtati tokove podzemnih voda. Znai, dovoljno je da se pribavi jedna geografska karta, da na njoj moemo otkriti mnogo toga to traimo. To moe biti neki objekt, tok podzemne vode, sakriveni predmeti. Moe se ak prebrojiti i koliko vozila proe nekom cestom koju ne vidimo (pogotovo ako promet nije jako velik). Na fotografiji osobe moemo odrediti kakvog je zdravlja ili raspoloenja, kakve ima sposobnosti, kakav polaritet, imunitet. Da li je zdrav, bolestan ili jako bolestan. Sve to iz daljine. Izgleda da slika ili karta slue samo za bolju koncentraciju. Moe se sa planom grada na stolu pred sobom, pronai izgubljene osobe. Pri radiestezijskim radovima na daljinu dobit e se dobri rezultati samo onda, ako su podaci koje smo primili toni. Ako pak netko pokua proturiti netone podatke, dobit e i netone rezultate. RAD NA KARTAMA Vrlo su nam esto potrebne karte, da bismo mogli obaviti mnoge radiestezijske radove. Uzmimo jedan primjer: Na jednom, do sada neistraenom podruju, na kome nije bio radiestezist, iz daljine treba ustanoviti npr. da li ima tokova vrue vode. Uzmemo kartu pred sebe (ne treba je ak ni orijentirati prema sjeveru) i ponemo prelaziti prstom u jednom izabranom smjeru, s mentalnim dogovorom sa viskom, da svojim stajanjem "javi" da smo doli na takav tok. Zavrtimo visak i lagano prelazimo u raznim smjerovima prstom lijeve ruke, ili olovkom. Kad visak stane znak je da smo tamo. Sada kad smo na toku, treba pratiti kuda ide. Moemo sada ii s novim mentalnim dogovorom: da se visak okree dok se prst pomie po toku, a da stane im smo izvan njega. Ovdje dolazi do izraaja sposobnost radiesteziste, da zadrava stalno prst na toku i da ne izae iz njega. To je najvie stvar vjebe. Postepeno prekidajui rad, ucrtavamo tok na karti. Kad smo nali i zavrili jedan tok, traimo novi, uz isti postupak. Ako elimo na karti pronai konkretno ono to traimo, moemo ii kvadrat po kvadrat na kvadratnoj mrei s pitanjem da li je traena stvar u ovom kvadratu. Ako visak dade odgovor "ne" prelazimo na slijedei, i tako dalje, dok se ne doe na onaj u kojem visak daje odgovor sa "da". Ovaj kvadrat treba onda detaljno pregledati i nai mjesto gdje je. Za rad na kartama moemo upotrijebiti i donju graninu crtu karte, koja ima smjer zapad-istok a zatim lijevu graninu crtu, koja ide smjerom sjever-jug. Pomiemo lagano olovkom ili prstom po donjoj horizontalnoj osi kao apscisi (os y) i ekamo na kojoj e toki visak stati. Tu toku obiljeimo. Zatim idemo po vertikalnoj osi (os ordinata x) i takoer ekamo gdje e se visak zaustaviti. Zatim traimo sjecite osi y sa osi x i tamo e biti ono to traimo. To je nain traenja pomou koordinata. Ako su na rubovima karte upisane koordinate, moi emo oitati i koordinate toke (y, x). Jasno je da ovi radovi na kartama ili uope bilo kakvi radovi iz daljine, trebaju biti na terenu kontrolirani. 48

Kako god se moe raditi na daljinu, tako isto se mogu obavljati radovi u vremenu, zapravo izvan onoga to mi danas nazivamo vrijeme. Moemo se vratiti mentalno vremenski unatrag i promatrati s tog aspekta rad na karti. Ako elimo npr. znati gdje je bilo korito rijeke Save prije npr. tisuu godina, visak e nam na karti pokazati. Moramo paziti da taj put u prolost ne zamijenimo putem u budunost. U budunosti ne moemo raditi, jer je naa svijest, odnosno naa podsvijest nije doivjela. Prilikom posjeta Izlobi drevne kineske umjetnosti pokuavao sam odreivati starost pojedinih izloaka. Bio sam iznenaen, jer su rezultati bili dosta bliski onoj starosti koja je naznaena. Razlike su neke bile, ali ni jedna u nekoj tisui godina. Obino su to bile stotine godina, koje nisu date za uzorke.

49

DIJAGRAMI
Kao pomono sredstvo u radiesteziji ve davno su se pojavili dijagrami. Oni su raznog oblika: kruni, polukruni, linijski. Kruni dijagrami su krugovi sa centrom u sredini iz kojega u svim smjerovima idu poluzrake do oboda kruga. Najjednostavniji je takav dijagram kutomjer, sa nanesenom podjelom na 400 gradi ili 360. Naneseni gradi ili stupnjevi mogu imati podjelu u smjeru ili protivno od smjera kazaljke na satu. Nae je kojoj emo se podjeli prikloniti. Ako nam takav dijagram slui za izraunavanje postotka neega, onda e nam svakih 100 gradi znaiti 25%, 200 gradi 50%, 300 gradi 75%, a itav krug 100%. Kod podjele na 360 bit e 90 jednako 25%, 180 - 50%, 270 - 75% a 360 - 100%. Ako nam na nekom kutomjeru pravi problem izraunavanje postotaka, moemo zalijepiti preko postojee podjele na kutomjeru papir, na kome e biti oznaene podjele 10%, 20%, 30%... 90%, 100%. Prilikom rada s kutomjerom, on moe biti nepomian, a da mi olovkom i viskom prelazimo preko podjela, odnosno postotaka. Ako smo se mentalno dogovorili da visak na takvom iznosu postotaka stane, koji odgovara injeninom stanju, idemo lagano sa olovkom ili iglom u lijevoj ruci preko podjela, a desnom vrtimo visak i traimo da nam dade postotak, on e stati na odgovarajuim postocima. Ako imamo pokretan kutomjer, privren sa iglom za stol u svom centru, zabiljeit emo gdje je nula izvan kutomjera. Sa viskom u desnoj ruci, koga smo zavrtjeli, a lijevom rukom lagano pokreui kutomjer oko igle, visak e se u jednom poloaju kutomjera zaustaviti. Koliko je to postotaka, pokazat e nam oitanje na oznaci, koja je bila kod poetnog poloaja nule. Jasno da treba paziti da se ne oita pravi postotak, kao dopuna do 100%. Treba vrlo malo vjebe za to. Trei i moda najlaki je nain, da se iznad centra nepominog kutomjera dri visak, dok se sam ne pone micati i praviti razliita kretanja, krunice, elipse ili pravce, da bi se na kraju ustalio na jednom pravcu. Visak uvijek vue na jednu stranu, tako da se moe oitati pravi iznos. Ovakav nain oitavanja trai izvjesnu rutinu. Ovi kruni dijagrami su jako raireni i specijalizirani za razne poslove. U inozemstvu se moe kupiti veliki broj raznih izvedbi. U radiestezijskom RGS katalogu za 1981. godinu nabrojio sam ih dvadeset.. Razlika je samo u tome, da umjesto stupnjeva stoji neto drugo. Mogu to biti bolesti, mogu biti karakterne osobine, tablice kemijskih elemenata, tablice za intelektualnu nadarenost, zanimanja itd. Princip rada uvijek je isti. Visak u centar i ekamo rezultat. Polukruni dijagrami slue istoj svrsi. Na linijskom dijagramu je nanesena skala kao to su podjele na linealu. Moe se odreivati krvni pritisak, gornji i donji itd.

50

IZBOR LIJEKOVA I ISPITIVANJE NAMIRNICA Visak se moe izvrsno upotrijebiti za izbor lijekova koje uzimamo. Poznato je da lijekovi propisani za istu bolest jednima pomau, a drugima ne. Znamo da penicilin i antibiotici mnogim bolesnicima jako pomau, dok kod drugih osoba mogu izazvati vrlo teke posljedice. Znamo da je danas mnogo ljudi alergino na neke lijekove, pa ih ne smiju uzimati. Osim toga danas po mnogim kuama imamo male prirune apoteke, starih lijekova koji su preostali od nekadanjih lijeenja, pa im je ak i datum upotrebe ve proao. Unato tome, esto radi nedostatka vremena ili dugog ekanja kod lijenika za novi lijek uzimamo one koji su preostali na kunoj zalihi. Ne treba da napominjem da je to ponekad opasno. Osim toga vrlo je dobro poznato da se danas prska mnogo povre sa raznim otrovnim insekticidima i fungicidima, koji su pravi otrovi. Da o vou i ne govorim. Danas skoro da se ne moe na pijaci ni kupiti drugaije. Uivanje alkohola i kave, duhana i vonih sirupa, te raznog konzerviranog povra i voa dovodi nerijetko do probavnih smetnji. Rajice ak bije glas da su neke ak i radioaktivne. Jedan moj prijatelj radiestezist mi je priao, da pri kupovini na pijaci ispituje svaki paradajz sa viskom prije nego e ga staviti na vagu. Jedan ga je Makedonac potjerao: "Nemoj da mi tu baja, neu prodati nita, be odavde!" Prije nego to upotrijebimo neki lijek iz prirune apoteke, ili bilo koji drugi, dobro ga je staviti na stol i upitati visak: "Da li e mi ovaj lijek koristiti?" i saekati to e visak "rei". To isto vrijedi za sumnjive namirnice. Ipak ne treba uvijek initi to, da naime svaku alicu kave ili gemit ispitujemo. Ne treba pretjerivati.. Ali ako ovjek ima bilo kakve probavne smetnje, dobro je i korisno pitati visak za savjet.

51

ZDRAVSTVENI PREGLED LJUDI

"Dijagnostika" Plan pregleda Da bi mogli sistematizirati pregled zdravlja ovjeka, bilo bi dobro da ve odmah u poetku ponemo se uiti nekom redu kod naeg rada. Poetnicima bih preporuio da se za prvo vrijeme, dok im to ne prijee u naviku, koriste slike iz Malog anatomskog atlasa, koji se moe lako nabaviti u naim knjiarama. Ja bih preporuio da to rade ovim redom 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. Kosti Somatski ivani sustav Neurovegetativni ivani sustav Krvotok Krvna slika Limfe Unutranji organi Miii Koa Oi Ui

Anatomski nam atlas slui samo za bolju koncentraciju. Koncentriramo se na osobu koju pregledamo, zavrtimo visak u ruci i sa rukom kao antenom prelazimo lijevom rukom preko dijelova tijela onoga koga pregledamo. S obzirom da se naa "dijagnostika" bazira samo na radijacijama koje primamo od pacijenta, samo je po sebi jasno da se dotini ne treba svlaiti. U literaturi sam naao, da dotini treba da sa sebe i iz depova odstrani sve metalne predmete, meutim i bez da to ini, moe se normalno izvriti pregled zdravstvenog stanja. Kada sa rukom doemo u predio, gdje se nalazi oboljelo mjesto, visak e nam stati. Znai tu se nalazi poremeeno bio-polje. Na nama je samo jo da naemo o kojem se organu radi. Jasno ako smo koncentrirani na kosti, dobit emo znak oboljenja u tom podruju. Ako je to kima, pregled emo vriti na lenom dijelu. Kako sve tegobe u kimi, pa i predjelu ruku i nogu dolaze uglavnom zbog nekih oboljenja izmeu prljena (meuprljenski prostori ili zglobovi), treba pregledati upravo njih jedan po jedan. U predjelu kime moramo znati da ima 32 prljena, podijeljena u pet dijelova radi lake orijentacije, tj. na vratni dio koji ima 7 prljenova, grudni dio 12, slabinski 5, krstani 5 (koji su srasli) te trtica sa 3-4 prljena, koji su kod odraslih osoba srateni. Dunost nam je ustanoviti, koji prljenski prostori nisu dobri. Na gornjim i donjim ekstremitetima pregledavamo zglobove. Treba se drati toga, da uvijek pregledamo prvo desnu stranu tijela, a onda lijevu. Pregledamo prvo rameni zglob, zatim lakatni, pa lanak ruke i zglobove prstiju desno, pa lijevo. Zatim pregledamo karlini zglob, koljeno, lanak noge i zglobova prstiju na nozi, takoer desno pa lijevo. Imamo jo pregledati kosti lubanje, desnu i lijevu kljunu kost, grudnu kost, lopatice i karlinu kost. Ako je sve u redu moemo pregledati jo rebra, i kosti ruku i nogu da li na njima ima preloma.

52

Iza toga dolazi pregled centralnog ivanog sustava, tj. pregled desne i lijeve polutke mozga i mali mozak, pregled spojnih veza sa kimenom modinom i kimu odozgor do kraja. Iza toga ivce koji vode iz kime u ruke i noge. Kod pregleda krvotoka, prvo moramo pregledati srce i da li ima tu potekoa., Treba ustanoviti da li se radi o pretklijetkama, klijetkama, zaliscima i miiima srca. Nakon toga se pravi prvo arterijski a zatim venozni krvotok i to prvo najglavnije krvne puteve: aortu i arterije koje vode u razne dijelove tijela i u svaki organ u njemu (mozak, srce, plua, jetra, eludac, bubrege, crijeva itd.). Da li je krvna slika dobra ili nije, dobiva se tako da se visak pita: " Je li broj crvenih krvnih zrnaca normalan?" Tako isto pitamo i za leukocite i za trombocite, a kasnije kod pregleda limfi i za limfocite. Limfne puteve, koji su zapravo odvodni kanali, kojima nae tijelo alje otpadne materijale u limfne vorove na proiavanje pregledamo kao i krvotok, ali se najvie koncentriramo na spletove limfnih vorova, koji se nalaze na dosta mjesta. Najvaniji su pazuni i preponski, a kod ena jo i prsni. Pregled e dati samo odgovor, jesu li u redu ili nisu. Nikakve druge prognoze bolesti se ne smije davati. Treba uputiti lijeniku da to on uini. Unutranje organe pregledamo redom. S obzirom da su jetra, slezena, guteraa i dr. lijezde, to emo ovdje i njih obuhvatiti. Ako idemo redom odozgo prema dolje, prvo emo pregledati hipofizu, glavnu komandu svih lijezda sa unutarnjim luenjem, zatim epifizu, titnjau i timusnu lijezdu. Nakon tog a pregledamo dine organe: Nosnicu, grlo, dunik, glasnice, bronhijalne grane desno i lijevo u pluima, a poslije toga desno pa lijevo pluno krilo. Kroz srce smo ve pregledali krvotok. Dolazi jo unutranjost srca, srani zalisci i miii. Zatim redom pregledamo sve ostalo: eludac, dvanaesterac, jetra, une vodove i kesicu, guterau, slezenu, crijeva - prvo tanko pa debelo, bubrege sa nadbubrenim lijezdama, uretere i mjehur. Zatim kod ena maternicu, jajnike i jajovode, a kod mukaraca prostatu, testise i mokraovod do vani. Prilikom pregleda najbolje je da netko zapisuje sve to se pronalo. Na kraju pregledamo letimino miie odozgor do dolje, zatim koni epitel i najzad svaki sinus posebno. Kod pregleda oiju i uiju treba biti dobro koncentriran cijelo vrijeme ba na uho koje se pregleda ili oko, jer u protivnom lako dolazi do zamjene desnog za lijevo. Nakon izvrenog pregleda treba svakako upozoriti onoga koga smo pregledali jo jednom da su to samo dijelovi tijela, koji nam ne daju normalne radijacije i da je stoga dobro da dotini ode lijeniku na detaljniji pregled ovih mjesta, kako bi se ustanovilo da li se i o kojoj bolesti radi. Napomenuo bih jo ovdje da radiestezijski pregledi uoavaju ak i one sluajeve, koji nisu izazvali odreene tegobe, koje tjeraju lijeniku, da bi ovaj tada, nakon pregleda intervenirao Ovo nije jedini nain na koji se radiestezijskim radom postavlja dijagnoza. Postoje i dijagnoze pomou dijagrama u obliku krugova ili pomou slikovitih predstava dijelova tijela u anatomskim atlasima. To su ve malo kompliciranije metode pregleda. Pokuajte sami sa iris dijagramom dra Georga Jakoba. (Vidi literaturu!)

53

NAUKA I RADIESTEZIJA
Da bi se malo upoznali sa time, kako gleda nauka na radiesteziju i zato nauka nije priznala radiesteziju za naunu disciplinu, svakako da ima razloga. U prethodnom poglavlju iznesena je kratka povijest radiestezije. Vidjeli smo da je 1531. sveuilini profesor Kirchner nauno eksperimentirao da ustanovi, okreu li se ralje samo radi naklonosti (simpatije) prema traenom predmetu i zakljuio da ralje ostaju mirne, ako su postavljene u ravnoteni poloaj, a da se okreu samo u rukama raljara. To je ve tada potaklo sumnju u to, da ralje okree onaj tko ih dri, da to svi mogu, bez obzira da li imaju radiestezijskih sposobnosti ili ne. Ralje i visak ispitane svim moguim za to prikladnim aparaturama sve do dananjih dana nisu se pomaknule sa mjesta. To je bila i prilika, da se namnoilo i mnogo ljudi bez radiestezijskih sposobnosti, iji rezultati su esto bili razoaravajui, pa je nauka postala sumnjiava prema radiestezistima i radiestezijskim metodama istraivanja. Bez obzira to su u prolosti vrena ispitivanja od strane naunih krugova, bez obzira to su ti eksperiment sa vrhunskim radiestezistima, u vrlo velikom procentu bili uspjeni i zadivljujui (sjetimo se Aymora, Bletona, kasnije Mermeta i drugih) nauka nije mogla samo na osnovu statistikih podataka, a bez provjere do tada poznatim aparaturama i bez nauno postavljenih uvjeta priznati radiesteziju kao nauku. Sve naune discipline podlijeu toj provjeri, pa se ne moe uope ozbiljno pomiljati o tome, dokle god taj uvjet nije ispunjen. Uz to dolazi jo i spoznaja, da se visak i ralje ne okreu jednako ni kod priznatih radiestezista. Osim toga mnogi radiestezisti ispadaju kao neki vidovnjaci, jer obino nakon svog istraivanja kau na pr.: "Na tom mjestu naao sam to i to!" To nije nikakav nauni pristup radu. Kad bi to bilo reeno drugaije, na pr.: "Bilo bi dobro na tom i tom mjestu izvriti istrane radove, da bi se ustanovilo postoji li to i to" to bi zvualo ve drugaije, mnogo blie nauci. Mi imamo mnogo radiestezista, koji se bave dijagnosticiranjem bolesti na nekoj osobi, pa kae: "Vi imate oboljelu slezenu", a kad ga upitate, gdje se na tijelu slezena nalazi, on e vam ak rei da ne zna. On e rei i koja je to bolest, ali sebe nee nikada poistovjetiti sa arlatanom. Jedan ovakav ovjek moe imati i vrlo visoku radiestezijsku sposobnost, ali on mnogo vie teti i struci i sebi i onome kojeg pregleda. Nemogue je vriti zdravstveni pregled, a da taj dotini ne poznaje anatomiju ljudskog tijela, to ne znai da on, nakon to je naui ne bi mogao raditi, ali u okviru koji mu za to radiestezija prua, a to je da osjeajui manjak bio-polja, skrene panju onome koga se pregleda, da ode lijeniku na pregled. Medicina je danas na visokom nivou i sigurno ima bolji nain uz pomo mnogo dijagnostikih aparata da utvrdi pravu dijagnozu. Ja lino radiesteziju i kod drugih podruja u kojima se primjenjuje smatram istim istraivakim radom i nikad nisam 100 % siguran da su podaci toni. Ima mnogo raznih pojava i u atmosferi i unutar zemlje koje vrlo esto, a da mi to ne osjeamo utiu i te kako na rezultate. Svi mi pri naem radu moramo o tome voditi rauna i tako se ponaati. Moram ovdje ipak naglasiti, da pravi radiestezisti imaju u 80-90 % rezultate koji opravdavaju oekivanja. Obzirom na sve vei razvoj radiestezije u zadnje vrijeme, postoje ve u razvijenijim zemljama instituti koji je prouavaju. Da u radiesteziji veliku ulogu osim fizikog, ima psihiki faktor, ne treba mnogo naglaavati. Na alost to je danas jedna od glavnih zamjerki radiesteziji sa strane nauke. Postoji ve vie teorija, koje se bave razjanjenjem, od kojih je izgleda bliska teorija o titrajnim krugovima i rezonanciji, ali o tome e biti vie govora kasnije. Moramo biti strpljivi. U svijetu se rade ve neki instrumenti, koji e moi mjeriti snagu radiestezijskih zraenja, a to je onaj prag, kojeg je potrebno prei, da bi se smjestili u krilo nauke. Neka nas tjei to, da je radiestezija u svojoj povijesti imala vrlo tekih i munih razdoblja, da su je ometali i proganjali, a ona se je ipak ne samo odrala do dananjih dana 54

nego je danas jaa nego to je ikada bila. Iako se nauka i danas ustruava, mi joj se svakim danom polako, ali sigurno pribliavamo. Sjetimo se koliko je vremena bilo potrebno akupunkturi da doe u okrilje naune medicine. Nismo daleko od toga.

55

POGOVOR
Kad sam se 1967. godine poeo baviti radiestezijom, osjeao sam jako nedostatak bilo kakve knjige, koja bi me bar u glavnim crtama uputila u to kako se mnogi radiestezijski poslovi rade. Vjerujem da i danas velik broj ljudi koji se interesiraju za nain na koji se to radi u praksi, a da ne govorim o onima koji u sebi imaju uroene radiestezijske sposobnosti, nemaju priliku da se u to upute. Literatura na naem jeziku ne govori gotovo nita o tome, a strane jezike znade malen broj ljudi. Ova knjiga nema i ne moe imati pretenzije, da od bilo kojeg ovjeka napravi dobrog radiestezistu. To se ne postaje itanjem knjige, nego samo upornim radom i primjenom ovdje iznijetih uputa za rad. Kao to se svaka nadarenost i talent dokazuje iskljuivo uvjebavanjem svojih sposobnosti, tako se dobar radiestezist moe postati stalnim radom i uvjebavanjem. Trudio sam se da jednostavnim rijeima objasnim mnoge stvari, koje nisu do sada na naem jeziku nigdje objavljene, pa se moe rei da je to zapravo na prvi radiestezijski prirunik. Neka takav i ostane. Mnogi koji se budu ozbiljno bavili radiestezijom vrlo brzo e doi do novih saznanja iz podruja radiestezije i na kraju zakljuiti kao i ja: to vie prouavam radiesteziju, sve. mi se vie ini da vrlo malo o njoj znam. Gradivo je i raznovrsno i vrlo obimno. Jo jednom napominjem savjet: Radiestezijom se trebaju baviti samo estiti ljudi.

56

LITERATURA
BACHLER, K., Erfahrungen einer Rutengngerin, Veritas Verlag Linz-Wien 1983. BARRET/BESTERMAHN W., T., The divining rod, Canada. BENEDICT, M., Ruten und Pendellehre, Hartlebens Verlag, Wien 1117. ENDROS, R., Die Strahlung der Erde, Paffrat Verlag, Ulm 1978. GRAVES, T., Radisthesie, Pendel und Wnschelrute, Theorie und praktische Anwendung, Bauer Verlag, Freiburg 1980. HEIMME, P., Nouvelle mthode, de radiesthsie, Maison de la radiesthsie, Paris. JAKOB, G., Das medizinische Pendelbuch, Turm Verlag, Bietigheim. JURDANA, S., Ralje i visak ivota, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb 1980. KIRCHNER, G., Pendel und Wnschelrute, Ariston Verlag, Genf. 1984. MAYER/WINKLBAUR, Biostrahlen, Orac Pietsch Verlag, 1983. HERMET, A., Comment j'opre, Maison de la radiesthsie, Paris. SEILER, J., Mit Wnschelrute und Pendel, Corona Verlag, Frankfurt om Meine 1984. IHER, R., Ralje vilinske na raspuu nauke i metafizike. Izdava autor

57