SALEZIJANSKA KLASIČNA GIMNAZIJA S PRAVOM JAVNOSTI

RIJEKA

ANTE GOTOVINA
(SEMINARSKI RAD)

Rijeka, 25.4.2020. godina

SADRŽAJ:

1.ŽIVOTOPIS........................................................................................................................................1
1.1 LEGIJA STRANACA..................................................................................................................1
1.2 LAŽNE OPTUŽBE......................................................................................................................1
2.DOMOVINSKI RAT..........................................................................................................................2
2.1 BITKA ZA LIVNO......................................................................................................................2
2.2 OPERACIJA MASLENICA........................................................................................................2
3.BLJESAK............................................................................................................................................4
4.OLUJA................................................................................................................................................4
4.1 IZJAVA CIA................................................................................................................................5
5.OPTUŽBA I SUĐENJE......................................................................................................................5
5.1 OPTUŽBA...................................................................................................................................6
5.2 SUĐENJE........................................................................................................................................6
6.UHIĆNJE............................................................................................................................................7
6.1 SLUŽBENO UHIĆENJE.............................................................................................................8
7.OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA..........................................................................................................8
8. ŽIVOT SADA....................................................................................................................................8
8.1 OBITELJ......................................................................................................................................9
8.2 PELAGOS NET FARMA............................................................................................................9
9. POPIS LITERATURE........................................................................................................................9
1.ŽIVOTOPIS

Ante Gotovina je rođen u Tkonu na otoku Pašmanu 12. listopada 1955. godine. Roditelji su
mu Milan i Ana Gotovina. Otac se bavio ribarstvom. Ima tri brata i jednu sestru: Boris, Šime,
Branimir i Anica. Majka je poginula dok je imao četiri godine štiteći njega, Borisa i Anicu od
mine. Gradila se trafostanica te su minirali oko njihove kuće na Pašmanu kako bi dobili
kamen za gradnju. Bila je u kući i dojila Anicu te nije prvi put čula kada su viknuli mina.
Drugi put je istrčala iz kuće primila Borisa i Antu te ih stavila podase da ih zaštiti. Kamen ju
je pogodio i rasjekao joj glavu. Umrla je isti dan u zadarskoj bolnici boreći se 19 sati za život.
Teta Marija je nakon toga preuzela brigu o njima zajedno sa njihovim ocem.

Gotovina je u Pakoštanu živio do svoje 17. godine, a onda je jednog dana odlučio otići.
Napustio je dom i ukrcao se u brod kao slijepi putnik. Otplovio je u nepoznatome smjeru
želeći postati pomorac. Ta želja mu se nije ostvarila.

1.1 LEGIJA STRANACA

Završio je u Fort St Nicolasu, utvrdi u blizini Masreillea, gdje se prijavio u centar

Legije stranaca. To je jedan od najpoznatijih dijelova francuske kopnene vojske koji je
sačinjen od dobrovoljaca iz različitih zemalja bez obzira na njihovu rasnu, vjersku ili
jezičnu pripadnost. Jedini uvjet koji imaju je poznavanje francuskog jezika kako bi se
razumjela naređenja. U prošlosti bi se pristupalo pseudonimom, odnosno izmišljenim
imenom. Također, nakon određenog vremena u Legiji se moglo steći i francusko
državljanstvo. Gotovina se predstavljao pod imenom Andrija Grabovac. U legiji je
proveo niz godina, sudjelovao je u francuskom vojnim operacijama u Džibutiju, Obali
Bjelokosti i Čadu gdje je i bio ranjen. Legiju stranaca napustio je s činom dočasnik
narednika te je 1979. godine zbog zasluga u Legiji dobio francusko državljanstvo.

1.2 LAŽNE OPTUŽBE

Tijekom boravka u Francuskoj protiv Gotovine je pokrenut niz lažnih optužbi.

Dominique Erulin, pisac francuskog političkog trilera "Državna lovina" i suborac
hrvatskoga generala, je rekao da Gotovina nije bio u stanju počiniti te zločine jer je
to vrijeme bio u Hrvatskoj i borio se za njezinu samostalnost. Kaže kako su
francuski policajci podignuli te optužbe kako bi cijeli svijet tragao za njihovom
metom. Također, Erulin je rekao da smatra da se Gotovini ne treba suditi zbog
toga što ga osuđuju ljudi koji nikada nisu riskirali svoj život, preobučeni su u
pravednike te govori da Gotovina dobro zna da neće biti saslušan jer je već
unaprijed osuđen. Također izražava veliko razočarenje u hrvatski narod, jer
njihova domovina postoji zahvaljujući zahvaljujući ljudima kao on i žrtvama ljudi
poginulih za nezavisnost, a oni im vraćaju tako što ih predaju sudu.

1
2.DOMOVINSKI RAT
Domovinski rat je bio rat u kojemu se Republika Hrvatska borila protiv agresije udruženih
velikosrpskih snaga za svoju neovisnost i cjelovitost. Rat je započeo velikosrpskom pobunom
i balvan revolucijom pokrenutom u ljeto 1990. godine u Kninu. Prvi sukob je bio 1. ožujka u
Pakracu. To je bio prvi otvoreni oružani sukob hrvatskih regularnih snaga sa srpskim
pobunjenicima. Rat je završio 1995. godine. Potpisani su Erdutski sporazum (temeljni
sporazum o Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu) i Daytonski sporazum (Opći
okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini). Smrtno je stradalo oko 22 000 građana, a
migracijski gubitci zbog iseljavanja iz zemlje broje približno 420 000 stanovnika.

Nakon što je bio u kontaktu sa hrvatskim iseljenicima u Kolumbiji, u kojoj se skrivao, saznao
je za proglašenje Hrvatske samostalnosti te se u lipnju 1991. godine vratio u Hrvatsku.
Otprilike dvadesetak godina nije bio u kontaktu sa obitelji, samo im se jednom javio
razglednicom. 1991. godine pridružio se obrani Republike Hrvatske te s brigadom Tigrova
odlazi na bojište zapadne Slavonije.

2.1 BITKA ZA LIVNO

Godinu dana kasnije postaje zapovjednik HVO-a Livno. Bitka za Livno započela je
13. travnja 1992. godine napadom srpskih snaga na planinski prijevoj Korićinu između
Livna i Glamoča. Glavni cilj bio je zavladati Livnom i spojiti se sa snagama u dolini
Neretve. Da su uspjeli u svom naumu cijela Dalmacija bila bi u bezizlaznoj situaciji te
bi se Hrvati iz Hercegovine i središnje Bosne teritorijalno odvojili od matičnog naroda
te bi u potpunosti bili prepušteni srpskoj vojsci. Napad Srba išao je na dva pravca,
cestom Glamoč – Livno na Korićinu i iz polja od sela Dolac prema Strmici. Napad je
vodio zloglasni pukovnik Slavko Lisica. Nakon poraza na livanjskoj bojišnici i u
dolini Neretve, Srbi mijenjaju svoje planove i okreću se Bosanskoj Posavini s idejom
povezivanja prostora od Drine preko Posavine sve do Banje Luke i okupiranih
hrvatskih područja. Događaji na livanjskoj bojišnici pokazali su da se samo suradnjom
i zajedništvom Hrvata iz Hrvatske i BiH moglo oduprijeti tada daleko nadmoćnijem
neprijatelju. Livno je uspješno obranjeno u proljeće 1992. godine. Za obranu šireg
područja Livna kao zapovjednik bio zadužen general Ante Gotovina.

2.2 OPERACIJA MASLENICA

Gotovina je brzo vojno napredovao te je u činu brigadira, najviši časnički vojni čin u
Hrvatskoj vojsci, bio jedan od glavnih zapovjednika u operaciji Maslenica. Operacija
Maslenica započela je 22. siječnja 1993. godine. To je bila jedna od najuspješnijih
oslobodilačkih operacija HV-a koja je okrenula dotadašnji tijek Domovinskog rata.
Trajala je 72 sata te se oslobodilo 92 četvorna kilometra hrvatskog teritorija što je
omogućilo ponovno cestovno povezivanje Dalmacije s kopnenom Hrvatskom. Ova
operacija uputila je jasnu poruku neprijatelju kakav ga završetak očekuje na tada
2
okupiranim područjima RH, a hrvatskom narodu vratila ponos, dostojanstvo i nadu u
skoro oslobađanje svih okupiranih područja.
Značenje ove operacije bilo je i važno zbog očitovanja prema međunarodnoj zajednici.
Oni su do tada izražavali sumnju u spremnost i sposobnost hrvatskih oružanih snaga.
Ova sumnja ne samo da je demantirana već je i čitava međunarodnu javnost uvjerena
u potpunu spremnost Hrvatskog čovjeka i njegovih oružanih snaga, da i u gotovo
nemogućim uvjetima obrani tisućljetni san svojih predaka za ostvarenjem slobodne i
samostalne hrvatske države.
Zadaća oružanih snaga bila je osloboditi zadarsko zaleđe i grad Zadar od neposrednog
neprijateljskog djelovanja, odbaciti neprijatelja od hrvatske obale, presjeći osnovne
putne pravce Gračac-Obrovac i Benkovac-Knin te osloboditi komunikaciju Zadar-
Maslenica-Karlobag radi ponovnog povezivanja sjevera i juga Hrvatske, trebalo je
osloboditi zračnu luku Zemunik, te zauzeti ključne objekte na Velebitu koji će služiti
kao oslonac izvođenju aktivne obrane i daljnjim napadnim djelovanjima.
Hrvatska vojska je s nestrpljenjem dočekala početak operacije. S visokom razinom
odlučnosti i pripremljenosti, inicijativom pojedinaca i postrojbi krenula je u
oslobađanje Domovine. Cijela operacija pripremljena je u potpunoj tajnosti, a u tu
svrhu su neposredno prije napada iskopčani svi telefoni na zadarskom području. Stoga
je napad vojnih snaga zatekao i potpuno iznenadio neprijatelja. Započeo je snažnom
topničkom pripremom 22. siječnja 1993. u 7,05 sati i trajao je 10-tak minuta. Postrojbe
HV-a napale su istodobno u više smjerova potiskujući neprijateljske snage prema
Zemuniku. Strateški je bilo iznimno važno preuzimanje nadzora nad širim područjem
Velike i Male Bobije, Tulovih greda i Malog Alana na Velebitu odakle su hrvatske
snage mogle kontrolirati Obrovac i Gračac.
Srpskim snagama je došla pomoć iz Srbije, dobrovoljci, razne brigade i dijelovi vojne
postrojbe iz BIH. Njihov napad je odbijen uvođenjem novih snaha Hrvatske vojske.
Potpuno neplanirano, odmah iza operacije Maslenica na sinjskoj bojišnici provedena
je oslobodilačka akcija HV-a na brani Peruča čime je konačno otklonjena prijetnja
srpske vojske koja je rušenjem brane na Peručkom jezeru planirala izazvati katastrofu
nesagledivih razmjera za čitav Cetinski kraj. Tijekom službenog trajanja operacije
poginulo je 13 hrvatskih branitelja. U slijedeća dva dana intenzivnih borbi s
neprijateljem, koji je pokušavao vratiti izgubljena područja poginulo je još 6
branitelja. U napadima neprijatelja koji su uslijedili odmah nakon Maslenice do 31.
ožujka broj poginulih hrvatskih branitelja popeo se na 127.
Operacijom Maslenica potvrdila se i dokazala Hrvatska spremnost, odlučnost i
potrebit stupanj organiziranosti oružanih snaga za oslobođenje privremeno okupiranih
područja vojničkim putem. Kroz nekoliko mjeseci izgrađen je pontonski most kojim je
ponovno kopneno povezana Sjeverna i Južna Hrvatska. Ova operacija je donijela
pobjedničkoj HV veliko iskustvo i samopouzdanje koje su pridonijeli u daljnjem
jačanju, organizaciji, razvoju i uporabi postrojbi.

3
3.BLJESAK

Operacija bljesak je vojna operacija Hrvatske vojske i specijalne policije RH. Započela je 1.
svibnja 1995. godine. Oslobodila su se okupirana područja zapadne Slavonije. Za samo 31 sat
oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara koji su bili pod opsadom Srba. Također je
uspostavljen nadzor nad autocestom A3 to je autocesta koja vodi od Posavine do Lipovca koji
je na granici sa Srbijom. Operacija je u teoriji bila nastavak operacije Otkos 10 iz 1991.
godine kada je oslobođen veći dio zapadne Slavonije.
Bljesak je tajno ime za ratni plan HV-a napravljen krajem 1994. godine. Dio plana pod
imenom Bljesak-1 odnosio se na operaciju oslobađanja zapadne Slavonije. Operacija je
započela u 5:3o ujutro napadom HV-a na središnji dio zapadne Slavonije koji je bio pod
vlašću Republike Velike Srbije. Već prvoga dana hrvatske su snage došle nadomak Okučana i
ušle u Jasenovac te ovladale svim bitnim objektima. Kada je Hrvatski radio javio da je
oslobođen Jasenovac nacija je bila oduševljena i bilo im je jasno da se operacija odvija vrlo
dobro.
Srbija se suočila s porazom te se odlučila za teroristički napad, 2. i 3. svibnja naređuju raketne
napade na Zagreb te granatiranje Karlovca i Siska. Pri višekratnom raketiranju Zagreba
poginulo je 7 civila i preko 200 je ranjeno. Rakete su se bacale sa ciljem ozljeđivanja i
ubijanja civila na otvorenom prostoru. Krajiški predsjednik, Milan Martić se na radiju i
televiziji otvoreno pohvalio kako je osobno izdao zapovijed za raketiranje. Milan Martić je
došao u Bosansku Gradišku i pred okupljenim vojnicima i civilima izjavio je da mu je žao, i
da je zbog napada HV na njih osobno naredio raketiranje Zagreba. Upravo je to Martićevo
javno hvaljenje postalo temelj Haške optužnice i jedan je od rijetkih primjera javnog hvaljenja
ratnim zločinom.
Hrvatska vojska je postala snaga kojoj Srbija više nije bila ravnopravna bila je znatno bolje
naoružana i opremljena nego ranije, HV je sad bila sposobna razbiti pobunu. Postalo je očito
da je hrvatska strana odlučila problem riješiti u cjelini i što prije što je dovelo veliki nemir u
redove Srpske vojske. Vojna operacija Bljesak prethodila je operaciji Oluja, koja je uslijedila
nakon tri mjeseca, čime je Hrvatska pokazala odlučnost da uspostavi državno-pravni poredak
na cijelom svom području. Gotovina je bio jedan od generala koji su bili ključni za
organizaciju i provod operacije.

4.OLUJA

Operacija oluja je velika vojna operacija u kojoj su Hrvatska vojska i policija oslobodile
okupirana područja Republike Hrvatske koja su bila pod nadzorom Srba. Na tim je
područjima bila uspostavljena Republika Srpska Krajina bez međunarodnog priznanja.
Operacija je započela 4. kolovoza 1995. godine te je trajala tri dana, do 7. kolovoza iste
godine. Operacijom su vraćeni svi okupirani teritoriji osim istočne Slavonije.

4
Nakon dugih priprema i analiza vojska i specijalne policijske postrojbe krenule su 4. kolovoza
1995. točno u 5 sati u napad duž crte bojišnice duge više od 630 kilometara, od Bosanskog
Grahova na jugu do Jasenovca na istoku. Najveći uspjeh tijekom operacije postignut je već u
prijepodnevnim satima idućeg dana, kad su pripadnici 4. i 7. gardijske brigade Hrvatske
vojske oslobodili Knin. Zbog njegova strateškog i simboličkog značenja dan oslobođenja
Knina u Hrvatskoj je proglašen Danom pobjede i domovinske zahvalnosti, a zatim i Danom
hrvatskih branitelja.

U danima koji su slijedili Hrvatska vojska zaposjela je državnu granicu, osigurala i krenula u
pretres oslobođenog prostora sjeverne Dalmacije, Like, Banovine i Korduna.
Također, operacijom Oluja hrvatske snage omogućile su Armiji Bosne i Hercegovine da
razbije srpsku opsadu Bihaća, čime je spriječena nova humanitarna katastrofa i zločin poput
onoga u Srebrenici nepunih mjesec dana ranije.
Operacijom je upravljao je tadašnji načelnik Glavnog stožera HV-a, general Zvonimir
Červenko dok su zbornim područjima zahvaćenima akcijom zapovijedali generali Ante
Gotovina, Petar Stipetić, Miljenko Crnjac, Luka Džanko i Mirko Norac, a specijalnu policiju
vodio je general Mladen Markač.
Hrvatske snage činilo je ukupno 200.000 ljudi, a tijekom operacije poginulo je 196 pripadnika
Hrvatske vojske, njih 1100 je ranjeno, a 15 ih se vode kao nestali. Gubici s druge strane bili su
neusporedivo veći.

Operacija Oluja je najpoznatija i najveća operacija Hrvatske vojske i jedan od najznačajnijih

simbola Domovinskog rata. Iako njome nije oslobođena cijela zemlja, Oluja se računa kao
kraj rata u Hrvatskoj, dok je u Bosni i Hercegovini odigrala ključnu ulogu deblokiranjem
dugo opkoljenog područja oko Bihaća. Njome se promijenio strateški odnos snaga na
zaraćenom području te se Hrvatska vojska pokazala kao vojnički nadmoćna sila. Najvažniji
rezultat je porat Velike Srbije na Hrvatskom tlu te stvaranje preduvjeta za završetak rata u
BIH.

4.1 IZJAVA CIA

Izjava američke obavještajne službe CIA u  službenom izvještaju Balkanska bojišta koja je
dala svoj pogled na Hrvatsku vojsku: „Hrvatska vojska se još jednom dokazala kao najbolja
vojna organizacija na Balkanu. Snage HV-a su: odlično planiranje na razini stožera,
djelovanje profesionalnih udarnih brigada te sposobnost davanja potpore elitnim pješačkim
postrojbama jakom topničkom vatrom i zračnom podrškom. HV je razvio istinsko združeno
djelovanje u kojem su odabrane pješačke postrojbe poduprte oklopom i topništvom mogle
probiti jaku obranu te brzo iskoristiti svoj proboj do konačnog cilja. Te osobine su učinile da
je HV gotovo nemoguće zaustaviti.“

5.OPTUŽBA I SUĐENJE

Odmah nakon Oluje Haški sud je započeo istragu o zločinima počinjenima za vrijeme i
nakon ratnih operacija. Tužilaštvo se zainteresiralo i za Antu Gotovinu od kojeg je 1998.

5
godine zatražilo službeni iskaz. Gotovina je bio spreman na razgovor, no hrvatski politički vrh
mu to nije bio odobrio. Razlog je bio odluka Vlade RH da se ide u pravni spor oko
nadležnosti Haaga nad vojno redarstvenim operacijama Bljesak i Oluja. Promjenom vlasti u
siječnju 2000. godine dolazi do novog predsjednika Mesića s jedne strane, te poražene stranke
HDZ-a i određenog broja najviših hrvatskih časnika. Zbog otvorenoga pisma nekolicine
hrvatskih najviših časnika u kojemu je oštro kritizirana politika nove vlasti, a kojeg je
Gotovina supotpisao predsjednik RH Stjepan Mesić prisilno ga je umirovio 29. rujna 2000.
godine zajedno s još šest visokih časnika Hrvatske vojske.

5.1 OPTUŽBA

Za zločine počinjene od 1991. do 1995. godine na teritoriju Republike Hrvatske, tužilaštvo

Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, podiglo je 12 optužnica protiv ukupno 18
političkih, vojnih i policijskih službenika bivše Jugoslavije, Srbije i Hrvatske.
Takozvana vukovarska trojka oficira Jugoslavenske Narodne Armije (JNA) - Mile Mrkšić,
Veselin Šljivančanin i Miroslav Radić - optužena je za masakr na Ovčari. Za granatiranje
dubrovačkog starog grada optuženi su general JNA Pavle Strugar i admiral Miodrag Jokić.
Trojica predsjednika Republike Srpske Krajine, samoproglašene na zaposjednutim teritorijima
Hrvatske - Milan Babić, Milan Martić i Goran Hadžić - optuženi su za progon i teške zločine
nad hrvatskim i drugim nesrpskim stanovništvom istočne Slavonije i kninske Krajine.

5.2 SUĐENJE

Generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču se u Haagu pred

Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju sudilo za zločine počinjene tijekom i
nakon operacije “Oluja” u ljeto 1995. godine.
Od svih presuda optuženima za zločine u Hrvatskoj, najkontroverznija je, nesumnjivo, ona za
Oluju. Generali Gotovina i Markač su najprije jednoglasno proglašeni krivima i osuđeni na 18
godina zatvora, da bi u žalbenom postupku obojica bili oslobođeni tijesnom većinom glasova
(3:2). Za oslobađajuću presudi glasali su suci Meron, Güney i Robinson, a protiv su bili suci
Pocar i Agius. Žalbeno vijeće je na temelju činjenica došlo do zaključaka o ključnim
pitanjima o kojima su se na suđenju sporili optužba i obrana.
Prvo sporno pitanje o kojemu su suci vijeća na osnovi istih dokaza došli do različitih
zaključaka, tiče se cilja s kojim je politički vrh Hrvatske u kolovozu 1995. godine planirao i
naredio vojno-redarstvenu akciju Oluja. To je, ujedno, bilo središnje pitanje oko kojeg su se u
postupku u sudnici lomila koplja. Tužilaštvo je dokazivalo da je operacija imala još jedan,
nelegitiman i nezakonit cilj, trajno uklanjanje srpskog stanovništva sa dijela hrvatskog
teritorija. Taj nelegitimni cilj je, prema optužnici, ostvaren u udruženom zločinačkom

6
pothvatu čiji su sudionici bili optuženi generali Gotovina, Čermak i Markač, a na čijem je čelu
bio tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.
S druge strane, obrana je inzistirala na neotuđivom pravu Hrvatske da nakon četverogodišnjeg
zaposjedanja tijekom kojeg je lokalno hrvatsko stanovništvo bilo izloženo teroru i progonu
povrati kontrolu nad svojim teritorijem. Srpsko stanovništvo je, prema obrani, otišlo vlastitom
voljom, po scenariju i u režiji tadašnjih vlasti Republike Srpske Krajine, a ne kao rezultat
zločinačkog pothvata koji je imao za cilj njihovog trajno uklanjanje iz Hrvatske.
Drugo sporno pitanje o kojem su Raspravno i Žalbeno vijeće na osnovu istih izvedenih
dokaza došli do dijametralno suprotnih zaključaka, tiče se svrhe granatiranja krajinskih
gradova na početku operacije “Oluja”, 4. i 5. kolovoza 1995. godine.
Prema mišljenju tužilaštva, već i samo naređenje generala Ante Gotovine od 2. kolovoza
1995, da se “pod topničku paljbu stave gradovi” Knin, Obrovac, Benkovac i Gračac, jasno
ukazuje da je namjera sudionika udruženog zločinačkog pothvata bila da se neselektivnim
granatiranjem naseljenih područja izazove panika među stanovništvom kako bi se ono
natjeralo u bijeg, što se upravo i dogodilo.
Prema obrani, granatiranje navedenih gradova bilo je selektivno, to jest usmjereno na vojne
ciljeve i vatrene točke neprijatelja, a oštećenja civilnih objekata i civilne žrtve mogu se
smatrati prihvatljivom, čak i zanemarivom kolateralnom štetom.
Optužnica protiv Gotovine podignuta je u 2001. godini od strane Međunarodnog suda za ratne
zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu. Optužen je za planiranje etničkog čišćenja i za
ratne zločine.  Gotovina je odbio primiti optužnicu te je od podizanja optužnice do uhićenja
bio u bijegu na nepoznatom prebivalištu. Obje su vlasti poticale Gotovinu da se preda.
Francuski bivši obavještajac Philippe Rondott tvrdi 2007. godine da je Gotovinu od progona
2000-ih godina pa do uhićenja na Kanarskim otocima skrivala francuska vojna tajna služba
DGSE.

6.UHIĆNJE

Ante Gotovina 7. srpnja 2001. godine je uputio poziv svojoj supruzi nakon čega mu se gubi
svaki trag. Bilo je to dan nakon posjeta haaške tužiteljice Carle Del Ponte Zagrebu. Saznalo se
da u Zagrebu već mjesec dana stoji optužnica protiv njega, u kojoj ga se optužuje za ratne
zločine. Do tog dana Antu Gotovinu obavještajci su nadzirali već četiri mjeseca. Sljedećih
četiri i pol godine, točno 1.613 dana su proveli tražeći ga, sve do uhićenja 7. prosinca 2005.
godine na Tenerifima.
Policija je dobivala brojne dojave o tome da je viđen unutar zemlje, no niti jedna nije bila
istinita. Sve su dolazile od najčešće mentalno oboljelih osoba željnih pažnje. Gotovina je svo
to vrijeme bio daleko na mnogo atraktivnijim destinacijama. Proputovao je dobar dio svijeta
te većinu vremena provodio u egzotičnim državama, najčešće onih s francuskim govornim
područjem. Imao je mnogo lažnih putovnica, a najčešće je koristio onu s imenom Kristian
Horvat koja je bila izrađena u Zagrebu. Za njezinu se izradu sudilo Salihu Fazliću i Franji
Kataviću, a prema podacima istražnih organa, naručio ju je te ju Gotovini dostavio njegov

7
tadašnji zagrebački odvjetnik. Prvi ju je put koristio u prosincu 2001. godine, kad je njome
ušao u Argentinu.
Na europsko tlo Kristian Horvat se vraća sredinom 2003. godine, kad je sletio na madridski
aerodrom. No, ostaje vrlo kratko te odlazi u Aziju. Prvo je boravio u Singapuru, u listopadu
2003. svratio je u Rim, iz kojeg leti natrag u Aziju. Krajem studenog 2005. godine Kristian
Horvat sletio je na Mauricijus, otok u Indijskom oceanu. Deset dana kasnije Gotovina je
uhićen.

6.1 SLUŽBENO UHIĆENJE

Uhićen je 7. prosinca 2005. nakon četiri i pol godine bijega. Boravio je u hotelu
nekoliko dana s prijateljem Jozom Grgićem. Sjeli su za večeru oko 21 sat, za stol broj
157. Uzeli nešto sa švedskog stola, naručili vino Marqués de Caceres i razgovarali o
nadolazećim blagdanima. U isto vrijeme se nekoliko španjolskih agenata rasporedilo
po hotelu..
Za večerom su mu prišli, uhitili ga i priveli. Gotovina se nije opirao uhićenju i nije bio
naoružan. Policija je kod njega pronašla 12.000 eura u gotovini koje mu je Grgić donio
kao financijsku pomoć za bijeg. Cijelo uhićenje bilo je snimljeno videokamerom.
Sutradan je bio odveden na suđenje u Haag.
Baš taj hotel u kojemu je odsjedao, njegova soba te vino koje je pio na dan uhićenja
velika su atrakcija kod turista, a u velikom broju i Hrvata.

7.OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA

Haški sud je 16. studenog 2012. godine donio oslobađajuću presudu generalima Anti Gotovini
i Mladenu Markaču. Gotovina je u pritvoru bio 7 godina dok je Markač u pritvoru proveo 4
godine. Vijest je u cijeloj Hrvatskoj bila popraćena ogromnom oduševljenjem. Na Trgu bana
Josipa Jelačića okupilo su se desetci tisuća građana i branitelja Republike Hrvatske kako bi
dočekali oslobođene hrvatske generale. Dva dana nakon oslobođenja Gotovina je dao intervju
za jedne srpske novine. Pozvao je sve Srbe koji su otišli iz Hrvatske tijekom rata da se vrate u
svoju domovinu, jer je ovo njihov dom. Mnogi Srbi i tadašnji predsjednik Tomislav Nikolić
su to shvatili kao izrugivanje.
UBIUDR (Udruga branitelja invalida i udovica Domovinskog rata) u suradnji s drugim
Udrugama proizašlim iz Domovinskog rata dodijelila mu je u Novinarskom domu u Zagrebu,
2006. godine priznanje za Junaka hrvatskog Domovinskoga rata.

8. ŽIVOT SADA

8
8.1 OBITELJ

Gotovina je oženjen za Dunju Zloić, bivšu časnicu Hrvatske vojske. Ima troje djece:
Antu, Ximenu i Anu. Ximena je iz prvog braka. Gotovina je bio oženjen za
Kolumbijku Ximenu Dalel početkom osamdesetih. Tijekom Domovinskog rata
Gotovina se zaljubio u novinarku Vesnu Karuzu s kojom je dobio kći Anu. Dunju
Zloić oženio je 1995. Dvije godine poslije dobili su sina Antu.

8.2 PELAGOS NET FARMA

Ima i svoju firmu Pelagos net farma koja se bavi uzgojem jadranske tune. Ime u
doslovnom prijevodu znači farma na pučini, ali je Gotovina pojasnio zašto je baš tako
nazvao svoju firmu: "Pelagos znači otvoreno more, pučinu. A meni taj način znači
slobodu, moju slobodu. Bio sam sedam godina bez daška svježeg zraka i po 21 sat
dnevno".
Direktorica marketinga u Pelagos net farmi je Dunja Zloić-Gotovina. U pet godina od
osnivanja, Gotovinina tvrtka je uspjela ostvariti zavidne rezultate te prestići i daleko
renomiranije tvrtke. Četiri su glavne tvrtke u biznisu s tunom u Hrvatskoj te je i
njegova među njima. Prve tri godine je ostvarivao prihode između 20 i 25 milijuna
kuna. U 2017. godini ih je udvostručio na 51,6 milijuna kuna. Dizao je i broj
zaposlenih te je tu godinu završio sa 71 radnikom.
Može se vidjeti da nikada nije imao problema sa novcem. Kada je bio u bijegu uvijek
je imao dovoljno novca u zalihi i mogao si je priuštiti luksuzne hotele i destinacije.
Službeno su mu pomagali i novac osiguravali brojni prijatelji te oni koji su vjerovali
od početka u njegovu nevinost. Uz vojnu mirovinu i osigurano stambeno pitanje,
mogao je opušteno i lagodno živjeti bez riskiranja s tvrtkom, učlaniti se u bilo koju
stranku jer bi ga svatko htio imati u svojim redovima. Međutim on se odlučio na
poslovni rizik i vrlo brzo uspio podići tvrtku na noge u konkurentnom biznisu uzgoja i
trgovine tunom na svjetskom tržištu. Time je još više postigao poštovanje naroda i
izgradio svoje ime.

9. POPIS LITERATURE

 https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18226
Hrvatska enciklopedija
 https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14064

9
 Hrvatska enciklopedija
 https://povijest.hr/bitkeiratovi/krvavi-uskrs-nije-pocetak-oluja-nije-kraj-domovinskog-
rata/
Članak sa portala povijest.hr
 https://dugirat.com/novosti/106-arhiva/12889-operacija-maslenica-okrenula-je-tijek-
domovinskog-rata-v15-12889
Članak
 http://hrvatskigeneralskizbor.hr/da-se-ne-zaboravi/kronologija-domovinskog-rata/
Hrvatski generalski zbor, Kronologija domovinskog rata
 https://www.morh.hr/operacija-bljesak-2/
Članak sa postala Ministarstva obrane RH o operaciji Bljesak
 https://hr.wikisource.org/wiki/Otvoreno_pismo_dvanaestorice_hrvatskih_ratnih_zapo
vjednika_hrvatskoj_javnosti
Otvoreno pismo dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti
 http://www.vojska.net/hrv/zivotopis/g/gotovina/ante/
Kratki životopis
 http://www.hsp1861.hr/vijesti6/050228di.htm
Članak, MITTERRANDOVI ŽANDARI MONTIRALI SU OPTUŽNICU PROTIV
GOTOVINE

10