SVEUILITE U ZAGREBU

FAKULTET POLITIKIH ZNANOSTI

Dr. sc. Vlatko Cvrtila



POLITIKA GEOGRAFIJA I GEOPOLITIKA

- skripta za studente iz predmeta Politika geografija i geopolitika -



















Zagreb, svibanj 2004.
1
NAPOMENA

Tekstovi u ovoj skripti predstavljaju autorski rad i bez doputenja autora nije dozvoljeno
njihovo citiranje ili umnoavanje. Studenti Fakulteta politikih znanosti ovu skriptu mogu
koristiti kao materijal za polaganje ispita iz predmeta POLITIKA GEOGRAFIJA I
GEOPOLITIKA.
2
MJESTO POLITIKE GEOGRAFIJE I GEOPOLITIKE U SUSTAVU GEOGRAFSKIH
ZNANOSTI

Za razvoj geografije kao znanstvene discipline vana je podjela na fizike i socijalne
znanosti. Takva je podjela poticala rasprave o poloaju geografije u sustavu znanosti i
njezinu odnosu prema drugim znanostima. U razvoju geografije moemo vidjeti neiscrpne
rasprave o tome je li geografija prirodna ili drutvena znanost. Iz takve je dileme proizaao
i tzv. dualistiki pristup geografiji.
No, valja naglasiti kako se geografija u cjelini ipak svrstava u znanstveno podruje prirodnih
znanosti, to proizlazi iz injenice da je prirodna osnova polazite geografskog prouavanja
i da je Zemljina povrina glavni objekt njezina prouavanja.
Drutvena ili socijalna geografija (human geography) ima tri glavna istraivaka polja:
A. ekonomsko
B. socijalno
C. politiko
Politika geografija je stoga jedna od disciplina unutar drutvene ili socijalne goegrafije.
SLIKA

Razvoj geografije kao znanosti
Aleksandrijska kola s Erastotenom (276.-194.) kao glavnim predstavnikom, spoznala je
oblik Zemlje i upotrijebila naziv geografija (gr. ge-zemlja, gr. grafein-pisati). Jedino pitanje
kojim su se bavili geografi u ono vrijeme bilo je GDJE. Ostala pitanja TO i ZATO se
neto nalazi na nekome mjestu, bila su zapostavljena. To se moe objasniti injenicom da
je veliki dio svijeta do tada bio nepoznat. U razvoju grke geografske misli vide se tri
meusobno povezane djelatnosti:
A. Istraivanje i otkrivanje nepoznatih krajeva (akumulacija injenica o Zemljinoj povrini)
B. izrada karata i skupljanje dokumentacije o nepoznatim krajevima
C. duhovne spekulacije o prikupljenom materijalu (time su se bavili grki filozofi)
Od brojnih grkih mislilaca koji su uvelike pridonijeli razvoju geografije moemo izdvojiti
Herodota (485.-425.). Proglaavaju ga ocem geografije i historije. U svom radu je opisivao
mnoge krajeve i pojave i dao svoju kartografsku predodbu tadanjeg svijeta.
Prvi pisani geografski oblici bili su razne karte na kojima su se ucrtavala mjesta i njihove
udaljenosti (to nisu bili zemljovidi u punom smislu rijei). Dakle, ilo se na predoavanje
prostora. Potrebe za to preciznijim kartama rasle su zajedno s poveavanjem ljudskih
mogunosti transporta. U Rimskom carstvu nastavilo se sa izradom karata i geografskih
zapisa, to je posebno dolo do izraaja u Ptolomejevoj (90.-168.) Geografiji (osam
svezaka) koja je sadravala podatke o obliku Zemlje i poloaju 8.000 naselja. U drugoj
polovini 13. stoljea u Genovi se poinju izraivati obalne karte, to je u to vrijeme jaanja
pomorskog transporta, postala potreba. Otkria novih zemalja krajem 15. i poetkom 16.
stoljea pridonose procvatu geografije, a posebice kartografije. U novim zemljovidima i
geografskim predoavanjima ogledaju se spoznaje astronomije, kao i iskustvene spoznaje s
razliitih putovanja. U sreditu zanimanja je Mapa mundi koja saima znanje svoga
vremena. Gografija se sve vie razvija, kao i njezine pojedine grane.
U 19. stoljeu iri se krug korisnika geografskih karata i podataka, tako da se postavljaju
zahtjevi za to preciznijim podacima. To je utjecalo na razvoj znanosti, koji poinje
diferenciranjem i sistematiziranjem prirodnih znanosti i osnivanjem sveuilita. Samostalni
3
znanstveni razvoj geografije poinje u Njemakoj polovicom 19. stoljea. Osnivai prve
sveuiline geografske katedre su A. Humboldt (1769.-1859.) i C. Ritter (1779.-1859.).
Tadanja opa podjela znanosti na prirodne i humanistike, pridonisi i podjeli geografije na
fiziku geografiju i antropogeografiju. S obzirom na brzi razvoj prirodnih znanosti, bre
se razvijala i fizika geografija, a u okviru nje geomorfologija. U okviru francuske
geografske kole istie se znaenje ovjeka, tako da se vea pozornost posveuje
istraivanjima ovjeka i njegova nasljea, odnosno prostora u kojemu ovjek ivi.
U 20. stoljeu dolazi do opeg procvata geografske znanosti. Nove tehnike mogunosti
prodonijele su preciznijim mjerenjima i zapisima prostora i objekata u njemu, ali
istovremeno je dolo do spoznaja drutvenih procesa i njihovog odnosa prema prostoru.
Tako nastaju mnoge geografske discipline koje prouavaju sloenu prostornu stvarnost,
posebice njezine sadraje i procese. U prouavanju funkcionalnih odnosa u prostoru
suvremena geografska znanost koristi se spoznajama iz drugih znanosti.
Geografija tradicionalno spada u prirodne znanosti (prouava prirodnu osnovu Zemljine
povrine). Suvremeni razvoj geografske znanosti sve je vie usmjeren prema prouavanju
sloene stvarnosti i fizikih obiljeja Zemljine povrine, tako da ona nuno zalazi u sustav
drutvenih znanosti. U okviru geografije kao znanosti postoje discipline koje se nalaze u
podruju prirodnih znanosti, izmeu prirodnih i drutvenih kao i izrazito drutvenih znanosti

Metodoloki sustav geografije
Tijekom razvoja geografije, razvijao se i njezin metodoloki sustav. Najvei utjecaj na
strukturiranje geografskog metodolokog sustava imala je podjela znanosti na prirodne i
drutvene. Bitno obiljeje geografskog metodolokog sustava je dihotomija. Dihotomija je
proizala iz objekata geografskog prouavanja, S jedne strane to je Zemlja u cjelini i
elementi njezine sferne strukture, a s druge je to Zemljina povrina odnosno prostor. Drugi
aspekt dihotomije uvjetuje spomenuta podjela znanosti na prirodne i drutvene. Budui da
geografsko prouavanje obuhvaa drutvenu u prirodnu sferu, razumljiva je dihotomija i s
tog stajalita.

prirodnoznanstvene osnove drutvenoznanstvene osnove
Regionalna geografija
Opa geografija
Fizika geografija Antropogeografija

Podjela geografije
Geografija se dijeli na opu i posebnu. Opa geografija bavi se prouavanjem opih
obiljeja Zemlje s horizontalnog stajalita. Bit je tog stajalita u tome da se jedna pojava
odreene geosfere (Zemljin omota ima sloenu sfernu strukturu koju ine brojni elementi
koji se zovu geosfere. To su atmosfera, litosfera, hidrosfera, biosfera, antoposfera, itd.)
prouava na povrini cijele Zemlje, pri emu se trae zakonitosti razmjetaja, nastanka,
razvoja i drugih obiljeja tih pojava (primjerice, pustinje, vjetrovi, raspored biljnih
zajednica, itd.).
Posebna ili regionalna geografija naziv je koji se rabi u veini zemalja u svijetu. Posljedica
spomenute podjele znanosti na prirodne i drutvene bio je dualizam u opoj geografiji, a
oituje se u podjeli ope na fiziku geografiju i antropogeografiju (socijalnu geografiju ili
human geography). Regionalna geografija koristi horizontano stajalite, gdje se prouavaju
4
odreena obiljeja na jednom lokalitetu na sintetiki nain. Geografsko prouavanje nuno
ulazi u sferu prirodnih i drutvenih znanosti koje imaju definiran objekt i metodologiju
prouavanja.
Prouavanje uzronih veza i odnosa izmeu pojedinih geografskih elemenata, prirode i
ovjeka, odnosno drutva, rezultiralo je s razvojem dviju doktrina. To su:
A. prirodni determinizam
B. posibilizam.
Prema prirodnom determinizmu priroda, njezini elementi, odnosno okolina imaju odluujuu
ulogu pri razmjetaju stanovnitva, njegovim djelatnostima, nainu ivota, reakcijama i sl.
Posibilizam u odnosu ovjek priroda daje prioritet ovjeku i drutvu.
Opa geografija se dijeli na fiziku geografiju i antropogeografiju. Fizika geografija se
preteno bavi fizikim obiljejima Zemlje, ukljuujui i ivotinjski svijet. Antropogeografija
prouava ovjeka na Zemlji, njegovo djelovanje i uinke toga djelovanja te njegovu
socijalnu organizaciju.
Primjerice, Aristotel, koji je dovodio u vezu oblik vladavine i reljefne uvjete istiui da
oligarhiji i monarhiji najbolje odgovaraju akropola, demokraciji ravnica, a aristokraciji to
vie utvrenih mjesta. Herodot- kod velikih naroda postoji neodoljiva tenja za osvajanjem
tuih teritorija. Hipokrat- na zemlji postoje tri pojasa: a) sjeverni ledeni pojas (tamo ive
krupniji narodi); b) arki pojas (tamnoputi, ali maleni); umjereni pojas (najsposobniji
narodi, najumniji, Grci najbolji meu njima. Rousseau- istie veliinu drave kao vaan
geopolitiki element. Strabon istie mnogostruko znaenje geografije izmeu ostalog i za
aktivnost dravnika i vojnih zapovjednika. Politgeografska gledanja nalazimo i kod V. Petty-
a (jedan od osnovaa politike ekonomije), a naziv politika geografija upotrebljavao je i
Kant.
Potrebe i interes za upoznavanjem i analiziranjem meuovisnosti politike i prostora
dugotrajan je proces u geografiji i u ostalim znanostima. Zato je razumljivo da se u okviru
antropogeografije vrlo rano odvojila politika geografija kao posebna disciplina. Naziv
politika geografija prvi je upotrijebio Francuz Turgot 1750. godine. Osniva politike
geografije je njemaki geograf Ratzel. U svojoj knjizi Politische Geographie, objavljenoj
1897. godine, Ratzel je razradio koncept te discipline. Potkraj 19. stoljea javlja se politikoj
geografiji srodna disciplina geopolitika, ije je utemeljitelj vedski povjesniar, pravnik i
geograf Rudolf Kjellen (jelen).

Suvremena politika geografija i geopolitika
Ratzel je svoj koncept politike geografije razvijao pod utjecajem teorije evolucije i tzv.
socijalnog darvinizma u doktrini prirodnog determinizma. Objekt prouavanja politike
geografije je drava kao politika tvorevina, kao organizam u promjenama. Drava ima svoj
ivotni prostor, shvaen kao geografski prostor u kojem se razvijaju iva bia. Koncept
ivotnog prostora i organski koncept primjenjivani su i zloupotrebljavani kasnije u politikoj
geografiji i geopolitici. Prema Ratzelu u prvom je planu drava, njezin prostor, poloaj,
preoblikovanje politikog prostora, a zatim narod.
Poslije Drugog svjetskog rata dolo je do tematskih promjena u politikoj geografiji i to kroz
kritiku poimanja drave kao prostornog organizma. U sreditu interesa doli su
socijalnogeografski aspekti.
U posljednjih dvadesetak godina teorijske rasprave i koncepcijske promjene u geografiji
openito odrazile su se i u razvoju poltike geografije. Politikoj geografiji daje se znaaj
5
empirijske prostorne discipline koja se bavi prostornim osnovama i uincima politikih
struktura i procesa.
Kao i za druge znanstvene discipline za politiku geografiju ne postoji definicija koja bi bila
opeprihvaena od svih znanstvenika koji se njome bave. Evo pregleda nekih definicija:
A. Politika geografija je studij promjenljivosti politikih fenomena od mjesta do mjesta u
meuovisnosti s promjenljivou ostalih sadraja Zemlje kao ovjekova zaviaja (R.
Hartshorne, iz M.I. Glassner, 1993:3)
B. geografska narav, temeljna naela i mo drave (N.J.G. Pounds, 1972.)
C. studij politikih fenomena u njihovu prostornom kontekstu (W.A.D. Jackson, iz M.I.
Glassner, 1993:2)
D. studij meuovisnosti geografskog prostora i politikog procesa (Udruga amerikih
geografa)
E. politiki geografi bave se geografskim posljedicama politikih odluka i akcija,
geografskim imbenicima koji su bili razmatrani u donoenju odluke kao i ulogom bilo
kojeg geografskog imbenika koji je utjecao na politiku odluku (M. Pacione iz M.I.
Glassner, 1993:2)
F. politiki studij kojeg obavljaju geografi koristei se tehnikama i idejama prostornog
pristupa (P.J. Taylor, R.J. Johnston, 1986.)
G. geografski orijentiran i geografski interpretiran studij politike (R. Pavi,
1973.)
Politika goegrafija istrauje povezanost, utjecaj i meuzavisnost politikih fenomena i
fizikih i socijalno-geografskih faktora. Iz navedenih definicija je vidljivo kako su im
zajedniki odreeni termini kao to su politiki fenomeni i procesi i geografska i prostorna
dimenzija. Bit politike geografije nalazi se u prostornoj analizi politikih fenomena, ona
izuava prostorne aspekte politikih procesa. Polazi se od pretpostavke da je poloaj
(lokacija) bitna u objanjavanju prostornih uzroka i posljedica politikih procesa.
Poetkom ezdesetih godina 20. stoljea dolazi do promjena u predmetu istraivanja
politike geografije, tako da moemo govoriti da je to poetak suvremene politike
geografije. Jedna od bitnih promjena je pomak u razini promatranja od globalne ka
lokalnoj. Umjesto dotada prevladavajueg istraivanja postanka granice i njezinog
morfolokog opisa, interes je usmjeren ka njezinoj propusnosti i utjecaju na okolni prostor.
Umjesto formalnom opisu strukture drave, pozornost se pridaje istraivanju integrativnih i
dezintegrativnih snaga u njoj. Razvila su se i posve nova podruja istraivanja i
specijalizacije: izborna geografija, urbana politika geografija, lokacijski sukob, odluivanje i
politika mo, teritorijalnost (svekoliko poimanje prostora), razrjeenje i izbjegavanje
sukoba, prostorne integracije, elementi nacionalne sigurnosti, itd. Sve te promjene nisu
posve istisnule tradicionalne objekte interesa politike geografije kao to je primjerice
drava. Ona i dalje ostaje temeljna jedinica politike organizacije i nositelj monopola nad
legitimnom upotrebom sile.
U novije vrijeme teite istraivanja politike geografije je na politikim procesima u sklopu
triju kategorija:
A. prostora
B. vremena
C. moi.
Politiki se proces odvija na sljedeim elementima:
A. politiko polje djelovanja
6
B. drutvene snage
C. politika struktura
D. politiko djelovanje ili akcija
U suvremenim je kretanjima unutar politike geografije teite prouavanja pomaknuto s
drave i njezinh oblika, granica i ivotnog prostora na nadnacionalne velike politike cjeline,
kao i na manje politike zajednice.
Glavna zadaa politike geografije u dananje vrijeme moe se svesti na prouavanje triju
velikih podruja:
A. obuhvaanje i prikazivanje elemenata politikog sustava u prostoru
B. analizu i utvrivanje politike strukture i procesa kroz prostor i za prostor povezane
resurse
C. istraivanje prostornog djelovanja politikog sustava.


RAZVOJ POLITIKE GEOGRAFIJE

Rane radove o odreenim pitanjima koja bi mogli danas svrstati u podruje politike
goegrafije, moemo pronai ve u antikoj Grkoj, iako se to podruje odvojilo od
geografije tek krajem 19. stoljea. Da bi mogli istraivati suvremeni razvoj politike
geografije, potrebno je raslaniti dosadanje doprinose na tome podruju. Spoznaje koje su
nastale do dananjih dana na podruju politike geografije uvjetno moemo podijeliti u tri
faze:
1. Prouavanje odnosa u okolini,
2. prouavanje nacionalne moi,
3. pruavanje politikih regija.
Pri analizi kroz ova tri razdoblja je vano napomenuti dvije metodike upute:
1. Sva politiko-geografska uenja moemo vezivati uz intelektualni i tehniki razvoj.
Primjerice, Aristotel je promiljao u terminima grada-drave, Ritter o Europi, Mackinder
o cijelom svijetu (odnos kopna i mora), Seversky o zranoj premoi (to je bilo mogue
tek nakon brzog razvoja tehnikih preduvjeta za zrani promet),
2. Razvojem novih uenja nije automatski dolazilo i do odbacivanja starih, tako da su
mnoga od njih jo uvijek danas aktualna, odnosno podloga su za suvremena
promatranja i analizu raznih pitanja iz podruja politike geografije.

Prouavanje odnosa u okolini
Razlike koje postoje meu ljudima i meu podrujima u svijetu uvijek su bile predmet
prouavanja. Nije se samo nastojalo opisati te razlike, ve su ih pokuavali i interpretirati,
odnosno, objasniti zato su nastale te zato i dalje postoje. U svojim interpretacijama
usmjerili su se prema istraivanju korelacije izmeu kulturnih razlika s jedne strane i razlika
u fizikim fenomenima, kao to su klima, tlo, oblik reljefa, i drugo. Iako su se rani pisci na
tom podruju usmjerili prema prouavanju pojedinaca i grupa, isti se model primjenjivao i
kasnije kad su na povijesnu scenu stupile drave. Tada su poeli prouavati forme drave,
potencijalnu i stvarnu mo, vrste vladavine, itd. Kroz njihov metodoloki obrazac prouavani
su odnosi pojedinaca, kulturnih grupa i politikih fenomena s aspekta utjecaja prirodnih i
fizikih obiljeja okoline u kojoj se oni pojavljuju. U okviru takvog sustava ovjek je imao
7
maalo slobode izbora. Njegova jedina nada je bila razumjeti zakonitosti prirode i nauiti
kako iskoristiti te zakonitosti za svoj boljitak.
Jedan od prvih u antikoj Grkoj koji je govorio o utjecaju prirode i klimatskih uvjeta na
razvoj ovjeka bio je Hipokrat (460.-376. p.n.e.). On je tvrdio da:
1. ljudi koji ive u toploj i vlanoj klimi su visoki, naoiti, ali istovremeno pomalo lijeni i
kukavice.
2. ljudi iz stalno hladne klime su ogromni, ali letargini, indolentni i ne osobito produktivni
3. ljudi koji ive u podrujima s promjenjivom klimom tijekom godine (Grci) su vitki,
snani, puni duha i inteligentni.
Analizom razliitih uenja koja spadaju u ovu prvu fazu razvoja politike geografije lako je
uoiti da su svi pristupi etnocentrini, odnosno u sredite prouavanja stavljaju svoju naciju
ili skupinu i njezine potrebe. Znakovito je da svaki znanstvenik svojoj naciji pridaje najbolje
osobine.
To najboje ( moemo vidjeti iz sljedeeg citata: Aristotel knjiga Politika, knjiga VII, poglavlje
7.)
O m

notvu graana u dravi, koja mu granica treba biti, ve smo govorili, a kakva pak
treba biti njihova narav, govorit emo sada. To se moe lako uvidjeti pogleda li tkogod
najslavnije grke drave i cijelu nastanjenu zemlju, kako je razdijeljena meu narodima. jer
narodi u hladnim mjestima i u Europi puni su sranosti, ali su oskudni u razumijeu i
umijeu, te stoga zadravaju vie slobodu, ali su neprikladni za dravno zajednitvo i nisu
uzmoni vladati svojim susjedima. Doim narodi u Aziji posjeduju razumijee i duu sklonu
umijeima, ali nemaju sranosti, te stoga ive potinjeni i u ropstvu. A rod Grka, kako je na
sredini izmeu tih mjesta, tako sudjeluje u obojim svojstvima, jer posjeduje i sranost i
razumijee. Zbog toga ustrajava na slobodi, te ima najbolji dravni poredak, i mogao bi
zavladati svima, da se okupi u jednu dravu. A ista se razlika nalazi i meu samim grkim
narodima, jer neki od njih imaju jednostranu narav, a drugi skladno smijeana oba dotina
svojstva. Bjelodano je kako i razumijea i sranosti treba imati narav u onih koje e
zakonodavac lako privesti do kreposti.
1

Aristotel je ivio u gradu i smatrao je da bi grad-drava trebala biti zatiena brdima za
sluaj mogueg napada na nju, odnosno smjetena na moru radi trgovine. U takvim
uvjetima ona se moe razvijati i osvajati nove teritorije.
Drugi pisci iz tog razdoblja takoer su promiljali o odnosima ovjeka i prirode. Lucretius
(99.-55. p.n.e.) je pisao da je neprijateljstvo priroeno ljudskoj prirodi i da ljudi uvijek
nastoje iskoristiti slabosti drugih ljudi. Strabon (63. p.n.e.-24. n.e.) u svojem radu
Geografija pie da velike politike jedinice moraju imati jako i razvijeno sredite (ivio je u
Rimu i oito mislio na Rimsko carstvo). S obzirom na lokaciju, klimu i resurse, prostor
dananje Italije se njemu inio najpodesnijim za tako neto.
Tijekom srednjeg vijeka filozofi su se uglavnom koncentrirali na prouavanje religijskih
pitanja i malo su panje posveivali geografskom promiljanju. S poetkom 16. stoljea
ponovno se javljaju prouavanja odnosa ovjeka i njegove okoline. Bodin (1530.-1596.) je
pisao kako na nacionalna obiljeja imaju utjecaj klima i topografija. Ljudi u hladnim
krajevima, ili oni koji ive u planinama, jesu jaki, disciplinirani i hrabri. Kao to nacionalna
obiljeja ovise o geografskim elementima, tako i obiljeja drava i oblika vlasti u njima.
Okolina u kojoj je nastala drava ima utjecaja i na pravnu strukturu i pravo koje nastaje

1
Aristotel, Politika, Globus i SNL, Zagreb, 1988., str. 229-230 (knjiga VII., poglavlje 7.)
8
unutar nekih dravnih granica. Sve to zajedno ini poetak sveobuhvatne teorije
determinizma u okviru koje fizika priroda utjee na temperament, talent i volju, kao i na
politiki sistem i politiku strukturu drava.
Montesquieu (1689.-1755.) pisao je u uincima klime, topografije i lokacije na ljude, pravo i
politiki sustav. Hladna klima pogoduje razvoju demokracije, dok topla klima pogoduje
despotizmu i robovlasnitvu. Nizine pogoduju razvoju velikih carstava, dok planine i brda
pogoduju razvoju osjeaja neovisnosti i slobode. Ljudi koji ive na otocima mogu
uinkovitije braniti svoju slobodu, nego oni na kopnu i imaju drugaiji odnos prema njoj.
Dakle, regionalne razlike utjeu na nacionalni karakter, prirodu drave i oblik vlasti.
Tijekom 19. stoljea dolo je do objedinjavanja spomenutih koncepata i njihove
sistematizacije. U poduju politike geografije Karl Ritter i Friedrich Ratzel napravili su
veliku sistematizaciju geografije i politike geografije. Ritter je bio profesor geografije na
Sveuilitu u Berlinu. On je razvio tezu da ljudska kultura je organiki entitet unutar prirode
i da se moe raati, razvijati se, sazrijevati i mrijeti. ovjek i njegove institucije dio su
svemirskog jedinstva svijeta: Jedinstvo zemlje, jedinstvo kontinenata, i njihova izgradnja u
perfektnoj simetriji i zajednika adaptacija dijelova, je temeljna misao geografske znanosti.
Ritter je istraivao odnose izmeu kulture i uvjeta u okolini. On je smatrao da su kontinenti
temeljni prostor ivota naroda. Europa, limitirana u veliini i ograniena na umjerenu
klimu, ali najsloenija u svojim podjelama bila je posebno spremna za primanje stranih
rasa i za razvoj svoje energije i napretka svoje kulture.
2


Prouavanje nacionalne moi
Drugi pristup govori o tome da se nacionalna i meunarodna mo temelji na geografiji.
Glavni zastupnik takvog miljenja je Friedrich Ratzel, koji je bio profesor geografije na
Sveuilitu u Leipzigu. U svojim radovima, Ratzel je posebnu panju posveivao rastu
drava. On je smatrao da je drava ivi organizam koji je usmjeren prema irenju, odnosno
borbi za prostor, living room ili Lebensraum. Mlada drava nastala u odgovarajuoj
fizikoj okolini, moe proiriti svoje granice i postati monom politikom jedinicom. Ratzel je
postavio sedam uvjeta za ekspanziju drava:
1. Prostor drave raste s rastom kulture

2. rast drave slijedi druge aspekte razvoja, kao to su trgovina, ideje, misionarske
aktovnosti
3. drave rastu kroz stapanje i apsorpciju manjih jedinica
4. granice su periferni element drave i odraavaju rast, mo i promjene u dravi
5. U procesu rasta drave nastoje u svoj teritorij ukljuiti politiki i gospodarski vrijedna
podruja, kao to su obale mora, doline rijeka, ravnice i one regije koje su bogate
drugim resursima
6. Prvi poticaj za teritorijalno irenje primitivnih drava uvijek dolazi izvan njihovih granica,
od viih civilizacija
7. Opi trend prema stapanju potie sve veu ekspanziju.

Godine 1897. Ratzel je objavio knjigu Politische Geographie u kojoj je zapisao temelje
politike geografije i njezin razvoj do tada. On razvija tezu kako je teritorij drave najbolji
indikator politike moi, te da narodi trebaju razvijati koncepciju prostora, kao ideju o

2
Prescott, J.R.V., Political Geography, St. Martins Press, New York, 1992., str. 17.
9
moguim limitima kontrole teritorija. Mladi narodi s razvijenom koncepcijom prostora
vjerojatno e poticati ekspanziju drave. Propast drave nuno je povezana sa slabljenjem i
nestajanjem koncepcije prostora. Granice nisu linije, ve promjenljive zone asimilacije,
odnosno promjenljivi fenomeni, ovisno o tome to drave ele i mogu ostvariti.
Modifikaciju koncepta drave kao ivog organizma dao je vedski pisac Rudolf Kjellen
(1864.-1922.). On dravu nije promatrao samo kao ivi organizam, ve je smatrao da je
ona organizam koji ima svijest i moralno-intelektualne kapacitete. Slagao se sa Ratzelom da
je konani cilj drave ostvarivanje odeene moi. No, nije se slagao da drava mora slijediti
iskljuivo postizanje prirodnih tenji za ekspanzijom. Umjesto fizikog irenja, ona moe
koristiti svoju kulturu i druga sredstva za postizanje istih ciljeva. Glavni cilj drave trebao bi
biti zaokruivanje dobrih granica i harmonini ivot iznutra. On je bio prvi pisac koji je
upotrijebio rije geopolitika.
Nasuprot deterministikih doktrina Ratzela i Kjellena javljaju se posibilistike teorije
francuskih geografa na kraju devetnaestog i poetkom dvadesetog stoljea (Jean Brunhes,
Jacques Ancel, Albert Demangeon, Paul Vidal de la Blanche). Oni su tvrdili da drava nije
ivi organizam koji tei ostvarenju moi, ve je kulturna i nacionalna jedinica ije aktivnosti
su odreene i voene kolektivnom svijesti graana te drave. Oni odbacuju naelo prema
kojemu drave opstaju samo kroz borbu za prostor i kau da je kroz povijest bilo mnogo
drava koje su preivjele dugo vrijeme unutar svojih granica bez fizikog irenja prema
drugima.
U okviru ovog pristupa poela se razvijati i geopolitika.

Pruavanje politikih regija
Poetkom dvadesetog stoljea meu geografima se pojavila potreba za studiranjm
specifinih politiko-geografskih problema, kao to su granice i odreene regionalne
specifinosti. Po prvi puta geografi su obradili razliite regionalne probleme, ali ne kao
individualne studije, ve u odnosu na probleme drugih regija i na ope svjetske probleme i
politiki razvoj. Poseban poticaj razvoju ovog dijela istraivanja politike geografije dali su
ameriki znanstvenici koji su nizom studija i knjiga potaknuli regionalne studije unutar
opeg okvira globalne politike geografije. Ova istraivanja razvijala su se u tri pravca:
A. teorijski aspekti politikih regija,
B. istraivanje politikih fenomena
C. istraivanje posebnih politikih podruja.


10
RAZVOJ POLITIKE GEOGRAFIJE

Razvoj politike geografije moemo promatrati kroz tri faze. Faze se odreuju prema
objektima prouavanja i njihovim odnosima:
Prouavanje odnosa u okolini,
prouavanje nacionalne moi,
prouavanje politikih regija.
Geopolitika je nastala u drugoj fazi koja se bavila prouavanjem nacionalne moi i dravom
kao osnovnim oblikom za poveavanje i irenje nacionalne moi. Autori unutar te faze
razlikovali su se prema tome na koji su nain promatrali dravu, odnosno koja su sredstva
vidjeli kao nuna i mogua u ostvarivanju nacionalne moi.
Kao i za politiku geografiju tako i za geopolitiku se moe rei da imaju razne definicije, ali
ni jedna nije opeprihvaena. Geopolitika je vrlo est pojam, popularan ak i u
svakodnevnom govoru. Malo je, meutim, onih koji su sigurni u stvarno znaenje pojma.
Zato je est sluaj nekritika i nedosljedna uporaba. ak je kao samostalnu disciplinu
svrstavaju unutar geografskih znanosti, politolokih znanosti ili unutar meunarodnih
odnosa. Neki autori joj priznaju znanstvenu autonomiju dok drugi smatraju da je samo
doktrina koja daje prostornu podlogu i objanjenje dravne politike. Geografi smatraju da je
dio geografskih znanosti, odnosno da je to samo sinonim za politiku geografiju. Politolozi
je smjetaju unutar politikih znanosti. Neki pak tvrde da zapravo danas vie ni ne postoji,
barem ne u onom obliku u kakvom je nastala. Postoje tvrdnje kako treba razlikovati izmeu
ueg i ireg pojma geopolitike. Ue razumijevanje je vie deterministiko u smislu starih
geopolitikih kola. Neki autori takvo poimanje jo nazivaju metafizika geopolitika ili
znanstvena geopolitika. ire razumijevanje odnosi se na rasprave o tome u kojoj mjeri
geografski imbeniki utjeu na politike odluke.

Evo nekoliko razliitih definicija:
1. Subjektivna interpretacija politiko-geografskih i drugih relevantnih sadraja u cilju
promatranja nacionalistikih, dravnih ili blokovskih interesa. (Pavi, 1973.)
2. Podrazumijeva izoblienja i zlouporabu geografskih injenica u interesu agresivne
nacionalne politike (N.J.G. Pounds, 1972.)
3. Jedan od objekata politikogeografskog istraivanja Studij drava u kontekstu
globalnih prostornih fenomena (M.I. Glasser, 1993.)
4. Istraivanje utjecaja prirodnog okruenja na politiku (L. Kristot, 1972.)
5. Spoznavanje najpovoljnije okoline pri rjeavanju politikih pitanja glavna je i zapravo
jedina zadaa geopolitike (O. Maull, 1941.)
6. Geopolitika je primjenjena politika geografija, odnosno propagandistika verzija
geografije (G. Parker, 1985.)
Osim u geografskim disciplinama, geopolitika ima svoje izvore i u drugim drutvenim
znanostima povijesti, ekonomici, vojnim naukama, itd. Za razliku od politike geografije,
geopolitika predstavlja samo subjektivnu interpretaciju politikogeografskih i drugih
relevantnih sadraja u cilju promicanja nacionalistikih, dravnih ili blokovskih interesa,
prvenstveno u smislu ostvarivanja direktne ili indirektne teritorijalne kontrole ili utjecaja i
afirmacije politike, ekonomske i vojne moi. (Pavi, 1973: 30). Najvanija razlika koja
danas postoji izmeu politike geografije i geopolitike lei u odreenoj tendenciji dok prva
nastoji ukazati na veze i meusobni utjecaj politikih fenomena i geografskih faktora, dotle,
11
za razliku, druga nastoji da politike pojave u daleko veoj mjeri objasni samo
geografskim faktorima. (Pavi, 1973: 32).
Sa politikom geografijom i geopolitikom usko je povezana i geostrategija. Do ovog pojma
dolazimo u sluaju ako inzistiramo na onim prostornim i geografskim faktorima koji mogu
biti odluni i u vojnim pitanjima. Pri tome valja istai da jedan od najvanijih i sredinjih
sadraja i politike geografije i geopolitike onaj koji se odnosi na globalnu strategiju
ujedno i predstavlja jedan od sadraja geostrategije, po emu je ova, praktiki ukljuena u
okvir politike geografije i geopolitike. Nadalje, kao geostrateke moemo definirati sve one
sadraje iz domene politike ili ekonomske geografije i geopolitike koji utjeu i na praktina
vojna pitanja. (Pavi, 1973: 32).
Otac geopolitike je Kjellen. Na njegovo uenje veliki utjecaj je imao Ratzel. Ratzelovo
uenje nastalo je na prijelazu u dvadeseto stoljee. Ono nuno nosi i peat svoga vremena.
To je vrijeme u kojemu je postalo razvidno da se europski poredak nastao nakon pobjede
nad Napoleonom sve tee i tee odrava. Sustav ravnotee koji je taj poredak drao u
funkciji polako se poeo naruavati raznim dogaajima na unutarnjem planu tadanjih
drava, ali i na vanjskom planu. To je vrijeme kada se osjea velika slabost Turskog carstva
i kada je postalo jasno kako e teko preivjeti. To je i vrijeme konane raspodjele
kolonija. Ratzelova metodologija bila je temeljena na aplikaciji njegovog iskustva iz
prirodnih znanosti na objanjavanje i razumijevanje ljudskog djelovanja. U radu Politika
geografija on je razvio svoje ideje o geografskim dimenzijama drave i ponaanju
drave. Njegovo polazite je bilo da je drava organizam (kao organizmi iz prirode) i njezino
se ponaanje moe objasniti s poznatim zakonitostima iz ponaanja ivih organizama iz
prirode. Drava je, prema Ratzelu, mnogo vie od zbira pojedinaca na nekom prostoru.
Drava je prostorno i civilizacijsko jedinstvo. Drava ne egzistira samo u nekakvom
prostoru, ve je ona neodvojivi dio toga prostora. S obzirom na to, dva glavna obiljeja
drava su prostor (Raum) i lokacija (Lage). Uspjeh drave ovisi izravno o interakciji te
dvije karakteristike.
Drava je, prema Ratzelu, organiki fenomen koji nuno tei irenju svoga teritorija, jer je
to jedini nain za osiguravanje njezinog razvoja. On je aplicirao teoriju evolucije na drave i
komparirao njezine oblike ponaanja s organikim fenomenima u prirodi. Uspjeh drave je
bio temeljen na njezinom teritoriju i njezinim mogunostima maksimalizacije prednosti toga
teritorija. Da bi drava bila uspjena ona mora osigurati odgovarajui prostor
(Lebensraum). Temeljni cilj drava je postizanje to vee moi. Drave trebaju teiti
prema tome da postanu velike sile (Grossmacht) ili najbolje svjetske sile (Weltmacht).
S obzirom na teritorijalnu ekspanziju moemo procjenjivati koja drava je uspjena, a koja
nije. Ratzel svoju teoriju nije promatrao analogno, ve je tvrdio kako su politiki fenomeni
sami po sebi istovremeno prirodni i organiki, obuhvaajui iste procese i subjekte, i tako
stvarajui zakonitosti koje vrijede jednako u ljudskom drutvu i u prirodi. Njegova
preporuka znanstvenicima je bila da se prvo treba traiti ope zakonitosti koje onda mogu
biti aplicirane za razumijevanje geopolitikih fenomena.
Kjellen je prihvatio uenje Ratzela. Na poetku svoga rada je smatrao kako Ratzelovo
uenje moe dati odgovore na pitanja koja su nastajala u to vrijeme u Europi. Jedno od
temeljnih pitanja bilo je kao mogu drave preivjeti u takvim uvjetima. On je u poetku
geopolitiku definirao kao znanost o dravi kao fenomenu u prostoru, odnosno kao teoriju
drave kao geografskog organizma ili fenomena u prostoru". Za njega je geopolitika bila
jedna od kategorija ireg spektra za analizu drave. On je jo govorio o Demopolitici
12
(demografija), Ekonomopolitici, Sociopolitici i Kratopolitici (politika vladanja). Sve
kategorije analize su vane, ali je Kjellen doao do zakljuka kako je geopolitika najvanija,
jer jedina objedinjava sve aspekte. On je prihvatio Ratzelova obiljeja drave (prostor i
lokacija), te je dodao tree fiziki oblik drave.
Kjellen je nastojao geopolitiku izdvojiti iz spekulativnog ozraja i postaviti je kao objektivnu
znanost i metodu. On je drave tretirao kao legalne i ustavne institucije. Njihova legitimnost
i autoritet proizlazila je iz kombinacije uspjene diplomacije, dinastikog povezivanja kroz
enidbe i stvaranje saveza sa Crkvom, a sve u cilju osiguravanja razvoja drave. To je bila
ahovska igra u kojoj je pravi potez donosio velike dobiti, a krivi je mogao dovesti do kraha
drave. Osim ovog, drava je posjedovala i jednu drugu vrstu legitimacije, a to je bio njezin
geografski poloaj i njezina geografska obiljeja. Ako se eli razumjeti postojanje i
ponaanje neke drave, tada treba u analizu ukljuiti njezinu lokaciju, fizike resurse,
geomorfoloka obiljeja, teritorij, populaciju itd. On je takoer naglaavao historijski razvoj
drave i postizanje njezinog dananjeg stupnja razvoja i forme.
On je pravio razliku izmeu ue i posebne geopolitike. Ua geopolitika bavila se
prostornim obiljejima drave, dok se posebna bavila dravom kao dijelom ireg sustava. U
okviru posebne geopolitike drava se promatrala u jednom irem kontekstu, njezini odnosi s
drugim dravama ili grupama drava postaju znaajni u analizi. Kroz te odnose razvijaju se
novi procesi koji postaju istraivaki prostor posebne geopolitike.
On nije, kao recimo Ratzel, teio pronalaenju opih zakonitosti koje bi onda mogao
primjeniti na bilo koju dravu u svijetu. On je zagovarao primjenu znanstvenih metoda za
analizu i odstupio je od Ratzelova organikog poimanja drave upravo na metodologiji koju
je razvijao. Jedini nain osiguravanja objektivnosti je primjena znanstvenih metoda.

Je li geopolitika mrtva?
Na samome kraju hladnog rata veliki utjecaj globalizacije i deteritorijalizacije pod
utjecajem suvremene informatike tehnologije otvorio je rasprave o tome kako u novim
globalnim uvjetima geopolitika vie jednostavno nije metoda za objanjavanje svijeta i
pojava u njemu. S padom Berlinskog zida 1989. godine, umanjena je snaga hladnoratovske
geopolitike i njezinog objanjavanja svijeta. Partikularistika, parohijalna i hegemonistika
hladnoratovska geopolitika je bila simplificirana kartografija koja je prikazivala heterogenost
i kompleksnost svjetske politike u drugoj polovici 20. stoljea. Ona je bila zarobljena u
perpetualnoj paradigmi mi i oni. Izravno je utjecala na stvaranje stratekih elita koje
su nastajale unutar politike i vojne birokratske strukture i koje su svijet objanjavale ali i
stvarale sukladno vladajuoj paradigmi. Stvorila je dravnike i dravne politike koje su se
temeljile na jednostavnim obrascima poveavanje vlastite moi i umanjivanjem
protivnikove. Hladnoratovska geopolitika je bila mona i pervazivna politika ideologija koja
je trajala preko 40 godina. Ona je takoer ivjela u dvostrukoj ironiji: istovremeno je
osporavala geografske razliitosti i svoju samo-konstruirajuu politiku. (O Tuathail, 1996.)
Hladnoratovska geopolitika slika svijeta danas vie nije pouzdan obrazac za
objanjavanje globalnih svjetskih kretanja i problema, ali su u svijetu jo uvijek prisutne
odreene varijacije te politke i to uglavnom na regionalnom planu. Primjerice, odnosi SAD-a
i Kube, Korejski poluotok, itd. Nakon pada geopolitike slike svijeta iz hladnog rata,
strateka elita je traila nove globalne obrasce, nove globalne drame koje bi zamijenile
staru. Tako su nastale kraj povijesti (The end of history-Fukuyama), sukob civilizacija
13
(The clash of civilizations-Huntington), nastupajua anarhija (The coming anarchy-
Caplan), kao nove vizije, novi obrasci za objanjavanje globalnog prostora.


GEOPOLITIKE SLIKE SVIJETA (ILI GLOBALNE GEOSTRATEGIJE)

Politika geografija i geopolitika nastale su i utemeljile se kao znanstvene discipline kroz
prouavanje drave, odnosno njezinog razvoja. Njihovo znanstveno utemeljenje dolo ja na
kraju 19. stoljea i to na prostoru Njemake, s tim da su se razvijale i u drugim
kontinentalnim silama (Francuska, Austro-Ugarska, Rusija). Sve ove sile svoje su
meusobne odnose temeljile na ravnotei snaga i svoju vanjsku politiku uglavnom su
usmjeravale jedna prema drugoj. U takvim uvjetima Ratzel i Kjellen promiljali su o
nastanku i ivotu drave, odnosno uvjetima u kojima ona moe uveavati svoju mo, jer je
to bio, po njima jedini put za preivljavanje drave u anarhinoj meunarodnoj okolini.
Svaka drava u takvim uvjetima mora voditi rauna o vlastitom opstanku. Ona je blie
ostvarenju tog cilja ako aktivno promilja svoje postojanje i razvoj, koji se nuno veu uz
prostor gdje se drava nalazi, njezin poloaj i lokaciju.
Na poetku 20. stoljea poseban zamah razvoju geopolitike i moderne geostrategije nije
doao iz tog prostora (prostor Njemake), jer su njihovi znanstvenici bili zarobljeni temama
vezanim uz dravu. Taj je poticaj dalo uenje Britanca Halforda Mackindera, koji je svoje
djelo napisao u uvjetima slabog razvoja geografije i geopolitike u svojoj zemlji. Ali, u Velikoj
Britaniji u drutvenim znanostima poelo se govoriti o svjetskim poslovima, svjetskim
procesima, o posebnostima odreenih prostora, itd. Dakle, potpuno razliita perspektiva
u promatranju procesa koji se dogaaju u ivotima drava i ljudi. To je posve razumljivo za
tadanju Veliku Britaniju, koja je, od svih svjetskih sila u to vrijeme, bila najvie ukljuena u
svjetske procese.
Valja naglasiti da su i prije Mackindera postojali autori koji su imali tzv. svjetski pristup,
to znai da su svijet promatrali u njegovu totalitetu. Primjerice, Hegel i Marx su se bavili
interpretacijom povijesnih dogaanja. Prostor su promatrali kljunim faktorom u razvoju
ovjeka. Europsko sredozemno podruje za njih je bilo jedino podruje stvarnog i potpunog
razvoja ovjeka. Za Marxa je istono i azijsko znailo niu razinu ljudskih dostignua. U
tom prostoru razvijala su se, po Marxu, primitivna i nerazvijena drutva. Zapadni prostor je
prostor koji je omoguio napredak ovjeka sukladno njegovoj dijalektinoj prirodi. Na
prostoru razvijenog kapitalizma dogaa se povijest, dok istoni i azijski narodi i
prostorne cjeline ive u prolosti. Upravo na tom prostoru nije mogui razvoj komunizma,
kako je tvrdio Marx. Svima je danas posve jasno da nije bio u pravu.
Ratzel je elio otkriti zakonitosti koje e objasniti naine stjecanja dravne moi, ali i
pripomoi njezinu lakem stjecanju. On je vjerovao da na prostoru srednje Europe treba
nastati velika i mona drava s germanskom dominacijom, a njezina mo bi proizlazila iz
prednosti prostora koji bi obuhvaala.
S druge strane Atlantika Mahan je razvijao potpuno drugaiju ideju. On je smatrao da je
more glavni imbenik za ostvarenje moi i bogatstva drave. Pored mora, o rastu,
bogatstvu i moi drave odluuju i drugi imbenici kao to su poloaj drave, prirodna
konfiguracija, resursi, nacionalni znaaj i vrsta vlade. Po njegovu miljenju je bila Britanija
jedina drava koja je imala sve imbenike moi dovoljno razvijene, da je bila sposobna
postii svjetsku mo. U svojim povijesnim analizama pomorske moi, on je stalno
14
naglaavao kako i SAD imaju sve prednsoti da postanu svjetska sila, samo da trebaju
poduzeti odreene korake u izgradnji jake mornarice. No, nije naiao na razumijevanje
unutar SAD-a, ali su se njegovi tekstovi naveliko itali na njemakom carskom dvoru.
Njegove zamisli postale su vrlo vane u oblikovanju njemake pomorske politike. Kaiser je
bio uvjeren kako se Njemaka mora usmjeriti na more ukoliko eli postati svjetskom silom.

Sir Halford Mackinder je udruio sva dotadanja stajalita i oblikovao tzv. cjelovitu
zamisao koja je imala svjetski pristup. Svoj rad je prvi puta predstavio 1904. godine u
lanku Kljune geografske toke povijesti, da bi kasnije svoje uenje razvio i objavio u
knjizi Demokratski ideali i realnost (Democratsic deals and Reality: A Study in he Politics
of Reconstruction, 1919. godine). Prvi lanak nastao je neposredno nakon Burskih ratova,
dok je knjiga nastala tijekom i krajem Prvog svjetskog rata. Svoj svjetski pristup
objanjavao je primjerenou takve analize vremenu, jer je svijet postao zatvorenim
politikim sustavom. On je smatrao da je poetkom 20. stoljea dolo vrijeme za cjelovito
promatranje svjetske povijesti i procesa koji se dogaaju u razliitim dijelovima svijeta, ali
su svi, na odreeni nain, povezani s ukupnim procesima u svijetu. To znai da moda i
nastaju neovisno o drugim dogaajima u svijetu, ali svojim nastankom i razvojem nuno
utjeu na svjetsku povijest. On je smatrao da se vie ne moe govoriti o povijesti Europe,
kao izoliranom prostoru i dogaajima. Europska povijest postala je svjetskom.
I t
Sredinja teza u radu iz 1904. godine je bila da se svjetska povijest odvija kroz borbu
izmeu stanovnika kopnene mase i pomorskih ljudi. Tvrdio je da je najvanije sredite
kopnene mase u sreditu Euroazije. Iz tog prostora je veliko azijsko kladivo stalno udaralo
prema morskim rubovima te velike kopnene mase. Sredite Euroazije je veliko podruje,
koje je sastavljeno prije svega od stepa i visoravni, veinom ga okruuju velike planine, a
na sjeveru hladni pojas artikih krajeva. Tako je stvorene prirodna tvrava, koja je skoro u
potpunosti nedostupna pomorskim ljudima. Ne samo to, nego je na tom prostoru preivjelo
vrlo mali broj ljudi (uglavnom je to bilo nomadsko stanovnitvo). U tom prostoru bila su
stvorena velika carstva, jer je kroz taj prostor bilo relativno lako prodirati, s obzirom da na
njemu nije bilo stanovnitva koje bi se moglo organizirati u uinkovitu vojnu silu i tako se
suprotstaviti agresorima. Na junom i zapadnom rubu euroazijske kopnene mase nalazi se
pojas u kojemu su ivotni uvjeti bili mnogo povoljniji nego u sreditu i gdje su se razvijale
odreene civilizacije i gdje je naseljenost puna vea. Taj je prostor domovina pomorskih
ljudi sastavljen od etiri gusto naseljena podruja: Kine, Indije, Europe i Bliskog istoka.
Bliski istok je uvijek bio prostor preko kojega su ljudi iz kopnene tvrave prodirali na rubne
dijelove i na toplo more. Upravo se na tom prostoru razvijao stalni i jaki pritisak s istoka za
zapadne rubove velike sredinje kopnene mase. To je rezultiralo jaanjem pomorske
inicijative zapadnih rubova, koji odlaze u potragu za novim svjetovima. Istovremeno s
povlaenjem zapadnog ruba iz podruja dodira i sukoba na Bliskom istoku, slabe tenzije u
tom podruju, to otvara mogunost Rusiji za njezino irenje prema Sibiru i istoku. Od tada
pa do danas jedna organizirana sila zamijenila je u tom prostoru razjedinjene nomadske
narode, poela kontrolirati taj prostor i iz toga proizlazi njezina svjetska mo. Upravo je taj
prostor stoer svjetske povijesti (kljuna geografska toka) po Mackinderu. Zauzimanjem
toga prostora Rusija je ostvarila svjetsku mo.
Rubne drave svijeta su sastavljene iz dva koncentrina prstena. Unutarnji ili rubni je bio
podruje velikih civilizacija Europe, Bliskog istoka, Indije i Kine. Vanjski ili otoni prsten
ine: sjeverna i juna Amerika, Afrika i Australija. Iako je Velika Britanija dio Europe,
15
Mackinder ju je smjestio u vanjski prsten. Glavni problemi kraja 19. i poetka 20. stoljea
bili su na Bliskom i Dalekom istoku, a bili su posljedica nepovoljne ravnotee koja se
uspostavila izmeu kopnenenog i pomorskog dijela.
Mackinder je smatrao da je u Kolumbovo vrijeme morska sila bila monija i vanija od
kopnene. U postkolumbovom vremenu stvari su se promijenile i kopnene sile poinju imati
veu mo. Kopnena pokretljivost postaje mogua razvojem i izgradnjom eljeznica.
Sredinje kopnene sile na taj su nain dobile odreeni vjetar u lea za irenje prema
rubnim dijelovima. U tom irenju dolazilo je do sukoba s pomorskim silama. Za Mackindera
je Rusija imala idealnu geografsku poziciju za ostvarenje svjetske moi. Kao takva, ona je
predstavljala potencijalnu opasnost za pomorske sile. Mackinder naglaava tu opasnost i
predlae kako bi Velika Britanija, s ozbirom na svoju geografsku poziciju, ali i razvijenu
pomorsku mo, trebala predvoditi pomorske sile u sprjeavanju irenja Rusije prema
rubovima. U interesu pomorskih sila, Francuska je dobila posebnu ulogu, ulogu odvraanja
Njemake od pokuaja da i ona poinje provoditi politiku stoerne sile, to je ona mogla s
obzirom na svoj geografski smjetaj u sreditu Europe. Iz Mackinderova lanka proizlazi da
nastupa vrijeme kopnenih sila, te da pomorske sile trebaju uiniti sve kako bi to sprijeile.
Mackinderovo drugo djelo Demokratski ideali i realnost, koje je napisano 15 godina
kasnije, bilo je proeto duhom vremena u kojem je napisano. Naime, on je predlagao da
to prije treba pristupiti realizranju ratnih uspjeha, kako bi se to ranije uspostavio poredak
koji bi onemoguio ponovno ratovanje na prostoru Europe. On je tvrdio da to treba uiniti
to ranije, jer nove se drave oblikuju najlake dok su mlade. Kada postanu stare, tada su i
promjene u njima i oko njih vrlo neizvjesne.
Temeljna dihotomija izmeu kopnenih i pomorskih sila ostala je u sreditu njegova interesa.
No, uveo je neka nova promiljanja i neke geografske cjeline je imenovao drugaije. Azija i
Afrika su postale Svjetski otok. Unutarnji prsten postaje Svjetsko predgorje, i tim prostorom
jo od 16. stoljea vladaju europske sile. Stoer je preimenovao u Heartland kojega s
Europom povezuje velika nizina koja omoguava dobru komunikaciju s Europom. Sredinji
dio (Heartland) iri se na dva kraja: u gorskim predjelima srednje Azije (pomorskim silama
taj prostor nije zanimljiv) i prema istonoj Europi, Crnom moru i Baltikom moru (mnogo
zanimljivije podruje svjetskim silama). Mackinder je tvrdio da je istone Europe klju
Heartlanda. Iz toga je proizaao njegov poznati triptih:

Tko vlada istonom Europom, vlada Heartlandom.
Tko vlada Heartlandom, vlada Svjetskim otokom.
Tko vlada Svjetskim otokom, vlada Svijetom.


16
MACKINDER NAKON PRVOG SVJETSKOG RATA

Ukljuivanjem Istone Europe u svoj poznati triptih Mackinder je pokazao u kojoj mjeri je to
podruje znaajno za povijesna europska kretanja. Utjecaj na ovu odluku imali su dogaaji
u Europi s poetka stoljea, a posebice Prvi svjetski rat, jer su se najvee bitke na Istonom
frontu upravo dogaale na podruju istone Europe. Njemaka, odnosno Prusija su na
poetku 20. stoljea postale glavne prijetnje Velikoj Britaniji. To vie nije bila Rusija i
njezino kretanje unutar Heartlanda i prema unutarnjem prstenu. Mackinder je smatrao da
se teite istone Europe na kraju 19. i poetkom 20. stoljea postupno preselilo iz
Petrograda u Berlin. Taj pomak nije nastao odjednom, ve se dogaao vie godina, o emu
Velika Britanija, ali i druge zapadne sile, nisu vodile rauna. Povijesni sukob izmeu
Germana i Slovena, koji proizlazi iz tenji Germana za ovladavanjem prostora Slavena,
postao je glavni uzrok Prvog svjetskog rata. Njemaki Drang nach Osten (Pohod na istok)
je Njemaku vodio prema sreditu Heartlanda i sukobu s Rusijom koja se u tom podruju
nalazila. Jo 1904. godine je Mackinder pisao o Rusiji kao korisniku Heartlanda i
mogunostima drugih sila da Rusiju istisnu iz tog podruja. Posebno je naglasio da e se
svaka sila koja ulazi u to podruje, nuno ponaati kao i Rusija, jer geografska obiljeja
Heartlanda jednostavno nameu istu politiku bilo kojoj sili koja dri to podruje. Rastua
mo Prusije i Njemake nuno je vodila njihovu politiku u to podruje, tim vie to je Prusija
imala geografski povoljne uvjete za ulazak na to podruje. S jedne strane, Njemaka je bila
u to vrijeme dio zapadnog svijeta, ali i sudbinski vezana uz istoni svijet, tako da je uvijek
imala problema s osiguravanjem dvaju frontova u sluaju sukoba: zapadnog i istonog. To
je zahtijevalo posebne napore za Njemaku, kako u Prvom, tako i u Drugom svjetskom
ratu.
Sami Prvi svjetski rat se, po Mackinderu, dogaao na temelju povijesnih obrazaca onako
kako ih je on zapisao ve 1904. godine. To je bio rat izmeu pomorskih ljudi i kopnenih
ljudi. Vodio se na prostoru Europe i to u njezinom sredinjem dijelu (na zapadu i na istoku).
Kopnene drave su bile poraene u tom ratu, ali je Mackinder i dalje tvrdio kako su
kopnene snage od posebne vanosti za mo drave, posebice u Europi. To posebno vrijedi
za drave koje imaju teritorijalni kontinuitet i povoljne geografske imbenike koji pridonose
njihovoj moi (prirodni resursi, povoljan poloaj i geografski smjetaj).
Mackinder je svoja razmiljanja na kraju Prvog svjetskog rata posvetio pitanjima budunosti
meunarodne zajednice. Sredinje pitanje je bilo kako i na koji nain drave obuzdati da
poinju i vode ratove. On je smatrao da je glavni uzrok rata nejednaki raspored svjetskih
izvora i stratekih potencijala. Drave bi trebalo nauiti da se trebaju prilagoditi svojemu
geografskom poloaju i smjetaju, te da svoj povoljan geografski poloaj ne koriste na
tetu drugih drava. On istie kako poredak stvari u meunarodnim odnosima uvijek
proizlazi iz geografskih imbenika te da je to stalna stvar, odnosno da se poredak stvari
ureuje na temelju istinskih imbenika. Idealizam je dobar, ali mora uvaiti geografske
istine.
Cilj Lige naroda morao bi biti uspostava ravnotee svjetskih sila ime bi se onemoguio
prevladavanje jedne sile nad drugima, to bi zasigurno razbilo ravnoteu. Meunarodni
reim bi, dakle, trebao voditi rauna da u svoju strukturu ugradi limite za prevladavanje
jedne sile nad drugima i elemente koji bi poticali izgradnju ravnotee i povjerenja. Jedan od
naina uspostave povjerenja i ravnotee u meunarodnoj zajednici je uspostava modela
skrbnitva (trusteeship) velikih sila nad odreenim podrujem uz odobrenje i pod okriljem
17
Lige naroda (kasnije OUN). Anglo-ameriko pomorsko skrbnitvo bi bilo mono jamstvo za
sigurnost svjetskih pomorskih putova. Mackinder je takoer predlagao udruivanje drava u
saveze, jer je to jedan od naina pridobivanja moi koju pojedine drave nemaju.
Udruene, one postaju monije i znaajnije u meunarodnim odnosima. Istona Europa je
trebala postati podruje odreene federacije drava, kako bi se izbjegao utjecaj velikih sila
u tom podruju. To bi bila zapreka, tampon zona koja bi sprjeavala njemako i rusko
posezanje za tim prostorom. Ta zona bi takoer razdvojila dvije velike sile Njemaku i
Rusiju, to bi moglo dovesti do stabilnosti u tom prostoru, a time i u cijeloj Europi. Ukoliko
se to ne bi dogodilo, cijela Europa postala bi sluga svjetske geografije i prostor stalnih
trvenja i sukoba.
U svojem zadnjem t lanku iz 1943. godine The Round World and he Winning of the
Peace, Foreign Affairs, Vol. 21, br. 4, Mackinder je donekle odstupio od svojeg svjetskog
pristupa koji je razvijao poetkom stoljea, pa sve do kraja tridesetih godina 20. stoljea.
Ovaj je lanak nastao u sasvim drugaijm okolnostima nego prijanji radovi. Njegov
svjetski pristup s poetka stoljea bio je pod utjecajem socijalnog darvinizma. On je sam
bio biolog po osnovnom obrazovanju, tako da je u poetku prirodne i drutvene pojave
promatrao sukladnima. U svojim radovima, posebice u tvrdnjama o dravi kao organskoj
cjelini, pribliio se i Ratzelu, mada nije nikad prihvatio traenje biolokih zakonitosti koje bi
vrijedile za pojanjavanje drutvenih pojava. esto je koristio bioloke izraze za
objanjavanje procesa, pojava i pojmova u drutvenim dogaanjima, ali to se moe
pripisati tadanjem popularnom koritenju tih izraza za objanjavanje pojava u drutvenim
znanostima, a ne njegovom osnovnom obrazovanju.
On je smatrao da je mogue djelovati na povijesna dogaanja. On je vjerovao da ovjek
moe prevladati determiniranost koja proizlazi iz geografskih imbenika. Primjerice, ukoliko
bi se stvari dogaale samo na temelju geografskih imbenika, tada bi Velika Britanija
postupno izgubila svoj svjetski primat. Stoga on predlae povezivanje s SAD-om, kao
jedinim nainom za zadravanjem statusa svjetske sile nasuprot rastue moi Njemake.
Mackinderov geopolitiki nazor je proizlazio iz analitikog i interpretativnog istraivanja
svjetske povijesti. Ta istraivanja kombinirao je s prostornim elementima, te je sintezom
svjetske povijesti i tih elemenata stvorio koherentnu i cjelovitu metodologiju za
objanjavanje odreenih procesa, ali i za njihovo anticipiranje (predvianje). Njegovo
uenje bilo je nuan nacrt za objanjavanje svijeta i interesa Velike Britanije u tom svijetu.
Bitno je naglasiti kako je on bio prilino zabrinut za sudbinu svoje domovine na kraju
kolumbovskog doba, jer je dobro procijenio kako nije uputno ivjeti na dostignutoj slavi,
ve da se treba prilagoavati promjenama i, ako je to mogue, djelovati na njih. Njegova
briga za sudbinu Velike Britanije vezuje se i uz njegovo javno djelovanje. Naime, on je
aktivno sudjelovao u politikom ivotu, a od 1910. do 1922. godine bio je zastupnik
Konzervativne stranke u parlamentu. Godine 1919. ga je lord Curzon, tadanji ministar
vanjskih poslova Velike Britanije imenovao veleposlanikom u junoj Rusiji, gdje ga je
zatekla Oktobarska revolucija. Kaos koji je nastao u vrijeme revolucije i dogaaji koji su
slijedili nakon nje, uvjerili su ga u ispravnost njegova miljenja o stvaranju federacije
drava u istonoj Europi, koje bi bile zapreka prodoru Rusije i revolucije na ostatak
europskog kontinenta.
On je isticao opasnost od Rusije za budunost Europe. Ovu opasnost on izvodi ne samo iz
njezine ogromne teritorijalne, demografske i gospodarske osnove, nego i iz njezine lokacije
na vratima europskog poluotoka. On je smatrao da e Rusija sigurno ugroavati istoni dio
18
toga poluotoka, posebice nakon pobjede komunistike ideologije. Rusiji ide u prilog i
otvorenost teritorija prema europskom poluotoku. Otuda i njegovi stavovi kako je potrebno
u istonoj Europi, upravo na ulazu u europski poluotok organizirati odreenu tampon zonu,
koja bi sprjeavala prodor Rusije na europski poluotok, ali istovremeno i zaustavila ulazak
Njemake u taj prostor, to bi izazivalo sigurno sukobe s Rusijom. U sluaju da Njemaka
izgubi u toj borbi, Rusiji bi bio otvoren put prema zapadu. Kako bi se izbjegla mogunost
njihovog otvorenog rivaliteta u tom prostoru, to je podruje trebalo neutralizirati od
istonih i zapadnih utjecaja i posizanja.
Osim povijesnog sukobljavanja Rusije i Njemake za taj prostor, postoji opasnost i njihovog
saveznitva, to predstavlja takoer veliku opasnost za zapadnu Europu (itaj: Veliku
Britaniju). Takvo saveznitvo treba sprijeiti, smatra Mackinder. Ono se i dogodilo 1938.
godine, ali to nije bilo stvarno saveznitvo, ve taktiki potez Hitlera u njegovim namjerama
osvajanja cijele Europe. Poslije Drugog svjetskog rata dogodilo se upravo ono to je
Mackinder cijenio posebno opasnim: jedna je sila ovladala najveim dijelom Heartlanda i
istonom Europom. Sovjetski je savez svojim utjecajem zaao duboko u srednju Europu i
uspjelo mu je podijeliti njemaki narod u dvije drave, kao i prisiliti seljenje prijestolnice iz
Berlina prema zapadu. Berlin je ostao prijestolnica Istone Njemake, ali je bio ovisan o
Moskvi. Pobjedom komunistike ideologije u Kini dolo je do formiranja ogromnog
saveznikog teritorijalnog bloka koji je ukljuivao dio europskog Rimlanda, itav Heartland i
dio azijskog primorskog Rimlanda. Taj su spoj gotovo svi geopolitiari zapada smatrali
glavnom opasnou po svjetski mir i faktorom naruavanja odnosa moi. Oni su smatrali da
su time konano ostvareni uvjeti za veliki iskorak Hertlanda prema ostvarenju maritimne
moi, ime se bitno naruava globalna ravnotea. Posebni interes predstavljala su za
Mackindera pitanja europske sigurnosti. On je smatrao da su glavni uzroci sukoba u Europi
u povijesnom suprotstavljanju germanskog i slavenskog etnikuma (posebnice njemakog i
ruskog). Iz toga je proizala i njegova teza o potrebi stvaranja tampon zone koja bi se
protezala od Baltika, preko Jadrana do Crnog mora.
Poznato je kako je uenje Mackindera imalo veliki utjecaj na kasnija geopolitika
promiljanja. Malo je poznato kako njegovo uenje nije imalo veeg utjecaja na politiku
Velike Britanije u vrijeme kad je nastalo. Njegova je namjera bila da njegovo uenje
postane korisno politiarima i donositeljima bitnih odluka za sudbinu Velike Britanije.
Ljudima na vlasti je njegovo uenje bilo nedovoljno znaajno, dok su ga ljeviari smatrali
imperijalistom. Njegovo uenje oblikovano je na kraju Prvog svjetskog rata kada su
europski politiari bili prilino zauzeti postratnim stanjem i ureivanjem novoga svjetskog
poretka. Veina njih nije imala vremena za razmiljanje o dugoronim implikacijama odluka
koje su donosili u Versaillesu. Ne treba zaboraviti i njihovo prilino oskudno geografsko
znanje.
Mackinder je bio prvi geograf koji je pokuao uspostaviti svjetski pristup i to tako da je
povezivao geografiju i povijest. Za suvremenike u Velikoj Britaniji njegovo je uenje bilo
prilino okantno i smatrali su ga nerealnim i pretjeranim. Za razliku od Velike Britanije i
Francuske, gdje njegovo djelo nije izazvalo posebnu pozornost, njegove su ideje posebno
popularizirane u njemakoj geopolitikoj koli izmeu dva svjetska rata.

DRUGI GLOBALNI PRISTUPI
Rad Halforda Mackindera utjecao je na njegove suvremenike u toj mjeri da su gotovo svi
geopolitiai poeli svijet promatrati kroz globalni pristup. Prvi meu njima je bio Leo Amery,
19
koji je vrlo brzo, nakon prvog Mackinderovog rada u kojem je primijenio globalni pristup
1904. godine, napravio kritiku toga rada.
3
Amery je smatrao kako je Mackinder precijenio
znaaj stoera kao budueg sredita svjetske moi, te da takav pogled ne podupire ni
geografija niti povijest (na koje se inae Mackinder posebice oslanjao u svojim stavovima).
Kao alternativu Mackinderovu pogledu na povijest kao konfrontaciju dviju svjetskih sustava
(borba kopna i mora), on je predloio tri sustava: unutarnju stepu, rubni agrarni i
pomorski obalni sustav. Najmoniji meu njima u ekonomskom, demografskom i
teritorijalnom smislu je bio rubni agrarni sustav, koji je oduvijek bio prostor razvoja glavnih
civilizacija. Stepski i pomorski obalni sustav imaju manje fizike moi, ali je njihova
prednost u tome da se mogu lako izolirati u odnosu prema rubnom agrarnom sustavu. U
vremenima kada su civilizacije u rubnim dijelovima bile slabe, njima su vladale stepske ili
pomorske sile. Na taj su nain azijski nomadi, kakvi su bili Mongoli i Turci, uspostavili velike
imperije na Bliskom istoku i u istonoj Europi. S druge su strane, Vikinzi i Englezi, kao
pomorske sile, vrlo lako ovladavale velikim teritorijima i narodima. U 19. stoljeu se razvio
novi sustav, industrijski sustav, za kojega Amery smatra da e biti u budunosti
najznaajniji, te da e stvarati mo kakvu e teko ponititi povijesni ili geografski
determinizmi. On je tvrdio da e u budunosti biti najmonije one drave koje " imaju
najveu industrijsku osnovicu te mo izumiteljstva i znanosti. Predviao je takoer kako
e u budunosti zrana sila biti presudna u ostvarivanju nadzora i utjecaja na odreenom
teritoriju. Zranu je silu Mackinder gotovo u potpunosti zanemario. Amery je smatrao da su
drave obino dostizale premo nad drugima koritenjem dva sustava. Na temelju jednog je
bilo teko ostvariti bilo kakvu premo. Primjerice, Amery je smatrao kako je Velika Britanija
velika industrijska i pomorska sila. Mo Japana je takoer izvirala iz ta dva sustava. U
sreditu Ameryevog promiljanja bila je takoer sudbina Velike Britanije i zadravanje
njezine premoi u svijetu. On je predlagao saveznitvo velikih pomorskih i industrijskih sila
kako bi se uspostavila ravnotea u odnosu na stoer, u kojemu je, isto kao i Mackinder,
vidio najveu opasnost za svjetsku ravnoteu i mir. Stvarna mo, prema Ameryu, nalazila se
u razvoju industrije i znanosti, jer je to bio jedini nain prevladavanja odreenih
geografskih zapreka za ostvarivanje kontrole nad odreenim teritorijem.
Joseph Partch sa Sveuilita u Wroclawu svijet i sukobe u njemu promatrao je iz
perspektive podruja u kojemu je ivio. Za njega je najvea opasnost bila ovladavanje
velikih sila srednjom Europom (Velike Britanije i Rusije). Stoga je u svojoj knjizi Srednja
Europa upozoravao na opasnosti koje prijete tome prostoru i poslao jasnu poruku
Njemakoj o njezinoj ulozi u sprjeavanju takvog razvoja povijesti. Po njemu,
Mitteleuropa mora biti udruena, jer je to jedni nain za opstanak i pariranje velikim
silama.
Posve drugaiji

pristup europskoj cjelini dao je Vidal de la Blanche, koji je svoje radove
objavljivao za vrijeme i poslije Prvog svjetskog rata. On je prihvatio dihotomiju koja svijet
promatra kroz dvije cjeline: kopnenu i pomorsku. Smatrao je kako je pomorska cjelina
vanija za svjetsku povijest i mo drave od kopnene. Pomorski ljudi uspostavljaju vrlo
jednostavno veze sa drugim teritorijima, komunikacija morem ima mnogo manje zapreka
od one kopnom, itd. Velika Britanija postala je svjetskom silom zahvaljujui pomorskoj
moi. Upravo na temelju pomorske moi i dostupnosti svih obalnih teritorija, pomorski se

3
Naslov njegova rada ukazivao je na raspravu s Mackinderovim tezama: Amery, L.S., Discussion
Following the Pesentation of the Geographical Pivot of History, Geographical Journal, br. 23, 1904.
20
ljudi mogu iriti prema unutranjosti i time iriti svoj utjecaj prema unutarnjim podrujima
(stepama ili stoeru).
Najcjelovitiji pogled na prepletenost geografije i povijesti nakon ili u vrijeme Macknidera
dao je britanski geograf James Fairgrieve.
4
Njegov pristup identian je Mackinderovom, jer
svjetsku povijest promatra s prostornog stanovita od davnina do poetka dvadesetog
stoljea. Glavni znaaj u svjetskoj povijesti ima raspored kopnene mase a unutar nje
paralelogram staroga svijeta, koji je dijagonalno prerezan na dva dijela s pojasom niske ili
potopljene zemlje.
(SLIKA)
Taj pojas predstavlja najvanije sredite povijesti ovjeanstva odakle su kretale pomorske
sile u osvajanje obala paralelograma, te ih na taj nain ukljuivi u svjetski pomorski sustav
u kojemu vlada Europa. Prihvatio je Mackinderov pojam Heartlanda za kojeg je jo koristio i
naziv velika svjetska ravnica (great plain of the world), to je domovina pastirskih i
nomadskih naroda. Odredio je mjesta sukoba gdje se dodiruju pomorski i kopneni svijet.
(SLIKA)
Tome prostoru daje poseban znaaj, jer je smatrao da upravo na tim prostorima moe
nastati neka velika sila, koja bi istovremeno ugroavala stoer i primat pomorskih sila na
svjetskim morima. Tu je posebice naznaio kako je Njemaka jedna od takvih moguih
novih sila, koja ima istovremeno poloaj pomorske sile, ali i otvoreni prostor za ovladavanje
istonom Europom. Po njegovu miljenju, glavni razlog stalnih sukoba je ljudska tenja za
kontrolom energije. Kako energiju moemo dobiti iz fizike okoline, njezin prostorni
raspored izravno utjee na podruja sukobljavanja u ljudskoj povijesti. Na nekim se
prostorima sukobi stalno ponavljaju i obnavljaju. Kroz povijest su azijski nomadski narodi
ugroavali rubna agrarna podruja upravo iz razloga to su njihovi energetski izvori za
tadanji nain ivota bili nedostatni (hrana). Industrijska revolucija je i nastala kada se
poeo koristiti rasprostranjeni oblik energije ugljen, kojeg je trebalo samo iskopati i
iskoristiti. On je smatrao da je posjedovanje vlastitih izvora energije jedna od najvanijih
pretpostavki za izgradnju dravne moi. Fairgrieve je tvrdio da je sjeverni dio zemljine
kugle pojas selidbi i gibanja i da je taj prostor izravno vezan uz napredak ovjeka i
ostvarenje dravne moi. U tom prostoru nalaze se drave koje su najznaajnije za ljudsku
povijest. Za njega se povijest svijeta, vana za ukupni razvoj, dogaala gotovo iskljuivo
izmeu 30 i 60 stupnjeva sjeverne zemljine irine. Velika sredita civilizacije lee u Europi,
Indiji, dalekom istoku i u sjevernoj Americi. Ta podruja povezana su stalnim kretanjem i
stalnim kontaktima po kopnu i moru. Juno od Ekvatora takoer postoje slini uvjeti kao i u
tom sjevernom pojasu, ali je tamo premalo kopnene cjeline koja bi bila vana za svjetsku
povijest. More je za njega imalo presudnu ulogu u ostvarivanju moi. Zalagao se za
ostvarenje saveza Velike Britanije, Francuske, Italije, Portugala i Japana. Tim savezom
pomorske sile ostvarile bi potpunu kontrolu mora, primorskih krajeva i pojaseva, kao i
kontrolu nad irenjem stoera.
Poslije Prvog svjetskog rata Fairgreive je takoer zagovarao os

nivanje svjetske organizacije,
koja bi, pod nadzorom zapadnih sila, uspostavila uinkoviti nadzor i svjetsku ravnoteu. U
svojim razmatranjima esto se vraao pitanjima energije, te je smatrao kako je budunost
svijeta u iskoritavanju suneve energije. S obzirom na to, isticao je vanost kontrole
tropskog pojasa.

4
Fairgrieve, J., Geography and World Power, University of London Press, London, 1915.
21
Zadnji vaniji politiki geograf toga doba bio je Vaughan Cornish, koji je svoje radove poeo
objavljivati neposredno nakon Prvog svjetskog rata. On je takoer pridavao veliki znaaj
sjevernom umjerenom pojasu i nalazitima ugljena u tome podruju. Posebnu prednost
imaju drave koje izlaze na sjeverni Atlantik. Smatrao je kako je prestalo doba pomorskih
sila i sve veu vanost dobivaju drave koje kontroliraju kopnenu masu. Po njemu Velika
Britanija polako prestaje biti velikom svjetskom silom. U svojoj knjizi Geografija imperijalne
obrane
5
je tvrdio kako se stvari sve vie okreu protiv britanskog imperija. Njegov odgovor
na takvo stanje je bio razvoj konfederativnog imperija koji bi primio u partnerstvo sve
Britance u svijetu. S takvom mreom bogatstava i moi veliki britanski imperij bi se mogao
uinkovito suprotstaviti silama koje su poele djelovati protiv njega.

Umjesto zakljuka
1. Svjetski je pristup

nastao u vrijeme spoznavanja ovjekove zajednice kao jedne cjeline.
Presudan utjecaj na takav zakljuak imala je Darwinova teorija evolucije, koja je,
zapravo izjednaila sve ljude bez obzira na boju koe i njihovo nasljee.
2. Zemaljsko jedinstvo se na poetku stoljea promatralo kao organsko jedinstvo, iz ega
su i proizale tvrdnje kako je ljudsko drutvo vrlo slino po svom funkcioniranju prirodi i
odnosima u njoj. Dravu su stoga promatrali kao ivo bie, koje se raa, raste, razvija,
umire i nestaje.
3. U prirodi se meu ivim organizmima vodi odreena bitka i samo najspremniji
preivljavaju. Tako i drave koje imaju vlastitu aktivnu viziju mogu preivjeti u
nepovoljnim meunarodnim uvjetima. Iz toga proizlazi da drave moraju voditi ratove
da bi preivjele. Ekspanzija je bila poeljna i jedini nain za ostvarenje jo vee moi.
4. Geopolitiari toga vremena uglavnom svoje uenje prezentiraju u obliku scenarija, s
nekoliko glavnih elemenata koji su ukazivali na poeljno djelovanje njihove drave,
odnosno drugih drava u tadanjem svjetskom sustavu, s ciljem ostvarivanja to vee
moi.
5. ovjek ima malo utjecaja na dogaaje koji nastaju na temelju odreenih geopolitikih
konanosti i njegova slobodna volja da ini neto prema svojemu scenariju, a koji nije u
skladu s opim zakonitostima moe mu samo nanijeti nesagledive tete. (Boji mlinovi
melju polako, ali vrlo sitno). Ljudi ive unutar nekih stalnih istina koje djeluju na njihovo
miljenje, to je presudno u njihovom djelovanju.
6. Na kraju Prvog svjetskog rata geopolitiari su doli do zakljuka kako je mogue svijet
urediti bez rata. Vrijeme stalnog mira i ravnotee moglo bi zaustaviti neke negativne
procese za razvoj ovjeanstva koji su se razvijali u uvjetima stalnog ili povremenog
ratovanja za teritorije. Rat je postao zapreka napretku. Ako je rat bio sredstvo za
ekspanziju kao osnovicu napretka prije industrijske ravolucije, sada je mir postao
presudnim za industrijski napredak.
7. Britanski geopolitiari bili su posebno zabrinuti za sudbinu Velike Britanije. Sve njihove
analize pokazivale su zabrinjavajue svjetske procese koji ugroavaju primat Velike
Britanije u svijetu, a posebice u pojedinim regijama.
8. Napredak se uvijek povezivao s morem i podnebljem u kojemu su se odreeni narodi
razvijali. Skoro svi geografi toga vremena su moru pridavali presudnu vanost. Opi

5
Cornish, V., A Geography of Imperial Defence, Sifton Praed, London, 1923.
22
napredak omoguili su pomorski ljudi i njihova mogunost pomorske komunikacije s
udaljenim priobalnim narodima.
9. Umjereni sjeverni pojas posebno je pogodovao razvoju ovjeanstva i naroda. Ellsworth
Huntingdon tvrdio je kako je priroda izravno utjecala na ivot i razvoj umjerenog
sjevernog pojasa preko ciklonskih ciklusa.
10. U umjerenom pojasu ivjeli su narodi za koje su geopolitiari upotrebljavali pojmove
civilizirani narodi, civilizirane sile, via civilizacija, napredni narodi, itd. Za
necivilizirane i barbarske narode je bila srea ako su ih osvojili i pokorili civilizirani
narodi. To je bila osnovica eurocentrinoga, odnosno zapadnocentrinoga pogleda na
svijet.
11. Dolo je do svojevrsne ateizacije ljudske civilizacije, jer je Bog postao mehanicistiki
duh materijalnog razvoja.
12. Prvi svjetski rat je doveo do promjena na svjetskoj sceni, a jedna od glavnih promjena
ogledala se u stavu prema ratu i fizikom osvajanju teritorija. Takoer je sruena teza o
postupnom i evolucijskom razvoju drutva (Oktobarska revolucija). Mnoge stvari su se
promijenile, ali je malo toga obraeno u djelima geopolitiara onoga doba. Zato?
Najvee promjene dogodile su se u rubnim i unutarnjim kopnenim dravama, a
najmanje u pomorskim i otonim dravama. Geopolitika je bila razvijena upravo u ovima
posljednjima i njezini predstavnici su svijet i dalje gledali na stari nain. Kaos koji je
zahvatio Heartland i dio Rimlanda nastojali su urediti na stari nain: utjecajem
zapadnih sila, ali ne vie kroz fiziko prisustvo, ve kroz stvaranje svjetske organizacije u
koji bi presudni utjecaj imale zapadne industrijske i pomorske sile.
13. Sve je to znaajno utjecalo na promatranje svjetskih procesa. Polako se naputao
socijalni darvinizam, jer se pokazao nedovoljnim za objanjavanje dogaaja prije,
tijekom i poslije Prvog svjetskog rata. Cilj geopolitiara koji su pisali poslije Prvog
svjetskog rata bilo je prikazati stanje u svjetskim procesima i pronai scenario koji bi bio
najpovoljniji za velike svjetske pomorske sile. Njihovo uenje i politike pozicije koje su
neki od njih zauzimali (Curzon), izravno su utjecale na posljeratno ureenje na
europskom kontinentu. Pod utjecajem Curzona dolo je do stvaranja tampon zona u
istonoj Europi.
14. Na europskoj sceni pojavila se i nova opasnost, koja se nije mogla teritorijalno
ograniiti. Naime, dolaskom boljevika na vlast u Rusiji, Europom se proirio strah i
opasnost od irenja komunizma, odnosno pobuna radnike klase u njihovim dravama.
Da bi sprijeili prelijevanje boljevizma izvan ruskih granica, zapadne su sile podrale
protivnike revolucije i pomagale im u oruanoj borbi protiv boljevika. No, tu su politiku
napustile ve 1921. godine, kada su priznale boljeviku Rusiju.
15. Rusija je ipak izgubila dosta svoga teritorija u istonoj Europi. Dogaaji u tom prostoru
odvijali su se na temelju kombinacija nekoliko prijanjih geopolitikih scenarija. Nastale
su nove drave, stvorena je tampon zona, poele su se primjenjivati neka naela iz
Wilsonovih 14 toaka, neka naela nove organizacije Lige naroda, itd.


23
NJEMAKA GEOPOLITIKA KOLA

f
Ukoliko elimo istraiti i opisati njemaku geopolitiku kolu, potrebno je prije toga napraviti
kratki pregled dotadanjih geopolitikih uenja. Geopolitika je svoj puni zamah dobila
upravo izmeu dva svjetska rata i u tom vremenu posebno intenzivno se razvijala u
Njemakoj. Kao to je poznato, osnove geopolitikog miljenja razvijane su ve stotinu
godina ranije i oblikovale su ideje koje e kasnije koristiti njemaki geopolitiari. Porijeklo
tih ideja moe se jednako pronai u Europi (Mackinder), ali i u SAD-u. Za razvoj njemake
geopolitike kole najzasluniji je Karl Haushofer (1869.-1946.), koji je bio profesor
geografije na Sveuilitu u Mnchenu. On je osnovao Institut za geopolitiku u okviru kojeg
je utemeljio i izdavao asopis Zeitschrift r Geopolitik. Njegov sin Albrecht takoer je bio
u grupi geopolitiara koji su slijedili uenje Karla Haushofera.
Njemaka geopolitika kola razvila se na sljedeim idejama, uenjima i procesima:
1. amerika ideja Manifest Destiny
2. ideja izolacionizma
3. Monreova doktrina
4. kolonijalna osvajanja europskih sila
5. ekonomistiki determinizam
6. razvoj socijalnog darvinizma.

Manifest Destiny
To je ideja koja znai neotklonjivu nudu koja upuuje jedan narod ili rasu da se proiri na
odreenom teritoriju sve do odgovarajuih prirodnih granica. Ameriko vjerovanje i
zastupanje Manifest Destiny ideje bilo je u SAD-u raireno sredinom 19. stoljea (izmeu
1830.-1860. godine). Mnogi geopolitiari uzimaju je za najstariju modernu geopolitiku
ideju, ali koja nije bila zasnovana na militarizmu i nasilnom irenju. Manifest Destiny
zapravo znai program i tenju postupnog mirnog zauzimanja itavog sjeverno-amerikog
kontinenta. Zato je u ostvarivanju te ideje izostala upotreba sile kao opravdanog
mehanizma za osvajanje teritorija? Odgovor je vie nego jednostavan: a) nepostojanje
velikih i jakih protivnika koji bi bili u stanju sprijeiti takvo irenje i, b) relativno skromne
oruane snage koje su SAD imale na raspolaganju (bila je u to vrijeme jako izraena ideja
da jaka stajaa vojska moe biti velika prijetnja dravi i drutvu, te su stoga, ali i zbog
nepostojanja jakih nepirjatelja, u SAD-u u tom razdoblju imali relativno slabe stalne vojne
snage). Ova ideja proizala je i iz prakse koju su SAD primjenjivale u pridobivanju novih
teritorija. Primjerice, 1819. godine otkupljuju od panjolske Floridu, 1867. godine Aljasku
od Rusije, dok su Novi Meksiko i Kaliforniju dobili ratom, koji je izbio nakon ulaska Teksasa
u Savez.
U sreditu ideje Manifest Destiny nalazi se potreba drava za irenjem teritorija, jer je to
bioloka nunost u ivotu drava. Drave su organizmi kojima je rast jedno od najvanijih
obiljeja. Da bi drava uspostavila ravnoteu u svome razvoju ona mora teiti formiranju
prirodno-geografskih cjelina koje e se oslanjati na prirodne granice. U sjevernoj Americi
prirodne granice su podrazumijevale itavi kontinent, kao i otoje koje mu gravitira. U
njemakoj interpretaciji prirodne granice su podrazumijevale okupljanje Mitteleurope,
tenja prema istoku i kontroli Rimlanda, formiranje pan-oblasti. Ova ideja poklapanja
drava sa prirodno-geografskim cjelinama kasnije je ukljuila ideju o gospodarskoj
cjelovitosti i samodostatnosti. Stoga je gospodarska autarhinost postala bitno geopolitiko
24
obiljeje. U drugoj polovici 19. stoljea, ideja Manifest Destiny dobila je sredstvo koje e
omoguiti daljnje teritorijalno irenje i irenje utjecaja kroz Mahanove ideje o pomorskoj
moi. Manifest Destiny ideja podsjea vrlo na njemaku ideju Lebensraum. No, meu
njima postoje i znaajne razlike: dok je geopolitika postala slubena dravna znanost i
vanjskopolitika orijentacija predratne Njemake, Manifest Destiny nije nikada u SAD-u
prihvaena kao slubena politika. Tek iza Drugog svjetskog rata SAD poinju voditi jednu
zaista svjetski orijentiranuu politiku. Dok se Manifest Destiny ideja odnosila samo na
ameriki kontinent i okolne otoke, u odnosu na Europu provodila se politika izolacionizma.
Sam izolacionizam takoer ima geopolitiki sadraj, jer se mogao razvijati samo u povoljnim
prostornim uvjetima, kakve su SAD svakako imale.
Povezanost drave i njenog teritorija izraena je u Njemakoj krilaticom Blut und Boden.
Uenje o prostoru sredinja je tema njemake geopolitike. Od svih geopolitikih hipoteza
najvanije su one koje raspored i znaenje odnosa snaga u svijetu dovode u vezu s
njihovim prostornim odnosima i poloajem. Meu njima se nalaze mnoge koje i danas
vrijede. Ove hipoteze moemo svrstati u etiri grupe:
1. Raspored kopna i mora
2. Obiljeja klime
3. Ekonomsko-deterministiki pristup
4. Razvoj tehnologije.

Njemaki geopolitiari shvaaju prostor na pet naina:
1. Raumgeopolitik istie znaenje teritorija koji zauzima neka drava kao ivi
organizam. Ovo dravno podruje treba shvatiti kao ivotni prostor (Lebensraum).
2. Prostor mora imati autarhine osobine
3. Prostor se dijeli na Pan-oblasti
4. Nuno je vladanje kopnenom masom
5. Drave se ire prema prirodnim granicama.

A. Njemaki geopolitiari prostor su dijelili na:
1. Onaj koji potpuno zauzimaju Nijemci
2. Onaj u ijim dijelovima postoje i ostale etnike skupine, ali su u manjini
3. Onaj u kome su Nijemci manjina, ali zbog svoje rasne i kulturne superiornosti imaju
pravo dominirati.

B. Autarhinost prostora
Ona podrazumijeva da na odreenom prostoru prostoje uvjeti za razvoj neovisne privrede u
cjelini, ili njezinih pojedinih dijelova. Ukoliko toga nema, a drava ima druge potencijale za
razvoj, tada je nuno irenje prema prostorima koji raspolau resursima za razvoj neovisne
privrede. Prema tome, irenje se ne moe izbjei, jedino o emu moramo voditi rauna jest
izbor najboljih sredstava za ostvarenje istog. Hitlerovi munjeviti ratovi oito su imali u vidu
zauzimanje prostora koji su bogati sirovinama. Borba za odreene sirovine ine i danas
neobino vanu, a esto i najvaniju osnovu meunarodnih politikih odnosa.

C. Podjela svijeta na pan-oblasti
Formiranje pojedinih pan-oblasti prua mogunost za stvaranje nekoliko velikih,
autarhinih cjelina u kojima odreene sile imaju odluujue znaenje. Geopolitiari su svijet
25
dijelili na nekoliko pan-oblasti koje se proteu u smjeru sjever-jug, tako da obuhvaaju
sve klimatske pojaseve. Time je trebalo omoguiti klimatsku i vegetacijsku raznolikost, koja
bi bar u jednom smislu osiguravala potrebnu sirovinsku autarhinost. Njemaki geopolitiari
su predviali etiri velike pan-oblasti:
1. Pan-Ameriku,
2. Euroafriku (do granice sa SSSR-om)
3. Pan-Rusiju (Rusija s dijelom Sibira i Indijom)
4. Istona Azija (sovjetski daleki istok, dio Sibira, Kina, Indonezija, Australija).
Vodee sile u tim oblastima bile bi SAD, Njemaka, Rusija i Japan.

D. Odnos kopna i mora
Geopolitiari nakon Mackindera gotovo u potpunosti su prihvatili njegovo uenje o svjetskim
prostornim odnosima. Prema idejama njemake geopolitike kole, novi poredak se trebao
oslanjati na veliku kopnenu masu kojom bi dominirala Njemaka. Njemaka se nalazi u
sreditu Rimlanda i to u onom dijelu koji omoguava laki prolaz prema Heartlandu. Spoj
Rimlanda i Heartlanda omoguio bi kontrolu svjetskog otoka, a preko toga i cijelog svijeta.
U tome su u potpunosti potvrene teze Mackindera. Haushofer, kao glavni predstavnik
njemake geopolitike kole, smatrao je da Njemaka treba poticati suradnju i prijateljstvo
sa Sovjetskim Savezom. U tim odnosima Njemaka bi mogla lako dominirati zbog svoje
kulturne, znanstvene, tehnoloke, industrijske razvijenosti. Time bi se ostvarili kljuni
preduvjeti za kontrolu Svjetskog otoka. U sporazumu koji je Njemaka 1939. godine
potpisala sa Sovjetskim Savezom Haushofer je vidio ostvarenje njegovog uenja.

E. Prirodne granice
Prema tumaenju njemake geopolitike kole, granice drava samo su linije predaha neke
nacije na njezinom putu prema svjetskoj prevlasti. Drava se iri prema svojim prirodnim
granicama. Koje su njezine prirodne granice i kako znati kada treba prestati sa irenjem?
To je zapravo teko odrediti, jer drave koje kreu u ekspanziju bivaju vrlo teko
zaustavljive. U nekim interpretacijama, prirodne granice se odreuju prema stupnju i
intenzitetu otpora irenju. Sve dok lakoom svladava zapreke tijekom irenja, nije ostvarila
svoje prirodne granice.

F. Ciklika teorija u razvoju drava
Njemaka geopolitika kola prihvatila je cikliku teoriju u objanjavanju razvitka pojedinih
naroda. Drave i nacije u svojem razvoju prolaze kroz etiri faze:
1. Inicijalna faza (razvoj iz regije jezgre, unutarnja konsolidacija prostora i politikih
struktura, organizacija prostora. U toj fazi jo nema izraenih elja za irenjem).
2. Faza mladosti (Konsolidirana drava poinje pokazivati politiku snage u odnosu na druge
teritorije. Demografski porast je jako bitan faktor u toj fazi)
3. Razdoblje zrelosti (teritorijalno irenje drave prestaje, ona gubi neka podruja i dolazi
do slabljenja bitnih elemenata njezine moi)
4. Razdoblje starosti (nema osvajanja, veliina teritorija se smanjuje pod pritiskom i
irenjem drava koje se nalaze u fazi mladosti, ili pak dolazi do raspada neke vee
politiko-teritorijalne cjeline na vie manjih drava).


26

Geopolitika se razvila u Mnchenu i za njezin razvoj je najzasluniji Karl Haushofer. Od
poetka dvadesetih godina 20. stoljea poela se iriti njemakim sveuilitima, tako da se
njome znanstveno bavilo vei broj znanstvenika. Najznaajniji su: Karl Haushofer, Albrecht
Haushofer, Ewald Banse, Wulf Siewert, Colin Ross, Johannes Khn, Richard Hennig i Kurt
Vowinckel.
Geopolitika koja se razvijala u Mnchenu je bila sinteza povijesti, ekonomije, politike i
prirodnih znanosti, povezanih sa upotrebom prostorne i zemljine perspektive. Bila je
Wissenschaft und Kunst (znanosti i umjetnost), a njezin je cilj bio dosegnuti
razumijevanje dinaminog djelovanja drave s promatranjem njezine morfologije i
meusobnog djelovanja njezinih sastavnih dijelova.
Njemaka je geopolitika kola svoja uenja temeljila na anglosaksonskim geopolitikim
uenjima Mahana, Mackindera i Fairgrieva.
Predstavnici njemake geopolitike kole su tvrdili da ona predstavlja znanstvenu metodu
za ureivanje geografskih podataka na nain da se razvije prostorni pogled na svijet i
razvoj ovjeka i naroda, tzv. Weltanschaung, te da se pri tome upotrebljavaju metode
razuma i intuicije, kako bi se dolo do odgovarajuih zakljuaka.
Oni su preuzeli poimanje drave kao organizma od Kjellena. Drava ima potrebe, a jedna
od osnovnih za njezino preivljavanje je Lebensraum. Najbolje je ostvariti Grossraum, jer
on jami vei dinamizam i iru gospodarsku potrebu za preivljavanje drave. Bitna
odrednica toga irenja je irenje vlastite nacionalne kulture, to je najbolji mehanizam za
osvajanje prostora. Dinamina drava mora osvajati prostor i postati neovisna o resursima
koje posjeduju druge drave. Nacionalni prostor treba takoer osigurati sigurnim
granicama. to je vei prostor koji drava kontrolira oko njezinog jezgra, to je drava
monija i slobodnija u svojem djelovanju. Kljuna obiljeja prostorne strukture drave su
geografski manometri, koji su vani za rast i razvoj drave. Oni ukljuuju: glavni grad,
unutarnja os, podruja moi, kulturnu dinamiku i rast rubnih podruja. Unutarnja os je
glavna crta razvoja dravne moi. Dinamine drave se nuno ire na susjedne, prije svega,
male drave, koje jo nisu razvile svoje vrste politike strukture i koje je potrebno
organizirati (tu se prije svega misli na one drave koje nastanjuju Slaveni). Ostale velike
drave e se zasigurno posvaati oko preostalog prostora, odnosno, mala je vjerojatnost da
e se udruiti u koaliciju koja e se protiviti irenju Njemake.
Pored irenja po kopnu, mona drava se mora orijentirati i na more, jer je ono uvijek bilo
izvor bogatstava i trgovine. Njemaki geopolitiari su tvrdili da more ne razdvaja, ve da
povezuje, te da je dobra osnovica za daljnje irenje. Haushofer je esto citirao Ratzela:
Samo more moe pomoi u stvaranju svjetske sile. Korak preko mora je najvaniji dogaaj
u povijesti bilo koje nacije. Jednakog miljenja je bio i Siewert koji je tvrdio da se utjecaj
kopnene sile uvijek ograniava na dostupno kopno, dok se utjecaj pomorske sile moe
uvijek rastegnuti na cijeli svijet.
Dinamina se drava mora iriti na pogodni i korisni teren, a nikako ne na nepovoljni.
Geografija mora biti saveznica, a ne protivnik. Uspjeno irenje uz primjenu i pomo
geografije moe dovesti do smislenih drava, odnosno regija (panregije).
Haushofer je takoer pridonio razvoju rasistike komponente nejmake geopolitike, jer je
tvrdio da se narodi mogu podijeliti na prostorno dinamine i prostorno vezane narode. Bez
obzira kojoj rasi pripadali, prostorno dinamini narodi imaju sudbinu da se ire, ime
razvijaju posebna narodna i kulturna obiljeja koja prihvaaju prostorno vezani narodi.
27
Prostorno dinamini narodi su voditelji i organizatori prostora, a ta njihova obiljeja
proizlaze iz njihove dinamike i otvorenosti. Taj princip nazvan je Fhrerprinzip i na njemu se
temeljila nacistika dogma.
Njemaka geopolitika kola razvila je svoje uenje na temelju nepravdi koje je, prema
njihovu tumaenju, uinio Versailleski poredak poslije Prvog svjetskog rata. U to je vrijeme
njemaka geopolitika kola procjenjivala kako Njemaka ima otkinute neke dijelove iz
svojega teritorijalnog i nacionalnog korpusa koji se moraju vratiti, kako bi se zaokruio
smisleni nacionalni teritorij. Tvrdili su takoer da Njemaka pripada velikim silama, ali da je
najslabija meu njima, te da valja poraditi na jaanju, kako bi se ostvarila ravnotea u
odnosu na druge sile.
Za njemaku geopolitiku kolu je istona Europa predstavljala sudbinski prostor, na kojega
se Njemaka morala iriti. Mirovni poredak poslije Prvog svjetskog rata na tom prostoru je
stvorio nove drave, koje su trebale sprijeiti irenje Njemake. Na takvo rjeenje, smatrali
su u njemakoj geopolitikoj koli, veliki su utjecaj imale Velika Britanija i Francuska. Stoga
su taj pojas prema Sovjetskom Savezu nazivali vraji pojas (Teufelsgrtel) oko
njemakog prostora i drave. Cilj njemake vanjske politike trebao je biti unitavanje toga
pojasa i uspostava njemakog politikog poretka u njemu, to nije nuno pretpostavljalo i
njegovo fiziko osvajanje. Narodi koji su ivjeli u tom prostoru mogli su, uz njemaku
pomo, organizirati i izgraditi takav sustav koji bi odgovarao njemakom, a bio bi
pretpostavka za politiku, gospodarsku, vojnu i kulturnu suradnju.
Takva strategija je bila nuna, jer je postojala svjetska zavjera protiv takvih interesa i
sudbinskog zova Njemake da krene prema istoku Europe. Najvei protivnik bila je Velika
Britanija, odnosno anglosaksonski svijet koji je svjetsku mo stvorio na temelju
gospodarskog i politikog liberalizma, koji je u svojemu sreditu imao toleratnost prema
razliitostima. Liga naroda je bila takoer izraz takve strategije, jer su u njoj prevladavale
Velika Britanija i druge pomorske sile. Otuda i ideja Haushofera da se napravi savez sa
Sovjetskim Savezom, te da se na taj nain neutralizira utjecaj pomorskih sila u svjetskoj
politici. Ukoliko bi se tom savezu prikljuio i Japan, tada bi to bila jaka osnova za svjetsku
ravnoteu ili prevladavanje.
Najvei neprijatelj je bila svakako Velika Britanija i ujedno najvei problem tadanjeg
svijeta. Haushofer je smatrao da je Velika Britanija svjesna gubitka svoje svjetske moi, te
da je Liga naroda jedan od mehanizama da se ta mo zadri to se due moe. Pored toga,
smatrao je da je struktura Britanskog imperija takva da polako postaje svjetski problem, te
da e se raspasti jer postaje geopolitiki zasien. Najvea slabost imperija je bila udaljenost
teritorija od matice i veliki problemi koji su nastajali ako bi se ti teritoriji htjeli braniti. Pored
toga, zrana sila je umanjila u potpunosti prednosti geografskog poloaja koji je imala
Velika Britanija.
Na temelju analize razvoja Britanskog imperija, Haushofer je zakljuio kako razdoblje
pomorske sila polako slabi, te da e jaati kopnene sile. S obzirom da pomorske sile nee
dopustiti naglo slabljenje svoje moi i gubitak svjetske prevlasti, sukob je neizbjean. S
obzirom da je uvar dotadanjeg svjetskog poretka bila Velika Britanija, najvei sukob treba
oekivati s njom.
Iako je ope raireno miljenje kako je njemaka geopolitika davala smjernice njemakoj
vanjskoj politici, istina je poneto drugaija. U emu se razlikovala njemaka geopolitika i
njemaka vanjska politika? U sljedeem:
28
1. Za Haushofera su zapadne sile (Velika Britanija i Francuska) bile najvei neprijatelji i s te
strane je oekivao najvei otpor njemakoj vlasti. Njemaka vanjska politika je sve do
1938. godine imala neto drugaiji odnos prema Velikoj Britaniji.
2. S obzirom da su zapadne sile opasnost, Haushofer je predlagao da se tome posveti
posebna pozornost. Njemaka vanjska politika je odredila druge priroritete: ureivanje
Mitteleurope pod njemakim nadzorom, utvrivanje Lebensrauma na istoku i
ostvarenje politike Drang nach Osten.
3. Haushofer je predlagao saveznike odnose sa Sovjetskim Savezom. Politika Drang
nach Osten je nuno vodila u sukob sa Sovjetskim Savezom. Pakt protiv Komiterne je
navjestio mogunost sukoba, dok je sporazum iz 1939. godine sa Sovjetskim Savezom
bio u skladu sa njemakom geopolitikom. Na kraju je Hitler odluio potpuno suprotno od
onoga to mu je sugerirala njemaka geopolitika.
4. Osvajanje kopna i mora je trebalo biti u ravnotei. Njemaka vanjska politika se gotovo
u potpunosti usmjerila prema osvajanju kopna.
5. Ostvarivanje ravnotee sa zapadnim silama je bila nunost. Njemaka vanjska politika se
u poetku bavila vie istokom Europe i namjeravala je, barem u prvoj fazi, podravati
status Velike Britanije i Francuske kao velikih sila.
6. Haushofer je bio protiv objave rata SAD-u. Smatrao je da bi Japan takoer morao za
svoje potrebe vie voditi rauna o suradnji sa SAD-om, nego planirati sukob za prevlast
na Tihom oceanu.
7. Njemaka geopolitika kola isticala je vanost kontrole Sredozemlja. Hitler je taj prostor
gotovo u potpunosti prepustio Italiji, koja ga nije bila u stanju kontrolirati. Prva
intervencija na njemaki Reich je ila upravo na taj prostor. Njemaki geopolitiari su
precijenili mo Mussolinijeve Italije.
8. Haushofer je smatrao kako Japan svoj utjecaj treba iriti juno od svoga podruja,
odnosno da mora kontrolirati jugoistonu Aziju i sve pomorske puteve u tom prostoru.
Smatrao je da je Japan sila koja ne moe kontrolirati veliku kopnenu masu. Japan je
uinio upravo suprotno-nastojao je osvojiti Manduriju i kontrolirati kopnenu masu
istone Azije.
9. Njemaka geopolitika kola nije predlagala podinjavanje naroda istone Europe, ve
su predlagali neku vrstu saveza sa njemakom dravom. Njemaka vanjska politika je
preuzela rasne zakone koji su proizali iz nacistike ideologije i poela ih primjenjivati
protiv naroda istone Europe, ime je izazvala sveopi otpor.
Istina je da su nacisti vrlo selektivno preuzeli neke elemente njemake geopolitike kole i
ugradili ih u svoju vanjsku politiku. To je donekle i smetalo njemakim geopolitiarima, tako
da su esto, u nemoi da nametnu svoje ideje, objanjavali i branili njemaku vanjsku
politiku, iako je to bilo protiv njihovog uenja.
Za razliku od zapadne geopolitike misli koja je poslije Prvog svjetskog rata krenula u
smjeru razvoja internacionalizma kao obliku sprjeavanja novih svjetskih sukoba, njemaka
geopolitika kola usmjerila se prema konceptu 19. stoljea-imperijalizmu. Nije stoga udno
to je njezin koncept gotovo u potpunosti zamro nakon Drugog svjetskog rata.

FRANCUSKA GEOPOLITIKA MISAO PRIJE DRUGOG SVJETSKOG RATA
Francuska geopolitika misao zapravo je bila u velikoj mjeri samo odgovor na njemaku
geopolitiku kolu. Ona nije imala dovoljno uporita za samostalni nastup u sustavu
znanosti u Francuskoj.
29
Poznato je da je njemaka geopolitika kola optuila Francusku da je ona oblikovala
europski poredak poslije Prvog svjetskog rata, te da je zaposjela teritorije koji su pripadali
Njemakoj. Iz tih optubi proizalo je stalno nepovjerenje izmeu dviju drava.
Njemaka geopolitika je promatrala Francusku kao silu koja je u opadanju i koja je svoju
mo potroila. Francuska je drava, smatrao je Haushofer, koja svoju mo moe crpiti i sa
kopna i mora. Francuska je sudbina da nikada ni jednu stranu nije iskoristila u potpunosti,
ve se njezina mo nalazila negdje izmeu spomenutih orijentacija. To je onemoguavalo
puni razvoj francuske moi. Pored toga, Francuska se pokazala loom kolonijalnom silom,
jer ni jedno podruje koje ja zaposjela nije razvijala, ve ga je iskoritavala do krajnjih
granica. Doputala je mijeanje rasa, odnosno doputala je stanovnicima svojih kolonija da
se nasele u Francuskoj. Svoju je vojnu doktrinu zasnivala na statinoj obrani du Maginot
linije i bilo je samo pitanje dana kada e jedna dinamina sila sruiti francusku mo. To se i
dogodilo.
Francuska je geopolitika kola napala izvore iz kojih je svoje uenje crpla njemaka
geopolitika kola. Prije svega, napali su organsku teoriju drave i smatrali da su svi
zakljuci do kojih je dola njemaka geopolitika u stvari pogreni, jer su krenuli od te teorije
koja je potpuno neodriva. Njemaku geopolitiku kolu prozvali su neznanstvenom, jer je
imala za cilj utvrditi metafizike ciljeve drave za ostvarivanje njezine moi. Takoer su
smatrali da su njemake ideje pod velikim utjecajem idovske religiozne misli. Takvim
tekim ocjenama njemake geopolitike od strane Francuske pridonio je i stav o
beznaajnosti Francuske u novom poretku, odnosno ona je trebala postati drava pod
politikom i gospodarskom kontrolom Njemake. Dakako da su takvi stavovi izazvali estoku
reakciju geopolitiara iz pobjednike sile iz Prvog svjetskog rata.
Francuske geopolitiare nisu samo naljutili stavovi o dravi kao prirodnom organizmu, ve
im nije bilo po volji to to je vodeu ulogu u razvoju geopolitike preuzela upravo Njemaka.
U osnovne geopolitike postavke francuske geopolitike kole mogu se ukljuiti:
1. Nasuprot njemakim i britanskim geopolitiarima koji su Europu vidjeli u sreditu
zbivanja, francuski geopolitiari smatrali su da se svijet promijenio, te da se sredite
zbivanja u svijetu premjeta iz Europe prema SAD-u na zapadu i Japanu na dalekom
istoku (A. Damangeon, 1920., Siegfrid, 1927.).
2. Francuski geopolitiari su smatrali da je glavni geopolitiki izraz europske globalne
hegemonije bio pomorski imperijalizam, koji je najvie pripomogao razvoju britanskog
imperija. Taj je imperij imao za cilj civiliziranje svijeta prema europskim naelima i
dostignuima i tu je zadau jedno vrijeme i izvravao, mada se moe rei da je iz toga
proizalo i puno problema.
3. Francuski geopolitiari predvidjeli su slabljenje moi britanskog imperija, jer se suoio s
novim problemima kao to su: udaljenost kolonija od centra, heterogenost i prisutnost
po cijelome svijetu. Sve su to elementi koji su potaknuli slabljenje moi britanskog
imperija.
4. Naglaavali su islam kao najveu opasnost za zapadni svijet. Ta je njihova procjena vie
bila temeljena na unutarnjim francuskim prilikama gdje se nalazilo mnogo useljenika iz
francuskih kolonija, to je francuska drava doputala, za razliku od drugih kolonijalnih
sila, koje su imale selektivni pristup tom problemu. S obzirom da je u Francusku u to
vrijeme dolazilo dosta muslimana, francuski geopolitiari tu su unutarnju opasnost
preslikali na cijelu zapadnu civilizaciju.
30
5. Smatrali su da se sredite britanskog imperija stabiliziralo u podruju Indije i Indijskog
oceana, te da je Sueski kanal postao glavnom ilom kucavicom za povezivanje dva
velika sredita imperija. Stoga je podruje Sueskog kanala postalo od ivotne vanosti
za Veliku Britaniju.
6. Takoer su smatrali da je jedna od najveih opasnosti britanskom imperiju rastui
idealistiki nacionalizam, koji je bio najjai upravo u Indiji. Smatrali su da je europska
imperijalistika ideja puno slabija u odnosu na idealistiki nacionalizam, te da to nuno
dovodi do slabljenja imperija.
7. Mjesto britanskog imperija mogu zauzeti SAD i Japan, jer su to dvije drave iji je razvoj
dovoljno jamstvo za ostvarivanje svjetske moi. Takav razvoj dogaaja temeljili su na
rastu znaaja Pacifikog podruja, kojeg su jedino bile u mogunosti kontrolirati dvije
spomenute drave.

to su francuski geopolitiari rekli o Francuskoj?
1. Najvei je problem i briga Francuske njezin istoni susjed Njemaka.
2. Njemakim idejama Mitteleuropa i Kulturboden suprotstavili su ideje ljudske dobre
volje i suradnje.
3. Ideji Kultur su suprotstavili pojam civilizacije. Duhovnu mo su postavili nasuprot
pojma Macht. ovjeka kao aktivno bie su postavili nasuprot dravi kao organskom
biu. Meunarodnu suradnju su stavili nasuprot nacionalnoj iskljuivosti. Ukratko,
humanistiki su pristup stavili protiv teolokome.
4. Vidjeli su Francusku u europskom savezu ravnopravnih naroda, ime su odbacivali
namjere njemake geopolitike kole s Francuskom
5. Bili su svjesni slabosti koje je imala Francuska i bilo im je jasno da je malo ostalo od
velike svjetske i europske sile. Stoga se ona nije mogla natjecati s drugim silama, ve je
nastojala zajednicu drava urediti na ravnopravnosti velikih i malih, monih i slabih.

Slinosti izmeu njemake i francuske geopolitike kole
1. Oboje su zakljuili da se blii kraj europskog utjecaja u svijetu.
2. Zadravanje europskog utjecaja u svijetu mogue je ostvariti jedino udruivanjem
Europe. Razlika je bila jedino u vizijama kako to ostvariti.
3. Sloili su se u tome da je neizbjean rast SAD i Japana, te da su to dvije sile koje mogu
najbolje iskorititi svoje komparativne prednosti.
4. Britanski imperij slabi i blii se svome kraju. Za Nijemce je to bila dobra vijest, za
Francuze nepovoljna.
5. Podruje Tiho oceana postaje kljuno podruje za ostvarivanje svjetske moi.

Zakljuak
1. Francuska se geopolitika kola zalagala za nastavak mira, dok se njemaka zalagala za
rat.
2. Francuska je vanjska politika radila sve kako bi se ostvarila opa stabilnost i sigurnost u
Europi na naelima suradnje, dok je Njemaka teila hegemoniji.
3. Francuskoj vanjskoj politici puno je manje pomagala geopolitika u odnosu na Njemaku.
Geopolitika je ak propustila dati dobre savjete u pogledu izgradnje vojne doktrine i
izgradnje geografskog izraza vladajue vojne strategije - Maginot linije. Naime, ona na
31
granici prema Belgiji nije bila izgraena, zbog specifinih odnosa i reakcija od strane
Belgije. Upravo je u taj prostor Hitler koncentrirao svoje napade.
4. Francuska geopolitika kola samo je odraavala opu klimu statinosti koja je vladala u
meuratnoj Francuskoj. U tom pogledu je Njemaka bila mnogo dinaminija drava,
koja je imala jasne ciljeve i sredstva za njihovo ostvarivanje.


RAZVOJ GEOPOLITIKE MISLI U SAD-u IZMEU DVA SVJETSKA RATA

Kao i francuska geopolitika kola, tako se i amerika orijentirala u prvim godinama svoga
razvoja na prouavanje njemake geopolitike kole. To ne treba uditi, jer je bilo raireno
miljenje kako je upravo njemaka geopolitika kola predstavljala obrazac za djelovanje
vanjske politike. Potreba za razumijevanjem njemake geopolitike nije bila samo usmjerena
prema razjanjavanju vanjskopolitikih ciljeva Njemake, ve je u njoj bila sadrana elja za
spoznajom geopolitikih zakonitosti na temelju kojih se mogao stvoriti vlastiti geopolitiki
pogled na svijet i procese u njemu. Za razliku od Njemake, gdje je geopolitika nastala i
razvijala se u akademskim krugovima, da bi se proirila na politike krugove, u SAD-u se
poela razvijati u akademskim krugovima i irila se vie kroz javnost nego to se proirila
kroz politike krugove. Geopolitika je u SAD-u postala primjeren oblik za objanjvanje
meunarodnih odnosa.
Na kasni razvoj geopolitike i globalnog pogleda na svijet utjecao je i ameriki izolacionizam,
kojemu nije bila potrebna geopolitika metoda za objanjavanje dogaaja i procesa u
svijetu, jer se za njih u SAD-u nisu posebno interesirali. Pored toga, neki autori istiu kako
je i slabo poznavanje svjetske geografije u SAD-u bitno utjecalo na nedostatak globalnih
pogleda. Primjerice, po miljenju Archibalda Coolidgea prosjeni Amerikanac 1898. godine
nije mogao sa sigurnou tvrditi jesu li Filipini geografski pojam ili vrsta marmelade. Jedan
od glavnih amerikih geopolitiara Hans Weigert kazao je jednom prilikom kako
Amerikancima globalna geografija jednostavno nije bila u krvi.
6

Meu glavne amerike geopolitiare moemo ubrojiti: Robert Strausz-Hupe, Derwent
Whittlesey, Andrew Gyorgy, Andreas Dorpalen, Hans Weigert, Nicholas Spykman,
Vilhjalmur Stefansson, Owen Lattimore, Dervent Whittlesey.
Na koji su nain ameriki geopolitiari pristupili prouavanju geopolitike:
1. Prevoenjem i prouavanjem njemake geopolitike
2. Upoznavanjem sa opim pojmovima svjetske geografije
3. Promjene u kartografskih metodama koje su imale za cilj izmjenu projekcija za izradu
karata.
Najvanija

pretpostavka na kojoj se gradila amerika geopolitika bila je promjene u
kartografskim metodama. Oni su poli od toga kako Merkatorova projekcija zapravo
zastarjela, te da svijet prikazuje u iskrivljenom obliku. Prema njoj, ameriki se kontinent
nalazi na rubu svijeta, dok kartama dominira euroazijska i afrika kopnena masa. Smatrali
su da je takva projekcija izravno utjecala na razvoj Mackinderova globalnog pogleda, kao i
na sve njegove sljedbenike, u koje se mogu ubrojiti i predstavnici njemake geopolitike
kole.
(Slika na str. 171. A).

6
Weigert, H. W., Generals and Geographers: The Twilight of Geopolitics, Ayer, 1977.
32
Stoga su Amerikanci svijet prikazali kroz polarnu azimutnu ekvidistancijsku projekciju.
(Slika na str. 171. B).
Ono to je ta nova projekcija pokazala, a bitno je za geopolitiku, bio je prikaz kopnene
mase koji dominira sjevernim dijelom zemljine kugle. Najvea koncentracija kopnene
mase nalazi se u srednjim zemljopisnim irinama. Takav je prikaz zornije pokazao odnose
izmeu Heartlanda, Rimlanda i vanjskog otonog prstena, nego to ga je Mackinder
prikazao kroz Merkatorovu projekciju.
To se posebno pokazalo vanim za uspostavu moderne zrane komunikacije, zato to su svi
zrani putevi izmeu amerike, europske i azijske kopnene mase prolazili iskljuivo
sjevernim dijelom zemljine kugle i to u podruju srednje zemljopisne irine. Pored toga,
novi je prikaz otkrio novo znaajno podruje za svjetsku geopolitiku: Arktiku, koju je ak
Stefansson nazivao sjevernim Sredozemljem, s obzirom na rastui zranoprometni znaaj i
prirodna bogatstva koja se nalaze u tom podruju. U tom kontekstu budunou
ovjeanstva dominirat e sile koje se nalaze u blizini toga sjevernog podruja kao to su
Sovjetski Savez, Kanada i SAD (Aljaska). Zastupnici takvog miljenja bili su Stefansson,
Weigert i Lattimore. S njima se nisu sloili Burden i Spykman, koji su tvrdili da e mo ipak
ostati u srednjim sjevernim zemljopisnim irinama. Oni su smatrali da se u tom podruju
nalaze najvei svjetski centri moi, te da oni nee dozvoliti pomicanje sredita moi prema
sjeveru. Moemo rei da je nova projekcija (polarna azimutna ekvidistancijska projekcija),
utjecala na pogrena predvianja o buduim centrima moi i njihovoj seobi prema
sjeveru, ali je pomogla amerikoj geografiji i geopolitici u prevladavanju pogleda koji je
svijet dijelio na posebne zone koje se proteu pravcem sjever-jug. Ameriki geopolitiari
smatrali su da je taj pogled izravno utjecao na izolacionistiku ameriku politiku. U novoj
projekciji, svijet je sasvim drugaije izgledao. SAD se vie nisu nalazile na kraju geografskih
prikaza, ve su dominirale u sjevernom zemljopisnom podruju.
Ameriki geopolitiari preuzeli su od europskih kolega tvrdnju kako se blii kraj europske
svjetske dominacije, a to je posebice vidljivo u slabljenju pomorske moi Velike Britanije.
Spykman je vidio tri velika sredita svjetske sile: atlantske obale sjeverne Amerike,
europsko primorje i euroazijsku obalu Dalekog istoka. Mogue etvrto sredite za
Spykmana je bila Indija, koja je imala pogodnosti za razvoj u sredite svjetske sile, ali u to
vrijeme jo uvijek nije bila razvijena. Posebno vano podruje za SAD bilo je europsko
primorje iz nekoliko razloga: amerika istona obala razvijala se kroz refleksiju europskog
primorja; SAD su bile trgovinski i politiki zainteresirane za suradnju s europskim zapadnim
primorjem. Takvo Spykmanovo stajalite bilo je odraz amerikog usmjerenja prema Velikoj
Britaniji kao prirodnom savezniku u tom trenutku. Primjerice, za Spykmana bi pobjeda
njemako-japanske osovine znaila da oni kontroliraju tri sredita svjetske moi: europski,
Daleki istok i Indiju. S takvim razvojem dogaaja SAD bi postale ranjive i usprkos svojoj
moi ne bi bili u stanju sprijeiti nepovoljni razvoj dogaaja za budunost drave. Da bi
preivjela kao svjetska sila, prirodno je bilo povezivati se sa Velikom Britanijom, koja je,
dodue, bila sila u zalazu, ali je jo uvijek bila prisutna na kljunim mjestima za kontrolu
svih spomenutih sredita svjetske moi.
Godine 1944. Spykman je analizirao znaaj vojnih frontova u Europi i na Dalekom istoku u
svojoj knjizi The Geography of the Peace. U to vrijeme je postalo jasno da se planovi
o svjetskoj hegemoniji Njemakoj i Japanu ne mogu vie ostvariti. Njihovu hegemoniju,
smatrao je Spykman, sprijeilo je saveznitvo SAD-a i Velike Britanije na moru, te
saveznitvo sa Sovjetskim Savezom i Kinom na kopnu. To je prisililo Njemaku i Japan na
33
rat na dvije fronte: kopnenoj i morskoj. Bez obzira na njihovu vojnu mo, takav rat
dugorono nisu mogle izdrati. Naime, ni jedna od saveznikih sila nije ratovala istodobno
na dva velika fronta. Velika Britanija je vodila operacije na kopnu i moru, ali one se nisu
provodile istodobno. SAD su bile vie orijentirane na rat na moru. Sovjetski Savez i Kina
vodile su gotovo iskljuivo kopnene operacije. Vrlo vaan imbenik u tome ratu je bilo i to
to su saveznike sile Velika Britanija, SAD, Sovjetski Savez i Kina imale pogodan geografski
poloaj, to im je omoguavalo obranu po dubini, odnosno obranu na moru. Njemake i
Japanske snage su se morale prilino rastegnuti da bi dostigle eljene ciljeve. A to su vie
odmicale od svoga centra, to su postajale ranjivije i slabije na protuudare.
Spykman se u svojoj knjizi pozabavio i svjetskim poretkom nakon saveznike pobjede.
Treba rei kako su se ameriki geopolitiari najvie razlikovali upravo na tom pitanju.
Njihove pristupe moemo uvjetno podijeliti na realistine i idealistine.
Idealistiko uenje je proizlazilo iz starije tradicije amerike politike geografije i zastupnici
su bili Bowman, Hartshorne, Whittlesey, Walsh, Lattimore, Weigert, itd. Oni su smatrali
kako politiku geografiju i geopolitiku treba prouavati iskljuivo kroz akademske metode
kako bi se izbjeglo ovinizam koji je znao dominirati geopolitikom. Njihovo uenje se
temeljilo na Willsonovih 14 toaka, pomou kojih je on nastojao urediti svijet nakon Prvog
svjetskog rata. Bili su uvjereni kako se amerika vanjska politika treba voditi naelima koji
vrijede u unutarnjem amerikom politikom poretku, te da se SAD trebaju u svijetu pojaviti
kao dobar susjed, a ne kao svjetski hegemon i svjetska sila. Jedini trajni odgovor na
svjetske probleme bila je suradnja.
Pogledi realista razlikovali su se u mnogoemu. Realisti (Renner, Baukema, Staley,
Spykman, itd.) su tvrdili da SAD moraju napustiti politiku izolacije, te da moraju zajedno sa
Velikom Britanijom ostvariti kontrolu svjetske pomorske povrine, kao bitni preduvjet za
ostvarenje svjetske moi. Jedino na taj nain SAD mogu ostvariti svoju sigurnost. Svjetsko
ureenje nije mogue organizirati na zajednikim idealima, jer takav pristup ne uzima u
obzir svjetsku realnost: drave su razliite; imaju razliite politike i drutvene sustave i
vrijednosti; drave su na razliitom stupnju politikog, gospodarskog i socijalnog razvoja;
itd. Iz tih razloga nemogue je napraviti ureenje koje bi odgovaralo svima i da bi svi bili
zadovoljni.
Spykman je bio izraziti predstavnik realistike kole. On je smatrao da SAD poslije pobjede
u ratu moraju imati na umu mogui razvoj dogaaja, koji e se temeljiti dobrim dijelom na
povijesti, ali i na odnosima u Drugom svjetskom ratu. Smatrao je da e narasti nove sile, te
da e one zapoeti borbu za prevlast na euroazijskoj kopnenoj masi. U zapadnom dijelu te
mase sukobit e se Francuska i Njemaka, dok e na Dalekom istoku doi do rasta Kine kao
velikog regionalnog hegemona. Stoga je smatrao da treba svakako pomagati u zapadnom
dijelu Francusku, koja je bila saveznica u ratu, dok su na Dalekom istoku ljutog neprijatelja
trebali postaviti u poziciju da postane brana kineskom utjecaju. Stoga je Japan zapravo
postao vrlo bitni ameriki saveznik na istoku. Dakle, Spykman se nije zalagao za unitenje
protivnikih drava, ve je smatrao da je potrebno kroz ravnoteu sile organizirati
meunarodni poredak tako da ni jedna sila ne moe biti matica koja bi okupljala druge sile,
odnosno da ne moe samostalno ili u grupi ugroziti interese drugih sila. Na stratekoj razini
sve su velike sile zapravo trebale suraivati. Takva ravnotea trebala je osigurati trajniji
mir. Kljuna podruja koja su SAD trebale kontrolirati su: Arktik, Atlantik i Tihi ocean. S
obzirom na to je predviao sukob izmeu Velike Britanije i SAD za kontrolu pomorskih
puteva. Glavna sila saveznica na kopnu trebao je biti Sovjetski Savez, jer su sve druge bile
34
preslabe u odnosu na SAD i nisu bile pogodne za strategijsko saveznitvo. Spykman je
zagovarao ravnoteu sile izmeu sredita svjetske moi kao jedini mehanizam koji moe
osigurati mir u svijetu. Treba naglasiti da je Spykman doivio vrlo otre kritike od strane
idealista, koji su ga optuivali da je njegov pogled na svijet poslije rata vrlo slian
pogledima njemake geopolitike kole.
Spykman je posebno bio zaokupljen sigurnou SAD-a poslije pobjede u ratu. U tom
kontekstu njegovo uenje moe se svesti na nekoliko zakljuaka:
1. Najvanije pitanje budue sigurnosti svijeta jest kontrola Rimlanda. On je isticao da su
se SAD dva puta morale ukljuiti u rat jer je jedna sila htjela ovladati Europom i
kljunim dijelom Rimlanda. Stoga je za SAD vano da ni jedna sila ne ovlada tim
prostorom, niti da bilo koja velika sila postane regionalni hegemon u prostoru Euroazije.
Centri moi te kontinentalne mase ne smiju se nikad ujediniti u neprijateljsku koaliciju
SAD-u. Ako se to dogodi, SAD e se nai u okruenju. uvenu Mackinderovu tezu o
Rimlandu Spykman definira ovako: Tko kontrolira Rimland, vlada Euroazijom;
tko vlada Euroazijom kontrolira sudbinu svijeta.
2. Poslije pobjede saveznika nad Njemakom i Japanom, Spykman ne predvia izbijanje
hladnog rata, ve smatra da e SAD, Velika Britanija i Sovjetski savez biti jamci
svjetskog i europskog mira. Taj odnos mogao bi poremetiti sukob SAD i Velike Britanije
za prevlast na moru, odnosno pritisak Sovjetskog Saveza prema kljunim tokama
Rimlanda.
3. Spykman je bio pretea politike prisutnosti, jer se zalagao za izgradnju vojnih baza
SAD-a u svijetu (Grenland, Island, zapadna Afrika, Daleki istok).
4. Spykman je predviao da e podruje Arktika postati nova zona svjetskih geostratekih
interesa i novi frontier izmeu Amerike i Heartlanda.

Rasprava unutar amerike politike geografije i geopolitike poetkom i sredinom etrdesetih
godina 20. stoljea pokazala je u kojoj mjeri je duboka podjela vladala meu geografima
Iako su postojale i neke zajednike toke, njihove rasprave moemo promatrati s pozicije
suprotstavljanja realista i idealista.

Tablica: Realisti vs. Idealisti

Realisti Idealisti
sukob suradnja
nacionalna sigurnost kroz jaanje moi mir zajedno s drugim dravama
procesi u svijetu ne mogu se
promatrati izolirano od geografskih
imbenika
geografske imbenike mogue je
prevladati suradnjom i eljom za mirom
osvajanje teritorija zajednika dobrobit


Usprkos suprotstavljanjima, postojala su neka pitanja u kojima su se slagali:
1. SAD je u sreditu svjetskih dogaanja
2. Povratak u izolacionizam nije vie mogu
3. Isticali su potrebu da se nasuprot njemakoj geopolitikoj koli postavi jasna amerika
geopolitika slika svijeta, posebice poslije pobjede u ratu
35
4. U stvaranju geopolitike slike svijeta treba potivati amerike ideale i vrijednosti
5. Cilj djelovanja nove amerike geopolitike treba biti zatita amerikog naina ivljenja.

Razvoj amerike geopolitike u vrijeme Drugog svjetskog rata imao je odreeni utjecaj i na
vanjskopolitike postupke amerikih politiara. Glavni je utjecaj bio da su ameriki politiari
svijet poeli promatrati i sa geografskog stanovita, a ne vie idealistikog i kroz irenje
amerikih vrijednosti u svijetu. Ta promjena je izravno utjecala na slamanje politike
amerikog izolacionizma. U geografskom smislu, ali i u smislu svjetskih politikih procesa,
SAD su postale bitan imbenik u suvremenom svijetu.
Upravo tih procesa je bio svjestan ameriki predsjednik Franklin Delano Roosevelt. On je
bio ljubitelj geografije i bio je lan vijea American Geographical Society. Posebno se
zanimao za Mahanovo uenje. Dobro je poznavao djelo Bowmana, koji je sudjelovao u
Versailleskim dogovorima i koji je napisao nekoliko vrlo znaajnih djela za ameriku
politiku geografiju i geopolitiku (The New World, Geography versus Geopolitics). Bowman
je spadao u onu grupu koja je priznavala legitimnost geografskim imbenicima u stvaranju
svjetske geopolitike slike, ali se zalagao da se oni ne zlorabe, ve da se promatraju
objektivno iz akademske perspektive. U svojim djelima se zalagao vie za idealistike, nego
za realistike poglede na svijet. Smatra se da je njegovo uenje utjecalo na Roosevelta i
njegovu odluku da Veliku Britaniju poinje promatrati kao dobrog susjeda kojemu treba
pomoi u nevolji. Na isti nain je ameriki predsjednik promatrao Sovjetski Savez, to ga je
i potaknulo na izgradnju vrstog saveznitva protiv faizma. On je vjerovao u saveznitvo i
prijateljstvo sa Sovjetskim Savezom. Njegovom smru 1945. godine dolo je to kraja
wilsonskom i rooseveltskom liberalnom pogledu na meunarodne odnose. U amerikoj
vanjskoj politici poeli su prevladavati elementi tvrde realistike kole, koja je svoj oblik
dobila razvojem Trumanove doktrine i sukoba sa Sovjetskim Savezom, to je sve zajedno
vodilo u hladni rat.


JAPANSKA GEOPOLITIKA

Prvi zapadni geopolitiki tekst koji se pojavio u Japanu bila je Kjellenova knjiga: Drava kao
oblik ivota. Objavljena 1916. godine u Europi, doivjela je 1925. godine prikaz u Japanu u
jednom asopisu za meunarodno pravo i diplomaciju. Prvi japanski tekstovi, koje moemo
nazivati geopolitikim, pojavili su se u geografskim krugovima, mada oni u prvi mah nisu
priznavali geopolitiku kao samostalnu znanost. Oni su kritizirali geopolitiku i tvrdili kako
nema jasno odreeni predmet prouavanja. Prvi koji je u Japanu povezao geografiju sa
politikim znanostima i meunarodnom politikom bio e mladi politiki geograf iz Tokija
Nobuyuki Iimoto. On je pridavao veliki znaaj geopolitici posebno u procesu donoenja
vanih dravnih odluka.
Godine 1931. Japan je poduzeo prve velike vojnne operacije u sjeveroj Kini. To je bio
poetak 15-godinjeg rata koji je Japan vodio na azijskom kontinentu. Poetkom 1932.
godine Lyttonovo izvjee Ligi naroda o agresivnoj politici Japana pridonijelo je odluci o
povlaenju iz Lige naroda. Konana posljedica bilo je japansko povezivanje s drugom
monom dravom koja je izala iz Lige naroda i nije je priznala kao relevantnu
meunarodnu instituciju. To je i poetak ireg prouavanja njemake geopolitike kole, to
je utjecalo na razvoj geopolitikih israivanja u Japanu. Njemaka rije Gepolitik prevedena
36
je poetkom dvadesetih kao CHISEIJIGAKU, to u prijevodu znai geografska politika.
Poetkom tridesetih taj je termin odbaen i predloen je novi - CHISEIGAKU, koji je u veoj
mjeri odraavao duh predmata istraivanja nove znanosti.

Geopolitika tradicija u Japanu prije upoznavanja njemake geopolitike
Geopolitika se nije poela razvijati u Japanu u trenutku njegove izolacije od meunarodne
zajednice. U znanstvenoj zajednici su postojala geopolitika i geostrateka istraivanja koja
su imala za cilj pojasniti poziciju Japana u meunarodnim razmjerima. Poseban poticaj
razvoju geopolitike i geostrategije dala su japanska osvajanja Korejskog poluotoka (1875.),
odnosno kasnije drugih podruja. U svojim se pohodima Japan sukobljavao sa dvije velike
kontinentalne sile: Kinom i kasnije Rusijom. Jaki i mnogooljudni neprijatelji poticali su
geostrateka istraivanja, koja su trebala dati odgovor na pitanja kako i na koji se nain
tako moni neprijatelji mogu pobijediti. Geopolitiari su u veini podravali japanska
osvajanja na kontinentu. Smatrali su da Japan ima pravo osvajati teritorije na kontinentu.
Za ta su osvajanja imali posebne termine. Za osvajanje kineskog teritorija koristili su termin
HOKUSHIN. Za osvajanje otonih prostora na jugu i jugoistoku Azije koristili su termin
NANSHINRON. Shigetake Shiga, profesor na Sapporo College of Agronomy krajem 19.
stoljea proveo je due vremena u podruju jugoistone Azije. Po povratku je bio jedan od
najveih zagovornika japanskog irenja na jugu. Shiga je smatrao da se na jugu prostor
moe osvajati vrlo lako, te da tu priliku ne treba propustiti. Veliku podrku toj ideji dobio je
iz privatnog industrijskog sektora, koji je svojim vezama i lobiranjem pokuao usmjeriti
japansku vladu prema osvajanjima na jugu. Zanimljivo je kako su japanski geopolitiari
zagovarali razvoj prijateljskih odnosa sa SAD-om. No, kao to je poznato, japanski generali
imali su druge namjere.
Njemaka je geopolitika izvrila veliki utjecaj na razvoj japanske geopolitike. Posebno veliki
utjecaj imao je otac njemake geopolitike Karl Hashofer, koji je od 1908. do 1910. godine
boravio u Japanu prouavajui njegovu povijest, politiki, gospodarski i kulturni razvoj.
Nakon povratka iz Japana objavio je knjigu o geopolitici na prostoru Tihog oceana.
No, bilo bi pogreno tvrditi da se japanska geopolitika razvila na tradicijama njemake
geopolitike kole. Evidentan je veliki utjecaj, ali je on nastao kasnije, kada su ve u velikoj
mjeri bili razvijeni kljuni elementi japanskog geopolitikog miljenja.
Japanska geopolitika razvijala se u nekoliko pravaca.
Prvi: geopolitika kola koja se razvijala na Imperijalnom sveuilitu u Kyotu koju je
predvodio Sanashige Komaki.
Drugi: grupa geopolitiara koja je slijedila uenje njemake geopolitike kole.
Trei: grupa okupljena u Japanskom geopolitikog drutvu.
etvrti: grupa okupljena u think thank organizaciji pod nazivom Hidemaro Konoes brain
trust.
Vano je naglasiti kako su postojale mnoge razlike u geopolitikim idejama meu
spomenutim pravcima. Slino obiljeje teko je bilo pronai u drugim dravama.

Geopolitika praksa prije sredine 30-tih
Razvoj geopolitike u Japanu moe se podijeliti u dvije faze: prva je bila od 1920.- do
poetka 1930. godine. Druga faza poinje u prvoj polovici tridesetih i traje do vojnog
poraza Japana 1945. godine. Prva faza u velikoj je mjeri obiljeena otkrivanjem europskih
37
uzora: Kjellena i Haushofera. U drugoj fazi geopolitika se razvila u znanstvenu disciplinu
koja je svoje radove predstavljala iroj javnosti.
Japanska geopolitika u odnosu na njemaku geopolitiku kolu, razlikovala se u odnosu
prema dravi, odnosno domovini. Njemaka geopolitika u Weimarskoj republici pokazivala
je ovinistika i patriotska obiljeja s ciljem zaite vlastite drave, odnosno osvajanja
teritorija za osiguranje Lebensrauma. Njemaka geopolitika zagovarala je ekspanzionizam
utemeljen na organikoj teoriji razvoja drava. Japanska geopolitika nije prostor promatrala
na taj nain, niti je imala za cilj osvetu svojim susjedima. Njemaka geopolitika svoje je
uenje dobrim dijelom utemeljila na borbi protiv Versailleskog poretka i stvaranju novog
svjetskog poretka. Japanska geopolitika nije razmiljala o svjetskom poretku, ve o
dominaciji u jednom irem prostoru svoje regije. Oni su bili zainteresirani za Novi poredak
u Istonoj Aziji (Towa Shin Chitsu-jo).
Zanimljivo je naglasiti kako su se u periodu do poetka tridesetih mnogi znanstvenici u
Japanu priklonili prouavanju europskih geopolitiara i kritici njihova rada, odnosno
geopolitike. No, kako su se stvari u izgradnji novog poretka u regiji komplicirale,
geopolitika je prihvaena u onom smislu kako je bio sluaj u Europi.
Poseban doprinos razvoju geopolitike u Japanu dao je Soneshige Komaki, profesor na
Sveuilitu u Kyotu. U svojoj knjizi Manifesto of Japnese Geopolitics (1940.) zagovarao je
studiranje japanske geografije, povijesti i tradicije. On je tvrdio kako se japanska
geopolitika razlikuje u mnogoemu od europskih geopolitikih kola, odnosno od kineske
geopolitike tradicije. Smatrao je da japanska tradicija i drutvena organizacija ima veliki
utjecaj na razvoj japanske geopolitike. Oko sebe je okupio grupu mladih geopolitiara koji
su prouavali drave i regije koje su trebale biti podruje interesa japanske politike.
Rezultati njihovih prouavanja koriteni su za kasnija osvajanja odreenih prostora. Nazvani
su Kyoto grupa. Nasuprot njih djelovala je Tokijska grupa. Njihovi se stavovi nisu razlikovali
u bitnim pitanjima, ali su se borile za utjecaj u japanskom glavnom stoeru. To je bilo
vanije od samog razvoja geopolitike kao znanosti. Poetkom etrdesetih godina obje grupe
isticale su geopolitiku i geostrategiju kao podruja koja bi trebala dravnoj politici i vojsci
pomoi u zadravanju i jaanju pozicija u istonoj i jugoistonoj Aziji.
Japanski geopolitiari takoe su odbacili Mercatorovu projekciju i prikaz karata koji se
temelji na njoj. Postavili su svoju projekciju i smjestili Japan u sredite karte. Koncentrinim
krugovima prikazali su interesne sfere Japana. Japanskim geopolitiarima nije bilo u
interesu osvajanje i potinjavanje teritorija, ve stvaranje jedne velike zone gospodarske
suradnje u kojoj bi dominirao Japan. Stoga im se njemaka ideja o pan-regijama inila
razumnom.


RAZVOJ GEOPOLITIKE NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

Mnogi geopolitiari nakon Drugog svjetskog rata tvrdili su kako je Mackinderova teorija o
Heartladnu, Rimlandu i vanjskom otonom prstenu zapravo najvei doprinos razvoju
geopolitike i globalne geostrategije. Stoga ne treba uditi injenica da se ta teorija moe
pronai u svim geopolitikim promiljanjima nakon 1945. godine. Pri tome valja naglasiti
kako su postojali zagovornici, ali i kritiari takve podjele svijeta. Zagovornici su tvrdili kako
se svijet ne moe objanjavati izvan te teorije, odnosno kako se svjetski sukobi uglavnom
dogaaju na onim tokama koje je oznaio Mackinder na poetku stoljea. Kritiari su
38
isticali kako je ta ideja eurocentrina, rasistika, imperijalistika, nastala u vrijeme kada je
trebalo spasiti propadanje Britanskog imperija, itd. S obzirom da je nastala s jasnim ciljem
zadravanja statusa najvee imperijalne sile, ona je po svom sadraju bila reducirana na
isticanje samo onih elemenata koji su sluili ostvarenju toga cilja.
Zagovornici su tvrdili da njegovi kritiari ne razumiju stvarnu znaaj Mackinderovih ideja.
Jedan od njihovih argumenata je da je i on sam bio svjestan toga kako se svi dogaaji u
svijetu ne mogu tumaiti samo primjenom njegove teorije. Ali je upotreba njegove teorije
davala razloniju sliku svjetskih dogaanja od drugih, prema tvrdnjama njegovih
zagovornika. Gilbert i Parker su bili uvjereni kako Mackinderove ideje imaju trajnu
vrijednost. Sama teorija u vrijeme kada je nastala nije imala previe zagovornika, izmeu
ostalog i zato to u to vrijeme nisu ni postajali uvjeti za njezino stvarno razumijevanje i
podrku. Znaaj njegovih ideja rastao je tijekom godina, smatraju njegovi zagovornici.
Teorija i ideje mijenjale su se izmeu dva svjetska rata. Neke su uzimale u obzir
Mackinderovu podjelu svijeta, dok su druge smatrale kako je potpuno pogrena. Pred
poetak Drugog svjetskog rata europskim i svjetskim geopolitikim promatranjima
dominirala je njemaka geopolitika kola, koja je uvaavala odreene geopolitike ideje
Mackindera. Godine 1943. sam je Mackinder vratio punu pozornost svojim idejama u lanku
Okrugli svijet i pobjeda mira, u kojem je ustvrdio da je njegova teza sada aktualnija
nego to je to bila ranije. Nakon njemakih problema na istonom frontu, Mackinder je
ustvrdio kako se sada jasno pokazuje da je Heartland najvea prirodna tvrava na svijetu,
te da se prvi puta u povijesti u njezinu posjedu nalazi sila koja ju je u stanju braniti, ali i
iriti se izvan strogih prirodnih granica. Tvrdio je da e u sluaju pobjede Sovjetskog saveza
na istonom frontu, ta drava postati najvee kopnena sila na svijetu. Ona bi, zajedno sa
zapadnim saveznicima, mogla pridonijeti konanom porazu Njemake i novom ureenju
svijeta poslije rata. Novi poredak trebao bi se temeljiti na kopnenim i pomorskim silama, pri
emu je smatrao da njegovu ureivanju moraju svoj kljuni doprinos dati kopnena sila
(Sovjetski savez) i pomorska sila (Velika Britanija, Francuska i SAD). Po njegovoj
interpretaciji pomorske sile imale bi posebne zadae. SAD bi pridosila snazi obrane, Velika
Britanija bi imala ulogu tvrave, dok bi Francuska bila kljuna za vezu sa cjelinom
europskog kopna i dubinu njegove obrane. Takvo povezivanje kopnene i pomorske sile
zaustavilo bi rast novih imperijalnih sila na kopnu i na moru istovremeno, ime bi se
osigurala ravnotea, dugorona stabilnost i mir u svijetu.
Mackinder je svojim radom iz 1943. godine u dobroj mjeri revidirao svoje prethodne
stavove. On je promijenio granice Heartlanda i tvrdio je da postoje nove granice prostora u
ijem se sreditu nalazi Heartland, ali tim prostorom vie ne dominira jedna sila, ve unutar
njega postoji ravnotea vie velikih. Granice novog Heartlanda su velika nenaseljena
podruja oko prvog Heartlanda: pustinje (Sahara, pustinje u srednjoj Aziji) i artkiko i
subarktiko podruje Sibira i sjeverne Amerike. U novi Heartland Mackinder je ukljuio
itavu Europu, sjeverni Atlatnik, i dio sjevernoamerikog kopna (do rijeke Missouri).
Takoer je iz tog podruja iskljuio veliki predjele Sibira i Dalekog istoka od rijeke Jenisej u
Rusiji.
(Karta 1).
U tom je prostoru ivjelo oko milijardu ljudi 1943. godine i taj je prostor bio zahvaen
ratom. Protutea tome podruju nalazila se na njegovim junim podrujima u Aziji, koje je
bilo odvojeno od Heartlanda planinskim lancima, nenaseljenim i pustinjskim podrujima
srednje Azije. On je smatrao da e to podruje sve vie dobivati na znaaju i da e se
39
izmeu njih razviti skladna ravnotea bez sukoba na njihovim dodirima. Ova druga
geografska misao, kako ju je nazivao Mackinder, pomaknula je granice Heartlanda prema
zapadu, zahvatila je cijeli europski Rimland i dio sjevernog Atlantika i sva podruja koja su
gravitirala prema njemu. To znai da tim podrujem nije vie dominirala samo kopnena
masa, ve i morska povrina, iz ega je Mackinder izvodio zakljuak o ravnotei pomorskih i
kopnenih silnica. Dakle, nije vie dolazilo do sukoba tih silnica, kao u idejama iz 1904. i
1919. godine, ve su one stvarale ravnoteu, oko koje se stvarala ukupna svjetska
ravnotea. Upravo ravnotea u tome prostoru sprjeava sukobe izmeu spomenutih silnica,
ime se pridnosi ukupnom svjetskom miru. Mogui sukob se vie nije odvijao izmeu
pomorskih i kopnenih sila, ve izmeu novog Heartlanda i monsunskog podruja. No,
situacija je sada razliita, jer vie moguem sukobu izmeu dvaju prostora (recimo,
Heartlanda i Rimlanda) ne pogoduje povoljan teren i geografski dodir, ve upravo suprotno:
dva su nova prostora razdvojeni terenom, podrujem koje gotovo fiziki razdvaja, koje
nije zanimljivo kao podruje mogueg rivalstva ili potrebe za kontrolom, itd. Neki
Mackinderovi suvremenici i geopolitiari koji su kasnije razvijali svoje ideje, smatraju da je
Mackinder drugom geografskom misli gotovo u potpunosti revidirao ili ak negirao svoju
teoriju o Heartlandu, Rimlandu i vanjskom otonom prstenu.
Za razliku od Mackindera, Spykman se gotovo u potpunosti vratio analizi teorije Heartlanda
(The Geography of the Peace, 1944.). Analizirao ju je u detalje i ustvrdio kako je dvojbena
zamisao o tome kako e drava koja kontrolira Heartland vladati svijetom. Po njemu, ta je
teorija imala mnogo nedostataka, prije svega nemogunost odravanja strateke prednosti
u suvremenom svijetu. On je smatrao kako e strateku vanost sve vie dobivati unutarnji
prsten u koji je on svrstavao Europu (zapadno od baltiko-crnomorske prijelomnice),
Sredozemlje, Afriku, Bliski istok, indijski potkontinent, Indoneziju, jugoistonu Aziju, Kinu,
Japan, Australiju). Taj je prostor nazivao Rimlandom. Smatrao je da e to podruje
djelovati kao vrsti pojas oko Heartlanda, te da e svojim djelovanjem prema moru i prema
Heartlandu, zapravo sprjeavati, a ne izazivati sukobe. U sreditu Spykmanove teorije nalazi
se tvrdnja da je Mackinderova ideja o sukobu kopnenih i pomorskih silnica pogrena, a koja
je bila temeljena na rasporedu sila i podjeli svijeta u vrijeme kada je nastala. Situacija je
bila mnogo kompleksnija, smatrao je Spykman. U povijesti je bilo zapravo vie saveznitava
izmeu drava iz razliitih prostora, nego to su se povezivale drave u istom prostoru
(ukoliko euroazijsku kopnenu masu dijelimo na Heartland i Rimland). Iz toga je Spykman
zakljuio, parafrazirajui Mackindera da: Onaj tko vlada Rimlandom, vlada
Euroazijom; tko vlada Euroazijom, ima u rukama sudbinu svijeta.
Spykman je smatrao kao e Rimland u budunosti biti sve manje jedinstven, jer se odnosi u
meunarodnoj zajednici mijenjaju. Unutar samog Rimlanda stvaraju se novi centri moi,
koji e pridonijeti ukupnom rastu stratekog znaaja toga podruja. Spykman je zato tvrdio
da amerika vanjska politika treba djelovati tako da onemogui bilo koju veliku silu da
kontrolira Rimland. To je bio i glavni cilj amerikog sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu.
Sa dravama iz Rimlanda treba stvarati saveznitvo, a po mogunosti i s onima koje se
nalaze u Heartlandu.
I ostali geopolitiari toga razdoblja svoje su ideje oblikovali uglavnom na temelju
Mackinderovih gledanja. No, s vremenom je poelo prevladavati miljenje kako njegove
ideje imaju malu vrijednost u uvjetima nuklearne prijetnje i razvijene tehnologije.
Zagovornici ovog miljenja smatraju da su ideje Heartlanda imale svoju vrijednost do
pojave suvremene raketne i zrakoplovne tehnike. Nakon razvoja suvremenog naoruanja
40
kojim se mogao bilo koji dio svijeta gaati s velike udaljenosti, stare geopolitike ideje
ostale su bez vrijednosti. Stoga su zagovornici ove ideje smatrali kako je potrebno
oblikovati novi geopolitiki globalni pogled. Mackinder je smatrao kako nova tehnologija nije
smanjila vrijednost njegovih ideja, ve da su te ideje dobile jaku tehnoloku podrku za
svoje provoenje. To znai, da je svijet pomou suvremene tehnologije puno lake
kontrolirati, odnosno da oni koji nastoje kontrolirati Rimland i Heartland mijenjaju samo
sredstva, ali su im ciljevi stalni i isti. U tom kontekstu poele su se razvijati ideje o tome
kako je zrakoplovna i raketna premo osnovica budue vojne moi. Najvaniji zastupnik
toga pogleda bio je de Seversky, koji je u svojim prouavanjima koristio azimutnu
ekvidistantnu projekciju. On je smatrao da se SAD trebaju usmjeriti prema razvoju zrane
sile, jer su im izvori za razvoj pomorske i kopnene sile ogranieni, odnosno, Sovjetski Savez
je tu imao vee i pogodnije resurse.
De Seversky je podijelio svijet u dva velika kruga zrane sile, koji su imali sredite u
industrijskim sreditima SAD-a i Sovjetskog Saveza. Krug SAD-a je pokrivao veinu
zapadnog svijeta, dok je krug Sovjetskog Saveza dominirao kopnenom masom istone
Europe i Dalekog istoka. Krugovi se prostiru Sjevernom Amerikom i Sjevernom Euroazijom.
Ta podruja su podruja odluke, unutar kojih se nalaze industrijski potencijali jedne i
druge sile i u dometu su stratekih bombardera. Klju svjetske prevlasti nalazi se u tom
podruju. Za njega su SAD imale kljunu prednost zbog razvoja znanosti i rasporeda
njihovih saveznika u zapadnom svijetu.
Usprkos kritikama i dokazanim nedostacima, Mackinderove ideje o Heartlandu i danas se
nalaze i sreditu geopolitikih analiza, vjerojatno ekajui neto vre argumente za
njihovo konano osporavanje. Odranju te ideje u geopolitikim analizama pomogao je
presudno razvoj strategijskih odnosa poslije Drugog svjetskog rata. Te odnose obiljeavalo
je stalno rivalstvo velikih sila, to je zahtijevalo dovoljno jednostavni model za
objanjavanje i neizbjenost rivalstva. Mackinderov model pokazao se najpotpunijim u tom
kontekstu. Sovjetski Savez je na zapadu predstavljao opasnu dravu koja je kontrolirala
najvei dio euroazijske kopnene mase i koja je imala utjecaj na mnoge susjedne drave, iz
ega je proizlazila njegova svjetska mo. Na nekim geografskim prikazima crvene
opasnosti zajedno su crvenom bojom prikazivane Kina i Sovjetski Savez, to je, u
perceptivnom smislu, stvaralo geografiju straha. Nikada se u povijesti ni jedna svjetska sila
nije susrela s tako ogromnom opasnou, koja je ve zauzela ogromnu zemljinu povrinu.
Jo je Mackinder upozoravao 1919. godine na opasnosti nastanka jake sile u podruju
Heartlanda. Upravo se to dogodilo na samim poecima hladnog rata.
Odranju Mackinderove teorije pridonio je i njezin konfliktni karakter, koji se vrlo dobro
uklopio u suparnitvo hladnog rata. U tom suparnitvu prepoznavao se sukob izmeu:
NATO-a i Varavskog ugovora, kapitalizma i komunizma, Zapada i Istoka, slobode i
totalitarizma. u tom je kontekstu ideja Heartlanda postala intelektualna potpora hladnom
ratu. U veljai 1946. godine u svom govoru u Fultonu u Missouriju, Churchil je upotrijebio
izraz eljezna zavjesa (Iron Curtain), koji je oznaavao prostor pod kontrolom Sovjetskog
Saveza i koji je izdvojen iz utjecaja zapadnog demokratsko svijeta. U tom govoru jasno je
reeno kako predstoji nuan sukob izmeu Istoka i Zapada, te da se zapadni svijet mora
udruenim snagama suprotstaviti opasnosti sa istoka.
Rivalstvo izmeu istoka i zapada ubrzali su dogaaji u Grkoj. Britanija je izgubila mo koju
je imala prije i nije vie mogla utjecati na razvoj dogaaja. Stoga je nuno trebala pomo
SAD-a i inila je sve kako mi onemoguila izolacionizam koji je bio popularna strategija u
41
SAD-u. Ameriki odgovor na dogaaje u Grkoj i Europi bila je Trumanova doktrina iz
veljae 1947. godine, koja je podrazumijevala pomo prijateljskim dravama od unutarnjih i
vanjskih opasnosti. S time je otpoela amerika ukljuenost u svjetske poslove.
Pored toga, pod utjecajem britanske diplomacije, otpoelo je stvaranje zapadnog
obrambenog udruivanja, jer je Britaniju poelo brinuti jaanje dviju velikih sila SAD-a i
Sovjetskog Saveza, to je izravno utjecalo na razvoj meunarodnih odnosa. Naime,
Britanija je sve manje sudjelovala u velikim poslovima i nastojala je tu situaciju
promijeniti. Stoga je inzistirala da se i Francusku ukljui u kljune sile zapadne alijanse, a
kasnije i Njemaku, kako bi se napravila europska protutea sve veem amerikom utjecaju
unutar zapadnog svijeta. Na inicijativu Velike Britanije u oujku 1948. godine u Brusellexu
je osnovana West European Union (WEU), koja je povezala Veliku Britaniju, Francusku i tri
drave Beneluxa u obrambeni savez. Sljedee godine na inicijativu SAD-a osnovan je NATO.
Tijekom pedesetih godina po modelu NATO-a SAD su poele osnivati slina saveznitva
protiv svjetske komunistike revolucije. Najvaniji su bili Bagdadski pakt (CENTO) i
Organizacija sporazuma drava jugoistone Azije (SEATO). Vodee naelo je bila strategija
zadravanja (Containment strategy), koju je razvio George Kennan. On je tvrdio da Sovjeski
Savez ima agresivne ciljeve i da eli proiriti svoj utjecaj na to veem podruju, a da su
jedino SAD sposobne to sprijeiti. U svojim idejama jasno je pokazao veliki utjecaj
Spykmanovih i Mackinderovih ideja. On je smatrao da SAD imaju pravo i dunost stati na
elo slobodnog zapadnog svijeta i otpoeti borbu protiv agresivnih ekspanzionistikih
sovjetskih ciljeva. Korejski i Vijetnamski rat, kao i kasniji dogaaji na Bliskom istoku bili su
jasni izraz strategije zadravanja, gdje su se SAD sa svojim saveznicima odluno
suprotstavili irenju komunizma.
Tijekom pedesetih i ezdesetih dolo je do promjena u odnosima velikih sila, to se odrazilo
i u novim geopolitikim pogledima.


GEOPOLITIKA U EZDESETIM I SEDAMDESETIM GODINAMA XX. STOLJEA

Nove geopolitike ideje poele su se stvarati kada je postalo jasno da bipolarni svijet i
strategije koje su izgraivale dvije velike sile vie ne mogu objanjavati svijet niti zadravati
njegov razvoj na nain kako su to oni eljeli. Dakako, ni nove ideje nisu mogle izbjei veliki
utjecaj koji su u geopolitiko uenje unijeli svjetski geopolitiki pogledi s poetka i sredine
dvadesetog stoljea. Najizrazitije promjene u geopolitikom pogledu nastale su po
konanom raspadu eurocentrinog svjetskog poretka. Mnoge nove drave koje su nastale
tijekom pedesetih i ezdesetih godina, nisu eljele prihvatiti bipolarnu podjelu svijeta i nisu
pronale svoje mjesto u takvoj podjeli. Iz takvog nezadovoljstva izrastao je pokret
nesvrstanih, kao najjaa i najbrojnija opozicija vladajuem poretku velikih sila. Pored
toga, svjetska organizacija UN je dobijala sve vie na svojoj vanosti. Sredinom
sedamdesetih je u procesu detanta stvorena Konferencija o europskoj sigurnosti i suradnji
(KESS, od 1994. godine OESS).
Takvo regionalno udruivanje najavilo je novi trend u meunarodnim odnosima, koji je
takoer bio protivan bipolarnoj podjeli. Razvoj regionalnih odnosa trebao je donijeti
potrebnu stabilnost i sigurnost u meunarodni sustav, koju nije u dovoljnoj mjeri davao
bipolarni sustav. Zagovornici regionalnih odnosa smatrali su kako globalni svjetski sustav ne
daje dovoljno prostora za afirmaciju manjih drava, zato to globalnim svjetskim odnosima
42
dominiraju i uvijek su dominirale velike sile. Regionalne organizacije mogle bi dati vie ansi
malim dravama za njihovo sudjelovanje u raspravama i odluivanju o njihovoj budunosti i
budunosti regije. Primjerice, u KESS-u su sve drave bila ravnopravne i odluivalo se
konsenzusom.
Saul Cohen je odbacio teze Spykmana i Kenana o nunosti sukoba izmeu komunistikog i
nekomunistikog svijeta. On je njihove ideje smatrao potpuno promaenima, jer su ve i
drugi autori dokazali kako se u povijesti dvadesetog stoljea dogodilo vie sukoba izmeu
drava unutar jednog pojasa (unutarnji ili Rimland), nego izmeu drava Heartlanda i
Rimlanda. Ali, vano je istai, kako je ideja o nunosti sukoba odgovarala u potpunosti
onima koji su nastojali zadrati steene strategijske pozicije u svijetu. Stvoren je strategijski
mit koji je izazvao ogromne vojne pripreme za budui sukob. Ukupna drutvena,
gospodarska, politika, kulturna energija naroda s obje strane eljezne zavjese
usmjeravana je u pripreme za budui sukob, koji su stratezi predstavljali neizbjenim. Meu
prvim potezima koje su poduzeli zapadni stratezi bilo je zauzimanje pozicija u Rimlandu,
odnosno sprjeavanje prodora u Rimland komunistike opasnosti.
Cohen je svijet, u skladu sa svojim regionalnim pristupom, podijelio na velike svjetske
regije, koje su po svom karakteru bile: geostrateke i geopolitike. U geostrateke regije
spadale su one koje su bile povezane pomorskom trgovinom i euroazijska kopnene masa.
Postojala je mogunost za razvoj i tree geostrateke regije u podruju Indijskog oceana,
za koju je smatrao da e se razvijati kao neovisna cjelina nakon raskida sa britanskim
Commonwealthom. Unutar velikih geostratekih regija postojale su manje geostrategijske
cjeline. U pomorski svijet, koji je bio povezan pomorskom trgovinom, ulazila su sljedea
podruja: Anglo-Amerika i Karibsko more, pomorska Europa i Magreb, juna Amerika, Afrika
juno od Sahare, jugoistona otona Azija i Oceanija. Unutar euroazijske geostrategijske
regije nalaze se dvije geopolitike regije: Heartland i istona Europa i istona Azija. Unutar
svake nalazi se jedna velika drava, ili nekoliko manjih.
Svaka geopolitika regija imala je svoje politike, gospodarske, socijalne i kulturne
znaajke, koje su predstavljale poveznicu. Svaka je imala unutarnju strukturu podijeljenu
na: ekumenu i zalee. Ekumena je onaj dio prostora gdje se nalazi veina stanovnitva i
gospodarskih potencijala, a u zaleu se nalaze sirovine. Izmeu geostrategijskih regija
nalazile su se opasne zone (shatterbelts) na Srednjem istoku i jugoistonoj Aziji. Obje
regije nisu uspjele u postkolonijalnom razdoblju stvoriti poveznice unutar regije, tako da su
na dogaaje u njima u znaajnoj mjeri utjecali imbenici izvan regije.
Promjene koje su se dogodile tijekom ezdesetih godina, na neki su nain redefinirale i
svjetsku politiku velikih sila. Jedan od najznaajnijih dogaaja bilo je svakako poetak
samostalnog djelovanja Kine u meunarodnim odnosima. Sada svijet nije bio vie podijeljen
izmeu dva velika bloka, ve se Kina izdvojila iz komunistikog bloka i poela provoditi
drugaiju vanjsku politiku. Dakako, ta politika nije bila znaajno razliita, ali je sam in
utjecao na promjene u meunarodnim odnosima, kao i na razvoj novih geopolitikih teorija,
koje nisu vie bile po karakteru bipolarne, ve multipolarne. Takva je situacija pogodovala
razvoju dviju ideja koje su imale utjecaja na globalnoj i regionalnoj razini. To su
nacionalizam i internacionalizam. Nacionalizam se uglavnom javljao u veim dravama, koje
su nastojale unutar formiranih blokova dostii to bolju i jau poziciju (Francuska, Kina). S
druge strane, nove drave (bive kolonije) razvijale su internacionalizam, jer im je kao
novim dravama u meunarodnoj zajednici bilo stalo do ukljuivanja u nju. Upravo su ti
procesi djelovali na slabljenje eurocentrizma.
43


44
ZAKLJUNA RAZMATRANJA O RAZVOJU GEOPOLITIKE U XX. STOLJEU

Politika je tea od fizike, tvrdio je Einstein, kada je promiljao o mnotvu imbenika koji
utjeu na politike procese i dogaanja. On je smatrao da je stoga gotovo nemogue
odrediti jasna naela ili teorije koje bi u potpunosti mogle objasniti politike procese.
Geopolitika je u tim elementima vrlo bliska samoj politici. Tekoe geopolitici predstavljaju
stalne promjene u predmetu njezina prouavanja. Primjerice, od poetka stoljea
promijenilo se nekoliko bitnih faktora koje prouava geopolitika: svjetsko stanovnitvo,
razina industrijalizacije, trgovina, raspored sirovina, vrste sirovina, razvoj tehnologije i
znanosti, nacionalna bogatstva, itd. Promjene sadraja predmeta prouavanja oteavaju
interpretaciju prikupljenih injenica, tako da je teko govoriti o stvaranju jednog modela ili
teorije koji bi vrijedili u svim razdobljima ivota drave i drutva.
Usprkos tome, geopolitikim uenjima 20. stoljea dominira promatranje svijeta u cjelini,
odnosno potreba da se svijet gleda i prouava u njegovom totalitetu, a ne na temelju
njegovih sastavnica. Tako su mnogi geopolitiari svijet promatrali u njegovoj cjelini i
pokuali stvoriti globalne geopolitike i geostrateke poglede koji bi sluili kao metodoloki
obrazac za njegovo objanjavanje, ali i zacrtana strategija za djelovanje drave ili skupine
drava iji graanin je geopolitiar bio.
U geopolitikim promiljanjima najee se koristila dijakronika analiza koja je
podrazumijevala prostorno-vremensku analizu procesa i uzroka. Ona je doputala
mogunost da se neki proces ili dogaaj ne moe i ne treba u potpunosti razumjeti u tom
asu, ve da se o njemu razgovara nakon odreenog vremenskog odmaka. Ona isto tako
omoguava rasprave o budunosti, odnosno predvianje dogaaja u budunosti. Upravo je
ta mogunost vrlo esto povezivala akademske graane i politiare, koji su imali zajedniki
cilj: omoguiti opstanak drave uz to manje napore. Geografi i geopolitiari su ulazili u
politiku, obnaali razliite dunosti unutar dravnih administracija svojih drava. S druge
strane, politiari su traili geografsko i geopolitiko znanje, to se kasnije i vidjelo u
njihovom djelovanju. (Primjerice: Theodore i Franklin Roosevelt, Curzon, Briand, Churchill,
de Gaulle, Bevin, Kissinger, Nixon, itd.).
Dakle, polazite je bilo da se svijet promatra u cjelini. No, kod same interpretacije svijeta
dolazilo je do velikih razlika, tako da je nastalo mnotvo pogleda na svijet. Moemo ih
uvjetno podijeliti na sljedee geopolitike pristupe: binarne, marginalne, pojasne,
pluralistike, idealistike i pristup centra i periferije. Svaki od njih u odreenom je
povijesnom razdoblju bio posebice zanimljiv i upotrebljiv.
(Slika 1)
Binaristi vide svijet podijeljen u dva velika sredita moi, meu kojima je stalno prisutna
mogunost sukoba. Mackinder je glavni predstavnik te kole. Sredite svjetske moi nalazi
se u kopnenoj masi Heartlanda.
Marginalisti smatraju da se sjedite svjetske moi ne nalazi u Heartlandu, ve na rubovima
euroazijske kopnene mase. Tu su nastale najvee i najstarije civilizacije svijeta, tu se nalazi
najavei dio svjetskog stanovnitva, tu se nalaze drave s industrijskim, poljoprivrednim i
drugim gospodarskim znaajnim potencijalima. Sile iz tog podruja nastoje ovladati to
veim prostorom unutranjosti, kako bi svojoj maritimnoj moi, dodali i kopnenu.
Predstavnici pojasne kole smjestili su glavna sredita svjetske moi u umjereni pojas
srednjih zemljopisnih irina izmeu 30
0
i 60
0
sjeverno. Oni su smatrali kako se svjetska
povijest dogaa upravo u tome prostoru i kroz interakciju sila iz tog prostora.
45
Pluralisti su takoer smatrali da se sredita svjetske moi nalaze u sjevernom dijelu
zemljine kugle. Oni su smatrali da su ta sredita SAD, zapadna Europa, Rusija (Sovjetski
Savez), Kina i Japan. Iz tako rasprene moi mogue je uspostaviti stabilnu svjetsku
ravnoteu.
Idealisti su zagovarali uspostavu svjetskog reda, koji bi sprijeio nastajanje sukoba izmeu
odreenih naroda, drava, podruja. Izbijanje sukoba je mogue u uvjetima anarhinog
meunarodnog poretka u kojemu prebivaju narodi i drave. Da bi se prevladale dileme koje
proizlaze iz takvog poretka, potrebno je stvoriti takav red koji bi generirao mir, a ne ratove,
sukobe i nasilje.
Zastupnici kole sredita i periferije smatraju kako se svjetski poredak uvijek organizirao
prema odreenom sreditu, te kako su ljudsku civilizaciju obiljeili odnosi sredita (centra) i
periferije. Sredite modernoga svijeta nalazi se u sjevernoatlantskom podruju, a ostatak
svijeta je periferija. Iz takvog gledita nastali su i odnosi sjevera i juga.
Zanimljivo je spomenuti kako su se sve kole pojavljivale u razliitim razdobljima 20.
stoljea. Do poetka Prvog svjetskog rata dominirala je binarna kola, a izmeu dva
svjetska rata marginalne i pojasne. Nakon Drugog svjetskog rata dominirale su binarna i
pluralistika. Na kraju oba rata pojavljivala se idealistika kola koja je nastojala s tih
idealistikih pozicija urediti stvari u okolini.
Usprkos razlikama u globalnim pristupima, moemo izdovojiti tri zajednika obiljeja svih
pristupa:
1. Postoji mogunost sukoba izmeu odreenih geopolitikih cjelina. Ukoliko poinje rasti
mo jedne cjeline, vjerojatnom postaje reakcija druge ili drugih cjelina.
2. Binarni pogled skriva se u sadraju svih pristupa. Uvijek postoje dvije sile ili dvije grupe
sila koje imaju suprotstavljene interese.
3. U svim pristupima prisutan je hegemonski model centra i periferije koji se ostvaruje
putem regionalnih ili svjetskog poretka.

Ono to je bitno naglasiti kako su svi ovi modeli i znaajke nastali na temelju odreenih
procesa i dogaanja u svijetu, te kako se mijenjaju zajedno s njima. esto se neki od
modela pokae primjerenim za racionalno i realno objanjavanje odreenog vremenskog i
povijesnog razdoblja. U tom sluaju on postaje temeljno metodoloko sredstvo koje koriste
geografi, politiari i geopolitiari u svojim interpretacijama i analizama odreenog
povijesnog trenutka, odnosno u predvianjima buduih dogaaja.


MODERNA GEOPOLITIKA

Pojam geopolitike nastao je krajem 19. stoljea, ali je do danas ostao u estoj upotrebi u
politikom i strunom rijeniku. Suvremeni geopolitiari (Lefebvre, Agnew, Corbridge)
napravili su distinkciju izmeu prostorne prakse i predstavljanja prostora. Prostorna praksa
za njih je ono djelovanje koje se odnosi na materijalne i fizike tokove, interakcije i
djelovanje koje se dogaa u prostoru kao osnovni oblik gospodarske proizvodnje i
drutvenih odnosa. (Agnew and Corbridge 1995: 7). Prostorna praksa je svakodnevno
djelovanje u odreenom prostoru koja pomae konsolidaciji svjetskog gospodarstva.
Predstavljanje prostora ukljuuje sve koncepte, praksu i geografske kodove koji se koriste
za objanjavanje prostorne prakse. Prostorna praksa temelji se na materijalnim resursima,
46
dok je predstavljanje prostora vie naslonjeno na ideje i ideologije. Prostorna praksa je ono
djelovanje drave koje se odnosi na organizaciju prostora, njegovo iskoritavanje u cilju
blagostanja ili obrane i nacionalne sigurnosti. Predstavljanje prostora odnosi se na
odreene poglede, koji predstavljaju zaokruenu interpretaciju prostora. Suvremeni
gepolitiari su opisivali i intrpretirali-predstavljali prostor, a gospodarstvenici i vojnici su ga
koristili s ciljem razvoja gospodarstva, odnosno obrane drave.
Na temelju ove distinkcije, Agnew i Corbridge napravili su temeljno razlikovanje izmeu
geopolitikog poretka i geopolitikog diskursa. Geopolitiki poredak odnosi se na politiku
ekonomiju prostorne prakse, odnosno hijerarhijsku organizaciju prostora. Dakle onu koja se
stvarno i ostvarila u praksi. Geopolitiki diskurs odnosi se na geopolitiku zamisao
hijerarhijske organizacije prostora, koja u svom sreditu ima interpretaciju toga prostora, ali
koja se nuno ne mora u cjelosti ostvariti, odnosno koja u svojoj biti ne mora biti
ispravna/tona.
Agnew i Corbridge razlikuju tri geopolitika poretka poslije poraza Napoleona i Bekog
kongresa 1815. godine. To su: Britanski geopolitiki poredak (1815.-1875.), geopolitiki
poredak imperijalnih sukoba (1875.-1945.), geopolitiki poredak hladnog rata (1945-
1990.)

Tablica 1. Moderna geopolitika
Prostorna praksa Predstavljanje prostora
Geopolitiki poredak Geopolitiki diskurs
Britanski geopolitiki poredak, 1815.-
1875.
Civilizacijska geopolitika (civilizirati
svijet)
Geopolitiki poredak imperijalnih
sukoba (1875.-1945.)
Prirodna geopolitika (sukob kopna i
mora; organike teorije o raanju,
rastu i propasti drava)
Geopolitiki poredak hladnog rata
(1945-1990.)
Ideoloka geopolitika (sukob dobra i
zla; kapitalizma i socijalizma; trita i
planske privrede)
Transnacionalni liberalizam (1991.- ?) Geopolitika proirenja (irenje
demokratizacije i vrijednosti liberalne
demokracije); potivanje ljudskih i
manjinskih prava; sloboda medija;
trino gospodarstvo; transparentnost
u vojnom djelovanju; sudjelovanje u
zajednikim poslovima; itd.

Geopolitii poredak uvijek podrazumijeva organizaciju prostora u kojemu postoje odreeni
centri moi koji se brinu za odranje ili reviziju poretka. U Britanskom geopolitikom
poretku dominirala je Velika Britanija. Nakon toga, pojavilo se vie sila koje su imale za cilj
sudjelovanje u organizaciji prostora i zauzimanje svjetskih i regionalnih pozicija koje je
imala Velika Britanija. Takav razvoj dogaaja doveo je do dva velika svjetska rata i vei broj
regionalnih sukoba. Hladnoratovski geopolitiki poredak donio je ravnoteu na svjetskoj
razini kroz natjecanje dvaju velikih vojnih i politikih sila. Posthladnoratovski period
obiljeen je dominacijom jedne velike svjetske politike, gospodarske i vojne sile i nekoliko
svjetskih gospodarskih sila, odnosno nekoliko svjetskih/regionalnih vojnih sila. U takvom
47
okruju vrlo je vjerojatno da e porasti nezadovoljstvo razvojem poretka u kojemu jedna
sila dominira svijetom. Hoe li se to nezadovoljstvo pretvoriti u organizirani otpor
gospodarskih sila ili vojnih sila? Kako e se to manifestirati na njihove odnose? Kako e se
to manifestirati na odreene podruja u svijetu? Primjer za raspravu: postoji li organizirani
otpor na podruju bive Jugoslavije? Gdje? Kako se on manifestira? Tko u njemu sudjeluje?
S kojim ciljevima? Itd.
Sadanji geopolitiki poredak ureuje meusobna pitanja kroz organizaciju svjetskog trita
i trgovine iji su politiki izraz nadnacionalne integracije i meunarodne organizacije i
institucije, kao to su Europska unija, Svjetska trgovinska organizacija, MMF, Svjetska
banka. Ideologija hegemonije u dananjem svijetu ogleda se u vjerovanju da je svjetski
progres mogu kroz irenje ideja trita i demokracije kroz cijeli svijet. Njihova politika,
gospodarska i sigurnosna praksa tei hijerarhijskoj organizaciji stabilog prostora, koji je
nuan za razvoj demokracije, trita i tolerancije. Ukoliko se ne uspije u tim namjerama,
tada se pristupa drugaijim mehanizmima. S obzirom na ograniene mehanizme koji se
mogu upotrebljavati, dogaa se da se primjenjuju oni koji su potpuno neprimjereni
odreenim situacijama danas. Njihova je upotreba bila uinkovita na nekom drugom
prostoru i u drugom vremenu, to nije jamstvo da e funkcionirati danas. Moderna
geopolitika imaginacija trebala bi pomoi u stvaranju i primjeni mehanizama za odreeni
prostor i odreeno vrijeme.

POSTMODERNA GEOPOLITIKA
Da bi se objasnilo razvoj postmoderne geopolitike, polo se od identifikacije sadraja i
procesa u odreenim vremenskim razdobljima.

Tablica 2. Tri geopolitike prirode
Prva priroda Druga priroda Trea priroda
Agrarno drutvo Industrijsko drutvo Informatiko drutvo
Prirodna biosfera Umjetna tehnosfera Informatiki cyberspace
Zemlja i dobra Zemljopisne karte Televizija i raunalo
Organika prostornost Tehnoloka prostornost Cyberspace

Spomenute geopolitike prirode utjeu i na sam sadraj geopolitikih pogleda. Dananje
geopolitike drame prisutne su iz sata u sat, iz minute u minutu bilo gdje u svijetu elimo.
Suvremene postmoderne telemetrike simulacije omoguavaju vizualizaciju prostora do
njegovih najmanjih detalja. Pored same vizualizacije vano je da u svakom trenutku imamo
sve informacije o terenu, to nam omoguava sustav GIS (Geographical information
systems). Svjetska politika danas nije vie drama iz kazalita, to je drama koja nam se
prikazuje iz sata u sat na globalnim televizijskim i kompjutorskim mreama. Zbog mnotva
informacija to nam omoguava i medijska pokrivenost dogaaja, dolo je do razvoja
viedimenzionalnih modela za promatranje svijeta. Ali bez obzira na sve, jo uvijek su
prisutni binarni modeli.
Zbog suvremenog razvoja tehnologije, dolo je do umanjivanja teritorijalnih prijetnji, a sve
vie se istiu neteritorijalne prijetnje. To je posebno prisutno u strategijama SAD. Oni danas
nemaju teritorijalnih prijetnji, ali su vrlo ukljueni u svjetske poslove. Njihovi svjetski poslovi
po svojoj su prirodi vie gospodarski, politiki i drutveni, nego vojni. To su: terorizam,
48
kompjutorski napadi, narko-terorizam, globalna korupcija, irenje bolesti, humanitarne
krize, degradacija ljudskog okolia, proliferacija oruja za masovno unitenje.
Hladnoratovska strategija SAD-a temeljila se na imperativima zadravanja (irenja
revolucije i komunizma) to je podrazumijevalo teritorijalni raspored snaga i organizaciju
saveznika. Suvremene prijetnje zahtijevaju novu geostrategiju koja se vie ne temelji na
posjedu teritorija i smjetaja u njemu, ve se temelji na fleksibilnosti i brzini. Nacionalna
vojna strategija SAD-a iz 1995. godine u podnaslovu ima: strategija fleksibilnog i
selektivnog sudjelovanja.
Sigurnosno okruenje u posthladnoratovskom razdoblju sloenije je od onoga u vrijeme
"hladnog rata". Stara vojna prijetnja s istoka bila je velika prijetnja SAD-u i zemljama
zapadne demokracije, ali je takvim sigurnosnim okruenjem bilo lake upravljati. Dananje
je okruenje sloenije, puno dvojbi i novih izazova, situacija se esto i brzo mijenja, pa je
puno tee odgovoriti na sve izazove koji proizlaze iz njega (Tablica 3). Stoga su bile nune
promjene u amerikoj sigurnosnoj politici, kao i u instrumentima za njezino ostvarivanje.

Tablica 3. Hladnoratovsko i post-hladnoratovsko strateko okruenje
HLADNI RAT POST-HLADNORATOVSKO
RAZDOBLJE
Predvidivost Nepredvidivost
irenje komunizma Neuspjeni razvoj demokracije i
trinog gospodarstva
SAD dominantne meu zapadnim
silama
SAD prva svjetska vojna i gospodarska
sila
vrsta saveznitva Ad hoc koalicije
Pojedinane prijetnje Razliitost prijetnji
Strateko koritenje oruja Teroristiko koritenje oruja
Europa u sreditu globalnog sukoba Regije u sreditu sukoba
Visoki rizik svjetskog rata Mali rizik za svjetski rat
Sovjetska vojna prijetnja Regionalni agresori

U stvaranju pretpostavki za promjene u sigurnosnoj politici polo se od procjene da novim
sigurnosnim okruenjem dominiraju, u najirem smislu, etiri izazova:
- izazovi koji proizlaze iz postojanja nuklearnog oruja i drugih oruja za masovno
unitavanje, ukljuujui i opasnosti od proliferacije nuklearnih, biolokih i kemijskih oruja i
sustava za njihovu upotrebu;
- opasnosti koje proizlaze iz pokuaja regionalnih sila da sporna pitanja u regiji rjeavaju
silom i orujem, to moe izazvati brojne regionalne sukobe, unutarnje sukobe, etnike i
druge sukobe, terorizam i druge aktivnosti u kojima se primjenjuje nasilje;
- izazovi koji proizlaze iz razvoja demokracije i trine ekonomije na prostoru srednje i
istone Europe, posebno u Rusiji, jer usporavanje i zaustavljanje tih reformi moe postati
ozbiljnom prijetnjom europskoj i svjetskoj sigurnosti, ime se otvaraju novi izazovi za
sigurnost SAD-a;
- ekonomske opasnosti za nacionalnu sigurnost ako SAD na unutarnjem planu ne uspiju
odravati gospodarski rast i stabilnost.
Uzimanje u obzir ovih izazova prvi je korak i kritina toka u oblikovanju nove amerike
strategije nacionalne sigurnosti, a i u buduem razvoju i upotrebi amerikih oruanih snaga.
49
to moemo vidjeti iz spomenutih izazova? Ni jedan od njih nije teritorijalno odreen,
odnosno, ne vezuje se uz odreeni teritorij. Regionalnih nestabilnosti ima podosta u svijetu;
proliferacija oruja za masovno unitavanje takoer se ne moe teritorijalno promatrati;
izazovi koji proizlaze iz razvoja demokracije i trine privrede mogu se djelimino odrediti
teritorijalno, ali ne u potpunosti. Dakle, bojno polje je praktiki cijeli svijet.
U skladu sa prijetnjama koje se ne mogu odrediti teritorijalno, amerika strategija za
organizirano djelovanje protiv tih prijetnji oslanja se na dva strateka koncepta: prisutnost i
projekciju snaga. Prisutnost se ostvaruje kroz raspored amerikih snaga na kljuim tokama
u svijetu, razvoj saveznitva i zajednikog djelovanja na pitanjima sigurnosti s drugim
dravama u svijetu. Projekcija snaga je spsobnost amerike vojske za potpuno sudjelovanje
u sukobu, uz primjenu svih raspoloivih i primjerenih snaga u odreenom vremenu na
odreenom prostoru. Brza reakcija i brzi razmjetaj u prostoru omoguavaju amerikim
snagama smanjivanje negativnih utjecaja terena na koji se dolazi, odnosno smanjuju
vrijeme za liberalne akcije i reakcije koje bi ile u smjeru protivljenja takvim djelovanjima.
Uostalom, lake je pregovarati ako su ve zauzete odreene pozicije na terenu s kojih se
moe postii prednost, ili ugroziti namjere neprijatelja.

KRITIKA GEOPOLITIKA (Critical Geopolitics)

j

Razvoj geopolitike moemo pratiti u posljednjih stotinu godina. Usporedo sa razvojem
geopolitike iao je i razvoj njezine kritike. Ono to je zanimljivo naglasiti da je kritika
geopolitike bila puno manje prisutna u javnosti od samih geopolitikih ideja. To moe
djelomino objasniti vrstinu odreenih geopolitikih pogleda koji su preivjeli sve do
danas, iako se mnogo toga promijenilo u povijesnom i politikom kontekstu. Pokuaji
ostvarivanja odreenih geopolitikih ideja bili su osloboeni kritike, jer se ona nije uspjela
afirmirati u javnosti, odnosno nije uspjela u dovoljnoj mjeri nametnuti svoje argumente. U
suvremenom svijetu je kritiki pogled unutar geopolitike potrebno razvijati iz mnogo
razloga. Jedan od njih je taj to su se opravdanja za meunarodne sukobe gotovo u pravilu
pronalazila u geopolitikim i geostratekim razlozima. Postojala je kritika takvog pristupa
prema onima koji su poduzimali i opravdavali takve akcije, ali njezini argumenti nisu uvjerili
drave u potrebu drugaijeg, nenasilnog djelovanja. Drugi razlog je taj to je potrebno
razvijati drugaiji pristup u suvremenoj geopolitici, koji e prevladati opasne tendencije
geopolitikog pojednostavljivanja.
7

Geopolitiku moemo opisati kao problem-solving teoriju za konceptualizaciju i praksu
vladanja u odreenom prostoru. Geopolitika se moe promatrati kao skup razliitosti
tradicija i kultura, odnosno kao intrumentalni oblik znanja i racionalnosti. Ona uzima
postojeu strukturu moi kao kontekst unutar kojeg nastoji oblikovati konceptualizaciju
prostora i procesa, te naznaiti osnovne elemente za djelovanje vanjske politike.
Dominantna metoda u takvom djelovanju geopolitike je deklarativna (Stvari se dogaaju
zato to je svi et takav) i imperativna (Mi moramo tako djelovati). Geopolitika stvara
kulturnu i politiku verziju istine o svijetu. Djelujemo unutar svjetske ravnotee sile i
moramo stvarati uvjete za postizanje buduih strategijskih prednosti u anarhinom svijetu.
Geopolitika je po mnogoemu slina politikom realizmu. Razlikuje se po tome to ima
argument vie, a to je geografija. Geografija je upravo ta prednost koja omoguava

7
Gearoid O Tuathail, The Journal of Strategic Studies, Vol. 22, June/September 1999, No. 2/3, pp.
107-124
50
prikaz svijeta na vidljivom kontekstu, to dakako, nije mogue u politikom realizmu.
Upravo je stoga est sluaj da se politiki realizam koristi uslugama geopolitike, odnosno
da izravno pronalazi argumentaciju u geografiji.
Kritika geopolitika (Critical geopolitics), za razliku od geopolitike, problematizira teorijske
postavke koje stavljaju postojee strukture moi i znanja u pitanje. Ona je usmjerena
prema istraivanju kompleksnosti globalnog politikog ivota, koji se ne moe objasniti
samo kroz prouavanje struktura i odnosa moi. Kritika geopolitika usmjerena je prema
kritici naina na koji ortodoksna geopolitika ita svjetsku politiku mapu. Naime, ortodoksna
geopolitika projicira kulturne i politike pretpostavke na politiku mapu kako bi potvrdila
svoje pretpostavke. Oni esto ne vide stvarne odnose, ve ih nastoje stvarati. S obzirom na
to, geopolitika se pojavljuje kao proirena kulturna praksa odreenih eksperata u monim
institucijama (vojska, sveuilita, razni instituti, itd.) koji ne istrauju odnose moi, ve ih
stvaraju. Kritika geopolitika nastoji izbjei takav pristup i posljedice na nain da o
odreenim pitanjima nastoji proiriti javnu raspravu na iri krug strunjaka i uope javnosti.
Ukoliko se te rasprave vode iskljuivo unutar jednog kruga zainteresiranih, tada e i
rezultat nuno biti pod njihovim utjecajem. To znai da postoji velika vjerojatnost da e se
kroz takva rjeenja ee provlaiti ui ili posebni interesi odreene grupe ljudi, za razliku
od opih interesa cjelokupne zajednice.
Tijekom hladnog rata razlika izmeu klasine (ortodoksne) geopolitike i kritike
geopolitike bila je prilino jasna. Klasina geopolitika nudila je pojednostavljenu percepciju
svijeta u ijem se sreditu nalazio neizbjean sukob izmeu velikih sila, to je izazvalo
pojaanu militarizaciju i nagomilavanje oruja i vojnih sredstava kao jedinog naina za
umanjivanje straha od unitenja. Ne treba posebno ponavljati u kojoj je mjeri to bila
potpuno promaena politika. Kritika geopolitika nastojala je u vrijeme hladnog rata
ukazati na ta pojednostavljivanja i opasnost takvog stratekog promiljanja, te je nudila
proireniju sliku svijeta, u koju su bile ukljuena, osim vojnih, politika, gospodarska,
socijalna i pitanja zatite okolia. S krajem hladnog rata pokazalo se kako se ova pitanja
vie ne mogu zanemarivati. Suvremeni geopolitiki uvjeti umanjuju znaaj paradigme
klasine geopolitike koja se temeljila na binarnim odnosima mi/oni, unutarnji/vanjski,
domai/strani, blizu/daleko i koja je pronalazila objanjenje u geopolitikoj tradiciji i nekim
njezinim mitovima kao to su: heartland/rimland, kopnene sile/pomorske sile, istok/zapad,
itd. Konceptualizacija i objanjavanje suvremenog svijeta na tim je temeljima danas upitno.
Suvremena kretanja pripomogla su razvoju i uvaavanju kritike geopolitike. Jedan od
najvanijih procesa koji su pripomogli tome je dolazak na vlast u demokratskim zapadnim
silama ljudi koji su u jednom svom ivotnom razdoblju pripadali mirovnim pokretima ili su
pak djelovali protiv vojnih i stratekih establimenta na razne naine (Vaclav Havel, Joschka
Fisher, Bill Clinton, itd.). Kritika geopolitika ve dugo vremena uzima u obzir procese
globalizacije, informatizacije i risk-society priznajui kako se novi modernitet gradi na
sintagmi i (dvojbenost, mnogostrukost, istodobnost, nesigurnost, globalnost,
bezgraninost, itd), a ne vie na sintagmi ili (kalkuliranje, singularnost, linearnost,
nacionalnost, sigurnost, granice, ..). Kao i klasina geopolitika, kritika geopolitika je
politika praksa i geopolitika, odnosno prouavanje suvremenih geopolitikih uvjeta koji
utjeu na stvaranje dravnih politika. No, za razliku od klasine geopolitike, kritika ima
puno bogatije razumijevanje geopolitike problematike i bolje konceptualno shvaanje u
razumijevanju djelovanja drave u suvremenim uvjetima.
51
Kritika geopolitika polazi od tvrdnje da je geopolitika mnogo ira i kompleksnija
problematika nego to se to podrazumijevalo u klasinoj geopolitici. Sve drave u svijetu
organizirane su na odreenom teritoriju i njihova vanjskopolitika strategija i praksa su
dijelom uvjetovane njihovim geografskim imbenicima, prije svega smjetajem. Isto tako,
vanjskopolitika strategija ukljuuje i geografsku interpretaciju svijeta, ime se ona naslanja
na geopolitike analize. Geografija nije samo zemljina podloga, kao to neki tvrde, nego
povijesna i drutvena forma znanja o zemlji. Ona je proeta neizbjenim povijesnim,
socijalnim i politikim opisom zemlje. Iz toga se moe pojednostaviti kako je geopolitika
zapis geografskih obiljeja i politika drava.
Za istraivake potrebe, kritika geopolitika dijeli geopolitiku na formalnu, praktinu,
popularnu i strukturalnu.

Tablica 4. Podjela geopolitike prema kritikoj geopolitici
Tipovi Objekt
istraivanja
Problematika Istraivaki
primjer
Formalna
geopolitika
geopolitiko miljenje
i geopolitika
tradicija
Intelektualci,
institucije i njihov
politiki i kulturni
kontekst
Halford Mackinder,
njegove geopolitike
teorije i imperijalni
kontekst
Praktina
geopolitika
svakodnevna praksa
u upravljanju
dravom
praktino
geopolitiko
promiljanje i
konceptualizacija
vanjske politike
Balkanizacija i
njezin utjecaj na
vanjsku politiku SAD-
a prema, primjerice,
Bosni i Hercegovini
Popularna
geopolitika
popularna kultura,
masovni mediji,
geografsko
razumijevanje
nacionalni identitet i
konstrukcija imagea
naroda i prostora
uloga masovnih
medija u projiciranju
slike iz Bosne u
zapadne drave i
njihovo javno
mnijenje
Strukturalna
geopolitika
suvremeni
geopolitiki uvjeti
globalni procesi,
tendencije i
suprotnosti
kako globalizacija,
informatizacija i
drugi uvjeti imaju
utjecaja na
transformaciju
geopolitike prakse.

Formalna geopolitika odnosi se uglavnom na istraivanje geopolitike misli i geopolitike
tradicije. Tom se problematikom bave intelektualci, institucije i drugi koji imaju utjecaja na
oblikovanje geopolitike misli. Praktina geopolitika se bavi geografskim elementima koji su
ukljueni u svakodnevno vanjskopolitiko djelovanje. Ona prouava kako zajedniko
geografsko razumijevanje i percepcija oblikuju vanjskopolitiku konceptualizaciju i kakav
utjecaj imaju na donoenje odluka. Dobar primjer za to je kako je geografsko, povijesno i
politiko poimanje Balkana i sve ono to se vee uz to utjecalo na oblikovanje vanjske
politike SAD-a i drugih zapadnih drava, odnosno njihovo viegodinje djelovanje, koje je
pred europsku sigurnost postavilo nove izazove. Popularna geopolitika odnosi se na one
52
imbenike koji utjeu putem medija i popularne kulture na oblikovanje geopolitikog
miljenja. Odnosi se na socijalne konstrukcije i stalno razumijevanje obiljeja mjesta i ljudi
unutar i izvan granica (ono to Dijkink naziva nacionalni identitet i geopolitika vizija).
Strukturalna geopolitika ukljuuje studije strukturalnih procesa i tendencija koje oblikuju
vanjskopolitiku praksu suvremenih drava. Danas, ti procesi ukljuuju, globalizaciju,
infromatizaciju i irenje rizika koji proizlaze iz znanstveno-tehnike civilizacije u cijelom
svijetu.
Tauthail analizira praktinu i popularnu geopolitiku kroz tri pitanja:
1. Kako kritika geopolitika razvija kritiku uenja odreenih geopolitiara i geopolitike
tradicije
2. Kako praktina i popularna geopolitika utjeu na vanjsku politiku i
3. Kakvi geopolitiki uvjeti vladaju u suvremenom svijetu.

Formalna geopolitika: dekonstrukcija geopolitike tradicije
Pojam geopolitika tradicija je na neki nain arbitrarni konstrukt koji se sastoji iz
povijesnih izvora, opepoznatih utemeljitelja i kljunih rasprava o definiciji i praktinom
razumijevanju pojma geopolitike. Veina stratega, geopolitiara u dvadesetom stoljeu
(Ratzel, Mahan, Kjellen, Mackinder, Haushofer, Spykman, Kissinger, Brzezinski, i drugi)
promiljala je o upravljanju dravom u smislu razumijevanja geopolitikog poloaja i
djelovanja s ciljem opstanka u anarhinom svijetu, odnosno s ciljem poveanja moi u
uvjetima svjetske ravnotee. Njihove su teze uglavnom eurocentrine, zanemarujui u
velikoj mjeri prouavanje geopolitike misli Rusije, Japana, Kine itd. Njihovo je znanstveno
djelovanje bilo uvijek u pitanju, zato to su se esto ponaali kao dravnici, odnosno
nastojali su stvoriti dovoljno jasnu sliku svijeta prema kojoj bi se drava trebala ponaati.
Za razliku od takvog pristupa, kritika geopolitika nastoji kontekstualizirati geopolitike
figure i poglede, odnosno istraiti ire uvjete u kojima je nastalo odreeno miljenje i
geopolitiko djelovanje i vezati ga uz odreeno vrijeme. Primjerice, kritika geopolitika
smatra kako je klasina geopolitika upotreba geopolitikih figura esto zanemarivala
kontekst unutar kojeg se neto dogaalo. Drugim rijeima, kritika geopolitika nastoji
obnoviti geografiju i geopolitiko miljenje kroz suprotstavljanje trajnoj vrijednosti klasinih
geopolitikih figura velikih geopolitikih mislilaca. Takav se pristup dobrim dijelom moe
vidjeti kroz literaturu koja problematizira uenje Halforda Mackindera, koji je vjerojatno
jedan od najpoznatijih mislilaca geopolitike u svijetu, mada nikad nije upotrebljavao samu
rije geopolitika. Mackinderova imperijalna ideologija nastojala je stvoriti sliku svijeta u
kojoj bi Velika Britanija morala zaustaviti procese padanja njezine moi, kontrolirati kljune
toke svijeta koji e joj omoguiti ne samo opadanje moi, ve i njezino poveavanje.
Formalna geopolitika u svom sadraju ima odreene tendencije stvaranja mitskog, jer
predstavlja nevjerojatnu jasnou odnosa u kompleksnom svijetu. Na taj nain stvara krivu
sliku, jer se kroz nju dobiva jasni pogled na svijet, koji se razlikuje po mnogim geografskim
i drugim obiljejima. Nije potrebno dalje istraivati i ulaziti u kompleksnost svijeta i odnosa
u njemu, jer je sve jasno prema interpretacijama formalne geopolitike. Pluralnost svijeta
reducirana je na nekoliko geostratekih istina. Geografska razliitost smjetena je u
depluraliziranje geopolitike kategorije kao to su heartland, rimland, shaterbelts, itd.
Kompleksnost vanjskopolitikog djelovanja postala je jednostavna strateka igra.

53
Praktina i popularna geopolitika: geopolitiko rasuivanje u stvaranju moi
drave
Praktinu i popularnu geopolitiku u svom djelovanju uglavnom primjenjuju kreatori i
provoditelji vanjskopolitike aktivnosti. Za razliku od formaliziranih teorija i velikih stratekih
vizija geopolitikih intelektualaca, donositelji odluka u vanjskoj politici koriste praktino i
pragmatino geopolitiko zakljuivanje uvijek kada pokuavaju prostorne odnose u svijetu
objasniti na temelju geografskog znanja, kulturnih i drugih spoznaja. To se posebice ogleda
u pojanjavanju suvremenih svjetskih drama. Dakle, praktino geopolitiko zakljuivanje
oslanja se vie na svakodnevni kontekst, nego na geopolitiku tradiciju. Pri njezinoj
popularizaciji pomau joj suvremeni mediji. Po svojoj je praksi i sadraju esto
etnocentrino, stereotipno i zatvoreno znanje o svijetu koje proizvodi negativne
vanjskopolitike konceptualizacije i praksu. Takve konceptualizacije i praksa mogu se
posebice vidjeti u vanjskopolitikom djelovanju velikih sila prema prostoru bive Jugoslavije,
koji se uvijek promatrao kroz stereotipe o viestoljetnoj mrnji i ratovima izmeu razliitih
etnikih skupina, razdijeljenih specifinim geografskim obiljejima Balkana, iako govore isti
ili vrlo slini jezik. Povijest i geografija bila su kljuna objanjenja u zapadnim zemljama za
rat koji se dogodio na prostoru bive Jugoslavije. Rat se dogodio zbog toga to se radilo o
Balkanu, a ne zbog drugih razloga, to je opasna simplifikacija, jer u konanici izjednaava
agresora i rtvu. Geografski pojam Balkanski poluotok pretvorio se s vremenom u pojam
Balkan, koji nije vie bio samo geografska oznaka za odreeni prostor. S vremenom se u
meunarodni politiki govor uveo pojam balkanizacija koji oznaava nestabilna i podruja
puna nasilja. Taj stereotip o Balkanu poeo se razvijati s raspadom Turskog carstva i
balkanskim ratovima, kada je dolo do velikog nasilja nad muslimanskim stanovnitvom na
Kosovu, junoj Srbiji i Makedoniji. U Drugom balkanskom ratu sukobile su se saveznice iz
Prvog, to je takoer pridonijelo razvoju negativnog imagea toga prostora. Tako je Balkan
postao simbol nasilja i nestabilnosti, to je bila pretpostavljena posljedica heterogenog
nacionalnog i vjerskog sastava u regiji. Zbog takve situacije prostor Balkana nikad nije
promatran kao dio zapadne civilizirane Europe, ve prostor koji se nalazi negdje izmeu
zapadne civilizacije i istonih totalitarnih tendencija. To su prevladavajui diskursi u
objanjavanju prostora Balkana i ni jedan od njih nije uao u analizu kompleksnih odnosa,
koji po svojoj sloenosti nisu neka posebnost u svijetu. Ono to se ini sredinjim u
stvaranju stereotipova o Balkanu jest pokuaj da se izbjegne analiza interesa velikih sila u
tome prostoru, koji su takoer u odreenom vremenu pridonosili poveanju nasilja. Zadae
kritike geopolitike upravo je u tome da pridonese dekonstrukciji geopolitikih diskursa koji
stvaraju stereotipe i simplifikacije. U svojim istraivanjima i diskursu kritika geopolitika
priznaje znaaj suvremene tehnologije i njezinog utjecaja na stvaranje geopolitikih
miljenja.

Strukturalna geopolitika: razumijevanje suvremenih geopolitikih uvjeta
Prije kraja hladnog rata u svijetu su otpoeli procesi koji su na odreeni nain
transformirali odnose u svjetskoj politici. Jedan od njih je svakako globalizacija.
Globalizacija je razliitost kulturnih i gospodarskih tendencija koje povezuju najvee
svjetske ekonomije i umanjuje sposobnost pojedinanih drava da u potpunosti kontroliraju
i upravljaju svojom gospodarskom sudbinom. Globalizacijom dominiraju gospodarski i
financijski odnosi, koji se u sluajevima kriza vrlo lako pretvaraju u geopolitike i
geostrateke probleme.
54
Drugi proces koji je obiljeio kraj dvadesetog stoljea je ubrzana informatizacija proizvodnje
i poslovanja. U tim uvjetima pojmovi ovdje-tamo, mi-oni, nae-njihovo, domae-strano, itd.
postaju povijesni i kulturni anakronizmi. Telemetrijsko predstavljanje prostora postaje
vanije od same teritorijalnosti odreenog prostora. Geopolitika je ula u postmodernu.
Trei proces koji se pojavljuje u suvremenom svijetu jesu opasnosti i prijetnje koje
proizlaze iz suvremene znanstveno-tehnike civilizacije. ovjek je danas u stanju u
potpunosti unititi ivot na zemlji, s obzirom da posjeduje stavinu koliinu razorne moi
atomskoga oruja. Pored toga, zanemaruju se opasnosti koje proizlaze iz ugroavanja
okolia. Suvremena informatizacija drutva donijela je mnogo dobrih stvari, ali je i otvorila
mogunosti za nove vrste ugroavanja normalnog ivota u suvremenim uvjetima. Sve te
nove opasnosti u velikoj mjeri se teko otkrivaju, jer su manje vidljive od prijanjih, koje su
bile veinom vojne i usmjerene prema geografskom prostoru. Sve te suvremene opasnosti
nisu rezultat nekakvih racionalnih kalkulacija, ve su izvan nacija i pojedinaca, a mogu imati
katastrofalne posljedice za ivot na zemlji. Industrijsko drutvo je rtva svoga vlastitoga
razvoja. To novo drutvo je drutvo globalnih i opih opasnosti.
Globalizacija, informatizacija i irenje novih opasnosti transformirali su prostornost i
teritorijalnost geopolitike na kraju dvadesetog stoljea. Na temelju ove spoznaje neki autori
su smatrali da je doao kraj geopolitici, to je zapravo bio zakljuak temeljen na klasinim
geopolitikim figurama. Danas je nacionalna sigurnost sve vie pod utjecajem globalizacije,
informatizacije i novih opasnosti. Ukoliko se ne promatra na ovaj proireni nain, tada se
moe temeljiti na krivoj percepciji svijeta i procesa, iz ega proizlazi djelovanje koje moe
biti prijetnja i samom drutvu u ime kojeg se organizira.
Danas kritika geopolitika razvija tri znaajna argumenta o suvremenim geopolitikim
uvjetima.
Prvi argument je taj da je problematika nacionalne sigurnosti u suvremenom svijetu
danas globalna po sadraju. Iako su regionalne prijetnje i dalje prisutne u pitanjima
sigurnosti, sve veu vanost dobivaju novi sigurnosni izazovi kao to su terorizam,
organizirani kriminal, proliferacija oruja za masovno unitavanje, itd. Veina strunjaka
unutar zapadne sigurnosne zajednice priznaju nove opasnosti i postupno ih ugrauju u
suvremene strateke koncepte. Pored toga, nastoje se u meunarodnoj zajednici ujednaiti
mehanizmi koji e se boriti protiv spomenutih novih opasnosti kroz diplomaciju,
meunarodnu pomo, vojnu i sigurnosnu suradnju, kontrolu naoruanja, itd. Dvije svjetske
tendencije mogu umanjiti uspjeh ovih pokuaja prema zajednikom djelovanju. Prva se
odnosi na neoizolacionistike tendencije u nekim zapadnim dravama, prije svega SAD-u.
Druga je nespremnost zapadnih drava da sagledaju neka svoja djelovanja koja potiu
suvremene prijetnje, umjesto da ih sprjeavaju.
Drugi argument odnosi se na institucije zapada koje doivljavaju krizu pobjede (victory
crisis). Ona se sastoji u tome da institucije i mehanizmi koji stoje na raspolaganju zapadnoj
zajednici doivljavaju neuspjehe u odreenim pitanjima, jer su nepodobni i neprimjereni
novim izazovima. Institucije koje danas prolaze kroz krizu pobjede su slobodno trite,
drava blagostanja, viestranaka demokracija, nacionalni suverenitet i birokracija
nacionalne sigurnosti. Institucije industrijskog drutva ne mogu u punoj mjeri odgovoriti na
opasnosti koje prijete u suvremenom svijetu. U podruju nacionalne sigurnosti posebno se
oituje kriza pobjede, jer institucije na tom podruju moraju napraviti veliki pomak kako
bi zadovoljile nove uvjete. Suvremeni svijet obiljeen je danas mnogim bumerang efektima
55
koji se ogledaju u djelovanju institucija koje bi morale voditi brigu o nacionalnoj sigurnosti,
a zapravo ugroavaju istu.
Trei se argument odnosi suvremene geopolitike uvjete i opasnosti koje proizlaze iz njih.
Jedan od procesa koji se pojavljuje u svijetu je antimodernizam kao izraz koji je nastao na
temelju opasnosti koje je modernitet unio u ljudsku zajednicu. Njegovo je obiljeje
pojednostavljivanje i koritenje klasinih geopolitikih figura. To se posebice odnosi na
establishment nacionalne sigurnosti unutar kojeg se inzistira na odreenom parcijalnom
koritenju klasinih geopolitikih figura za konceptualizaciju vanjskopolitikog ali i
unutarnjepolitikog djelovanja. Koristi se hladnoratovska retorika i racionalnost. Oni
pokuavaju reducirati globalne prijetnje na ili-ili logiku i predstaviti prijetnje kao
neprijatelje, crtajui granice protiv tih neprijatelja, i tada upotrebljavajui racionalne
instrumente za rjeavanje problema. Tako je primjerice i nastao pojam rogue states
(nestane, opasne drave). One su oznaene kao izvorite odreenih opasnosti, pa se i
prema njima djelovalo primjerenim instrumentima (Libija, Irak, Srbija, Afganistan, itd.).


DRAVA, NACIJA I NACIONALNA DRAVA

Suvremena politika geografija najvie svoje istraivake pozornosti posveuje dravama.
Pojam drava moe se pronai u filozofskim, politikim, geografskim i drugim raspravama
ve vie od dvije tisue godina. Danas je ona jo uvijek u sreditu pozornosti, bez obzira to
se pojavljuju neki imbenici koji umanjuju vanost drave u suvremenim odnosima. U
posljednjih dvije tisue godina drava je postala dominantni oblik politikog organiziranja u
svijetu i ini se da e to ostati jo jedno vrijeme. U raspravama o dravi dolazi do odreenih
nerazumijevanja pojmova, pa se tako esto poistovjeuju pojmovi drava, nacija,
nacionalna drava.

Drava
Drava je mjesto. To mjesto mora, da bi se zvalo dravom, posjedovati sljedea obiljeja:
1. Dravni teritorij. Drava mora zaposjedati odreenu zemljinu povrinu, ije se
prostiranje obiljeava granicama.
2. Stalno stanovnitvo. Drava je ljudska institucija kreirana od ljudi i s ciljem da
zadovolji njihove odreene potrebe.
3. Vlast. Ljudi koji ive na odreenom teritoriju koji je obiljeen granicama moraju imati
odreeni oblik administrativnog sistema koji e zadovoljavati funkcije te zajednice. Bez
administrativne organizacije ne moe ni biti drave.
4. Organizirano gospodarstvo. Svako drutvo ima odreeni oblik organiziranog
gospodarstva. Drave jo uvijek imaju velikog utjecaja na gospodarsku dinamiku i
tokove, iako se upravo na tome polju najvie osjeaju utjecaji globalizacije.
5. Prometni sustav. Da bi drava normalno funkcionirala u svojim drutvenim, politikim,
gospodarskim i drugim aspektima, mora imati organizirani sistem koji e omoguavati
transport ljudi, dobara, ideja s jednog kraja drave na drugi, odnosno iz drugih drava.

Spomenuta obiljeja drave geografska su po svojoj prirodi i politiki geografi su se u
svojim istraivanjima uglavnom bavili njima. Pored geografskih kriterija postoje i politiki
kriteriji koji odreuju je li neka jedinica drava ili ne. To su:
56
1. Suverenitet. Ope je prihvaeno da su drave suverene, odnosno da posjeduju
suverenitet, ali ne postoji slaganje o tome to zapravo ulazi u pojam suvereniteta.
Suverenitet znai najviu vlast, vrhovnitvo. Pojam se razvija od kasnolatinskoga
pridjeva superanus, odnosno latinskoga super (iznad), oznaavajui vlast nad kojom
nema druge vlasti (Leksikon temeljnih politikim pojmova, str. 138).
2. Meunarodno priznanje. Za jednu politiku jedinicu posebno je vano priznanje
njezine meunarodne osobnosti, odnosno priznanje od strane drugih drava u
meunarodnoj zajednici. Priznanjem drava pridobiva prava koja je ine ravnopravnim
entitetom u meunarodnoj zajednici.


U meunarodnim odnosima vrlo esto se rabe pojmovi drava, nacija i nacionalna
drava. Drava se pri tome poima kao geografski omeeni entitet kojim upravlja centralna
vlast koja ima sposobnost donositi zakone, pravila i odluke i snagu primjenjivati ih unutar
svojih granica. Drava je legalni entitet priznat meunarodnim pravom kao temeljna
odgovorna jedinica meunarodnog legalnog sustava. Nacija (engl. nation, njem. Nation,
franc. nation) je u svom klasinom odreenju stabilna i posebna globalna zajednica, koja
sebe konstituira kao politiki suveren narod, i prema tome raspolae teritorijem, zasebnom
kulturom i autonomnim privrednim ivotom. Nacionalna drava pak oznauje dravu iji
se stanovnici osjeaju nacijom. To je geografski omeen legalni entitet...

Nacionalne drave
Kao to je drava dominantni oblik politike organizacije danas, nacionalna drava je idealni
oblik prema kojemu mnoge nacije tee. Danas u svijetu nisu sve drave nacionalne drave.
Nacionalnom dravom mogli bismo nazvati onu dravu u kojoj je nacija organizirala svoju
politiku organizaciju. Neki kau da je nacionalna drava zapravo nacija obiljeena
geografskim granicama. SAD su danas nacionalna drava, bez obzira to imaju mnotvo
razliitih nacija na svome teritoriju. Japan, vedska, Urugvaj, Egipat, Novi Zeland sve su
to nacionalne drave. Bivi Sovjetski Savez nije bio nacionalna drava. Kanada, Belgija,
Junoafrika republika, Afganistan, Kina nisu nacionalne drave.
Danas u svijetu postoji mnotvo nacija koje su podijeljene u nekoliko drava koje tee
stvaranju svojih vlastitih drava. Primjerice Kurdi.
(Slika 1)
Isto tako, danas u svijetu postoje drave unutar kojih se nalaze razliite etnike skupine.
Kad bi se drave iskljuivo stvarale po tom principu, tada bi u svijetu imali oko 5000 drava
(sada ih ima 193). Afrika je dobar primjer za to, jer se tamo nalazi mnogo etnikih skupina,
to esto pogoduje sukobima i ratovima. (Slika 2).

Nastanak drava
Danas je gotovo cijeli kopneni dio zemljine kugle organiziran u drave. Jedino prostor
Antarktike nije organiziran prema tom principu. Prije dvjestotinjak godina proces
europeizacije svijeta proirio je svijetom poljoprivredne, industrijske, financijske,
znanstvene i druge oblike. Istovremeno, europske su ideje iskljuivo zaslune za stvaranje
politikih organizacija-drava. No, valja spomenuti kako su u nekim izvaneuropskim
podrujima nastajale drave mnogo prije europskih ideja (Srednja i juna Amerika, Afrika,
jugoistona Azija, Bliski istok). Neke od tih drava upravo su nestale u procesu
57
europeizacije svijeta, dok su se druge odrale sve do kraja 19. i poetka 20. stoljea
(Aanti u zapadnoj Africi).
Nastanku prvih veih organizacija na odreenom teritoriju koje moemo nazvati dravama
pogodovali su u velikoj mjeri povoljni geografski imbenici, kao to su klima, reljef, obiljeja
tla, rijeni tokovi, prometna povezanost, itd. Stare civilizacije i njihove drave razvijale su se
u dolinama velikih rijeka: Nila, Eufrata, Tigrisa, Ind (dananji Pakistan), itd.
(Slika 3)
U Europi su razvijene dvije drave koje i danas imaju veliki utjecaj na suvremene dravne
organizacije. To su Stara Grka i Rimsko carstvo. Stara Grka je razvijala princip gradova
drava, dok je Rimsko carstvo razvilo prinicip velike teritorijalne jedinice, koja je imala jaki
centar u Rimu. Nakon raspada Rimskog carstva dogodilo se to da je dolo do velike
rascjepkanosti europskog prostora u kojem su dominirale male teritorijalne cjeline koje su
organizarale apsolutnu vlast na svome teritoriju.
Mnogi autori postanak drave veu uz Westphalski mir 1648. godine kad se novi
sustav drava poeo temeljiti na pravu drava da samostalno odluuju o vlastitoj sudbini.
No, da bi razumjeli dogaaje koji su se dogodili sredinom 17. stoljea, moramo se vratiti
stotinu godina unatrag. Najvanija institucija toga razdoblja bila je Crkva. Ona se nalazila u
nekoj vrsti transformacije u skladu s drutvenim promjenama. No, ta je transformacija ila
prilino sporo. Pojavom Martina Luthera u Njemakoj reforma je ubrzana, jer je njegovo
uenje trailo temeljitu reviziju crkvenog ureenja. Svoje ideje izloio je u uvenim
reformatorskim spisima: Kranskom plemstvu njemake narodnosti; O babilonskom
suanjstvu; O slobodi kranina, itd. U spisu upuenom plemstvu on je zatraio od kralja i
knezova da reformu Crkve uzmu u vlastite ruke. Proglasio je duhovnu vlast Pape i biskupa
nevaeom, jer se nije mogla opravdati Novim zavjetom. Njegovu otru kritiku doivjeli su i
tradicionalni vjerski obiaji i ustanove (preporuio je da se odbace, osobito samostani,
hodoaa i dr.). Iako je popularnost njega i njegovih ideja rasla, ipak se morao podvrgnuti
raspravi u njemakom Reichstagu. Od Martina Luthera je zahtijevano da se odrekne svoga
uenja, a poto to nije uinio, njemaki Reichstag je donio odluku o progonstvu. Vrlo je
vana injenica da je o Lutheru odluivao car i njemaki stalei na raspravi u Reichstagu, a
ne Papa svojoj direktnom odlukom. U godinama nakon toga dogaaja u Njemakoj je dolo
do irenja Lutherova uenja i do pokuaja reforme monarhistike drave. Car Karlo V.
pokuao je reformirati Njemaku na principima katolike crkve, ali mu je to samo
djelomino uspjelo. Nakon viegodinjih vjerskih ratova u Njemakoj, kneevskom
revolucijom 1552. godine Karlo V. je izgubio prijestolje, to je dovelo do dravnog sabora
u Augsburgu 1555. godine. Knezovi koji su se pobunili protiv cara ostvarili su svoje
zahtjeve: iroku politiku samostalnost i trajan vjerski mir u dravi. To je znailo
dravnopravno priznanje luteranstva i legaliziranje crkvenog raskola. Vrhovna vjerska vlast
cara i drave prela je na dravne stalee. Dravni stalei mogli su na podruju kojim su
vladali sami odreivati vjeru. Dakle, to je bila njihova odluka, a ne odluka Pape ili nekog
drugog autoriteta izvan njihovog podruja. Autoritet je raspodijeljen kraljevima i prinevima
i to je bio temelj za nastanak suverenih drava.
Sredinje mjesto u novom sustavu drava ustanovljenim Westphalskim mirom zauzimao je
koncept legitimiteta, suvereniteta i obveza. Legitimitet je znaio da svaka drava ima pravo
postojati i organizirati vlast na svom teritoriju. Suverenitet, pojednostavljeno reeno znai
da ne postoji vii autoritet od onog kojeg drava ima. Obveze znae ponaanje drave u
skladu s dogovorenim princima u odnosima s drugim imbenicima meunarodnih odnosa.
58
U razvoju moderne drave mnogi autori uoavaju tri faze. Kriterij za odreivanje tih faza je
suoavanje s odreenim dominantnim problemom i njegovo rjeavanje. U prvoj fazi razvoja
moderne drave glavni je problem bilo kako uspostaviti mir u vrijeme religijskih ratova.
Rjeenje je pronaeno u pojmu suverenosti. Druga faza razvoja drave bila je obiljeena
pitanjima ograniavanja suverene vlasti da bi se ouvala sloboda pojedinca. Svemo drave
koja je proizlazila iz suverene vlasti trebalo je ograniiti. A da bi se svemo drave
ograniila trebalo je sputati dravu, odnosno usvojiti odreena pravila kojima se trebao
regulirati odnos drave i pojedinca. U tom procesu stvarala se ustavna ili pravna drava
koja titi slobodu pojedinca nasuprot svemoi drave. Treu fazu razvoja moderne drave
zaokupili su problemi socijalne raspodjele drutvenog bogatstva. Socijalna drava je
odgovor na rastue probleme drutvene pravednosti. Temeljna kategorija demokratskih
pokreta 19. i 20. stoljea bila je jednakost i od tog vremena ustav drave nije samo cjelina
politikog jedinstva nego i cjelina socijalnog poretka.
Osiguranje mira, slobode pojedinca i socijalne pravednosti tri su bitna obiljeja razvoja
moderne drave. Formiranjem moderne suverenosti poeo je nastanak moderne drave.
Razdoblje formiranja moderne suverenosti poinje religijskim ratovima, a zavrava
graanskim ratom, odnosno Francuskom revolucijom. To je bilo vrijeme klasinog
apsolutizma koji je postojao radi ouvanja osnovnih interesa: ivota, slobode i sigurnosti.
Suverenost je oblikovana u vrijeme kad je postojala jaka potreba za formiranjem politikog
jedinstva, jer je to politiko jedinstvo jamilo opstanak na unutarnjem i na vanjskom planu.
Drava je postala sveobuhvatno politiko jedinstvo, unutar kojega su suprotnosti, konflikti i
obrauni ispod razine grupiranja na prijatelja i neprijatelja. Bila je potrebna stanovita
suverena instancija koja formira politiko jedinstvo uope kao pretpostavku moderne
ustavnosti. Ustavnost je jamila relativiziranje napetosti i sukoba u okviru postignutoga
politikog jedinstva. To je bio jedini nain da se postigne mir i da se drutveni i politiki
problemi ponu rjeavati u okviru ustavom odreene i dogovorene javne procedure. Stoga
je vano naglasiti da moderni ustav pretpostavlja politiko jedinstvo, a ne sredstvo za
odreivanje vrste i oblika politikog jedinstva. Odreeni stupanj dostignutoga politikog
jedinstva jest rezultat odnosa moi u jednoj zajednici. U jednoj toki razliiti interesi dolaze
do vrhunca ostvarenja, te tada formiraju jedinstvo, jer bi svaka dalja borba meu njima ila
na tetu cijele zajednice. Politiko jedinstvo rezultat je kompromisa, ali kada je postignuto
ostaje prevladavajua forma oblikovanja i razvoja zajednice.

Godina/razdob
lje
Dogaaji/promjene
1648. Westphalskim ugovorom ustanovljen sustav modernih drava
16., 17. i 18. st. Europske drave stvaraju prekomorske kolonije, posebice u
sjevernoj i ju`noj Americi; to je prvi krug stvaranja velikih
carstava
1775-1780. Francuska revolucija i revolucionarna dogaanja u Sjevernoj
Americi donose promjene u poloaju kraljeva
1804-1815. Napoleonovo Francusko carstvo prijeti unitenju sustava drava u
Europi
59
1815-1870. Europski sporazum velikih sila titi legitimaciju drava i kraljevsko
pravo
1850-1914. Europske drave podijelile su meusobno Afriku, vei dio Bliskog
istoka i Aziju u drugom krugu stvaranja velikih carstava
1914-1918. Prvi svjetski rat oslabio svjetski sustav drava
1870-1930. Poveao se broj drava u Europi s 15 na preko 35; to je prva
proliferacija drava
1918-1939. Dolazak na vlast boljevika u Rusiji i nacista u Njemakoj
promijenili su legitimaciju sustava drava
1939-1945. Drugi svjetski rat
1945-do danas Druga proliferacija drava poinje nakon raspada kolonijalnih
carstava; broj drava porastao s pedesetak 1945. godine na
stotinu sedamdeset 1986. godine; to je jedno od najduih
razdoblja mira izmeu velikih sila od vremena nastanka sustava
drava.


Moderne teorije nastanka drave
Postoji mnotvo teorija o nastanku drave i njezinim funkcijama. Za potrebe politike
geografije nije nuno baviti se svim pitanjima i svim teorijama drave, ve se treba zadrati
na onim elementima koje su bitne za istraivanja u podruju politike geografije i
geopolitike.
U okviru politike geografije razvilo se est glavnih teorija:
1. Teorije koje su se razvila na temeljima socijalnog darvinizma (Ratzel, Kjellen,itd.)
2. Funkcionalni pristup (Hartshorne)
3. Teorije integracije i dezintegracije (Karl Deutsch)
4. Jedinstvena teorija podruja (Stephen B. Jones)
5. Teritorijalna drava (John Herz)
6. Geografski modeli analize politikog sistema (Saul Cohen, L.D. Rosenthal)

Socijalni darvinizam
Tijekom predavanja ve smo spominjali koliki je utjecaj imao socijalni darvinizam na razvoj
teorija o nastanku i funkcijama drave. Kao posljedica toga uenja razvio se prirodno-
geografski determinizam, koji u sreditu svoga uenja ima tezu kako prirodna okolina
izravno utjee na razvoj ovjeka i njegova drutva.

Funkcionalni pristup
Tijekom dvadesetog stoljea razvijale su se nove teorije. Nama su zanimljive one koje su
dolazile iz podruja politike geografije. Poznati ameriki geograf Richard Hartshorne
smatrao je da je sredinje mjesto prouavanja politike geografije upravo drava, te da
politiki geografi moraju dravu promatrati kao politiki organizirani prostor koji ima svoju
strukturu i funkcije. To je organizacija koja djeluje uinkovito. Na njezine funkcije i
djelovanje utjecaj imaju centrifugalne i centripetalne sile. Centrifugalne sile nastoje oslabiti
60
dravu ili je ak podijeliti, dok centripetalne sile pridonose jaanju homogenosti. Svaka
drava ima svoje centrifugalne sile. U nekim dravama one uspjevaju podijeliti teritorij na
nove drave. Hartshorne je tvrdio da su politiki geografi bili puno vie usmjereni u svojim
istraivanjima silama koje dijele drave, nego onim silama koje ih dre zajedno.

Oblici integracije i dezintegracije (Karl Deutsch)
Karl Deutsch znaajno je pridonio razvoju teorija drave kombinirajui geografski i
bihejvioralni pristup. On je izdvojio neke zajednike elemente koji se pojavljuju u stvaranju
drava. To su:
1. Promjene u razvoju ekonomije od jednostavne poljoprivredne proizvodnje prema novim
oblicima privreivanja
2. Pojava regija jezgri
3. Razvoj gradova
4. Razvoj prometne mree
5. Koncentracija kapitala
6. Porast individualne samosvijesti i grupnih interesa
7. Buenje nacionalne svijesti
8. Ujedinjenje nacionalne svijesti i politike prisile i ponekad socijalna stratifikacija drutva.
Na temelju spomenutih elemenata dolazi do ujedinjavanja jedne nacije na odreenom
teritoriju.

Jedinstvena teorija podruja (Stephen B. Jones)
On je 1954. godine integrirao neke ideje svojih prethodnika (posebno Whittleseya,
Hartshorna, Gottmanna), stvarajui poseban pristup koji je nazvao jedinstvena teorija
podruja. Jones polazi od toga da u procesu politiko-prostorne organizacije moemo
primijetiti barem pet arita aktivnosti, koja su meusobno povezana.
1. Ideje. Ideje imaju svoju prostornu dimenziju
2. Odluke. Donoenje odluka o zauzimanju prostora.
3. Pokret (ljudi, dobara, financija, tehnologije, itd.).
4. Podruje. (djelovanje koje se dogaa u prostoru)
5. Teritorij (politiko organizirani prostor).
Jedinstvena teorija podruja polazi od politikih ideja i kroz razvoj dolazi do politiki
organiziranog teritorija.

Teritorijalna drava
Drava se razlikuje od nacije po tome to posjeduje teritorij. Bez teritorija drava ne moe
postojati. Mora se tono znati koji je to dio zemljine povrine koji pripada jednoj dravi,
kako ne bi dolazilo do sukoba oko pojedinih podruja. Godine 1957. John Herz u svom
lanku Rise and Demise of Territorial State upravo se bavio problemom teritorija i
drave. On je smatrao da je drava postala svjesna vanosti teritorija otkako joj je moderna
vojna tehnologija pokazala kako utvrde i gradovi predstavljaju slabu osnovu za obranu
drave. Sigurnost je bila primarna briga politike organizacije, to je zahtijevalo razvoj
obrambene komponente i njezino smjetanje na granicama i po itavom teritoriju. Porast
nacionalizma personalizirao je do najvie razine potrebu nacionalnih grupa za zatitom
vlastite suverenosti. ak je i sistem kolektivne sigurnosti (UN) priznao pravo suverenih
jedinica na vlastitu obranu. Sistem zajednike obrane takoer se zasnivao na obrani
61
teritorijalnih drava (napad na bilo koju dravu ili dio njezina teritorija napad je na cijeli
savez).
Suvremeni razvoj naoruanja (nuklearno i druga oruja za masovno unitavanje)
jednostavno je natjerao drave da razmiljaju o prevladavanju teritorijalno organizirane
obrane, jer danas sigurnost drava jednako ovisi o unutarnjim, kako i o vanjskim faktorima.
U vanjskim faktorima danas prevladavaju dogovaranje i suradnja, a sve manje sukobi. U
suvremenim uvjetima temeljne potrebe ovjeka za zatitom ne moe vie uinkovito
osiguravati samo teritorijalna drava. Zakljuio je kako e drava polako slabiti, jer e
procesi univerzalizma preuzeti zatitu zadovoljavanja temeljnih ljudskih potreba.
No dogaaji tijekom ezdesetih godina potaknuli su Herza na reviziju teorije. U lanku The
Territorial State Revisited-Reflections on the Future of the Nation-State iz 1968.
godine on objanjava kako su se neke od njegovih ideja izmijenile. Ustvrdio je kako
njegovo objanjenje klasine teritorijalnosti jo uvijek vrijedi za suvremene drave, ali kako
vie nije siguran da e univerzalizam preuzeti funkciju zatite temeljnih ljudskih potreba od
drave. Ustvrdio je kako teritorijalnost dobiva nove dimenzije te kako moemo govoriti o
novoj teritorijalnosti, jer dolazi do udruivanja na novim osnovama.
U zakljuku, Herz smatra kako se osim vojnih opasnosti pojavljuju nove o kojima moraju
drave takoer voditi rauna.

Geografski modeli analize politikog sistema
Ove modele razvili su poetkom sedamdesetih godina Saul Cohen i L.D. Rosentahl. Oni su
smatrali kako je potrebno izgraditi metodologiju koja e povezivati politike procese i
njihove prostorne atribute. Smatrali su da se politiki geografi trebaju baviti istraivanjima
politikih procesa i prostornih odnosa u kojima se oni odvijaju. Sredinje mjesto u
istraivanjima treba biti politiki sistem koji se organizira na odreenom prostoru koji je
jasno definiran granicama, a koje su pak priznate od drugih entiteta u zajednici.

Teritorij drave
Sve moderne teorije drave slau se u jednom: drava mora imati teritorij. Temeljna
obiljeja teritorija drave su: stjecanje, veliina i oblik.

Stjecanje teritorija
Jedino drava moe stjecati teritorij u skladu s meunarodnim pravom. Teritorij se moe
sticati na sljedee naine:
1. okupacijom,
2. zastarom (ako jedna drava okupira teritorij druge drave i dri ga pod okupacijom
dugo vremena, a u tom vremenu drava iji je teritorij okupiran ne postavlja pitanje
povrata teritorija, taj teritorij postaje dio teritorija drave koja je poduzela akciju)
3. osvajanjem i aneksijom (osvajanje teritorija ne znai automatski da je to teritorij
drave koja je poduzela osvajanje. Kada se na tom prostoru organizira administrativna
uprava drave koja je poduzela osvajanje, moe se govoriti o prvim elementima
aneksije)
4. dobrovoljnim udruivanjem (SAD su dobar primjer za dobrovoljno udruivanje)
5. akcesijom (ovdje se radi o promjenama granica djelovanjem prirodnih procesa)
6. stjecanjem prava (jedna drava dri dugo vremena odreeni teritorij, ali ga jednog
dana vraa u njegovu maticu. Primjer Hong Konga, Panama.)
62

Veliina dravnog teritorija
Veliina dravnog teritorija povezana je sa uinkovitou nacionalnog teritorija, odnosno s
ekumenama. Mnoga su carstva nestala, jer su se njihove granice toliko proirile od sredita,
da ih vie nije bilo lako braniti.
Po veliini drave se obino dijele na PATULJASTE DRAVE (Vatikan, Monako, Andora);
MALE DRAVE (ispod 60.000 km
2
); SREDNJE VELIKE DRAVE (do 1.000.000 km
2
); VELIKE
DRAVE (od 1-3 milijuna km
2
); i MAMUTSKE DRAVE (preko 3 milijuna km
2
)

Oblik dravnog teritorija
Veliina i oblik dravnog teritorija morfoloka su obiljeja drave koja utjee na
meunarodno ponaanje drave. Samo jedan pogled na kartu pokazuje nam da je teko
pronai dvije drave u svijetu koje bi imale priblino isti oblik i veliinu dravnog teritorija.
Podjela oblika dravnog teritorija:
1. Izdueni oblik (ile, Norveka, vedska, Togo, Gambija, Italija, Panama, Malavi)
Izduenost znai i veu unutarnju podjelu i veu razliku izmeu stanovnitva.
2. Perforirani oblik (Junoafrika republika)
3. Kompaktni (Poljska, Francuska, itd.)
4. Kompaktno-koridorski (Zair-veinom kompaktni teritorij s krakovima koji su udaljeni od
centra i ine koridorski oblik teritorija)
5. Fragmentirani (Malezija-na vie otoka)

Eksklave i enklave
Sastavni dijelovi teritorija neke drave koji su u cjelosti okrueni teritorijem druge drave
nazivaju se eksklavama, odnosno enklavama. S obzirom na poloaj u odnosu na matinu
dravu ti su depovi eksklave, a sa stajalita drave ijim su teritorijem okruene to su
enklave. U Europi su etiri prave eksklave koje su istodobno i enklave: panjolska Llivia (u
Francuskoj), talijanska Campione (u vicarskoj), njemaka Bsingen (u Austriji) i belgijski
Baarle (u Nizozemskoj). Raspadom SSSR-a Kalinjingradska oblast postala je odvojena od
ruskog teritorija, ime ima statu ekslave, ali je ne moemo smatrati enklavom, jer nije
okruena teritorijem jedne drave, ve granii s njih tri: Poljskom, Bjelorusijom i Litvom.
Geoprometne eksklave puno su ee od stvarnih. To su rubni dijelovi neke drave kojima
se, osim pjeice, moe pristupiti iskljuivo preko teritorija druge drave.


NEPRAVILNE POLITIKE JEDINICE

Europski sistem drava i nain njihova utemeljenja i organizacije proirio se u posljednjih
nekoliko stotina godina po cijelom svijetu. To je rezultiralo stvaranjem skoro 200 drava.
No, cjelokupni teritorij u svijetu nije organiziran u politike jedinice koje moemo nazivati
dravama. U svijetu postoje teritoriji koji se jo uvijek nalaze u kolonijalnom statusu. Pored
toga postoje odreeni teritoriji koji su formalno pod suverenitetom jedne drave, ali se
nalaze unutar druge drave i prihvaaju zakone te drave. Ovdje govorimo o teritorijima
koji ne spadaju niti u jednu ni u drugu kategoriju. Neki od njih nastali su jo u vrijeme kada
nisu ni postojale nacionalne drave. Drugi su pak rezultat ratova ili procesa dekolonizacije.

63
Vojna okupacija
Veliki broj dananjih nepravilnih i spornih teritorijalnih jednica nastao je nakon lokalnog rata
i vojne okupacije. Ti su se ratovi uglavnom dogaali nakon Drugog svjetskog rata.
Primjerice, turska okupacija jednog dijela Cipra, ili pak okupacija Golanske visoravni od
strane Izraela.
Godine 1974. turska je vojska okupirala 37% teritorija Cipra, uglavnom ona podruja koja
je naseljavalo tursko stanovnitvo. Nakon te intervencije dolo je do velikog preseljenja
stanovnitva. Grko je stanovnitvo prelo na grku stranu, a tursko na tursku. Godine
1975. utemeljena je Turska republika sjeverni Cipar. Taj je teritorij jo uvijek pod
kontrolom turske vojske, a ova drava priznata je samo od strane Turske. (Primjerice, SAD i
Velika Britanija nisu priznale ovu politiku jedinicu, ali prihvaa njihove putovnice, dok u
drugim dravama oni moraju nositi turske putovnice).
Na Cipru se nalazi jo jedna specifinost. Nakon postizanja neovisnosti od Velike Britanije,
ona je zadrala dva teritorija na junom dijelu otoka kao suverena podruja vojnih baza. Na
tom teritoriju ive mijeano grko i tursko stanovnitvo.
U lipnju 1967. godine u estodnevnom ratu, Izraelske snage okupirale su Zapadnu obalu i
potisnule jordansku vojsku s toga teritorija. Taj se teritorij od tada nalazio pod vojnom
administracijom. Godine 1994. otpoeli su dugotrajni pregovori o zamjeni izraelske vojne
administracije palestinskom upravom. Taj bi teritorij trebao biti osnovica za proglaenje
palestinske drave.

Teritoriji u prijelaznom statusu
U posljednjih stotinu godina nastale su odreene nepravilne politike jedinice pod
utjecajem ratnih dogaanja i njihov status se do danas nije rijeio. Primjerice, od 1945.
godine podijeljene su sljedee drave: Koreja, Njemaka, Vijetnam, itd. Njihova je podjela
bila rezultat ratnih dogaanja. Vijetnam se ujedinio nakon rata, dok je Njemaka ujedinjena
nakon raspada hladnoratovskog sistema. U takvom prijelaznom statusu nalazile su se ili se
jo nalaze i neke druge teritorijalne jedinice, kao to su Andora, Vatikan, Tajvan, Hong
Kong, itd. Andorom je bilo upravljano izvana, ali je ona zadrala pravo na voenje vanjskih
poslova, obrane i ureivanja unutarnjih pravnih pitanja. Godine 1993. postala je lanica
UN-a. Tajvan je bila jedina kineska provincija u kojoj nisu komunisti preuzeli vlast nakon
1949. godine. Tadanja vlada je pobjegla iz Pekinga i otila na Tajvan, gdje je kasnije
organizirana politika jedinica koja ima danas sva obiljeja drave, osim meunarodnog
priznanja.
Druga grupa drava u prijelaznom statusu su mnogobrojne kolonije, protektorati i druge
jedinice koje su nastajale ili nestajale u procesu dekolonizacije. U ovu grupu ulaze: Puerto
Rico, Cookovi otoci, Farski otoci, Grenland, itd. Za ove teritorijalne jedinice zaduene su
druge drave, ali one imaju veliki stupanj samostalnosti.

Teritoriji s neizvjesnim statusom
Proces dekolonizacije otvorio je mnoge probleme u bivim kolonijama i oko njih. Nisu sve
bive kolonije ili podruja pod skrbnitvom postale neovisne drave. Primjerice, Zapadna
Sahara (biva panjolska Sahara) je jedan od takvih teritorija. panjolska se povukla s tog
teritorija 1975. godine, te su ga izmeu sebe podijelile dvije drave: Maroko i Mauritanija.
Toj podjeli se suprotstavio Alir, koji je podravao lokalne borce za neovisnost koji su bili
64
organizirani u pokretu POLISARIO. UN su uloile velike napore da se organizira plebiscit o
sudbini toga teritorija, no Maroko se tome estoko protivi.
Drugi znaajni prostor sa neizvjesnim statusom je Antarktika. Dio toga kontinenta nije
nikada bio pod upravljanjem neke drave, niti je itko ikada formirao dravu ili kakvu drugu
politiku jedinicu na tom prostoru. No, veina kontinenta nalazila se pod razliitim
interesima nekoliko drava. U odreenim podrujima prava, primjerice ilea, Argentine i
Velike Britanije preklapala su se, to je moglo dovesti do odreenih sukoba. Iz tih razloga
godine 1959. je potpisan meunarodni ugovor koji je svako posizanje za tim teritorijem
proglasio nevaeim.
Unutar nekih drava postoje teritoriji koji imaju takoer neizvjesni status, iako su slubeno
dio teritorija drave u kojoj se nalaze. No, na tom je posruju organizirano pobunjenitvo i
jo uvijek matina drava nije u mogunosti ostvariti vlast na svom cjelokupnom teritoriju.

Teritoriji pod stranom upravom
Veliki broj malih podruja u svijetu nalazilo se ili se jo uvijek nalazi pod upravom jedne ili
vie drava. Ti se teritoriji nazivaju kondominium i neutralne zone.
Najvei kondominium bio je Sudan, koji se od 1899. godine do 1955. nalazio pod upravom
Velike Britanije i Egipta. I jedna i druga drava imale su odreene obveze prema Sudanu,
iako se njihov utjecaj nije nalazio na istoj razini.
Jedan od posljednjih kondominiuma bili su Novi Hebridi, grupa od 12 manjih otoka i
sedamdesetak manjih otoia u junom Pacifiku kojima su od 1906. godine do 1980.
upravljali zajedno Francuska i Velika Britanija. Godine 1980. Novi Hebridi su postali
neovisna drava pod novim imenom Vanuatu.
Meu nekim dravama u svijetu postoje neutralne zone oko kojih jo uvijek ne postoji
dogovor kome pripadaju. Drave su postigle dogovor da se taj teritorij privremeno proglasi
neutralnim zonama, a u meuvremenu zajednike komisije pronalaze najbolje rjeenje za
budunost tih zona.

Meunarodni teritoriji
Danas u svijetu postoje odreeni teritoriji koji su stavljeni pod meunarodnu upravu.
Mandat za meunarodnu upravu odreuje orgranizacija UN-a. Primjerice, Kosovo se danas
nalazi pod meunarodnim mandatom.
U ovom sluaju razlikujemo dvije vrste teritorija: mandate i skrbnitva. U sluaju mandata
jedna drava ili grupa drava dobivaju odobrenje od meunarodne zajednice za upravljanje
odreenim teritorijem u ime ljudi koji ive na njemu i u ime meunarodne organizacije.
Postoji mnotvo takvih primjera u 20. stoljeu. Bilo je uobiajeno da se tijekom procesa
deokolinizacije neki od teritorija daje na upravu nekoj dravi (bivim kolonizatorima), koji su
u ime UN-a upravljali tim prostorom i organizirali proces osamostaljivanja. U sluaju
skrbnitva, odreeni teritoriji dolaze pod izravnu upravu meunarodne organizacije UN-a. U
okviru UN-a jedno od najvanijih njegovih dijelova u posljednjih 50-tako godina bilo je
Vijee za skrbnitvo, koje je imalo zadau obavljanja skrbnitva nad odreenim teritorijima,
kako bi ti teritoriji jednoga dana postali neovisne drave.
U meunarodnoj praksi imamo i primjere za proglaavanje odreenih gradova slobodnim
gradovima, dakle mjestima koje nisu ni pod izravnim utjecajem ni jedne grupe ili drave. O
njihovoj se sudbini odluivalo naknadno. Primjerice, Rijeka, Gdanjsk, Trst, Brko, itd.

65
FRONTIERI I GRANICE

U okviru politike geografije posebno mjesto u istraivanjima zauzima pitanje granica. No,
to se pitanje obrauje i u drugim znanstvenim disciplinama: pravu, ekonomiji, geografiji,
sociologiji, politikim znanostima, itd. Granicama oznaavamo na karatama i na zemljitu
linije do kojih see suverenitet jedne drave i poinje suverenitet i jurisdikcija druge drave.
Granice su vrlo esto mjesta sukobljavanja drava, mada su u suvremenom svijetu sve
manje vidljive. Granice su, u svakom sluaju, jo uvijek najvidljivi oblik dravnog
suvereniteta suvremenih drava.
U literaturi se esto koriste pojmovi frontier i boundary, koji se mogu prevoditi kod nas
kao granice. No, u strunoj se literaturi ova dva pojma razlikuju.

Frontier
Drave su, kao to smo ve govorili, nastale iz odreene jezgre i irile su svoje podruje. U
prolosti stare su drave ili civilizacije svoje podruje irile uglavnom do odreenih velikih
prirodnih zapreka (rijeka, jezera, planina, mora, itd.). U to vrijeme nije bilo jasne
delimitacije izmeu dva entiteta. Tek se u suvremenom dobu (s nastankom modernog
suvereniteta) stvaraju uvjeti za konkretnu delimitaciju dvaju podruja. Moderne drave
odijeljene su tankim linijama koje prate odreene prostorne objekte na zemljitu. U dalekoj
prolosti drave nisu bile odijeljene takvim linijama, ve su ih razdvajali iri prostori ili vei
prirodni objekti. One ak nisu ni imale mogunosti za neki dodir, jer su ta podruja
predstavljala veliku prirodnu i fiziku zapreku za meusobnu komunikaciju. U starijim
fazama razvoja granica (sve do kraja 19. stoljea) ulogu granica imala su podruja nazivana
terra nullius, odnosno podruja izmeu dvaju udaljenih arita suvereniteta. Po nastanku
i obiljejima, terra nullius su prirodni imbenik u prostoru. Danas su granice mjesto
izravnog fizikog kontakta drava.
U sljedeoj fazi razvoja granica nailazimo na pojam frontier. Frontier se mogu opisati kao
podruja koje lee izmeu dva integrirana podruja, odnosno dvije politike jedinice. To je
ua zona dinamikog karaktera, koja se moe pomicati, iriti ili suavati u skladu sa
jaanjem jednog od dravnih arita, tj. regija jezgre. Frontier se pomie na raun slabije
dravnosti. To podruje izmeu, potencijalno je podruje irenja jaih politikih jedinica.
Kao takvo, stalno je podruje potencijalnih sukoba. Jedna od najizrazitijih frontiera bio je
prostor izmeu amerikih doseljenika i indijanskih plemena tijekom naseljavanja dananjeg
prostora SAD-a. Vojna krajina u vrijeme turske ekspanzije je takoer primjer frontiera.
Kada su podruja frontiera zauzeta od odreene strane, na njima se izvrila sasvim
precizna demarkacija, nakon ega su granice postale linije (u prostoru i na karti). Po
nastanku i svojim obiljejima, frontieri su politiko-geografski imbenik u prostoru.

Granice
Granice predstavljaju linije i zone koje odjeljuju podruja razliitih geografskih, ekonomskih,
politikih, etnikih, religijskih ili drugih obiljeja. Granice nisu samo linije u prostoru, ve je
to element koji ima tri dimenzije koji ukljuuje Zemljinu plohu, podruje iznad i ispod nje.
Prema tome, granica nije crta nego ploha nepravilna oblika koja omeuje samu povrinu
tla, zrani prostor i podzemlje koji su sastavni dio dravnog podruja.

66
Odreivanje granica
Granice se odreuju kroz etiri faze:
1. Definiciju (opis granice)
2. Delimitaciju
3. Demarkaciju
4. Administraciju.

Da bi se odredila granica izmeu dva politika entiteta, potrebno je tu granicu prvo
definirati, odnosno odrediti i opisati. Primjerice, ako granica ide tokovima rijeka, tada treba
tono odrediti uzima li se za granicu cijeli tok, odnosno do kojeg mjesta. Ako su to drugi
prostorni objekti tada se njihov naziv takoer stavlja u opis granice. To je prva faza u
odreivanju granice. U drugoj fazi dolazi do delimitacije, u kojoj se vri precizna delimitacija
uz pomo zranih i satelitskih snimaka. Kada zavri tona delimitacija, ona se u sljedeoj
fazi prenosi na teren i dolazi do oznaavanja granice vidljivim obiljejima na terenu. Ta se
faza jo naziva i demarkacija. U zavrnoj fazi, koju jo nazivamo i administracija, dolazi do
odreivanje reima prelaska granica, kontrole granice, i svih drugih stvari koje mora jedna
drava poduzeti s ciljem upravljanja graninim reimom.

Vrste granica
Postoje razne podjele granica, no moemo ih svrstati u tri grupe:
1. Morfoloka podjela granica
2. Genetska podjela granica
3. Funkcionalna podjela granica

Morfoloka podjela granica
Prema toj podjeli granice se dijele na:
1. Prirodne
2. Geometrijske (ugovorne)
Prirodne granice odreuju se prema objektima u prirodi (rijeke, planine, prijevoji, itd.), dok
se geometrijske (ugovorne) granice odreuju dogovorom. Ove granice obino se proteu
meridijanima ili paralelama. Primjerice, veina dravnih granica unutar SAD-a zapadno od
rijeke Missisipi odreena je geometrijski.

Genetska podjela granica
Po nastanku granice se dijele na:
1. Pionirske granice
2. Prethodne granice (antecedentne)
3. Naknadne granice (subsekventne)
4. Nametnute granice
5. Reliktne granice

Pionirske granice povlae se u onim podrujima gdje jo nije dolo do jaeg naseljavanja
stanovnitva, ekonomske valorizacije i uope organizacije ivota. Prednosti takvih granica
lee u tome da one gotovo nikada nisu predstavljale sporna podruja izmeu suvremenih
drava. Suvremene su granice povuene upravo po liniji pionirskih granica i tu se nisu
stvarali sporovi.
67
Prethodne (antecedentne) granice nastale su na ve naseljenim podrujima i trebale su
posluiti odreivanju prostornog irenja naseljenog podruja.
U treu grupu ubrajamo naknadne (subsekventne) granice, tj. one granice koje su
povuene poslije intenzivnijeg naseljavanja i ve dovrene organizacije ekonomskog,
drutvenog i politikog ivota nekog podruja. Iz toga slijedi da su one neobino pogodne
za izazivanje sukoba, jer mogu presjecati etnikume, ekonomska podruja, odjeljivati
gradove, itd. Najizrazitiji tip takvih granica su tzv. geometrijske ili linijske granice. One su
povuene obino u kolonijama u obliku ravnih linija (primjerice po meridijanima ili
paralelama, uope ne vodei rauna o postojeoj stvarnosti).
Nametnute granice odreivane su u sluajevima kada se nije mogla granica odrediti prema
nekom vrstom kriteriju, odnosno kada je poslije ratnih dogaanja trebalo odrediti crtu
razdvajanja.
Reliktne granice su bive granice, koje nisu vie slubene, ali se jo uvijek jedan dio
stanovnitva ponaa u skladu s njima.

Prema funkcijama koje mogu obavljati granice moemo podijeliti na:
1. Barijerne (izolirajue) granice zatvaraju odreeni politiki entitet prema drugim
entitetima stvarajui od njega posebnu sigurnosnu, gospodarsku i politiku cjelinu
2. filtrirajue (polupropusne) granice obavljaju funkciju izolacije, ali su otvorene do
odreene mjere radi gospodarskih razloga, kao i radi ilegalne trgovine
3. kontaktne (sjedinjujue) granice stvaraju stabilnu okolinu i dobre odnose meu
dvjema dravama, otvorena je za kretanje ljudi, ideja, dobara, itd., ali ima posebne
reime prema negativnim pojavama kao to su ilegalna trgovina, imigracije, itd.
4. integrativne (povezujue) granice u potpunosti su otvorene, tako da na njima ne
postoji vie nikakva kontrola ljudi i dobara. Primjer za ovu vrstu granica je Europska
unija.

Odreivanje granica
Granice se odreuju kroz etiri faze:
1. Definiciju (opis granice)
2. Delimitaciju
3. Demarkaciju
4. Administraciju.

Da bi se odredila granica izmeu dva politika entiteta, potrebno je tu granicu prvo
definirati, odnosno odrediti i opisati. Primjerice, ako granica ide tokovima rijeka, tada treba
tono odrediti uzima li se za granicu cijeli tok, odnosno do kojeg mjesta. Ako su to drugi
prostorni objekti tada se njihov naziv takoer stavlja u opis granice. To je prva faza u
odreivanju granice. U drugoj fazi dolazi do delimitacije, u kojoj se vri precizna delimitacija
uz pomo zranih i satelitskih snimaka. Kada zavri tona delimitacija, ona se u sljedeoj
fazi prenosi na teren i dolazi do oznaavanja granice vidljivim obiljejima na terenu. Ta se
faza jo naziva i demarkacija. U zavrnoj fazi, koju jo nazivamo i administracija, dolazi do
odreivanje reima prelaska granica, kontrole granice, i svih drugih stvari koje mora jedna
drava poduzeti s ciljem upravljanja graninim reimom.

68
Kriteriji za odreivanje granica
Granice pripadaju grupi pojmova koje u znanosti o meunarodnim odnosima nazivamo
"objekti". Prouavanje objekata meunarodnog prava zapravo je prouavanje razgranienja
dravne vlasti (nadlenosti) u prostoru. itav teritorij Zemlje potpada pod nadlenosti
nekog subjekta meunarodnog prava (kopno, more, zrak, podzemlje). Postoje i neki
prostori koji ne potpadaju pod "nadlenost" konkretnog subjekta, ve je vlast nad njima
podijeljena (otvoreno more, terra nullius, svemirski prostor, podmorje, polarni krajevi).
U novije vrijeme odstupilo se od naela da se na povrini odreena granica protee u
visinu i u dubinu. To se primjerice moe vidjeti kod epikontinentanog pojasa, odnosno
odreivanja granica na moru. Epikontinentalni pojas je prostor koji obuhvaa samo morsko
dno i podzemlje, ali ne i vodu ispod koje se nalazi. Granica suverenih prava obalne drave
ide samo povrinom morskoga dna, a sputa se vertikalno u dubinu tek ondje gdje poinje
zona meunarodnog podmorja. Ploha koja omeuje epikontinentalni pojas i ona na
vanjskoj granici iskljuivoga gospodarskog pojasa-ne razgraniavaju dravno podruje od
meunarodnog prostora. To nije granica u pravom smislu rijei, jer u ta dva pojasa obalna
drava neme punu suverenost (kao u unutranjim vodama i teritorijalnom moru). Drugim
rijeima, samo u pogledu nekih djelatnosti obalna drava u tim pojasevima ima vea prava
od bilo koje druge drave. Dakle, granica drave na moru, tj. ploha koja omeuje njezino
dravno podruje ide vanjskom granicom teritorijalnog mora.
Podruje omeeno dravnim granicama je dravno podruje i na njemu se vri
iskljuiva dravna nadlenost. Dravno podruje je prostor unutar kopnenih granica zajedno
s obalnim morem i zranim prostorom nad njima. Vrhovnitvo koje drava ostvaruje na
dravnom podruju protee se i u podzemlje ispod povrine Zemlje okrueno dravnom
granicom.
U m

eunarodnom pravu i praksi moemo razlikovati prirodne
8
i ugovorne granice.
Prirodna granica odreuje se prema prirodnom obliku tla kojim granica prolazi
9
, a prema
meunarodnim pravilima za takve sluajeve. Ugovorna granica utvrdjuje se dogovorom,
cime se odredjuju tocke na povrsini tla medju kojima se povlaci granica.
Prirodni oblik tla podloan je promjenama. U skladu s tim predvieni su u meunarodnom
pravu naini za utvrdjivanje granice nakon to se izmijenio prirodni oblik tla kojim je tekla
granica. Primjerice, dravna granica bi trebala slijediti izmjenu toka rijeke prema obiajnom

8
Objekti u prirodi predstavljaju toke za odreivanje granice, koja se zatim u veini suajeva
definira ugovorom. Prema tome, prirodne granice se proteu objektima u prirodi koje su dvije
strane odredile kao toke ragranienja.
9
Ima mnogo primjera u povijesti kada su granice odreivane prema prirodnom obliku tla.
Razgranienje dviju drava vri se u tom sluaju na vrhovima planina, razvou dvaju vodenih
tokova, rijekama, jezerima itd. Na vodenim tokovima granica se odreuje na dva naina: crtom
geometrijske sredine ili crtom matice (thalweg-granica se odreuje na plovnoj matici rijeke). U
Mirovnom ugovoru iz Versaillesa (l. 30.) zapisano je da naelo geometrijske sredine primjenjujemo
kod neplovnih rijeka, a naelo "thalweg" kod plovnih rijeka odreivanjem srednje crte glavnog
kanala plovidbe. No, valja istai da se spomenuta naela ne primjenjuju iskljuivo kako je
predloeno, jer jos uvijek postoje rasprave o tome koje je naelo pravednije. Neki autori tvrde (Max
Huber, Balladore Pallieri) da naelo geometrijske sredine proizlazi iz obiajnog prava i podrazumjeva
se u sluaju kad obje strane ne otvaraju pitanje granica. No, danas se preporua svim dravama da
jasno naznae naelo kojim e odreivati granicu. I pored toga otvaraju se mnoga nova pitanja o
geometrijskoj sredini koja proizlaze iz razliitog vodostaja itd. Sva sporna pitanja uputno je
predvidjeti ugovorom.
69
pravu, ukoliko je izmjena nastala "laganim djelovanjem prirodnih sila."
10
Ukoliko se desila
nagla promjena prirodnog toka, granica u pravilu ostaje u starom koritu, ako drave
drugaije ugovorom ne utvrde.
11
U sluajevima da se tok rijeke ili polozaj jezera mijenja
namjerno, regulacijskim ili drugim radovima, preporua se zainteresiranim stranama da
prije poetka radova ugovorom odrede nain odreivanja granice poslije zavrenih radova i
utvrivanja novog stanja.
Vidljivo je da se g

ranice odreuju prema razliitim naelima obiajnog prava i
naelima drugih pravnih grana, te da meunarodno pravo mora predvidjeti rjeenja za sve
mogue situacije. Upravo zato se predlae stranama koje odreuju medjusobnu granicu da
to svakako uine ugovorom, bez obzira koliko se ona inila neupitnom.
Danas je veina granica odreena ugovorom, ak i u sluajevima kada granice
postoje od starine "kao stvarno i potpuno priznato stanje".
12
U slucaju da nije moguno
odrediti granicu odmah ili u kratkom roku, primjenjuje se nacelo kondominija
13
kao
privremeno rjeenje, dok se strane ne dogovore o nainu utvrivanja granice i o njoj
samoj. U pravilu cijeli proces odreivanja granice provodi se kroz nekoliko faza. Prof. dr.
Juraj Andrassy navodi tri faze: "Prva je faza temeljni (npr. mirovni) ugovor, koji odreuje
granicu u glavnim crtama. Poblie odreuju granicu na terenu mjeovite komisije, a
katkada se taj posao povjerava meunarodnim komisijama. One esto dobivaju ovlast da
odrede i manja odstupanja od crte koja su ustanovljena ugovorom, imajui na umu mjesne
prilike i potrebe. Kad komisija odredi granicu na samom mjestu, sastavlja se o tome
pismeni sporazum zajedno s opisom granine crte i postavljenih graninih znakova."
14

Nakon utvrivanja granica obino slijede dogovori o koritenju objekata uz granicu i
rudnoga bogatstva, o pograninom prometu, ribolovu, turizmu i drugim pitanjima. Takoer
dvije drave vrlo esto sklapaju ugovore o rjeavanju graninih incidenata. Prema tome,
vrlo je vano utvrditi ugovorom sva bitna pitanja oko utvrivanja i odreivanja granica, jer
"... postojanja tono i sporazumno utvrenih granica je preduslov za normalne i korektne

10
Ibidem, str. 146.
11
Prirodne promjene i njihove posljedice svakako valja predvidjeti u ugovoru kao i nain rjeavanja
pojedinih situacija. U povijesti je poznato mnogo primjera kada su drave priznavale lagane, ali i
nagle promjene tokova rijeka, bez obzira to te situacije nisu bile predviene ugovorom. U pravilu
su slane na teren zajednike komisije, koje su predlagale rjeenja. esto se deavalo da jedna
zemlja, u iju "korist" se, djelovanjem prirodnih sila, izmijenio tok rijeke, ustupi dio svog teritorija na
drugom mjestu (reciprono) dravi koja je "izgubila". No, postoji i primjeri gdje ak ni ugovori o
granicama na vodenim tokovima ne sprjeavaju sporove i sukobe izmeu drava. Rat izmeu Iraka i
Irana vodio se uglavnom zbog polaganja prava na podruje oko usa rijeke at-el Arab. Granica je
ugovorima iz 1847. i 1911. godine povuena izmeu Irana i Turske na lijevoj obali rijeke-na tetu
Irana. Iran je tijekom godina taj problem esto otvarao pred meunarodnim institucijama. Spor je,
privremeno, rijeen ugovorom u Bagdadu 1975. godine, prema kojemu granica treba tei crtom
thalwega.
12
Ibidem, str. 149.
13
Podruje pod zajednikom vlau dviju ili vie drava. Neki autori nazivaju ga i koimperij.
Njemaka je poslije Drugog svjetskog rata bila privremeni kondominij etiriju sila koje su preuzele
vrhovnu vlast u Njemakoj (Deklaracija 5. lipnja 1945.). SAD, Velika Britanija, Francuska i SSSR
preuzele su sve ovlasti u Njemakoj, poev od Vlade do svih dravnih, pokrajinskih i lokalnih organa
vlasti. Isto tako je postojao kondominij na podrujima umberka i Marindola izmeu Hrvatske i
Kranjske u vrijeme Austro-Ugarske.
14
Ibidem, str. 149.
70
meudravne odnose. Samo uz ispunjenje tog uslova mogue je trajno odravati prilike
koje su u skladu s meunarodnim pravom i dobrim susjedskim odnosima. Isto vrijedi i za
ureenje pograninih odnosa ako konkretne prilike trae ureenje tih pitanja. Nepravilno ili
nikakovo rjeenje mora, prije ili kasnije, uroditi tetnim posljedicama."
15



ZATVORENE DRAVE (LAND-LOCKED COUNTRIES)

Suvremene drave moemo promatrati na temelju njihovih obiljeja kao to su: veliina,
oblik, lokacija, granice, geomorfoloke sastavnice, itd. Jedno od obiljeja koje takoer imaju
neke suvremene drave odnosi se na zatvorenost, odnosno na injenicu kako nemaju
pristup morskoj obali (land-locked countries). To predstavlja ozbiljne prometne,
gospodarske i druge potekoe tim dravama. Ovaj problem moe se javiti i kod drava
koje imaju pristup moru, ali je taj pojas vrlo uzak i predstavlja takoer odreeni problem sa
samu dravu (Zair, Jordan, Irak, Bosna i Hercegovina, itd.). Drave koje su u potpunosti
zatvorene moraju taj problem rjeavati zajedno sa susjednim dravama koje imaju pristup
moru. U tom sluaju zatvorene drave moraju razvijati aktivnu dobrosusjedsku suradnju
kako bi taj problem rijeile na zadovoljavajui nain. Trenutno se u svijetu nalazi 42
zatvorene drave, a njih 15 se nalazi u Europi. Meu ostalih 27 veina je nerazvijenih
drava. Primjerice, treina od najsiromanijih drava u svijetu nema svoju obalu. Prema
tome, moe se zakljuiti u kojoj je mjeri pristup morskim obalama vaan za gospodarski
razvoj neke drave. To ne znai da pristup morskoj obali automatski znai da e drava biti
bogata.

Obiljeja zatvorenih drava
Veina europskih zatvorenih drava

nalazi se u blizini obale i imaju na raspolaganju dobru
prometnu mreu pomou koje mogu u relativno kratkom vremenu prevaliti razdaljinu do
morske obale i luka. Samo se Bolivija, Lesoto, Svaziland i Malavi od ostalih 27 drava nalaze
relativno blizu obale. No, njihove mogunosti transporta su limitirane s obzirom da obalne
drave s kojima granie imaju nerazvijeni prometni sustav, ili pak postoje odreene
prirodne zapreke koje je teko savladati u pristupu morskoj obali. 24 drava izvan Europe
imaju tri ili vie susjednih drava preko kojih mogu doprijeti do morske obale. Pored toga,
samo nekoliko njih (izvan Europe) imaju punu kontrolu nad prometnim pravcima koji idu iz
njihovih gospodarski najrazvijenijih dijelova prema obalnoj dravi. Isto tako se dogaa da
se zatvorenim dravama odreuje plaanje koritenja prometnih pravaca, vrlo esto iznad
normalne cijene takvog transporta. To ine one obalne drave koje imaju istu vrstu
proizvoda koje ele plasirati na svjetsko trite kao i zatvorena drava. Na taj nain
sprjeavaju zatvorenim dravama plasman njihovih proizvoda, ime neizravno utjeu na
njihovu gospodarsku situaciju. U najgoroj situaciji nalaze se drave koje imaju samo jednu
mogunost pristupa morskoj obali. One koje imaju nekoliko mogunosti odluuju koja im je
varijanta, odnosno pravac najpovoljniji. Poseban problem zatvorenim dravama predstavlja
i odreena psiholoka barijera koja je stvorena na temelju injenice da se radi o zatvorenoj
dravi. Ukupna gospodarska, kulturna, vojna i sva druga nastojanja podreuju se i
odreuju u skladu s tom injenicom.

15
Ibler, Vladimir: "DRAVNE GRANICE FNR JUGOSLAVIJE", Naa zakonitost, br. 4/1954, str. 82.
71

Pravno ureivanje pitanja prolaza
Kroz povijest su postojali razliiti naini rjeavanja pitanja prolaza kroz odreeni teritorij, a
poetkom 19. i posebice 20. stoljea nastojalo se meunarodnim pravom regulirati i pitanje
slobodnog prolaska zatvorenih drava prema moru. Ta su pitanja relativno lako rijeena za
plovne rijeke, ali su puno tee rjeavana za kopneni transport. U Povelji Lige naroda bilo je
zapisano da je jedan od ciljeva svjetske zajednice osiguranje slobode komunikacija i
tranzita. Godine 1921. Barcelonskom konvencijom rijeeno je pitanje slobodnog tranzita i
mnoga njezina rjeenja vrijede jo i danas.
Razvoj poslije Prvog svjetskog rata donio je neka zanimljiva rjeenja po pitanju pristupa
moru zatvorenim dravama. U veini sluajeva taj se problem rjeavao koridorima, tj. uskim
prolazima kojima su zatvorene drave imale pristup moru. To je bio svojevrsni kompromis
nastao nakon raspada velikih carstava i nastanka novih drava (Poljska, Finska, Jordan,
Irak, Kongo).

Razvoj nakon Drugog svjetskog rata
Poslije 1945. godine naputeni su koridori kao jedno od rjeenja za pristup morskoj obali.
Poeli su se razvijati drugi naini rjeavanja tih pitanja, kao to su zajednika suradnja i
razvoj dobrosusjedskih odnosa, potpisivanje ugovora o koritenju transportnih pravaca,
slobodne luke, slobodne zone, posebni slobodni tranzitni pravci, itd. Pored toga dolo je do
intenziviranja svjetske trgovine, tako da su mnoge drave nastojale smanjiti barijere koje su
pred njih bile postavljane samo zato to nisu imale pristup morima. Tako je dolo do
razvoja koncepta slobodnog pristupa morima, iji se razvoj temeljio na tumaenju kako je
more ope dobro ovjeanstva i kako svi imaju pravo na njihovo koritenje. Jedan od
najvanijih dokumenata koji je nastao poslije Drugog svjetskog rata je Povelja iz Havane
koja je priznala slobodu mora, odnosno pravo svima na dostup do mora. Krajem
pedesetih godina i u prvoj polovini ezdesetih dolo je do otvaranja toga pitanja, posebice u
okviru meunarodnih konferencija o pravu mora.
Zatovorene drave na razliite naine nastojale su rijeiti to pitanje:
1. Unutarnji razvoj, posebice prometne infrastrukture, postavio se kao prioritetni zadatak
zatvorenim dravama.
2. Bilateralni pregovori sa susjednim dravama o koritenju prometnih pravaca.
3. Zajednika ulaganja zatvorenih i tranzitnih drava u zajedniku infrastrukturu.
4. Otvaranja alternativnih tranzitnih pravaca
5. Regionalne ekonomske integracije, koje su otvorile mogunosti za zajedniko rjeavanje
tih pitanja
6. Rjeavanje tih pitanja u okviru meunarodnih organizacija (UN).

DEKONSTRUKCIJA GEOPOLITIKOG PORETKA NA PRIMJERU PSEUDODRAVA
Kraj hladnog rata omoguio je razvoj geopolitike koja nije bila u tolikoj mjeri optereena
prijanjim svjetskim geopolitikim pogledima. Jedan od glavnih pomaka koji se dogodio jest
priznavanje kako se geopolitiki dogaaji ne vezuju iskljuivo za nacionalne drave i njihove
granice. Drave se, dakako, i dalje nalaze u sreditu svjetske geopolitike mape, ali vie
nisu jedini i iskljuivi initelji u svjetskom geopolitikom sustavu. S jedne strane, pod
utjecajem globalizacije stvaraju se novi uvjeti u kojima djeluju geopolitiki initelji, dok s
druge strane nastaju novi entiteti koji svojim djelovanjem slie u mnogoemu glavnim
72
initeljima-suvremenim dravama. Te se slinosti ogledaju ponajprije u proglaavanju
suverene kontrole nad odreenim teritorijem, organizaciji vlasti na njemu, razvoju
posebnoga nacionalnog identiteta pod utjecajem veinskog stanovnitva, itd. Upravo te
nove teritorijalne i politike jedinice pridonose dekonstrukciji geopolitikog poretka, to se
posebno moe promatrati na primjeru raspada Sovjetskog Saveza.
Ukoliko prihvatimo definiciju da je geopolitika studij odnosa geografskog prostora i politike,
tada se geopolitika bavi istraivanjima utjecaja prostornih odnosa, oblika i struktura,
politikih ideja, institucija te njihovih meuodnosa. Geografski prostor unutar kojeg se
odvijaju ti meuodnosi razlikuje se prema obliku, funkciji, sadraju, razini (od lokalnog,
nacionalnog, regionalnog, meunarodnog, kontinentalnog, globalnog). Meuodnosi
prostornog i politikog procesa na svim spomenutim razinama stvaraju i odreuju
meunarodni geopolitiki sustav, u kojemu se drave pojavljuju kljunim initeljima i jedini
su politiki i meunarodni entitet koji moe imati ulogu geostratekih igraa i geopolitikih
osi.
Kao rezultat globalizacije na gospodarskom planu javlja se slabljenje dravne kontrole nad
odreenim podrujima drutvenog djelovanja, odnosno slabljenje veza izmeu odreenih
podruja unutar neke drave i centralne vlasti. Ovaj trend posebno je prepoznatljiv u onim
podrujima gdje je dolo do raspada starog sistema koji je nudio odreenu razinu
izvjesnosti, te stvaranja novih sistema punih otvorenih i nerijeenih pitanja, kao to su
politika stabilnost, sigurnost, gospodarski razvoj, itd. Stari geopolitiki poredak za neke se
drave raspao u prilino nezgodno vrijeme: globalizacija i gospodarski trendovi nametali
su potrebu za ukljuivanjem u svjetske trgovinske tokove, a u mnogim se dravama biveg
komunistikog bloka raspala ili se raspadala politika i gospodarska struktura.
Veina suvremenih sukoba moe se odrediti kao etniki sukobi. Meunarodna zajednica
danas poznaje i koristi mnoge instrumente za njihovo rjeavanje. Ti se instrumenti mogu
podijeliti u dvije grupe: neteritorijalne i teritorijalne. U prvoj skupini upotrebljavaju se
dipomatska sredstva i akcije, kako bi se sukob sprijeio, odnosno kako bi se posljedice
sukoba to prije otklonile, te instrumenti potivanja prava nacionalnih manjina, koji su
kodificirani u meunarodnom pravu i nacionalnim pravnim sustavima. U drugu skupinu
instrumenata spadaju teritorijalna rjeenja, to u veini podrazumijeva zacrtavanje granica
izmeu dvaju ili vie entiteta. U tu skupinu moemo uvrstiti sljedee naine rjeavanja
etnikih pitanja: podjela (Cipar), etniki federalizam (Etiopija), funkcionalni federalizam,
lokalna autonomija, regionalna autonomija, administrativna devolucija (kotska u Velikoj
Britaniji), konsocijacija (vicarska), mijeani instrumenti autonomije (panjolska), posebna
meunarodna zatita, konfederacija, itd.
Mora se naglasiti da su teritorijalni instrumenti vrlo esti i da se rjeenje etnikih sukoba
esto trai u teritorijalnom organiziranju stanovitih prostora na etnikom principu. Ti su
pokuaji obino poinjali i zavravali ratom i nasiljem, masovnim migracijama i drugim
problemima koji su sprjeavali normalnu tranziciju iz totalitarnih prema demokratskim
sustavima (Moldova, Gruzija, eenija, Armenija, Azerbejdan, Uzbekistan, Kirgistan, itd.).
Etnike skupine nastojale su na temelju svoga identiteta izgraditi solidarnost unutar grupe s
ciljem opstanka u odnosu prema susjednim grupama. Jedan od naina za postizanje toga
cilja jest zaposjedanje odreenog teritorija i proglaavanje kontrole nad njim. Sljedei korak
kod veine takvih pokuaja bilo je traenje meunarodnog priznanja u tri faze: priznavanje
nacionalne posebnosti u odnosu prema susjednim grupama; razvoj neovisne ili djelomino
73
ovisne politike i gospodarske strukture te potencijalno odvajanje od prijanjih politikih
tvorevina; priznavanje politikog suvereniteta, gospodarske autonomije i primanje u UN.
S ime su se susrele nove drave? S problemom izgradnje dravne strukture. Formalno
proglaenje dravne suverenosti nije jamilo i stvarnu neovisnost, odnosno nije jamilo
konsolidaciju stabilne i jake drave. Upravo suprotno, mnoge od njih susrele su se s
politikim, gospodarskim, socijalnim i drugim problemima, to ih je inilo nestabilnim i
nesigurnim podrujima. Kao takve nisu ni mogle participirati u svjetskim procesima,
odnosno nisu ni imale prilike svoje probleme predstaviti u meunarodnoj zajednici kao
znaajna pitanja kojima bi se trebala baviti cijela meunarodna zajednica. Izgradnja
dravne strukture postala je preteak zadatak za mnoge koji su krenuli u taj proces. Vano
je napomenuti da se slabosti novih teritorijalnih i politikih jedinica prenose i na njihovu
okolinu, ime one postaju dio ireg problema u regiji.
Tome u prilog govore i podaci kako danas na politikoj karti svijeta moemo pronai mnogo
meunarodno priznatih drava gdje vlade ne kontroliraju jedan dio svoga teritorija.
Primjerice, poetkom 1990. godine 27 drava u svijetu nije u potpunosti kontroliralo svoj
teritorij. Izmeu 1945. i 1990. godine 14 drava nije nikad ostvarilo punu kontrolu svoga
cjelokupnog teritorija. Unutarnji sukobi u tom periodu izbili su unutar 41 drave. U istom
razdoblju dolo je do vanjske okupacije dijela teritorija 15 drava u svijetu. Godine 1996.
unutarnji sukobi dogaali su se u 27 drava, a 1998. je bilo u svijetu 74 mjesta gdje su se
sukobi dogaali ili je postojala velika mogunost da e izbiti.
Veina tih sukoba uzrokovana je etnikim sukobima i zahtjevima za odcjepljenjem dijela
teritorija od matine drave. Prostori u kojima su se dogaali takvi sukobi vrlo esto su
lokacije gdje se organiziraju pseudodrave, odnosno politike i teritorijalne jedinice koje su
proglasile svoju neovisnost od matine drave (ili drava), organizirale unutarnju politiku
strukturu i ponaaju se u svemu kao prave drave, ali nemaju meunarodno priznanje
kao bitan element u stvaranju jedne drave.
S obzirom na nastanak i funkcije koje imaju, mogue je napraviti preliminarnu klasifikaciju
pseudodrava.
1. Institucionalizirane pseudo-drave. Imaju deklariranu suverenost, imaju sve atribute
normalne drave i u potpunosti kontroliraju svoj teritorij. Njih nije priznala
meunarodna zajednica i imaju vrlo malo ansi za takvo priznanje. Primjeri: Trans-
Dnjestarska moldovska republika (TMR), eenija, Abhazija, Nagorno-Karabah, itd.
2. Neinstuticionalizirane politike jedinice koje se nalaze pod djelominom kontrolom
odreenih skupina (politikih, religijskih, kriminalnih) nad kojima vlada odreene drave
ima formalnu suverenost, ali je obavlja samo djelomino.
U ovu skupinu ulaze:
a) podruja sukoba unutar neke drave, koja nisu pod potpunom kontrolom ni jedne
strane u sukobu (Afganistan, Zapadna Sahara),
b) teritoriji koje kontroliraju teroristike ili kriminalne skupine (u nekoliko drava u svijetu
postoje takva podruja koja su pod kontrolom proizvoaa i trgovaca opijatima).

Danas su pseudodrave smjetene uglavnom u podrujima osjetljivih zona (Shatterbelts) u
podruju srednje Azije (od Balkana, preko Kavkaza do Afganistana) te juno od Sahare. To
su zone kontakta izmeu bivih carstava i civilizacija i podruja s mijeanom populacijom te
kompliciranim, hijerarhijskim organiziranim identitetima koje moemo nazvati geopolitikim
crnim rupama. Sukobi izmeu tih identiteta dogaaju se kroz povijest, ti su teritoriji
74
prelazili iz jednih u druge ruke, svaki osvaja je ostavio dio svoga identiteta, to je uvijek
predstavljalo pogodno tlo za svaku vrstu manipulacija u interesu velikih sila. Stoga treba
oekivati da e se i u budunosti na tim prostorima pojavljivati novi pokuaji stvaranja
drava (odnosno pseudodrava) na etnikom principu, emu e bitno pridonositi i
geostrateki interesi velikih sila (posebice u prostoru Kavkaza i srednje Azije).

REPUBLIKA HRVATSKA - gateway prema jugoistonoj Europi
16


Saetak
Kao demokratska i gospodarski razvijena drava, iji se interesi ne razlikuju od interesa
zapadnih demokratskih drava, Republika Hrvatska moe biti presudan imbenik u buduim
procesima stabilizacije u regiji. Ona zauzima vrlo vano mjesto u regionalnim geopolitikim
strukturama i ima potencijale za utjecaj na budui razvoj susjednih drava i podruja,
posebice kroz nastavak demokratske tranzicije i razvoj dobrosusjedskih odnosa. Stoga je
vano njezino djelovanje u tome prostoru. Njezine budue geopolitike inicijative s ciljem
stabilizacije i sigurnosti u regiji mogu se promatrati s obzirom na njezinu vanost u
globalnim i regionalnim geopolitikim strukturama, sudjelovanje u procesima fragmentacije
jugoistoka Europe, te njezino geografsko, kulturno-vjersko i povijesno-geopolitiko okruje.

Uvod
Kraj hladnog rata i promjene osnovnih elemenata starog poretka, nisu automatski
donijele Europi oekivanu sigurnost i stabilnost. Do poetka devedesetih podijeljena Europa
ula je u novu fazu razvoja koju obiljeavaju procesi integracije i dezintegracije. Zanimljivo
je da ti procesi imaju sasvim konkretan prostorni smjetaj, pa se tako govori o integraciji
zapadne, a dezintegraciji istone i jugoistone Europe. Nakon raspada komunistikog
sustava istona Europa ula je u procese gospodarske i politike tranzicije, dok je na
prostoru Balkana dolo do traginih ratnih sukoba koji, s manjim prekidima, traju od 1991.
godine do danas. Zbog rata na prostoru bive socijalistike Jugoslavije gotovo deset godina
onemoguena je normalna prometna, gospodarska, politika, znanstvena i kulturna
komunikacija izmeu zapadne i jugoistone Europe.
Meunarodna zajednica uloila je velike napore n

a zaustavljanju sukoba primjenjujui
razliite mehanizme. Njihov je uinak bio ogranien zbog proturjenog djelovanja
nacionalnih politika kljunih imbenika u tome prostoru. Stoga je djelovanje na stabilnosti
Balkana bilo jednostrano, jer su poticaji za stabilizaciju i demokratski razvoj dolazili izvana,
dok su unutarnji bili rijetki i slabi. Uspjeh meunarodne zajednice u djelovanju prema
odreenoj regiji uvijek je bio vei kada su postojali regionalni partneri iji se interesi i ciljevi
nisu razlikovali od interesa zajednice. U globalnim geostratekim strukturama postojanje
takvih drava je nuno u promicanju stabilnosti i sigurnosti. Posebice ako se takve drave
nalaze na prostorima koji ine prijelaz iz jedne u drugu geopolitiku regionalnu cjelinu.

16
Za geografski prostor izmeu Jadranskog i Crnog mora koriste se dva naziva: Balkan i jugoistona
Europa. Ni jedan, ni drugi ne odgovaraju u potpunosti kao geografske oznake prostora o kojem se
govori. Pojam Balkan je kroz povijest dobio vie politiko znaenje, dok se pojam jugoistona
Europa vie koristi u geografskim odreenjima toga prostora (Vidi u: Mladen, Klemeni,
Jugoistona Europa definicija pojma i razvitak zemljovida, Southeastern Europe 1918-1995,
International Symposium, Dubrovnik 1996., pp. 18-21)
75
Izbori u Republici Hrvatskoj 3. sijenja 2000. godine za mnoge politiare i analitiare na
zapadu bili su najbolja vijest sa Balkana u posljednih deset godina. Oni su pojaali nadu u
unutarnje promjene na Balkanu i otvorili mogunosti za aktivno sudjelovanje Republike
Hrvatske u primjeni svih mehanizama za stabilizaciju regije. Suradnja Republike Hrvatske sa
susjednim i drugim dravama u regiji i svijetu bila je dobra u nekim aspektima, ali je
ukupnim vanjskopolitikim djelovanjem prevladavala djelomina ili potpuna blokada
suradnje na mnogim znaajnim pitanjima. Republika Hrvatska svoju vanjsku politiku
usmjerava prema suradnji sa svima koji mogu doprinositi njezinom ukupnom razvoju, kao i
stabilizaciji i demokratskim procesima u regiji. Njezine budue inicijative s ciljem
stabilizacije i sigurnosti u regiji mogu se promatrati s obzirom na njezinu vanost u
globalnim i regionalnim geopolitikim strukturama, sudjelovanje u procesima fragmentacije
jugoistoka Europe, te njezino geografsko, kulturno-vjersko i povijesno-geopolitiko okruje.

Globalne geopolitike strukture
Za bolje razumijevanje geopolitikih

procesa i struktura mnogi su autori nastojali svijet
podijeliti na odreene hijerarhijiski organizirane prostorne cjeline. Tako podijeljeni svijet
predstavljao je okvir za analizu odnosa meu razliitim imbenicima u prostoru. Posebno
mjesto u tim analizama zauzimaju podruja koja se nalaze izmeu odreenih zona
podijeljenog svijeta, odnosno dodiri dviju suprotstavljenih cjelina (primjerice Heartland i
Rimland). Obino su zone izmeu dviju ili vie podruja, ili spomenuti dodiri, predstavljali
potencijalna mjesta sukoba interesa. Fairgrieve je pojas izmeu kopnenih i pomorskih sila
nazivao crush zone
17
(zone pritiska) , Whittlesey je pojas izmeu Rusije i Njemake
nazivao shatterbelt
18
(osjetljive zone), itd. Saul Cohen je poetkom ezdesetih, na
odreeni nain objedinio dotadanje podjele svijeta, te nainio novu, iz koje proizlazi
hijerarhijska organizacija prostora
19
. U tu strukturu ulaze: geostrategijska podruja,
geopolitike regije, drave i regije unutar drava. Na najjvioj razini njegove hijerarhijske
strukture nalaze se dva geostrategijska podruja: maritimno i euroazijsko kontinentalno. To
su podruja u kojima se odvijaju globalni geostrategijski odnosi. Unutar geostrategijskih
podruja nalaze se geopolitike regije, koje su druga razina u hijerarhijskoj organizaciji
prostora. One su oblikovane kao politike, kulturne, vojne i gospodarske cjeline.

17
Fairgrieve, J., War and Change in World Politics, University of London Press, London, 1925.
18
Whittlesey, D., German Strategy of World Conquest, Farrar and Reinhart, New York, 1942.
Citirano prema: Pepper, D., Jenkins, A.,, (eds.), The Geography of Peace and War, Basil Blackwell,
New York, 1985.
19
Cohen, S., Geography and Politics in a World Divided, Random House, New York, 1963.
76
Slika 1: Podjela svijeta prema Saulu Cohenu
20



Maritimno podruje ima otvoreni pristup svim trgovinskim putevima. Unutar njega nalaze se
sljedee geopolitike regije: Anglo-Amerika i Karibi, maritimna Europa i Magreb, rubna
Azija, juna Amerika, i Afrika junije od Sahare. Euroazijska kontinentalna masa sadri dvije
geopolitike regije: ruski heartland i istonu Aziju. Geopolitika podruja nisu u potpunosti
obuhvatila sve teritorije, jer se izvan njih nalaze tri neovisne regije: Juna Azija, Bliski istok
(koju se jo naziva shatterbelt podruje ili osjetljiva zona), te srednja i istona Europa,
(poveznica izmeu dva geostrategijska podruja i danas podruje tranzicije). To podruje
Europe predstavlja regiju kroz koju se prelazi iz jednog u drugo geostrategijsko podruje.
Na njezin razvoj imaju veliki utjecaj oba podruja, ali isto tako taj prostor utjee na razvoj
odnosa izmeu imbenika u obje geostrategijske cjeline.
Koncept shatterbelt (osjetljive zone) dosta je prisutan u geopolitikih raspravama. O tome
su pisali, izmeu ostalih, Mahan, Fairgrieve, Hartshorne. Mahan je smatrao kako se izmeu
30 i 40 paralele u Aziji nalazi zona nestabilnosti, koja je u njegovo vrijeme razdvajala ruske
i britanske interese u tom podruju
21
. Fairgreive je smatrao kako postoje zone pritiska
sastavljene od drava koje se nalaze izmeu maritimnog i kontinentalnog geostrategijskog
podruja
22
. To podruje pritiska ide od sjeverne preko istone Europe, Balkana, Turske,
Irana, Afganistana i Koreje. Hartshorne je smatrao kako se ta zona nalazi iskljuivo u
podruju istone i jugoistone Europe
23
.
Osjetljive zone su strateka podruja u kojima je dolo do politike fragmentacije usljed
natjecanja izmeu maritimnog i kontinentalnog podruja. Ako je istona Europa bilo
podruje pritiska i nestabilnosti prije Drugog svjetskog rata, tada je takva atribucija poslije

20
Cohen, S. B., Geography and Politics in a Divided World, Methuen, London, 1964.
21
Mahan, A. T., The Influence of Sea Power upon History: 1660-1783, Little Brown, Boston, 1900.
22
Fairgrieve, J., Geography and World Power, University of London Press, London, 1915.
23
Hartshorne, R., The United States and the Shatter Zone in Europe, u: Weigert, H., and
Stefannson, V., (eds.), Compass of the World, Macmillan, New York, 1944.
77
1945. godine nestala (da bi se ponovno pojavila poetkom devedesetih). Nakon Drugog
svjetskog rata posebno osjetljivim zonama moemo obiljeiti podruje Bliskog istoka i
jugoistone Azije. Pored njih postoje i druga podruja nestabilnosti u svijetu, ali ona nisu
toliko rezultat sukoba izmeu maritimnog i kopnenog podruja, ve drugih imbenika. Valja
naglasiti da je osjetljive zone teko odrediti u geografskim granicama. Jedno podruje
nestabilnosti moe vrlo lako utjecati na susjedna stabilna podruja i odvesti ih u neeljenom
smjeru. Isto tako, osjetljive zone mogu se i stabilizirati i usmjeriti prema normalnom
politikom i gospodarskom razvoju.
Trea razina u hijerarhijskoj organizaciji

prostora su nacionalne drave, kao dominantni
oblik politikog i teritorijalnog organiziranja u suvremenom svijetu. etvrta razina su
gateway regije, odnosno podruja koja mogu imati znaajan utjecaj na razvoj drave
unutar koje se nalaze, odnosno na susjedne regije, kao i na itava geopolitika podruja.
Trea razina u hijerarhijskoj organizaciji prostora su nacionalne drave, kao dominantni
oblik politikog i teritorijalnog organiziranja u suvremenom svijetu. etvrta razina su
gateway regije, odnosno podruja koja mogu imati znaajan utjecaj na razvoj drave
unutar koje se nalaze, odnosno na susjedne regije, kao i na itava geopolitika podruja.
Jedan od najznaajnijih fenomena u posljednjih pedesetak godina u svijetu je proliferacija
nacionalnih drava i njihov poloaj u dananjem meunarodnom sustavu. Broj suverenih
drava od 1939. godine do danas poveao se etiri puta. Danas su u svijetu 193 drave, a
velika je vjerojatnost da e ih nastati jo.
24

Obiljeja gateway drava mogu se razlikovati u nekim detaljima, ali ne i u opem
kontekstu. Gospodarski, gateway drave nastoje biti razvijenije od susjednih drava. Isto
tako, ta podruja obino imaju veliku i brojnu dijasporu, posebice u kljunim dravama i
regijama svijeta. Smjetene uglavnom du granice izmeu svjetskih geostratekih podruja
i geopolitkih regija, gateway drave imaju dobre pretpostavke za razvoj gospodarstava,
turizma, trgovine, imaju dobre uvjete za stimuliranje gospodarskih, drutvenih i politikih
veza. S postizanjem neovisnosti one mogu pridonijeti da se zona u kojoj se one nalaze
pretvore iz zone nestabilnosti u zonu stabilnosti i prosperiteta.
Nastanak takvih drava moe pridonijeti stvaranju granica prilagodbe, susretljivosti i
prijateljstva.
25
Takve drave mogu znaajno pridonijeti gospodarskoj, politikoj i
sigurnosnoj stabilizaciji u regiji s dvostranim utjecajem prema svojoj okolini i prema
regionalnom i svjetskom sustavu. One nee predstavljati vojnu prijetnju ni svojim velikim ni
svojim malim susjedima. Prema tome, gateway drave su izravni sudionici stabilizacije
sustava, kao to i izravno pridonose njegovim mirovnim obiljejima.
Kako se svijet razvija tako e sve vie dolaziti do fleksibilnijih vanjskih plitika, posebice onih
drava koje su krenule putevima demokratizacije. Kada u odreenoj regiji ne postoji

24
Danas je u svijetu tridesetak politikih jedinica koje se nalaze u razliitim oblicima ovisnosti i
dvadesetak teritorija koji su pod skrbnitvom ili imaju vlastitu samoupravu, odnosno nalaze se u
statusu protektorata. Pored toga, u svijetu postoje brojni (vie od pedesetak) unutarnji
separatistiki pokreti, koji se nastoje odcjepiti od sadanjih drava i zatraiti priznanje njihovih
teritorija kao suverenih drava.
25
Od Drugog svjetskog rata do danas, granice izmeu dvaju geostratekih podruja bile su
uglavnom nestabilne zone sukoba (od Grke, Koreje, kinesko-indijskih sporova o granicama,
Vijetnama i Afganistana). Meutim, danas se ratni sukobi na toj liniji smanjuju. Razina sukoba u tim
podrujima danas nije nita vea od razine sukoba u cijelom svijetu. To ih razlikuje od osjetljivih
zona, koje su iskusile najvii stupanj intenziteta i uestalosti rata.
78
izraena volja za demokratizacijom, upravo e nastanak gateway drave i njezino vrsto
opredjeljenje za razvoj demokracije imati izravnog utjecaja na daljnji razvoj u regiji.
Posebno je vano da gateway drava ne upadne u zamku iskljuivog povezivanja s jednom
velikom silom, ve da promovira politiku koja e imati uravnoteen odnos prema
regionalnim i svjetskim silama. Dakako, to nije lako postii, ali takvu orijentaciju ne treba
zanemariti. Jer ukoliko se drava orijentira prema jednoj sili, tada ona zapravo podrava
klasinu teritorijalnu i svaku drugu podjelu svijeta, u okviru koje se gubi energija
emancipacije i mogunost ravnopravnog sudjelovanja u odluivanju o sudbini regije, ili ak i
svijeta.
Prostor jugoistone Europe uvijek je zauzimao posebno mjesto u globalnim geopolitikim
pogledima. U geopolitikim analizama uvijek je vano mjesto zauzimala hijerarhijski
ureena organizacija prostora kao pretpostavka ravnotee i stabilnosti u meunarodnom
sustavu.
26
U sreditu tih analiza nalazilo se razmatranje odnosa velikih sila, tako da su esto
sadraji globalnih geostratekih odnosa utjecali na promatranje svijeta u cjelini. U tom
kontekstu postojali su odreeni prostori ija je vanost bila presudna u globalnoj
geostratekoj ravnotei, odnosno prostori koji su se nalazili u stratekoj sjeni, jer nisu
imali veliki utjecaj na odnose izmeu kljunih geostratekih igraa. Procesom dekolonizacije
dolo je do nove organizacije prostora u stratekoj sjeni, kao i kljunih podruja, to je
utjecalo na stvaranje novih globalnih geostratekih pogleda. Novi pogledi morali su uzeti u
obzir injenicu da postoje odreena podruja koja se nisu mogla svrstati u tadanju
hijerarhijsku organizaciju prostora. Cohen je svoje poglede temeljio na stalno prisutnom
sukobu kopna i mora, te ustvrdio kako postoje odreena podruja koja ine gateway
izmeu maritimnih i kopnenih regija. Stabilnost tih podruja moe pridonijeti stvaranju
granica prilagodbe, susretljivosti i prijateljstva.
27

Ukoliko prihvatimo Cohenovu metodu tada moemo zakljuiti kako su granice izmeu dvaju
geostratekih podruja bile uglavnom nestabilne zone i podruja dinaminih geopolitikih
kretanja. Jedna od takvih regija je i podruje jugoistone Europe, gdje se hijerarhijska
organizacija prostora uvijek kretala izmeu udruivanja u vee prostorne i politike cjeline i
njihove fragmentacije. Republika Hrvatska imala je kroz povijest znaajnu ulogu u
regionalnim geopolitikim procesima, a danas zauzima posebno mjesto u regionalnim
geopolitikim strukturama.

Fragmentacija jugoistoka Europe
Raspad socijalistike Jugoslavije moe se promatrati kao sukob

unutar zone nestabilnosti na
jugoistoku Europe. On je interpretiran na temelju stereotipa o prirodnom i neizbjenom
sukobu u sreditu kojeg se nalazi generacijski prenoena mrnja na prostoru Balkana. To je
podruje tijekom hladnog rata bilo uspjeli model treeg puta i multikulturna idila u
geopolitikoj podjeli svijeta. Percepcija toga prostora kao objektivno kompleksnog i
konfliktnog utjecala je i na pristup meunarodne zajednice u sprjeavanju sukoba i njegovu
rjeavanju. Termin Balkan je na zapadu stekao negativno odreenje kao prostor u kojem se
odvijaju procesi potpuno suprotni od procesa u zapadnoj Europi. Dio podruja bive SFRJ
jo uvijek se moe svrstati u podruje nestabilnosti, na ijem se teritoriju prelamaju mnogi

26
Vie o tome u: Saul B. Cohen, Geopolitics in the New World Era, in: Demko, J. George, and
William B. Wood (eds.), Reordering the World: Geopolitical Perspectives on the Twenty-first
Century, Westview Press, Oxford, 1993., pp. 27-48.
27
Saul B. Cohen, op.cit., p. 39.
79
geostrateki interesi. Uspjeh njihova ostvarivanja povezan je sa stabilnou regije. Ukoliko
je regija nestabilna, tada postoji vea mogunost za ostvarivanje odreenih posebnih
stratekih interesa. Ukoliko je stabilna, zajedniki interesi postaju dominantni.
Proces demokratizacije jugoistoka Europe jedini je nain gospodarske, politike i sigurnosne
stabilizacije regije. Za demokratizaciju vani su vanjski, ali presudnu vanost imaju
unutarnji poticaji, jer su oni dokaz uspjenosti demokratskih procesa. Rezultat procesa
demokratizacije na jugoistoku Europe trebao bi dovesti do fleksibilnijih dravnih politika, u
ijem bi sadraju trebali prevladavati vrijednosti i interesi sukladni interesima meunarodne
zajednice. Teko je oekivati da e se cijela regija odjednom ili jednakim intenzitetom
demokratizirati. Upravo su zato vana podruja, odnosno drave u regiji, koje su u
procesima demokratizacije i suradnje s meunarodnom zajednicom ispred drugih. Kada u
odreenoj regiji ne postoji izraena volja za demokratizacijom, upravo e razvoj drava sa
vrstim opredjeljenjam za razvoj demokracije imati izravnog utjecaja na budunost svih
regionalnih sastavnica (drava, odnosno podruja u njima). Posebno je vano da takve
drave ne upadnu u zamku iskljuivog povezivanja s jednom velikom silom, ve da
promoviraju politiku koja e imati uravnoteen odnos prema regionalnim i svjetskim silama.
Dakako, to nije lako postii, ali takvu orijentaciju ne treba zanemariti. Jer ukoliko se drava
orijentira prema jednoj sili, tada ona zapravo podrava klasinu teritorijalnu podjelu svijeta,
u okviru koje se gubi energija emancipacije i mogunost ravnopravnog sudjelovanja u
odluivanju o sudbini regije.
U geopolitikoj literaturi Slovenija se pojavljuje kao gateway drava prema istonoj i
jugoistonoj Europi
28
. Slinu sudbinu u nastanku drave imala je i Hrvatska, koja je za
razliku od Slovenije prola puno tei put. Na tom se putu morala suprotstaviti agresiji, a
kasnije i razvoju autoritarnog reima. Politiki razvoj Republike Hrvatske i njezini odnosi sa
meunarodnom zajednicom bili su bitna zapreka razvoju demokracije na prostorima
jugoistoka Europe. Meutim, njezin razvoj u posljednja dva mjeseca pokazuju kako je
mogua izborna pobjeda onih politikih opcija koja se suprotstavljaju sukobima i ratovima.
Republika Hrvatska je na izborima 3. sijenja 2000. godine pokazala u kojoj mjeri postoji
volja graana za promjenama takve politike, za prikljuenjem euro-atlantskim
integracijama, razvijanju dobrosusjedskih odnosa, borbi protiv kriminala, to se nalazilo u
sreditu izborne kampanje pobjednike koalicije.

Okruenje Republike Hrvatske
Povijesni i geopolitiki razvoj Hrvatske

pokazuje kako kljune odrednice njezinog okruenja
imaju izravni utjecaj na njezino geopolitiko ponaanje. U tom smislu politika ogranienja
koja se postavljaju pred odreene inicijative, kroz povijest su inile zapreku ujednaenom
politikom i gospodarskom razvoju.

28
Ibidem, p. 43
80
Slika 2: Hrvatske sastavnice i okruenje
29



Hrvatski geopolitiki poloaj uvijek je bio sloen, jer je odreen dodirom s razliitim
etnikim, kulturnim, geografskim i politikim imbenicima. Teko je pronai dravu u svijetu
sa slinim geografskim oblikom i smjetajem na dodiru triju kulturno-religijskih krugova.
Oblik teritorija predstavlja nepovoljno geopolitiko obiljeje, jer se on ne moe mijenjati,
dok se dodir sa drugim kulturno-civilizacijskim krugovima, po svom sadraju, esto
mijenjao-od sukoba do suradnje. Na povijesni i kulturni razvoj Hrvatske izravne utjecaje
imalo je njezino geografsko, kulturno-vjersko i povijesno-geopolitiko okruenje.
Geografsko okruenje. Republika Hrvatska ima izrazito nepravilan teritorijalni oblik u
obliku potkove. Ova nepravilnost uzrokuje i mnoge prometne
30
, ali i geostrategijske
potekoe. Hrvatska se sastoji od panonskog i mediteranskog kraka, izmeu kojih se nalazi
gorska spojnica, odnosno tzv. gorski prag s prometnim vezama izmeu panonske i
jadranske Hrvatske. Nepravilnost hrvatskog teritorija rezultira i velikom duinom kopnenih
granica-ukupno 2028 km.
31
Vojnopolitiki nadzor ovako dugih granica posebno je sloeno

29
unec, Ozren (ur.), Hrvatska vojska 2000: Nacionalna sigurnost, oruane snage i demokracija,
SDP i STRATA istraivanja, Zagreb, 1999., str. 186.

30
Primjerice, izmeu Osijeka i Dubrovnika zrana je udaljenost 320 km, dok je cestovna oko 1000
km. Cestovna udaljenost izmeu ovih gradova kraa je kroz dvije susjedne drave, nego kroz
Hrvatsku (BiH-oko 580 km i SRJ-oko 750 km).
31
Vie o tome u: unec, Ozren (ur.), Hrvatska vojska 2000: Nacionalna sigurnost, oruane snage i
demokracija, SDP i STRATA istraivanja, Zagreb, 1999., str. 190-198.
81
pitanje i zahtjevan posao. U tom kontekstu posebno je vano u kakvim je odnosima drava
s takvim granicama sa susjednim dravama. Za Hrvatsku je trenutna situacija sljedea: oko
46 % njezine granice je s Bosnom i Hercegovinom, gdje se nalaze meunarodne snage i
ija budunost je jo uvijek neizvjesna; 41 % hrvatskih granica odnosi se na drave s
kojima Hrvatska razvija kooperativne odnose (Slovenija, Maarska), dok je oko 13 %
dravnih granica prema Jugoslaviji s kojom Hrvatska razvija proces normalizacije. Kvaliteta
meudravnih odnosa bitno djeluje na geostrategijsku osjetljivost granica, a u hrvatskom
sluaju ak 59 % kopnenih granica odnosi se na geopolitiko nestabilno susjedstvo (Bosna i
Hercegovina i SRJ). Osim s Maarskom i Bosnom i Hercegovinom, Hrvatska jo uvijek nije
rijeila pitanje granica s drugim susjednim dravama. Na spornim sektorima mogui su
incidenti iako se stalno istie miroljubivo rjeavanje tih problema. Pored toga, krajem srpnja
potpisani sporazum o granicama izmeu Hrvatske i Bosne i Hercegovine nije podrala
Republika Srpska, tako da su u javnosti poznati sluajevi otvorenog protivljenja tom
sporazumu (prije svega oko teritorijalnih rjeenja u podruju Kostajnice, podruje poluotoka
Kleka, zalee Dubrovnika, itd.). Osim kopnene granice sa susjednim dravama, Hrvatska
jo uvijek nije rijeila pitanje svojih bonih granica teritorijalnog mora, tako da dijelovi
nerazgranienog akvatorija takoer mogu biti uzroci ozbiljnih meudravnih sueljavanja
(problem utvrivanja granice u Piranskom zaljevu sa Slovenijom i podruju Boke Kotorske
sa SRJ, odnosno Crnom Gorom).
Kulturno-vjersko okruenje. Hrvatski prostor dio je junoslavenskog prostora
Balkanskog poluotoka. Hrvatska se nalazi na zapadnom rubu toga prostora i prelazi njegove
zapadne granice, te pokriva najvei dio istone obale Jadrana. U irem okruenju hrvatskih
zemalja tijekom povijesti razvijalo se nekoliko civilizacijskih arita: starogrko, rimsko,
bizantsko, germansko, venecijansko, maarsko i islamsko-tursko. Ta arita imala su
velikog utjecaja na razvoj cjelokupnog prostora Balkana, jer su se esto tu i sukobljavala.
Takoer su utjecala na povijesni i kulturni razvoj naroda koji se nalaze na tom prostoru. Na
razvoj Hrvatske izravni utjecaj su imala tri kulturno-civilizacijska kruga: mediteranski,
balkanski i srednjeeuropski. Sva tri kruga, u razliitim razdobljima povijesnog razvoja, bili su
i prostorno prisutni na teritoriju dananje Hrvatske, o emu svjedoe mnogi kulturni
spomenici. U trenucima dominacije jednog kruga, pokuavao se potisnuti utjecaj drugih, to
je esto izazivalo sukobe. Rijetka su i vrlo kratka povijesna razdoblja u kojima su sva tri
kruga bila u ravnotei.
Povijesno-geopolitiko okruenje. Preko podruja Balkana bio je usmjeren prodor
turskih snaga u Europu, kao i opi smjer germanskog interesnog prodora prema jugoistoku.
Hrvatska i iri prostor Balkana nalazili su se i u podruju romanskih interesa na istonoj
obali Jadrana. este seobe kroz povijest, koje su posebno bile izazivane turskim prodorima
od 14. do 19. stoljea, inile su taj prostor nestabilnim. Posljedica tih dogaanja i
prelamanja interesa razliitih sila, bila je stalna podjela prostora i naroda to je
onemoguivalo i usporavalo njihovu politogenezu. Nakon Prvog svjetskog rata u dravu
junih Slavena udruena su podruja koja su kroz povijest pripadala razliitim dravnim i
povijesnim cjelinama. Usprkos dogovorima iz Jalte o podjeli biveg prostora Kraljevine
Jugoslavije na principu 50:50, ona je nakon Drugog svjetskog rata ostala jedinstvena, te se
na njezinom prostoru organizirala socijalistika drava. U geopolitkoj podjeli Europe,
Jugoslavija se uspjela odrati cjelovitom i neovisnom sve do njezinog raspada 1991. godine.


82
Slika 3: Suvremeno geopolitiko okruenje Hrvatske
32


est geopolitikih inicijativa
S obzirom na kulturno-povijesni razvoj, geografski smjetaj i regionalnu geopolitiku
strukturu, Republika Hrvatska, u ostvarivanju zajednikih interesa mira i stabilnosti na
jugoistoku Europe, trebala bi se usmjeriti prema razvoju vie geopolitikih inicijativa.
Tijekom posljednjih deset godina Hrvatska je poduzela neke geopolitike inicijative, koje
nisu pridonosile stabilnosti i sigurnosti. Odnosi Hrvatske s veim brojem njenih susjeda bili
su napeti i nepotrebno neprijateljski, u velikoj mjeri zato jer su isticane kulturno-
civilizacijske razlike, ali i pesimizam prema procesima globalizacije i integracije. Umjesto
sumnjiavog pristupa idejama i mehanizmima za demokratski razvoj jugoistone Europe,
to je bio sadraj vanjskopolitike aktivnosti u posljednjih deset godina, Hrvatska bi trebala
pronai naine za jaanje svoje uloge u procesima stabilizacije toga prostora i iskoristiti
jedinstven poloaj zemlje na raskriju triju vanih europskih subregija. Izolacionizam i
paranoja napokon moraju prestati dominirati vanjskopolitikim ciljevima. Pri tome vano
mjesto moraju zauzimati odnosi sa velikim silama, kroz razvoj uravnoteenog odnosa, a ne
dominantno vezivanje uz jednu.
Kao aktivni doprinos novim odnosima,

Republika Hrvatska se treba usmjeravati prema
razvijanju regionalnih odnosa kroz tri inicijative: jadranska inicijativa (Slovenija i Crna
Gora), srednjoeuropska inicijativa (Maarska, eka, Poljska, Slovaka i Slovenija), i
83

32
unec, Ozren (ur.), Hrvatska vojska 2000: Nacionalna sigurnost, oruane snage i demokracija,
SDP i STRATA istraivanja, Zagreb, 1999., str. 192
balkanska inicijativa (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija). Ove tri inicijative proizlaze iz
geografskog, kulturno-vjerskog i povijesno-geopolitikog regionalnog razvoja Hrvatske i
jugoistoka Europe. S obzirom na dananje globalne geopolitike strukture, vano je razvijati
i sljedee tri inicijative: europska (EU, Vijee Europe, OESS), euro-atlantska (SAD, NATO),
globalna (UN, Rusija, Kina).
Nova Hrvatska mogla bi postati vano uporite stabilnosti na Jadranu, u srednjoj Europi i na
Balkanu. Preuzimajui istaknutiju i konstruktivniju ulogu, Hrvatska bi istodobno mogla
pomoi sebi i svojim susjedima te pridonijeti koherentnijoj i uspjenijoj politici NATO-a i EU
prema tim nesigurnim dijelovima kontinenta. Demokratska politika tranzicija mora utjecati
i na promjenu vanjskopolitikog ponaanja nove vlasti. Promjene na tom podruju
prvenstveno se moraju ogledati u: politici prema Bosni i Hercegovini, politici prema SRJ,
prema Crnoj Gori i politici prema drugim susjedima (Slovenija, Maarska, Italija), kao i
prema odnosima sa zapadnom Europom, prije svega zato to svi zajedno dijelimo
budunost europskog kontinenta. Dakako da nije uputno pri tome zanemariti odnose sa
drugim dravama, koje nisu geografski smjetene na europskom kontinentu, ali imaju
znaajnu ulogu za razvoj meunarodnih odnosa (SAD, Rusija, Kina, i druge).
Politika Republike Hrvatske prema BiH mora sadravati barem nekoliko kljunih elemenata
kako bi bila konstruktivna i efikasna. Nuna je bezuvjetna posveenost teritorijalnom i
administrativnom integritetu BiH na svim politikim i diplomatskim razinama i razvijanje
normalnih politikih, gospodarskih i drugih odnosa sa susjednom dravom. Bosna i
Hercegovina ne predstavlja vojnu opasnost za Republiku Hrvatsku i nema razloga da se ne
razvijaju normalni odnosi.
Iako nije lanica NATO-a, Hrvatska e se uskoro ukljuiti u program Partnerstvo za mir, te
na taj nain postati sudionicom konkretnih regionalno-sigurnosnih inicijativa u dvije
preklapajue subregije (jadranska i srednjeeuropska). Prvo, jadransko partnerstvo izmeu
Hrvatske i Italije moglo bi se usredotoiti ne samo na zajednike vjebe i vojnu suradnju,
nego i na stvaranje regionalnih postrojbi za brze reakcije u kriznim situacijama. I druge
zemlje, poput Slovenije, Austrije, Maarske, Bosne i Hercegovine, mogle bi sudjelovati u
takvoj inicijativi. Primjerice, mogue zajednike postrojbe bi se mogle uvjebavati na
hrvatskom teritoriju u Dalmaciji ili Slavoniji, a bavile bi se humanitarnim, ekolokim,
gospodarskim ili drugim katastrofama u regiji. Sline inicijative mogu se i proiriti prema
Bosni i Hercegovini, te prema Crnoj Gori i Srbiji, ovisno o politikim procesima, ime bi se
dali poticaji za razvoj balkanskih inicijativa. Takve subregionalne inicijative znaajno bi
pridonijele razvoju euro-atlantskog i regionalnog saveznitva u konstruktivnom i
stabilizirajuem smjeru. Usporednim djelovanjem na razvoju europskih, euroatlantskih i
globalnih inicijativa, Republika Hrvatska moe dati znaajne poticaje za promjene u regiji.


Zakljuak
Geografski smjetaj odreuje Republiku Hrvatsku nezaobilaznim prostorom u povezanosti
sjevera, zapada, istoka i jugoistoka Europe. Rat na prostoru bive Jugoslavije i dogaaji
vezani uz njega imali su odreeni utjecaj na oblikovanje dravnih politika svih imbenika na
Balkanu. Hrvatska dravna politika, iako deklarativno usmjerena prema demokratizaciji i
suradnji sa zapadom, na mnogim pitanjima nije provodila svoje opredjeljenje. Stoga i nije
mogla pokrenuti ni ostvariti geopolitike inicijative, koje bi zajedno sa naporima
meunarodne zajednice pridonijele sigurnosti i stabilnosti na Balkanu. Politika volja
84
novoizabrane vlade u Republici Hrvatskoj za suradnjom sa meunarodnom zajednicom
postaje kamen temeljac za razvoj novih odnosa na jugoistoku Europe. Meunarodna
zajednica pri tome ima kljunu ulogu kroz poticanje razvoja takve strukture koje nee
predstavljati sigurnosni izazov ni jednoj velikoj ili maloj dravi u regiji. Stoga je posebno
vano koji e se mehanizmi primjenjivati u stabilizaciji i razvoju regije.
S obzirom na geografski poloaj i vanjskopolitiku orijentaciju, Republika Hrvatska moe
postati stabilan i nezaobilazan partner za provedbu demokratskih incijativa na prostoru
jugoistoka Europe. Njezin uspjeh izravno je povezan sa ujednaenim razvojem est
geopolitikih inicijativa: jadranske, srednjeeuropske, balkanske, europske, euroatlantske i
globalne, koje bi trebale, uz nastavak djelovanja meunarodne zajednice, usmjeriti politiki
razvoj regije prema dugoronijoj stabilnosti i sigurnosti.


IZBORNA GEOGRAFIJA KAO ASPEKT IZBORNE POLITIKE
Razvoj izborne geografije
Kraj hladnog rata, utjecaji globalizacije i razvoja telekomunikacija, globalna difuzija
demokracije revitalizirali su podruje elektoralne geografije. To podruje nije bilo
zanemareno unutar politike geografije, ali se razvijalo iskljuivo u dravama gdje su
postojali uvjeti za viestranake demokratske izbore. U elektoralnoj geografiji prelamali su
se mnogi trendovi iz drutvenih znanosti od pozitivizma do statistikih analiza. Poetkom
devedesetih, elektoralna geografija bila je kritizirana kao mehanicistika znanost koja je
izborne rezultate tumaila uglavnom kroz teoriju racionalnog izbora, pri tome ignorirajui
socijalne i kulturne faktore koji takoer utjeu na odluke biraa. Tijekom devedesetih ti su
faktori takoer ukljueni u podruje istraivanja elektoralne geografije. (Painter, 1995)
Elektoralna geografija danas posveuje mnogo vie panje lokalnom kontekstu izbornih
rezultata, kako i socijalnim, kulturnim, ekonomskim i drugim faktorima koji utjeu na
lokalne i regionalne izborne rezultate. Raspadom komunistikog sustava na istoku Europe
otpoeli su prvi slobodni demokratski izbori u tim dravama. Usporedo s izborima dolo je i
do razvoja elektoralne geografije.
Izborna ili elektoralna geografija (The Geography of Elections, Electoral Geography) bavi se
prouavanjem organizacije, provoenja i rezultata izbora i spada u politiku gografiju. Prvi
radovi iz tog podruja objavljeni su poetkom 20. stoljea. Elektoralna geografija razvijala
se najvie u dravama s dugom tradicijom demokratskih viestranakih izbora, o emu
svjedoi veliki broj radova iz toga podruja.
Ocem izborne geografije smatra se Francuz

Andr Siegfried. On je 1913. godine objavio
studiju o izborima u zapadnom dijelu Francuske i njihovom odnosu prema geografskim i
socioekonomskim faktorima. Sljedea njegova velika studija iz 1949. godine prikazala je
izborne rezultate u francuskoj pokrajini Ardche u razdoblju od 1871. do 1940. godine. On
je u toj studiji razvio nove tehnike komparativnih prikaza izbornih rezultata na geografskim
kartama. Te iste godine ameriki politolog V.O. Key objavljuje svoju poznatu studiju o
izborima i glasovanju na amerikom jugu. To je oznailo poetak razvoja izborne geografije
u SAD-u. Prema nekim autorima (M. I. Glassner) izborna geografija tijekom ezdesetih
godina predstavljala je glavno podruje istraivanja u politikoj geografiji.
33
Tijekom

33
Glassner, M.I., Political Goegraphy, John Wiley&Sons, Inc., New York, 1995.
85
sedamdesetih u okviru politike geografije razvila su se nova podruja istraivanja, ali je
izborna geografija ostala i dalje njezin vrlo bitan dio.
Slika 1: Prikaz izbornih rezultata na karti (primjer Kanade)



86
Osim istraivanja izbora i izbornih rezultata, u literaruri se moe pronai sve vie studija
koja se bave pitanjima referenduma i plebiscita. U poetku razvoja izborne geografije,
istraivai su posveivali veliku panju izborima za nacionalne parlamente ili za
predsjednika, dok su bile vrlo rijetke studije o izborima na lokalnoj razini za lokalna tijela,
odnosno studije koje bi se bavile istraivanjima politikogeografskih aspekata referenduma i
plebiscita.
to sve danas ulazi u podruje izborne geografije? Mc Phail smatra kako je elektoralna
geografija trojstvo kojega ine: geografija glasovanja, geografski utjecaji na izbore i
geografija reprezentativnosti. Na temelju ove podjele P. J. Taylor je napravio ideogram
sustavnog modela elektoralne geografije.

Tablica 1. Taylorov model elektoralne geografije
34
IZBORNI SUSTAV ULAZ (INPUT) PROLAZ
(THROUGHPUT)
IZLAZ (OUTPUT)
Elektoralna
geografija
Geografija
glasovanja i
geografski utjecaji
na glasovanje
Geografija
zastupanja
(reprezentativnosti
)
Geografski
relevantne
posljedice izbora

U podruju geografije glasovanja, odnosno geografskih utjecaja na glasovanje nastoje se
prikazati i pojasniti izborni rezultati. Pri tome se koriste statistike metode, kao i
tradicionalna metoda prikaza izbornih rezultata na geografskim kartama drave ili pojedine
regije. U geografski relevantnim posljedicama izbora moemo izdvojiti etiri aspekta izbora
koji mogu biti dijelom pojanjeni prouavanjem geografske pozadine izbora. Ti aspekti su:
glasovanje za program, glasovanje za kandidate, uinci izborne kampanje na glasovanje i
efekt susjedstva (the neighborhood effect).
Studije iz prva dva podruja uglavnom su posveene prouavanju izbornih sustava i naina
kako se izabiru kandidati (stranake konvencije, nominacije od strane elnika stranke, izbori
unutar stranke, itd.). Izborni sustavi i naini biranja zastupnika u parlament jedno su od
bitnih pitanja politikog ivota suvremenih drava. U nekim se dravama ti sistemi nisu
mijenjali niz godina, dok ima drava u kojima se izborni sistemi mijenjaju za svake izbore.
Izborni sustav trebao bi osigurati pravednost u raspodjeli volje biraa.
Tree podruje prouavanja izborne geografije, geografija reprezentativnosti, na odreeni
nain predstavlja njezino sredinje mjesto. U dravama u kojima se izbori provode kroz
izborne jedinice ili izborne distrikte, njihovo oblikovanje, broj i granice mogu izravno
utjecati na izborne rezultate. Zbog znaaja koji se pridaje izbornim jedinicama i njihove
geografske prirode, geografija reprezentativnosti sredinje je mjesto prouavanja
suvremene izborne geografije.
U okviru elektoralne geografije pet je osnovnih podruja intere

sa:
a) prostorna organizacija izbora s osobitim naglaskom na definiranje izbornih jedinica,
b) prostorne varijacije modela glasakog ponaanja kao i meuzavisnosti izmeu glasakih
odluka i demografskih obiljeja glasakog tijela,

34
Taylor, P. J., Political Geography, Harlow, 1989, str. 213, cit. prema: Klemeni, M., Izbori u
1991., str. 96.
Hrvatskoj 1990. elektoralnogeografska analiza odabranih primjera, Geografski glasnik, br. 53,
87
c) utjecaj okolinih (environmentskih) i prostornih imbenika na glasako ponaanje i
odluke,
d) prostorni modeli raspodjele zastupstva (reprezentativnosti) koji nastaju translacijom
broja glasova u zastupnika mjesta u parlamentu ili slinom prestavnikom tijelu,
e) prostorne razlike politike moi i utjecaja na temelju zastupnikog prostornog
razmjetaja.
35

Izborna geografija i njezina istraivanja uglavnom se zadravaju u akademskim krugovima.
ira javnost interes za izbornu geografiju pokazuje uglavnom pred izbore i poslije njih.
Posebno zanimljiva pitanja iroj javnosti jesu ona vezana uz razliite utjecaje na izborne
rezultate, odnosno predvianja kako e odreeni faktori utjecati na konane rezultate.
Stoga se u okviru izborne geografije mogu pronai i istraivanja razliitih faktora koji imaju
ili bi mogli imati izravne/neizravne utjecaje na konanu postizbornu sliku. To mogu biti:
1. Povijesno-politike tradicije regije
2. Socio-ekonomski imbenici
3. Teritorijalna organiziranost politikih stranaka u dravi
4. Regionalne razlike s obzirom na politiku aktivnost stanovnitva
5. Demografske razlike, itd.
Osim spomenutih pitanja i tema koje se pojavljuju u istraivanjima izborne geografije,
odnosno u javnosti kao znaajna politika i struna pitanja, postoji jo niz tema koje se
mogu svrstati u podruje izborne geografije, a koja nemaju nuno geografski predznak.
To su, primjerice: strukturiranje politikih stranaka i njihova regionalna organizacija,
regionalna sredita potpore strankama, uloga ideologije u izbornim rezultatima, itd. U
posljednje vrijeme unutar izborne geografije nastoje se upotrijebiti istraivanja za
pojanjavanje politikih fenomena i procesa koji se dogaaju unutar jedne drave. To
podrazumijeva prouavanje odnosa izmeu geografije i izbora u sljedeim procesima:
1. procesu formiranja vlasti
2. funkcioniranju drave
3. funkcioniranju i utjecajima svjetske ekonomije.
Bez obzira na irinu istraivanja izborne geografije, literaturom dominiraju najee tri
teme:
1. Procedura kojom su odreeni izborne jedinice i translacija izbornih rezultata u
zastupnike mandate;
2. gerimandering, proces u kojemu jedna stranka mijenja granice izbornih okruga s ciljem
postizanja koristi za sebe
3. komponente izborne geografije, ili na koji nain elementi socijalne okoline koreliraju sa
specifinim izbornim oblicima
Veliki poticaj razvoju izborne

geografije dala je konferencija odrana 1988. godine u Los
Angelesu u organizaciji Meunarodne geografske unije. Na temelju istraivanja izbora u
demokratskim dravama pokualo se doi do odreenih generalizacija. Jedan od zakljuaka
konferencije stavio je istraivanja izborne geografije u sredite razvoja liberalne
demokracije u svijetu. Tamo gdje nema demokracije, nema ni slobodnih demokratskih
izbora i razvoja izborne geografije. Zanimljivo je kako se u mnogim dravama koje su,
nakon kraja hladnog rata, odluile organizirati viestranake izbore (posebice istone i
jugoistone Europe, srednje Azije), naveliko koriste rezultati istraivanja izborne geografije

35
Klemeni, M., Izbori u Hrvatskoj 1990. elektoralnogeografska analiza odabranih primjera,
Geografski glasnik, br. 53, 1991., str. 96.
88
s ciljem stvaranja izbornog sustava i odreivanja izbornih jedinica koji trebaju omoguiti
vladajuoj stranci zadravanje na vlasti. Posebno mjesto u takvim nastojanjima zauzima
instrument izmjene granica izbornih jedinica koji se poeo koristiti u SAD daleke 1812.
godine. Odreivanje izbornih jedinica je klju za pravednu demokratsku reprezentaciju i
jedno je od bitnih mjesta u demokraciji.
Granice izbornih jedinica i njihove promjene mogu izravno utjecati na rezultate izbora, i to
na dva naina: prvo, ako su izborne jedinice nejednake s obzirom na broj stanovnika, tada
dolazi do nejednake teine glasova. U ovom se sluaju dravni teritorij dijeli s obzirom na
njihovu veliinu mjerenu km
2
. Stanovnici u urbanim podrujima biraju isti broj predstavnika
kao i stavnici ruralnih podruja. Tako se dogaa da kandidati u ruralnim podrujima za
ulazak u predstavniko tijelo trabaju zaraditi manji broj glasova, od onih koji se
kandidiraju u urbanim podrujima.
Gerimandering je drugi nain koji moe izravno utjecati na izborne rezultate. On je takoer
povezan sa izbornim jedinicama i odreivanjem njihovih granica. Svako odreivanje granica
izbornih jedinica koje moe donijeti prednost nekoj od stranaka svrstava se u podruje
gerimanderinga. Izborna jedinica koja je stvorena sa tom namjerom naziva se gerimander.
Prvi gerimander stvoren je 1812. godine u Massachusettsu kada je guverner Elbridge Gerry
potpisao zakon prema kojemu su odreene granice izborne jedinice u kojoj je njegova
stranka trebala ostvariti prednost u odnosu na drugu stranku. Novine su objavile kartu
izbornih jedinica koju su kasnije prikazali kroz karikaturu, jer je jedna izborna jedinica
podsjeala na gutera. Urednici novina tu su izbornu jedinicu nazvali Gerrymander. Na
kraju je takvo odreivanje izbornih jedinica izvarno utjecalo na izborne rezultate: Gerryijeva
Republikansko-demokratska stranka osvojila je 29 mjesta u Senatu, a njihova opozicija
Federalna stranka osvojila je 11 mjesta. Zanimljivo je da je za Gerryijevu stranku glasalo
50.164 glasaa, dok je za federaliste glasalo 51.766 glasaa.

Slika 2: Podjela izbornih jedinica 1812. godine u Massachusettsu

Gerimandering od svog nastanka ima negativne konotacije i uvijek se spominje u
kontekstu pokuaja da se prekrajanjem granica izbornih jedinica postigne to bolji izborni
razultat za vladajuu stranku. No, u posljednjih dvadesetak godina, gerimandering se
koristi s ciljem to bolje zastupljenosti s obzirom na sociokulturne razliitosti odreenih
podruja. Tako se, primjerice, koristi u sluajevima kada je potrebno, s obzirom na
raspored stanovnitva, odrediti izborne jedinice koje e na adekvatan nain omoguiti svim
dijelovima stanovnitva najbolju moguu zastupljenost. U SAD-u se koristi na nain da se
izborne jedinice odreuju s obzirom na zadnji popis stanovnitva. Na taj se nain dobivaju
izborne jedinice neobinog oblika i geografskog smjetaja. Posebice je takvo odreivanje
izbornih jedinica prisutno u izborima za Kongres SAD-a, u kojima se tei to potpunijoj
zastupljenosti manjina (crnaca i latinoamerikanaca).

89
Slika 3: Kongresni izborni distrikti u nekim dravama SAD-a

90
Kako omoguiti pravednu raspodjelu?
Izborni sustavi, prema Steinu Rokkanu, reflektiraju tenzije i kompromise izmeu tri
koncepcije reprezentacije: brojane (jedan ovjek, jedan glas), funkcionalne (obrana
interesa) i teritorijalne.
36
Herv Guillorel i Jacques Lvy smatraju kako je te tri koncepcije
mogue svesti zapravo na dvije: prva se odnosi na reprezenatciju zajednice interesa
(community of interests), dok se druga odnosi na reprezentaciju pojedinaca.
37
Ni jedna se
koncepcija ne moe provesti bez koncepcije teritorijalnosti, jer je ona pretpostavka za
odreivanje reprezentacije.
Engleska se uobiajeno uzima mjestom gdje je nastala koncepcija reprezentacije. Kralj je
nastojao osigurati pravilnu reprezentaciju svih dijelova kraljevine, te je omoguio biranje
predstavnika gradova i grofovija u House of Commons. Dakako, oni nisu birani kao
predstavnici teritorijalnih jednica, ve kao predstavnici plemstva. Demografske i drutvene
promjene u Engleskoj dovele su do prvih problema u zadovoljavanju pravilne
reprezentacije: neke su grofovije s malim brojem stanovnika imale vie predstavnika u
parlamentu od velikih gradova.
Krajem 18. stoljea razvijaju se u Francuskoj i SAD-u novi izborni modeli koji su utjecali na
odreivanje izbornih jedinica prema broju stanovnika. U Ustavu Francuske iz 1791. godine
bila su priznata sva tri oblika reprezentacije: teritorijalni, numeriki i funkcionalni. U Ustav
SAD-a iz 1787. godine takoer su bile ukljuene sve tri koncepcije.
Problemi su nastajali u dravama koje su imale stari sustav podjele teritorija prema
povijesnim, regionalnim ili drugih kriterijima. Drutvene i demografske promjene utjecale su
na razvoj nekih krajeva pri emu je dolo do kretanja i pomicanja stanovnitva unutar
jednog ireg prostora, odnosno njegove koncentracije u veim urbanim sredinama.
Pravedna reprezentacija rjeavala se na dva naina: poveavanjem broja zastupnika
teritorijima gdje se poveao broj stanovnika, odnosno ponovnom teritorijalnom
preraspodjelom izbornog tijela. U mnogim dravama u svijetu parlamenti su danas
podijeljeni na dva doma pri emu gornji dom obino ima funkciju ispunjavanja naela
reprezentativnosti teritorija.
Na koji se nain danas rjea

vaju pitanja reprezentativnosti? Guillorel i Lvy spominju dva
naela: naelo raspodjele i gerimandering.
38
Pod raspodjelom podrazumijevaju pravednu
podjelu teritorija i mandata prema unaprijed definiranim kriterijima. Primjerice, teritorij
drave podijeljen je prema odreenim kriterijima i svaka takva jedinica moe birati isti broj
zastupnika. Problem se javlja u sluaju demografskih promjena, jer isti broj zastupnika
biraju jedinice s nejednakim brojem stanovnitva. U takvim sluajevima obino dolazi do
preraspodjele broja zastupnika (jedinice s veim brojem stanovnika dobivaju vie
zastupnika), ili do ponovne podjele teritorija, odnosno kreiranja novih izbornih jedinica.
Gerimandering se upravo odnosi na drugo rjeenje. Guillorel i Lvy razlikuju pasivni i aktivni
gerimandering. Pasivnim se nazivaju sluajevi kada je utvreno postojanje demografskih
razlika izmeu izbornih jedinica, meutim vladajua stranka/stranke ne ele poduzeti nita
na mijenjanju broja zastupnika, odnosno ne ele kreiranje novih izbornih jedinica. Aktivni

36
Rokkan, S., Citizens, Elections, Parties, Universitetsforlaget, Bergen, 1970., prema: Guillorel, H.
and Lvy, J., Space and electoral system, Political Geography, Vol. 11, No. 2. March 1992, str. 205-
224.
37
Guillorel, H. and Lvy, J., Space and electoral system, Political Geography, Vol. 11, No. 2. March
1992, str. 205-224.
38
Ibidem, str. 217.
91
gerimandering odnosi se na kreiranje novih izbornih jedinica u skladu s unaprijed utvrenim
kriterijima. Obino se izborne jedinice odreuju prema posljednjem popisu biraa. Vrlo je
zanimljivo pitanje u istraivanjima izbora tko odreuje kriterije za provedbu aktivnog
gerimanderinga? Nalazi li se ta odluka iskljuivo u rukama izvrne vlasti, ili je donoenje
odluke o kriterijima podijeljeno izmeu zakonodavne, izvrne i sudske vlasti?
Suvremene drave primjenjuju razliita rjeenja: u jednima je odluka preputena izvrnoj
vlasti, dok se u drugima odgovornost dijeli. Primjerice, u SAD-u je ta odluka podijeljena
izmeu sve tri grane vlasti: u Ustavima nekih drava SAD-a zapisani su kriteriji za
odreivanje izbornih jedinica (broj stanovnika), izvrna vlast ima pravo donositi odluku o
izbornim jedinicama, dok je sudska vlast nekim svojim odlukama utjecala na stvaranje
novih kriterija za odreivanje izbornih jedinica (posebice u odnosu na manjine). Prema
tome, broj stanovnika na odreenom teritoriju postao je glavni kriterij izborne pravde. Neki
autori smatraju kako to ipak nije dovoljno za pravednu zastupljenost, ta da ga treba
popraviti dodatnim kriterijima kao to su potivanje povijesnih, regionalnih, gospodarskih,
politikih obiljeja odreenih prostora te geografskih elemenata u prostoru.

Razvoj izborne geografije u Republici Hrvatskoj
Elektoralna geografija u Hrvatskoj poela se razvijati tek prije desetak godina s prvim
viestranakim izborima. Bez obzira na nekoliko izbornih ciklusa, u Hrvatskoj jo uvijek
postoji slabi interes istraivaa za to podruje. Dokaz tomu je tek nekoliko znanstvenih i
strunih radova koji su se bavili tim pitanjem. Interes strune i politike javnosti za
elektoralnu geografiju uglavnom se svodio na gerimandering i to veinom prije samog
izbornog ciklusa, odnosno tijekom rasprave o izbornom zakonu i zakonu o izbornim
jedinicama, te nakon njihova prihvaanja u parlamentu. Ostala podruja istraivanja
elektoralne geografije tek su se u naznakama razvijala u Hrvatskoj. Prvi razlog je relativno
kratak period (deset godina) u kojemu se odravaju slobodni demokratski izbori. Drugi od
vjerojatnih razloga je i nerazvijenost podruja istraivanja politike geografije. Predmet
politike geografije razvijao se na Fakultetu politikih znanosti od samog njegovog osnutka.
Dugo godina je to bilo jedino mjesto na kojemu su se razvijala istraivanja u tome
podruju. Tek se tijekom osamdesetih to podruje razvija i na Geografskom odjelu
Prirodoslovno-matematikog fakulteta. Prvi radovi iz podruja izborne geografije poinju se
objavljivati usporedo s prvim slobodnim izborima 1990. godine, odnosno neposredno nakon
njih. Znanstvene i strune radove iz tog podruja objavljivali su asopisi Politika misao i
Geografski glasnik.
S obzirom na razvoj izborne geografije u analizu izbora za Hrvatski dravni sabor u
Republici Hrvatskoj u posljednjih deset godina svakako bi trebalo ukljuiti sljedee faktore:
1. Drutveni okvir izbora za Hrvatski dravni sabor
2. Odreivanje izbornih jedinica
3. Naini biranja zastupnika (analiza izbornih zakona)
4. Translacija broja glasova u broj zastupnikih mjesta
5. Regionalne i sociodemografske znaajke.
92
Drutveni okvir izbora
Obino se ovaj faktor ne pojavljuje kao znaajan u istraivanjima izborne geografije,
posebice ne u dravama razvijene demokracije. No, on je svakako znaajan za drave u
tranziciji, a posebno za Republiku Hrvatsku, jer se u deset godina izbornih ciklusa dogodila
agresija, osamostaljenje, uspostava pune suverenosti na cjelokupnom teritoriju i mnogi
drugi dogaaji koji su imali izravne ili neizravne utjecaje na izborne rezultate. Spomenute
odrednice utjecale su i na politiku transformaciju. Primjerice, nakon prvih demokratskih
izbora 1990. godine promijenila se i struktura parlamenta od tri doma prema dva.
Nadalje, nakon svih izbora dolazilo je do prelazaka zastupnika iz jedne u drugu stranku.
Zajedno s njima ili su i njihovi mandati, ime su se izravno mijenjali izborni rezultati.
Nevedene znaajke izbornih ciklusa i postizbornih razdoblja u Republici Hrvatskoj u
posljednjih deset godina izravno ne ulaze u podruje istraivanja izborne geografije, ali su
bitne za kontekstualizaciju i razumijevanje promjena u izbornim pravilima i izbornih
rezultata. Primarni interes ove studije nije istraivanje drutvenih i politikih uvjeta u kojima
su odravani izborni ciklusi, jer e to biti predmet drugih studija u ovoj knjizi. Namjera nam
je naglasiti koliko je taj kontekst vaan za razumijevanje sveukupnih procesa i pitanja
vezanih za izbore u Republici Hrvatskoj.

Odreivanje izbornih jedinica
Ovo je pitanja posebno zanimljivo na primjeru Republike Hrvatske. Kao to je ve
naglaeno, odreivanje izbornih jedinica moe biti jedan od naina na koji vladajua
stranka nastoji pridobiti to bolje uvjete za postizanje dobrih izbornih rezultata. Izborne
jedinice mogu se odreivati s obzirom na teritorijalno-povijesne znaajke, to ukljuuje i
elemente trenutne upravno-politike podjele dravnog teritorija. Takoer se mogu
odreivati s obzirom na priblian broj stanovnika. Izborne jedinice na izborima 3. sijenja
2000. godine za Zastupniki dom Hrvatskog dravnog sabora bile su odreene prema
kriteriju priblinog broja stanovnika. Kao to je poznato, neke izborne jedinice (posebice na
primjeru Zagreba) imale su vrlo udnovatu teritorijalnu rasprostranjenost (dijelovi Zagreba
glasovali su zajedno s dijelovima Primorja). Nae istraivanje trebalo bi pokazati prema
kojemu kriteriju su odreivane izborne jedinice i je li taj faktor imao utjecaja na izborne
rezultate.

Naini biranja zastupnika
Analiza naina biranja zastupnika takoer je vano pitanje u istraivanjima koja se provode
u okviru izborne geografije. Vanost se ogleda u analizi izbornih zakona i njihovoj
pripadnosti odreenom modelu (veinski ili proporcionalni, odnosno kombinacije). Obiljeje
izbora u Republici Hrvatskoj jesu i este izmjene izbornih zakona i modela prema kojemu su
birani zastupnici u Hrvatskom dravnom saboru. Pored biranja zastupnika na izborima,
izborni zakoni Republike Hrvatske imali su takoer odredbe prema kojima je predsjednik
drave imao pravo izravno imenovati odreeni broj zastupnika.

Translacija izbornih rezultata
U izbornim zakonima zapisane su formule prema kojima se izborni rezultati pretvaraju u
broj zastupnikih mjesta u parlamentu. Sve postojee varijante izbornih zakona nastale su
kombinacijama triju odrednica: a) broja glasova pripalik kandidatu ili stranci, b) naina
prijenosa broja glasova u broj zastupnikih mjesta i c) broja zastupnika biranih u jednoj
93
izbornoj jedinici.
39
Postoji niz pitanja vezanih uz translaciju izbornih rezultata u zastupnike
mandate to se na primjeru Hrvatske moe dobro vidjeti. Svaki izborni ciklus, prema
dosadanjim istraivanjima, otvorio je mnoge rasprave o pravednosti raspodjele
zastupnikih mandata u odnosu na broj glasaa koji su glasovali za stranku ili za pojedinca.

Regionalne i sociodemografske znaajke
Istraivanje utjecaja regionalnih znaajki na izborne rezultate prisutno je u gotovo svim
studijama izborne geografije. Nastoji se prikazati i pojasniti izborne rezultate stranaka na
regionaloj razini. Na primjeru Republike Hrvatske to se pitanja pojavljivalo u kontekstu
procjena u kojoj mjeri je odreena regija tradicionalno okrenuta prema odreenoj
politikoj opciji, odnosno stranci. Dakako da je teko govoriti o nekakvoj tradiciji, jer je
razdoblje od deset godina nedovoljno za vrste procjene hoe li se glasai u jednoj regiji
uvijek opredjeljivati za jednu stranku. Izbori od 3. sijenja pokazali su kako su neke
procjene, utemeljene na tradicionalnom opredjeljivanju jednostanvno bile nedovoljne ili
pogrean instrument u procjenjivanju izbornih rezultata. Primjer Hrvatskog zagorja i
sjeverne Hrvatske pokazao je kako su glasai, koji su tradicionalno podravali HDZ, na
izborima 3. sijenja 2000. podrali opoziciju sa preko 50% glasova. Regionalne znaajke
poele su se, pred sijeanjske izbore 2000. godine, pojavljivati u istraivanjima javnog
mnijenja koja su bila strukturirana prema upanijskom kljuu.
Sociodemografske znaajke vrlo su vano pitanje u istraivanjima izborne geografije, koje
je takoer ostalo nedovoljno istraeno u Hrvatskoj. Od prvih izbora u Republici Hrvatskoj
prisutna je tendencija opredjeljivanja gradskog stanovnitva za stranke lijevog bloka (ili
stranke lijevog centra), dok se ruralno stavovnitvo uglavnom opredjeljivalo za stranke
centra i desnog bloka (ili stranke tzv. nacionalnog bloka). Na prvim izborima 1990. godine
takoer je bio prisutan faktor nacionalne pripadnosti, koji se kasnije usmjerio prema izboru
zastupnika nacionalnih manjina. Na taj nain njegova je vanost na nacionalnoj razini
umanjena, ali je ostala na lokalnoj razini.
Sva nevedena pitanja koja se istrauju u okviru izborne geografije i pitanja koja su dijelom
ili uope nisu istraena u Republici Hrvatskoj, predstavljaju jedno novo podruje istraivanja
u nas. Dakako da je nemogue sva ta pitanja objediniti i istraivati samo u podruju izborne
geografije. Stoga je jedan iri pristup, u kojemu bi se objedila istraivanja i spoznaje iz
politikih, geografskih, ekonomskih, sociolokih i drugih podruja, put koji omoguava
razvoj istraivanja u tome podruju.

Izbori u Hrvatskoj
Kao to je ve spomenuto, za stjecanje cjelovitog uvida u izborne procese u RH u
posljednjih deset godina potrebno je analizirati najmanje pet faktora: drutveni okvir,
odreivanje izbornih jedinica, analizu izbornih zakona, translaciju glasova u zastupnika
mjesta te regionalne i sociodemografske znaajke. Spomenuti faktori imaju svoje mjesto u
istraivanjima izborne geografije. U ovom radu emo se usmjeriti prema odreivanju
izbornih jedinica. U istraivanju emo analizirati dijelove izbornih zakona, te zakone o
izbornim jedinicama.
Od prvih demokratskih

viestranakih izbora 1990. godine do 2000. u RH je organizirano
nekoliko izbornih ciklusa: tri puta za Zastupniki dom (1992., 1995., 2000.), dva puta za

39
Johnston, R.J., Political, Electoral, and Spatial Problems, Clarendon Press, Oxford, 1979., str. 54.
94
upanijski dom (1993., 1997.), te tri puta za predsjednika RH (1992., 1997., 2000.). U ovu
analizu ukljueni su izbori za Zastupniki dom 1992., 1995., i 2000. godine.

Odreivanje izbornih jedinica u izborima za Zastupniki dom 1992. godine
Izborima za Zastupniki dom 1992. godine birano je 124 zastupnika. ezdeset zastupnika
birano je na dravnim listama, to je podrazumijevalo da je cijela Hrvatska jedna izborna
jedinica. Sljedeih ezdeset zastupnika birano je u izbornim jedinicama, pri emu je svaka
izborna jedinica davala jednog zastupnika. etiri zastupnika birale su nacionalne zajednice u
etiri izborne jedinice. Izborne jedinice odreivane su potivanjem principa nedjeljivosti
tadanjih opinskih granica, osim u sluajevima kada je to bilo potrebno. U lanku 2.
Zakona o izbornim jedinicama za Zastupniki dom Sabora RH od 9. lipnja 1992. godine
utvren je kriterij za odreivanje izbornih jedinica:
U Zastupniki dom Sabora Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zastupniki dom) 64
zastupnika bira se u izbornim jedinicama u kojima se u svakoj bira jedan zastupnik.
60 zastupnika bira se u izbornim jedinicama u kojima se u svakoj na priblino isti broj
biraa (op.aut.) bira jedan zastupnik, a etiri zastupnika biraju pripadnici nacionalnih
manjina, odreeni Zakonom o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske, u posebnim
izbornim jedinicama.
Prema ovoj odredbi

izborne jedinice odreivane su prema priblinom broju biraa. U
birakim spiskovima bilo je upisano ukupno 3.553 999.
40
Dravni teritorij podijeljen je u 60
izbornih jedinica, to je znailo da bi u svakoj izbornoj jedinici trebalo biti priblino 60.000
biraa. Vee opine i gradovi razdijeljeni su u dvije i vie izbornih jedinica: Vinkovci,
Slavonski Brod, Naice, urevac, akovec, Varadin, Sisak, Zadar, Knin, Sinj, Split,
Imotski. Opina Rijeka je bila podijeljena u tri izborne jedinice, dok je Grad Zagreb bio
podijeljen u njih jedanaest. Od svih tadanjih opina jedino su Poega (10. izborna jedinica)
i grad Zadar bez rubnih podruja (37. izborna jedinica) inili u cjelini jednu izbornu jedinicu.
Sve druge opine ili su podijeljene na vie izbornih jedinica, ili su cjelovite s nekom drugom
opinom ili njezinim dijelovima inile jednu izbornu jedinicu. S obzirom da u Zakonu o
izbornim jedinicama nije bilo zapisano kolika je doputena razlika u broju biraa izmeu
izbornih jedinica, postojale su velike razlike, ak do 15.000 biraa.
41

Razloge za to treba traiti u nepostojanju limita (primjerice, 5 %) za zadovoljavanje kriterija
o priblino jednakom broju glasaa u svakoj izbornoj jedinici, ali i u namjernom prekrajanju
izbornih jedinica kako bi vladajua stranka (HDZ) postigla, zahvaljujui tome, bolji uspjeh.
Favoriziranje vladajue stranke proizlazilo je takoer i iz samoga Zakona o izborima i
rjeenja o dravnim listama koje se natjeu na izbornoj jedinici koju ini cijela Hrvatska.

40
Postojali su odreeni prigovori o neaurnosti birakih spiskova, odnosno tekoama pri
utvrivanju broja biraa u odreenim izbornim jedinicama. Smatralo se kako zbog ratnih dogaanja
nee biti mogue u potpunosti rekonstruirati birake spiskove koji su koriteni u izborima 1990.
godine, a koji su se takoer pokazali nepotpunima. Primjerice, u Izvjetaju o provedenim izborima
za zastupnike u Sabor SR Hrvatske od 16.5.1990. godine Republika izborna komisija utvruje da je
najvei nedostatak izbora bilo neuredno i neaurno stanje birakih spiskova, naroito u prvom
krugu izbora, to je izazvalo opravdano negodovanje graana. (str. 349.) Prema Zakonu o
birakim spiskovima i Zakonu o popisima biraa postojala je mogunost naknadnog upisa u birake
spiskove, to je otvaralo prostor za mogue manipulacije.
41
Tako je, primjerice, 18. izborna jedinica Varadin imala 63.176. biraa, a 20. izborna jedinica
Krapina 49.758.
95
Izborne jedinice, dravne liste zajedno s nainom translacije glasova u zastupnike
mandate, ili su na ruku vladajuoj stranci.
Zakon o izbornim jedinicama za Zastupniki dom Sabora RH, prema kojemu su odreivane
izborne jedinice 1992. godine, donesen je 5. lipnja 1992. godine, a stupio je na snagu 12.
lipnja 1992. (dvanest dana prije raspisivanja izbora)
42
. Ubrzo je postalo jasno kako su,
vjerojatno zbog urbe u kreiranju izbornih jedinica, poinjeni odreeni propusti u njihovom
kreiranju. Sabor RH dva tjedna kasnije donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
izbornim jedinicama za zastupniki dom Sabora RH, koji je stupio na snagu praktiki danom
donoenja 26.lipnja 1992., kako bi se zadovoljili zakonski uvjeti prema kojima se zakon o
izbornim jedinicama donosi prije dana raspisivanja izbora. Po svemu sudei, ipak je dolo
do prekoraenja rokova, jer je zakonski tekst u jednom danu izglasan, potpisan od strane
predsjednika RH i tiskan u slubenom glasilu Republike Hrvatske. Zanimljivo je i to kako se
zakonodavac zatitio za sluajeve novih propusta u zakonskom tekstu: zakonodavne
ingerencije Sabora RH prenesene su (bez ikakvih ustavnih temelja) na Izbornu komisiju RH.
U lanku 2. zapisano je: Ovlauje se Izborna komisija Republike Hrvatske da utvrdi kojoj
izbornoj jedinici iz lanka 4. Zakona o izbornim jedinicama za Zastupniki dom Sabora
Republike Hrvatske pripada mjesna zajednica koja nije obuhvaena odredbama Zakona.
43

Ovom odredbom Izborna komisija RH dobila je pravo utvrivanja izborne materije u koju
svakako spada pitanje odreivanja izbornih jedinica. Zanimljivo je da to pravo nije
ogranieno nekim vremenskim razdobljem, tako da je moglo vrijediti za bilo koje kasnije
izbore. U izbornu farsu vezanu uz spomenutu odredbu ukljuio se i Ustavni sud udnom
presudom u kojoj je ustvrdio da se radi o odredbi tehnike naravi.
44


Odreivanje izbornih jedinica u izborima za Zastupniki dom 1995. godine
Nakon uspjenih vojnih operacija sredinom 1995. godine (Bljesak u zapadnoj Slavoniji
poetkom svibnja, te Oluja poetkom kolovoza), kojima je osloboeno veina teritorija
Republike Hrvatske, vladajua stranka odluila je odrati izbore za Zastupniki dom, iako
mandat zatupnicima nije isticao u toj godini. Dakako, namjera vladajue stranke bila je
jasna: organizirati izbore dok jo traje nacionalna euforija nastala nakon oslobaanja
teritorija Republike Hrvatske.
U Saboru Republike Hrvatske je 21. rujna 1995. godine po hitnom postupku izglasan Zakon
o izbornim jedinicama za Zastupniki dom Sabora RH. Model primijenjen na izborima za
Zastupniki dom 1992. godine podosta je izmijenjen. Broj izbornih jedinica u kojima se bira
po jedan zastupnik smanjen je sa 60 na 28, to znai da je jedan zastupniki mandat
vrijedio vie birakih glasova. Za razliku od 1992. godine, kada su izborne jedinice
odreivane prema kriteriju broja biraa, izborne jedinice, sukladno lanku 2. Zakona o
izbornim jedinicama za Zastupniki dom Sabora RH od 21. rujna 1995. godine odreivane
su prema kriteriju broja stanovnika:
U Zastupniki dom Sabora Republike

Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zastupniki dom) 28
zastupnika bira se u izbornim jedinicama odredeenim po gradovima i opinama u kojima
se na priblino isti broj stanovnika (op. aut.) bira 1 zastupnik.
Izbor ovog kriterija izazvao je u dijelu oporbe i strune javnosti velike rasprave, posebice
stoga to su posljednji popisi stanovnitva napravljeni pet godina ranije, a u meuvremenu

42
Narodne novine, br. 33 od 12.6.1992.
43
Narodne novine, br. 39 od 26.6.1992.
44
Narodne novine, br. 44 od 14.7.1992.
96
je dolo, usljed rata, do velikih demografskih promjena na veini teritorija Republike
Hrvatske.
U izborne jedinice ulazile su jedinice lokalne samouprave bez mijenjanja njihovih granica.
Jedino su veliki gradovi bili podijeljeni u nekoliko izbornih jedinica. Tako su Rijeka i Osijek
bili podijeljeni u dvije izborne jedinice, Split u tri, a Zagreb u pet.
Prema popisu stanovnitva iz 1991. godine, Republika Hrvatska je imala ukupno 4.784 265
stanovnika. Podijelimo li taj broj na 28 izbornih jedinica, dobivamo 170.867 stanovnika po
izbornoj jedinici. Meutim, razlike izmeu izbornih jedinica bile su vee od 30.000
stanovnika.
45
Grad Zagreb imao je prema popisu stanovnika iz 1991. godine ukupno
776.399 stanovnika i podijeljen je u pet izbornih jedinica, koje su trebale imati po 155.280
stanovnika, to znai da je na gradu Zagrebu uinjena jo vea razlika u odnosu na kriterij
priblino jednakog broja stanovnika po izbornoj jedinici.
Pripadnici nacionalnih manjina dobili su 7 zastupnika koje su birali u posebnih pet izbornih
jedinica. Prva izborna jedinica za zastupnika talijanske manjine, druga za zastupnika
maarske, trea za zastupnika eke i slovake, etvrta za zastupnika rusinske i ukrajinske
te njemake i austrijske manjine. U petoj izbornoj jedinici pripadnici srpske manjine birali su
tri zastupnika. Zanimljivo je da su prve etiri izborne jedinice teritorijalno podijeljene prema
opinama u kojima ive spomenute nacionalne manjine, dok je peta izborna jedinica za tri
zastupnika srpske manjine pokrivala cjelokupan teritorij Republike Hrvatske.

Izbori za Zastupniki dom 2000. godine
Ovim izborima prethodila je struna i politika

rasprava koja se vodila veim dijelom 1999.
godine o izbornom zakonu, odnosno izbornom modelu primjerenom za Republiku Hrvatsku.
U raspravi su se pojavila dva prijedloga zakona: jedan vladajue stranke (HDZ), a drugi
oporbeni. Hrvatski dravni sabor u jesen 1999. godine imenovao je struno povjerenstvo
koje je trebalo dati zavrni tekst za raspravu u parlamentu. Struno povjerenstvo predloilo
je tekst zakona prema kojemu su i odrani izbori 3. sijenja 2000. godine.
U novom izbornom modelu Republika Hrvatska vie se ne pojavljuje kao cjelovita izborna
jedinica. Teritorij Republike Hrvatske razdijeljen je na 10 izbornih jedinica u kojima se bira
ukupno 14 zastupnika. Izborne jedinice odreene su na temelju priblino istog broja biraa,

. r
. i
j
45
1 izbo na jedinica (podruje gradova Krievci, Sveti Ivan Zelina, Velika Gorica i Vrbovec, podruje
opina Bedenica, Brckovljani, Kravarsko, Dubrava, Dugo Selo, Farkaevac, Gradec, Orle, Pokupsko,
Preseka, Rakovec, Rugvica, Sveti Ivan abno, Sveti Petar Orehovec i Stupnik) 171.436
stanovnika; 2 izborna jedin ca (podruje gradova Zaprei, Krapina, Zabok i Zlatar, podruje opina
Bistra, Bedekovina, Brdovec, Budinina, Desini, Donja Stubica, Dubravica, urmanec, Gornja
Stubica, Hraina, Hum na Sutli, Jakovlje, Klanjec, Konjina, KraIjevec na Sutli, Krapinske Toplice,
Lobor, Luka, Mae, Marija Bistrica, Mihovljan, Oroslavje, Petrovsko, Pregrada, Pua, Radoboj,
Stubike Toplice, Sveti Kri Zaretje, Tuhelj, Veliko Trgovie, Zagorska Sela, Zlatar Bistrica i Marija
Gorica) 200.030; 3. izborna edinica (Petrinja i Sisak, podruje opina Dvor, Glina, Gornji Klasni,
Gvozdansko, Jabukovac, Lasinja, Lekenik, Martinska Ves, Topusko, Vojni i Vrginmost) 167.610;
5. izborna jedinica (Duga Resa, Jastrebarsko, Karlovac i Samobor, podruje opina Barilovii,
Draganii, Klina Sela, Krai, Krnjak, Netreti, Ozalj, Pisarovina, Skakavac, Sveta NedjeIja, akanje
i umberak) 200.558; 6. izborna jedinica (Grad Varadin, podruje opina Beretinec, Cestica,
Gornji Kneginec, Jalabet, Petrijanec, Srainec, Sveti Ilija, Trnovec Bartoloveki, Vidovec, Vinica,
Bednja, Donja Voa, Ivanec, Klenovik, Lepoglava, Maruevec, Breznica, Hum Brezniki, Ljubeica,
Novi Marof, Varadinske Toplice i Visoko) 165.495; itd.
97
to je znailo ponovno vraanje na kriterij broja biraa u izbornoj jedinici, koji je primijenjen
na izborima za Zastupniki dom 1992. godine. Ovaj kriterij nije utvren Zakonom o
izbornim jedinicama, ve Zakonom o izboru zastupnika u Hrvatski dravni sabor od 3.
studenoga 1999. godine. U lanku 39. stoji:
Izborne jedinice odreuju se Zakonom
j i
o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u
Zastupniki dom Hrvatskoga dravnog sabora tako da se broj biraa u izbornim ed nicama
ne smije razlikovati vie od + - 5 %.
Pri odreivanju izbornih jedinica mora t se koliko je o najvie mogue voditi rauna o
zakonom utvrenim podrujima upanija, gradova i opina u Republici Hrvatskoj.
Po prvi puta se u zakonskom tekstu pojavio kriterij odstupanja (5 %) i zahtjev za
potivanjem granica upanija, gradova i opina. Zakonodavac je uglavnom potivao granice
upanija, tako da se veina nije dijelila na nekoliko izbornih jedinica. Samo su tri upanije
doivjele podjelu na dvije ili vie izbornih jedinica. Primorsko-goranska upanija podijeljena
je na 7. (jugozapadni dio Zagrebake upanije, Karlovaka upanija, istoni dio Primorsko-
goranske upanije i juni dio Grada Zagreba) i 8. izbornu jedinicu (podruje Istarske
upanije i zapadni dio Primorsko-goranske upanije); Splitsko-dalmatinska upanija na 9.
(Liko-senjska upanija, Zadarska upanija, ibensko-kninska upanija i sjeverni dio
Splitsko-dalmatinske upanije) i 10. izbornu jedinicu (juni dio Splitsko-dalmatinske
upanije i Dubrovako-neretvansku upaniju). Grad Zagreb podijeljen je izmeu etiriju
izbornih jedinica: 1., 2., 6. i 7. U 1. izbornoj jedinici sa sjeverozapadnim dijelovima
Zagrebake upanije, u 2. sa istonim dijelovima Zagrebake upanije, te cjelovitim
Koprivniko-krievakom i Bjelovarsko-bilogorskom upanijom. U 6. izbornoj jedinici
jugoistonim dijelovima Zagrebake upanije i cijelom Sisako-moslavakom upanijom. U
7. izbornoj jedinici sa jugozapadnim dijelovima Zagrebake upanije, cjelovitom
Karlovakom i istonim dijelovima Primorsko-goranske upanije.
Broj biraa u izbornim jedinicama kretao se od 333.735 (4. izborna jedinica: Virovitiko-
podravska upanija i Osjeko-baranjska upanija) do 391.959 (10. izborna jedinica: juni
dio Splitsko-dalmatinske upanije i Dubrovako-neretvanska upanija). Ovdje je vidljivo
kako se odstupilo od kriterija +/- 5 % (lanak 39. Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski
dravni sabor od 3. studenoga 1999. godine). Idealan broj biraa po izbornoj jedinici bio bi
368.640. Najvea odstupanja nalaze se u 4. i 10. izbornoj jedinici. Ovakvo odstupanje
nastalo je usljed potivanja drugog kriterija koji je zahtijevao, koliko je to mogue,
potivanje granica upanija, gradova i opina. No, ovdje valja istaknuti kako je broj biraa u
10. izbornoj jedinici narastao zbog zahtjeva za podjelom grada Splita, gdje su na lokalnim
izborima 1997. godine pobijedile oporbene stranke. Podruje Splitsko-dalmatinske upanije
podijeljeno je na 9. i 10. izbornu jedinicu, a razlika je iznosila 19.596 biraa. Uz etvrtu
izbornu jedinicu u Slavoniji nalazila se peta, koja je imala 381,150 biraa i obuhvaala je
podruje triju upanija (Poeko-slavonsku upanija, Brodsko-posavsku upaniju i
Vukovarsko-srijemsku upaniju). Da je jedna od tih upanija podijeljena i pridodana 4.
izbornoj jedinici, broj biraa bio bi ujednaeniji.
Nacionalne manjine svoje su zastupnike birale u jednoj izbornoj jedinici (12.) koju je inio
cjelokupni teritorij Republike Hrvatske. U lanku 16. Zakona o izborima zastupnika u
Hrvatski dravni sabor zapisano je kako pripadnici autohtonih nacionalnih manjina u
Republici Hrvatskoj imaju pravo izabrati pet zastupnika u Zastupniki dom Sabora. U lanku
17. odreeno je da pripadnici maarske, srpske i talijanske nacionalne manjine biraju po
98
jednog zastupnika u Zastupniki dom Sabora, dok pripadnici eke i slovake nacionalne
manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Zastupniki dom Sabora.

Zakljuak
Istraivanjem hrvatske izborne prakse u podruju odreivanja izbornih jedinica, na
odreeni nain, moe se pratiti demokratski razvoj i tranzicija cjelokupnog izbornog sustava
Republike Hrvatske. Odreivanje izbornih jedinica obino je pratilo rjeenja iz izbornih
zakona, odnosno izborne jedinice prilagoavane su izbornom modelu. Analiza je pokazala
sljedee:
1. Izborne jedinice za izbor zastupnika u Zastupniki dom u analiziranom razdoblju
mijenjale su svoj oblik u svakom izbornom ciklusu. Za to postoje najmanje dva razloga:
prvo, izborne jedinice mijenjane su u skladu s procjenama vladajue stranke kakve e
izborne jedinice donijeti to bolje izborne rezultate; i drugo, ustavne odredbe bile su
openite i otvarale su mogunost politikoj manipulaciji prisutnoj u svakom izbornom
zakonu, odnosno zakonima o izbornim jedinicama.
U Ustavu iz 1974. godine, na temelju kojeg su raeni izborni zakoni za izbore 1990. godine,
izborne jedinice za izbore u Vijee opina bile su same opine, koje su bile s nejednakim
brojem stanovnika i glasaa. Ustav RH iz 1990. godine zapisao je odredbu da su upanije
izborne jedinice za izbor zastupnika u upanijski dom. U svakoj se upaniji bira po tri
zastupnika. Poznato je da postoji veliki nesrazmjer u veliini i broju stanovnika i biraa
izmeu upanija u RH.
46
Sline odredbe, koja bi utvrivala kriterij za odreivanje izbornih
jedinica za izbor zastupnika u Zastupniki dom, nema u Ustavu RH iz 1990. godine. Kriteriji
su utvrivani zakonima o izborima zastupnika i zakonima o izbornim jedinicama, to je
omoguavalo vladajuoj stranci utvrivanje izbornih pravila prema njihovim potrebama.
2. U izborima za Zastupniki dom 1992. i 1995. godine primijenjen je slian model: jedan
broj zastupnika birao se u izbornim jedinicama, dok se drugi dio birao na dravnim listama
(cijeli teritorij drave jedna izborna jedinica). Godine 1992. biralo se, ne raunajui
zastupnike nacionalnih manjina, 60 zastupnika u izbornim jedinicama, dok se 1995. godine
broj spustio na 28. U oba izborna ciklusa u zakonima o izborima zastupnika i zakonima o
izbornim jedinicama nije postojalo odredba prema kojoj bi se odreivao priblian broj
biraa, odnosno stanovnika. Iako neki autori istiu kako je poznato u izbornoj teoriji i praksi
da se veliina izbornih jedinica odreuje prema kriteriju +/- 5 %, taj se kriterij u hrvatskoj
izbornoj praksi nije potivao (ak ni onda kada je bio zapisan u zakonu).
3. Pri odreivanju izbornih jedinica u svakom izbornom ciklusu vodilo se rauna o mijeanju
urbanih i ruralnih podruja. Primjerice, velikim gradovima esto se dodjeljuju ruralna
podruja u njihovoj blizini. Grad Zagreb u svakom izbornom ciklusu dijeli se na nekoliko
izbornih jedinica i to na nain da mu se pridodaju naselja iz Zagrebake upanije. Slinu
sudbinu doivjeli su i Rijeka i Split.
4. Broj zastupnika nacionalnih m

anjina i nain njihova biranja takoer se mijenjao u
svakom izbornom ciklusu. Zastupnici nacionalnih manjina birani su u izbornim jedinicama
koje su bile odreivane prema opinama i gradovima gdje preteno ive, ili je cijeli teritorij
Republike Hrvatske bila jedna izborna jedinica. U izbornom ciklusu 1995. godine bila su

46
Grad Zagreb i Zagrebaka upanija imaju, prema popisu iz 1991. godine, ukupno 1.035 668
stanovnika. Najmanja upanija po broju stanovnika je Liko-senjska koja ima 71.215 stanovnika.
Druga po veliini je Splitsko-dalmatinska upanija koja ima 414.019 stanovnika. Bez obzira na
veliinu, svaka upanija daje tri zastupnika u upanijski dom Hrvatskog sabora.
99
primijenjena oba modela: nacionalne manjine birale su sedam zastupnika u pet izbornih
jedinica. Pripadnici srpske manjine birali su tri zastupnika u jednoj izbornoj jedinici koja je
bila cijela Hrvatska. U ostale etiri izborne jedinice, teritorijalno odreene prema
podrujima u kojima ive pripadnici ostalih manjina, birana su preostala etiri zastupnika.


Novi sustav sigurnosti u Perzijskom zaljevu

Uvod
Prostor Bliskog istoka je podruje u kojemu su nastale civilizacije iji je utjecaj bio
presudan za razvoj zapadne civilizacije, odnosno civilizacijskih krugova kojima i mi
pripadamo. Kroz povijest to je bilo podruje stalnih migracijskih kretanja, ratova, velikih
imperija, stalno prisutnih interesa velikih sila, itd. Saeto reeno, to je podruje gdje se
dogaala povijest.
Prostorima jugozapadne Azije vodili su glavni kopneni putevi izmeu Europe i najveih
azijskih drava Kine i Indije. Kontrola tih putnih pravaca znaila je za mnoge kroz povijest
ostvarenje posebne moi. U posljednjih stotinu godina to je podruje postalo posebno
zanimljivo zbog iskoritavanja nafte i prirodnog plina. U podruju srednje Azije i Bliskog
istoka nalazi se oko 80% procjenjenih rezervi nafte na svijetu, te oko 40% izvora prirodnog
plina.
U vrijeme hladnog rata prostor je bio podijeljen na pro-sovjetske i pro-amerike
simpatizere (s odreenim otklonima prema nesvrstanosti). Danas je to prostor gdje jedino
SAD imaju strateke interese i saveznike.
Industrijski razvoj zapada u posljednjih stotinu godina zapadni svijet moe zahvaliti dobrim
dijelom i nafti iz toga podruja. Drugi mnogoljudni dijelovi euroazijske kopnene mase nisu
toliko koristili naftu kao osnovicu industrijskog razvoja, ve ugljen i one prirodne resurse
koje su imali na vlastitom teritoriju. Ti su izvori danas vie-manje iscrpljeni. Azija i njezine
drave sve se vie okreu nafti. U skoroj budunosti mogua je gospodarska kompeticija
izmeu azijskih i zapadnih drava oko nafte.
U posljednje se vrijeme na Bliskom istoku otvaraju mogunosti novih sukoba, koji su vezani
uz jo jedan prirodni resurs: vodu. Postoji velika napetost izmeu nekih drava u pogledu
koritenja prirodnih izvora pitke vode, posebice u slivu Nila, Eufrata, Tigrisa.
Poslije Drugog svjetskog rata dogaali su se mnogobrojni ratni sukobi upravo u tome
prostoru. Do raspada bipolarne strukture u svijetu, velike sile su bile, kroz razliite oblike
podrke, ukljuene u te sukobe. Nakon kraja hladnog rata ponovno se u tome prostoru,
ako izuzmemo jugoistonu Europu, dogaaju veliki sukobi u koje su ukljuene i zapadne
sile. U toj regiji postoje drave koje imaju snane vojne sisteme za samostalno ratovanje.
Proliferacija oruja, proizvodnja sredstava za masovno unitavanje, sumnje u nabavku
nuklearnog materijala, gotovo su redovite pojave u tome prostoru. Sve to zajedno ini
podruje Bliskog istoka prostorom posebne gepolitike dinamike.
Geostrateka situacija u regiji znaajno se izmijenila nakon intervencije SAD i saveznika
protiv irakog reima i Sadama Huseina. Nepredvidivi Sadamov reim vie ne predstavlja
faktor strateke zabrinutosti u regiji. Jedna od izravnih posljedica akcije jest smjetanje
znaajnih vojnih snaga SAD-a, to e postati nezaobilazni imbenik budueg razvoja u
regiji. Stvara se novi sustav regionalne sigurnosti i stabilnosti s novim (drugaijim)
100
igraima. Izgradnja toga sustava suoava se s mnogim izazovima koji proizlaze iz: strateke
regionalne razine, regionalnih prijetnji i izazova, povijesnih pokuaja stabilizacije regije, itd.

Geografsko odreenje prostora
Vrlo esto se za taj prostor koriste nazivi koji ne odgovaraju realnosti. Pojam Bliski istok
nastao je unutar europske geografije koji je istoni svijet dijelio na Near East za
oznaavanje Turske, Middle East za Egipat, Saudijsku Arabiju i Iran, a Far East za Kinu i
Japan. Pojmovi Near East i Middle East na odreeni su se nain stopili u jedan: Middle
East ili u naem rjeniku Bliski istok. Pojam Far East danas se rijetko koristi (ili Daleki
istok u naem rjeniku).
Za potrebe ove studije koristimo dva pojma: Bliski istok, kao iru regiju koja je povezana
mnogobrojnim zajednikim obiljejima, te Perzijski zaljev kao posebnu regiju unutar Bliskog
istoka. Unutar tih geopolitikih cjelina nalazi se sljedee drave: Izrael, Jordan, Libanon,
Sirija, Irak, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Bahrein, Katar, Oman,
Jemen i Iran.

Strateka energetska elipsa
Dvadeseto stoljee je, prema tvrdnjama mnogih geopolitiara, ekonomista, povjesniara i
drugih strunjaka, stoljee nafte. Mnogi su ratovi (svjetski, regionalni) otpoinjani radi
pristupa i kontrole toga resursa. Kompeticijski odnosi koji su se razvijali u meunarodnoj
zajednici najveim dijelom dvadesetog stoljea podrazumijevali su posjedovanje stratekih
resursa, jer bez njih nije bilo mogue raunati na povlateni poloaj u meunarodnoj
zajednici. Nafta je predstavljala i jo uvijek predstavlja strateki energetski resurs bez
kojega je nemogue razmiljati o modernom nainu ivljenja.
Zanimljivo je naglasiti kako se potrebe za energijom poveavaju iz godine u godinu.
47


Procjenjuje se da e do 2010. godine potrebe za energijom porasti za oko 40% dananjih.
U energetskim potrebama suvremenog svijeta jo uvijek prevladava nafta (oko 70%
ukupnih potreba za energijom). Prema nekim procjenama svijet danas troi oko 75 milijuna
barela na dan, a 2010. godine troit e gotovo 100 milijuna barela na dan.
48

Prema dosadanjim saznanjima o svjetskim rezervama nafte, Zemlja ima dovoljno naftnih
resursa za potronju sljedeih barem stotinu godina, uz uvjet laganog rasta potreba i
poveanog koritenje drugih izvora energije. U tom bi se vremenu trebalo pronai nove
nove izvore energije, kako bi se zadovoljile potrebe sadanje civilizacije.
Sudbina je svijeta da se najvee rezerve nafte, te njezina proizvodnja nalaze u vrlo
osjetljivim i sukobima sklonim podrujima. Prema podacima Meunarodne agencije za
energiju, Perzijski zaljev ostaje i dalje jedno od strateki najznaajnih podruja, prije svega
zbog izvorita nafte. Nafta iz toga podruja moe biti uvijek jeftinija u odnosu na druga
izvorita i mjesta na Zemlji, te njezino iskoritavanje u tome podruju omoguava u dobroj
mjeri prihvatljivu cijenu na svjetskom tritu. Zato? Prvo, njezino je vaenje relativno

47
Najvea se potronja i potranja za naftom oekuje na dalekom istoku, tj. u Kini, koja jo uvijek svoju energetsku
politiku temelji na resursima ugljena, koji se brzo troe. Bilo kakav veliki zaokret u industrijalizaciji Kine znaio bi i
ozbiljan poremeaj na svjetskom tritu nafte, jer bi potranja naglo skoila.
48
Procjene su uvijek nezahvalne, jer potronja nafte i potranja za njom ovise o mnogim meunarodnim dogaanjima, a
posebice na podruju ekonomije. Ukoliko se ne dogodi neki veliki potres u svjetskoj ekonomiji, te ako izostanu vei
regionalni sukobi u podrujima koja su posebice strateki vana (zbog velikih rezervi nafte i prirodnog plina), tada
moemo oekivati primjerenu tonost u procjenama. Ukoliko se dogodi suprotno, tada potronja moe biti znaajno vea,
ili pak znaajno manja.
101
jednostavno.
49
Drugo, istovremeno je i prijevoz nafte iz toga podruja relativno
jednostavan, jer se velikim tankerima vrlo lako pristupa najveim lukama Perzijskog zaljeva.
Mrea naftovoda koja je izgraena u tom podruju ima kapacitete brzog transfera nafte od
izvora do mjesta za daljnji transport i izvan prostora zaljeva.
50

Sa geografskog aspekta vana su dva elementa: lokacija naftnih izvorita i transportni
sustav. Ukoliko pogledamo ta obiljeja, tada moemo zakljuiti sljedee:
- vrlo znaajna izvorita nafte i plina u Perzijskom zaljevu nalaze se ispod morske
povrine, ali ih se veina nalazi ipak na kopnu
- najvanija izvorita Irana nalaze se u jugozapadnom dijelu, dok je najbrojnije
stanovnitvo Irana u sjevernom i sredinjem dijelu
- Sva Omanska nafta je na kopnu, dok se velika veina naftnih izvora Ujedinjenih
Arapskih Emirata nalazi na moru
- Najkompaktnije naftno izvorite nalazi se u Saudijskoj Arabiji (oko 400 km dugako i
pedesetak km iroko)
- Saudijska Arabija ne izvozi svu naftu kroz Hormuki prolaz, ve ima izgraenu
infrastrukturu i prema Crvenom moru. Oni su jedina drava (uz Irak) koja ne mora svu
naftu prevoziti kroz taj tjesnac.

Za razliku od Perzijskog zaljeva, prostor Kaspijskog bazena nema tih mogunosti i transport
nafte i plina iz tog podruja oteava injenica da se radi o zatvorenim dravama, koje svoj
transport moraju planirati preko drugih drava, te opiranju nekih drava, jer bi dolaskom
kaspijske nafte na svjetsko trite mogli biti ugroeni njihovi interesi, itd.
51
Kaspijski prostor
jest bogat naftom (strunjaci se jo uvijek spore je li to drugo ili tree najvee svjetsko
leite nafte), ali je njezin transport prema svjetskim tritima jo uvijek upitan, odnosno
koliine koje se mogu proizvesti na dan nije mogue taj isti dan i transferirati prema tritu,
jer su kapaciteti naftovoda i drugih oblika transporta ogranieni. ak ni Sovjetski Savez nije
izgradio odgovarajuu infrastrukturu za iskoritavanje nafte iz toga podruja, jer su u
vrijeme istono-zapadnog sukobljavanja puno vie panje posveivali iskoritavanju nafte u
Sibiru i Kazahstanu. U stratekom smislu sovjetski je izbor bio logian, jer su ta podruja
imala znaajnu strateku dubinu i lake ih je bilo braniti. Pitanja infrastrukture za transfer
nafte iz kaspijskog podruja postalo je kljuno geopolitiko pitanje o kojemu ovisi sigurnost
i stabilnost ireg prostora. Gotovo 80% svjetskih rezervi nafte i 40% prirodnog plina nalazi
se pod kontrolom drava Perzijskog zaljeva i Kaspijskog bazena.
52
To je danas najvanije

49
Izravno iz zemlje, nije potrebno raditi posebne platforme (kao to je to u Sjevernom moru), a tamo gdje i postoje
morske platforme, pogodnija je vremenska situacija i mirnije more.
50
Ti kapaciteti su posebno doli do izraaja tijekom nestabilne situacije u Perzijskom zaljevu (u vrijeme Irako-iranskog
rata, te sporova oko Hormukog tjesnaca izmeu Irana i Saudijske Arabije).
51
To se, prije svega, odnosi na Iran, koji ima ogranienja u izvozu nafte (kao posljedicu Iransko-irakog sukoba i
unutarnjih iranskih politikih kretanja).
52
U iskoritavanju energije vrlo se esto naglaava vanost nafte, a esto se zanemari vanost plina. S obzirom na
njegovu cijenu, on predstavlja vrlo vaan energetski resurs, a i s ekolokog aspekta puno je istiji od same nafte.
Meutim, postoji problem s transportom plina, kojeg nije mogue utovariti u tankere i razvoziti po svijetu, ve je
potrebno napraviti kopnenu infrastrukturu za njegovo iskoritavanje. Procjenjuje se da e se potronja plina kao
energetskog resursa izjednaiti 2015. godine s potronjom ugljena, nakon ega e koritenje ugljena znaajno padati.
Meutim, koritenje plina jo uvijek je neusporedivo manje nego nafte u svjetskim razmjerima. Zato? Prvo, naftu je
mogue transportirati bilo kamo u svijetu na vie naina, a plin ne; drugo, nafta ima svjetsku cijenu, a plin ima
regionalnu, jer se uglavnom troi u regiji (nemogunost transportiranja u daleke krajeve), po emu plin nije isplativ
koliko i nafta.

102
geostrateko podruje u svijetu. Njegova vanost rasla je zajedno s narastajuim svjetskim
potrebama za naftom.

Geopolitiki nestabilno podruje
Mnogi faktori pridonose stalnim sukobima na Bliskom istoku. ini se kako moemo izdvojiti
etiri elementa koji, izravno ili neizravno, utjeu na stalno prisutnu geopolitilku
neizvjesnost u regiji Bliskog istoka i srednje Azije. To su: demografski trendovi (ukljuujui i
migracije); unutarnji i meudravni sukobi; teritorijalni sporovi i, etvrto, nedostatak pitke
vode. Svi spomenuti faktori u velikoj mjeri utjeu na socijalnu, politiku, gospodarsku i
geopolitiku strukturu regije.

Demografski trendovi
Deografska predvianja kazuju da e se stanovnitvo Bliskog istoka poveati od 274
milijuna (1995.) na 500 milijuna (2025.). Stanovnitvo srednje Azije i Kavkaza do te godine
porasti e sa 70 milijuna, na 111 milijuna. Indija i Pakistan imat e 1.6 milijardi ljudi (1.16
milijardi 1995.), dok e Taikistan, Turkmenistan, Uzbekistan, Kirgistan i Pakistan zasigurno
udvostruiti broj stanovnika do 2025. godine. Nadalje, prosjeno oko 20% stanovnitva u
razvijenim zemljama nalazi se u dobi do 15 godina, dok se u spomenutim regijama nalazi
oko 40% u tim godinama. Prema podacima UN-a, godine 1995. oko 45 % stanovnitva
ispod 15 godina imali su Iran, Irak, Jordan, Sirija, Saudijska Arabija, Pakistan i
Taiskistan.
53
Primjerice, odnos radnog stanovnitva u razvijenim zemljama prema djeci
ispod 15 godina je 3:1. Na Bliskom istoku je odnos 1:1.
S obzirom na gospodarsku aktivnost, politiku nestabilnost i ograniene prirodne resurse s
kojima se te drave suoavaju ve danas, javlja se ozbiljna zabrinutost kako e ovakav
trend jo vie ugroziti kakvu-takvu stabilnost u spomenutim regijama. Te su regije i inae
poznate po estim migracijama preko dravnih granica, ali su istovremeno i velik izvorite
europskih i svjetskih migracija. Prema tome, spomenuti demografski trendovi nee samo
predstavljati izazov regiji, ve vrlo skoro i sigurnosni problem irih nadregionalnih prostora.
Mnoge drave spomenutih regija susreu se sa mnogim socijalnim problemima koji su
nastali kao posljedica naglog rasta stanovnitva. Veliki problemi su na tritu radne snage,
zdravstvenom sustavu, opskrbi hranom, obrazovnom sustavu, itd.
S obzirom na demografske trendove, drave Bliskog istoka moemo podijeliti u dvije
demografske skupine: drave gdje se predvia skoro udvostuenje sanovnitva i drave
gdje je ve danas vidljivo opadanje populacije (Egipat, Iran).
Kao posljedica djelovanja razliitih faktora, podruja Bliskog istoka, jugozapadne i srednje
Azije uvijek su bila vrlo dinamina migrativna podruja. Osim toga, bogate drave uvoze
radnu snagu sa drugih podruja (jugoistone Azije). Migracijski procesi doveli su do vrlo
velikog postotka doljaka u pojedinim dravama. To moemo vidjeti u sljedeoj tablici.

Drava Stanovnitvo
(1995.)
Domae
stanovnitvo
(%)
Doljaci (%)

53
Dakako, treba naglasiti kako se ove prognoze rade na temelju dostupnih podataka, koji su i sami u velikoj mjeri
procjene, jer se u mnogim spomenutim dravama ne radi popis stanovnitva, niti postoji neki drugi relevantan izvor
tonih, ili priblino tonih podataka. No, bez obzira na to, ove prognoze govore o trendu velikog porasta stanovnitva u
tim regijama.
103
Bahrein 575.925 68 32 (13 Azijci)
Kuvajt 1.800,000 39 61 (9 juna Azija)
Oman 2.100,000 73
Katar 533.916 25 75 (36 juna
Azija)
Saudijska Arabija 18.700,000 69 31 (10 Afro-Azija)
UAE 2.900,000 24 76 (50 juna
Azija)

Unutarnji i meudravni sukobi
Podruje Bliskog istoka vrlo je prepoznatljivo po mnogim sukobima, jednako unutarnjim
sporovima (etnikim ili religijskim), kao i po meudravnim. Primjerice, ratovi Izraela i
arapskih susjeda ve se broje, kao svjetski ratovi, brojkama (imamo, prvi, drugi, trei, itd.
izraelsko-arapski rat). Razlozi za pokretanje sukoba vrlo su razliiti. U tablici koja slijedi
imamo prikupljene sukoba iz 90-tih.

Tablica: Tipologija sukoba na Bliskom istoku 90-tih 20. stoljea
Meudravni Uzrok/problem
Arapsko-izraelski teritorij/ideoloki
Armenija-Azerbejan teritorij (Nagorno-Karabakh)
Egipat-Sudan voda
Indija-Pakistan teritorij/religija
Iran-Irak teritorij/ideologija
Turska-Sirija teritorij/voda
Unutarnji Uzrok/problem
Afganistan graanski/plemenski rat
Alir graanski rat/nesigurnost (vlada-
islamisti-Berberi)
Bahrein Nesigurnost (sukobi iita i sunita)
Egipat Pobunjenitvo (vlada-islamisti-Kopti)
Indija Pobunjenitvo (vlada-Sikhi-Muslimani)
Irak Pobunjenitvo (vlada-Kurdi-iiti)
Iran Pobunenitvo (vlada-useljenici)
Izrael Terorizam
Libanon Pobunjenitvo (Krani-Hezbollah)
Somalija graanski/plemenski rat
Sudan graanski rat
Turska Pobunjenitvo (vlada-kurdi)

Svaki spomenuti sukob na odreeni nain ima veliki utjecaj i na okolne prostore. Primjerice,
sukobi izmeu Izraela i arapskih susjeda uvijek izazivaju velike migrativne procese, koji
utjeu na dogaanja u susjednim prostorima. Rat u Afganistanu ili protiv Afgnistana
(talibana) na odreeni je nain izazvao nove sukobe u tome prostoru (Indija-Pakistan),
odnosno u jednom trenutku doveo do pitanja unutarnje stabilnosti u Pakistanu. Treba
takoer naglasiti kako pojedine drave podupiru odreene skupine u drugim dravama,
104
koje se bore za njihove ideje (Iran podrava Hebollah, Saudijska Arabija frakciju talibana,
dio pakistanskog vojnog i obavjetajnog establishmenta podravao talibane, itd.).

Nerijeena teritorijalna pitanja
Sporovi oko nerijeenih teritorijalnih pitanja jedan su od glavnih povoda za ratove na
prosoru Bliskog istoka. Geneza Arapsko-izraelskog sukoba, koji dominira geopolitikom
Bliskog istoka, obiljeena je teritorijalnim pitanjima. Mnoga pitanja osvojenih teritorija u
razliitim ratovima jo uvijek nisu rijeena. Ona su privremeno zaboravljena jer je ukupna
geopolitika situacija takva rjeenja nalagala, ali moramo biti posve svjesni da je samo
malo dovoljno da se sukobi oko tih istih teritorija ponove u budunosti. Primjerice, ukoliko
se dogodi promjena vlasti u Jordana, Siriji ili Egiptu, sukobi oko okupiranih teritorija, s vrlo
velikom vjerojatnou, bi se obnovili. Samo rjeavanje tih pitanja zahtijeva vrlo sloeni
proces, u kojeg su ukljueni mnogi faktori. Izrael je, primjerice, rijeio teritorijalna pitanja
sa Egiptom i Jordanom, bez obzira kako sloeni ti aranmani jesu. Ali su ostale nerijeene
granice sa Libanonom i Sirijom, kao i unutarnje granice izmeu Izraela i palestinske
samouprave. Upravo smo svjedoci da se te granice uope ne potuju.

Izreal-Palestinci
U ratu 1967. Izrael je okupirao Zapadnu obalu (teritorij Jordana) i pojas Gaze (od Egipta),
te pustinjsko podruje Sinaja i Golansku vosoravan (Sirija). Izrael je godinama tvrdio da je
Zapadna obala kljuno strateko podruje za sigurnost Izraela, ali istovremeno i religijski
vrlo vano povijesno podruje. Od osvajanja, pa do dananjih dana, demografska slika
Zapadne obale znaajno je izmijenjena, jer je Izraelske drava poduzela planirano
naseljavanje idovskog stanovnitva na ta podruja. Pored vojne sigurnosti koju je Izrael
dobio osvajanjem Zapadne obale, postoji jo jedan dobar razlog zato se to podruje nema
namjeru vraati bilo kome. Brdovito podruje Zapadne obale veliko je izvorite vode za
pie. Trenutno se oko 80% vode za pie i industrijsku proizvodnju u Izraelu crpi upravo iz
tog podruja (oko 40% vode za pie). Izrael bi moda i bio spreman vratiti osvojena
podruja, ali preduvjet je da moe i dalje iskoritavati spomenuto vodno bogatstvo.
Pojas Gaze ima manju strateku vrijednost za Izrael, odnosno, danas to podruje nije vie
oznaeno kao prostor preko kojeg bi mogao doi arapski napad prema glavnom gradu.

Izrael-Sirija
Izrael je u ratu 1967. godine okupirao Golansku visoravan i dri je jo uvijek u svojim
rukama. Godine 1981. Izrael je praktiki to podruje prisvojio, jer je svoj suverenitet i
pravni sustav proirio i na to podruje. Dakle, nisu vie vrijedila, uvjetno reeno,
okupacijska pravila, ve je to podruje postalo dio pravnog sustava Izraela. Za Siriju ni u
kom sluaju ne dolazi u obzir da taj dio teritorija prepusti bilo kome, a ponajmanje Izraelu.
Golanska visoravan dio je tzv. sigurnosne zone koju je Izrael organizirao na sjeveru i
sjeveroistoku prema Libanonu i Siriji kako bi sprijeio napade Hezbollaha i drugih
militantnih islamistikih skupina na teritorij Izraela. N, ne treba zaboraviti da se ovdje
takoer radi, osim sigurnosti, i o nekim drugim stvarima. Spomenuto podruje takoer je
bogato vodom (rijeke Hisbani i Litani, Galilejsko jezero).

105
Arapsko-perzijski zaljev
Taj je prostor, moe se slobodno rei, postao vrlo poznat nakon meunarodne akcije protiv
Iraka nakon njihova napada i okupacije Kuvajta. Manje su poznati teritorijalni sporovi i
problemi koji postoje u tom dijelu svijeta.
Rijeka Shatt-al-Arab predstavlja kroz povijest dodirnu toku izmeu arapskog i parzijskog
svijeta. U moderno doba ona je postala vrlo vano prometno podruje za transport irake i
iranske nafte prema svjetskim tritima. Godine 1975. Irak se sloio sa ureenjem granice
u tom podruju (Alirski komunike), a za uzvrat je traio da Iran uskrati podrku Kurdima u
njihovoj borbi za autonomiju i osamostaljenje. Godine 1980. Irak je odustao od sporazuma,
te otpoeo rat protiv Iraka koji je trajao osam godina. Godine 1990. dva tjedana nakon
irake invazije na Kuvajt, Saddam Husein je ponovno priznao odredbe sporazuma iz 1975.
godine. To je naravno bio taktiki potez u datim okolnostima, jer je trebao osigurati taj dio
granice, odnosno, nastojao je izbjei bilo kakvo mijeanje Irana u njegove namjere na jugu.

Irak-Kuvajt
Za Saddama Huseina ne postoji teritorijalni spor sa Kuvajtom. Za njega je Kuvajt bio i ostao
dio irakog teritorija, odnosno dio pokrajina Basra na jugu. On svoje tvrdnje temelji na
injenici da je taj dio teritorija bio dio iste pokrajina u vrijeme otomanskog carstva, a tek je
1932. godine pod utjecajem Velike Britanije odvojen od Basre i postaje samostalna drava.
U novu dravu ulaze dva otoka Bubijan i Warbah koji se nalaze ne ulazu prema irakoj luci
Umm Qasr. Pored toga, Irak smatra da su im nepravedno oduzeti teritoriji u podruju
Rumaila koje je bogato naftom. Sve do 1990. godina i irake invazije, bilo je nekoliko
situacija koje su bile na rubu rata. Irak je predlagao Kuvajtu razmjenu teritorija za
spomenute otoke i to ba u podruju Rumaila. Takoer je predlagao izgradnju
infrastrukture koja bi opskrbljivala Kuvajt slatkom vodom (odnosno vodom za pie) iz
podruja Shatt-al-Araba. No, Kuvajt je uvijek odbijao sve prijedloge Iraka.
Nakon oslobaanja Kuvajta, prema odluci Vijea sigurnosti formirana je komisija za
ponovno ureivanje granice izmeu dviju drava. Nije teko pogoditi tko jeloije proao u
novoj delimitaciji. Kuvajt je dobio vrlo vrijedna podruja u podruju Rumaila, te nafne
buotine u podruju Ratga. Pored toga, dobio je i dio vrlo vane za Irak luke Umm Qasr,
mada je nikada nije u povijesti svojatao. Sve to zajedno izazvalo je veliki revolt Iraka, koji
je smatrao da je uinjena velika nepravda, te da granice trebaju biti u skladu sa
delimitacijom iz 1932. godine, te sporazuma o granici izmeu drava Irak i Kuvajt iz 1963.
godine. Meutim, svi su prosvjedi ostali bez rezultata, iako je, naravno pod meunarodnim
pritiskom, Irak formalno i priznao dravu Kuvajt. Bez obzira tko bio na vlasti u Iraku nakon
Sadama, moem sa sigurnou tvrditi da e teritorijalno pitanje izmeu Iraka i Kuvajta jo
zadugo biti izvor otvorenih sukoba.

Iran-Ujedinjeni Arapski Emirati
Iran i UAE imaju takoer teritorijalni spor oko triju otoka koji su vrlo vani za ulazak u
hormoki tjesnac. To su Mali i Veliki Tunb i Abu Musa. Iran tvrdi da su otoci bili oduvijek
perzijski, te da su ih Britanci namjerno ustupili eicima iz arapskog svijeta prije stotinu
godina. Iran je poslao 1971. godine svoje trupe na spomenute otoke u vrijeme povlaenja
Britanaca s toga prostora. Veliki i Mali Tunb nalaze se 15 milja od iranskog otoka Qeshm i
nalaze se u perzijskom dijelu ako podijelimo zaljev po crti sredine. Abu Musa se nalazi na
arapskom dijelu. Sva tri otoka pripadala su kroz povijest emiratima. Iran i Sharjah emirat
106
potpisali su 1971. godine morandum o zajednikom razmijevanju, prema kojemu su
sjeverni obronci Abu Muse poptali pod vojnu kontrolu Irana, dok se u drugim dijelovima
normalno ostvarivao suverenitet emirata.
U vrijeme Zaljevskog rata i neposredno nakon njega, Iran je ponovno otvorio pitanje
suvereniteta nad otocima. Iran je smatrao da se ne potuju raniji dogovori, te odluio da sa
otoka Abu Musa moraju otii svi oni koji nisu etniki pripadnici Sharja emirata. To je
podrazumijevalo raseljavanje svih doseljenika iz drugih arapskih drava, koje su vlasti
Sharja emirata tamo naseljavali kao uitelje, ininjere, i druge strunjake. Kriza je dosegla
svoj vrhunac kada su 1992. godine iranske vlasti zabranile naseljavanje na Abu Musu za
100 doseljenika iz Egipta. To je dovelo do pregovora u jesen 1992. godine gdje su emirati
traili da se u pregovore ukljui i pitanje drugih otoka oko kojih postoje sporovi. Deklaracija
iz Abu Dabija (23. prosinca 1992.) godine potvrdila je suverenitet UAE-a nad spornim
otocima.
UAE i Iran imaju relativno dobre gospodarske odnose, koje ponekad optereuje pitanje
spornih otoka. Arapska liga i Zaljevsko vijee za suradnju podrale su poziciju UAE i
zatraile od Irana da napusti otoke. No, to se nije dogodilo ni do dananjih dana.

Teritorijalni sporovi na Arapskom poluotoku
Mnoge granice na Arapskom poluotoku nisu nikada u povijesti jasno odreene, niti su to
uinili europske kolonijalne sile koje su kontrolirale to podruje. To se posebice odnosi na
pustinjska podruja. Ona su postala vana u onome trenu kada su otkrivena nalazita nafte,
te kada je pustinja konano dobila na vrijednosti. Godine 1994. pokualo se u okviru
Zaljevskog vijea za suradnju pronai zajedniko rjeenje za sve sporove na Arapskom
poluotoku, ali se to nije uspjelo uiniti do dananjih dana.
Saudijska Arabija i Katar imaju spor oko dijela teritorija koje je bogato naftom i prirodnim
plinom. Godine 1992. nakon sukoba u graninom podruju potpisan je sporazum o poetku
rjeavanja toga pitanja u Egiptu, ali su se manji incidenti nastavili, da bi 1994. ponovno
izbilo vee nasilje u kojima su podinuli katarski civili. Iako postoji spremnost na obje strane
za rjeavanje toga pitanja, ono nije rijeeno ni do danas, uglavnom zbog odreene tromosti
Saudijske Arabije koja se ponekad ponaa vrlo podcjenjivaki prema mnogo manjem
susjedu.
Meu najveim sporovima nalazi se spor izmeu Katara i Bahreina oko nekih otoka koji su
pripali Bahreinu, dok Katar smatra da su dio njihova teritorija.
Postoje takoer odreeni granini problemi izmeu Saudijske Arabije i Jemena. Iako su
potpisale memorandum u veljai 1995. godine, dvije drave jo uvijek nisu do kraja
definirale meusobnu granicu.
Ne treba zaboraviti i teritorijalni spor izmeu sjevernog i junog Jemena. Iako su danas
jedna drava, jo uvijek postoji unutarnji spor oko iskoritavanja nekih naftom bogatih
podruja na prostorima nekadanje nedefinirane granice. Kao to je poznato, u Jemenu je
izbio graanski rat 1994. godine u kojemu su sjeverne snage pobijedile june, ali jo uvijek
nisu rijeeni razlozi mnogih unutarnjih sporova.
Kuvajt i Saudijska Arabija imaju takoer nerijeenih teritorijalnih sporova. Oni se odnose na
rjeavanje pitanja sjeverne neutralne zone koju su formirali Britanci 1922. godine. Tu su
zonu tijekom 60-tih Kuvajt i Saudijska Arabija mnogim sporazumima podijelili, ali su ostala
jo neka nerijeena pitanja, prije svega oko otoka Qaruh i Umm al Maradim.

107

SUKOBI NA BLISKOM ISTOKU ZBOG VODE

Sukobi oko vode za pie na Bliskom istoku traju vei dio povijesti. Od kraja Drugog
svjetskog rata pa do danas, izvori vode za pie, te vodna infrastruktura vrlo su esto u toj
regiji predstavljali ciljeve oruanih sukoba. Tijekom izraelsko-arapskih sukoba gotovo uvijek
stradavala je vodna infrastruktura. Sukob Iraka i Irana takoer je bio obiljeen
unitavanjima vodne infrastrukture. Napad Iraka na Kuvajt kao posljedicu je imao gotoovo
unitenu infrastrukturu za opskrbu vodom za pie na teritoriju Kuvajta. Tijekom i nakon
intervencije saveznikih snaga protiv Iraka u Zaljevskom ratu, unitena je infrastruktura za
opskrbu vodom u Bagdadu. Pored toga, na velikim rijenim tokovima na Bliskom istoku
izgraene su brojne brane koje slue ili za proizvodnju elektrine energije, ili za akumulaciju
koja slui za navodnjavanje. Veliki broj brana ugroava drave koje se nalaze u donjim
tokovima rijeka, to je u nekoliko navrata bio jedan od glavnih izvora sukoba izmeu nekih
drava.
Kao to je ve ranije naglaeno, potreba za vodom za pie u prostoru Bliskog istoka
poveava se i to velikom brzinom. Potreba se poveava zbog brzog rasta stanovniva. to je
jedan od elemenata koji cjelokupnu situaciju, uz ve prije poznate sukobe oko teritorija,
predstavljaju u novom svjetlu. Problemi s vodom za pie predstavljaju jedan od glavnih
stratekih pitanja u regiji. Mnoge drave imaju velikih problema kod ureivanja pitanja
odnosa sa svojim susjedima upravo zbog zajednikog koritenja rijenih tokova i drugih
izvorita vode.
Prema podacima Godinjeg izvjea Svjetske banke iz 1994. godine, Bliski istok i sjeverna
Afrika idu brzim koracima prema krizi vode. S obzirom na to, predvia se natjecanje i
sukobi zbog koritenja ogranienih vodnih resursa u regiji. Upravo takva vrsta sukoba moe
ugroziti ionako slabanu strateku ravnoteu. Pored toga, mnoge drave, koje imaju na
raspolaganju velika sredstva od prodaje nafte na svjetskom tritu, ulau u razvoj moderne
tehnologije kako bi pomou nje mogle iskoritavati vodne resurse na to sigurniji nain. U
sluaju sukoba, vrlo je vjerojatno da bi oni stradali, ime se na due vrijeme ugroava
redovna i normalna opskrba vodom za pie za veliki broj stanovnika (neto slino se
dogodilo u Kuvajtu, a kasnije u Bagdadu).

Problem bazena rijeke Jordan
Nakon osnivanja drave Izrael, pojavio se problem osiguranja dovoljno vode za pie koja je
potrebna novoj dravi. Gotovo od poetka, rijeka Jordan postala je kamenom spoticanja
izmeu Izraela i arapskh susjeda. Godine 1953. napravljen je Johnsonov plan prema
kojemu je trebalo podijeliti prava na koritenje vode iz sliva rijeke Jordan. Prema tom
planu drava Jordan trebala je posjedovati 46,7%, Izrael 38,5, Sirija 11,7 i Libanon 3.1 %.
No, plan nije nikada implementiran, jer su arapske drave zahtijevale vie vode za sebe,
dok je Izrael smatrao da se za vodu za pie moe ionako pobrinuti sam, bez meunarodnog
posredovanja.

Eufrat-Tigris bazen
Projekt razvoja jugoistone Anatolije u Turskoj trebao bi omoguiti iskoritavanje Eufrata za
proizvodnju elektrine energije i za navodnjavanje. Ako bi se u potpunosti realizirali planovi,
tada bi Turska uskratila oko 40% vode iz Eufrata Siriji, dok bi to za Irak znailo skoro 90%.
108
Ne treba posebno pojanjavati koliko bi to tete izazvalo u donjem toku rijeke Eufrat, o ije
vodnom bogatstvu ovisi ivot u velikom dijelu Iraka.

Bazen rijeke Nil
Egipat ovisi o vodi iz rijeke Nil. Gotovo 100% potreba za vodom za pie, odnosno slatkom
vodom, dolazi iz rijeke Nil (97%). Nil i njegove pritoke u gornjem toku koristi veliki broj
drava: Sudan, Etiopija, Kenija, Uganda, Ruanda, Burnundi, Tanzanija i Zair. Egipat ima
potpisan sporazum o koritenju vode iz Nila sa Sudanom, ali nema i sa drugim dravama na
slivu Nila. One naravno, koriste sliv rijeke Nil prema vlastitim potrebama (posebno Etiopija),
koja kontrolira oko 85 % gornjeg toka Bijelog Nila. Ona planira izgraditi hidroelektrane koje
e sniziti razinu vode u Bijelom Nilu za 10%.

Arapski poluotok
Arapski je poluotok najsiromaniji izvorima pitke vode. Veliki dio regije gotovo da nema
mogunosti prirodnog obnavljanja izvora vode. S obzirom na bogatstvo veine drava u
regiji, pokrenuta su istraivanja i izgraeni potencijali za desalinaciju vode, tj. pretvaranje
morske u pitku vodu. Meutim, ti su projekti svrlo skupi, kao i cjelokupni tehnoloki proces,
tako da za sada nema prevelikog optimizma kako e takva proizvodnja vode zamijeniti
prirodne izvore.


Velike sile i Bliski istok
Velika je Britanija bila veza

na uz taj prostor, jer je tamo prolazio najblii put prema Indiji, a
kasnije se ukljuila u pregovore oko raspodjele nasljea propadajueg Otomanskog
imperija. Tajni diplomatski sporazum izmeu Francuske i Velike Britanije iz 1916. godine
odredio je podjelu interesnih sfera na prostoru Bliskog istoka.
54
Upravo su tijekom i nakon
Prvog svjetskog rata, na temelju spomenutog sporazuma, odreene i granice novih drava
nastalih nakon propasti Otomanskog imperija.
55
Uz manje izmjene, tadanja raspodjela
dravnog teritorija odrala se sve do danas. Istodobno s nastajanjem novih drava,
Francuska i velika Britanija pobrinule su se za stvaranje vrstih veza s pojedinim dravama,
te su, sve do kraja etrdesetih igrale vrlo znaajnu ulogu u njihovoj unutarnjoj i
vanjskopolitikoj sudbini. Na kraju etrdesetih, njihovu ulogu polako preuzimaju SAD i to,
prije svega, kroz podrku Izraelu. Upravo takva vanjskopolitika orijentacija SAD-a izazivala
je godinama otpor i sumnju arapskog svijeta prema dobrim namjerama SAD-a na Bliskom
istoku. Bez obzira na sve pogreke koje su SAD uinile kroz iskljuivu podrku Izraelu,
dananji regionalni sigurnosni kompleks izravno ovisi o njihovom djelovanju, te volji i elji
da se uhvati u kotac s jednom vrlo sloenom regijom i sloenim svijetom. Pri tome treba
naglasiti kako njihov interes u tom podruju nije vezan samo uz Izrael. Sredinji element
amerike vanjske politike u Perzijskom zaljevu je stabilnost u kojoj nafta slobodno tee po

54
Sporazum je poznat kao Sykes-Picot sporazum. Francuska je, prema sporazumu, trebala dobiti potpunu kontrolu nad
zonom buduih drava Sirije i Libanona, kao i nad podrujem Mosula (dananji sjeverni Irak). Velika Britanija je dobila
kontrolu nad prostorom jugoistono od francuske zone, na podruju dananjeg Jordana, Iraka i Kuvajta. Pripala im je i
luka Haiva i Acre na Sredozemnom moru, te pravo gradnje eljeznice korz fancusku zonu interesa do Bagdada. U
raspodjeli teritorija trebale su sudjelovati i Italija (Anatolija i Dodekanski otoci), te Rusija (Armenija i dijelovi
Kurdistana).
55
Nastale su sljedee drave: Libanon, Sirija, Transjordan, Palestina, Irak, Kuvajt. Mandat nad njihovom samostalnou
preuzele su Francuska i Velika Britanija.
109
razumnim cijenama.
56
U posljednjih tridesetak godina SAD su na razliite naine bile
prisutne u izgradnji regionalnog sigurnosnog kompleksa, te e, upravo zbog nafte, ostati i
dalje glavni vanregionalni imbenik stabilnosti toga podruja. Danas u svijetu ne postoji
zemlja ili regija u koju su ameriki porezni obveznici i politika spremni uloiti toliko novaca i
energije kao na Bliski istok.
Jedna od kljunih toaka regionalnog sigurnosnog kompleksa godinama je bio Irak. On je
za SAD bio vaan iz nekoliko razloga: prvo, u njemu su na vlasti bili pripadnici sunitske
manjine koji su izgraivali vie sekularnu, a manje islamsku dravu. Glavni element u
jaanju unutarnje kohezije bio je arapski nacionalizam, koji je, prema procjenama amerikih
u dravama koje su kontrolirali iiti. To se posebno odnosi na Iran i revoluciju iz 1979.
godine, koja je bitno ugrozila sve napore SAD na ravnotei u Perzijskom zaljevu. Drugo,
Irak je bio bitan element ravnotee snaga u tom dijelu svijeta. Nasuprot Iranu, kao iitskoj i
parzijskoj dravi, stajale su arapske drave s druge strane zaljeva. Saudijska Arabija, za
razliku od Iraka, nije mogla u vojnom smislu parirati prijetnji s Istoka, a strah se poveao
islamskom revolucijom u Iranu. Stoga su SAD, zajedno s drugim arapskim dravama,
gledale blagonaklono na irako naoruavanje i spremnost sprjeavanja irenja revolucije
na arapski prostor. Tree, Irak je, kao lanica OPEC-a imao vrlo vano mjesto u proizvodnji
i ospkrbi naftom zapadnih industrijskih zemalja. Njegovi kapaciteti za proizvodnju uvijek su
se mogli poveavati i tako kontrolirati svjetsku cijenu nafte.
stratega, ipak bio manja opasnost od islamskog fundamentalizama koji je posebno narastao

S obzirom na vanost regije i Iraka, od Zaljevskog rata 1991. godine postavljalo se pitanje
koja strategija bi donijela zadovoljavajue rjeenje za SAD, ali i za dugoroniju stabilnost u
tom dijelu svijeta. Neposredno nakon zavretka vojnih operacija 1991. godine utvrena je
potreba za promjenom pristupa. Pokazalo se kako stalna potreba za uspostavljanjem
ravnotee snaga izmeu Irana i arapskih susjeda ne donosi oekivane rezultate, odnosno
onu potrebnu stabilnost za nesmetanu proizvodnju nafte.
57

SAD su imale, na odreeni nain, podosta nedefiniranu politiku prema Iraku tijekom
devedesetih. Smetao im je Sadam Husein i njegov reim, ali nisu mogli pronai
zadovoljavajui odgovor na pitanje: to nakon njega? Upravo je iz tog razloga i njihova
strategija prema Iraku bila nejasna. S jedne strane su prieljkivali njegov pad, ali tako da se
SAD ne upliu previe u unutarnje stvari. Stoga su poticali i oekivali kako e pitanje
Sadama biti rijeeno unutarnjim promjenama, odnosno njegovom nasilnom smjenom od
strane vojnih krugova. Pogreka u oekivanjima je bila u injenici to je vrh vojske bio u
rukama sunita, koji ba i nisu imali previe razloga za eliminaciju onoga tko im je omoguio
mnoge privilegije. Kada su se dogodile unutarnje pobune protiv Sadama Huseina nakon
poraza u Kuvajtu od strane iita na jugu i Kurda na sjeveru, SAD i njihovi saveznici nisu ih
podrali zbog straha to e biti s Irakom nakon slamanja reima Sadama Huseina. Na jugu
Iraka ameriki su vojnici ak onemoguavali pristup vojnim skladitima pobunjenicima, kako
se oni ne bi mogli domoi oruja i tako poraziti Sadamove snage. Sadam Husein je
upotrebom brutalne sile, uspio slomiti pobune na jugu i sjeveru Iraka, stabilizirati svoj reim
i ostati na vlasti do poetka akcije Iraka sloboda. To mu je, u velikoj mjeri, omoguila i

56
Mackey, S., Povijest Iraka i budunost poslije Sadama Huseina, Grapa, Zagreb, 2003, str. 391.
57
Upravo je odravanje ravnotee u Zaljevu spasilo Sadama Huseina od sigurne propasti nakon izbacivanja njegovih
snaga iz Kuvajta krajem veljae 1991. godine. Ostao je na vlasti u Iraku i zbog straha od Iraka nakon njega, odnosno
mogueg kaosa i raspada drave koja je imala vrlo znaajnu ulogu u zapadnim strategijama u ograniavanju Irana i
utjecaja njegove revolucije na druge islamske drave u regiji.
110
nejasna strategija SAD-a tijekom devedesetih, odnosno njihovo opredjeljenje da se uz
pomo UN-a Irak moe drati pod kontrolom kako ne bi vie remetio regionalni sigurnosni
poredak. Ono to je iraki reim radio na unutarnjem planu, nije ugroavalo regionalnu
stabilnost, pa nije ni bilo od posebne vanosti i interesa za administraciju SAD-a tijekom
devedesetih.
Clintonova administracija naslijedila je problem Iraka od prijanjeg predsjednika. U poetku
nisu previe rezmiljali o definiranju jasne strategije, ve su se oslanjali na ono to je
uspostavila prijanja vlada. Trebalo je meunarodnim sankcijama ograniiti Iraku
mogunost pristupa novim tehnologijama i oruju, kao i proizvodnju oruja za masovno
unitavanje. Nadalje, nastavljeno je odravanje reima zabrane letenja zrakoplovima na
jugu i sjeveru zemlje.
58
Meutim, problem Iraka u nekoliko je navrata u drugoj polovici
devedesetih postao glavnom temom Clintonove administracije. To se dogaalo u trenucima
kada je Irak doao u sukob s inspektorima UN-a (1997. i 1998. godine).
59
Nakon povlaenja
inspektora UN-a iz Iraka krajem 1997. godine, Clinton je donio odluku o slanju ratnih
brodova u Zaljev, to je utjecalo na iraku odluku o vraanju inspektora. Sukob s
inspektorima ponovno je kulminirao, kada su predsjednike palae i pripadajua
infrastruktura stavljene na popis mjesta za inspekciju. To je izazvalo vrlo otru reakciju
irake strane, ali i ponovnu prijetnju oruanom intervencijom od strane SAD-a.
60
SAD su
pokuale diplomatskim akcijama pridobiti saveznike za ponovnu akciju, ali im to nije
uspjelo. Ponovno su na scenu stupili UN i inspektori, kojima je, nakon pregovora sa Irakom,
otvorena mogunost veih ovlasti i novih mjesta inspekcije. Prividno primirje trajalo je do 1.
studenog 1998. kada je Sadam Husein suspendirao neke dijelove prijanjih dogovora sa
inspektorima UN-a. SAD su brzo reagirale prijetei vojnom silom, ali sada nisu traile
saveznike meu lanicama Vijea sigurnosti, odnosno meu svojim zapadnim saveznicima,
ve su ih potraile u samoj regiji. Nakon demonstracije sile, Sadam je ponovno popustio i
dopustio ponovni povratak inspektorima. No, ve nakon tri tjedna nastali su novi problemi,
pa je predsjednik SAD-a naredio 16. prosinca napad na Irak, ime je poela operacija
Pustinjska lisica. Raketiranje i bombardiranje Iraka nisu urodili nikakvim pozitivnim
rezultatima. Od tada je iraka strana u potpunosti zatvorila mogunost povrataka
inspektora UN-a u Irak, sve do Rezolucije 1441 iz studenog 2002. godine. Upravo je ta
Rezolucija oznaila novo razdoblje u strategiji SAD-a prema Iraku i regiji. U amerikoj su
administraciji prevladali argumenti onih koji su i ranije zagovarali konano rjeenje,
odnosno uklanjanje Sadama Huseina i njegova reima izravnom amerikom (i saveznikom)
vojnom intervencijom. Pri tome se nije zaboravljala potreba za ravnoteom u Zaljevu, koju
su, umjesto diktatorskog irakog reima, trebali osigurati pripadnici amerikih oruanih
snaga. S obzirom da je jedan strateki cilj ostvaren (eliminacija Sadama Huseina i njegova
reima), postavlja se pitanje kakav e se regionalni sigurnosni poredak izgraivati u
budunosti.


58
Taj je reim podrazumijevao zabranu letenja zrakoplovima juno od 32, a sjeverno od 36 paralele. Kasnije je juni
reim proiren do 33. paralele.
59
Krajem listopada 1997. godine Irak je zatraio od Amerikanaca koji su radili u UNSCOM-u da napuste zemlju pod
optubama da su pijunirali u korist SAD-a. UN su, nakon neuspjelih pregovora sa Irakom, povukli cijelu misiju
UNSCOM-a iz Iraka.
60
Clinton je krajem 1997. u Zaljevu imao na raspolaganju 44.000 vojnika, 440 zrakoplova i 34 broda.
111
Strateke pretpostavke novog sustava
U podruju Zaljeva postoje mnoge pretpostavke koje treba uzimati u obzir prilikom
izgradnje novog sigurnosnog poretka. Autori RAND-ove studije A New Persian Gulf
Security System
61
smatraju kako e se arhitekti novog poretka u tom dijelu svijeta
suoiti s nekoliko vrlo vanih stretkih premisa. Prvo, prema njima, postoje tri potencijalna
pola regionalnog sustava: Saudijske Arabija sa dravama Vijea za suradnju u Zaljevu (Gulf
Cooperation Council)
62
, Iran i Irak. Saudijska Arabija je klasina drava koja spada u
skupinu onih koji nisu za prevelike, a posebno ne radikalne promjene u regiji, jer bi to
moglo ugroziti njihovu unutarnju stabilnost. Irak i Iran su se dokazali kao revizionistike
drave koje potiu promjene u regiji i bile bi najsretnije kada bi se njihovi ciljevi (vrlo
radikalni) ostvarili. Niti jedna od njih nije ba previe sretna s nazonou SAD-a i njihovih
vojnih snaga u regiji.
Drugo, ne postoji simetrija izmeu spomenuta tri pola. Iran ima brojno stanovnitvo, velika
je drava sa znaajnim izvorima nafte i plina, te znaajnom stratekom dubinom teritorija.
Irak nema tako brojno stanovnitvo, ali su mu naftne rezerve vee. On se mogao jedini
suprotstaviti iz arapskog svijeta narastajuoj islamskoj opasnosti s istoka, ali uz velike
napore, ogromnu militarizaciju drutva, te znaajnu arapsku i vanjsku pomo. Saudijska
Arabija bogata je naftom (najvee procijenjene rezerve u svijetu), ali ima slabu vojnu mo i
spas uvijek trai kroz vanjsku prisutnost (SAD), ili odreenu ravnoteu koju podravaju
vanjski faktori.
Ova premise ukazuju kako je upravljanje regionalnim poretkom izuzetno sloeno, jer
odravanje statusa quo moe zadovoljiti jednu dravu, ali ne i druge dvije, ija je
orijentacija vie revizionistika. Projekt kooperativne sigurnosti, koji se tijekom devedesetih
proirio kljunim regijama svijeta, nije imao uspjeha na Bliskom istoku. Njegova
pretpostavka je politika i gospodarska transformacija, to su dva elementa koje je teko
ostvariti u Zaljevu. Stoga se Zaljev jo uvijek oslanja na koncept ravnotee snaga.
Zanimljivo je da, usprkos teorijskim postavkama realistike kole, kako taj koncept
ostvaruje visoku stabilnost sustava, ipak to ne moemo rei za Bliski istok. Stabilnost su
uvijek osiguravali vanjski faktori.

Iraka kriza i njezino rjeavanje
Svjedoci smo i, na neki nain, sudionici, dogaaja koji e zasi

gurno donijeti velike promjene
u meunarodnoj zajednici. Osim utjecaja na odnose meu velikim silama, Iraka kriza
otvorila je mnoga pitanja o budunosti svjetske organizacije (Ujedinjeni narodi), te mnogih
regionalnih sigurnosnih poredaka (europski, bliskoistoni), ali i same budunosti Iraka.
Iraka kriza i sve ono to se vezuje uz nju, izazvali su i izazivat e veliku pozornost
istraivaa meunarodnih odnosa i meunarodne sigurnosti. Stoga i asopis Meunarodne
studije otpoinje ova istraivanja pregledom diplomatskih i vojnih dogaaja, koji su
obiljeili razvoj Irake krize u posljednih pola godine. Naglaavam kako se radi o vrlo
sloenom problemu, to ograniava mogunosti doticanja svih aspekta u jednome tekstu.
Stoga treba oekivati nove studije o Irakoj krizi na stranicama Meunarodnih studija.

Diplomatske aktivnosti

61
Rathmell, A., Karasik, T., and Gompert, D., A New Persian Gulf Security System, RAND, 2003.. str. 2.
62
U njemu se nalaze:
112
U kasnim veernjim satima 19. oujka, predsjednik SAD-a George W. Bush objavio je
poetak vojne operacija Iraka sloboda. Dva dana ranije uputio je ultimatum Sadamu
Huseinu u kojemu je traio odstupanje s vlasti njega i njegovih sinova, te odlazak iz Iraka.
U istom govoru objasnio je zato SAD i saveznici moraju poduzeti akciju protiv Iraka:
nepotivanje odluka UN-a, skrivanje oruja za masovno unitavanje, prijetnja sigurnosti u
regiji (a preko veza sa teroristikim organizacijama SAD-u i itavome svijetu),te tiranski
odnos prema vlastitom narodu i graanima Iraka.
Godinu dana ranije predsjednik SAD-a Goerge W. Bush svrstao je Irak u skupinu drava
osovina zla, koje ne potuju odluke meunarodne zajednice, proizvode oruje za
masovno unitavanje (potencijalno oruje terorista), te time prijete sigurnosti i stabilnosti
regija u kojima se nalaze, ali i itavom svijetu. Odluka o napadu bila je zavrni in velike
meunarodne diplomatske drame koja se odvijala u Vijeu sigurnosti UN-a i koja je: prvo,
duboko podijelila zapadne saveznike, te drugo, podijelila svijet na zagovornike i protivnike
rata.
Kada pogledamo paljivije optube, koje su predsjednik SAD-a George W. Bush i drugi
dunosnici njegove administracije, navodili u nekoliko navrata, vrlo brzo moemo uoiti
kako se radi o vrlo ozbiljnim objekcijama na ponaanje Iraka i Sadamova reima u regiji i
meunarodnoj zajednici. Iraka povijest u posljednjih dvadesetak godina obiljeena je
ratovima, unutarnjim nemirima i nasiljem. Sadam Husein upotrijebio je oruje za masovno
unitavanje u Irako-iranskom ratu, te tijekom devedesetih protiv vlastitih stanovnika
tijekom guenja unutarnje pobune protiv tiranskog reima. Takvo ponaanje u regiji koja je
od posebnog interesa SAD-a bilo je mogue tolerirati do odreene granice. Dolaskom na
vlast administracije predsjednika Georga W. Busha znaajno se promijenio odnos prema
dravama koje ne potuju meunarodne obaveze i potencijalna su utoita terorista.
Opa obiljeja reima i sve ono to je inio prema svojim graanima i drugim dravama u
regiji, te nepotivanje odluka UN-a, bili su dovoljni razlozi za pokretanje nove diplomatske
akcije u okviru UN-a. Vijee sigurnosti UN-a Rezolucijom 1441 nedvosmisleno je zaprijetilo
irakom reimu ozbiljnim posljedicama ukoliko u potpunosti ne ukloni iz svojih vojnih
arsenala oruje za masovno unitavanje.
Odreen je i krajnji rok do kojega Irak mora dati na uvid UN-u kompletnu dokumentaciju o
vlastitim potencijalima oruja za masovno unitavanje, nakon ega je trebala uslijediti
akcija unitavanja uz prisustvo inspektora UN-a. Kao to je poznato, itava operacija UN-a i
inspektora u Iraku pretvorila se u akciju traenja oruja, to nije bilo u potpunosti u duhu
spomenute rezolucije. Prihvaanjem takve uloge (traenje oruja), inspektori UN-a
unaprijed su uli u nemoguu misiju, jer su zbog slinih razloga nekoliko godina ranije i
napustili Irak. Treba napomenuti kako inspektori UN-a nisu imali previe uspjeha u
prijanjim misijama u nalaenju oruja, a veina podataka o njegovu postojanju dobivena
je od prebjega iz Iraka koji su sudjelovali u njegovoj proizvodnji.
Poetkom prosinca 2002. Irak je UN-u poslao 12.000 stranica materijala o irakom oruju
za masovno unitavanje na arapskom jeziku i pismu. Ve na prvi pogled utvreno je kako
se radi o dokumentima koji su ve poznati inspektorima UN-a i koji su u potpunosti
beskorisni. To je bio vrlo jasan znak nesuradnje irakog reima prema odredbama
Rezolucije UN-a. Mjeseci koji su slijedili pokazali su kako napori UN-a ponovno ulaze u
poznatu zamku (inspections trap), koja je ve bila viena ranije u Iraku. Iraki je reim
suraivao do one razine koja nije ugroavala njihove interese, a ta je suradnja u dijelu
meunarodne zajednice prihvaana vrlo pozitivno. Prijanja iskustva nauila su Sadama
113
Huseina kada i koliko treba suraivati s meunarodnom zajednicom, te kako ta suradnja
uvijek moe pridonijeti odlaganju konanih i nepoeljnih rjeenje po njega i njegov reim.
Treba podsjetiti kako je Vijee sigurnosti ve 1991. godine, nakon zavretka Zaljevskog
rata, jasno odredilo krivnju Iraka za proizvodnju i posjedovanje oruja za masovno
unitavanje. Sukladno tome, nije trebalo ponovno otpoinjati proces pronalaenja dokaza, a
upravo su te zadae stavljene pred inspektore krajem 2002. godine.
Prema mnogim analizama diplomatskih aktivnosti u sluaju Iraka, SAD i Velika Britanija
propustile su u tom trenutku priliku da izvre konani pritisak na Irak, donoenjem nove
rezolucije, koja bi nedvosmisleno potvrdila suoavanje s ozbiljnim posljedicama ukoliko se
takvo ponaanje Iraka nastavi. One to nisu uinile, jer su oekivale kako e svaki slijedei
izvjetaj inspektora donositi samo loe vijesti iz Iraka. Prema tome, nije bilo nuno pisati
novu razoluciju, to zahtijeva znaajne diplomatske napore, jer su se stvari razvijale u
skladu s oekivanjima.
Odlaganje odluke pridonijelo je uvrivanju stava kako inspektori, s obzirom da Irak nije
dao ono to se od njega trailo (dokaze o postojanju oruja za masovno unitavanje),
trebaju pronai oruje i donijeti dokaze pred UN, kako bi se moglo odluivati o daljnjim
potezima. Time je misija inspektora dovedena u svojevrsnu zamku, jer su i prijanje sline
akcije (tranje oruja po Iraku), zavravale neuspjehom. Jedan od razloga zato su SAD
propustile tu priliku moe se objasniti nespremnou za ozbiljniju prijetnju irakom reimu,
jer su se u to vrijeme tek donosile odluke o upuivanju znaajnijih vojnih snaga u Zaljev.
Drugi je razlog u velikoj vjeri kako e ih podrati sve drave zapadnog svijeta, a posebice
lanice Vijea sigurnosti. Kao to je poznato, radilo se o pogrenoj procjeni amerike
administracije.
Ona je postala vidljiva naroito tijekom rasprave o terorizmu u Vijeu sigurnosti 22. sijenja
2003. godine, koja je sazvana na inicijativu Francuske. Umjesto ope rasprave o velikom
izazovu meunarodnoj sigurnosti terorizmu, sastanak se pretvorio u osudu politike SAD-a
prema Iraku i nainima rjeavanje te krize. Glavni prigovori Francuske i Njemake odnosili
su se na injenicu kako oruje nije pronaeno, te da ne postoje razlozi za upotrebu sile
protiv Iraka. Usuglaeni nastup Francuske i Njemake oznaio je poetak stvaranja koalicije
protivnika rjeenjima koje su nudile SAD. Da se nedvojbeno radi o vrstim stavovima
nekadanjih saveznika SAD-a, pokazalo se ve sutradan na proslavi 40-te godinjice
potpisivanja Francusko-njemakog sporazuma o suradnji, gdje je jasno reeno kako su
pogledi na Iraku krizu usuglaeni i da je rat najgore mogue rjeenje. Nekoliko dana
kasnije, 27. sijenja 2003. godine Hans Blix i Mohamed ElBaradei, podnose novo izvjee
Vijeu sigurnosti o rezultatima inspekcije u Iraku i naglaavaju suradnju irake strane. Taj
zakljuak je ojaao argumentaciju protivnika ratnog rjeenja. Od tada, pa do odluke o
poetku vojne akcije, nastupilo je vrlo dinamino diplomatsko razdoblje u traenju rjeenja
za Iraku krizu. Umjesto pribliavanja stavova, dogodilo se znaajno udaljavanje SAD i
njihovih saveznike, te onih drava koje su se protivile radikalnim rjeenjima u ovoj fazi.
Pokrenute su sveobuhvatne diplomatske inicijative sa svih strana koje su traile
svrstavanje uz jednu ili drugu stranu. Tih smo dana bili svjedoci dubokih podjela u
meunarodnoj zajednici, koje e zasigurno ostaviti dublji trag u njezinoj budunosti,
posebice u odnosima izmeu velikih sila, ali i njihovim odnosima prema drugim dravama.
Primjerice, krajem sijenja, Velika Briatnija je pokazala kako ne postoji zajedniki europski
pogled na krizu, a posebice na onaj kakvog promoviraju Francuska i Njemake, te da one
ne govore u ime zapadne Europe. Britanska diplomacija okupila je sedam NATO drava
114
(panjolsku, Italiju, Republiku eku, Dansku, Maarsku i Poljsku), te zajedno s njima
iskazala potporu SAD-u. Slijedi izjava potpore SAD-u od strane europskih drava koje
spadaju u Vilniusku skupinu, to je navelo ministra obrane SAD-a Rumsfelda na izjavu o
postojanju nove i stare Europe.
Poetkom veljae (05.02.2003.), ministar vanjskih poslova SAD-a Colin Powell iznosi dokaze
o irakoj prijetnji pred Vijeem sigurnosti, ali njegov istup nije promijenio stavove onih
koji su bili protiv rjeenje u kojemu bi SAD imale glavnu ulogu. Upravo suprotno, to je
pojaalo njihov otpor i inzistiranje na traenju stvarnih dokaza o posjedovanju oruja za
masovno unitavanje. Neslaganje Francuske, Njemake i Belgije s prijedlozima SAD-a
otvorilo je novu krizu unutar NATO-a tijekom rasprave o zahtjevu Turske u kojem ona
naglaava mogue opasnosti od rata u Iraku po njezin teritorij, te trai pomo od
saveznika.
Slijede novi izvjetaji Hansa Blixa u kojima se otkriva postojanje zabranjenog oruja,
odnosno raketa tipa al-Samoud, iji domet prelazi doputenu granicu od strane UN u
ranijim rezolucijama o Iraku. Poetkom oujka Irak poinje s unitavanjem tih raketa pod
nadzorom inspektora UN-a, to je bio jo jedan argument u prilog onima koji su bili protiv
upotrebe sile. Zahtjev SAD-a, Velike Britanije i panjolske za novom rezolucijom, kojom bi
se utvrdilo kako iraki reim nije ispunio zahtjeve iz Rezolucije 1441, te omoguila
upotreba sile, nije proao zbog prijetnje vetom od strane Francuske i Rusije.
Tijekom veljae 2003. godine organiziraju se veliki prosvjedi diljem svijeta protiv upotrebe
sile u Iraku. To je dodatno ojaalo antiratnu stranu u Vijeu sigurnosti, kao i mirovni
pokuaji Vatikana i upozorenja pape Ivana Pavla II o moguim katastrofalnim posljedicama
primjene sile u meunarodnim odnosima, a posebice u tako osjetljivoj regiji. Zbog otpora u
Vijeu sigurnosti, SAD su odustale od nove (ratne) rezolucije, smatrajui kako je prethodna
Rezolucija 1441 dovoljna za pokretanje vojne sile. Nakon sastanka na Azorima izmeu
SAD-a, Velike Britanije i panjolske 16. oujka 2003. godine postalo je potpuno jasno kako
je koalicija spremna poduzeti krajnje mjere u kanjavanju irakog reima i Sadama
Huseina. Diplomatske aktivnosti zamijenjene su vojnim.

Strategije sukobljenih strana
Naini izvoenja vojnih operacija ovise su o mnogim faktorima: terenu, brojanom stanju,
tehnici kojom vojska raspolae, logistikim potencijalima, procjenama mogunosti i
djelovanja protivnika, itd. Sadamu Huseinu i njegovim vojnim stratezima od poetka je bilo
jasno kako se ne smije suoavati sa daleko nadmonijim protivnikom na svojim granicama,
odnosno rasporeivati snage diljem zemlje (to bi znailo obranu svakog pedlja teritorija),
ve da glavne komponente irake obrane treba sauvati za obranu gradova, a posebno
glavnog grada i prostora oko njega. Takav obrambeni raspored uvjetovan je jo jednim
faktorom: veina stanovnitva ivi u podruju oko rijeka Eufrat i Tigris, gdje se nalazi i
veina naselja. Postoje dijelovi teritorija koji su u potpunosti nenaseljeni, to onemoguava
bilo kakvu mogunosti dugotrajnijeg otpora nadmonijem protivniku.
Irake vojne snage bile su sastavljene od regularne vojske i posebnih postrojbi, koje se jo
nazivaju Republikanska garda. Iraka obrana koncentrirala se oko gradova, a postrojbe
Republikanske garde trebale su posebno braniti Bagdad i Tikrit (rodno mjesto Sadama
Huseina i veine njegovih najbliih suradnika). Osim u Bagdadu i oko njega, znaajne vojne
postrojbe bila su smjetene u svim gradovima sjeverno i juno.
115
Iraki vojni i politiki vrh pretpostavljao je kako e saveznici zaobii gradove na jugu, te da
e sve svoje snage koncentrirati prema Bagdadu s ciljem da se tamo odlui o pobjedniku u
ratu. S obzirom na karakteristike ireg podruja Bagdada, oekivali su mogunost pruanja
jakog i dugotrajnog otpora saveznikim snagama. Raunica je bila jednostavna: ukoliko
saveznici tu naiu na jai otpor, morat e upotrebljavati jako puno bombardiranja iz zraka,
a to bi moglo prouzroiti velike civilne rtve, ija pogibija e imati znaajan uinak na
arapski stav prema SAD-u, ali posebno na iraki otpor (vojnim snagama prikljuili bi se
mnogi Iraani s ciljem osvete saveznicima). Uz obranu gradova i u gradovima, iraka strana
je nastojala ouvati, to je mogue due, vei dio svojih postrojbi (posebice specijalne
postrojbe Republikanske garde). No, treba naglasiti kako to nije bio rezultat njihove
strateke i operativne vojne mudrosti, ve im saveznici nisu doputali niti jednu drugu
mogunost osim obrane i ostanka na vlastitim poloajima. Svako masovnije naputanje
borbenog rasporeda i pokuaj pregrupiranja snaga, ili pak pokuaj protuudara, bili su
sprijeeni vrlo brzo koncentriranim djelovanjem saveznika.
Iraka strategija je bila razvui snage saveznika, te ih prisiliti na borbu u urbanim uvjetima.
Nadali su se uinkovitom djelovanju po razvuenim linijama saveznika, gdje bi iraka strana
mogla nanijeti znaajne gubitke saveznicima izvoenjem gerilskih napada manjih postrojbi
na saveznike snage i njihovu logistiku, te pruanju otpora u gradovima i naseljenim
mjestima, gdje tehnoloka nadmo saveznika ne bi mogla doi do izraaja. Iraani su
vlastiti teritorij upotrijebili za razvlaenje saveznikih snaga po stratekoj dubini.
Strategija saveznika bila je predvidljiva s obzirom na snage koje su pristigle na teritorij
Kuvajta. Vojne operacije predviale su koordinirano djelovanje kopnenih i zranih snaga, te
vrlo visoki i kontinuirani intenzitet borbenih aktivnosti. Vojnim planerima SAD-a i saveznika
odreeno optereenje donijelo je uskraivanje prolaska preko njihovog teritorija od strane
Turske i Saudijske Arabije. I jedna i druga drava dopustile su prelete, ali ne i prolazak
saveznikih kopnenih snaga. Situacija u Jordanu takoer je dodatno zakomplicirala strateki
raspored i razvoj. Stoga su saveznici od potencijalna etiri pravca (sjeverni-Turska, zapadni-
Jordan, jugozapadni-Saudijska Arabija, juni-Kuvajt), cjelokupnu akciju morali isplanirati i
pokrenuti samo s junog (Kuvajt). Upravo takav razvoj situacije utjecao je i na strateku
odluku o nainu njezina izvoenja, o snagama koje e biti angairane, te o pravcima
njihova napredovanja.
Saveznici su odluili u prvih nekoliko dana izbjei velike kopnene bitke s irakim snagama
(posebno s onima koje su se nalazile u gradovima), nastojei to dublje ui na iraki
teritorij iskljuivo zapadnom obalom rijeke Eufrat. Cilj im je bio zauzeti kljune strateke
toke (mostove) za prelazak u meurjeje Eufrata i Tigrisa, to bre pribliavanje Bagdadu,
te izolacija veih gradova koji su im se nali na putu njihova djelovanja. Uz svaki grad
ostavili su odreene snage koje su ga stavile u okruenje, te postupnim djelovanjem
slamale otpor irakih snaga. Saveznici su procijenili kako je dolazak pred Bagdad i osvajanje
kljunih toaka u njegovoj blizini i rubnim dijelovima grada od strateke vanosti, te da bi
to moglo znaiti i svojevrsni preokret u ratnim djelovanjima. Stoga su, uz stalna djelovanja
s kopna i zraka po obrambenom rasporedu irakih snaga, izvodili i desantne akcije ispred
saveznikih snaga, zauzimali vane objekte, te time unosili pomutnju u obrambene redove.
Sve zauzete zrane luke odmah su koristili za zranu dopremu logistike potpore vlastitim
snagama. Nakon ulaska u meurjeje, savezniko se kretanje prema Bagdadu razdvojilo na
nekoliko pravaca, to je rezultiralo brzim dolaskom pred sam grad.
116
Saveznici su, kao i Iraani, odluil rat zavriti u Bagdadu, ime su ciljevi protivnikih strana
izjednaeni. Prvih nekoliko dana, saveznici su ulazili duboko u teritorij Iraka i to na onim
pravcima gdje nije bilo znaajnijeg otpora. Tek nakon prvih tjedan dana, uputili su se
prema onim pravcima i mjestima gdje se oekivao znaajniji otpor. Bilo je posve jasno kako
se do Bagdada ne smije doi samo iz jednog pravca, ve da ga treba okruiti iz nekoliko. S
obzirom da je odgoena mogunost sjevernog pritiska i obuhvata sa svih strana, odlueno
je da se Bagdad pritisne s juga iz nekoliko pravaca.
Oekivala se velika bitka za Bagdad (prema nekim procjenama i viemjesena), ali se
obrana grada vrlo brzo raspala (posebice nakon osvajanja civilne zrakoplovne luke na
zapadu grada i vojne na jugoistoku grada). Saveznike su snage nakon trodjednog
djelovanja, ule u Bagdad i poduzele operacije za njegovu potpuno kontrolu. Nakon ulaska
u Bagdad, dio snaga se uputio sjeverno prema Tikritu. Istodobno je prestao otpor u Mosulu
i Kirkuku, te su se saveznike snage koncentrirale prema rodnom gradu Sadama Huseina, u
kojeg su i vrlo brzo ule. Dio snaga koji je okruivao Bagdad, uputio se prema granici sa
Sirijom, s jasnom zadaom osiguranja granice i sprjeavanja bilo kakvih pokuaja
djelovanja prema irakom teritoriju iz toga prostora. Naime, pretpostavlja se da je dio
snaga, izbjegavajui borbu sa saveznicima, napustio iraki teritorij, te potraio utoite u
susjednoj Siriji.

Poslijeratna obnova
Zavretak velikih vojnih operacija stavio je nove velike izazove pred saveznike. Oni se, prije
svega, odnose na osiguranje mira i stabilnosti u Iraku, te pokuaje uspostave nove vlasti i
normalnog funkcioniranja dravnog sustava. Pad irakog reima popraen je s mnogim
nemilim dogaajima pljake i otimanja, te javnim demonstracijama protiv saveznikih
snaga i svih onih koji se stavljaju na stranu SAD-a, pokuavajui uspostavi red i poredak u
Iraku.
SAD su, istodobno s pripremama za vojnu operaciju, otpoele pripreme i planiranje za
poslijeratnu izgradnju Iraka. To planiranje bilo je obiljeeno kompeticijom unutar
administracije SAD-a i neprimjerenom tajnovitou. Mnogi aspekti ostali su nepoznati
amerikoj i svjetskoj javnosti, ali i onima u Iraku koji su trebali imati znaajnu ulogu u
uspostavi novoga poretka. Mnogi analitiari smatraju kako je taj aspekt Irake krize
namjerno zanemaren od strane SAD-a, bez obzira to izravno utjee na suradnju s
drugim dravama ili organizacijama (UN) koje su voljne sudjelovati u izgradnji novih odnosa
u Iraku, te gospodarskoj, socijalnoj i politikoj obnovi. Istodobno, takvo ponaanje izaziva
velike potekoe saveznikim vojnim snagama na terenu u stabilizaciji situacije u Bagdadu i
drugim veim gradovima. ini se kako SAD ne raunaju s prevelikim ukljuivanjem UN-a (ili
drava koje nisu sudjelovale u vojnom dijelu operacije) u rekonstrukciji Iraka. Po svemu
sudei, veliku veinu poslova mogle bi odraditi amerike i saveznike privatne kompanije,
posebice u izgradnji infrastrukture i obnovi irakih naftnih potencijala.
etiri su podruja na kojima saveznici u Iraku moraju to prije otpoeti obnovu: sigurnost;
politiki sustav, administracija i upravljanje; uspostava pravosudnog sustava; gospodarska i
socijalna obnova.
Sigurnost se ini kljunom pretpostavkom za poetak aktivnosti na ostalim podrujima.
Potrebno je uspostaviti policijske snage, koje e jamiti sigurnost institucijama sustava i
svim graanima. Takoer je potrebno jasno dokazati kako u samome Iraku vie ne postoji
oruje za masovno unitavanje. Istodobno bi trebalo otpoeti s izgradnjom nove irake
117
vojske, koja e imati zadau zatite granica i kontrole teritorija, te zatitu irake naftne
infrastrukture.
Dogovori o politikoj budunosti Iraka ve su otpoeli unutar Iraka, ali se ini kako nee biti
tako brzo uoblieni jasni projekti uspostave novoga sustava. U pregovorima sudjeluju
predstavnici svih dijelova sloene etnike i oporbene strukture Iraka, s vrlo razliitim
idejama o budunosti Iraka. Po svemu sudei, mnogi bi iz ovih razgovora mogli izai vrlo
nezadovoljni i spremni na radikalne akcije protiv novoga poretka. SAD e, prije toga,
uspostaviti glavne poluge civilne administracije, koja e omoguavati obnovu Iraka, ali i
organizaciju gospodarskog i civilnog ivota. Vodei ljudi civilne administracije biti e
saveznici i lojalni iraki graani.
U uspostavi pravosudnog sustava saveznici e se osloniti na meunarodne strunjake koji
e pripremati irake pravnike (domae i iz irake dijaspore), za izgradnju sustava i
preuzimanje kljunih funkcija u njemu. Meu prvim zadaama toga sustava zasigurno e se
nai sluajevi bivih irakih dunosnika s optubama za kriminalna djela protiv humanosti i
ratnih zloina.
Gospodarska obnova koncentrirat e se na sreivanje financija i financijskih obaveza Iraka.
Kao to je poznato, Irak ima velika vanjska dugovanja, iji e dio zasigurno biti otpisan.
Takoer postoje sumnje u postojanje ogromnih financijskih sredstava na tajnim raunima u
inozemstvu bivih dunosnika irakog reima, a posebice Sadama Huseina. Trebat e uloiti
veliki napor na pronalaenju toga novca. Zbog meunarodnih sankcija, u bankama diljem
svijeta ostalo je oko 5.5 milijardi blokiranih irakih sredstava, ije deblokiranje je ve
otpoelo. Ta e sredstva posluiti za plaanje prvih financijskih obaveza u izgradnji novoga
poretka.
Kljuno mjesto u gospodarskoj obnovi ima iraka naftna industrija, tako da se najvei
napori usmjeravaju prema to hitnijoj uspostavi normalne proizvodnje i transporta nafte na
svjetska trita. Irak je tijekom devedesetih prodavao naftu u sklopu programa Nafta za
hranu, koji je imao humanitarni karakter (75% dobivenih sredstava sluilo je za kupnju
humanitarne pomoi irakom narodu, a 25% se troilo na druge obveze koje je Irak imao iz
prijanjih ratova). Iraka naftna infrastruktrua podosta je zaputena, tako da e trebati
uloiti velika sredstava u njezinu obnovu. Prema nekim procjenama, u sljedee dvije godine
potrebno je uloiti 5 do 7 milijardi USD kako bi se ostvarila dnevna proizvodnja nafte iz
1977. godine (3.5 milijuna barela dnevno). Ukoliko se ta proizvodnja eli poveati, u
sljedeih deset godina trebalo bi uloiti skoro 40 milijardi USD.

Opcije za budunost
Kada se govori o moguim scenarijima za budunost regije, posebno sada nakon eliminacije
Sadama i njegova reima, suoavamo se s prvom dilemom: treba li razvijati koncept
kooperativne sigurnosti na Bliskom istoku, koji podrazumijeva i znaajne politike promjene
i povjerenje meu dravama, to nas dovodi do pitanja: je li to uope mogua misija?
Druga dilema odnosi se na odravanje reima ravnotee moi, to podrazumijeva neto
due zadravanje SAD-a kao jednog od polova budueg sustava. Prvi pristup
podrazumijevao bi radikalne politike promjene, a drugi vraanje realpolitici i ureivanju
takve strukture koja bi osiguravala stabilnost, ali ne i ostvarivanje politikih i gospodarskih
promjena. Drugi pristup omoguuje trajnije zadravanje SAD-a u tom dijelu svijeta, jer niti
jedna druga drava nije spremna preuzeti na sebe onu koliinu odgovornosti kao to to
mogu SAD. To istodobno znai i stvaranje jednog regionalnog sigurnosnog sustava koji je
118
razliit od svih sustava koji se izgrauju u najvanijim regijama svijeta. Jedna od posljedica
bi mogla biti novo narastanje napetosti i novo izbijanje nasilja, prije svega na unutarnjem
planu. Mogunosti za radikalne promjene u nekim slabijim reimima poveavaju se, to
otvara mogunost nove radikalizacije pojedinih islamskih reima to bi, zasigurno, imalo
izravne posljedice na radikalizaciju odnosa u regiji.
U stvaranju novog regionalnog sustava treba odgovoriti na pitanje: tko sve moe i tko bi
sve trebao sudjelovati u izgradnji i stvaranju garancija za stabinost i sigurnost u regiji. Iako
SAD imaju ogromne vojne, politike i gospodarske kapacitete, ne bi bilo poeljno da oni
sami izgrauju taj sistem. Vrlo je vano ukljuivati i ostale drave, a posebice europske i to
preko sustava UN-a ili neke nove koalicije zainteresiranih drava. Upravo bi unilateralno
inzistiranje SAD-a na iskljuivo samostalnoj akciji (uz podrku rijetkih partnera) moglo
izazvati ozbiljne posljedice na budunost regije. SAD imaju veliko optereenje u svom
imageu pomagaa Izraelu, to se u arapskom svijetu vrlo teko zaboravlja.
S obzirom na sve reeno, autori iz RAND-a predlau izgradnju regionalnog sustava na tri
paradigme: ravnotea snaga, politike reforme, multilateralni pristup. Dakako,
podrazumijeva se da e SAD biti glavni provider sigurnosti u regiji, ali bi trebali ukljuiti i
druge zainteresirane drave (posebno one koje su se protivile ratu).
Ravnotea snaga ima dvije pretpostavke: sprjeavanje narastanje jedne sile koja bi
ugroavala ostale i drugo, sprjeavanje stvaranje revizionistikih reima.
Reforme je potrebno poduzeti na sljedeim podrujima: politike, gospodarske, socijalne i
vojne reforme. Tu treba oekivati i najvee otpore, jer mnogi regionalni reimi nisu skloni
unutarnjim promjenama, posebice ne slobodnim izborima koje bi omoguavale dolazak na
vlast radikalnim islamistima.
Multilateralizam podrazumijeva kako SAD ne bi trebale biti jedini jamac i arhitekt novoga
sustava. Kvartet SAD-a, EU, Rusije i UN-a trebao bi biti kljuan u osiguranju novog poretka
u Iraku, te novog poretka u regiji. Bilo bi loe kad bi se regionalni poredak pretvorio
iskljuivo u Pax Americanu.
Da bi se novi sustav mogao ostvarivati, postoje dva kljuna problema koje se moraju
rjeavati usporedo: prvo, odnosi Irana i SAD, te pitanje Izraelsko-arapskih odnosa.

Zakljuak
Iraka kriza otvorila je mnoga pitanja u meunarodnoj zajednici, koja e biti predmetom
znanstvenih istraivanja u sljedeih nekoliko godina. Istodobno je otvorila mnoge nove
izazove suvremenim dravama i njihovim vodstvima, posebice u podruju funkcioniranja i
djelovanja UN-a i drugih meunarodnih organizacija, kao i bilateralnim odnosima meu
mnogim dravama. Po svim svojim obiljejima Iraka kriza redefinira mnoge odnose i
konstante u meunarodnoj zajednici.
Vojnom pobjedom saveznika i slamanjem tiranskog reima Sadama Huseina, otpoelo je
novo razdoblje u povijesti Iraka. U ovome asu postoje mnoge nepoznanice budueg
razvoja odnosa meu etnikim skupinama i njihovim politikim predstavnicima u Iraku.
Saveznici e zasigurno morati uloiti velike napore u rjeavanju svih izazova koji se javljaju
na unutarnjem planu, te to prije pokrenuti obnovu Iraka na svim podrujima. Bez brze
uspostave funkcioniranja sustava nema ni uspjene obnove, a ni mira i stabilnosti drave i
ire regije.
Saveznika pobjeda u Iraku donijela je i znaajne promjene u geostratekim odnosima u
regiji, te regionalnom sigurnosnom poretku. Ve su sada vidljiva nova regionalna
119
120
prestrojavanja, koja u obzir uzimaju (vrlo ozbiljno) nove realitete. Budunost i odnosi u
regiji uvelike e ovisiti o sljedeim faktorima: sposobnosti i uinkovitosti saveznika u
izgradnji novog poretka u Iraku; spremnosti irakih graana na promjene pod utjecajem
saveznika; spremnosti razliitih etnikih i politikih skupina na konsenzus o buduem
politikom poretku; prihvaanju regionalnih imbenika nove strateke konfiguracije regije;
itd.