2

.TOJ 51T.}J
TO`O`J
11T..
T1:Iu : DqI:Ioqu Z11DIu Tu:I1
3
T11J 5':
Ocaravajuce... Vjestim ispreplitanjem politike i romantike Seraji nas
upoznaje s nemirnom povijescu Irana... San Francisco Chronicle
Krovovi Teherana - zivopisna prica o hrabrosti, zrtvi, ljubavi i
prijateljstvu roman je koji u slikovitim detaljima opisuje sve
zanimljivosti iranskoga svijeta, opisujuci obicaje i zivot u zemlji na
pragu revolucije. Gail Tsukiyama, autorica djela The Street oI a
Thousand Blossoms i The Samurai's Garden
Roman Krovovi Teherana vrvi opisima kulture i obicaja stare Perzije,
ali i politickih okrutnosti u vremenu o kojemu
govori. Serajijevi likovi u tom kontekstu prozivljavaju tipicna
tinejdzerska previranja i slatke brige, ali zbog nasilja koje prethodi
iranskoj revoluciji zauvijek gube djecju neduznost. Milwaukee
Journal Sentinel
Nezaboravan prvijenac Mahboda Serajija s duhovitoscu i ljudskom
toplinom pripovijeda o tajnoj romansi u teskim vremenima pred sam
pad iranskoga saha... a pokazuje da mladenacka ljubav i nada moze
procvasti cak i pod najzescom represijom. Sandra Dallas, autorica
djela Tallgrass
U Krovovima Teherana autor u napetoj prici o gubitku neduznosti
otkriva lice Irana koje rijetko koji zapadnjak poznaje. Rijec je o vrlo
ambicioznom, originalnom, duhovitom i vrijednom prvijencu. John
Shors, autor djela Beneath a Marble Sky i Dragon House
Krovovi Teherana probudili su u meni, kroz suze i smijeh, brojne
uspomene na zvjezdane noci provedene na krovu, na davno izgubljene
ljubavi te na silovit bijes zbog nepravde i besmislenog rasipnistva
Pahlavijeva rezima. Nahid MozaIIari, urednica antologije Strange
Times, My Dear: The Pen Anthology oI Contemporary Iranian
Literature
4
Zinv 1^!.
T.ini]vi].[v oni.v )v:cn, Icncvn
Do usiju mi dopire neciji glas, a stihovi koje pjeva poput vode mi
zapljuskuju rubove svijesti.
Da mi je knjiga, ja bih je citao, Da mi je pjesma, ja bih je pjevao!
Osvrcem se sve dok nekoliko metara dalje od sebe ne spazim starca
koji jednolicnim glasom ponavlja suplje tonove. Okruzje mi je
nepoznato i sve mi je cudno: plavi ogrtac u koji sam umotan,
invalidska kolica u kojima sjedim, cak i sunce koje prodire kroz
rebrenice.
Iv c.vi :nvn, ]v in c.vo,
Iv .ino.c :nvn, ]v in in ]c.vo,
Iv 2i.o invn, ]v in v 2.o.vo,
Iv .oovv o:nv]cn, ]v in ]c :vio.
Po dvoristu se motaju muskarci razlicita stasa i dobi, svi u plavim
ogrtacima. Zbog necega su mi neobicni. Svi djeluju izgubljeno.
Iznenada mi iz prsa prema grlu poleti nezaustavljiva bujica osjecaja.
Sitna bolnicarka toploga, okruglog lica nalik jabuci zurno mi prilazi,
postavlja ruke na ramena i vice:
Pomozite mi, pomozite!. Trkom se priblizava muskarac u bijeloj
odori i nastoji me zadrzati u stolcu.
Sjedi, zlato, sjedi!, vice Jabukolika, sto znaci da se vjerojatno
pomicem. Snagom misli pokusavam se smiriti na stolcu i zagledavam
se u starca na drugom kraju prostorije. On pak zuri u mene i
groznicavo mantra:
Iv ni ]c [on], ]v in v ]vnvo,
Iv ni ]c [on], ]v in v ]vnvo,
Iv ni ]c [on]...
Odvode me u sobu s krevetom i Jabukolika mi govori:
Dat cu ti sedativ, pa ce ti biti bolje, zlato!.
Osjetim ubod i odjednom mi glava i ruke postaju nepodnosljivo teske,
a oci se sklapaju.
5
l. ]co 1^. Icncvn
^o]i i]vc]i, oic] i vi.i.v
Leti je u Teheranu spavanje na krovu uobicajeno. Suha se dnevna zega
nakon ponoci povlaci, a spavac se budi lica okupana ranojutarnjim
suncem i pluca prepunih svjezega zraka. Moja je majka zakleti
protivnik toga i na to me podsjeca svake veceri:
Stotine ljudi godisnje padne s krova!.
Moj najbolji prijatelj Ahmed i ja svako takvo upozorenje pratimo sa
skrivenim smijeskom i zatim se penjemo uz stube u jos jednu noc pod
zvijezdama. Toliko su nam blizu da ih, cini se, mozemo dotaknuti.
Ulicica pod nama utapa se u kolaz javne rasvjete, sjena i zvukova, a
praznim kolnikom bruji automobil, polako i tiho, kao da se trudi
nikoga ne probuditi. Iz daljine dopire lavez psa lutalice.
Mama te zove, mrmlja kroz tamu Ahmed i izmice se ruci koju sam
kroz smijeh podignuo ne bih li ga, toboze, udario.
Kuca nam je najvisa u cetvrti, pa je krov idealan za promatranje
zvijezda. Omiljena nam je razbibriga nadijevati im imena po
prijateljima i ljudima koje volimo.
Ima li svatko svoju zvijezdu? pita me Ahmed.
Samo dobri ljudi.
A sto si bolji, to ti je zvijezda veca, zar ne?
Veca i sjajnija, odgovaram, kao i svaki put kad mi postavlja to
pitanje.
I zvijezda ti pokazuje put kad si u nevolji, je li?
Tvoja zvijezda i zvijezde ljudi koje volis.
Ahmed zatvara jedno oko i podignutim palcem prekriva jednu od
sjajnijih zvijezda.
Dosta mi je zurenja u tvoje veliko, debelo lice.
Onda suti i spavaj, smijem se, pogledom uranjajuci u barsunastu
prazninu medu iglicastim mrljicama svjetlosti. Oci mi lutaju do obzora
i dobro mi poznatih vrhunaca planinskoga lanca Alborz na granici
pustinje i plavozelenoga Kaspijskog jezera. Misli mi lutaju dok
pokusavam odgonetnuti je li tama crna ili toliko tamnoplava da
nalikuje tinti.
Zasto se ljudi bez imalo ustezanja boje mraka? pitam se naglas.
Ahmed se smijulji. Znam i zasto, zabavlja ga moj raskosan rjecnik,
iznikao iz brojnih procitanih knjiga. Jednom nas je moj otac pred
obiteljskim prijateljima i rodacima upitao sto mislimo o zivotu. Bez
6
oklijevanja sam odgovorio da je zivot nesustavan niz predivno
skladanih vinjeta, medusobno povezanih strunom lica i vremena. Ocevi
su prijatelji zapljeskali i bilo mi je neugodno, a Ahmed mi je dosapnuo
da ce me netko uskoro proglasiti najstarijim sedamnaestogodisnjakom
na svijetu, pogotovo ako nastavim upotrebljavati izraze poput bez
imalo ustezanja i niz predivno skladanih vinjeta.
Upravo smo zavrsili treci razred srednje skole i najesen postajemo
maturanti. Kraju se srednjoskolske izobrazbe radujem bas kao i svi
moji vrsnjaci, ali radost mi muti ocev plan da me posalje u Sjedinjene
Drzave na studij gradevinarstva. Otac mi je nekoc, kao terenski sumar,
cuvao nacionalizirane sume od nezakonite sjece drveca, a sada radi u
uredu i nareduje citavoj vojsci sumara.
Iranu su potrebni inzenjeri, podsjeca me kad god mu se pruzi prilika.
Na rubu smo prelaska iz tradicionalnoga, poljoprivrednog drustva u
industrijsko, pa inzenjerska diploma americkog sveucilista u ovom
trenutku znaci Iantasticnu buducnost. Osim toga, tu je i cast da te do
kraja zivota zovu: gospodine inzenjeru!.
Volim svojega oca i nikada mu ne bih protuslovio, ali mrzim
matematiku, uopce ne zelim studirati gradevinarstvo i nimalo mi se ne
bi svidalo da me zovu: gospodine inzenjeru. Sanjarim o studiju
knjizevnosti, proucavanju anticke IilozoIije, evolucije, marksizma,
psihoanalize, irIana i Bude. Svida mi se i pomisao na Iilmsku
akademiju nakon zavrsetka koje bih, kao scenarist ili redatelj, mogao
svijetu poruciti nesto vazno.
Zivim s roditeljima u gradanskoj cetvrti, stanujemo u tipicnoj iranskoj
kuci s manjom okucnicom i velikim dnevnim boravkom te dvoristem s
malenim bazenom koji se ovdje naziva houz. Kao i u svim drugim
teheranskim cetvrtima, i ovdje se kuce naslanjaju jedna na drugu, a
odvojene su visokim zidovima. Nasa se uzdize dva kata iznad
prizemlja, s mojom sobom pri vrhu, a celicne stube povezuju golemu
terasu s krovom. Najvisa je to kuca u cetvrti, s pogledom na jug.
Ne bih zivjela u kuci koja gleda na sjever ni da mi je besplatno daju,
cesto kaze moja majka. U takvim kucama nikada nema sunca, a bacili
samo bujaju.
Nije ni maturirala, ali o zdravstvenim problemima govori kao da je
zavrsila medicinu na Harvardu te za svaku boljku ima neki svoj lijek:
biljni caj protiv depresije, otopinu akacije za razbijanje bubreznih
kamenaca, cvjetni prah koji lijeci upalu sinusa, suhe listice protiv akna
i tablete od kojih izrastes kao kuca, iako ona sama jedva ima nesto vise
od metar i pol.
7
Nocna se tisina svakoga jutra povlaci pred zvukovima kojima obitelji
iz susjedstva pocinju dan, a na ulicicu izlaze djeca svih dobi. Djecaci
vicu i medusobno se guraju nad jeItinim nogometnim loptama, a
djevojcice lutaju od kuce do kuce, zabavljajuci se svojim djevojackim
pricama. U raznim se krajevima ulicice okupljaju razlicite skupine zena
koje se sastaju prema medusobnoj naklonosti i prijateljstvu, a Ahmed
ih dijeli na tri skupine: istocni, zapadni i sredisnji tracerski odbor.
Ahmed je visok, mrsav i crnomanjast, blistava osmijeha, snaznih
misica, siroke celjusti i ociju svijetle boje ljesnjaka. Sve ga to, po
strucnome misljenju moje majke, cini slikom i prilikom zdravoga
momka, a uz to je jos i duhovit te vrlo popularan. Cesto mu govorim da
bi mogao postati slavan komicar, samo kad bi taj bogomdani dar
napokon ozbiljnije shvatio.
Da, da, ozbiljnije, odgovara mi. Mogao bih postati najozbiljniji
lakrdijas u drzavi.
Upoznao sam ga kad mi je bilo dvanaest godina, kad se moja obitelj
doselila u cetvrt. Napala su me trojica skolskih nasilnika i, dok su
ostala djeca stajala po strani i gledala, Ahmed mi je priskocio u pomoc.
Decki koji su me tukli bili su visoki, krupni i ruzni, pa smo obojica,
unatoc junackim naporima, pokupili batine.
Ja sam Pasa, predstavio sam mu se nakon tucnjave.
Nasmijesio mi se i pruzio ruku.
Zasto ste se potukli? upitao me.
Nasmijao sam se.
Ne znas? Pa zasto si mi onda pomogao?
Trojica na jednoga! Ne podnosim to. Naravno, znao sam da ce nas i
ovako prebiti, ali barem odnos snaga nije bio tako neposten kao kad
trojica mlate jednoga.
Od tog mi je trenutka postao najbolji prijatelj. Osvojio me njegov
osjecaj za cast i optimizam, a zajednicko nas je iskustvo u borbi jos
cvrsce povezalo. Mojega je pak oca, bivsega boksackog prvaka
superteske kategorije, dogadaj nagnao da nas, na uzas moje majke,
pocne poucavati boksu.
Pretvorit ces ih u nasilnike, uzalud se zalila i svake veceri nastojala
to ispraviti casom zuckaste tekucine koja je zaudarala poput konjske
mokrace, uzegle na ljetnome suncu. To ce ponistiti ono cemu te otac
uci, izjavila bi i nakon toga me natjerala da progutam ogavan napitak.
Volio sam boks, ali zbog njezina sam ga lijeka gotovo napustio.
8
Nakon nekoliko mjeseci treninga, kad su nam udarci postali zestoki,
brzi i po potrebi snazni, pozelio sam revans s tri skolska nasilnika. Otac
je u prolazu nacuo nesto o mojim planovima i odmah se umijesao.
Sjedni ovamo, gospodine Pasa!, naredio mi je jednoga dana nakon
treninga. Zatim je domahnuo Ahmedu: Dodi i ti, molim te!
Naravno, gospodine Sahid! odazvao se Ahmed i, sjedajuci mi,
dosapnuo: Mislim da smo u gabuli, gospodine Pasa!.
Kada naucis boksati, mudro je zaustio otac, postajes dio sportskoga
bratstva u kojemu nijedan clan nikada ne bi dignuo ruku na slabijega
od sebe.
Majka je istoga trenutka prekinula ono sto je radila, prisla nam i
ustobocila se kraj oca.
Ali tata, ako ne smijemo tuci slabije od sebe, koga cemo, onda, tuci?
zapanjeno sam upitao. Bilo bi glupo potuci se s jacima od sebe, zar
ne?
Tata se trudio ne svratiti pogled na mamu koja ga je vrebala poput tigra
pred posljednji, smrtonosan napad na plijen.
Naucio sam vas boksati zato da se znate braniti, promrmljao je. Ne
zelim da naokolo izazivate tucnjave.
Ahmed i ja nismo vjerovali vlastitim usima.
Obecajte mi da cete se uvijek drzati pravila nasega bratstva
zahtijevao je od nas otac.
Vjerojatno mu nismo odmah odgovorili.
Obecajte! podignuo je glas.
I tako smo Ahmed i ja nevoljko usli u sportsko bratstvo ciji clanovi
nikada ne tuku nasilnike koji slabijima od sebe razbijaju noseve. Tada
jos nismo imali pojma da takvo bratstvo uopce ne postoji.
Iradz ima srece sto nas je tvoj tata natjerao da mu to obecamo,
dobacio mi je poslije Ahmed i obojica smo se nasmijali.
Iradz je, naime, sitan zgoljavac dugoga, siljatog nosa koji, zbog
preplanula tena, izgleda kao Indijac. Pametan je, ima najbolje ocjene u
skoli te obozava matematiku i Iiziku, dva predmeta koja se meni
najvise gade.
Uvjeren sam da je zaljubljen u Ahmedovu stariju sestru jer ne skida
pogled s nje kad god se pojavi na ulici. A ne mozes u prijateljevu sestru
tako zuriti. To nije tek neka cura iz druge cetvrti. Da sam na
Ahmedovu mjestu, prebio bih ga kao vola u kupusu, ali Ahmed je
drukciji.
Ej! dobaci mu tek obicno, svim se silama trudeci da ne prasne u
smijeh kada ga prepadne. Prekini buljiti u moju sestru jer cu inace
9
prekrsiti obecanje koje sam dao svetom bratstvu boksackoga
pobratimstva!
Svetom bratstvu boksackoga pobratimstva? sapcem mu kroz
smijesak. Bratstvo i pobratimstvo ti znace isto. Ne mozes ih tako
sloziti u istu recenicu!
Daj, zacepi! smije se Ahmed.
Iradz je prvak cetvrti u sahu. Takav je majstor da vise nitko ne zeli
igrati protiv njega. Zato, dok mi igramo nogomet, on igra sah sam sa
sobom.
Tko pobjeduje? podrugljivo ga zapitkuje Ahmed. Iradz se pravi da
ga ne cuje.
Jesi li ikada pobijedio sam sebe? nastavlja Ahmed. Jer, mogao bi.
Mislim da nisi tako jebeno opsjednut mojom sestrom.
Uopce nisam opsjednut tvojom sestrom, uzvraca Iradz kolutajuci
ocima.
N-da, naravno, kima glavom Ahmed. Znas sto, ako ti bas nikako ne
uspije smlaviti samoga sebe, javi mi pa cu ti pomoci!
Znas sto? zezam ga. I mene je svojedobno smetalo sto ti tako bulji
u sestru, ali sada mislim... mozda i ne bi bilo tako lose da ti je sogor
sahovski velemajstor.
Jezik pregrizao! stenje Ahmed. I pazi da ti u maminoj ostavi ne
smuckam napitak od kojega ce ti na njemu izrasti dlake!
Prijetnja i nije sasvim bezazlena, posebice sjetimo li se da mi je majka,
na temelju vlastite ekspertize i spurijusa, dijagnosticirala tesku
introvertiranost.
Znas li sto se dogada ljudima koji sve drze u sebi? cesto me pita i, ne
cekajuci moj odgovor, odmah sama odgovara: Razbole se!.
Kada se pobunim i kazem da nisam povucen, podsjeca me na to kako
sam kao cetverogodisnjak pao niza stube. U posjetu su nam bile dvije
tete, dva ujaka, djed i baka, pa procjenjuje da je prizor mojega leta niza
stube umalo izazvao dva srcana i tri mozdana udara te nekoliko
omanjih cireva.
Slomio si potkoljenicu na tri mjesta! podsjeca. Lijecnik je rekao da
kod takvih lomova i odrasli muskarci placu, ali ti nisi. A to je uzasan
stres. Znas sto ti se zbog toga moze dogoditi?
Ne, odvracam.
Mozes dobiti rak!
Zatim triput pljune, kako bi ponistila zlomisao.
10
Od povucenosti me lijeci tamnim pripravkom koji izgleda i mirise
poput rabljenoga motornog ulja. Prigovaram, ali ona mi odgovara neka
sutim i ne cendram.
Mislio sam da mi to dajes zato da budem otvoreniji, podsjecam je.
Suti, nareduje. Cendranje se ne racuna. Ako zelis uspjeti u zivotu,
moras se prisiliti da budes otvoreniji. Povuceni ljudi zavrse kao
usamljeni pjesnici i siromasni pisci.
Znaci, ovako razmatra poslije Ahmed. Motorno ulje ti treba zato da
postanes otvoreniji, a konjska mokraca zato da se suzdrzis. Sazaljivo
odmahuje glavom. Tebe ce ta tvoja majka skroz-naskroz sjebati.
..Ivnininc .v:c i Zvinv no[v [o.v
Ljetne noci na krovu provodimo u sigurnosti pticje perspektive. Zidovi
nam ne guse rijeci, a strahovi ne oblikuju misli, pa zato satima slusam
Ahmedove price o nijemim susretima s Fahimom, djevojkom koju voli.
Ispod glasa mi i iznenada ozbiljnoga lica opisuje kako je, kad ga je
pogledala, zabacila dugu crnu kosu i kako to sigurno znaci da ga voli
jer, zasto bi inace samo zbog njega istezala vrat. Moj otac kaze da
Perzijanci vjeruju u sporazumijevanje bez rijeci te da pogled ili gesta
govore vise od citave knjige. On je majstor takvog sporazumijevanja.
Kad mu se moje ponasanje ne svida, samo mi dobaci ostar pogled i to
me boli vise nego tisucu vrucih pljusaka.
Slusam Ahmedove price o Fahimi, ali pogled mi obicno luta do
susjednog dvorista, do kuce u kojoj s roditeljima i mladim bratom
Kejvanom zivi djevojka po imenu Zari. Nikada nisam vidio Fahimu, ali
dok Ahmed prica, zamisljam je kao Zari: lijepo oblikovanih jagodica,
nasmijanih ociju i glatke, svijetle koze. Za ljetnih veceri Zari sjedi uz
rub houza, pod stablom tresnje u dvoristu i, citajuci, namace noge u
hladnoj vodi. Pazim da predugo ne zurim u nju jer znam da je zarucena
za mojega prijatelja i mentora Ramina Sobhija, studenta trece godine
politickih znanosti na teheranskom sveucilistu kojega svi, ukljucujuci i
roditelje, zovu Doktor. Jadno je ceznuti za prijateljevom curom, pa
tjeram misli o Zari cim se sjetim Doktora, ali zbog Ahmedovih mi je
zaljubljenih bulaznjenja tesko razbistriti um.
Ahmed se svakoga dana biciklom deset minuta vozi do Fahimine
cetvrti ne bi li je ugledao barem na trenutak. Kaze da dvojica starije
brace paze na nju okom sokolovim i da svi u susjedstvu znaju kako
bilo kakvo petljanje s njom znaci slomljen nos, iscasenu vilicu ili
golemu sljivu pod okom.
11
Da Fahimina braca saznaju koliko mu se svida, kaze Ahmed, na njemu
bi citave ostale tek usi jer bi ga zacijelo isjekli na komadice.
No, njega je tesko smesti. Svojedobno se, pomno pazeci da Fahimina
braca u to doba budu na ulici, namjerno biciklom zaletio u obliznji zid.
Na sav je glas jaukao i stenjao od boli, pa su ga momci odveli kuci,
dali mu aspirin i komadom tkanine mu imobilizirali zglob. Fahima je
stajala tek nekoliko koraka dalje i bilo joj je potpuno jasno kakve su
namjere zgodnoga neznanca.
Otada Ahmed redovito i bezbrizno biciklom odlazi u Fahiminu cetvrt,
ondje satima s njezinom bracom cavrlja o trenutacnom i buducem
sastavu iranske nogometne reprezentacije te tvrdi da mu nimalo ne
smeta sto su dosadni da bi najradije plakao, sve dok ima priliku
pribliziti se Fahimi. Citava poslijepodneva provodi u igranju nogometa
s njima i, iako mu to nikako ne ide, uvijek zeli biti na golu. Dok drugi
decki trce za loptom, on stoji potpuno nepomican, toboze braneci gol
svoje momcadi, a zapravo promatrajuci Fahimu koja ga gleda s krova.
No, nakon samo nekoliko utakmica suigraci ga izbacuju s gola jer je
toliko ocaran Fahimom da gotovo nikada nije spreman za protivnicke
napade i njegova momcad redovito gubi s pet do sest golova razlike. S
njegovim se ukljucivanjem u terensku igru stanje popravlja i momcad
pocinje pobjedivati, no sada mora trcati za loptom i ne moze se vise
nijemo pogledavati s Fahimom.
Zbog toga mi iznosi nov plan. Sljedeceg bih dana trebao s njime poci
do Fahimine ulice, a on ce me upoznati sa svojim novim prijateljima i
nekako me ubaciti u protivnicku momcad. U odlucnom trenutku igre
udarit cu ga u koljeno, a on ce odglumiti strasan pad i tesku ozljedu.
Nakon toga ce moci biti jedino golman, a osim toga ce postati junakom
jer igra usprkos bolovima i time ce sigurno zadiviti Fahimu.
Pristajem na Ahmedov plan, ali duboko u sebi zabrinut sam zbog toga
sto bi Fahima mogla misliti o meni nakon sto ga napadnem. Tjesi me
jedino pomisao da cemo joj jednoga dana objasniti kako je cijela stvar
bila namjestena samo zbog toga da Ahmed ponovno postane golman.
Samo pazi da me zbilja ne ozlijedis, upozorava me Ahmed kroz
smijesak.
Bolje bi ti bilo da u bolnici imaju dezurnog ortopeda, odgovaram mu
u istome tonu.
Ma, daj! Znas da imam krhke kosti. Samo me lagano gurni i ostalo
prepusti meni.
Plan nam izvrsno uspijeva. Ahmedov portret mladica u agoniji toliko je
uvjerljiv da zasluzuje Oskara, a igra u ulozi ozlijedenog golmana
12
vrijedna je zlatne medalje. Dok sav blista zbog Fahiminih pogleda,
bojim se da bi se zbilja mogao ozlijediti junackim skokovima ulijevo,
udesno, pod noge napadacima, i sve to na asIaltu. Nikako mu ne
uspijevamo zabiti gol. Ruke i laktovi prepuni su mu ogrebotina, a hlace
razderane na koljenima. Nakon svakoga se zaustavljenog napada mrsti
od boli, ispusta loptu i podize pogled prema krovu s kojega ga gleda
Fahima. Jedanput cak uspijevam uhvatiti smijesak koji mu dobacuje.
Jedan Fahimin brat primjecuje da gledam prema krovu i znam da mu se
od tog trenutka ne svidam, bas kao sto se ni meni ne svida kada Iradz
zuri u Ahmedovu sestru. Na odlasku mi ne zeli pruziti ruku.
Odmjeravam ga. Visi je i krupniji od mene, pa odlazim s utjesnom
pomisli da necu prekrsiti zavjet svetom bratstvu boksackog
pobratimstva ako tip ikada napadne mene ili Ahmeda.
Nekoliko tjedana nakon toga sjedim na krovu, u mraku, a oci i usi
ispunjava mi sum vjetra u uskomesanim krosnjama. Odjednom
zacujem kako se vrata Zarina dvorista otvaraju, pa zatvaraju.
Nemoj gledati, govorim sam sebi, ali dah mi se ubrzava zbog toga
zvuka. To je vjerojatno samo Kejvan, uvjeravam se i sklapam oci, no
srce mi kuca sve brze i shvacam da zmireci cujem jos bolje. Bosa
stopala tapkaju po dvoristu, voda u bazencicu zubori od pokreta
njezinih nogu, a stranice knjige suste kao sto su toliko puta cinile i pod
mojim rukama. Ahmed dolazi na krov nakon sto ona okrece cetvrtu
stranicu. Suteci sjeda na zidic medu nasim dvjema terasama i drscucim
rukama pali cigaretu. Pod svjetlom kratkoga plamena sibice u oku mu
opazam suze.
Sto se dogodilo? pitam, a zbog izraza na njegovu licu nesto me steze
u prsima.
Odmahuje glavom kao da nije nista, ali ne vjerujem mu. Perzijanac
sam, suvise navikao na nevolju da bih je odagnao kad mi pokuca na
vrata.
Sigurno? ustrajan sam, a on klima glavom.
Pustam ga na miru jer i sam to zelim kad mi se ne razgovara.
Neko vrijeme skamenjeno sjedi, zar cigarete polako mu se primice
prstima, a onda prosapce:
Ima udvaraca.
Tko ima udvaraca? pitam, bacajuci pogled prema Zari. Vodeni odraz
mjesecine, obasjan bjelokosnim sjajem njezinih nogu, blijesti poput
tekucega zlata.
Fahima. Tip koji zivi nekoliko kuca dalje sutra navecer k njoj salje
roditelje.
13
Kao da mi je netko izbio sav zrak iz pluca. Ne znam sto bih mu rekao,
bas kao i vecina ljudi koji uporno zabijaju nos u tude poslove.
Predbacujem sam sebi sto sam ga uopce ista pitao i toboze se
zadubljujem u daleko svjetlucanje gradske rasvjete.
Kada si saznao? izustim napokon.
Kada si danas otisao, posao sam s njezinom bracom u dvoriste popiti
vode i onda su mi rekli.
Je li i ona bila tamo?
Da, odgovara i napadno podize pogled prema nebu ne bi li zaustavio
suze. U trenutku dok su mi to govorili tocila mi je vodu u casu.
Zastaje da bi povukao dim iz zaboravljene cigarete i nastavlja:
Nagnula se nad mene i cijelo me vrijeme netremice gledala u oci.
Odmahuje glavom i izvija usnice u dalek nagovjestaj smijeska: Bila
mi je tako blizu da sam osjetio kako dise, mirisala je po necemu
cistome... sapunu, ali svjezije. Njezin me brat pitao hocu li joj cestitati,
ali nisam mogao izustiti ni rijeci.
Gazi cigaretu, spusta pogled, a niz obraz mu se slijevaju suze.
Premlada je sapcem. Kvragu, pa samo joj je, koliko? Sedamnaest?
Ne mogu samo tako udati sedamnaestogodisnju klinku!
Ahmed nijemo odmahuje glavom.
Mozda ce njezini roditelji odbiti prosnju, hvatam se za najmanji
tracak nade.
Njezini ga obozavaju, smije se gorko dok iz kutije izvlaci drugu
cigaretu. Dvadeset i sest mu je godina, zavrsio je Iakultet, radi za
ministarstvo poljoprivrede, ima auto, kupuje kucu u Teheran Parsu'.
Nece ga odbiti.
Pali cigaretu i nudi mi jednu iz kutije. Pada mi na pamet da bi mi se
svakoga trenutka nad glavom mogao pojaviti otac i dobaciti jedan od
onih pogleda koji bole vise od tisucu vrucih pljusaka, pa odbijam.
Dao bih sve da mogu odagnati Ahmedovu tugu. Obojica prozivljavamo
jednu od najvaznijih noci u zivotu i svoju prvu mladenacku krizu.
Zalostan sam, ali, ruku na srce, pomalo i uzbuden. Osjecam se zrelo.
Znas li kako mi je tesko? pita me Ahmed ispuhujuci dim.
Pa..., oklijevam, zarko zeleci podijeliti dio njegove boli.

'Cetvrt u istocnom dijelu Teherana. U doba u kojemu se odvija radnja ovoga romana bila je
jedna od najnovijih i najmodernijih
14
Samo sam citao o tome, priznajem posramljeno, ali tada bacam
pogled prema Zarinu dvoristu i dodajem: Ali mogu zamisliti!.
Kasno sljedecega poslijepodneva Ahmed me poziva da podem s njim u
Fahiminu cetvrt. Pristajem, iako se bojim njezine brace, pogotovo
onoga koji me mrzi zato sto se ponasam kao Iradz. Sunce zalazi i
svjetla se polako pale, neki su ljudi, kako je to obicaj u Teheranu,
upravo zalili drvece u dvoristima i plocnike pred kucama, pa se zbog
mirisa vlaznoga sumraka zega cini nesto podnosljivijom. Skupina
klinaca buci igrajuci zavrsnu nogometnu utakmicu te veceri, gospode
iz susjedstva cavrljaju, stisnute jedna uz drugu, a mlade djevojke
hihocuci secu rukom pod ruku.
Nikada jos nisam vidio Ahmeda tako tuznoga. Secemo gore-dolje
ulicom, svaki put u prolazu zastajkujuci pokraj Fahimine kuce.
Osjecam da je s druge strane, kaze i zatvorenih ociju naslanja celo na
zid. I ona zna da sam ja ovdje, sapce. Udisemo isti zrak.
Prilazi nam skupina momaka koji prepoznaju Ahmeda. Zapocinju
razgovor, ali ne prica nam se, pa odlazimo. Pri sljedecem prolasku
pokraj Fahimine kuce Ahmed zastaje i sakama se oslanja o kamen,
poput umornoga ratnika u podnozju tvrdave.
S druge strane zida odrasli razglabaju o dozivotnoj vezi dvoje mladih
ljudi. Nevjestina majka u takvim situacijama sja od srece i ponosa,
osim ako prosac nije neki jadnik. Prosceva se majka pak drzi mirno i
ponasa civilizirano, biljezeci u pamcenju sve pojedinosti koje bi joj
mogle spasiti obraz ako ne dode do povoljnog raspleta. Pamtit ce ih sve
do sklapanja braka jer, tko zna sto se moze dogoditi izmedu dvoje
potpunih stranaca. Ako na kraju sve propadne, svaki se podatak moze
upotrijebiti u vlastitu korist. Nista ne ostaje nezapazeno: od boje tapeta
u dnevnom boravku do velicine straznjice potencijalne punice. Nesto
opustenije oceve vise zanimaju pice, hrana i hvalisanje stvarima s
kojima se ocevi obicno hvale: veze i poznanstva na vaznim polozajima
ili zgodno zemljiste kraj Kaspijskoga jezera koje su kupili po povoljnoj
cijeni. U pratnji je obicno i skupina striceva i tetaka, obiteljskih
prijatelja i rodaka koji u dogadaju sudjeluju s velikim zadovoljstvom i
zato sto nemaju pametnijega posla.
Razgovor se uglavnom vrti oko novca. Sto sve ima prosac? Kucu?
Auto? Koji model i godiste? Bilo bi dobro da je americki, buick ili
Iord. Koliko iznosi miraz? Koliko ce tom sretnom prigodom prosceva
obitelj platiti nevjestinoj? Kolika ce biti alimentacija dode li do
rastave? Nevjesta i prosac obicno sjede sto dalje jedno od drugoga i
sute. Izbjegavaju se cak i pogledati.
15
Znam da Ahmeda muci sto se vrzma Fahiminim mislima dok bez rijeci
sjedi u sobi prepunoj ljudi. I mene bi zanimalo da sam kojim slucajem
zaljubljen u Zari i da je udaju za bilo koga drugoga osim za Doktora.
Zanimalo bi me misli li na mene, je li se dotjerala i, ako jest, pitao bih
se zasto. Ne bi li mojega suparnika trebala navesti na pomisao da je
ruzna i da se njome ne zeli ozeniti? Da neki muskarac gleda u njezine
predivne plave oci i pritom zamislja kako je grli, dodiruje po licu te se
privija uz njezino toplo tijelo, umro bih od ljubomore.
Hvala Bogu sto nisam zaljubljen u Zari!
Jadan Ahmed, mora da je na paklenim mukama!
Ostajemo ondje do deset sati, ali iz Fahimine kuce nitko ne izlazi.
Biciklima se vracamo u svoju cetvrt, na brzinu veceramo i odlazimo na
krov. Sati se vuku u grobnoj tisini, a obrisi planine Alborz puzu po
mracnom obzoru poput napustena psa. Vrucina ne popusta, pa se cini
kao da danima sjedimo i u tisini se znojimo. Sto uopce reci
sedamnaestogodisnjem mladicu, zaljubljenom u sedamnaestogodisnju
djevojku koju upravo prodaju na drazbi za nekoliko tisuca perzijskih
tumana i radi dvojbena obecanja o sreci?
Mislim da bi joj trebao reci da je volis, izgovaram iznenada.
Ahmed prezrivo Irkce.
I sto bih s time postigao? Osim toga, mislis da vec ne zna?
Mozda zna... mozda misli da je mozda volis, ali nije sigurna. Nisi joj
nista rekao, a bogme nicim to nisi ni pokazao.
Svakoga joj dana to pokazujem, ali bez rijeci, odvraca.
Smijesim se zbog njegova odgovora.
Ahmede, jedino se ona moze usprotiviti tom vjencanju. Doduse,
roditelji je ipak mogu prisiliti da se uda, pa ne znaci da bi tvoj postupak
ista promijenio, ali moras joj dati razlog za borbu.
Mislis da bi se mogla boriti? drsce mu glas od iskrene nade.
Mislim da bi mogla, ako nesto ucinis. A ako ne reagira, nista nisi
izgubio!
Nad Zarinim se vratima pali svjetlo i ona izlazi u dvoriste. Drazesno se
spusta na koljena pokraj bazencica, naginje se u stranu i priginje nad
vodu ne bi li tako odagnala neumoljivu nocnu vrucinu.
Moci kosu te je zatim spretno svija i ucvrscuje na potiljak, a niz vrat i
leda cijede joj se kapi vode. Ni sam ne znam koliko dugo zurim u taj
prizor, a onda odjednom shvacam da me Ahmed promatra.
Dakle, kaze, zamisljeno se cesuci po glavi. Mislis li da bi Zari
ponovno razmislila o udaji za Doktora kada bi joj netko izjavio
ljubav?
16
To nije... to je drugo, promucam. Tvoje pitanje nema osnove jer se
Zari zeli udati za Doktora. Osim toga, sad ne razgovaramo o Zari i
meni, nego o tebi i Fahimi.
Ahmed se grize za usnicu ne bi li prikrio smijesak:
Mislis da bi se suprotstavila roditeljima?.
Vec sam ti rekao da je Zarina situacija drukcija, odbrusim mu.
Nisam mislio na Zari. Govorim o Fahimi. Ovog se puta cak ni ne
trudi prikriti smijesak. Dakle, mislis da bi se mogla suprotstaviti
roditeljima? ponavlja.
Lagano tresem glavom ne bih li odagnao preostale misli o Zari i,
netremice ga gledajuci u oci, odgovaram:
Ljudi svasta cine zbog ljubavi. Citave su knjige ispisane predivnim
pricama o tome, to nije samo masta. Sve su te price dio ljudi koji su ih
napisali, a citatelji iz njih mogu izvuci neprocjenjive zivotne pouke.
Smijuci se zbog zara s kojim sam to izgovorio, Ahmed odvraca:
Znam, trebao bih vise citati!.
Sljedeceg se jutra na krovu budim sam, pod suncem koje se popelo vec
visoko na nebo, i jasno mi je da sam spavao nesto dulje nego inace.
Snena mi se magla naglo razilazi pred ocima kada shvatim da Ahmeda
vise nema, pa trcim u prizemlje, navlacim cipele i mrmljam pozdrav
majci koja mi se po hodniku priblizava s velikom casom motornoga
ulja, pripremljenoga posebice za mene. Mrstim se i hitro je zaobilazim,
jureci prema biciklu u dvoristu.
Kamo ces? Nisi jos doruckovao! vice za mnom.
Nemam vremena, dovikujem skacuci na bicikl, a ona me prati
poluglasnim psovkama.
Okrecem pedale najbrze sto mogu, ali kada napokon stignem do
Fahimine ulice, od prizora mi se smraci. Skupina momaka nastoji
zadrzati dvojicu Fahimine brace, a Ahmed stoji pred njima, lica
oblivena krvlju. Ulicom odzvanja vika i vriska iz koje razabirem glas
Fahimina najstarijeg brata kako Ahmedu nareduje da se gubi. Ahmeda
nitko ne zadrzava. Mirno stoji na ulici. Skacem s bicikla i trkom mu se
primicem.
Sto je bilo? pitam uzrujano. Ne odgovara mi, pa pretpostavljam da se
dogodilo najgore i okrecem se prema napadacima. Zauzimam borbeni
stav, lagano poskakujem i zustro masem dlanovima ne bih li ih ugrijao
prije stezanja u sake.
Ahmed se blago smijesi i hvata me za ruku.
Poslusao sam te. Pokusao sam Fahimi reci da je volim, objasnjava,
upiruci prstom u uplakanu djevojku na krovu.
17
No, cini se da me cuo cijeli svijet.
Fahima nas promatra, potpuno svjesna da je sedamnaestogodisnji
momak upravo ucinio prvi korak prema odrastanju u muskarca i zbog
tog se koraka osjeca kao zena mnogo vise nego zbog svih tetaka,
striceva i obicaja prethodne veceri. Ako se vec mora udati za covjeka
kojega su joj odabrali roditelji, barem zna da je voli netko tko je zbog
ljubavi spreman suprotstaviti se tradiciji.
Zbog Ahmeda se nadam da je i ona spremna suprotstaviti se
roditeljima.
Nekoliko dana poslije majka za vecerom spominje da je cula za dragu
djevojku iz susjedne cetvrti koju roditelji prisiljavaju na udaju za
covjeka kojega ne voli.
Ne poznajem je, kaze. Ali bas je zalim!
Pomno je slusam, ali pravim se nezainteresiranim.
Kazu da se zakljucala u sobu i ne zeli izici, niti bilo s kime
razgovarati, kaze.
Otac odmahuje glavom.
Iranski bi roditelji napokon trebali shvatiti da su duse njihove djece
vaznije od tradicije, kaze, a zatim se obraca meni. Vi, mladi, trebali
biste, pak, sami preuzeti odgovornost za vlastitu buducnost. Ako je
netko dovoljno odrastao da ga udaju ili ozene, onda je, bogme,
dovoljno odrastao i da sam odabere partnera. Majka s odobravanjem
kima glavom.
Poslije vecere sjedim na krovu i po mirisu cigarete i zvuku koraka
prepoznajem Ahmeda mnogo prije nego sto je sjeo pokraj mene.
Imam li i ja zvijezdu tamo gore? pita, ali znam da ne ocekuje
odgovor, pa i dalje sutim.
Evo, tu je tvoja, pokazuje na jednu sjajnu zvijezdu na rubu obzora.
Blistava je, oslijepit cu od njezina sjaja!
Nisam to ja, odvracam toplo. Preblistavo je to za mene. To mora
biti Fahimina zvijezda. Svijetli jace jer misli na tebe.
Ahmed uzdise, lijeze i zatvara oci. I ja cinim isto, svjestan da prigusena
simIonija nocnih zvukova nije ni priblizno dovoljno glasna da bi nam
stisala brige. Udisem miris vlaznog asIalta i uzivam u nocnom
povjetarcu koji mi miluje sklopljene vjede.
18
Zinv 1^!.
T.ini]vi].[v oni.v )v:cn, Icncvn
U polusnu se pod pokrivacem i iz udobne topline premjestam na hladan
dio kreveta. Lezim nepomicno i ne otvaram oci jer sam preumoran za
sve sto bi me moglo docekati u zbilji. No do usiju mi dopire lupkanje
stapa, sustanje papuca po linoleumu i priguseno kucanje sata u ladici
nocnog ormarica. Zatim sve utihne i od toga se budim. Sam sam u sobi,
izgubljen bez starceve ritmicne mantre. Ponovno se okrecem, ali moje
se staro mjesto na krevetu vec ohladilo. Sklapam oci kao da ih vise
nikada necu otvoriti.
Budim se nakon nekoliko minuta, ili mozda i dana. Dlanovi i
podlaktice prekriveni su mi ruzicastim mrljama nove, zdrave koze.
Osjetljive su, ali ne bole. Zar sam se opekao? Zasto? Kako? Netko me
pokusao ubiti? Zapravo mi je svejedno. Srce mi bolno kuca u
sljepoocnicama, a za svaki se udah borim s teskim teretom na prsima.
Snovi me proganjaju nocu i danju. Crni se oblaci nadvijaju nad moju
roditeljsku kucu i gotovo ih doticem s krova, a onda me s nogu obara
iznenadno sijevanje munje. Otvaram oci i na dragom kraju sobe spazim
invalidska kolica. Zar sam nepokretan? Da nisam pao s krova, kao sto
se majka uvijek pribojavala? Ili me netko gurnuo? Zasto? Hvata me
drhtavica i opet gubim svijest.
Kada ponovno otvorim oci, na krovu sam, pod jos mracnijim nebom.
Muskarac u crnom odijelu stoji na ulici i podize zlokoban pogled
prema meni. Uz golemu glavu prislanja ruku s radijskim dojavljivacem
i nesto govori, ali rijeci mu se pretvaraju u bijesan urlik koji mi u
usima odjekuje poput gromova. Prasina i zemlja s ulicice u vrtlogu se
hladnog vjetra uzdizu u zrak i zimskim mi sivilom zastiru okolinu. Ni
sam ne znam drscem li zbog oblaka, ili stranca s ulice.
.]co 1^. Icncvn
(.cnv v2v
Tesko da bi Doktor ikome mogao biti antipatican. Smede su mu oci
uvijek nasmijane i blago uvecane staklima debelih, okruglih naocala,
zbog ugladene vanjstine izgleda poput mladog proIesora, a mirnocom i
dubokim, njeznim glasom razoruzava i najljuce neprijatelje. Stanuje s
roditeljima nedaleko od nas i cesto svraca u posjet Zari.
19
Dok naganjamo loptu po ulicici, ponasa se poput pravog navijaca, ali
bodri obje strane i redovito hvali nesebicne igracke poteze. Stalno ga
pozivamo u igru, ali uvijek kroz smijeh tvrdi da je prestar ili stogod
slicno. Potom se okrece k Zari koja dobrohotno slijeze ramenima, kao
da mu zeli reci neka radi sto hoce, i na kraju nam se ipak ne pridruzuje.
Shvacam i zasto. Susjedi bi sigurno ogovarali kada bi mladi
intelektualac, zarucnik najljepse djevojke u cetvrti, poceo na ulici s
klincima natjeravati plasticnu loptu.
Vrlo cijenim Doktora, ali ne uspijevam se suzdrzati od mastanja o Zari,
iako to nikada ne bih priznao, pogotovo kada se sjetim koliko zezamo
Iradza zbog Ahmedove sestre. Nacin na koji o njoj razmisljam najcesce
je sasvim neduzan. Najvise sto sam ikada sam sebi dopustio bilo je
prizeljkivanje da mi buduca supruga bude poput nje: pametna, lijepa,
proIinjena, dobro odgojena i pristojna, sto je, barem sam tada tako
mislio, sve sto muskarac moze pozeljeti od zene. No razmisljanje o
Zarinim vrlinama u jednom mi je trenutku izmaknulo nadzoru i
preraslo u mastanje o poljupcu kojim bismo zapoceli prvu bracnu noc.
Dok mi je mastu zaokupljao prizor njezinih sklopljenih ociju i sve
blizih usnica, a nosnice mi ispunjavao njezin opojan miris, krv mi je
uzavrela poput vode na stednjaku, pa sam se istoga trenutka morao
prisiliti da prestanem. Otada vise ne razmisljam o njoj. Barem ne na
takav nacin. Barem ne svjesno.
Doktor stalno cita, cak i dok hoda ulicom. Ahmed se kune da ga je
nekoliko puta vidio kako se zbog toga sudara sa stupom javne rasvjete,
a ja sam se upravo zbog citanja sprijateljio s njim i smatram ga
mentorom. Svidaju nam se gotovo iste knjige. Velik je pobornik
IilozoIije Karla Marxa, Friedricha Engelsa, Jean-Paula Sartrea i
Bertranda Russella, a kucnu mu biblioteku krase bas sve drame
Bertolda Brechta i Georga Bernarda Shawa te djela najvecih americkih
romanopisaca, poput Jacka Londona, Johna Steinbecka i Howarda
Fasta.
Upoznali smo se preko Ahmeda koji mi je jednom napomenuo da je
Doktor najpametniji lik u cetvrti i potom uz zadirkivanje dodao:
Pametniji od tebe!. Sapnuo mi je i: Mislim da je jedan od onih koji
mrze saha!.
Ne cudi me, odvratio sam jer znam da se dosta studenata opire
sahovoj diktaturi, ali morao sam pitati i sto toga Doktora cini bas tako
silno pametnim.
Ne zovu ga bez razloga Doktor, odgovorio mi je Ahmed svisoka.
Mislim, nije lijecnik, to znas, ne?
20
Nasmijesio sam se i klimnuo.
Sve je procitao. Sve zna. Ziva je enciklopedika.
A sto ti je to enciklopedika? narugao sam se, ali Ahmed je
zanemario moju primjedbu.
Jedino se on, od svih ljudi koje poznajem, sluzi s vise ucenih rijeci od
tebe. I stalno nesto govori o politici. Hvala Bogu, ti barem to ne radis!
pokazao mi je dlan, kao da ce me pljusnuti.
Nasmijao sam se.
S vremenom se zblizavam s Doktorom i njegov mi marksisticki rjecnik
postaje ugodna svakidasnjica. Govori mi o historijskom materijalizmu,
dijalektici, determinizmu, centralizaciji i akumulaciji kapitala, a usta su
mu uvijek puna citata iz djela ucenih teoreticara, poput Louisa
Althussera, Ericha Fromma, Antonia Gramscija i mnogih drugih, u
Iranu strogo zabranjenih autora. Zanima ga i cime se ja bavim u
slobodno vrijeme te sto mi najbolje ide u skoli. Sav se ozari kada mu
kazem da i ja obozavam citati.
Cije su ti knjige najdraze? znatizeljno pita.
Pa, dosta volim Gorkoga, odgovaram oklijevajuci, pomalo nesiguran
pred covjekom kojega Ahmed naziva enciklopedikom. Zapravo,
volim sve ruske pisce. Dostojevskog, Solohova, Puskina...
Zbilja? ozari se. Pa gdje si dosad, stari? To je Iantasticno!
Nakon podulje rasprave o ruskoj knjizevnosti i njezinu utjecaju na
boljsevicku revoluciju 1917., odjednom me pita:
A sto mislis o polozaju nasih seljaka?. S obzirom na ono sto mi je
Ahmed rekao o njemu, pitanje me ne iznenaduje, ali prije nego sto
uspijevam ista izustiti, sam mi odgovara: Zive u strasnim uvjetima.
Jesi li ikada bio na selu?.
Odgovaram potvrdno.
Ljudi mi govore da se previse zanosim idealima, ali ja svejedno
sanjam o danu kada nitko nece poci na pocinak praznoga zeluca. Htio
bih da se svakom covjeku pruzi mogucnost obrazovanja u kojem bi
ostvario svoje potencijale, a najvaznija mi je ravnopravnost i pravda za
sve, bez obzira na klasu i socijalni status.
Njegova su iskrenost i gorljivost gotovo opipljive. Svida mi se.
Ne znam kako ti gledas na to, ali ja bih volio postati neka vrsta
seoskog misionara. Pomagao bih ljudima kopati bunare, pokazivao im
nove tehnike navodnjavanja, sjetve i prociscavanja vode. Znas li koliko
ljudi godisnje umre od trovanja zagadenom vodom?
Odmahujem glavom. Odmahuje i on, lica preplavljena dubokom
tugom.
21
Htio bih im pokazati kako preuzeti odgovornost za vlastiti zivot, a ne
da stalno cekaju Bozju pomoc i spas od nevolje. Razumijes me?
Naravno, smijesim se i smjesta odlucujem da cu, kada porastem, biti
poput Doktora: dobar, pametan, vizionar i, zasto ne, idealist. U tom
nam trenutku Zari prilazi s pladnjem hladnih napitaka.
Sigurno si zedan, miluje mi usi blagim glasom. Bas te gledam,
otkad si usao u kucu, nista nisi ni okusio.
Gledala me? Covjece! Kao u daljini cujem kako me Doktor nudi
picem, ali srce mi je zastalo i ne uspijeva se izvuci iz carolije Zarina
glasa. Gledam ga u cudu i ne shvacam kako mogu tako cijeniti covjeka
kojemu toliko zavidim.
Doktor ima posao i sudjeluje u obiteljskim troskovima od dvanaeste
godine, kada mu je otac dozivio strasnu nesrecu u radionici u kojoj je
kao metalurski radnik radio na taljenju.
Jednoga je dana, pri kraju dvostruke smjene, bio toliko umoran da je
samo na sekundu zaspao i tako gadno opekao desnu ruku da su mu je
morali amputirati sekundu nakon dolaska u bolnicu, prica mi ociju
zamagljenih suzama. A godinama je prije toga, kao mlad covjek, patio
od strasnih migrena. Kada bih ga, kao dijete, pitao kako da mu
pomognem, samo bi se nasmijao i rekao mi neka ga poljubim u celo.
Onda bi, kad bih ga poljubio, poskocio i radosno poviknuo da mu je
glavobolja, eto, odmah prestala.
Tuzno odmahuje glavom i blago se smijesi.
Svaki bi mi put zahvalio i dao mi novcic, pa me tako i poceo zvati
Doktorom. Dugo sam mislio da ga poljupcima doista mogu izlijeciti,
pa sam, dok je lezao u bolnici nakon amputacije, svake veceri dolazio i
ljubio mu zavoje na ruci. Trljajuci celo kao da s njega uklanja bol, na
kraju dodaje: Dali su mu otkaz zbog nemara. Nakon dvadeset pet
godina predanog rada. To ti je kapitalizam!.
Dok govori o politici i religiji, Doktor se doima kao vulkanska erupcija
iz inace mirnoga planinskog vrhunca Damavand'. Jedino se, kad je
rijec o tim dvjema temama, uspijeva razbjesniti. Mrzi saha i mule,
ucene vjerske vode.
Sah je diktator i zapadnjacka marioneta, kaze a kad je o mulama
rijec, radije bih poljubio zvecarku nego ijednome od njih pruzio
ruku!.

' Najvisi vrh Irana (5610 m), ugasli, ali potencijalno aktivan vulkan, nalazi se u planinskom
lancu Alborz.
22
Toliko ih mrzi da nakon djedove smrti ne zeli na sprovod pozvati
mjesnoga svecenika.
Sto ce nam on? svada se s ocem, ali na kraju ipak popusta pred
roditeljskom zeljom da djed bude pokopan u skladu s obicajima.
U to je doba brucos, a ja pohadam drugi razred gimnazije. Shvativsi
koliko mu je odvratan odlazak k sveceniku, kazem mu da cu poci s
njim i on to objerucke prihvaca. Mula je sredovjecan debeljko golema
trbuha i guste, prosijede brade te celave glave na vrhu koje se
ustobocio bijeli turban. Pod kestenjastom mantijom nosi bijelu kosulju
i crne hlace te postavlja uobicajena pitanja: koliko je pokojniku bilo
godina, od cega je umro, tko su tugujuci. Cini se da iskreno suosjeca s
Doktorom. Zbog prica o mulama i njihovim opacinama o kojima mi
Doktor cesto govori, ugodno sam iznenaden ljubaznoscu toga dragog,
dobrocudnog covjeka. No, usred pitanja o pokojniku mula odjednom
spusta pogled prema zemlji i pita:
Sto ste ono rekli, koliko je godina baki?.
Sezdeset dvije, oklijevajuci ce Doktor.
Pa, uopce nije stara, nehajno dobacuje svecenik. I tko ce se sada
brinuti o njoj? Sirotica jos pred sobom ima citav niz godina.
Polaze ruku na Doktorovo rame i uz pogled koji odrasli dobacuju djeci
kada ih necemu zele pouciti kaze:
Znas, sine, kada Bog zatvori jedna vrata, uvijek otvori druga! Reci mi,
dakle, gdje ti stanuje baka!
Doktor je skamenjen od bijesa. Grubo otresa mulinu ruku s ramena,
okrece se na peti i trkom napusta dzamiju. Dok jurim za njim, cujem
kako bijesno psuje.
Prokleti pizdun! sikce. Uvalio bi mi se baki! Samo neka proba!
Razmotat cu mu turban s nakazne tikve i njime ga zadaviti!
Kada bi sahova tajna policija SAVAK saznala za njegovu zbirku
zabranjenih knjiga, Doktor bi zavrsio na visegodisnjoj robiji. Zato mu
jednom, nakon povratka iz knjizare, govorim o tome kako je i moj otac
svojedobno skrivao zabranjene knjige u malom skrovistu koje je imao
u ormaru.
Kad mi je bilo sest godina, SAVAK nam je upao u kucu, kazem.
Mama ih je na dvorisnim vratima pokusala zaustaviti, ali samo su je
odgurnuli. Tata je citao u radnoj sobi, ali kad je zacuo komesanje,
bacio je knjigu na pod i pobjegao. Ja sam je, nista ne misleci, pokupio,
usao u skroviste i zatvorio za sobom vrata. Nemam pojma zasto, mozda
zato sto je tata to skroviste nazivao 'nasom malom tajnom' i trazio od
23
mene da se zakunem da ga nikome necu spominjati. Potaknut
smijeskom na Doktorovu licu, nastavljam: Agenti su nekoliko sati
pretresali kucu, ali nista nisu pronasli. Otisli su praznih ruku, a tata
otada zabranjene knjige vise ne drzi u kuci!.
Dobro da se nisi ugusio u tom skrovistu, suosjecajno i s divljenjem
napominje Doktor.
Pa i nije bilo tako strasno, odvracam.
On skida naocale, njezno mi spusta ruku na rame i toplim glasom
izgovara:
Je li ti ikada itko rekao da imas ono nesto? Vjerojatno sam izgledao
potpuno zbunjeno jer me vec sljedece sekunde zapanjeno pita: Nikada
nisi cuo za ono nesto? Odmahujem glavom. To je neprocjenjiva
vrlina koju je zapravo vrlo tesko jasno protumaciti, objasnjava, no
pokazuje se u postupcima velikih ljudi.
Obasipanje znanih i neznanih ljudi pretjeranim, ali ne osobito iskrenim
komplimentima stari je iranski obicaj koji se naziva taaroI, ali u
Doktorovim ocima tomu nema ni traga.
Ma, bas sam pravi veliki covfek, mislim i crvenim. Potajno zudim za
prijateljevom zarucnicom i jedva cekam da boksacko umijece
primijenim na nosu nekoga nasilnika.
Vidjevsi da mi je neugodno, Doktor brzo mijenja temu.
Znas kako su uhvatili onu skupinu, zar ne? pita me, misleci na
skupinu mladica i djevojaka koje je SAVAK uhitio zbog planiranja
sahova ubojstva. Pretresali su jednu kucu u potrazi za zabranjenim
knjigama i pronasli nacrte.
Kimam glavom jer mediji vec tjednima najavljuju da ce televizija prvi
put u iranskoj povijesti uzivo prenositi sudenje koje pobuduje veliko
zanimanje. Inace se uglavnom prave da oporbenjaci, poput clanova
stranke Tudeh, komunista i islamskih marksista ne postoje, ili im
nadijevaju ozloglasen pridjevak harab-kari, nazivajuci ih jos i
subverzivnim elementima, teroristima i ljudima koji su zbog politike
spremni na svakojaka zlodjela. Iranski se narod sluzbeno prikazuje kao
beziznimno odan kralju svih kraljeva: sahansahu Muhamedu Rezi
Pahlaviju, SAVAK svako spominjanje politicke oporbe smatra
svetogrdem ravnim nijekanju Boga, a mediji se, usprkos svim
uhicenjima, mucenjima i neprekidnom gusenju oporbe, dodvoravaju
sahu kao da je sve divno, jer zivimo u slici i prilici demokracije.
Kazu da ce clanovi skupine uzivo na televiziji placuci moliti oprost,
kazem. I da ce ih sah onda pomilovati, kako bi ispao blag i milostiv.
24
Doktorovim licem prelijece cudna, gotovo podrugljiva grimasa, a zatim
odmahuje glavom i kaze:
Veliki bi se mestar sa svojim cirkusom mogao prilicno iznenaditi!.
Vracajuci se u ulicicu, nailazimo na Ahmedovu baku. Izgubljeno lunja,
unosi nam se u lice i ljubazno zapitkuje:
Jeste li vidjeli mojega muza?
Doktor i ja se znakovito pogledavamo. Muz joj je umro prije dvije
godine.
Ne, nismo ga vec dugo vidjeli, bako, odgovara Doktor. Mozemo li
vam kako pomoci?
Bakica se nakratko zamisli.
Bas cudno, kaze. Nitko ga nije vidio otkad smo ga prije nekoliko
godina pokopali. Jesam li vam vec pricala kako smo se upoznali?
Obojica smo pricu culi vec tisucu puta, ali uz smijesak odmahujemo
glavom, pa nam ona jos jedanput govori kako su se upoznali na
primanju u americkom veleposlanstvu i da se on odmah zaljubio u nju,
iako je u to doba imao cetrdeset i tri zene. Od svih se rastao te se
ozenio njome i bio joj je vjeran sve dok nije poginuo spasavajuci
macku iz pozara.
Krasna prica, bako, kaze Doktor. Sigurno vas je silno volio. Bio je
hrabar i brizan covjek.
Da, bio je jako hrabar, ponavlja baka, gegajuci se niz ulicu. I
brizan, da.
Spustamo pogled i prigusujemo smijeh jer obojica znamo da Ahmedov
djed nikada u zivotu nije bio u americkom veleposlanstvu, da nije imao
cetrdeset i tri zene te da, pogotovo, nikada ne bi stavljao zivot na kocku
zbog macke jer ih je mrzio iz dna duse.
Istoga se dana za vecerom u kuci mojih roditelja okuplja skupina
obiteljskih prijatelja i rodaka, ne bismo li svi zajedno gledali sudenje
na televiziji. Kuca je puna uzburkanog zamora, a na ulici u trenutku
kada sudac batom najavljuje pocetak procesa nema vise ni zive duse.
Optuzenici se jedan za drugim redaju na postolju. Vecina ih priznaje
krivnju i moli sahovo pomilovanje, a svaki svoju izjavu cita iz pomno
pripremljenih materijala u kojima se sah i njegova obitelj spominju
samo biranim rijecima najveceg postovanja. Neki naglas ridaju,
zazivajuci kraljicu, majku nasega naroda.
Pomozite svojoj djeci, oprostite im!, placuci preklinje jedna zena.
Majka ste, smilujte se i mojoj djeci!
Zbog prizora na malom ekranu nervozno podizem rukave i usnicama se
oslanjam na stisnute sake. Na svakom se optuzenickom licu ocrtava
25
suzdrzan jad: vecina je vidljivo uzasnuta, a neki su duhom potpuno
odsutni.
Voda skupine, mladic po imenu Golesorhi, ustaje posljednji i prilazi
postolju za svjedoke. Ime mu u prijevodu znaci crvena ruza, a zbog
ljubazna lica, srednjega stasa, jake celjusti i gustoga brka slican je
mladom Maksimu Gorkom. Skida jaknu, polako zavrce rukave i zatim
stupa na postolje.
Ovaj je sud nezakonit, vikne, a saka mu tako snazno udara o ogradu
da svi zapanjeno poskakujemo. Sah je tiranin, americki slugan i
zapadnjacka marioneta!
Zastaje mi dah, gutam knedle, uspravljam se i nervozno spustam
rukave. Zrak u prostoriji samo sto nije zaiskrio.
Kako se ne boji smrti? mrmlja jedan ocev prijatelj. Jos ce ga
veceras nasmrt izmuciti. Klijestima ce mu cupati nokte i polako sjeci
prste na nogama i rukama.
Zbog prijekog pogleda koji mu dobacuje moj otac osvrce se po sobi,
primjecuje da su sve zene oblivene suzama i naglo umukne. Sudac
nareduje Golesorhiju da suti, ali on se ne obazire.
Vi, casni suce, idite dodavola! kaze uzdignute glave. Zapamtite
ovoga covjeka, narode! vice. Neka ga, kamo god krene, prepoznaju
kao kucnoga ljubimca najvecega zivuceg diktatora!
Bilo je i vrijeme da se netko suprotstavi tim gadovima, sapce moj
otac, pomno pazeci da ne gleda prema meni. No nije ni potrebno. Srca
su nam u tom trenutku povezana napetom, ali neraskidivom strunom.
Tako je mlad, jauce moja majka. Sigurno mu nije vise od trideset.
Jadni njegovi roditelji, jadna njegova zena!
Sudac ipak usutkava Golesorhija i prijenos se naglo prekida. Ekran se
na nekoliko trenutaka zacrnjuje, a zatim ozivljava, ali uz reprizu
americke sapunice Gradic Pejton.
Bez pozdrava se povlacim na krov, znajuci da ondje necu naci Ahmeda
koji ce zacijelo citavu vecer tjesiti obitelj okrecuci sve na salu,
imitirajuci sudionike i izazivajuci salve smijeha.
Zaklapam knjigu kad se na obzoru vec javlja dan i uz uzdah ustajem.
Nadao sam se da cu citanjem odagnati Golesorhijevu silovitu tiradu, ali
kao da citam rijeci stranog mi jezika. Ni opetovano mi zurenje u vec
procitane recenice ne moze otjerati odjek njegova glasa iz misli. Na
prozorima u susjedstvu nema svjetala, ali znam da nisam jedini koji ne
moze spavati.
Idem u setnju ne bih li razbistrio um. Ruku zabijenih u dzepove
koracam polako i odmjereno, skupljajuci razasute misli, a onda mi
26
odjednom pozornost privlaci obris muskarca. Smugne kroz snop ulicne
rasvjete i zastaje pred zidom na koji ocito namjerava nesto zalijepiti.
Na glavi mu je kapa, a u ruci kantica u koju groznicavo umace kist,
crta na zidu prozirno X i zatim na nj prislanja oveci komad papira.
Brzo nestaje niz ulicu, a ja se suljam prema zidu, ne bih li razabrao sto
je nalijepio. Imam sto i vidjeti. Posred plakata stoji crvena ruza.
Golesorhi, sapnem naglas i odmah rukom pokrivam usta jer rijec
odzvanja ulicom.
Covjek s kistom zapanjeno se okrece i u tom trenutku spazim da mu je
lice premazano crnom bojom i da mu se na ocima cakle naocale.
Doktore? prosapcem skiljeci.
Zastaje u pola pokreta i obojica na trenutak gubimo dah. U ocima mu
se strah komesa s kajanjem, strascu, ljutnjom i taj trenutak traje citavu
vjecnost. No onda on bez rijeci pojuri, a ja ostajem sam sa srcem koje
mi ritmom prati uzburkane misli.
Ujutro se cetvrt budi oblijepljena crvenim ruzama.
Svi pitaju:
Tko ih je postavio?.
Sto to znaci? pitaju se neki.
Aaaa, Crvena ruza, s razumijevanjem dodaju drugi.
Netko kaze:
Crvena je boja ljubavi!.
I boja krvi, mislim, a kad se sjetim opasnosti kojoj se izlozio moj
prijatelj, pod grlom mi se srce sudari sa zelucem. Saznaju li u SAVAK-
u da je to njegovo djelo, gotov je.
Doktor mi se tek nakon pet dana pridruzuje na krovu.
Slusaj me, govori nemirna pogleda. Putujem i nece me biti neko
vrijeme.
Kamo ides? pitam ga suhim, prilicno nezadovoljnim tonom.
Na sjever, u jedno mjesto uz Kaspijsko jezero. Idem s kolegama s
Iaksa, odgovara brzo. Nista posebno, idemo svake godine.
U sjecanje prizivam proteklo ljeto. Nikamo nije putovao. Laze, i to me
ljuti. Sigurno to primjecuje jer brzo nastavlja s objasnjenjima.
Moramo pouciti seljake, kaze. Ucit cemo ih citati i pisati, poucavat
cemo ih zdravstvenoj kulturi, pomoci im pri kopanju bunara i
navodnjavanju zemlje.
Ti to ozbiljno? planem. Vlasti sumnjice svakoga tko se bavi takvim
stvarima!
Iznenaden je mojim rijecima i zestinom.
27
Kad se vratim, ozenit cu se Zari, dodaje mirnije i prvi me put nakon
dolaska na krov gleda u oci. Moram se smiriti. Jako je volim!
Prenem se od spomena Zarina imena i njezne ljubavne izjave.
Zaboravljam nepromisljenu paradu lude hrabrosti, a srdzba u meni topi
se pod toplinom njegova smedeg pogleda.
Ona zna? pitam.
Ne, odgovara. Neka to ostane medu nama, moze?
Moze, kazem, praveci se da mi srce nije probola ostra bol.
Nakon onoga na televiziji prije nekoliko dana, kaze mi misleci na
sudenje Golesorhiju, shvatio sam da zbilja ne mogu zivjeti bez Zari.
Oci mu se pune suzama. Golesorhi je jedan od najboljih ljudi koje
poznajem, a smaknut ce ga kao obicnoga zlocinca. Zustro brise suze s
obraza i dodaje: Vrijeme je..., a zatim zastaje.
Vrijeme za sto? pitam.
Duboko uzdise i kroz smijesak mi postavlja sljedece pitanje:
Od svega sto ljudi imaju, sto je najvrednije?
Zivot, odgovaram bez imalo ustezanja.
Smije se i odmahuje glavom.
Vrijeme, kaze. Vrijeme je ono najdragocjenije sto imamo. Polaze
mi ruku na rame i dodaje: Vrijeme je da prestanemo gubiti vrijeme.
'Ne odreduje svijest ljudi njihovo bice, vec obrnuto, njihovo drustveno
bice odreduje njihovu svijest.'' Znas li tko je to rekao?
Karl Marx, kazem i on se opet smjeska, ali ne potvrduje.
Takvo me razbacivanje citatima podsjeca na obje moje bake koje bas
sve, pa i najgora stradanja, pripisuju Bogu, a onda ne znaju objasniti
zasto Bog cini takve nezamislive grozote. Odmah krisom grizem kozu
izmedu kaziprsta i palca jer se tako, kazu, ponistavaju bogohulne misli
i Bog ti oprasta, a ne rusi ti krov na glavu.
Doktor iz dzepa izvlaci knjigu Obad'' i pruza mi je.
Za tebe, kaze. Samo, pazi! Za to se dobiva barem sest mjeseci
zatvora.
Guram je u unutarnji dzep jakne.
To ce mi postati najvrednije sto imam, kazem, nastojeci prikriti stid
zbog tajne zudnje za Zari, iako sam uvjeren da se vidi iz aviona.
A kad je o plakatima rijec... zapocinje Doktor pognute glave.

' Citat iz djela Karla Marxa Prilog kritici politicke ekonomije

'' Roman engleske spisateljice i glazbenice Ethel Lilian Voynich iz 1897., govori o mladom
engleskom revolucionaru u Italiji. Roman je bio iznimno popularan u SSSR-u, dozivio je
nekoliko ekranizacija, adaptaciju u operu itd.
28
Prekidam ga.
Nemam pojma tko ih je stavio, ali bas su dobri!
Podize glavu i zamisljeno me gleda preko gornjega ruba naocala.
Eto vidis, kaze. To je ono nesto.
!.v.vvn
Iz razloga potpuno neshvatljivih odraslim ljudima, po cetvrti se poput
epidemije prosirila psina u kojoj klinci zvone ljudima na vrata, a zatim
bjeze. Najcesce se tako zabavljaju u kasnijim popodnevnim satima,
kada je manje ljudi na ulici i Ahmed i ja uvjereni smo da to cine djeca
iz nase ulice. Moja mama, naravno, misli da su djeca iz ulice predobro
odgojena da bi se bavila takvim stvarima.
Moj otac, pak, jednoga popodneva, dok se vraca kuci, susrece
Ahmedova petogodisnjeg brata pred vratima Iradzeve kuce.
Zdravo, Aboli, smijesi mu se. Sto radis?
Mozete pozvoniti Iradzu na vrata? nevino zatrazi Aboli. Ja ne mogu
dosegnuti.
Tata pristaje i zvoni, ali cim se zvono oglasi, Aboli ga zgrabi za ruku i
vice:
A sad bjezimo!
Tek tada, shvativsi sto je ucinio, tata podize Abolija na ruke i trci kuci.
Ahmed i ja sjedimo u dvoristu u trenutku kada utrcava kroz vrata, s
treskom ih zatvara i oslanja se o njih, jedva hvatajuci dah.
Sto je bilo? zapanjeno ga pitam.
Kratko baca pogled na Abolija i zatim prasne u smijeh. Tek kada se
smiri, isprica nam sto se dogodilo i, kada zajednicki grohot napokon
jenja, ponovno podize Abolija sa zemlje i kaze:
Imas srece sto si toliko sladak, mali!.
Iradz sutradan smislja, po njegovu misljenju genijalnu, spravu protiv
ulicnih zvonjaca. Sastoji se od cjevcice povezane s pumpicom za vodu,
a montira se iznad vrata tako da je nitko ne vidi. Trebala bi poprskati
svakoga tko pozvoni na vrata. Postavlja je u ranim popodnevnim
satima, nadajuci se da ce barem dva do tri puta tjedno na taj nacin
uhvatiti mangupe. Izum, medutim, nikada ne proradi i svi derani ostaju
suhi.
Cesto prizeljkujem da smognem hrabrosti i napokon Ahmedu kazem za
Zari. Da je samo koju godinu mlada i da nije zarucena za Doktora,
pricao bih mu o njezinim plavim ocima, vragolastom smijesku,
predivnoj bradi i jagodicama. Rekao bih mu da me njezin hod izluduje,
29
da ostajem bez daha kada god progovori i da neprekidno mislim na nju.
Kada bih bio siguran da ce mi to dati dovoljno snage, zanemario bih
gadenje i popio citav vrc majcina motornog ulja te se napokon povjerio
najboljem prijatelju.
Postaje mi sve teze slusati Ahmedove price o Fahimi. Suvise me
podsjecaju na Zari. Pritom ne pomisljam na seks. Ne zelim je okaljati
takvim mislima, a i umro bih od krivnje i stida. Zamisljam je sretno
udanu za Doktora i s coporom djece te se mirim s ulogom bliskoga
obiteljskog prijatelja. No nagovaranje Ahmeda na pobunu protiv
Fahimine obitelji zagorcalo mi je tu mastariju, iako znam da ne mogu
uciniti isto sto i on. Prvo, Zari voli Doktora. Drugo, nisam hrabar kao
Ahmed. Trece, zbilja ne bih takvo sto mogao napraviti genijalnom tipu
kao sto je Doktor. Ponekad se, medutim, pitam u sto bi se pretvorio
moj i Zarin odnos da nam Doktor nikada nije usao u zivote i, svaki put
kad na to pomislim, nagonski grizem kozu izmedu kaziprsta i palca.
Cinilo mi se da cu do kraja zivota cuvati slatku tajnu i da je nikada
nikome necu otkriti, ali jedne veceri na krovu, dok Ahmed prica, a
meni pogled luta po zvijezdama koje navijestaju ljetnu noc, odjednom
ga prekidam.
Otkrit cu ti jednu tajnu, kazem.
O tebi i Zari? pita kao iz topa.
Molim? Otkad znas?
Otkad znam da mi je najbolji prijatelj zaljubljen? ceri se. Pa,
vjerojatno otkad sam primijetio da se svaki put u prisutnosti odredene
mlade dame uznemiris, ili da je ni u ludilu ne mozes pogledati u oci.
Osim toga, kad nam je jednom, nakon utakmice, donijela ledeni sok,
casa u rukama tresla ti se kao luda, sjecas se? I da, ovo mi je najdraze,
kada te jednom pitala koliko je sati, pogledao si na sat i rekao: pet
minuta do rucka.
Smije se, a ja sagibam glavu.
Jos jedno uvijek radis, kaze. Svake veceri najvecu i najsjajniju
zvijezdu nazivas po njoj.
Doista?
Pa zar nikada nisi primijetio da ja zvijezdu do nje uvijek nazovem po
tebi?
Odmahujem glavom.
I onda mu napokon sve kazem. Cijelu me noc slusa dok govorim kako
Zari hoda, dok mu opisujem njezine jagodice i bradu, dok mu govorim
o njezinim ocima, o svojim snovima, o tome kako me muci griznja
savjesti i kako se stalno trudim da o njoj ne razmisljam na nepristojan
30
nacin. No, ne govorim mu o Doktorovim planovima o zenidbi. Ne
krsim obecanje dano prijatelju.
Ahmed me slusa puseci i nudi me cigaretom. Najradije bih popusio
citavu kutiju, ali bojim se oca i njegova prijekornog pogleda.
Kada si shvatio da je volis? pita me.
Mislim da je volim otkad znam za sebe, odgovaram pognute glave.
Ali tek zbog tvoje price s Fahimom postao sam toga svjestan.
Dugo sutimo i Ahmed uranja u misli. Zdvojan nad dvojbom trebam li
Zari izjaviti ljubav ili ne, uzbudeno ga pitam misli li da sam los covjek.
Sto ti je, zaboga?! smije se.
Pa, znas, zbog Doktora i svega toga, mucam. On nam je... on nam
je prijatelj, a... a mi tu sjedimo i pricamo o njegovoj zarucnici. Mislim,
ne pricamo mi, nego ja. Uzas!
Ahmed se opet smije i odmahuje glavom.
Sutradan mi Ahmed kaze da Zarin sestogodisnji brat Kejvan gradi
psecu kucicu.
Zasto? Nabavit ce psa? pitam.
Ma, ne. To mu je skolski zadatak za ljetne praznike. Vazno me
pogledava i slutim da mi se lose pise.
Zasto me tako gledas? pitam.
Kakav si u stolariji?
Smijem se jer nemam bas nikakvog smisla za takve poslove, ali Ahmed
ipak zvoni na Zarina vrata i prije nego sto se uspijevam snaci, vec smo
u dvoristu i pomazemo Kejvanu. Zarini su roditelji, kao i svakoga
dana, na poslu. Zajednicki vec vise od dvadeset godina vode restoran u
susjednoj cetvrti.
Gubim usredotocenost svaki put kada Zari izide u dvoriste i stid me
zbog toga, pa Ahmedu kazem da mi sve to postaje odvise slozeno. Ne
samo da zabijam noz u leda Doktoru, nego jos i glumim prijatelja
nevinome sestogodisnjaku, samo da bih bio u blizini njegove sestre.
Ahmed mi odgovara neka se smirim.
Zari je odjenula usku plavu majicu i crnu suknju s cvjetnim uzorkom.
Vlazna joj je kosa uredno zacesljana i nenametljivo je nasminkana.
Odvise sam uzbuden i prestidljiv da bih je pogledao u oci, pa se svaki
put kad izlazi i zapocinje razgovor s nama toboze bavim daskama i
potpuno mi nepoznatim alatom. Kada mi pak okrece leda, zurim joj u
nadlaktice i tanasna zapesca te primjecujem da su joj ruke prekrivene
sitnim, bijelim dlacicama. To me toliko uzbuduje da mi koza postaje
pretijesnom, cak i pod njezinim blagim, mirnim i nasmijanim
pogledom. Tako bih je volio voljeti, saviti joj ruke oko uzanoga struka
31
i priviti je uza se. Ne mogu to vise podnijeti. Skrecem pogled i
zmirkam ne bih li odagnao taj prizor.
Nudi nas hladnim sokom i zahvaljuje sto pomazemo njezinu bratu.
Zbog zbunjenosti dobar dio soka izlijevam sebi na prsa.
Sto je? I prsa su ti zedna? zadirkuje me Ahmed.
Pravi se da ne vidi pogled koji mu ljutito dobacujem, a Zari se smije i
kaze:
Ma, pusti ga! Jadniku je vruce i zedan je!.
Zatim se vraca u kucu, a Ahmed mi kaze:
Ne skida pogled s tebe!.
Nije me ni pogledala!
Ne znas ti zene. Cini ti se da te uopce ne gledaju, a zapravo ti prate
svaki pokret. Mozak im je kao radar. Vide te i kada pojma nemas da si
im na nisanu. Osim toga, ne budi tako sramezljiv! Popricaj malo s
njom kada opet izide!
Nakon nekoliko minuta Zari ponovno izlazi, sjeda uz rub bazencica,
umace prekrasna stopala u vodu i otvara knjigu.
Hajde, idi tamo i razgovaraj s njom, sapce mi Ahmed.
Necu, ostro odbijam.
Daj, idi!
Necu.
Nemoguc si, kaze i obraca se Zari. Sto to citas?
Savusun. Autorica je Simin Danesvar.' Ahmed mi se okrece, toboze
zapanjen. Zamisli, Pasa! Tvoja omiljena knjiga! Zatim se obraca
Zari: To je njegova omiljena knjiga!.
Ubit cu ga. Uopce je nisam procitao.
I? Kako ti se svida? pita me Zari.
Pa, Simin Danesvar zbilja je jedna od najboljih spisateljica, zbunjeno
mrmljam i izbjegavam njezin pogled jer bih od njega zauvijek izgubio
dah. Bas je dobra. Zapravo, puno vise nego dobra. Jako je dobra.
Kutkom oka vidim da Ahmed odmahuje glavom. Zari me pozorno
slusa.
I njezin muz isto, nastavljam. Dzelal Al-e Ahmed'' je isto tako
dobar, mozda cak i vise dobar.
Ma, puno, puno vise dobar, nadovezuje se Ahmed.

'Jedna od najpoznatijih spisateljica u perzijskoj knjizevnosti, cijenjena osobito po romanu

Savusun iz 1969. i po pricama u kojima govori o polozaju zene u iranskom drustvu.
''Istaknuti iranski knjizevnik, izrazito politicki angaziran.
32
Hocu reci, ne vise dobar, nego bolji. Mozda je jos i bolji od nje.
Citam sve sto to dvoje napise. Shvacam da lupetam, pa se naglo
zaustavljam.
Da, odgovara Zari. I ja volim citati sve sto napisu Danesvarova i
Al-e Ahmed. Vraca se knjizi. Pogledom porucujem Ahmedu da cu ga
razbiti cim ostanemo nasamo, a on mi namiguje.
Popodne dovrsavamo kucicu, a na odlasku nacujem kako Zari govori
Ahmedu:
Nema problema, sto god zelis. Bilo bi mi drago!.
O cemu ste to pricali? pitam ga ljutito kad smo izisli na ulicu.
Pitao sam je hoce li te poljubiti i rekla je da bi joj bilo drago.
Ma, svinjo jedna pokvarena, napadam ga, a on mi izmice i bjezi
prema kuci.
Nisam ja kriv sto si tako zgodan da te jednostavno mora poljubiti!
Zacepi! vicem dok trcim za njim. Zbog tebe sam ispao prava
budala!
Kako sam mogao znati da uz sve one jebene knjige koje si procitao
bas Savusun nisi procitao?! dobacuje mi i osvrce se, pazeci da ga ne
dostignem.
Koji si ti pizdun! psujem i pokusavam ga sutnuti nogom. Razbit cu
te zbog ovoga!
A sto cemo sa zakletvom svetom bratstvu boksackoga pobratimstva?
zadirkuje me dok nestaje za vratima i treskom ih zatvara. Nekoliko
trenutaka stojim zadihan, znojim se i bjesnim. A s druge strane
zacujem: Je li Al-e Ahmed zbilja i vise nego vise dobar pisac od svoje
zene?
Koliko god sam bijesan, padam na pod od grohotnog smijeha.
Zinv 1^!.
T.ini]vi].[v oni.v )v:cn, Icncvn
Znam da sanjam, ali ne znam gdje mi tijelo spava. Mislima sam na
livadi sa Zari, Fahimom i Ahmedom, besciljno trcimo uokolo, malo
jedni prema drugima, malo jedni od drugih. Zari zastaje, naginje glavu
u stranu i smijesi mi se. Vjetar joj podize i rasplice kosu bas kao i
visoku, zelenu travu koja nam golica koljena, a ja joj prilazim i
privijam je uza se. Podizem je u zrak pa se vrtimo, a Ahmed, vidim,
isto cini s Fahimom.
Kroz vjetar cujem Doktorov glas kako recitira stihove pjesnika Rumija.
33
cno i .v.v vo[ :v]cvno .no i i ]v
+ i]cv v.v, v vvnv ]cvnon, i i ]v.
1 i.c v v]v vo[ ]vv. nvn [i[.v,
+ .ni]cnv .no vvo.ni i i ]v.
Doktorov lik nestaje u daljini, Zari me gleda, naginje se i ljubi me u
usta, a zatim ustaje, pa ona i Ahmed odlaze za Doktorom u sumu.
Fahima i ja neutjesno placemo. Tihim mumljanjem kroz bijeli sum sna
Rumijeva se pjesma pretvara u suplju, ritmicku mantru:
Iv ni ]c v[v, ]v in ]c ovio,
Iv ni ]c nv.[v, ]v in ]c no.io,
Iv o nc .nvvc, ]v in ]c .v[io,
Iv ..c invn, ]v in v vvo.o.
Silom otvaram oci i opet sam u kolicima. Jabukolika sjedi pokraj
mene, ali licem je okrenuta prema starcu na drugom kraju sobe. Znam
da sam upravo nesto sanjao, ali slike mi izmicu poput svile pod
prstima.
Vode, sapcem.
Okrece se laganim i smirenim pokretom, ali u svijetlim joj ocima
zapazim iskru.
Sto si rekao? pita.
Zedan sam, zakrijestim.
Pomno mi ispituje svaki kutak lica, a onda sapuce da ce se odmah
vratiti, pa nestaje. Za nekoliko se trenutaka pojavljuje s vrcem vode i
casom.
Jako si zedan? pita me.
Da, jako sam zedan.
Natoci punu casu vode i spusta pogled prema mojoj pogrbljenoj prilici
u stolcu.
Evo, uzmi, pruza mi casu.
Grabim je i praznim u jednom dugom gutljaju. Licem joj se razvlaci
topao osmijeh i na trenutak mi se cini da joj se oci pune suzama.
Nemam pojma zasto.
Gdje sam? pitam.
Tu si, njezno mi odgovara.
A tko si ti?
Zar ne znas? zadirkuje me. Svi me poznaju, cak i ja.
Znam da si Jabukolika, kazem i slabasno se nasmijuljim. Ona se
glasno nasmije.
Bole me rebra, kazem.
Znam. Ali nista nisi slomio, ne brini se!
34
Spustam pogled.
Zasto imam opekline po rukama?
Jabukolika ne odgovara.
I citavo vrijeme sanjam grozne stvari. Nekoga covjeka zlih ociju. Tko
je taj? Na spomen snova nesto se u meni lomi, iz utrobe polazi bujica,
pa zaplacem. Jabukolika sjeda i grli me.
Placi, duso, placi!
Zasto placem? pitam je i odmicem se, trazeci odgovor u njezinim
ocima.
Zar se nicega ne sjecas? zacudeno me pita.
Cega bih se trebao sjecati?
Naslanja se i lagano ljulja u stolcu.
Nije vazno, umiruje me. Samo zatvori oci. Ne treba ti razlog za
plac!
.]co 1^. Icncvn
Tov cn]inin .von
Ahmed i ja stojimo na ulici i gledamo kako Iradz maloj skupini
poluzainteresiranih klinaca pokazuje svoj najnoviji izum, kad se pokraj
nas odjednom pojavi Fahima. Smijesi nam se i namiguje, a zatim zvoni
na Zarina vrata. Zari joj otvara, pa se grle i ljube kao stare prijateljice i
ulaze u kucu. Iznenadeno pitam Ahmeda poznaju li se njih dvije.
Zezas me, kaze. Pa, kao sestre su!
Otkada?
Od danas, odgovara kroz smijeh. Zatim mi objasnjava da ce Fahima
od danas do kraja ljeta svakoga dana dolaziti k Zari. Sjedit cemo uz
houz i brbljati. Ides?
Kamo?
Daj, dodi!
Trci kuci, a ja ga pratim uz stube do krova.
Kamo idemo? pitam sav na iglama.
K Zari, ali necu da nas susjedi vide. Znas da tracaju, a to ne bi bilo
dobro za cure.
Kako si uspio nagovoriti Zari?
Rekao sam joj da cu dovesti tebe.
Lazes, kazem, a srce mi je gotovo iskocilo.
Da, smije se.
35
Trcimo do Ahmedova krova, skacemo na moj, pa na Zarin, a tamo nas
ona vec ceka i, dok mi srce u prsima bubnja od uzbudenja, uz smijesak
nas pozdravlja i uvodi u kucu.
U dvoristu sjedamo na crvenu prostirku pokraj houza pod tresnjinim
stablom, pa Ahmed, Fahima i Zari razdragano brbljaju. Ja sutim,
sjedim i promatram ih. Ne razabirem rijeci niti ijednu mogu izustiti jer
sam obuzet krivnjom, stidom i uzbudenjem. Ni u najskrivenijim
mastarijama nikada Zari nisam dozivljavao kao ista vise od predmeta
bojazljive i suzdrzane zudnje, pa mi se ostvarenje cak samo djelica
toga mastanja cini potpuno besmislenim.
S druge strane, tjesim se, sve to ionako nista ne znaci. Samo se malo
zezamo. Nema u tome doista nicega loseg. Zari ce se ionako za koji
mjesec udati za Doktora. Ljeto nam se pred nogama prostire poput
praga izmedu mladenastva i odrastanja: ja cu za godinu dana u
Ameriku, Zari i Doktor zapocet ce zajednicki zivot, a Ahmed ce se
ozeniti Fahimom. Sve ce biti potpuno drukcije. Zasto onda ne bih neko
vrijeme potpuno nevino uzivao u drustvu neke lijepe djevojke?
Ahmed i Fahima sjede jedno do drugoga, a Zari mi je tocno nasuprot.
U ranim poslijepodnevnim satima donosi nam ledene napitke, a poslije,
kada zega popusta, vruc i sladak lahidzanski caj, najbolji crni caj na
svijetu.
Ahmed i Fahima divan su par. Fahima je prelijepa zena, iako joj to
nikada ne bih rekao jer nije pristojno prijateljevoj djevojci govoriti da
je zgodna. Dugu crnu kosu ljupkim pokretom glave stalno zabacuje
preko lijevoga ramena, gotovo sve sto kaze zvuci kao pitanje
popraceno znatizeljnim pogledom, a svima se obraca s toplinom i
osobno, kao da su joj vec godinama najbolji prijatelji. Nosi crne trapez-
hlace i svilenu bijelu bluzu. Savrseno joj pristaju i, sve u svemu, jako
mi se svida.
Zari i ja nismo bas na istoj valnoj duljini. Doktor joj ocito jako
nedostaje jer stalno prica o njemu.
Otisao je zbog nekog projekta za Iakultet, kaze.
Projekta za Iakultet? A menije rekao da ce raditi sa seljacima.
Zajedno smo od samog rodenja, kaze. Roditelji su nam se
medusobno zavjetovali da ce im se djeca vjencati kako bi, na taj nacin,
njihovo prijateljstvo zauvijek trajalo.
Oho! Pa nisam to znao, iskreno je iznenaden Ahmed.
Sva sreca sto je ispao supercovjek jer bi mi inace na takav dogovor
bilo tesko pristati, dodaje Zari.
36
Dogovoren brak?, javlja se u meni posprdna misao. Kako to da
Doktor, jedan od najrevolucionarnijih intelektualaca u cetvrti, pristaje
na takve besmislene i zatucane obicaje?
Ahmed mi namiguje, podize obrve i kima glavom, kao da mi cita misli
i slaze se s njima.
Promatram Zari dok govori. Zbog njezinih ruzicastih usnica, sicusnih
uska, svilenkastoga i svjezeg tena, lice mi gori od zudnje. Govori
tihim, dubokim i samouvjerenim glasom koji svojom zreloscu pomalo
odudara od njezina lika, ali u mojim je usima jednostavno savrsen.
Kada se nagne naprijed, pogled mi odluta do djelica prsa koji joj
proviruje kroz izrez na bluzi, ali istoga se trenutka sjetim da upravo
zurim u Doktorovu curu i tonem u grizodusje. Dok govori, uglavnom
gleda u mene, ali prilicno je suzdrzana.
Ahmed je pak opsjednut novom vijescu.
Dogovoren brak? negoduje ispod glasa i zatim se okrece k Fahimi.
Zasto se vas, cura, roditelji tako pokusavaju otarasiti?
Joj, daj suti! odgovara Fahima kroz smijesak.
Zari se vraca i u salice koje je donijela iz kuhinje nalijeva caj, a zatim
Fahimu i Ahmeda pita kako su se upoznali.
Svakog sam je dana pratio od skole do kuce, kaze Ahmed.
A ti si znala da te prati?
Svi su znali, odgovara joj Fahima i prica o Ahmedovoj javnoj
ljubavnoj izjavi nakon sto su joj namjestili prosca.
Zari se smije.
Pa, bas si to dobro napravio, kaze i tapsa Ahmeda po ramenu.
Cestitam ti! Zatim pita Fahimu: A sto tvoji roditelji kazu na to sto
je napravio?.
Nije im drago. Neugodno im je. Proscevi roditelji vise ne razgovaraju
s njima.
Ahmed se, kad to cuje, isprsi, ne bi li pokazao pregolem ponos zbog
svojega postignuca. Fahima ga razdragano udari po nadlaktici.
A mislis li da bi tvoji roditelji pristali da se vas dvoje... Zari ne
dovrsava pitanje jer ocito nije sigurna kakvi su Fahimini i Ahmedovi
planovi.
Pa, zabranili su mi da se vidam s njim, tuzno odvraca Fahima, no
onda se razvedri. Ali, kada ga bolje upoznaju, poludjet ce za njim,
sigurno. Poseze za Ahmedovom bradom i stisce je medu prstima:
Daj ga pogledaj! Tko ga ne bi volio?
Zari i ja se smijemo, a Ahmed crveni.
37
Dok te jos pratio od skole do kuce, jesi li prizeljkivala da ti se
obrati? pita Zari nakon nekoliko trenutaka.
Fahima se malo zamisli i onda kaze da nije.
Nisi? Zbilja? iznenadeno ce Ahmed. Nisi zeljela razgovarati sa
mnom?
Bojala sam se za tebe. Nisam htjela da nastradas, tiho mu odgovara
Fahima. Kad su te moja braca tukla, bilo mi je kao da mi netko cupa
srce. Oci joj se pune suzama.
Gledam Zari. Grize donju usnicu i smijesi se, a Ahmed ponovno
crveni. Tada upire prstom u mene i obraca se Zari:
Imali su srece da se moj prijatelj nije umijesao. Sigurno znas da je
super-boksac, zar ne?.
Zari odmahuje glavom.
Boksac? Malo sam nabijao po vreci, pa sam sada odjednom boksac?
Fenomenalno boksa, nastavlja Ahmed. Udara brze od svih koje
poznajem.
Neugodno mi je zbog nezasluzenih komplimenata, pa pokusavam
promijeniti temu, ali Ahmed se ne da.
Uostalom, otac mu je bio boksacki prvak teske kategorije. Ima dobre
borbene gene.
Napokon mu uspijevam upasti u rijec, pa pitam Zari:
Znaci, ti i Doktor poznajete se vec godinama, je li tako?.
Da, odgovara dok dijeli salice s toplim cajem i opet se obraca
Ahmedu i Fahimi: Divim se ljudima poput vas. Oduvijek me
zanimalo kako je to kad se dvoje potpunih stranaca jednostavno sretne i
zaljubi jer od mene se, otkada znam za sebe, ocekivalo da budem
zaljubljena u Doktora!.
Ocekivalo se da budes :alfublfena? pitam se s gorcinom.
Ubacuje kockicu secera u usta i, gledajuci Fahimu, polako pijucka caj.
Uvijek me zanimalo kako uopce dode do toga, kaze. Mislim, kako i
zbog cega se dvoje potpunih stranaca uspije zaljubiti? Kako znas da si
dobro odabrao?
Fahima gleda Ahmeda, a on slijeze ramenima.
Ne znas, ubacujem se kao da sam tko zna kakav strucnjak za
ljubavna pitanja. U dogovorenom braku oslanjas se na mudrost
starijih i iskusnijih, a u ljubavi poput njihove oslanjas se na intuiciju
vlastita srca.
Da me mama sada cuje, vidjela bi da nisam bas tako povucen kako ona
uvijek tvrdi. Ali uopce nema sumnje da bi to pripisala blagotvornom
ucinku motornoga ulja.
38
Ahmed mi se smijesi i namiguje.
Intuicija vlastita srca, ponavlja Zari s iskrom u ocima. Svida mi se
to. Intuicija vlastita srca.
Momak se zbilja zna izrazavati, hvali me Ahmed, ali istog mi
trenutka dobacuje pogled u kojemu vidim da mi se lose pise. Rijeci su
mu poput predivno skladanih vinjeta bez imalo ustezanja povezanih
strunom lica i vremena.
Taj nece dozivjeti zenidbu s Fahimom.
Zari ga neko vrijeme promatra, kao da pokusava dokuciti sto je htio
reci, a zatim se okrece Fahimi.
Prepustanje intuiciji vlastita srca sigurno je mnogo uzbudljivije nego
oslanjanje na mudrost starijih i iskusnijih, zar ne? kaze, ocito misleci
na to kako je Fahima u posljednji tren izbjegla dogovoren brak.
Da, jest, veselo ce Fahima.
Podsjeca me na holivudske Iilmove, kaze Zari. Upoznas nekoga,
povjeravas mu se, upoznajes ga... sve mi to zvuci jako romanticno. Ali
i opasno! S Doktorom tako nesto nisam osjetila.
Nisi? pita Fahima.
Ne. Jos smo se kao djeca igrali zajedno, objasnjava Zari. Sada ga,
doduse, vidam samo nekoliko puta tjedno jer je stalno necim zauzet, a i
dolazi samo kada su mi roditelji kod kuce jer nece da ljudi svasta
pricaju. U tome je dosta staromodan. Mislim, nasa je veza u mnogome
dobra, ali vasa je kao iz romana.
Po zbunjenom meskoljenju shvacam da joj nije bas ugodno pricati o
Doktorovim posjetima, ali ne mogu dokuciti uznemiruje li je to sto ga
prerijetko vida, ili joj se ne svida zamisao dogovorenoga braka.
Fahima se smjeska, a Ahmed mi opet namiguje. Tocno znam sto misli.
Cim ostanemo sami, reci ce mi da Zari zapravo uopce ne voli Doktora i
da je taj brak najobicnija namjestaljka. Naglasit ce i da je rijec o
obicaju kojemu bi se obrazovan covjek, poput Doktora, morao
oduprijeti iz moralnih razloga, jer, sto bi ljudi mogli reci? Mlad i
perspektivan intelektualac zeni se djevojkom koju su mu roditelji
odabrali jos prije rodenja? Zbog svega ce me toga Ahmed zacijelo
pokusati nagovoriti na nesto blesavo, poput glasnog izvikivanja s krova
ljubavne izjave Zari, a nastojat ce me uvjeriti i u to da bi se Doktor
trebao maknuti od Zari i posvetiti se izbavljanju nase domovine iz ralja
zaostalosti.
Kasnije istoga dana Zari nam govori o svojim rodacima i roditeljima.
Majka joj je odrasla u Komu, jednom od najsvetijih iranskih gradova i
odgojena je u iznimno poboznoj obitelji. Vecina Zarinih rodakinja s
39
majcine strane nosi cador', a jedna Zarina sestricna, koja je, kaze,
toliko lijepa da bi u Americi ili Europi sigurno bila Iilmska zvijezda,
nosi burku'' koja je prekriva od glave do pete, bas kao i zene u
Saudijskoj Arabiji.
Zari je naziva Maskiranim andelom.
Maskirani andeo? pitam. Zvuci kao super naslov za Iilm.
Ahmed i tu priliku iskoristava da bi me pohvalio.
Pasa je gledao sve klasicne americke Iilmove, kaze. Ziva je Iilmska
enciklopedija. Zna sve glumce, rezisere i producente. Sigurno ce i sam
postati veliki Iilmas.
Zari me gleda i pita:
A ti bi htio postati Iilmas?
Da, odgovaram.
Bas zanimljivo!
Ahmed puca od ponosa.
I ja volim americke Iilmove, kaze Zari. Ali Doktor kaze da
Hollywoodom vladaju Zidovi cionisti. Dodaje i da nije posve sigurna
sto je cionizam, ali da zna da nije nista dobro.
Fahima na to kaze da joj je otac kolumnist u najvecim iranskim
novinama, Kejhanu, i da je jos kao djecak sanjao o tome da intervjuira
Walta Disneyja, ali mu je onda netko iz redakcije rekao da je Disney
cionisticki agent. I ona priznaje da ne zna sto je cionizam, ali, koliko
cuje, mora biti nesto grozno!
Ahmed se odmah okrece prema meni i sapatom me nagovara:
Objasni im sto je cionizam! Hajde, objasni im!.
Mnogi seIovi holivudskih studija zbilja su bili Zidovi, hvatam se na
mamac. Zucker je bio Zidov, Meyer, Selznick... Ali nisam bas siguran
da je ijedan od njih snimao Iilmove koji su uzdizali stvaranje drzave
Izrael. To bi, naime, bio cionizam.
Covjece! toboze zadivljeno uzdise Ahmed. Odakle ti to sve znas?
Svaki put od tebe naucim nesto novo!
Mogu li dobiti casu vode? pitam Zari u nadi da cu tako usutkati
Ahmeda.

'Plast, pelerina ili slicno vanjsko odjevno pokrivalo kojim neke zene islamske vjere (posebice
je cest u Iranu) prekrivaju sve osim lica. Za cador je karakteristicno da nema rukava i da
doseze do gleznjeva.
''Pokrivalo za zensko tijelo i lice, izradeno od guste tkanine koja u potpunosti prekriva cijelo
tijelo i lice, osim sto se u predjelu ociju nalazi gusta mreza. Nose je neke zene islamske vjere, a
posebice je cesta u AIganistanu, Saudijskoj Arabiji te nekim dijelovima Pakistana i Indije.
40
Svaki put kad Zari ode u kucu da bi nam donijela nesto za jelo ili pice,
najradije bih se nekamo maknuo da Fahima i Ahmed mogu malo ostati
nasamo, ali ne znam kamo bih. Zari mi napokon nudi spasonosno
rjesenje: doziva me iz kuce. To je prvi put da me oslovljava imenom i
ono u njezinim ustima zvuci nekako posebno, vazno. Ulazim u kucu i
spazim je kako, ledima okrenuta kuhinjskim vratima, guli narancu.
Okrece se i uz smijesak mi kaze da me pozvala zato da Fahimu i
Ahmeda ostavimo malo nasamo.
Znam, odgovaram. Mogu li ti necim pomoci?
Ne. Samo mi pravi drustvo. Vraca se guljenju narance.
Zbunjen sam jer sam prvi put nasamo sa Zari i nemam pojma sto bih
rekao. Kejvan ulazi u kuhinju, pije vodu i odmah odlazi. Mozda Iradz i
nije tako los, mislim, prisjecajuci se kako zuri u Ahmedovu sestru.
Bas su lijep par, kaze Zari.
Slazem se.
Lijepo od tebe sto im pravis tu uslugu.
Ma, sve za Ahmeda. Super je decko.
Da, super je, potvrdujem i ponestaje mi rijeci.
Slijedi duga i neugodna stanka.
Uvijek si tako sutljiv? pita me i preko ramena dobacuje smijesak.
Ne, obicno nisam, kazem, ocajnicki smisljajuci sto bih joj pametno
rekao o nacinu na koji se sporazumijevam s ljudima, ali nista mi ne
pada na pamet, pa ponovno tonem u tisinu.
Postoji li netko poseban u tvojem zivotu?
Ne znam sto bih joj odgovorio. Zbog moje se sutnje okrece da vidi
jesam li jos ondje, a onda se nasmijulji kada spazi da sam se zacrvenio.
Ne treba ti biti neugodno. Samo sam nekoliko godina starija od tebe,
mozes mi sve reci. Naravno, ako zelis.
Da, postoji netko poseban. To mi se cini najboljim odgovorom jer
potice daljnji razgovor.
I mislila sam da postoji. Vidim da ste ti i Ahmed svake veceri na
krovu, pa sam pretpostavila da razgovarate o curama, kaze, pa
nakratko zastane. Sada znam da on tebi prica o Fahimi, ali tko je
glavna junakinja tvojih prica?
Strahovito sam uzbuden zbog pozornosti koju mi poklanja, pa se
nemirno osvrcem, podizem rake u zrak i meskoljim se s noge na nogu,
a ona me netremice promatra.
Ne mogu ti reci, izgovorim napokon.
Licem joj se razlijeva osmijeh.
41
Bas si sladak, kaze i odlazi do hladnjaka te iz njega vadi jabuke. A
zasto mi ne mozes reci?
Ne odgovaram.
Sudjiv i sramezljiv, zadirkuje me. Cure obozavaju sramezljive i
sudjive decke. Tajanstvene tipove. Znas to?
Odmahujem glavom. Volio bih da moja mama cuje sto djevojke misle
o introvertiranima.
Ma, moras mi reci, uporna je Zari. Znas kako ljudi postaju dobri
prijatelji? Tako sto se jedni drugima povjeravaju. Dakle, reci mi! Tko
je ona? Vraca se do mjesta na kojemu je stajala kad sam stigao. Je li
lijepa? Poznajem li je? Zivi li u nasoj cetvrti? Daj, reci mi tko je!
Poznajes je, prosapcem.
O, super. Znaci, mora da je iz ulice. Dobro je, dobro, sad vec
napredujemo.
I dalje sutim.
Ide u skolu? nastavlja s ispitivanjem.
Ne, vec je maturirala.
Starija je od tebe? O, pa to je uvijek zanimljivo. Je li lijepa?
Najljepsa na svijetu, izleti mi. Ima plave oci, predivnu bradu i
jagodice.
Primjecujem da je na trenutak zastala s guljenjem voca i bojim se da
sam pretjerao. Ona je, naime, jedina djevojka iz ulice s plavim ocima.
Zvuci krasno. A gdje zivi? pita me okrenutih leda.
Blizu, kazem nakon kratkoga oklijevanja.
I sto ti se kod nje najvise svida? Naravno, osim izgleda, nastavlja
nesto ozbiljnijim tonom.
Sve, priznajem. Podsjeca me na svjezinu i cistocu snijega, na bistru
i mirnu rijeku, na svjezinu kise, na mocne i velicanstvene planine, na
njezno i mirisno cvijece.
Zari se okrece i zuri u mene sa zbunjenim, ali vragolastim smijeskom
na usnicama. Iz ociju joj prsti gomila pitanja. Pitanja koja ti poput
munje pogadaju misli, u djelicu sekunde rasvjetljavajuci sve, a zatim te
u tami ostavljajuci da se pitas sto si to zapravo vidio.
Zna li Ahmed tko je ona? napokon pita.
Da.
Jasno ti je, naravno, da cu ga pitati, kaze i prasne u smijeh, pa
izlazimo u dvoriste s hranom i picem.
Osjecam se krajnje iscrpljeno i posljednjim se snagama trudim da mi
zdjela s vocem ne ispadne iz ruku. Zari pak na dvoristu izvlaci tatin
Iotoaparat i Kejvanu pokazuje kako da nas sve cetvero IotograIira kraj
42
houza. Svakome ce izraditi jedan primjerak, kaze, da imamo uspomenu
na ljeto u kojemu smo postali najbolji prijatelji.
Te veceri u krevetu jos jednom prozivljavam svaki trenutak protekloga
dana, ukljucujuci i onaj u kojemu sam ispao zadnji idiot jer sam
djevojku koju volim poceo usporedivati s rijekama, planinama i
cvijecem. Jednostavno me pitala sto mi se, osim izgleda, najvise svida
na njoj, a ja sam se raskokodakao s romanticnim glupostima, kao
budala. Trebao sam reci da imamo slican ukus, da su joj omiljene boje
te i te, da voli jesti tu i tu hranu, spomenuti njezine najdraze knjige i
Iilmove.
No, odjednom shvatim da bas i ne znam mnogo o Zari. Zapravo, ne
znam gotovo nista. Ne znam kako odabire prijatelje, cime se bavi u
slobodno vrijeme, ni kakvi joj se ljudi svidaju. Znam samo da je volim.
Zar se svi tako zaljubljuju? Pitam se koliko Ahmed zna o Fahimi.
Vjerojatno ne mnogo. Znam da je moj otac prvi put spazio moju majku
kad se vracala iz skole i mjesec ju je dana pratio do kuce prije nego sto
je skupio hrabrost da joj se obrati. Mjesec dana nakon toga poslao je
roditelje k njezinima da je isprose.
Potpuno sam zbunjen. Ljubav me obuzela i zivot oko mene kao da je
stao. Vise nisam u stanju razmisljati ni o cemu osim o Zari i pitam se
kako odraslima uspijeva da istodobno budu zaljubljeni i rade bilo sto
korisno.
Bacam pogled prema Ahmedovu krovu, vidim da spava i cujem ga
kako hrce. Prilazim mu i budim ga.
Sto je bilo? pita.
Zari me pitala sto mi se svida kod djevojke u koju sam zaljubljen i
nisam se mogao sjetiti bas nicega, kazem ocajno.
Samo me zbunjeno promatra.
Negdje sam procitao da ljudi na Zapadu, u Americi i u Europi, dosta
dugo zajedno izlaze prije nego sto se zaljube, kazem uzbudeno. Jesi
li to znao?
Odmahuje glavom.
Ali doista je tako. Vidio sam i u Iilmovima. Jako, jako dugo izlaze.
Cak i do deset, dvadeset godina!
Covjece! sapuce.
A mi u Iranu samo nekoga pogledamo i zaljubimo se. Dovoljno je da
nam se cura nasmijesi i gotovi smo. Nikakvi izlasci, nikakvo
upoznavanje, bas nikakve prilike da se zblizimo. Razumijes li sto ti
govorim? Evo, recimo, znas li ti kakva je, zapravo, Fahima? Znas li
koje boje voli, sto najvise voli jesti, cime se bavi u slobodno vrijeme?
43
Ne.
I nisi zabrinut zbog toga?
Ahmed ozbiljno kima glavom.
Sto ako uopce nije onakva kakva mislis da jest? Sto ako Zari i ja
uopce nismo jedno za drugo? Sto ako se vjencamo, dobijemo djecu i
onda ispadne da smo potpuno razliciti? Sto cu onda?
Ahmed rukom pokriva usta i zabrinuto dahne.
Tebe to ne muci? pitam ga.
Muci me, muci, sad kad si spomenuo, pali cigaretu. Za Boga
miloga, to je doista problem. Cese se po glavi i kaze: Daj mi trenutak
da razmislim. Dotaknuo si se necega zbilja vaznog. Sad mi je napokon
jasno kako si od svoga tog citanja pametniji.
Nastavljam s objasnjavanjem i razradom svoje teorije, ali Ahmed me
usutkava i kaze neka ga pustim da razmisli, pa sjedam na rub njegova
kreveta dok se on ljulja naprijed-natrag i pravi cudne grimase, kao da
se usredotocuje, promatra problem iz razlicitih kutova, postavlja
hipoteze i zatim ih odbacuje zbog neuvjerljivosti. Mrmlja i ispusta
neobicne zvukove, podize obrve, lamata rukama i napucuje donju
usnicu preko gornje, gledajuci u nebo. Zatim povlaci dim iz cigarete i
uz uzdah ga ispuhuje, kao da je istinski razocaran vlastitom
nesposobnoscu rjesavanja jednostavne zagonetke.
Nakon posljednjega povucenog dima ustaje i odlazi do ruba krova, gasi
cigaretu i baca opusak na susjedov krov, kako ga njegov otac ne bi
nasao. Zatim se vraca pod pokrivac i s kreveta mi sapce:
Znam sto trebas napraviti. Otidi na Zapad, jako dugo hodaj s nekom
curom, super je upoznaj i onda se vrati ovamo i ozeni Zari. S tim se
rijecima okrece na drugu stranu i istoga trenutka pocinje hrkati.
Nekoliko trenutaka sjedim i promatram ga, a zatim ustajem, udaram ga
u dupe i odlazim na spavanje.
0.(in]cc ]vv.i
Ahmed, Fahima i ja gotovo svaki dan provodimo kod Zari, pa
se pocinjem zaliti Ahmedu da stalno samo sjedimo i pricamo te da
cemo, koliko god to bilo krasno, uskoro curama dojaditi, ako ih ne
zabavimo necim drugim.
A sto bi ti drugo radio? pita Ahmed.
Nekamo bih ih odveo, kazem. U kino, na veceru, nesto
zanimljivo!
44
Ma nemoj? sarkasticno ce Ahmed. A kako cemo to platiti? Tvojim
cekovima ili mojom kreditnom karticom?
Mrstim se i slijezem ramenima.
Osim toga, nismo u Americi. U Iranu smo, u nasoj cetvrti...
Dobro, dobro, zaboravi! prekidam ga i odlucujem da vise nikada
necu pokrenuti tu temu.
S odmicanjem ljeta sve se vise zblizavamo i bez ustezanja jedni
drugima prepricavamo neke od najintimnijih dozivljaja i iskustava.
Rastanak je zato svake veceri sve tezi. Nikome se ne odlazi kuci, pa se
vec pocinjemo i saliti s time.
Trebali bismo poci, kaze netko.
Svakako, slozi se netko drugi, ali nitko se ni ne pomakne, pa svi
prasnemo u smijeh. Dobro, dobro, jos nekoliko minuta, ali onda
doista moramo!
Svakako. Samo jos nekoliko minuta.
Ahmed i Fahima su zaljubljeni, to se sada vec zbilja primjecuje. Uz
Fahimu Ahmed postaje neobicno njezan i zadovoljan, a i sam priznaje
da se kraj nje osjeca gotovo pobozno.
Kao da to vise nisam ja, kaze. Cak bih se mogao druziti s Iradzem.
Bas im se veza lijepo razvija, kaze mi jednom nasamo Zari.
Svakoga mi dana sve vise izgledaju kao par. A tebi?
I meni.
Njihova je veza toliko drukcija od moje s Doktorom.
Svaki put kad spomene Doktora automatski pocnem podizati i spustati
rukave.
Njima je sve uzbudljivo i novo, sanjarski ce Zari. Nas dvoje prema
njima zapravo djelujemo dosadno. Kao da smo vec sto godina u
braku.
Odjednom shvativsi da je o Doktoru rekla nesto negativno, naglo se
zahihoce i kaze:
Nemoj me krivo shvatiti, ja obozavam Doktora. Divan je covjek,
pametan, brizan... Imam srece sto takav supermomak hoce djevojku
kao sto sam ja.
Malo se previse opravdava. Doktor doista jest divan covjek, ali
sumnjam da je Zari potpuno sretna zbog dogovorenog braka i bez
prilike da samostalno dozivi ljubav. Zna li Doktor za takve Zarine
osjecaje? Sto bi ucinio da zna? Voli li doista Zari, ili se tek oslanja na
mudrost starijih, umjesto na intuiciju vlastita srca?
Zari svako malo smislja neke poslice koje treba obaviti u kuci i svaki
me put poziva da joj pomognem.
45
Neka malo ostanu sami, sapce mi cim se malo odmaknemo od
Fahime i Ahmeda.
Neka, odgovaram, a u sebi plamtim od uzbudenja.
Jednoga pak dana u dnevnom boravku u ruke hvata jednu biljeznicu i
pita me znam li cuvati tajnu.
Naravno, kazem, sav cvatuci zbog pomisli da me upravo unapreduje
u osobu od posebnog povjerenja, a ona tad otvara biljeznicu i pokazuje
mi crteze nase ulice.
Ne zeli drugima otkriti da crta, pa je uvjeravam da ce ono sto gledam
ostati medu nama, a ona upire prstom u jedan crtez:
Vidi! Nogomet na ulici! Znas li koji si od ovih momaka ti?
Koji?
Toga dana nisi igrao, zadirkuje me s vragolastim osmijehom na licu.
Kaze da najvise voli crtati ljude i posebna mjesta, pa mi pokazuje crtez
Ahmedove bake i djeda. Baka stoji pod stablom, a djed joj prilazi lica
prepuna ljubavi. Cini se kao da baka uopce ne shvaca da je djed tek
nekoliko metara od nje.
Bio je dobar covjek, kaze Zari. Davao mi je slatkise kad sam bila
Kejvanove dobi. Zbilja mi nedostaje.
Medu crtezima je i karikatura na kojoj je Iradz okruzen djevojkama.
Oci su mu razrogacene kao da bas svaku zeli progutati pogledom.
Moram priznati da dobro opazas, kazem joj.
Pa, tesko je ne opaziti kada bulji kao da ce te izbusiti pogledom,
glasno se smije. I ja se smijem, iako bih najradije dohvatio toga
napaljenog malog pizduna i iz duplja mu iscupao bestidne, pohotne oci.
Zatim Zari izvlaci obiteljski album i pokazuje mi sliku Maskiranog
andela.
Prekrasna je, zar ne?
Bacam pogled na IotograIiju. Maskirani andeo otprilike je iste visine
kao i Zari, a duga joj se, ravna kosa preko ramena slijeva sve do struka.
I ona ima plave oci, kao i ti, kazem.
Preci su nam bili Rusi. Vecina djevojaka u mojoj obitelji ima plave
oci. Usput, jedino je ovaj put pred Iotoaparatom skinula burku.
Sva se ozaris kada pricas o njoj.
Ona mi je najbolja prijateljica, kaze Zari. Pravo joj je ime Soraja i
vrlo je pametna. Neces vjerovati, ali napamet zna bas sve HaIizove
pjesme!
Nevjerojatno, kazem, zamisljajuci golem umni napor koji je
potreban da bi se napamet naucilo tako mnogo teksta. Kad smo vec
kod toga, jesi li ikada gatala s HaIizovim pjesmama?
46
Rijec je o iranskom obicaju: zatvoris oci, nesto zazelis ili postavis
pitanje, a zatim nasumce otvoris jednu stranicu knjige i tekst koji na
njoj pronades odgovor je na postavljenu dvojbu ili njezino rjesenje.
Jesam, odgovara Zari. Jako to volim raditi, ali Doktor kaze da time
vrijedam HaIiza jer njegove pjesme nisu horoskop.
Smijem se. Najradije bih rekao da bi se Doktor katkada mogao malo i
opustiti, ali ne kazem to nego:
Jednoga cu dana donijeti HaIizovu knjigu ovamo, pa cemo zajedno iz
zabave malo gatati. I necemo reci Doktoru. Bit ce to nasa mala tajna!
Licem joj se razlijeva blistav smijesak.
To bi bilo divno!
Jednoga joj pak dana pravim drustvo u kuhinji dok pere sude, kada me
odjednom upita:
Bojis li se odlaska u Ameriku?
Kako to mislis, bojim li se?
Pa, bio bi jako daleko, u stranoj zemlji, a tu su i ocekivanja tvojega
oca. Cujem da ima velike planove za tvoju buducnost. Nimalo te to ne
plasi? Zastaje sa sudem u rukama, okrece se prema meni i na brzinu
se ispricava: Oprosti, zabadam nos tamo gdje mu nije mjesto!.
Ma, ne zabadas, uvjeravam je dok mi u primozgu tutnji mamin glas:
Lfudi u Africi umiru od gladi, a ti bi da se saalim nad tobom :ato sto
te otac salfe u Ameriku? Bi li moda radife isao u Banglades?
Pada mi na pamet i jedan dogadaj, kada sam mami, koja zna sto mislim
o tatinim planovima o mojem odlasku u Ameriku, sav jadan rekao:
Vidis? To tvoje motorno ulje nista ne pomaze! Trebao bih od njega
biti otvoreniji, a ja se i dalje ne usudujem s tatom razgovarati o tome.
Mogla bi me zato prestati pojiti njime!.
Imas pravo, lijek ocito ne pomaze, slozila se. Prava steta! I onda
mi je udvostrucila dozu. Sada bi trebao poceti djelovati.
Usnice mi se zbog takvih misli sire u smijesak.
Cemu se smijes? pita me Zari, pa joj pricam o motornom ulju, a ona
se smije i kaze da sjajno oponasam svoju majku.
Zatim se vracam na pitanje koje mi je najprije postavila. Kazem joj da
je prije nekoliko dana moj otac kuci donio casopis koji mu je poslao
prijatelj iz Europe.
U njemu je objavljen niz IotograIija kojima se opisuju dogadaji iz
protekle tri godine, s kratkim potpisom pod svakom, kazem. Ljudi
koji umiru od gladi u BiaIri, jedna Cileanka koja trci prema kolima
hitne pomoci pred zatvorskom mrtvacnicom ne bi li vidjela je li njezin
sin toga dana smaknut i jos mnogo takvih stvari. Posebno me uzrujala
47
slika dvanaestogodisnje djevojcice iz BiaIre koju su nigerijski vojnici
silovali i ostavili da umre u jarku. FotograIirana je nakon sto su je
prebacili u bolnicu i na IotograIiji se smjeska jer su joj rekli da joj stize
mama.
Boze sveti, uzdahne Zari i rukom prekriva usta.
Takve te stvari natjeraju da svoj polozaj vidis u drukcijem svjetlu,
kazem.
Kad vec mislim da sam je pricom bespovratno rastuzio, na predivnom
joj se licu pojavljuje ceznudjiv smijesak. Tapsa me po ramenu i kaze:
Tako si pametan. Volim to kod tebe!.
Zapljuskuje me val blazenstva dok izgovara rijeci volim i tebe. Da
je barem ispustila druge dvije rijeci iz recenice!
Posljednje subote u kolovozu, gotovo mjesec dana prije kraja ljeta,
Ahmed i ja odlazimo k Zari, svaki s jednom ruzom. On Fahimi daruje
crvenu, sto znaci da je voli, a ruza koju ja dajem Zari je bijela, sto
simbolizira prijateljstvo. Djevojke su iskreno ganute. Fahima grli
Ahmeda i ljubi ga u obraz, a Zari mi stisce ruku te kaze da sam zbilja
drag decko. Zatim stavlja ruzu u kosu, gleda me u oci i smijesi se. To
me toliko zbuni da istoga trenutka spustam pogled i crvenim, ali od
toga dana primjecujem da se Zari oblaci malo ljepse kada je
posjecujemo.
Dotjeruje se zbog tebe, sapce mi Fahima. Trebao bi joj nekako dati
do znanja da ti se to svida.
Ahmed i Fahima smiju se dok zustro odmahujem glavom, ali istina je
da bih zapravo vrlo rado takav kompliment dao Zari. Zato jednoga
popodneva, dok smo sami u kuhinji i dok ona pere salice, skupljam
dovoljno hrabrosti i kazem da mi se njezina Irizura svida. To, medutim,
uspijevam tako promumljati da se ona okrece i pita:
Sto?.
Zbunjeno pokusavam ponoviti ono sto sam rekao, ali glas mi zapinje u
grlu.
Jesi li ti to rekao da ti se svida moja Irizura? dodaje.
Kimam glavom. Ona se smijesi i vraca sudoperu. Ne znam sto bih
rekao.
Vise ti se svida ovako? pita me.
Odgovor jedva prevaljujem preko usnica.
Ne, da, mucam. Mislim, svida mi se i onako i ovako, ali ovako je
jako lijepo. Naravno, bilo ovako ili onako, svida mi se oboje. I jedno i
drugo je lijepo. Celjust mi se pomice bez ikakva nadzora i ne
uspijevam se zaustaviti.
48
U redu, onda cu ubuduce uvijek nositi ovakvu Irizuru, kaze mi tiho,
ne gledajuci prema meni.
Srce mi se ispunjava njeznoscu kakvu nikada prije nisam dozivio.
Kada poslije sve pricam Ahmedu, on me tapsa po ramenu i kaze:
Odlicno, odlicno! Sve ide po planu.
Kakvom planu? pitam.
Planu po kojemu bi se Zari trebala poceti pitati jesi li zaljubljen u nju.
Nista u zene ne budi takvu znatizelju kao sumnja da je netko u nju
zaljubljen. Vidjet ces, sad ce uciniti sve da tu sumnju potvrdi. Ulozit ce
poseban trud u to da sazna. To ti je, jednostavno, ljudska priroda. Svi
zelimo biti voljeni!. Cese se po glavi i nastavlja: Vjeruj mi! U toj se
Irajerici sprema oluja. Uskoro ce nesto u njoj puknuti, pa ces vidjeti sto
se krije iza oblaka!.
.}o ]cvnv i.v, noin
Kejvanov je sedmi rodendan i nas je cetvero zaduzeno za nadgledanje
proslave. U Zarinu je kucu pozvana vecina djece iz susjedstva, pa joj
Ahmed i ja pomazemo. Barem tako Fahima i Zari objasnjavaju sto smo
ondje. Citav dan vjesamo balone, bijele i zute trake po stropovima i
zidovima u kuci, Fahima i Zari prave sendvice, a ja na stol postavljam
plasticne tanjure, case, zlice i nozeve. Ahmed se ponudio da ce birati
glazbu. Od nekoga je posudio omanji jeItin kazetoIon i cijeli ga dan
pokusava osposobiti.
Prava glazba glavni je dio svake proslave, kaze. To sigurno znate,
zar ne? Ako ne odaberem prave pjesme, tulum bi mogao neslavno
propasti.
Fahima kaze:
Da, dragi, a Zari se smije Ahmedovu glupiranju.
Stvarno razumijes sto govorim, ili se slazes samo zato sto sam
zgodan? zadirkuje Ahmed.
I jedno i drugo, zlato! U pravu si, a i jako si zgodan, odgovara
Fahima.
Ahmed tada pusta svoje najdraze pjesme i plese posred sobe.
Dobro pleses, hvali ga Fahima.
Ucio me Tennessee Williams glavom i bradom.
Tennessee Williams nije plesac, bunim se.
I ja sam mu to govorio, ali nije se dao smesti.
Sva se pozvana djeca pojavljuju u isto vrijeme, pa Ahmed kaze da su
zacijelo vrebali pred vratima i planirali navalu. Glazbeni mu se miks
49
raspada u roku od pet minuta, a Kejvan cvate u sredistu pozornosti i
nagovara Ahmeda da se s njim igra konjica. Ahmed se spusta na sve
cetiri i ostatak dana provodi glumeci uzvanicima konja. I ja ga jednom
pokusavam zajahati, ali on me ritne i poluglasno opsuje. Fahima i Zari
se smiju i pljescu mojem pokusaju.
Klinci se naganjaju po dvoristu, stubama i iz sobe u sobu. Vicu, vriste,
naguravaju se i neprekidno svadaju, pa Kejvan u jednom trenutku pada
i razbija koljeno. Zari, Fahima i ja sjedamo pokraj njega i pokusavamo
ga utjesiti, ali on uporno place.
Znas, ja sam jednom slomio potkoljenicu na tri mjesta, a nisam ni
pisnuo, kazem mu.
Kako to? Nije te boljelo? pita djecak.
O, i te kako me boljelo, odgovaram. Ali, zakljucio sam da me nece
boljeti manje ako placem.
Zbilja? cudi se Kejvan.
Toboze zbunjen, dizem ruke u zrak i poviknem:
I moja se mama cudila. Stalno je ponavljala: 'Kako mozes slomiti
nogu na tri mjesta i nijednom ne zaplakati?' U pozadini cujem kako se
Ahmed smijulji mojem oponasanju mame. Zato mi sada svakoga dana
daje zlicu sirupa da bih mogao plakati kada je potrebno.
I places li? oklijevajuci pita Kejvan.
Samo kada me tjera da pijem taj sirup, iskrivljujem lice u grimasu
gadenja nad maminim napitkom od konjske mokrace i svi se smiju, a ja
njezno doticem Kejvanovo koljeno: Vise te ne boli, zar ne?
Ne, odmahuje glavom.
No, vidis. Kada se smijes, nista te ne boli.
Kejvan skace na noge i igra se nastavlja. Zari mi se sapatom zahvaljuje
i dobacuje pogled od kojega mi se srce rastapa od njeznosti.
Nesto poslije igramo igru 'Tko sam ja?'. Sva djeca sjedaju u krug,
Ahmed pantomimom oponasa neku osobu, a ostali pogadaju o kome je
rijec. Klincima se igra silno dopada, ali i Zari, Fahimi i meni jer
napokon imamo priliku malo sjesti i predahnuti. Dok gledamo
Ahmedovu predstavu, Zari se u jednom trenutku naginje prema meni i
kaze:
Pitanje za tebe zapravo ne glasi 'Tko sam ja?', nego 'Tko je ona?'.
Tko je ona?
Da. Ona za koju si rekao da je njezna poput cvijeta, velicanstvena
poput planine i... Sto si ono jos rekao?
Joj, molim te, zaboravi to. Najobicnije gluposti, kazem sav postiden.
50
Bas si to lijepo bio rekao. Ta je cura prava sretnica, to ti je jasno, zar
ne?
Topim se. Najradije bih vrisnuo i odmah Ahmedu rekao sto je
izgovorila.
Hvala, kazem.
Nadam se da nije ljubomorna sto mi danas pomazes na bratovu
rodendanu.
Nije ona ljubomoran tip cure.
Nije? Ma, sve su cure ljubomorne, to valjda znas.
Najradije bih je pitao je li i ona ljubomorna, ali to mi se cini
neuljudnim.
A kako bi ona tebe opisala? znatizeljno me zapitkuje.
Ne znam. O tome jos nismo razgovarali.
Niste? Nisi joj jos rekao da je volis?
Mislim da to vec i sama zna, odgovaram oklijevajuci.
Ali, jos joj nisi rekao?
Ne tim rijecima.
Jesi li vec pitao HaIiza? pita me. Mislim, jesi li sebi proricao
sudbinu pomocu njegovih stihova?
Odmahujem glavom.
Pa, trebao bi. I trebao bi joj uskoro reci da je volis. Curama je drago
cuti takve stvari. Kako si ono rekao da se zove? ubacuje naglo to
pitanje, nadajuci se da ce me dobiti na prepad i da cu joj otkriti tajnu.
Smijesim se.
Ne mogu ti to jos reci.
A zasto?
Pa... ne znam.
Smijesi se, a ja sav drscem. Uvjeren sam da joj je sve jasno. Polako se
odmice od mene, pa i dalje gledamo Ahmedovu predstavu. Nakon
nekoliko minuta ustaje i odlazi u kuhinju, vracajuci se s tanjurom
punim sendvica.
Znala sam da neces imati vremena za jelo, pa sam ovo stavila na
stranu za tebe, kaze.
Spoznaja da je mislila na mene obuzima me poput zvuka opojne
pjesme.
Nadam se da volis hladne sendvice, dodaje.
Kako ne bih kad ih je ona napravila?
Nakon odlaska Kejvanovih gostiju Fahima, Zari, Ahmed i ja potpuno
iscrpljeni sjedimo za stolom u blagovaonici. Zurim u zdjelicu sladoleda
koja preda mnom stoji najmanje dvadeset minuta, a djevojke s
51
nevjericom odmjeravaju nered koji je ostao za klincima i koji tek treba
rascistiti.
Leda me rasturaju, kaze Ahmed. Znate sto? Starci mi idu na put i
nece ih biti nekoliko dana. Dodite k meni i napravit cemo tulum samo
za nas cetvero. Treba proslaviti sto smo prezivjeli najezdu klinaca.
Cijelu cemo noc pustati sentise i plesati.
Srce mi se topi od pomisli na Zari u mojem zagrljaju. Gledam je, a ona
se smijesi i spusta pogled.
Hocemo li ti i ja imati djece? pita Ahmed Fahimu.
Fahima mu namiguje i pokazuje cetiri prsta, a on se hvata za glavu.
Vas cete dvoje sigurno imati prekrasnu djecicu, kaze Zari s
ljubavlju.
Ahmed upire prst u mene i kaze:
I ovaj bi sa svojom dragom mogao napraviti krasnu djecu!.
O, da. Predivnu, jednostavno predivnu, slaze se Fahima.
Trebao ju je pozvati na proslavu, kaze Zari, pa ceka da vidi hoce li
Ahmed i Fahima na to nesto reci. Ne govore nista, pa se okrece meni:
To bi ti bila savrsena prilika da joj kazes sto prema njoj osjecas!.
Ahmed na to zauzima pozu ucenoga predavaca i kaze:
Ne znam, nisam siguran. Naime, ako nisi znala, on smatra da bi je
trebao bolje upoznati prije nego sto joj izjavi ljubav!.
Tocno znam sto je naumio i najradije bih ga na licu mjesta zadavio.
Kako to mislis? pita ga Zari.
Pa, gledaj, mudro ce Ahmed. Vecina se Iranaca zaljubljuje a da
pritom ne zna mnogo o onome drugome. S druge strane, ljudi u
Americi i Europi najprije dosta dugo izlaze zajedno i dobro se
upoznaju prije nego sto se zaljube. Pokazuje na mene i nastavlja s
predavanjem: Nas prijatelj ima vrlo pametnu teoriju o svemu tome.
Bas mi je neki dan na krovu o tome govorio. Zatim se okrece prema
meni i kaze: Hajde, reci im!.
Svom ga snagom ispod stola udaram nogom.
Zari i Fahima upiru poglede u mene i cekaju objasnjenje. Nakasljavam
se, nesto mrmljam, ubacujem punu zlicu sladoleda u usta i tako
nastojim dobiti na vremenu. Naposljetku ipak izustim:
Da, u Europi i Americi ljudi se doista dugo upoznaju prije nego sto
jedno drugome izjave ljubav, i onda vise ne znam sto bih rekao.
Slijedi napeta pauza, pa je prekidam dodajuci: Na Zapadu su veze
izmedu muskaraca i zena uobicajena, svakidasnja stvar, a u zemljama
poput nase ljudi se puno vise bave Bozjom voljom i sudbinom.
Antropolozi bi trebali istraziti uzajamnu zavisnost izmedu tehnoloskog
52
napretka i nacina na koji parovi u razlicitim kulturama stupaju u
veze!.
Ahmed se ceri, zabavljajuci se, i zbog toga se osjecam kao potpun
kreten. Zasto mu dopustam da me tako zbuni?
Nakon kratkog razmisljanja Zari kaze:
Zanimljivo! a Ahmed tesko uzdise, pa ga jos jedanput lupam pod
stolom, na sto se on naglo uspravlja, svim se silama trudeci da ne
zastenje od boli.
Zari me opet gleda i pita:
Kada ces mi reci tko je ona?
Vjerojatno tek kada antropolozi objave rezultate svojih istrazivanja,
odgovara Ahmed i namiguje mi.
Ubit cu ga' Mafke mi, ubit cu ga'
Dok cistimo, u oci mi upada slika Zari i Doktora na polici u dnevnom
boravku. Doktor je prebacio ruku preko njezina ramena i smijesi se.
Ona se pak karakteristicno vragolasto smijesi i glavom se oslanja na
Doktorovu lijevu ruku.
Uzasno sam ispala na toj slici, ali mojoj se mami svida, kaze dok mi
prilazi sleda. Stalno je pokusavam nekamo sakriti, ali ona je uvijek
pronalazi i vraca natrag na policu. Jednoga cu je dana zapaliti!
Zasto? Pa bas je lijepa.
Doktor je dobro ispao, ali ja nisam, kaze i izbjegava me pogledati u
oci.
Ponovno vracam pogled na sliku i kazem:
Pa, ne znam bas. Imas taj svoj smijesak!.
Koji smijesak?
Vragolasti smijesak. Tvoj karakteristican, sapcem.
Moj karakteristican, ponavlja, ali ne kao pitanje nego kao potvrdu.
Da. Nitko se drugi tako ne smijesi. Svida mi se.
Zbilja? pita i dalje spustena pogleda.
Da. Svida mi se i kako naginjes glavu na jednu stranu.
Da?
I oci su ti lijepe. Smiju se. Oci ti se gotovo uvijek smiju.
Ma, nije valjda da se uvijek smiju?
Uvijek se smiju kada si sretna.
Podize pogled i gleda me u oci.
Smiju li se sada?
Da, smiju se.
Neko vrijeme samo stojimo i gledamo se. Toliko smo blizu jedno
drugome da na licu osjecam njezin dah. Koljena mi klecaju i u samo
53
jednoj sekundi kroz glavu mi prolazi sve sto znam o njoj. Omiljena joj
je boja plava. Kaze da je sve cisto, duboko i beskonacno ujedno i
plavo, kao nebo i oceani, a ja se pitam zasto tome ne pribraja i svoje
oci. Znam da voli pricati price. Svakoga dana nakon rucka s Kejvanom
lijeze na prostirku pod tresnjinim stablom u dvoristu te podize oci
prema krovu. Znam da me gleda. Vidim kako mi prati pokrete, a u
pozadini cujem kako je Kejvan moljaka:
Jos jednu pricu, molim te, samo jos jednu!.
Volio bih da i meni u uho sapuce price o nasoj buducnosti. I ja bih je
tada trazio da mi isprica samo jos jednu. Svakoga se jutra budi rano,
odlazi do pekarnice na kraju ulice i ondje kupuje svjezi lavas' za
dorucak. Citavim je putem tamo i natrag promatram s krova i ona zna
da je gledam jer cesto podize pogled.
Opijen sam svim tim mislima i vidim kako joj se prsa uzdizu i spustaju
pod dubokim udisajima i izdisajima tek nekoliko centimetara od mojih.
Bespovratno sam zaljubljen. Samo je kratak trzaj dovoljan da bi nam se
usne spojile, i kad se vec pocinjemo naginjati jedno prema drugome, u
sobu upada Kejvan.
Gdje mi je plava majica? pita.
Zari i ja jos nekoliko trenutaka stojimo nepomicni, medusobno jedno
drugome zureci u oci.
Ona koju mi je Doktor poslao za rodendan, objasnjava djecak.
Zari polako okrece glavu prema njemu, a zatim me ponovno gleda.
Doktor mu je poslao prekrasnu majicu, sapce. Da je samo vidis!
Bas divno od njega. Okrece se prema ormaru. Doktor je divan
covjek, kaze s knedlom u grlu. Predivan covjek.
Vracam se kuci i otac me poziva da s njim gledam Casablancu. Kaze
da je to jedan od najvecih Iilmskih klasika svih vremena, na sto bih mu
najradije odgovorio da znam jer sam, kako Ahmed kaze, prava Iilmska
enciklopedija. No, ne kazem nista. Pozorno slusam dijaloge izmedu
Humphreyja Bogarta i Ingrid Bergman, nadajuci se da cu tako
proniknuti u jezik zaljubljenih. Prisjecam se svega sto sam rekao o
antropolozima, oblicima i obrascima ljubavnih veza, pa bih najradije
umro od stida. Pitam se hocemo li Zari, Doktor i ja zavrsiti kao tri
glavna lika u Iilmu. Doktor se odlicno uklapa u lik revolucionara koji
se bori protiv nacista, a ja sam usamljeni vlasnik krcme koji, sve dok se

'Tanko, peceno tijesto nalik meksickoj tortilji ili tankim lepinjama, savitljivo i pogodno za
sendvic-rolade dok je toplo, a hrskavo i slicno mlincima kada se ohladi. Vrlo cesto u Iranu,
Armeniji, Azerbajdzanu i Gruziji.
54
onaj drugi ne vrati, misli da je osvojio voljenu zenu. Hocu li i ja, kao
Bogart, imati snage da je se odreknem? Bih li i ja pronasao avion koji
bi Doktora odvezao na sigurno, daleko od nacista, zajedno sa zenom
koju volim? Bih li se zrtvovao za njihovu srecu?
Nakon Casablance odlazim na krov i bacam pogled prema Zarinoj sobi.
Svjetlo je ugaseno. Zatim spazim komad papira na zidicu izmedu svoje
i njezine kuce. Pod omanjim je kamenom koji ga drzi i cuva od naleta
vjetra.
Podizem papir. Zari je na njemu nacrtala mene. Stojim na ulici, pod
kisom i naslanjam se na stablo. Okrenuo sam se udesno i gledam za
djevojkom koja odlazi prema rijeci u pozadini. Zapravo, djevojka ne
odlazi nego lebdi, poput kakvoga andela bez lica. U dugoj joj je kosi
bijela ruza, poput one koju sam poklonio Zari, a u daljini se naziru
velicanstvene planine s vrhuncima prekrivenim snijegom. Na slici je
bas sve: sva ljepota, velicina, neiskvarenost, mir i ritam. U dnu crteza
Zarinom su rukom ispisane rijeci:
Kada mi kazes tko je, tvojem cu andelu nacrtati i lice!.
Zinv 1^!.
T.ini]vi].[v oni.v )v:cn, Icncvn
Stojim na krovu i gledam kako mi se po stubama lelujavo priblizava
zenska osoba kojoj ne raspoznajem lice, ali laki me koraci i bijela
rascvala ruza u kosi podsjecaju na Zari. Je li to doista ona? Nadam se
da jest. Vjetar mi miluje lice i nosnice ispunjava mirisom ruze dok je
nastojim mirno docekati, ali noge me izdaju, pa trcim siroko
raskriljenih ruku ne bih li je privio u zagrljaj. I ona pruza ruke, cini mi
se da sam je uhvatio, ali onda mi izmice i pada s krova. Glasa ugusena
u grlu budim se u znoju i sjedam u krevetu, jedva hvatajuci dah. U
usima mi odzvanja majcino upozorenje o padovima s krova.
Sam sam u sobi, a jedino svjetlo koje do mene dopire tupi je snop s
cetvrtastog otvora na vratima. Hladne prste stiscem u sake i zatim ih
zestoko tresem, kao da cu time odagnati nocnu moru. Cujem kako
hodnikom tumaraju budni pacijenti i taj me zvuk neobicno umiruje.
Vjede su mi teske, ali ne usudujem se ponovno zaspati. Skidam s
kreveta mokre prekrivace i lijezem na goli madrac, brojeci korake
sestara koje neprekidno ureduju po hodniku.
Um mi i opet preplavljuju pitanja:
Zasto sam ovdje? Zasto se ne sjecam bliske proslosti? Zasto mi se
ponekad dogada da ne prepoznajem roditelje kada mi dodu u posjet?
55
Zasto se nikako ne mogu osloboditi kosmara koji me obuzimaju i danju
i nocu?
Sedativi mi strahovito otezavaju potragu za odgovorima, pa mi jedino
preostaje da zanemarim sva pitanja i utonem u maglicastu nesvjesticu u
kojoj sve oko mene nestaje. U nju se skrivam kao pod sator: stiti me od
svega sto ne razumijem i cega se plasim. Tako mi prolazi noc.
Prvom prilikom kazem Jabukolikoj da mi je potrebno nesto sto bi
odagnalo snove. Trazi od mene da joj kazem o cemu sanjam, ali ne
mogu se sjetiti.
Uvjerava me da je sve to prirodno i najvjerojatnije prolazno stanje.
.)v] ]cv 1^. Icncvn
Io[oo.v no.
Zari je u posjet stigla Soraja, Maskirani andeo, a Fahima s roditeljima
posljednje dane ljeta provodi na Kaspijskom jezeru. Ahmed i ja
umiremo od dosade jer bez Fahime nikako ne smijemo k Zari.
Iradz iskoristava svaku priliku da bi nam pokazao svoje najnovije
izume, ali mi ga uglavnom ne slusamo. Zapravo, uopce nam nije jasno
sto pokusava konstruirati i njegovi izumi slice glupim napravicama bez
ikakve prakticne svrhe.
Moja je pak majka otkrila da susena oskorusa sprecava bolesti jetara,
pa je kupila nov tucak pomocu kojega smeckastu biljku usitnjava u
prah. Kaze da ce ga staviti u dvoriste na plocu, ne bi li se nekoliko dana
susio na suncu, a zatim ga spremiti u omanju staklenku koju je
nabavila posebno za tu namjenu. Ahmed i ja se pitamo kako ce nam
podvaliti taj suseni prasak.
Smijesat ce nam ga u caj, kaze Ahmed. Ja vise u tvojoj kuci ne
pijem caj.
Ni ja, dodajem i obojica se smijemo.
S krova moje kuce vidimo Soraju i Zari kako sjede pod tresnjinim
stablom uz houz. Soraja je uvijek pod burkom, cak i u Zarinu dvoristu,
vjerojatno zato sto zna da je vidimo s krova. Ocarala je cijelo
susjedstvo, a najvise Iradzevu majku koja uokolo govori da je Soraja
najljepse stvorenje na kugli zemaljskoj.
Ima lice andela i tijelo sirene, a od pogleda tih predivnih, plavih ociju
zastaje ti dah! Koza joj je meka, kosa poput mirnoga mora, a govori
poput pjesnikinje, njezno i istancano, glasom koji zvuci poput pjesme
andela, carobno i umirujuce.
56
Kazem Ahmedu da me Sorajina burka podsjeca na naseg vjeroucitelja,
proIesora Gordzija, koji nam je prosle godine govorio o tome kako sve
zene u njegovoj obitelji nose cador. Pritom je napomenuo da
nepokrivene zene svoju seksualnost pretvaraju u izlozbenu robu za
prodaju jer svi znaju da su muskarci jednostavno programirani tako da
zude za zenama koje pokazuju lica i tijela. A u moralnome drustvu ne
smijemo dopustiti da napaljeni muskarci ceznu za tudim zenama,
majkama i sestrama!
Zbilja je to rekao? cudi se Ahmed. Vjerojatno me bas tada izbacio
iz razreda.
Potvrdujem da je Gordzi, koliko god tuzno zvucalo, zbilja sve to rekao
te da je k tome jos dodao kako se bilo kakvo zensko zahtijevanje
ravnopravnosti s muskarcima protivi osnovnim postulatima islama.
Datum kada je Reza Sah otkrio zene, 8. sijecnja 1936., nazvao je
najmracnijim danom u povijesti Irana te kazao da u pravednom drustvu
vlast treba stvoriti ozracje u kojemu ce se zene medusobno nadmetati u
smislenim i prikladnim aktivnostima koje su im prirodene, poput
odgoja djece, poucavanja djevojcica i kuhanja.
Ahmed se smije i kaze da ce sve to prenijeti Fahimi, kako bi je
unaprijed pripremio na ulogu koja joj se priprema u obitelji.
Obojica smo primijetili da Iradz posljednjih dana provodi neobicno
mnogo vremena na ulici. Svaki put kad su u blizini Zari i Maskirani
andeo, kao da je na iglama. Zbunjen, nespretan i uzmucan prati svaki
pokret Maskiranog andela, a jednom mi je rekao da bi, samo da je koju
godinu stariji, njegova majka zeljela da se ozeni Sorajom. I da bi silno
htio znati kako izgleda ispod burke.
Na pamet mi pada Gordzijevo predavanje o pohoti i moralu, pa se
moram nasmijati. Burka Soraju mozda stiti od Iradzevih pohotnih
ociju, ali ocito je ne moze obraniti od njegove zudnje.
Jednoga dana u predvecerje sjedim i citam pod zidicem izmedu svojega
i Zarinog krova, kad odjednom s druge strane zacujem njezin glas.
Razgovara s Maskiranim andelom. Vec se spremam ustati, kada
shvatim da place. Ostajem gdje jesam da joj ne bi bilo neugodno.
Budi jaka, kaze joj Maskirani andeo. Uzdaj se u Boga! On se uvijek
pobrine da kraj bude najbolji za sve. Sve dok su ti namjere dobre i srce
cisto, Bog ce ti dobrotu pretvoriti u srecu.
Bojim se ce me Bog kazniti zbog nevjere, tiho place Zari, na sto joj
Maskirani andeo odgovara HaIizovim stihovima. Jedva ih cujem, ali
glase otprilike ovako:
Ivv .c, ..icv vn]v ninvi,
57
^oi.c no]c vo ncv .c .invi
1 no2vv .c ]cvnv v :v nc oinvi.
I dalje tiho placuci, Zari joj nista ne odgovara.
Zna li jos netko? pita je Soraja.
Ne, odgovara Zari. Samo ti. Samo sam tebi rekla.
U to ih Zarina majka zove na veceru, pa brzo odlaze, a ja ostajem,
pitajuci se sto li sam to upravo cuo. Jesu li razgovarale o meni ? Je li
plakala zato sto ne zna sto bi ? Glava mi je prepuna pitanja, pa vise ne
mogu citati. Sklapam knjigu i spustam je na tlo. Ljubav je doista
naporna.
Ostala su jos samo dva tjedna do pocetka skole i Doktor bi se svakoga
trena trebao vratiti. Iako sam ludo zaljubljen u Zari, i dalje ga silno
postujem i volim. Posebice mi se ironicnim cini to sto bi upravo on
mogao biti osoba s najboljim savjetima i primjedbama, samo kad bih
mu se usudio govoriti o osjecajima prema Zari.
Maskirani se andeo vraca kuci u Kom, a Ahmed s roditeljima, kao i
svake godine, odlazi u posjet rodacima u Kamsar. Nikada nisam bio u
Kamsaru, ali Ahmed kaze da je toliko malen da vec nakon dvadeset i
cetiri sata vise nema koga zadirkivati.
Poslije istoga popodneva odjednom primjecujem da se u Zarinoj kuci
dogada nesto cudno. Doktorovi roditelji najprije dolaze, pa ubrzo iza
toga uzurbano i gotovo potajno odlaze, Zari satima ne izlazi u dvoriste,
a u jednom mi se trenutku cini da cujem jecaje Doktorove majke.
Zatim kuca uranja u potpunu tisinu. Volio bih znati sto se dogada.
Nagadanje mi uvecer ne da zaspati. Lezim na krovu u nocnoj sparini,
kada mi samocu odjednom prekine zvuk teskih koraka koji odzvanjaju
ulicom. Naginjem se preko ruba i odmah prepoznajem Doktora. Trci
koliko ga noge nose, tesko dise i stenje od straha, kao da bjezi pred
gladnim tigrom.
Zastaje pred Zarinim vratima, pritisce zvono i osvrce se niz ulicu, kao
da ocekuje progonitelje. Ne moze cekati da mu netko otvori, pa se
penje preko zida i tiho spusta u dvoriste, naslanja se na unutarnju
stranu i ceka. Ubrzo se iza ugla pojavljuju tri muskarca i ulaze u ulicu.
Jedan me odmah spazi na krovu. Cak i s te udaljenosti vidim da je
grozan i zao, a inace je visok, crnomanjast muskarac od kojih trideset
pet-cetrdeset godina. Duga mu je, valovita kosa vezana na potiljku, a
ocima precizno upija svaku pojedinost iz okoline.
Potpuno sam otupio od straha. Najradije bih se sakrio za zidicem na
rubu krova, ali zglobovi i misici otkazuju mi poslusnost. Visoki
58
muskarac psuje u radioprijamnik, obavjestavajuci drugu stranu da je
potjera ocito propala.
Ne razabirem odgovor, no trojica ponovno trce. Prolaze pokraj Zarine
kuce, pa mi s uzasnutog srca s olaksanjem pada kamen.
Mora da su iz SAVAK-a.
Gadni tipovi, rekao mi je otac nakon sto su nam svojedobno pretresli
kucu, trazeci zabranjene knjige. Izgledaju kao obicni ljudi. Zive medu
nama, rade s nama, dolaze nam u goste na veceru, raduju se s nama,
tuguju s nama, a onda jednoga dana saznas da paralelno rade za jednu
od najomrazenijih tajnih sluzba u ovoj zemlji. A sve to zahvaljujuci
Amerikancima i njihovoj CIA-i.
Doktor sjedi s glavom medu koljenima. Drsce od straha i povremeno se
neobuzdano trza. Zatim spazim Zari kako iz kuce juri u dvoriste, a
slijede je i roditelji. Doktor uzurbano skace na noge i stavlja prst na
usta, no gesta je bespotrebna jer sve troje iz kuce izlazi tiho poput
duhova. Ocito tocno znaju u kakvoj je nevolji. SAVAK ih vjerojatno
naziva citav dan. Pitam se sto li je Doktor radio cijeloga ljeta, ali ovo
sada napokon objasnjava cudna zbivanja proteklog poslijepodneva. I
susjedima je sve jasno, barem onima koji su culi strku, pa sada, zastrti
zavjesama, promatraju rasplet drame. Njihove su sjene na prozorima
bolan znak stvarnoga straha od SAVAK-a.
Zari grli Doktora i tiho place, a njezina majka necujno moli, brzo
pomicuci usnice i ne ispustajuci ni glasa. Gospodin Naderi, Zarin otac i
bivsi olimpijski prvak u hrvanju, uzbudeno kruzi oko clanova svoje
obitelji, poput staroga, ranjenog lava. Nitko nista ne govori. Nije ni
potrebno.
Znam sto bi se Doktoru dogodilo u zatvoru. Otac mi je nebrojeno puta
pricao sto cine harab-karima, subverzivnim aktivistima poput Doktora.
Najprije bi ga na nekoliko dana smjestili u samicu, ne bi li ga izmucili
strahom od predstojeceg ispitivanja. Zatim bi ga odveli u drugu
prostoriju i prebili. Postavljali bi mu bezbroj pitanja i onda ga opet
tukli. Prijetili bi mu stravicnim opisima najnovijih metoda mucenja te
se usput osvrtali na provjerene klasike kao sto su cupanje noktiju,
lomljenje prstiju i umakanje testisa u uzavrelu vodu. Vjerojatno bi mu
rekli i da ce u zatvor dovesti zensku osobu iz najuze mu obitelji i pred
njim je silovati. Te se prijetnje katkada i ostvaruju, ali najcesce nije
potrebno. Doktor je premlad i presitna riba iz mora politicke oporbe da
bi se zamarali. Vjerojatno bi ga neko vrijeme drzali u zatvoru,
povremeno ga premlacivali, a onda ga jednoga dana jednostavno
59
pustili, nadajuci se da zbog straha vise nikada nece pokusati nista
slicno.
Primjecujem da sve veci broj susjeda stoji iza zamracenih prozora.
Nitko se ne zeli pokazati, ali svi zele znati sto se zbiva. Mislim na
Doktora. Vjerojatno se osjeca strahovito bespomocno. Otac mi je
jednom rekao da se covjek nikada ne moze osjecati tako nezasticeno
kao pred drzavnom tajnom policijom. Nema te instancije kojoj se
mozes pozaliti i nema toga tko te moze spasiti iz ponora patnje u koji
ce te baciti. Prisjecam se i kako sam Doktoru pricao o danu kada nam
je SAVAK pretresao kucu. Tada mi je rekao da imam ono nesto.
U zatvoru ce Doktoru oduzeti ono najvrednije sto ima: vrijeme.
Zatvorit ce ga u skucenu celiju i odvojiti ga od njegovih voljenih
knjiga. Mozda ce mu, samo zato da bi ga razdrazili, na citanje dati
nekoliko sund-romana sa slikama polugolih zena i krsnih muskaraca na
naslovnici. Upravo onakve knjige kakve inace naziva smecem.
Ne mogu odvojiti pogled od prizora koji se u Zarinu dvoristu zamrznuo
u vremenu, no pozornost mi odjednom odvlaci zvuk s kraja ulice.
Muskarac s radioprijamnikom gleda ravno u mene. Brzo sjedam iza
zidica, ali prekasno je. Vjerojatno me vec neko vrijeme promatra. Iz
smjera je mojega pogleda ocito zakljucio u kojoj je kuci Doktor
potrazio utociste.
Nakratko virnem prema ulici i vidim da se, sa zlobnim smijeskom na
licu, sulja prema Zarinoj kuci. Trkom se pojavljuju i druga dvojica, a
pred kucom se zaustavlja i automobil. Covjek s radioprijamnikom kuca
na Zarina vrata, Doktor se odmice od Zari, a Zarina majka pocinje
glavom udarati o zid. Nikada necu zaboraviti tup zvuk udaraca njezine
lubanje o opeku. Zarin se otac ponasa poput bespomocna ratnika.
Besciljno luta u krug, kao da se nasao pred neprijateljem s kojim se ne
smije boriti. Zari rida.
Doktor otvara vrata i izlazi, a Zari se grcevito drzi za njega. Glavu drzi
uspravno i zabacio je ramena, nema toga tko bi mu oduzeo
dostojanstvo. Agent ga posred lica udara sakom. Zari vristi kao da joj
je netko ostima prostrijelio srce. Krv mi jurne u glavu i zasumi u
usima. Dvojica agenata samo promatraju prizor, a treci za volanom
drzavne limuzine nezainteresirano pusi.
Doktor pada na tlo. Covjek s radioprijamnikom i dalje ga udara po
glavi. Krv prska po plocniku, a Zarin se vrisak uzdize do neba. Majka
joj, uz udarce glavom o zid, pocinje s pjesmom naricaljkom i cupa si
kosu. Gospodin Naderi samo gleda, vjerojatno zarko zeleci golim
60
rukama usmrtiti ta jeziva, ogavna stvorenja, ali rijec je o tajnim
agentima i, kad bi se umijesao, samo bi pogorsao situaciju.
Na ulicu izlaze susjedi, pa i moji roditelji koji su spavali sve dok ih iz
sna nisu prenuli Zarini povici. Agenti ne zele svjedoke svojim
zvjerstvima, pa na brzinu utrpavaju Doktora u auto i odlaze. Covjek s
radioprijamnikom jos jednom baca pogled prema krovu i na odlasku mi
dobacuje poljubac. Zaklinjem se da cu ga jednoga dana pronaci i ubiti.
Nikada dotada nisam osjetio takvu srdzbu. Cak ni kada su me skolski
nasilnici tukli na igralistu. Cak ni kada su Fahimina braca Ahmedu
razbila nos.
Zari juri za automobilom, a slijedi je skupina susjeda. Majka joj se rusi
na plocnik, pa je susjede na celu s mojom majkom pokusavaju prizvati
k svijesti, napajajuci je zasecerenom vodom. Tekucina samo klizi niz
nepomicne usnice. Gospodin Naderi ljulja se naprijed-natrag, oslonjen
o jedno stablo, i mrmlja nesto nerazumljivo. Ulica je prepuna ljudi.
Pitam se je li itko vidio kako mi je agent zahvalio prije odlaska u noc.
Drscuci jurim niza stube. Koljena mi klecaju, a zivci titraju. Na ulici
djevojcica pita majku sto se dogada, a ova je podize i cvrsto privija uza
se. Susjedi pokusavaju obuzdati posve histericnu Zari, pa trcim do nje,
uzimam njezino lice u ruke i nekoliko je puta zazivam imenom.
Prepoznaje me, baca mi se u narucje i rida. Dugo prizeljkivan zagrljaj
nije se mogao dogoditi u gorem trenutku.
Moj otac, vidim, tjesi gospodina Naderija, a onda se s kraja ulice
prolomi glasan vapaj. To nam se zurnim korakom priblizavaju
Doktorovi roditelji, gospodin i gospoda Sobhi. Majka mu ocajno
narice, lupajuci se po glavi i grebuci si lice, a otac sepa, lica zgrcena u
napacenu grimasu. Iradzeva majka, s nekolicinom zena, trudi se
sprijeciti Doktorovu majku da se i dalje ozljeduje. Tesko je slusati
njezine bolne uzvike. Doktor mi je jednom rekao da ga je majka iz
daljine pratila do skole sve do drugoga razreda gimnazije. Ne mogu ni
zamisliti koliko sada pati.
Moja majka stoji uz gospodu Naderi i gleda prema meni. Iako sam
premlad da bih se mogao uzivjeti u roditeljska razmisljanja, tocno
znam sto joj se mota po glavi. Zahvaljuje dragom Bogu da nitko nije
dosao po mene.
Spazivsi sinovu krv na plocniku, Doktorov se otac rusi uz krike koji bi
i vragu slomio srce. Lijevom rukom, onom koju sada jedino ima, dotice
tu krv, prinosi je licu, ljubi i neutjesno place. Najradije bih mu pritrcao,
zagrlio ga, ljubio mu ruku i molio za oprost, ali ne mogu. Ni sam sebi
jos ne zelim priznati da je upravo moj neoprez odao Doktora. Najradije
61
bih stisnuo saku i njome, uz prkosan urlik, zamahnuo Bogu u lice, ali
time bih otkrio svoju sramotnu tajnu. Zato se samo hvatam za glavu i
grizem za usnicu toliko snazno da mi niz bradu potece krv.
/nvni.
Zivot ide dalje, noci poput Doktorove blize se kraju, ali posljedice
ostaju. Mi, Perzijanci ne pratimo svjetske trendove kad je rijec o borbi
s vlastitom nevoljom. Cuo sam da zapadnjaci, osobito Amerikanci,
nakon bolnih trauma odlaze psihijatru. Nama je najbolji psihijatar
vrijeme. Vjerujemo da lijeci sve i da po bolnim osjecajima nema smisla
kopati. Ne trazimo strucnu pomoc jer nismo osjedjivi kao zapadnjaci,
ili barem tako tvrdimo. Psihijatrija se, osim toga, bavi lijecenjem uma,
a ne i duha. Svoja srca zato umirujemo pokazivanjem osjecaja. Kad nas
obuzme tuga, vlastitome tijelu, bez imalo milosti i zaljenja, cinimo sve
sto nam se cini potrebnim da bismo iz duse iscijedili bol i tako sami
sebi olaksali. Udaramo se, trgamo odjecu i glasno naricemo, a u tome
smo rijetko usamljeni jer bliznji s nama dijele patnju, cineci isto.
Svojedobno sam u jednom holivudskom Iilmu primijetio da su
Amerikanci prilicno suzdrzani u iskazivanju tuge na sprovodima, pa
sam upitao oca zasto smo mi, kao narod, tako otvoreni u pokazivanju
tuge zbog smrti.
Tom bi se temom vjerojatno trebali pozabaviti strucnjaci, odgovorio
mi je. Ali u pravu si. Drukciji smo. Ta silina kojom tugujemo
vjerojatno ima povijesne korijene jer, ako se ista u nasoj povijesti
neprestano ponavlja, to su brojni pokolji koji su nas narod pogadali u
vec zaboravljenim genocidima raznih osvajaca. Bio je tu Aleksandar
Makedonski, divljak koji je spalio Perzepolis, zatim Arapi koji su nas
narod terorizirali stotinama godina, pa Dzingis-kan koji je u trinaestom
stoljecu pobio gotovo tri milijuna Perzijanaca. Tugovanje nam je tako
postalo vaznim dijelom tradicije. Stavio mi je ruku na rame i dodao:
Kad nam netko pred ocima zakolje rodeno dijete, naricemo kao da
nam dusa napusta tijelo. Stenjemo pod nasilnickom nepravdom. To
nam je, sine, podarila nasa povijest. Nekoliko je puta odmahnuo
glavom i protrljao sljepoocnice. Jedini bijeg pred neumoljivim zlom
neutjesan nam je vapaj. Mislim da cak i danas nesvjesno
izjednacavamo smrt s nepravdom.
Zivot u ulici ide dalje, ali nesto sporije. Ili se tako barem cini. Vrijeme
je mozda najvrednija stvar koju svaki covjek posjeduje, ali to je vrlo
62
tesko shvatiti kada prolazi sporo. Mnogo ga je lakse smatrati
dragocjenim kada leti i brzo izmice.
Zari vise ne izlazi u dvoriste, Ahmed je jos u Kamsaru, a Iradza, koji
vjecito blebece o svojim kretenskim izumima, vise ne mogu podnijeti.
Otac je nekoliko puta pokusao sa mnom razgovarati o Doktoru, ali to
svakako nastojim izbjeci jer ne znam sto bi mi moglo izletjeti kada bih
poceo govoriti o dogadajima one noci.
Zatvaram oci i iznova u glavi vrtim onih posljednjih nekoliko trenutaka
na krovu, no u mislima se uvijek skrivam iza zida prije nego sto me
agent uspijeva spaziti. Kada otvorim oci, najradije bih vrisnuo od boli.
Zakljucujem da moram ponovno poceti citati jer mi je citanje oduvijek
bilo najbolja razbibriga. Bacam se na proucavanje Darwina i Freuda te
ubrzo uvidam da u njihovim djelima ima mnogo vise od onoga sto nam
je prosle godine rekao vjeroucitelj Gordzi. Ne znam vise kako je
zapoceo tu temu, ali Freuda je nazvao perverznjakom, upozorio nas je
da je Darwin ateist i rekao nam da ne bismo trebali citati djela te
dvojice. Odmah sutradan krecem u potragu za knjigama s
perverznjakovim i ateistovim imenom na koricama.
Knjige su sjajne, ali tesko se usredotocujem. Htio bih vidjeti Zari, ali
sada me savjest pece cak i zbog pukoga razmisljanja o njoj. Zato se
prisiljavam misliti na Doktora i pitam se zna li da su ga uhvatili zbog
moje nepromisljenosti. Kad bih mu mogao napisati pismo, ispricao bih
mu se, i to ne samo zbog noci u kojoj su ga zbog mene uhitili, nego i
zbog toga sto sam se zaljubio u njegovu zarucnicu. Rekao bih mu da
mi je zao sto nisam kao Humphrey Bogart i da nisam znao da mu je
SAVAK za petama. Naravno, znao sam da je marksist i od one noci s
ruzama neprekidno sam se molio da ga nikada ne uhvate. No, da sam
znao da se vraca kuci, bio bih docekao agente na kraju ulice i namamio
ih na pogresan trag. Trcao bih u raznim pravcima, vabeci ih da gone
mene, a ne njega.
O Boze, kako li samo mrzim samoga sebe! Mrzim se vise nego sto
mrzim onoga gada ciji mi zao smijesak nocima ne da usnuti. I opet
zatvaram oci, i opet prozivljavam trenutak u kojemu me covjek s
radioprijamnikom spazio na krovu, i opet se saginjem prije nego sto me
ugleda. Ali stvarnost i dalje ostaje ista. Boze, kad bih se barem mogao
vratiti! Mrzim tu nepovratnost vremena.
Penjem se na krov i, dok pogledom prelazim preko ulice, odjednom
shvacam da je cijelo susjedstvo izgubilo zivotnu energiju. Cak se ni
sjena stabla, koje je moj otac posadio kada smo se doselili, ne pomice.
Djeca samo sjede i razgovaraju i nitko vise ne igra nogomet. Roditelji
63
nicim ne zele u ulicu privuci SAVAK, pa su djeci rekli da ni s kim ne
razgovaraju o onome sto se zbilo, ali djeca su premala da bi se bojala.
Pobuna je katkada predivna stvar, svojedobno je rekao Doktor i ja se
sada pitam bi li diktature uopce mogle opstati da su odrasli vise nalik
djeci. Bi li se itko usudio usred noci odvesti necije dijete u zatvor, kad
bismo svi ustali protiv autoriteta? Na pamet mi pada i to da je Doktor
rekao da anarhija prethodi redu, pa shvacam da zapravo pojma nemam
sto znaci rijec anarhija. U potrazi za odgovorom odlazim u knjiznicu
jer su mi knjige oduvijek najbolja razbibriga.
Na povratku spazim Iradza kako s jos nekolicinom momaka Ahmedu
govori sto se one noci dogodilo s Doktorom. Ahmed je ocigledno
uzrujan. Kada ostanemo sami, pita me kako sam, a meni, iako mi je
neugodno, licem poteku suze.
Zasto places? zapanjeno me pita. Ne znam koliko je puta cuo pricu o
tome kako sam potkoljenicu slomio na tri mjesta i pritom ni suze nisam
ispustio.
Ja sam ga odao, kazem. Nisam se navrijeme sakrio iza zida. Onaj
mi je kurvin sin na odlasku jos dobacio i poljubac. Jednoga cu ga dana
pronaci i ubiti.
Ahmed me nastoji umiriti. Trazi da mu ispricam sve pojedinosti o noci
u kojoj je Doktor uhicen i ja mu ih docaravam, bas kao sto sam to
tijekom proteklih pet dana toliko puta ucinio u mislima. Dok govorim,
jednostavno ne mogu prestati plakati.
Pa zar ti nisu rekli? preklinjem ga. Nisu ti rekli da sam ga ja odao?
Tko sve zna? Molim te, reci mi!
Ahmed mi se zaklinje da nitko u prepricavanju dogadaja te noci nije ni
spomenuo moje ime.
To ne mijenja cinjenicu da sam ga odao, prekrivam lice rukama.
Pa zar si ih ti natjerao da ga gone? zustro me pita. Gledaj, nije se
sve pocelo dogadati onoga trenutka kada te agent ugledao na krovu.
Otprije su ga trazili. Tko zna gdje je bio cijeloga ljeta, sto je radio i tko
ga je pratio. Ne mislis valjda da su se iz cista mira nacrtali ovdje,
pricekali da ti pogledas u Zarino dvoriste i onda ga zaskocili?
Vjerojatno su ga vec neko vrijeme trazili.
Brisem suze, nekoliko puta smrcnem i kazem:
Uzasno se osjecam!
Nemoj, odlucno mi nareduje. Sve te strasne stvari koje su se
dogodile Doktoru nemaju nikakve veze s tobom. Ti nemas veze s
njegovim odgojem, obrazovanjem i svime onime zbog cega je postao
64
marksist i zbog cega je dosao na SAVAK-ovu crnu listu. Zatim pali
dvije cigarete i pruza mi jednu. Neko vrijeme samo sjedimo u tisini.
Kako to da citas te stvari? pita me Ahmed, spazivsi knjige o
anarhizmu. Govorim mu o Gordzijevu opisu Darwina i Freuda, svojem
preziru prema autoritetu, zelji da svi ustanemo protiv diktature i o
svojem nepoznavanju politicke teorije anarhizma. Gleda me kao da
sam pijan. Ocito mu nije ni priblizno jasno o cemu govorim. A onda mi
kaze da nas je vjeroucitelj, isto tako, plasio svim strahotama
samozadovoljavanja. I pita me jesam li mozda, iz protesta, poceo
redovito lastiti svoj sicusni pimpek.
Pucam od smijeha. Prvi put otkada su odveli Doktora.
* * *
Skola pocinje za manje od deset dana i uopce se tome ne radujem.
Nitko ne zna gdje je Doktor ni sto se s njim zbiva. Fahima svakoga
dana posjecuje Zari. Postale su najbolje prijateljice. Ahmed se drzi po
strani jer smatra da sada nije vrijeme za romantiku. Fahima se jednoga
dana na nekoliko minuta penje do krova, kako bi porazgovarala s
nama, i kaze da Zari stalno place jer je zabrinuta za Doktorovu
psihicku i Iizicku izdrzljivost na mukama. Zatim me grli i kaze:
Ne brini se, duso, sve ce biti u redu!.
Duboko u sebi umirem od zelje da saznam pita li Zari za mene, ali to
svim silama potiskujem. Kao i Ahmed, i ja mislim da se sada najbolje
drzati po strani jer nije vrijeme za romantiku.
Susjedi kazu da Doktorova majka poslije sinova uhicenja izgleda kao
da je ostarjela tisucu godina. Kosa joj je posijedjela, lice se naboralo,
ruke neprekidno drscu, a ni rijeci ne moze izustiti bez suza. Stalno je
pred zatvorom Evin i preklinje strazare da joj kazu sto je s njezinim
sinom. Doktorov se otac pritajio. Jednoga su im se dana pred vratima
pojavila dva agenta i rekla mu neka ne privlaci pozornost na svoju
obitelj.
Strpite se, rekli su mu, ili vise nikada necete vidjeti sina!.
Doktorov otac radi kao cinovnik u gradskoj upravi. Naucio je pisati
lijevom rukom, pa svakoga dana odlazi na posao i pretvara se da se
sinu, kojega voli vise od zivota, ama bas nista nije dogodilo.
Ahmed trazi da mu objasnim sto tocno znaci rijec anarhizam.
Objasnjavam mu, ali ne bas podrobno i bez nekoga odusevljenja.
Ucini i meni i cijelom svijetu jednu uslugu, moze? kaze podrugljivo.
Molim?
Kada odrastes, nemoj postati ucitelj. Objasnjavas zbilja sugavo!
65
Zatim mi kaze da ima sjajnu ideju kako vratiti polet u ulicu. Anarhija je
pritom bitna stvar, kaze, a kada ga pocnem ispitivati o pojedinostima,
odgovara mi da, zahvaljujuci meni, i dalje nema pojma sto je anarhija,
pa mi zato ne moze reci nista podrobnije.
Smijem se i pustam ga na miru.
* * *
Organiziramo malo okupljanje u podrumu moje kuce i pozivamo
petnaestak momaka iz susjedstva. Iradz dolazi s plocom na kojoj je
strujni krug i kotac. Svaki put kad pritisne sklopku, kotac se okrece.
Kaze da upravo eksperimentira s energetskom ucinkovitoscu.
Uz ustedu energije, u Teheranu ne bi tako cesto nestajalo struje,
dodaje. Svi ga, po obicaju, uopce ne slusaju.
Onda se, u velikom stilu, pojavljuje Ahmed, spreman za teatralan
nastup. Odjeven je kao proIesor: na nosu su mu bakine naocale, a na
ramenima crni plast pokojnoga djeda. Iza leda izvlaci dugacko ravnalo,
zamahuje njime i nareduje nam da zasutimo. Sto se vise uzivljava u
ulogu, mi se glasnije smijemo. Zatim najavljuje temu vecerasnjeg
predavanja: samozadovoljavanje. Govori nam da je doktorirao s temom
masturbiranja na sveucilistu u Parizu i da je objavio brojne radove o
tome. Svaki put kad izgovara rijec masturbiranje, smijeh prerasta u
glasan grohot.
Sutke ispod naocala odmjerava cijelu prostoriju slijeva nadesno i zatim
zahtijeva da svi koji su sinoc masturbirali odmah priznaju. Nitko ne
dize ruku. Prilazi mi, udara me ravnalom i naziva lazljivcem te
zahtijeva da mu pokazem desni dlan. Pokoravam se, pa me hvata za
ruku i pokazuje je svima u prostoriji.
Pogledajte samo kako mu je dlan mekan! Znate li zasto? Maslinovo
ulje, eto zasto! Je li tako? pita me, dobacujuci mi pogled preko ruba
naocala. Smijuci se potvrdujem, a on me jos jedanput udara ravnalom.
Zatim opet virka uokolo, a svi cekaju koga ce izabrati za sljedecu
zrtvu. Pogled mu zapinje na Iradzu.
Pokazi mi ruku! vikne.
Iradz mu pruza nadlanicu i previja se od smijeha. Ahmed ga ravnalom
lupa po glavi.
Dlan, budaletino!
Iradz mu pokazuje dlan.
Sapun? pipka Iradzevu ruku. Presuho je to za sapun. Zamislite
kretena, on se podmazuje deterdzentom za rublje. Ponovno ga udara.
Zamislite koliko mu je tek suha koza na penisu! Skidaj hlace da
vidimo!
66
Iradz se cvrsto hvata za pojas i odmahuje glavom.
Zelite li i vi da ga pokaze? pita Ahmed ostale.
Da! Da! Da! vicu svi u jedan glas.
Ahmed nakratko zastaje, a zatim dodaje:
Neki se od vas mozda pitaju, pa sto ako mu je penis sasusen? Reci,
Iradze, sto se dogada s liscem kada se osusi? Naginje se i zuri mu
ravno u oci.
Otpadne, proIesore, odgovara Iradz.
Ahmed ga opetovano lupa ravnalom, izgovarajuci sa svakim udarcem
po jednu rijec.
E... pa... to... ce... ti... se... dogoditi... s... tim... jadnim... penisom...
ako... nastavis... masturbirati... s... deterdzentom... za... rublje! Jasno?
Iradz kima glavom, ali previse se smije da bi mogao izustiti odgovor.
Nisam te cuo! dere se Ahmed.
Da, proIesore, jedva dolazi do zraka Iradz.
Ahmed je sjajan zabavljac. Nekoliko trenutaka samo suteci hoda po
prostoriji, dajuci smijehu vremena da zamre. Kada grohot utihne, javlja
se Iradz s pitanjem:
ProIesore, bi li mozda bilo bolje da se sluzim deterdzentom za sude?
Ahmed se baca prema njemu s isukanim ravnalom, a ja se toliko
smijem da mi suze zamagljuju pogled. Bezbroj ga puta udara
ravnalom, a onda napokon prestaje i staje pred nas.
Objavljuje da ce nam sada pokazati svoju krajnje usavrsenu tehniku
masturbiranja. Iz dzepa vadi bananu, guli je, a zatim oguljenu kozu
sjecka na sitne komadice. Jedan komadic uzima u ruku, smjesta ga
izmedu palca i kaziprsta te ga pocinje trljati, kao da masturbira. Usput
svima govori da su banane izvrstan dodatak prehrani kojim se sprecava
sljepilo, klasicna posljedica samozadovoljavanja. Od smijeha me zbilja
boli trbuh.
Nakon odlaska svih gostiju ostajem nasamo s Ahmedom i kazem mu
da je bio sjajan te da su decki iz susjedstva sigurno uzivali u njegovu
pokusaju da ih malo razvedri. Zajedno se smijemo pomisli na cudenje
svih majka u ulici kada im sinovi te veceri pocnu izrazavati neobicnu
zelju za bananama.
Kada Doktor izide iz zatvora, kazem reci cu mu sto si napravio i
koliko je to popravilo raspolozenje.
Moze, reci mu, smijeseci se odvraca Ahmed.
Neko ga vrijeme pozorno promatram. Htio bih ga pitati kakve je veze
to saljivo predavanje imalo s anarhizmom, ali mislim da znam
odgovor, pa nista ne pitam.
67
lC^o]v [ov i no]i v.ic]i
U Iranu skola pocinje prvoga dana jeseni i taj je dan uvijek nekako
drukciji od ostalih. Ulice su prepune djevojcica i djecaka svih dobi
koji, spremni na cjelodnevnu nastavu, hodaju gradom s tocno
odredenim ciljem. Uredniji su, cak cisci nego inace, kao da su ih majke
posebno pripremile za taj dan.
Do skole idem s Ahmedom i Iradzem. Iradz glasno ispuhuje nos u
bijelu maramicu i kaze nam da mu je otac rekao kako su za sva
uhicenja, mucenja i smaknuca iranskih revolucionara odgovorni
Amerikanci. Potom zastaje i promatra sadrzaj maramice te podize
obrve kao da je zadivljen proizvodom vlastita nosa. Onda slaze
maramicu i sprema je u dzep.
Ahmed odmahuje glavom i kaze:
Ogavan si. Moja te sestra ne bi pogledala ni da si glavom i bradom
Sin Bozji.
Iradz ga, po obicaju, ne slusa i nastavlja s pricom:
Moj je otac bio pukovnik u vojsci, pa iz prve ruke zna sve o
americkim spijunskim aktivnostima u Iranu. Jednom mi je pricao o
golemom nosacu aviona s najmodernijom radarskom opremom koji su
Amerikanci usidrili u Perzijskom zaljevu da bi pratili sve antiamericke
elemente u Iranu. Kaze da Amerikanci imaju tako naprednu
tehnologiju da pomocu nje vide cak kroz zidove, pa zato i pod tusem
uvijek pokriva intimne dijelove tijela!.
Ahmed i ja trudimo se ne prasnuti u smijeh, ali to nam vrlo tesko
uspijeva.
Sve vide i sve cuju. Sve nas stalno promatraju i prisluskuju, sapce
Iradz.
Onda pssssst, usutkava ga Ahmed. Ne govori tako glasno, mogli bi
nas cuti!
Ja se uopce ne salim, buni se Iradz.
E, pa onda si mi to trebao reci prije nego sto sam s cijelim svijetom
podijelio spoznaje o najnaprednijim tehnikama samozadovoljavanja.
Sad ce mi ti kapitalisticki oportunisti maznuti ideje, objaviti ih u knjizi
i na tome zaraditi milijune dolara, kaze Ahmed, pa se okrece k meni.
Mislis li da je prekasno da registriram patent?
Smijem se i slijezem ramenima.
Iradz kaze:
68
Da zivim u Americi, vec bih bio izumitelj jer Amerikanci obozavaju
tehnoloska pomagala i podupiru ljude koji, kao ja, imaju sjajne ideje o
tome kako pojednostavniti svakidasnje aktivnosti!.
Ahmed ga prekida:
Onda cemo organizirati prikupljanje sredstava da ti se kupi
zrakoplovna karta u jednom smjeru za Ameriku!.
Iradz ga opet ne zeli slusati.
Amerikanci su izumili tehnologiju koja im omogucuje da spijuniraju
bilo koga, bilo gdje i bilo kada.
Da, i za sve je to kriv onaj tvoj jebeni Thomas Edison, gunda
Ahmed.
Iradz sapce kao da nam povjerava najstroze drzavne tajne:
Amerikanci su jako dobro znali za Doktora i bojali su se da ce previse
saznati o raznim svjetskim pitanjima. Radiovezom su dojavili nekome
u Iranu da ga uhvati!.
Ahmed me gleda i kaze:
Eto, vidis! Onaj tip s radioprijamnikom zapravo je razgovarao s
posadom americkoga broda u Perzijskom zaljevu!. Dobacujem mu
prijekoran pogled zbog ruganja s Doktorovom nevoljom. Ma joj,
daj! podvikuje. Brzo ce izici iz zatvora. Kazem ti, pustit ce ga dok
trepnes okom.
Iradz nam na to kaze da su Amerikanci pedesetih spijunirali jos
jednoga covjeka, puno vaznijega i poznatijega od nasega Doktora.
Misli na Mosadeka, jedinoga demokratski izabranog premijera u
povijesti Irana kojega je 1953. godine americka CIA svrgnula za
naknadu od pisljivih 60000 dolara. Mosadek je, nakon sahova
povratka, smjesten u kucni zatvor i ondje je ostao sve do 1967., kada je
u osamdeset cetvrtoj godini umro. Doktor je cesto govorio o tome kako
je Mosadekovo svrgavanje jedna od najvecih americkih
vanjskopolitickih spacka u povijesti.
Cijeli je Bliski istok zbog toga izgubio povjerenje u Amerikance i
njihovo lazno zauzimanje za demokraciju, ljutito bi tumacio.
Bio je previse popularan da bi ga ubili, nastavlja Iradz pricu o
Mosadeku. Jer, to bi bilo pokrenulo pravu revoluciju u Iranu. A
Amerikanci ne zele da previse ojacamo jer bi to poremetilo odnos
snaga u regiji. Ne zele ni da tehnoloski napredujemo jer nam ovako
mogu prodavati svoju tehnologiju.
Mene jedino zanimaju Iotoaparati i kamere pomocu kojih vidis kroz
zidove, kaze Ahmed. Kada bih to imao, mogao bih snimiti susjede
kako vode ljubav.
69
Iradz se osvrce oko sebe, kako bi provjerio slusa li nas tko, i ponovno
sapce:
Moj otac misli da je sah americka marioneta. I da bi ga Amerikanci
mogli sutnuti kad im dojadi!.
Dolazimo do ulicnoga standa, pa Ahmed i ja zastajemo i kupujemo po
porciju kuhane cikle.
Nemojte to jesti, decki, otrovat cete se, kaze Iradz. Pogledajte samo
prodavaca, kad je taj posljednji put oprao ruke?
Smijem se.
Da, da, sve su novine pune clanaka o ljudima koji su umrli od
trovanja kuhanom ciklom koju su kupili od ulicnog prodavaca.
On to najbolje zna, prihvaca Ahmed. Jer cita sve zivo, ukljucujuci
Savusun.
Lupam ga nadlanicom u prsa i nastavljam uzivati u poslastici.
Iradz opet ispuhuje nos, ali ovaj put ne proucava sadrzaj rupcica.
Moj je stric general u vojsci, kaze i sprema rupcic natrag u dzep. I
tata je mogao postati general, ali namjerno je prije otisao u mirovinu jer
zna da ce, ako dode do promjena u Iranu, najprije navaliti na generale.
Slazem se, pa kimam glavom.
Stric je vec sada kupio kucu negdje u New Yorku. To vam je najveci
americki grad i nalazi se na obali Atlanskog oceana, objasnjava Iradz.
Ima i pogolemu ustedevinu u svicarskoj banci. Da sutra izbije
revolucija, prvi bi pobjegao preko granice. Moj je otac pak pravi Iranac
i nikada ne bi napustio zemlju koju je branio kao proIesionalni vojnik.
Ni ja nikada necu otici iz Irana!
Bas steta, sapce Ahmed. Onaj americki brod u Perzijskom zaljevu
vjerojatno upravo dojavljuje vijest svim americkim novinama. Vec
vidim naslove: Nasljednik Thomasa Edisona ipak je odlucio ostati u
Iranu!
Skola za djecake koju pohadamo nalik je tvrdavi. Trokatnica je to,
izgradena od opeke, ogradena visokim betonskim zidom, a na golemim
vratima stoji Iaras, domar koji se brine o tome da u skolu ne ude nitko
tko je ne pohada. Dvoriste je prepuno klinaca. Nove je pridoslice lako
prepoznati po zbunjenom pogledavanju prema drugim ucenicima, a
svake ih je godine pred skolom zamjetna sacica. Uobicajeno je da
ponegdje izbije i pokoja tucnjava, a redovito je prekida nas ucitelj
discipline, proIesor Moradi. Nemilosrdnim udarcima dugim ravnalom
kaznjava sve nasilnike.
Koji ste vi imbecili! vice, udarajuci nevaljalce. Zbog nasilja cete se
samo uvaliti u hrpu problema!
70
Moradi nam predaje i tjelesni, iako u skoli nema gimnasticke dvorane.
Jednom nas tjedno postrojava u skolskom dvoristu i zatim nas tjera da
u obicnoj odjeci izvodimo vjezbe zagrijavanja.
Je'n, dva, tri, cet'ri! urla iz svega glasa. Hajde, skaci, skaci, lijena
bando!
Kad se svi dobro oznojimo i zadisemo, dijeli nas u male skupine od po
cetiri i tjera da trcimo s jednoga kraja dvorista na drugi. Najsporiji iz
svake skupine zatim se medusobno utrkuju sve dok netko ne osvoji
titulu najljenije guzice u razredu. Katkada se pitam zna li proIesor
Moradi razliku izmedu lijenosti i sporosti. Danas je prvi dan skole, pa
nam Moradi, umjesto utrke, drzi predavanje o disciplini.
Svijet bi bio puno bolji kad bi svi bili disciplinirani. Sto mislite, zasto
je Amerika tako mocna zemlja? Zato sto su Amerikanci discipliniran
narod. Ljudi u Americi postuju pravila, krijesti s iskrom u ocima.
Kaze da je jednom bio u Americi na medunarodnom natjecanju u
hrvanju i da je bio zapanjen kako se ondje svi poslusno drze prometnih
propisa.
Svi staju na znaku STOP, cak i kada iz okomitog smjera ne dolazi
nijedan automobil. To vam je disciplina! Postivanje pravila bez obzira
na okolnosti! U ovoj zemlji ljudi cak ne staju ni pred crvenim svjetlom
na semaIoru! Ne samo da mislimo da su pravila tu zato da bismo ih
krsili, nego jos mislimo da ih imamo potpuno pravo krsiti, a sve to
mislimo zato sto smo nediscipliniran narod, prepun prekrsitelja.
Razocarano odmahuje glavom i nastavlja:
I Britanci su discipliniran narod. Jeste li ikada vidjeli slike strazara
pred Buckinghamskom palacom? Dok strazare, ni ne trepnu! Cak niti
kada oko njih nema ljudi!. Zatim pokazuje na Ahmeda i pita: Mozete
li zamisliti Ahmeda kao strazara pred Buckinghamskom palacom?.
Svi se smiju, a ja molim Boga da Ahmed nista ne odgovori, sto mi se i
ispunjava, barem zasada, jer Ahmed samo stoji, slijeze ramenima i
smije se s ostalima.
Americke su vlasti na svakih nekoliko metara u svakoj ulici postavile
koseve za smece i svi otpatke ubacuju u njih, popuje nam Moradi.
Americke su ulice tako ciste da s njih mozes jesti. To vam je
disciplina!
Kaze nam i da kupci u americkim trgovinama pristojno cekaju na red, a
ne kao kod nas gdje se ljudi jedni drugima penju preko leda ne bi li se
progurali. Tuzno odmahuje glavom.
Varanje, naguravanje, bas te briga za druge, samo se laktaj i ucini sve
sto je potrebno da bi se progurao. Upravo je ogavno koliko smo
71
nedisciplinirani! kaze, uzdizuci ravnalo u zrak. Zato sam i odlucio da
cu postati ucitelj discipline! Tesko uzdise i ogledava se oko sebe te
spazi Iradza: Tvoj je otac bio u vojsci. Reci mi, koja je najvaznija
karakteristika najbolje vojske na svijetu?.
Disciplina, proIesore.
ProIesor Moradi s odobravanjem kima glavom. Ahmed podize ruku i
meni se smraci pred ocima. Zbog njegova vragolastog smijeska
pocinjem uzbudeno zavrtati rukave. Znam da ce sada postaviti pitanje
koje ce razbjesniti Moradija. I Moradi, cini mi se, sumnja isto to jer
isprva ne zeli vidjeti Ahmeda, pa vec spustam zavrnute rukave.
Da? ipak se na kraju obraca Ahmedu.
A on je zauzeo misaonu pozu, pa umalo pucam od smijeha, a onda
zacujem pitanje:
Je li zbilja istina, proIesore, da najdiscipliniranija vojska na svijetu u
Perzijskom zaljevu ima brod s najmodernijom tehnologijom za
spijuniranje?
Moradi izgleda zbunjeno.
Ahmed nastavlja, sada masuci prstom kao da je policajac koji ispituje
proIesora:
I je li istina da mornari na tom brodu prisluskuju ama bas svaki
razgovor u Iranu?.
Moradi ga blijedo gleda.
Sto je tek s tehnologijom koja im omogucuje gledanje kroz zidove?
Jer, navodno i to imaju! A ako je to istina, ja vise ne idem gol pod tus!
ProIesor Moradi pokusava prikriti smijesak.
Odakle ti to? pita.
Iradz se, vidim, skriva iza momka ispred sebe.
Iradz mi je rekao, odgovara Ahmed. Ali ne znam mogu li mu
vjerovati jer on vam je jako nediscipliniran i uopce ne postuje pravila,
ukljucujuci i ono koje kaze da ne bi smio skicati sestre svojih
prijatelja.
Razredom se prolama smijeh. Cak se i proIesor Moradi uspijeva
nasmijuljiti.
On je cudan covjek, ali drazi nam je od proIesora Bane,
cetrdesetogodisnjega ucitelja geometrije koji je s poucavanjem i
prodikama poceo valjda od dana kada je dosao na svijet. Geometrija
je majka svih znanosti, cesto nam govori. Ahmed ga je jednom upitao
tko je otac i za nagradu dobio cjelodnevni boravak u uredu proIesora
Moradija gdje mu je ovaj odrzao predavanje o vaznosti discipline na
nastavi.
72
Kada proIesor Bana ulazi u razred, ustajemo na pozdrav kao i svakom
drugom ucitelju, ali Bana uvijek stane pred razred i bulji.
Kaze da po zastrasenom pogledu odmah vidi tko nije napisao zadacu i
uvijek proziva nekoga iz zadnjih klupa jer tamo, kaze, sjede najvece
lijencine. Posljedica toga je stalna borba medu ucenicima tko ce na
Baninu satu sjediti u prednjim klupama. Osim toga, Bana obozava
postavljati pitanja na koja je, i to vrlo dobro zna, nemoguce odgovoriti.
Euklid je postavio pet postulata. Prema petome, ako imamo pravac i
tocku koja nije na tom pravcu, kroz tu je tocku moguce povuci samo
jedan pravac koji je paralelan s prvim pravcem. Sto mislite o tome?
Slijedi grobna tisina.
Da je glupost pokazatelj velicine, vi biste bili najveci ljudi na svijetu,
ruga nam se.
Na kraju svakoga sata pita nas imamo li pitanja, ali ako se itko odvazi i
postavi ih, unosi mu se u lice, mase ravnalom i naziva ga glupanom
koji postavlja kretenska pitanja.
Odgovor je na stranici osamdeset osam, budaletino! Procitaj ga! Ako
pak nitko ne postavi nikakvo pitanje, redovito kaze nesto poput:
Znaci, svi znate bas sve? Pa da vidimo! i onda prozove nekog
nesretnika, postavlja mu najteze moguce pitanje i nakon toga ga,
naravno, dobro izvrijeda.
I sam dobro znam sto znaci kada te proIesor Bana uzme na zub. Prosle
sam godine na tromjesecnom ispitu jedan zadatak rijesio na dva nacina.
Bana mi nije priznao nijedan, iako su oba bila tocna. Optuzio me za
prepisivanje i na kraju mi, umjesto ocjene, upisao nulu. Za pomoc sam
se obratio ravnatelju, proIesoru Jazdiju.
I sto bi ti htio da ja sada napravim? upitao me Jazdi.
Htio bih da mi objasnite zasto me se kaznjava samo zbog toga sto sam
zadatak rijesio na dva podjednako tocna nacina.
ProIesor Bana ti je ucitelj. Ako kaze da si prepisivao, sigurno si
prepisivao. Ne mogu ti pomoci!
Ali gdje su dokazi? zapitao sam.
ProIesor Bana je ucitelj. Ne trebaju mu dokazi. Dovoljno je sto je
posumnjao u tebe!
I tako sam na tromjesecju dobio nulu. Kada sam sve ispricao tati, rekao
mi je da je jedini nacin da dokazem kako su Bana i Jazdi u krivu, da na
sljedeca dva tromjesecna testa dobijem najbolje moguce ocjene. Ako
mi to uspije, on ce sam otici u skolu i uvjeriti ih da mi moraju ispraviti
ocjenu koju sam dobio u prvom tromjesecju. Zbog nepravde sam se
osjecao jadno.
73
U ovoj je prokletoj zemlji bas sve usrano, zalio sam se Ahmedu.
Jedva cekam da odem u Ameriku. Tamo zive disciplinirani ljudi koji
razmisljaju logicno i ne optuzuju nevine ljude za prekrsaje s kojima oni
nemaju nikakve veze.
Sada gledam proIesora Banu i zahvaljujem Bogu sto nitko u mojoj
obitelji nije ucitelj.
Nas vjeroucitelj, proIesor Gordzi, ujedno nam predaje i diktat, ali, za
razliku od proIesora Moradija, nikako ne voli Zapad, a pogotovo ne
Ameriku. Gordzi je golem, osoran debeljko musava lica, stalno zarasla
u neurednu, kratku bradu, a njegovo mi prostacko ponasanje
nevjerojatno ide na zivce. Uvijek je u svijetlosmedem odijelu i isto
takvim, izlizanim cipelama, a na ovratniku do grla zakopcane bijele
kosulje uvijek mu se nazire zuckasti rub. Nikada se ne smije, ali kada
govori, iz usta mu izviruju zuti zubi. Ahmed kaze da se u Gordzijevu
pogledu uvijek cita da je ucinio nesto lose, kao da je, primjerice, gulio
bananu, a kaze i da je cuo kako se Gordzi obogatio posudivanjem
novca sirotinji uz lihvarske kamate.
Tip je pokvarenjak, zakljucuje. Njegovo shvacanje islama najbrzi je
put do pakla.
Gordzi nam katkada zadaje nenajavljene testove.
Svaki je dan dobar dan za testiranje, kaze. I to je za vase dobro jer
ucenici bi uvijek trebali biti spremni za test! Meni se pak cini da je
suvise lijen da bi planirao nastavu jer, kao sto rece moj otac, mi smo
spontan narod, stosta cinimo u zaru trenutka i bez mnogo planiranja.
Kada nam diktira, Gordzi namjerno odabire najteze rijeci iz knjiga i
svaku nam glasno cita po tri puta.
Kostantanie, Kostantanie, Kostantanie', vice kao da smo nagluhi,
maglate, maglate, maglate''!. Pri pisanju tih perzijskih rijeci vrlo se
lako zabuniti jer se neki glasovi, poput tvrdoga k, g, si t, mogu napisati
na nekoliko razlicitih nacina. Obicno nam diktira rijeci koje smo vec
ucili na satu, ali ponekad, samo da bi dobre ucenike izdvojio od
osrednjih, u diktat ubacuje i rijeci koje jos nismo obradili. Tocno
napisana rijec, ipak, ne znaci automatski i dobru ocjenu jer Gordzi
ocjenjuje i rukopis. Cak i ako sve rijeci napisemo savrseno tocno,
katkada nam oduzima bodove zato sto mu se ne svida kako pisemo, a
najbolju ocjenu, dvadesetku, ne daje nikome, cak ni ako sve napise bez
pogreske i ima najljepsi rukopis na svijetu.

'Perzijski naziv za Carigrad.

''Perzijska rijec koja znaci varljiv.
74
Ne mozete dobiti vise od devetnaest. Samo Bog zasluzuje dvadeseticu
jer je on jedino savrseno bice na svijetu, kaze, ljubeci amajliju.
Napisemo li koju rijec netocno, prisiljava nas da je u biljeznicu
upisujemo cetiristo puta, a povremeno nas pojedinacno proziva i
ispituje pred plocom. Svaku rijec cita triput i onda prelazi na sljedecu,
bez obzira na to je li ucenik pred plocom zavrsio s ispisivanjem prve.
Maksimalan broj bodova na svakome testu jest dvadeset, a za prolaz je
potrebno deset. Dobijete li ocjenu izmedu deset i cetrnaest, sto je,
naravno, prolazno, ipak cete zaraditi nekoliko pljusaka i dobru porciju
vrijedanja.
Glupa konjino, lijeni vole, cendravi bijednice, nikada nista od tebe!
Da sam ti procitao najslozenije zensko ime na svijetu, napisao bi ga
kao od sale, a nisi u stanju nauciti rijeci koje te cine boljim covjekom.
Samo na cure mislis. Samo na cure! Jedva cekas odmor da odjuris do
najblize zenske skole i tamo se pravis vazan. Sjedi tamo na tu lijenu,
debelu guzicu i pisi svaku rijec cetiristo puta! I pazi na rukopis!
Gordziju su najdraze one uvrede u kojima nam nadijeva nazive
zivotinja. Za razliku od njega, mladi student, koji nam je prosle godine
predavao pisanje sastavaka i koji je u skolu poslan po sluzbenoj
duznosti, rekao nam je da je vrlo ruzno ljude nazivati volovima i
kravama. Milijuni stanovnika Indije, objasnio nam je, stuju krave, a
valja postovati sve vjere, bez obzira na to koliko nam se glupima cinila
njihova nacela. Svakoga bi nam tjedna zadao novu temu za sastavak, a
zatim pomno citao i ispravljao ono sto smo napisali. Nitko nikada nije
dobio vise od cetrnaest jer mladi se proIesor posebno ponosio time sto
je kod njega tesko dobiti dobru ocjenu. Jednom nam je, tako, zadao
temu Dobrobiti tehnoloskog napretka i prozvao Ahmeda da pred
razredom procita svoj sastav. Ahmed je napisao da, za razliku od
proIesora Bane, on ne misli da je geometrija majka svih znanosti, nego
da smatra da je to tehnologija. I kako bi rado prislonio usnice na
goleme sise majke tehnologije te iz njih isisao i posljednju kapljicu
mlijeka koje nazivamo znanjem.
Mladi je proIesor poceo vikati:
Dosta, dosta! i zatim Ahmeda nazvao svim zivotinjskim nazivima
osim krave te ga izbacio iz razreda. Nesto poslije iste godine istoga su
mladog proIesora uhvatili u zahodu spustenih hlaca i s
petnaestogodisnjakom koji je klecao pred njim. Momentalno je dobio
premjestaj u drugu skolu i drugi okrug. ProIesor Gordzi istoga nam je
dana rekao da se homoseksualnost rada kod pomanjkanja vjere.
Ako vjerujes u Boga, ne zudis za analnim seksom.
75
ProIesor Moradi rekao nam je da je homoseksualnost rezultat
pomanjkanja discipline i postovanja pravila kojim se muskarcima
zabranjuje zudnja za drugim muskarcima. U Americi, rekao je, sigurno
nema homoseksualaca jer su Amerikanci najdiscipliniraniji narod u
svemiru.
Nas ravnatelj, proIesor Jazdi, rekao nam je da se moramo cuvati zamka
pokvarenih homoseksualaca.
Zli su i poremeceni, rekao je i zatim ispricao strasnu pricu o covjeku
po imenu Asgar Katel, optuzenom za zlostavljanje i ubojstvo vise od
stotinu djecaka nase dobi. Umirao sam od znatizelje da cujem kako ce
nam homoseksualnost objasniti proIesor Bana sa svojom majkom svih
znanosti, ali, na moje veliko razocaranje, on se nije ni osvrnuo na taj
dogadaj.
ll+ /(/)o.v :v.ov
Vec vise od dva tjedna proslo je od noci u kojoj su odveli Doktora i
otada nitko nista o njemu nije cuo. Kao da je nestao s lica Zemlje.
Majka mu se tesko razboljela i vise ne moze pred zatvor Evin, a Zari
od noci kad je uhicen nije izisla u dvoriste. Fahima je redovito
posjecuje, ali citavo vrijeme provode u Zarinoj sobi.
Ahmed me i dalje uporno uvjerava da ce Doktor uskoro izici iz zatvora
i da ce se sve vratiti na svoje mjesto. Nakon jednoga me takvog
razgovora znakovito gleda i pita kako sam. Najradije bih mu rekao da
sam sav jadan zbog toga sto ne vidam Zari, da mi neizmjerno nedostaje
i da, usprkos krivnji koju osjecam zbog toga sto sam se zaljubio, ne
mogu prestati razmisljati o njoj. No kazem mu samo da mi treba nesto
sto ce mi svratiti misli od trenutacne situacije jer mi je zlo od skole i
ucitelja, od pomisli na odlazak u Ameriku i katkad mi se cini da mi je
zlo od cijeloga svijeta. Najradije bih ubio covjeka s radioprijamnikom,
a i to tek nakon sto bih mu razbio nos i njegovom krvlju zalio plocnik
pred kucom. Ahmed mi polaze ruku na rame, kima glavom i kaze da
me razumije. Zatim predlaze da podemo u kino i pogledamo domaci
Iilm. Iranski su Iilmovi najbolji lijek protiv depresije jer svi imaju
sretan zavrsetak.
Pozivamo i Iradza jer obojica znamo da ga ne smijemo ostaviti samoga
u cetvrti gdje bi, bez nasega nadzora, bez ustezanja citavog dana zurio
u Ahmedovu sestru.
76
U vecini se kina u cetvrti prikazuju perzijski Iilmovi koji bas ni po
cemu nisu nalik americkima. Doktor mi je znao govoriti da se radnjom
vecine perzijskih Iilmova nastoje opravdati klasne razlike u nasoj
zemlji. Govorio je i da se prica u svim perzijskim Iilmovima odvija po
istome uzorku: glavni je sukob onaj izmedu bogatih i siromasnih, a
bogatasi uvijek dobivaju bitku i gube rat. Prikazuje ih se kao mocnike,
ali ne kao zlocince i svakako ne kao ljude protiv kojih bi trebalo dizati
pobune. Stovise, iranski Iilmovi kao da se posebno trude uspostaviti
duboku osjecajnu vezu izmedu glavnoga junaka i bogatoga zlikovca,
pa je uvijek rijec o kakvom zabludjelom sinu, zaboravljenom rodaku ili
zrtvi cudnovatih okolnosti. Svi ti Iilmovi masama porucuju da borba
protiv bogatasa nema smisla, a siromasne poticu da radije ustraju na
svojim moralnim nacelima nego da se bune protiv poretka. Tako je
barem tvrdio Doktor.
Zato se u ovoj zemlji moze podignuti revolucija protiv saha, ali ne i
protiv bogatasa, jednom mi je rekao. Iranci se, smatrao je, mogu
pobuniti iz raznih kulturnih, vjerskih i politickih pobuda, ali nikada
zato da bi svrgnuli bogatase.
O, Boze, kako mi nedostaje!
Najpoznatiji perzijski glumac covjek je po imenu Fardin. Kriticari ga
bas ne hvale, ali meni se svida, iako to nikada ne bih priznao.
Pred kinom nas Iradz moli da ga pustimo sjesti izmedu nas dvojice.
Svoju zelju objasnjava time sto je prije nekoliko tjedana otisao u kino i,
nista ne sumnjajuci, zavrsio na sjedalu do pedoIila. Nekoliko minuta
nakon pocetka Iilma primijetio je da ga tip promatra, ali nije na to
obracao pozornost sve dok u jednom trenutku nije na koljenu osjetio
ruku. Ustao je i pobjegao, a cijela ga je epizoda toliko potresla da je
citavim putem do kuce trcao, nijednom se ne osvrnuvsi da provjeri trci
li covjek za njim.
Ahmed na to kaze da i njegova sestra tako trci svaki put kad na ulici
susretne Iradza i ja se previjam od smijeha.
Kino je prepuno gledatelja svih dobi i svi jedu sjemenke suncokreta sto
je uobicajena kino-grickalica u Iranu. Negdje na pola Iilma mala
skupina huligana na ekranu napada Fardina i pocinje ga mlatiti, a iz
publike se zacuje povik starije zene:
Prestanite ga tuci, nitkovi! Sto vam je on kriv? Pustite ga na miru! Da
je moj muz ovdje, izbio bi vam zube iz gubice!.
Ahmed se naglo okrece prema meni i panicno kaze:
Moja baka!.
77
Ubit ce ga! Upomoc! Upomoc! vice baka dok Fardin pada na tlo, a
neprijatelji ga udaraju po tijelu i licu. Publika joj dobacuje psovke i
uvrede.
Daj zacepi, stara!
Izbacite tu ludakinju!
Iste se sekunde pojavljuje biljeter s baterijskom svjetiljkom i pocinje
traziti vremesnu prekrsiteljicu. Iradz prstom pokazuje prema prvom
redu i vice:
Eno je!.
Ondje spazimo kako Ahmedova baka mase rukama i zamahuje sakom
vicuci:
Zovite mojega muza! On je dobar s Fardinom! Upomoc! Zovite
mojega muza!. Ahmed, Iradz i ja ustajemo i trcimo prema prvom
redu. Baka nas spazi i povikne: Hvala Bogu da ste ovdje! Pomozite
mu! Pomozite!.
Pokusavamo je izvuci iz sjedala, ali ona se ne da. Biljeter nam vice da
je vodimo van ili ce je on izbaciti. Ljudi Iuckaju i smiju se. Iradz baku
prima pod lijevu, a Ahmed pod desnu ruku i pokusavaju je podignuti,
ali starica ih udara i istodobno se baca unatrag. Biljeter i ja nastojimo je
uhvatiti za noge, ali baka jednim preciznim udarcem izbacuje
baterijsku svjetiljku iz njegovih ruku i nastavlja sa zazivanjem supruga.
Projekcija se zaustavlja i pale se svjetla. Zvizduci i povici postaju sve
glasniji, pa se i baka dere jace. Izvija se iz Iradzeva stiska, skida cipele
i njima udara sve sto joj je na dohvatu, a neki gledatelji pocinju navijati
i poticati je da udari jos jace. Biljeter bjesni, ali ne usuduje joj se
pribliziti, pa je na, kraju, Ahmed i ja uspijevamo zaskociti na prepad,
povuci na pod i, uz pomoc Iradza i jos trojice, iznijeti iz kina. Na
svjezemu se zraku istoga trenutka umiruje, pa, zajedno s Ahmedom,
mirno hoda prema kuci nekoliko koraka ispred Iradza i mene.
Imaju srece sto se nije pojavio tvoj djed. Prebio bi ih tako da ne bi
znali sto ih je snaslo, govori mu. Djed je bio hrvac i svi su ga se u
Teheranu bojali.
Ahmedov je djed bio sicusan, miran covjek koji se nikada u zivotu nije
potukao.
Dok te veceri sjedim na krovu, dolazi i Ahmed.
Kaze da ju je djed odveo u kino, kaze. Uopce ne znam kako je usla.
Nikada uza se nema novca.
Dirljivo je koliko je privrzena tvojem djedu, kazem jer ne znam sto
bih drugo rekao. Vjerojatno joj je on bio najveca zvijezda u zivotu.
Ahmed ne odgovara.
78
Nevjerojatno kako se samo borila s nama, cudim se. Koliko joj je
godina? Sezdeset pet?
Ahmed neko vrijeme razmislja, a zatim se ceri:
Mislis li da bi moja baka u stvarnosti mogla pretuci Fardina?.
Majka mi kaze neka se dotjeram jer nam dolaze posebni gosti. Kaze mi
i kako se zovu, ali ne prepoznajem imena.
On je bio tatin najbolji prijatelj, kaze.
Pod tusem mi na pamet pada Iradzeva prica o modernim americkim
radarima, pa se pitam prodiru li doista kroz zidove. Gledam prema
dolje i na trenutak se pokrivam, ali onda odmahujem glavom i smijem
se.
Posebni su gosti gospodin i gospoda Mehrban. Gospodin me Mehrban
vec na vratima grli kao da se poznajemo cijeloga zivota, iako se nikada
nismo upoznali. Moj mu otac juri u zagrljaj pa se dugo grle, sapcuci
nesto jedan drugome na uho. Ne vidim im lica, ali znam da placu, a
gospoda Mehrban i moja majka suznih ociju promatraju muzeve.
Nakon nekoga vremena ulaze i sjedaju u dnevni boravak. Moj otac i
njegov prijatelj ne prestaju se gledati sa suzama u ocima i povremeno
jedan drugoga miluju po licu i kosi. Gospodin Mehrban govori:
Proslo je osamnaest godina!.
Osamnaest godina, cetiri mjeseca i tri dana, dodaje moj otac.
Volio bih znati zasto se tako dugo nisu vidjeli.
Nadam se da nece proci osamnaest godina prije nego sto ponovno
vidim Doktora, sapcem majci.
I ja se nadam, odgovara i grize kozu izmedu palca i kaziprsta.
Gospodin Mehrban je visok, crnomanjast covjek koji lagano sepa, a
zbog gustoga mu brka lice djeluje muzevno i grubo. Zena mu je visoka,
vitka i lijepa.
Mehrban na perzijskom znaci drag i oboje su vrlo mehrban.
Moj otac i njegov prijatelj piju votku te je zalijevaju mjesavinom
jogurta, krastavca, grozdica, soli i secera. Pricaju o proslim vremenima,
o vremenu u kojemu je moj otac jos bio boksacki prvak superteske
kategorije, a njegov prijatelj hrvacka zvijezda. Pricaju o starim
protivnicima i prijateljima. Nekoliko ih je poginulo u cudnim
nesrecama, jedan je vrlo bogat i zivi u Europi, a za nekoga se otkrilo da
je agent tajne policije. Prokleti gad! Gospoda Mehrban i moja majka
gledaju stare IotograIije i prisjecaju se vremena kada su zajedno isle u
srednju skolu. Otac gospodinu Mehrbanu potiho prica o jednom
zajednickom prijatelju iz mladosti, gospodinu Kasraviju, koji se silno
obogatio i sada zivi uz Kaspijsko jezero.
79
Cuo sam za to u zatvoru, kaze gospodin Mehrban. I ne cudi me.
Oduvijek je znao s novcem.
Ocev prijatelj privlaci moju pozornost. Zar je osamnaest godina bio u
zatvoru? Bas me zanima zbog cega. Poznaje li Doktora? Razmisljam o
tome da ga pitam, ali roditelji me citavog zivota upozoravaju da nije
pristojno upadati u razgovore odraslih, pogotovo ako su vrlo ozbiljni.
Pije se jos votke i gospodin Mehrban mi se smijesi. Pita koliko mi je
godina, u koji razred idem i citam li onako mnogo kao i moj otac kad
mu je bilo sedamnaest. Otac mu kaze da sam izvrstan ucenik, da
briljiram u matematici i da cu postati inzenjer, bas kao i stric Mehrban.
Oceve se dobre prijatelje u Iranu, naime, naziva stricevima. Osjecam se
kao da su mi cetiri godine i najradije bih rekao da sam sasvim
prosjecan ucenik, da mrzim matematiku i da ne zelim postati inzenjer.
No, ne kazem nista. Gledam u majku, u sjecanje prizivajuci svaki
razgovor u kojemu sam joj se zalio zbog slicnih problema, ali majka se
pravi da ne primjecuje moje znakovite poglede i okrece glavu u stranu.
Za vecerom gospodin Mehrban potvrduje da je osamnaest godina bio u
zatvoru. O svojem zatvorenickom zivotu prica s velikim dostojanstvom
i ponosom, a mene odusevljava lakoca s kojom se izrazava. Gotovo
dva desetljeca zatocenistva naucila su ga strpljenju i odmjerenosti u
izricanju misli i prizivanju uspomena. Nekoliko su mu puta slomili
nogu i zato sada sepa. Palili su ga cigaretama i sipali mu sol na rane.
Svakoga su ga dana tukli ne bi li im odao podatke o ljudima koje uopce
ne poznaje.
Prica nam i o noci u kojoj su ga odveli. Bilo je to iste veceri kada se
ozenio. SAVAK mu je upao u kucu trenutak nakon sto su se gosti
razisli, a gospoda je Mehrban plakala i preklinjala za milost. Prva im je
bracna noc. Zar ne mogu pricekati barem jedan dan? Sto li je tako
strasno ucinio da zasluzuje takvu kaznu?
Rekli su joj da je njegovo zlodjelo pretesko da bi joj ga otkrili.
Poslije se ustanovilo da se gospodin Mehrban dopisivao s nekim
prijateljima iz ruske boljsevicke partije, a optuzen je i za raspacavanje
marksisticke literature medu studentima teheranskog sveucilista. Na
sudenju je od suca zatrazio da mu pokaze zakon po kojemu je
dopisivanje s Rusima zabranjeno, a trazio je i dokaz da je raspacavanje
odredene literature ikome nanijelo bilo kakvo zlo. Vojni mu je sudac
odbio oba zahtjeva i osudio ga na dozivotni zatvor. Poslije mu je kazna
skracena na osamnaest godina. Odluke nikada nicim nisu objasnjene.
Pune tri godine nakon toga nitko nije znao ni gdje je ni sto je s njim.
Svi osim njegove majke i supruge mislili su da je mrtav. Njima su
80
dvjema jednoga dana cak dopustili da ga posjete u zatvoru, gdje ih je
docekao nemocan, umoran i slomljen covjek, neobrijan, duge i prljave
kose, mjesecima neopran i petnaest kilograma mrsaviji. Zenu je
preklinjao da se rastane od njega jer nikada nece izici iz zatvora, ali
ona je samo plakala i rekla da ce ga cekati.
Ljubav je vjernija od staroga psa, sjetno kaze gospodin Mehrban.
Dirnut sam pricom i dostojanstvom s kojim taj covjek prepricava
najmracnije trenutke svojega zivota. Govori nam i o razdoblju u
kojemu su mu tri puta dnevno ubrizgavali morIij, a onda naglo prestali
i prepustili ga mucnom odvikavanju. Kaze da je zeljno zazivao smrt.
Vecer se nastavlja i, dok muskarci razgovaraju, zene se povlace u
kuhinju.
Odlazim u drugu sobu s mislima prepunim gospodina Mehrbana i
ukljucujem televizor. Gledam seriju Zacarani i pitam se je li zivot u
Americi doista takav kakvim ga prikazuju u TV-emisijama. Jesu li ljudi
doista tako povrsni? Jesu li muskarci doista u kuci u odijelima? Postoje
li u Americi ljudi poput Doktora i gospodina Mehrbana koji zrtvuju
vlastite zivote zbog ideala?
Nakon Zacaranih slijedi Sanjam o Jeannie i Covjek od sest milijuna
dolara. Razmisljam o liku Jeannie, zeni s Bliskoga istoka koju u seriji
glumi Barbara Eden. Bacam pogled prema gospodi Mehrban i pitam se
zasto Amerikanci ne snimaju Iilmove o takvim zenama s Bliskoga
istoka. Osamnaest godina vrlo je dugo razdoblje, pogotovo kada nisi
siguran hoce li onoga koga cekas ikada pustiti na slobodu. Jeannie je,
doduse, dvije tisuce godina cekala slobodu zarobljena u boci, sve dok
je nije pronasao Larry Hagman, pa se pitam je li zenama s Bliskoga
istoka mozda sudeno tako dugo cekati svoje muskarce.
Pitam se i hocu li uopce moci zivjeti u Sjedinjenim Drzavama.
Doktor mi je znao govoriti da su sve te serije smisljene zato da bi se
ljude zaokupilo tricarijama. Zabavne su, pa gledateljima svracaju
pozornost od bilo cega sto bi mogli propitivati i zbog toga im
inteligencija polako, ali sigurno odumire. Amerikanci su, tvrdio je,
upravo zbog takvih serija zapali u politicku komu.
Tragicno je koliko su neobavijesteni o nepostenom i nasilnom
ponasanju svojih celnika u inozemstvu, gorko bi isticao.
81
l..Icnoni [o]i .v v:ii o:oc
Vise je od dva tjedna proslo otkad sam posljednji put vidio Zari i vec
sam pomalo nestrpljiv. Potisten sam i to izmice svakom nadzoru. Sve
dosada mislio sam da u rukama cvrsto drzim uzde vlastite sudbine, ali
otkada sam se zaljubio u Zari, to se iz korijena promijenilo. Osvojila
mi je srce poput nemilosrdnoga vojskovode i sada sam rob misli i
osjecaja kojima ne mogu vladati. Misli mi lutaju u pravcima koje ne
odabirem sam i obuzimaju me napadi tjeskobe kojima ne znam izvor.
Umirem od zelje da je vidim, da razgovaram s njom, da je pogledam u
oci, da sjednem pokraj nje pod tresnjino stablo, da raspravljamo o
Savusunu, da je gledam kako namace noge u bazencicu. Zaljubljen sam
do usiju i zbog toga obuzet krivnjom.
Nekoliko veceri nakon druzenja mojega oca s prijateljem, naziva
gospoda Mehrban i kaze mu da su joj supruga opet uhitili. Cetiri su im
SAVAK-ova agenta upala u kucu oko tri ujutro i cetiri je sata
pretresala. Nisu im rekli sto traze, ali stalno su gospodinu Mehrbanu
prijetili da je gotov ako to nadu. Gospoda Mehrban sigurna je da joj
muz nakon izlaska iz zatvora nije stupio u kontakt ni s kim od
problematicnih, starih prijatelja.
Zasto, zasto se sve to dogada? pita. Ne zna moze li jos jedanput
podnijeti bol rastanka. Nisu li vec dovoljno propatili zbog njegovih
pogresaka iz mladosti ?
Da si samo vidio izraz na njegovu licu, zapomaze. Tako tuzan, tako
ljutit, ocajan, bespomocan. O, Boze!. Slamaju je jecaji.
I moja majka razgovara s gospodom Mehrban. Dok u teleIonskom
razgovoru umiruje staru prijateljicu, i sama place.
Vjerojatno je rijec o nekakvoj pogresci. Ili ga, mozda, samo zele
prestrasiti. Pustit ce ga uskoro, vidjet ces. Pustit ce ga!.
Moj je otac lud od brige. Gospodin Mehrban srcani je bolesnik i taj bi
mu stres sa zatvorom mogao ozbiljno ugroziti zdravlje. Bas ga je jucer
otac vozio u bolnicu na angiogram i lijecnik mu je rekao da mora
promijeniti nacin prehrane, poceti s redovitom tjelovjezbom i prestati
pusiti.
Naravno, sada, kad je u zatvoru, moze zaboraviti sve to, gorko
napominje otac.
Pali cigaretu i razmislja. Sjedam pokraj njega.
Pitam se je li u zatvoru upoznao Doktora, kazem tiho.
82
Tata podize pogled i neko me vrijeme promatra. Odjednom, cini se,
uvida da nas muci ista nevolja.
Trebao si ga pitati, kaze njezno.
Nisam vam htio kvariti druzenje.
Prebacuje mi ruku preko ramena i privija me u zagrljaj.
Nisi vise dijete i smijes sudjelovati u razgovorima odraslih. Trebao si
ga pitati za Doktora.
Pocinjem podizati i spustati rukave, ali tata me zaustavlja.
Sto je? pita.
Doista mi je zao gospodina Mehrbana, tata, odgovaram. Vjerojatno
ti je bilo tesko sto ga toliko dugo nisi vidio. Znam da bi mene ubilo
kada osamnaest godina ne bih vidio Ahmeda ili Doktora.
Da, bilo je tesko, priznaje tata.
Kako ste se ti i gospodin Mehrban upoznali? pitam i, prije nego sto
mi uspijeva odgovoriti, dodajem jos jedno pitanje: I kako to da mi ga
nikada prije nisi spomenuo?.
Odmahuje glavom.
Ne znam ti pametno odgovoriti na ovo drugo pitanje. Jednostavno
nam je nestao iz zivota, a ponekad je jednostavnije ne razmisljati o
stvarima koje ne mozes promijeniti.
Pusi kao da mu je to posljednja cigareta u zivotu. Najradije bih i ja
zapalio s njim.
Ono sto Ahmed i ti osjecate jedan prema drugome jako me podsjeca
na ono sto smo Mehrban i ja znacili jedan drugome, kaze. Dugo mi
je bio najbolji prijatelj. Uvlaci jedan dugi dim. Jednom se zbog mene
hrabro izlozio opasnosti, znas? Cini mi se da biste ti i Ahmed jedan za
drugoga ucinili isto!
Sav sam se pretvorio u uho i tata to vidi, pa mi prica da su gospodin
Mehrban i on bili najbolji prijatelji od gimnazije. Zivjeli su u gradicu
Hastparu na sjeverozapadu Irana i nakon mature su obojica unovacena
te poslana na dvogodisnje odsluzenje vojnoga roka u hladne planine
nedaleko od granice s Irakom. Otac je u to doba vec bio zaljubljen u
moju majku, pa je tesko podnosio dvije godine razdvojenosti. Ceznuo
je za njom, sanjao je i prizeljkivao da su zajedno. Sva sreca sto je
Mehrban bio s njim jer bi inace zacijelo poludio! Neke bi dane prozivio
tek tako, uopce se poslije ne sjecajuci kako su prosli, a nocu bi se cesto
budio ljutit, znojan i uzrujan. Nitko u njegovoj okolini nije znao kroz
sto prolazi, pa ni gospodin Mehrban koji je znao za njegovu situaciju,
ali pojma nije imao koliko mu prijatelj pati.
83
Zivjeli su u golemoj vojarni s desetak dvokatnih spavaonica u kojima
je boravilo izmedu dvjesto pedeset i tristo vojnika. Kada bi uvecer legli
u krevete, nitko vise ne bi smio izici iz zgrade do jutra, a svaki je
vojnik najmanje dvaput mjesecno morao odraditi nocno dezurstvo i
cuvati podrucje vojarne od bezimenih uljeza koji se u cetrdeset
godina nijednom nisu udostojali pojaviti. Strazari su na nocnom
dezurstvu redovito spavali, osim onih noci kada su znali da ce u
obilazak doci jedan stari kaplar koji je vojsku shvacao vrlo ozbiljno.
Kazne za prekrsitelje bile su vrlo ostre, bez obzira na to je li krsenje
pravila bilo to sto su spavali na duznosti, ili sto su se nakon povecerja
iskradali iz zgrade. Nerijetko bi zbog takvih prekrsaja nekoliko dana ili
tjedana zavrsavali u zatvoru.
Besane noci i Irustracija zbog zatocenistva u krevetu usred starih,
vlaznih zgrada u kojima bi usred noci cuo miseve kako grickaju grede
pod krovovima bile su jednostavno previse za mojega oca. Osim toga,
tesko je pronalazio zajednicki jezik s drugim pripadnicima svojega
odreda. Jedan je rocnik stalno u dzepu nosio komadic zelene tkanine
koju je njegova majka dala protrljati o grob vazne vjerske licnosti, da
bi na taj nacin od njega odagnala demone, a i inace je bio dobro upucen
u svakojaka praznovjerja te stalno poucavao druge vojnike:
Ako slucajno u nekoga upres vrh noza, obvezatno taj noz triput zabij
u zemlju jer bi inace s ostrice jednoga dana mogla kapati krv toga
covjeka!, Ako izlijes vodu na macku, tri dana za redom u isto
vrijeme moras triput oprati ruke, ili ce ti izrasti cista na nosu!.
Jedne je noci moj otac odlucio prosetati terenom vojarne. Bio mu je
potreban svjez zrak i privremena sloboda od svih pravila i propisa koji
su mu se cinili toliko besmislenima. Te je noci na strazarskom
dezurstvu bio upravo onaj praznovjerni vojnik, a i stari je kaplar, iako
to tata nije znao, bio budan. Dok je tata setao, stari je kaplar iz svojega
skrovista u mraku odjednom puhnuo u zvizdaljku. Tata je potrcao, a za
njim kaplar i jos nekolicina vojnika koji su se nasli u blizini. Uskoro su
se sa svih strana ustrcali i drugi strazari s puskama, zvizdaljkama i
baterijskim svjetiljkama ciji su snopovi slabasno osvjetljavali pola
metra ispred njih. Stari je kaplar poceo glasno psovati, mahati sakom,
vitlati pistoljem i naredivati strazarima da uljeza svakako uhvate zivoga
jer je smrt bez mucenja prenjezna kazna za takav prekrsaj.
Da im uljez ne bi pobjegao, razvili su se u velik krug.
Pazite na razmake izmedu sebe! derao se kaplar. Sirom otvorite oci
i uhitite toga uljeza!
84
Strazarima nikada ni na kraj pameti nije bilo da bi se uljez doista
mogao pojaviti na terenu i sada im se u ozbiljnom, pogrbljenom
drzanju, uznemirenom koraku, nesigurnosti s kojom su drzali puske i
ucestalosti kojom su se osvrtali lijevo-desno, jasno ogledavalo
uzbudenje.
Vojnici u spavaonicama su se probudili i nagurali na prozore.
Strazari su se opasno priblizili mojem ocu a njemu se, iako se nije
bojao uhicenja ni zatvora, nikako nije svidala pomisao da bi ga stari
kaplar mogao nadmudriti. Ocajnicki pokusavajuci dobiti na vremenu,
otrcao je do terenca, parkiranoga u blizini, i zavukao se poda nj. Zatim
je ispuzao taman toliko da zgrabi oveci kamen te ga bacio kroz prozor
nekoliko metara udaljene spavaonice, ne bi li time odvratio pozornost
strazara.
Nekoliko ih je pojurilo prema spavaonici, ali vecina je ostala na mjestu,
i dalje se priblizavajuci polozaju mojega oca. Vec izgubivsi svaku
nadu, umalo je ispuzao ispod terenca i predao se, kad se iz daljine
zacuo muski glas:
Tu sam, gadovi! Vidi ovo, gomilo sjebanih idiota!. Nakon uzvika
uslijedio je zvuk razbijanja prozora nekoliko metara iza kaplarovih
leda, a otac je prepoznao glas svojega prijatelja Mehrbana i shvatio da
mu je stari prijatelj priskocio u pomoc. Kad su se strazari, u metezu,
ustrcali osluskujuci odakle dolazi zvuk Mehrbanova glasa, ocu se na
lice iskrao smijesak.
Eno ga tamo, budaletine! urlao je stari kaplar. Pobjegao vam je
kroz krug, kreteni nesposobni! Trebalo bi vas izbaciti iz vojske! Hajde,
trcite, trcite! Uhvatite ga, ne dopustite da vam pobjegne!
Vojnici su poceli trcati u smjeru suprotnom od oceva skrovista. Jedan
je cak prosao tik uz terenac, a nije ni zavirio ispod njega. Otac je u
mraku spazio sjenu svojega prijatelja. Trcao je, pa zastao kad mu se iz
suprotnoga smjera priblizila mala skupina vojnika, a onda potrcao
ulijevo, pa udesno i, na kraju, nestao. Otac je ispuzao ispod dzipa,
dohvatio jos jedan kamen i uperio ga prema obliznjoj zgradi. Uz prozor
je stajalo nekoliko vojnika u gacama koji su promatrali najuzbudljiviji
dogadaj citave godine. Otac im je rukom dao znak da se odmaknu, pa
su se razbjezali, a onda je on bacio kamen. Strazari su se na zvuk
razbijenog stakla zaprepasteno trgnuli jer su vec bili sigurni da su
uljeza uhvatili u zamku.
Uhvatite me, ako mozete, stoko glupa! podviknuo je otac u
Mehrbanovu stilu. Sto je? Niste me vidjeli kad sam protrcao pokraj
vas? Coravi ste kao kokosi! Jadna zemlja koju vi branite!
85
Stari je kaplar na to potpuno poludio. Uperio je pusku prema zvuku
oceva glasa i ispalio hitac. Svi su se bacili u zaklon, ukljucujuci i
strazare koji su stajali do njega. Metak je razmrskao staklo prozora na
dragom katu jedne spavaonice, a netko je iznutra uzviknuo:
Pogoden sam! Krv mi curi niz noge! Pogledajte!.
Odmah se zacuo i odgovor:
Nije to krv, budalo! Upisao si se u gace!.
Vojnicki smijeh i psovke oraspolozili su oca. Poceo je trcati oko
zgrade, nastojeci se sakriti u najtamnije kutove. Stari je kaplar urlao,
vristao i udarao strazare koji su se u strahu od metka prilijepili uz tlo.
Ustali su, otresli zemlju sa sebe i posli za mojim ocem. Nisu presli ni
tri koraka, kada su zaculi zvuk razbijena stakla negdje iza svojih leda.
Razdrazeni i zbunjeni, jos su se jedanput okrenuli, ne znajuci kamo bi i
zaprepasteni cinjenicom da je netko cas ovdje, cas na suprotnom kraju
terena, a cas na sasvim trecem mjestu.
Praznovjeran je rocnik bacio pusku na tlo i poceo juriti prema izlazu iz
vojarne, vristeci:
To je dzin, to je dzini, odnosno zloduh ili demon. I drugi su vojnici
pobacali oruzje te se razbjezali, grizuci kozu izmedu palca i kaziprsta.
Stanite, jebem li vas glupe! urlao je kaplar.
S obje strane vojarne istodobno su prsnuli prozori. Moj otac i gospodin
Mehrban zapoceli su intenzivan napad kamenjem na prozore, a ljudi u
spavaonicama poceli su vikati i zvizdati, izrazavajuci tako svoju
potporu pobuni protiv sustava koji ih je na dvije godine odvojio od
bliznjih samo zato da bih ih naucio salutirati. Obojica su se na kraju
vratila u spavaonice, a nitko nikada nije saznao sto su te veceri ucinili.
Otac duboko uzdise i na licu mu se pojavljuje trag smijeska.
Sutradan su svi pricali o demonima koji su razbili prozore vojarne,
kaze i pali jos jednu cigaretu.
Vidim mu na licu da su uspomene na mladost s gospodinom
Mehrbanom u njemu izazvale duboku tugu.
On mi je najbolji prijatelj, kaze. Najbolji je covjek kojega sam
ikada upoznao. I mislio sam da mi se nakon osamnaest godina vratio.
Sada se pitam hocu li ga ikada vise vidjeti!
86
lJ.(i]cnv nc[v
Ahmed je ocito primijetio da sam potisten jer sa mnom provodi vise
vremena nego inace, a po cestim pokusajima da me razvedri
zakljucujem da je zabrinut za moje psihicko stanje, pa se oslanjam na
njega kao na svoj nosivi zid. Otac cesto govori da na ovome svijetu
postoje dvije vrste ljudi: obicni i veliki. Potpuno sam siguran da se
Ahmed ubraja u ovu drugu kategoriju.
Dok u mojoj sobi zajedno pisemo zadacu iz geometrije, govorim mu da
su opet uhitili gospodina Mehrbana. S tuznim izrazom lica odvraca da
ce jednoga dana u ovoj zemlji izbiti najkrvavija revolucija koju je svijet
ikada vidio, sto me podsjeti na Doktora koji je jednom rekao da bi
revolucija u Iranu promijenila cijeli svijet jer je Iran vazan cimbenik
postojanosti i ravnoteze snaga u ovoj vaznoj regiji.
Na spomen Doktorova imena Ahmed odmah mijenja temu i pocinje
pjevati:
Nista te ne moze oplemeniti kao kad te zena voli!.
To si sad izmislio, zar ne? pitam. Nikad nisam cuo tu pjesmu. I
kako se mozes usredotociti na geometriju dok pjevas? Zbilja si
bolestan!
Tko kaze da se usredotocujem na geometriju? odgovara. I da, ja
sam pjesnik, a ne bolesnik!
Smijem se i odmahujem glavom.
Dosta mi je skole, kaze. Skola je za djecu, a zadaca za strebere.
Skola i ljubav dva su dijametralno suprotna Ienomena.
Dijametralno suprotna Ienomena? zadirkujem ga. Tko se sada pravi
vazan uporabom velikih rijeci?
Ahmed se pravi da me ne cuje.
Kada se zaljubis, akademska znanja postaju nevazna, izjavljuje.
Pitat cu proIesora Banu sto geometrija, pas-mater svih znanosti, kaze
o razlici izmedu oblika djevicanskoga srca i srca na ljubavnim
mukama.
Da se ti nisi napusio hasisa?
Nisam, zasto? Imas stogod? zeza me, a onda se uozbilji i pita: Znas
sto bismo ti i ja trebali napraviti?.
Sto?
Trebali bismo oteti Fahimu i Zari i odvesti ih na put oko svijeta.
O, da, sarkasticno odgovaram, prisjecajuci se kako mi se rugao zbog
prijedloga da cure odvedemo u kino.
87
A to bismo platili tvojim cekovima ili mojom kreditnom karticom?
Pa, Amerikanci, najdiscipliniraniji narod na svijetu, to stalno cine.
Autostopiraju i rade usputne poslove, kako bi zaradili dovoljno novca
za putovanje do sljedecega grada. Vidio sam to u Iilmovima. To bismo
i mi trebali napraviti.
Ipak si lud, znaci.
Znas koji je tvoj najveci problem? pita me.
Koji?
Previse ozbiljno shvacas zivot.
A sto je u tome lose, proIesore?
Nemoj tako ozbiljno shvacati zivot, ionako iz njega neces ziv izici!
Zatim podize teleIonsku slusalicu i naziva Fahimin broj. Javlja se
njezin brat. Ahmed mijenja glas i pita stanuje li tu gospodin Rezai.
Fahimin brat kaze da ne stanuje i prekida vezu. Ahmed ceka nekoliko
minuta, a onda ponovno naziva. I opet se javlja Fahimin brat.
Molim vas gospodina Rezaija, kaze pristojno.
Birali ste pogresan broj, ravnodusno odvraca Fahimin brat.
Je li to 346-585?
Da.
Onda nisam birao pogresan broj. Molim vas, pozovite mi gospodina
Rezaija.
Prasnem u smijeh. TeleIonske sale vrlo su popularne medu iranskom
mladarijom i, iako ih inace smatram djetinjastima, uzivam u
Ahmedovu mucenju Fahimina brata koji, uz podulji niz psovka,
ponovno spusta slusalicu. Pucajuci od smijeha, kazem Ahmedu da se
prestane glupirati.
Jos ce nas zbog tebe gadno prebiti, gundam.
Vidi ovo, vidi ovo, kaze Ahmed, pa opet naziva Fahimin broj i, kada
mu se s druge strane javi njezin brat, kaze: Dobar dan. Ovdje
gospodin Rezai. Je li me netko trazio?. Od uha odmice slusalicu iz
koje dopire glasna eksplozija bijesa.
Sa stubista pak dopire zvuk koraka moje majke, pa Ahmed prekida
poziv i pravi se da uci. Mama unosi pladanj s cajem i datuljama te
mrmlja nesto o tome koliko je ponosna na svoje decke. Ahmeda voli
jednako koliko i mene i drago joj je sto imam tako divnog prijatelja.
Nudi nas cajem i govori nam da ga popijemo prije nego sto se ohladi
jer nam je napravila lahidzanski, najbolji caj na svijetu, koji se mora
piti dok je vruc. Drzi nam i kratko predavanje o datuljama koje su jako
zdrave i Arapi ih jedu da na saharskoj vrucini ne bi dehidrirali, a
budisticki redovnici zato da im daju snagu i muzevnost.
88
Kada ode, pomno pregledavamo caj ne bismo li slucajno u njemu
pronasli tragove susene oskoruse, a Ahmed mi kaze:
Zanimljivo! Mislio sam da su budisticki svecenici u celibatu. Sto ce
im onda muzevnost?.
Te veceri nikako ne mogu zaspati, pa kada, oko ponoci, zacujem zvuk
iz Zarina dvorista, jurim na terasu i spazim je kako s majkom izlazi iz
kuce. Podize glavu i ugleda me, a onda brze-bolje spusta pogled i
nestaje u kuci. Zapanjen i bespomocan stojim na terasi, boreci se s
vlastitim dahom. Zar joj vise nisam drag? Hoce li ikada vise izici u
dvoriste, kao sto je obicavala? Kako nam je lijepo bilo prije Doktorova
uhicenja!
No, dok tako stojim na terasi, ona se odjednom pojavljuje po kraj
mene. Neobicno je hladno za to doba godine, pa je odjenula debelu,
tamnosmedu dolcevitu i rukave omotala oko dlanova. Ne pokusava se
pretvarati da je na terasu dosla iz bilo kojega drugog razloga osim da
razgovara sa mnom. To mi se kod nje oduvijek svidalo: izravna je i ne
prenemaze se.
Tiho me pozdravlja i prilazi zidu izmedu nasih dviju kuca. Nismo
razgovarali jos od noci u kojoj su odveli Doktora.
Kako si? pitam je. Odmahuje glavom. Oci su joj crvene, vidi se da je
plakala. Blijeda je i slomljena, bez zivotne energije kojom je prije
jednostavno prstala. Dok se cese po glavi, primjecujem da joj se ruke
tresu, a kad nam se oci napokon sretnu, njezine se pune suzama. Nad
obrvama joj se pojavljuje citav grozd bora, a zube zabija u usnicu da ne
bi zajecala. Skacem preko zida i grlim je. Ne odmice se. Ocito to
shvaca kao prijateljsku gestu.
Dobro sam, kaze, pa jos malo place, a ja je tapsam po ruci, ne bih li
je umirio. Sto cu ja sada? pita naposljetku.
Nema nam druge nego cekati i moliti se, odgovaram.
S ledima uza zid sjeda na pod i ja se spustam pokraj nje. Ponovno je
slamaju jecaji.
Nitko ne zna gdje je Doktor, kaze. Sad su mu i mama i tata u
bolnici. Mama ce mu potpuno poludjeti, a tata ima ozbiljnih problema
sa srcem.
Naravno, kazem. Uvijek su govorili da im je Doktor dusa i srce.
Nisam znala da je u bilo sto umijesan. Znala sam samo da cita
zabranjene knjige i to mi se nije cinilo tako strasnim, kaze smrcuci i
brisuci suze, ali i dalje je uzrujana. Ne mogu vjerovati da samo tako
mogu odvesti covjeka, a ni rijeci ne reci njegovoj obitelji. Kakvi su to
divljaci? Zar doista nemaju ni trunke samilosti, zar im nista ne znaci
89
patnja jedne majke? Ne bi me zacudilo da Doktorovu mamu uskoro
udari kap. Zar im ljudski zivot doista nista ne znaci? Neutjesno rida.
Neko vrijeme nista ne govorimo, a onda se ona okrece prema meni i
pita: A kako si ti?.
Dobro sam, lazem, sve je u redu.
Dobro.
Drago mi je sto si dosla ovamo, kazem oprezno.
Vec sam i prije htjela razgovarati s tobom, ali nikako nisam mogla
uhvatiti priliku.
Zabrinuo sam se. Mislio sam da se ljutis na mene, priznajem.
Zasto bih se ljutila na tebe?
Ne znam bih li joj rekao sto se dogodilo one noci kada su odveli
Doktora. Sto ako me zamrzi ? Sto ako vise nikada ne prozbori ni rijeci
sa mnom?
Bio sam na krovu kada su dosli po njega, izlanem iznenada. Vidio
me agent s radioprijamnikom. Mislim da je po smjeru mojega pogleda
shvatio gdje je Doktor.
Zari me zaprepasteno gleda, pa istog trenutka zalim sto sam uopce
progovorio, ali sada je kasno.
Sve se zbilo tako brzo da se nisam dospio sagnuti. Neko mi vrijeme
cak niti nije bilo jasno sto se tocno dogada. Jednostavno sam se ukocio,
nisam se mogao pomaknuti. Tako mi je zao. Ako ga vidis, molim te,
reci mu da ga volim i da to zbilja nisam ucinio namjerno.
Zari mi stavlja prst na usnice i usutkava me.
Nemoj govoriti takve stvari, kaze. Svi znaju da nikada namjerno ne
bi povrijedio Doktora. I svi znaju koliko ga volis. Vjeruj mi, nikome ne
cinis uslugu time sto se mucis takvim mislima. Znali su da smo Doktor
i ja zaruceni i dugo su nadzirali citavu cetvrt.
Spustam glavu i zurim u stopala. Prima me za bradu i lice mi okrece
prema svojemu.
Pogledaj me! Pogledaj me u oci!
Gledam u njezine predivne plave oci i obuzima me neizmjeran osjecaj
stida.
Obecaj mi da nikada vise neces zbog toga sebe kriviti, zahtijeva.
Kimam glavom, iako znam da necu moci odrzati obecanje.
Polako povlaci ruku i naslanja se na zid.
Pustit ce ga ubrzo. Znam da hoce. Jednostavno znam, sapce.
I ja se naslanjam.
Nadam se!Nakon nekoliko trenutaka kaze:
90
Znas, bas mi nedostaju oni dani kada smo se sastajali u mojem
dvoristu.
Kimam glavom i sapcem:
I meni!.
Kaze da je to bilo jedno prekrasno, bezbrizno ljeto i ja se slazem,
dodajuci da sam mislio kako ce nam biti najljepse u zivotu. Pocelo je
tako divno, a zavrsilo tako uzasno!
Tko zna, mozda je ovo kazna za te bezbrizne dane, razmislja bolno
Zari. Zivot je takav, znas. Sve se mora izjednaciti. Nicega ne smije
biti ni previse ni premalo. Samo ne znam zasto je jadan Doktor morao
platiti moje pogreske, ponovno jeca.
Pitam se sto tocno smatra pogreskom, ali nista ne govorim.
Mislim sljedeceg tjedna otici do zatvora Evin. Mozda mi kazu gdje
je.
I ja cu s tobom, kazem. Odbija i kaze da bih mogao imati problema
ako me povezu s Doktorom, ali na kraju ipak pristaje.
Sada, kada znam da nije ljuta na mene, polako se rasplinjava tjeskoba
koja me mucila od noci u kojoj su odveli Doktora.
Zvijezde su nocas prekrasne, kazem tiho.
Jesu, potvrduje. Mislis li da svatko ima svoju zvijezdu na nebu?
Ne svi, objasnjavam. Samo dobri ljudi.
Zbilja?
Da. I vidimo samo zvijezde onih koji su nam u zivotu vazni.
Kako to mislis?
Evo, recimo, tamo je Ahmed.
Gdje? pita i naviruje se u zvjezdano nebo.
Eno ga, pokazujem jednu od najvecih zvijezda. Naginje se i naslanja
mi glavu na rame, ne bi li pogled izravnala s pravcem u koji sam upro
prst. Gledam joj zatiljak i ramena i miris njezine kose odjednom u meni
izaziva zudnju.
Da, da, sad ga vidim. Velika mu je zvijezda, zar ne?
Velika je, da. Jedna od najvecih.
A gdje je onda Pasina zvijezda? pita.
Ma, nema mene tamo, kazem, ali nadam se da ce opovrgnuti.
Nema te? okrece se prema meni. Slijezem ramenima.
Mislim da moras malo bolje pogledati. Tesko te je ne zapaziti.
Neko vrijeme promatram nebo, a zatim se, suteci, okrecem prema njoj.
Neko vrijeme zurimo jedno u drugo, ali onda ona ustaje i odlazi kuci.
Na vratima se jos jedanput zaustavlja, okrece i pita:
Jesi li joj dao sliku?.
91
Ne odgovaram.
Jesi li joj vec rekao?
Odmahujem glavom.
Smijesi se i nestaje iza vrata.
U petak nema skole, pa Ahmed i ja stojimo na ulici kada Fahima dolazi
u posjet Zari. Ulicom se siri prica o tome kako je tijekom ljeta skupina
terorista u sjevernom dijelu Irana htjela dignuti u zrak jednu branu i, da
su kojim slucajem uspjeli u tom naumu, tisuce bi ljudi poginule u
gradovima koji leze nizvodno. Netko je u blizini brane navodno spazio
Doktora i njegove drugove, pa su ih zbog toga gonili sve do Teherana.
Odmah odbacujem glasinu kao najobicniju propagandnu laz koju su
vlasti smislile i pustile u opticaj da bi opravdale Doktorovo uhicenje.
Doktor je paciIist. Vjeruje u sirenje ideologije edukacijom, a ne
ubojstvima.
Nekoliko sati poslije Ahmed i ja sjedimo pod stablom pred mojom
kucom, kad se pred Zarinim vratima odjednom zaustavlja vojnicki
terenac. Dvojica muskaraca iskacu na ulicu i ja odmah prepoznajem
agenta s radioprijamnikom. Dok ih ukoceno promatramo, bez kucanja
upadaju u Zarinu kucu i nakon nekoliko minuta odande se zacuje
vrisak. Zari. Ahmed i ja skacemo na noge i trcimo prema njezinim
vratima, guramo se pokraj dvojice koja izlaze, a jedan od njih, covjek s
radioprijamnikom, dobacuje mi pogled i namiguje. Kunem se da cu
jednoga dana ubiti kurvinog sina.
U dnevnom boravku nalazimo Fahimu koja se zabrinuto nadvila nad
Zari. Zari pak sjedi na podu, lica zgrcena od soka, ocaja i nevjerice.
Priskacem joj:
Sto je bilo? Sto se dogodilo?. Okrece se i od uzasne me tuge iz
njezinih ociju prolaze trnci. Ahmed priskace Zarinoj majci koja se
onesvijestila nekoliko metara dalje, a iza prozora se zacuje zvuk
motora i vojnicki terenac nestaje niz ulicu. Susjedi istoga trenutka
navaljuju u kucu. Odmah hitaju k Zari i njezinoj majci, a ja upitno
gledam Fahimu.
Trazili su da plate metak, kaze mi tupo.
Kakav metak?
Doktorov metak, odgovara mi ociju zacakljenih suzama. Moraju ga
platiti, kako bi dobili tijelo.
92
Zinv 1^!.
T.ini]vi].[v oni.v )v:cn, Icncvn
Jesam li te ja ubio, Doktore?
Htio si me ubiti?
Ne.
Zasto te to onda muci?
Neki ljudi mozda misle da sam te ubio.
Zasto?
Jesi li ikada volio nekoga koga nisi smio voljeti?
Jesam, odgovara Doktor.
Zbilja? Je li Zari znala za to?
Nije to bila takva ljubav.
Kako to mislis?
Jednostavno. Bilo je to nesto drugo.
Onda mi, molim te, reci sto. Zbilja bih volio znati. Bi li ubio zbog te
ljubavi?
Mozda.
Bi li umro za nju?
To sigurno.
Zaboga, Doktore, pa to znaci da si doista bio zaljubljen. Sto se
dogodilo?
Ubili su me.
Zao mi je, ali ne razumijem.
Zaljubio sam se u ideje, snove, vizije. Zaljubio sam se u mislioce
kojima se nisam smio diviti, cak ni znati za njih.
Govoris o zabranjenim idejama, ne o zabranjenoj ljubavi.
Zabranjena ljubav, zabranjene ideje, nema ti tu neke razlike.
Zabranjene ideje nosis u glavi, a zabranjenu ljubav u srcu.
Da ti nesto objasnim. U srcu nema nicega. Sve je u glavi. Ljubav,
mrznja, misli, osjecaji, sve je u glavi. Srce je samo organ koji
mehanicki pumpa krv u ostale dijelove tijela. Ali, pustimo biologiju.
Radije mi reci zasto bi ljudi mogli pomisliti da si me ubio.
Zato sto volim...
Budim se u znoju, ali drhtim od hladnoce. Sjedam u krevetu i osvrcem
se oko sebe. Nastojim se prisjetiti sto sam sanjao, ali ne uspijeva mi.
Cini mi se kao da sam pokusao Doktoru reci da volim Zari. Nadam se
da mi nije uspjelo. Nitko nikada ne smije saznati, cak ni Ahmed.
Zabranjeno je razgovarati o zabranjenoj ljubavi, cak i s najboljim
prijateljima.
93
}c.cn 1^. Icncvn
v.v vo .ni
Na vijest o sinovoj smrti Doktorov otac dozivljava srcani udar.
Strahuje se da nece prezivjeti. Doktorova majka nije u stanju doci na
sprovod, pa nitko iz uze obitelji ne moze preuzeti tijelo. Zato upute o
ukopu stizu k Zari. Samo ona i njezini roditelji te nekoliko najblizih
prijatelja smiju doci na sprovod. Napominje se i da je Doktor
likvidiran krajem Sahrivara', sto znaci sredinom rujna, tocno tjedan
dana prije pocetka skole.
Fahima nam prenosi Zarin poziv da s njom podemo na Doktorov
sprovod. Ahmed i ja bili smo mu, kaze, blizi od bilo koga drugog iz
cetvrti. Kaze nam i da Zari ne zeli nista javljati sestricni i najboljoj
prijateljici, Maskiranom andelu. Ne zeli je pozivati da dode u Teheran,
iako bi joj sigurno umnogome pomogla, no Sorajini su roditelji bolesni
i Zari je ne zeli opterecivati drugim problemima.
Nevjerojatno koliko je obzirna, govori kroz suze Fahima.
Prihvacamo poziv, ali znamo da roditeljima ne smijemo reci za
sprovod. Moj bi se otac prvi zabrinuo da cu zbog toga zapeti za oko
agentima, ali upravo je s majkom otputovao u posjet rodacima na
sjeveru, pa pojma nema ni o cemu sto se dogada.
* * *
Vecer prije sprovoda sjedim s Ahmedom na krovu. Obavijeni sutnjom,
tugujemo sa sivim predvecerjem. Odjenuo sam debelu tamno smedu
dolcevitu, ali, dok promatram obzor, zbog ostre mi hladnoce niz leda
prolaze ledeni trnci. Svijet je velik, razmisljam, a na svakom se
njegovu pedlju svake sekunde svakoga dana odvija neka tragedija. Mi
pak i dalje zivimo u njemu, budalasto vjerujuci da ce svaki sljedeci
trenutak biti poput onoga koji je upravo prosao.
Strepim pred sutrasnjim danom. Hoce li nam pokazati Doktorovo
tijelo? Tko ce mu nositi lijes? Hoce li nam dopustiti da izmolimo
nekoliko molitava prije nego sto ga poloze u zemlju?
Prolaze me zmarci, pa se se ne mogu obuzdati i zatresem se. Ahmed
prekida tisinu. Prstom pokazuje prema jednoj velikoj, sjajnoj zvijezdi i
kaze:
To je on. Siguran sam da je to on!.
Oci mi se pune suzama.
Bio je krasan covjek.

' Sahrivar je sesti mjesec iranskoga kalendara, a traje od 22. kolovoza do 22. rujna.
94
Najbolji.
Mislis da se ljuti zbog toga sto sam se zaljubio u Zari?
Ahmed se okrece i gleda me. Spustam glavu da bih sakrio suze.
Ne, cvrsto odgovara.
Ja mislim da se ljuti, mrmljam. Prijateljevu bi zarucnicu trebalo
dozivljavati kao vlastitu sestru. Sigurno se ljuti!
Ali nicim ga nisi povrijedio, buni se Ahmed. Nitko osim mene cak
ni ne zna za tvoje osjecaje.
Nisam se smio zaljubiti u nju.
Zar zbilja mislis da si imao izbora? Tko zna, mozda je bas tako
trebalo biti! Mozda je Bog znao sto ce se dogoditi Doktoru. I sto bi sad
Zari trebala? Do kraja zivota oplakivati njegovu smrt? Nikada se vise
ne zaljubiti?
I onda je Bog bas mene odabrao? pitam gorko.
Pa, dobro, ni Iradz ne bi bio los, sarkasticno dodaje Ahmed.
Nevoljko se smjeskam.
Pogledaj sve ovo, pokazuje rukom prema nebu. Vidis li koliko je
golemo? A ipak je uredeno, planirano? Bog je svoja pravila i zakone
primijenio na sve, pa zasto bi ti bio iznimka? Prebacuje mi ruku preko
ramena. Doktor nas sada gleda s neba i zahvaljuje Bogu sto te stvorio
da se pobrines za Zari. Tko bi to ucinio bolje od tebe? Pitam te: tko?
Brisem suze.
Necu plakati na groblju jer znam da ce tamo biti onaj tip s
radioprijamnikom, kazem. Obecaj mi molim te nesto!
Sto? pita me.
Necemo plakati.
Gleda me i mislim da mu je jasno koliko sam ozbiljan.
U redu, kaze odlucno i jos se jedanput okrece prema Doktorovoj
zvijezdi. Necemo plakati!
Te noci od strepnje uopce ne spavam. Ujutro stojimo pred Zarinom
kucom i, dok podizem i spustam rukave, prilazi nam Iradz. Pita nas
kamo idemo, ali mi mu ne odgovaramo.
Idete na groblje? ustraje.
Da, odgovaram.
Nemojte. Bit cete pod nadzorom. Pratit ce vas.
Bas nas briga, kaze Ahmed.
Ali nemojte, molim vas. To im se nece svidjeti.
Nije nas briga, ponavljam.
Sve je to namjestaljka. Tako pronalaze simpatizere. Zbilja ne biste
trebali ici.
95
Zari i Fahima izlaze iz kuce crvenih ociju i prekrivene crnim cadorima.
Dok prolazimo ulicicom na putu prema glavnoj ulici, susjedi izlaze
pred dvorista, gledaju nas sa suzama u ocima, izrazavaju sucut i
ispricavaju se sto nece doci na Doktorov sprovod. Moraju misliti na
obitelj, a sa SAVAK-om se ne smije saliti. Zari, cujem, jeca. Uzdise,
grize usnice i drsce pod cadorom, a Fahima joj prebacuje ruku preko
ramena, sapcuci joj umirujuce rijeci. Iradz nas slijedi i zabrinutim
pogledom preklinje da ne idemo.
Pozivamo taksi. Sjedam na suvozacko sjedalo, a Ahmed, Fahima i Zari
sjedaju otraga. Govorim vozacu kamo nas treba odvesti i, dok polazi, u
retrovizoru spazim Iradza kako trci za nama i mase rukama. Vidim da
nam nesto dovikuje i znam da nas vjerojatno i dalje nagovara da ne
idemo, ali nakon nekoliko minuta zastaje, naginje se naprijed i oslanja
na koljena.
Vozac me pita je li pokojnik, Bog da mu dusi oprosti, bio clan obitelji.
Kazem mu da jest. Okrecem se i spazim kako Zari glavom udara o
prozor. Fahima podmece dlan izmedu stakla i njezine glave. Vozac me
pita je li pokojnik bio mlad. Kimam glavom.
Bog ga blagoslovio. Sudbina je to, sudbina. Ne mozemo nista protiv
nje, kaze i gleda Zari u retrovizoru. Meni je, tako, prije nekoliko
godina umro mladi brat. Rak. Nikada u zivotu nije popusio nijednu
cigaretu... bio je zdrav momak, sportas. Majka mi umire od tuge, ali sto
mozemo? Bog daje i Bog uzima. To je jednostavno tako. Vec dvadeset
godina vozim taksi i mnogo sam tugujucih vozio do groblja. Znam
kako vam je. Znam to iz vlastitog iskustva, a znam i iz promatranja
drugih ljudi. Bog nas sve blagoslovio!
Kaze da nam nece naplatiti voznju jer se tugujucoj obitelji ne uzima
novac, pa me pita tko je bio pokojnik, iz koje je obitelji, koliko mu je
bilo godina i od cega je umro. Strpljivo mu odgovaram, ali ne kazem
da je Doktora smaknuo SAVAK, nego da je poginuo u nesreci. Nikad
ne znas tko bi sve mogao biti agent. Vozac tiho izgovara molitvu za
pokojnika, ali vise ne postavlja pitanja o Doktorovoj smrti.
Svaki put kad se okrenem prema straznjem sjedalu, oci mi se susretnu
sa Zarinima. Odmahuje glavom i skrece pogled, a ja bih ucinio sve da
joj mogu ublaziti bol.
Svracam pogled na Fahimu i prvi put shvacam da je i ona postala
neodvojiv dio nasih zivota. Izlaze se velikoj opasnosti odlaskom na
Doktorov sprovod i najradije bih je zbog toga odmah tu zagrlio. Volim
je jednako kao i Ahmeda, znam da bi danasnji dan bio mnogo tezi da
nije s nama i drago mi je sto je ovdje.
96
Zbog obecanja koje smo Ahmed i ja sinoc dali jedan drugome,
okrecem se natrag prema cesti. Gledam u retrovizor i mislim na Iradza
koji je tako bjesomucno trcao za autom. U sjecanje prizivam njegovo
zabrinuto lice i ozbiljan glas, pa mi se odjednom cini da mozda i nije
tako los kako sam dosada mislio.
Izlazimo iz auta pred ulazom u groblje i, iako svakako zelimo platiti,
taksist nam ne zeli naplatiti voznju. Prema uputama, netko bi nas
trebao docekati pred grobljem, ali medu gomilom ljudi zavijenih u crno
tesko je razabrati tko bi to mogao biti.
S druge se strane ulaza neka zena baca na grob. Slomljenim glasom
zaziva jedno ime i sakama se udara o prsa dok je rodbina nastoji
obuzdati. Svi govore u isti glas, a mnogi placu. Vidim da je prizor
uzrujao Zari jer tiho, ali gorko place. I Fahima place dok se zena otima
i ponovno baca na grob, grleci zemlju, ljubeci je i grabeci dlanovima.
Brat joj je umro, sapce Ahmedu. Jadna zena!
Beskrajni redovi grobova kao da su okupani bezivotnim, prasnjavim
svjetlom, a zivi ljudi u crnini kraj njih izgledaju tek poput sjena. Tesko
se oteti sablasnom dahu smrti. Hladno je, ali zrak je tezak, nebo
prepuno tamnih oblaka i nekoliko kapljica kise nagovjescuje oluju.
Po jednoj od sirih grobnih staza nekolicina uplakanih muskaraca na
ramenima nosi lijes, a slijedi ih poveca gomila ljudi. Covjek na celu
povorke uzvikuje:
Nema Boga do svemoguceg Boga! i povorka to jednoglasno
ponavlja. Da vas cujem! Nema Boga do svemoguceg Boga! opet
vice.
Nema Boga do svemoguceg Boga! ponavlja povorka.
Skrecu sa staze i zastaju kraj iskopane rake. Spustaju lijes i zbijaju se u
gomilicu. Mula hvata megaIon i zapocinje propovijed.
Ulaskom u blazeno i velicanstveno kraljevstvo nebesko, pokojnik je
blagoslovljen vjecnom mladoscu. Ne placite jer sve sto zivi na Zemlji
osudeno je na smrt. Samo Bog zivi vjecno. Dobro dosao, pokojnice, na
nebesa, vjecni dom svih muslimana. Za zivota mozda nejednaki, u
smrti smo svi jednaki.
Jecaji se pojacavaju kada mala skupina muskaraca iz lijesa podize u
bijelu tkaninu umotano tijelo i polaze ga u zemlju. Stojim kraj Zari i u
tom trenutku osjetim kako joj, uz ocajnicki vapaj, popustaju koljena.
Prihvacam je i po tezini osjecam da je potpuno izgubila snagu. Ahmed
i Fahima mi priskacu, pa je zajedno uspravljamo.
97
Mlada se zena baca u grob pred pogrebnom povorkom, vicuci neka je
pokopaju zajedno s voljenim suprugom. Po smjeru u kojem se nagnula,
znam da je Zari gleda, pa joj rukom okrecem glavu.
S druge nas strane ulice promatraju dvojica muskaraca.
Jebeni gadovi, zacujem Ahmedovu psovku.
Svi se okrecemo i gledamo. To su ljudi za koje su nam rekli da ce nas
docekati. SAVAK-ovi agenti.
Obojica su u crnim odijelima i kosuljama: jedan je visok, a drugi nizak
i zdepast. Povraca mi se od pomisli na ono sto rade, srce mi probada
ostra bol, a krv kljuca od srdzbe.
Fahima grabi Ahmeda za ruku.
Ljubavi, molim te, nemoj nista govoriti, preklinjem te! Obecao si mi,
zlato! Pokusava ga uhvatiti za lice i odvratiti mu pogled od dvojice
muskaraca. Pogledaj me! Volim te! Volim te! Ubit cu se ako te
odvedu. Molim te! Obecao si mi.
Ahmed nepomicno zuri u muskarce. Fahima se okrece prema meni:
Molim te, reci mu da se smiri. Molim te! Odvest ce vas obojicu i to ce
nas ubiti. Molim te, preklinjem te!.
Zari mi sapce:
Molim te, smiri ga!.
Od pogleda na dvojicu muskaraca pocinjem sav drhtati. Pustam Zari i
koracam prema drugoj strani ulice. Zari me hvata za lijevu nadlakticu i
spotice se, jos uvijek slaba od ocaja. Hvatam je prije nego sto pada, a
ona mi na uho sapce:
Molim te, nemoj!.
Okrecem se i dobacujem jos jedan pogled dvojici muskaraca s druge
strane ulice. U tom im trenutku prilaze dvije zene i troje djece, pa
odlaze prema groblju. Osjecam se kao budala, a vidim da ni Ahmedu
nije bolje.
Fahima na to brizne u plac i, uz drhtaj koji joj potresa citavo tijelo,
sjeda na plocnik. Ahmed je nastoji umiriti, ali ne uspijeva mu. Zari mi
sapce da donesem vode, pa je spustam na plocnik do Fahime i odlazim.
Kada se vratim, Fahima mi pokazuje da sjednem do nje, pa mi
prebacuje ruku preko ramena i govori:
Tebe ce poslusati. Molim te, reci mu da ne luduje kada se pojave i
obecaj mi da neces ni ti. Obecaj mi!.
Obecajem joj i odlazim do Ahmeda koji nekoliko koraka dalje pusi.
Moramo ostati sabrani, kazem mu.
Napeto kima glavom.
98
Nekoliko minuta poslije toga prilazi mi djecacic i pruza komadic
papira. Kaze mi da ga je neki covjek zamolio da mi preda poruku.
Gledam u papiric, a Ahmed, Zari i Fahima prilaze mi s ozbiljnim
izrazom na licima. U poruci je podrobno opisano kako doci do groba.
Polazimo. Skrecemo lijevo na drugoj stazi, desno na sljedecoj i
zaobilazimo mrtvacnicu. Sto smo blize odredistu, srce mi jace i brze
lupa. Fahima i Zari medusobno se pridrzavaju, a Ahmed hoda nekoliko
koraka iza njih. Napokon stizem do neoznacenoga groba. Treci je od
zgrade, cetvrti od plocnika, s ovecim okruglim kamenom na donjoj
polovici, bas kao sto pise u poruci.
Dobacujem pogled prijateljima i pokazujem im grob. Zarina ramena
pocinju nezaustavljivo drhtati od neutjesnoga placa. Sjeda uz grob.
Fahima sjeda do nje i kroz suze mrmlja molitvu cije rijeci ne
razabirem.
Zari se naginje i rukom dotice mokru zemlju na grobu.
Upravo su ga pokopali, sapce mi kroz suze. Sjedam do nje i
prebacujem joj ruku oko ramena. Nisu ubili samo Doktora, kaze.
Sve su nas ubili!
Gledam je u oci. Ako samo otvorim usta, zaplakat cu. Sigurno.
Unistili su nam zivote kada su ga ubili. Svima. Njegovoj mami,
njegovom tati, nama, place. Nista vise nece biti kao prije, bas nista.
Zatim siri ruke i grli grob, licem se privijajuci uz natopljenu zemlju.
Ustajem i stajem uz Ahmeda. Gledamo se i znam da nam se obojici
place, ali obecanje se ne smije prekrsiti, pogotovo ako si ga dao
najboljem prijatelju. Vec sam iznevjerio obecanje koje sam dao
Doktoru, da cu mu paziti na curu. Necu iznevjeriti jos jedno.
Skiljim i zaustavljam dah, a srce mi u prsima bubnja. Okrecem glavu
udesno i pred ocima mi se prostre niz zdanja, privatnih grobnica koje
su izgradili bogatasi oko posljednjega pocivalista svojih obitelji.
Impozantne se gradevine svojim visokim stupovima, kamenim stubama
i golemim vratima uzdizu nad ostalim grobovima. Na pamet mi padaju
muline rijeci sa sprovoda koji smo gledali uz ulaz: za zivota mozda
nejednaki, u smrti smo svi jednaki. Kakva laz. Gledam u Doktorov
sirotinjski grob i ne mogu vjerovati da pociva tek nekoliko metara dalje
od rastrosnih bogataskih grobnica.
Jedna od najdrazih knjiga bila mu je Mati Maksima Gorkoga i sada se
mozda pita zasto njegova majka nije dosla na sprovod. Zna li da mu je
otac u bolnici? Mozda bi mu bilo draze da ja nisam ovdje?
Zazivam ga u mislima. Kazem mu da mi je zao sto sam se zaljubio u
njegovu djevojku i uvjeravam ga da je tako jednostavno moralo biti.
99
Znam da ne vjeruje u sudbinu, ali ipak. Kazem mu da cu se pobrinuti
za Zari i da cu je voljeti do smrti. Kazem mu i da ga volim, pa dodajem
da bih se sigurno povukao od Zari da se sve ovo nije dogodilo. Nikad
mu je ne bih pokusao preoteti. Daf mi :nak, molim ga. Pokai mi da me
ra:umifes i da mi oprastas.
U tom trenutku osjetim da mi netko stoji iza leda. Okrecem se i spazim
Iradza. Blijed je, zadihan i sav znojan. Kaze da nije imao novca za
taksi, pa je dosao autobusom i zato kasni.
Odmicem se korak udesno i Iradz staje izmedu mene i Ahmeda. Sad
smo trojica u nizu. Gledam Ahmeda, ne place, bas kao sto je obecao,
iako mu se, bas kao i meni, srce lomi zbog Zarinih i Fahiminih jecaja.
Krajickom oka spazim mulu u prolazu. Pita nas zelimo li da procita
koju molitvu iz Kurana. Ahmed iz dzepa izvlaci nekoliko novcica i
mula zapocinje sluzbu.
Ahmed, Iradz i ja sjedamo uz grob i posljednji put molimo za Doktora.
Listopad je. Zapuhuje hladan vjetar sa sjevera i kosti mi prozima
studen. Crni se oblaci nadvijaju nad grobljem, poput prave kulise za
golemu tugu najgorega dana u nasim zivotima. Barem zasada.
Te veceri tiho placem u sobi, kada mi odjednom netko kuca na prozor.
Podizem pogled i na terasi spazim Ahmeda i Iradza. Otvaram im vrata i
pozivam ih unutra. Po crvenim im ocima vidim da nisam samo ja
plakao. Ahmed pali dvije cigarete i pruza mi jednu. I Iradz ga trazi, ali
Ahmed oklijeva, no dajem mu znak, pa mu ipak pripaljuje. Iradz pusi
kao da to cini citav zivot.
Kazem im da pricekaju, pa se spustam u prizemlje i iz hladnjaka vadim
ocevu bocu votke SmirnoII. Uzimam i tri casice u bocu Coca-cole.
Dobro je sto mi roditelja nema kod kuce jer im se nista sto smo toga
dana ucinili ne bi svidjelo. Vracam se u sobu, otvaram bocu i kazem
momcima da moramo nabaviti novu priji nego sto mi se roditelji vrate
s puta.
Jeste li ikada pili votku? pitam.
Nismo, odmahuju glavama.
Ja sam je prvi put pio s ocem kad mi je bilo sesnaest. Natocio mi je
casicu i rekao da bih svoje prvo pice trebao popiti upravo s njim. Zatim
mi je rekao da ne zeli da mu ikada ista tajim, pa sada mislim da bih mu
ipak trebao reci sto smo sve danas ucinili, a ne samo potajno nabaviti
novu bocu.
Moj stric kaze da nisi muskarac dok ne probas votku, kazem. Ali
pritom postoji nekoliko rituala koje valja izvesti kako treba, dodajem,
prisjecajuci se ocevih prica.
100
Sakin', odnosno osoba koja toci votku, mora biti posten. Svima mora
natociti jednako!. Tocim votku u casice, pomno pazeci da u svaku
nalijem jednaku kolicinu. Znate kako se pije votka? pitam ih.
Opet odmahuju glavama.
Podignite case!
Podizu ih.
Moramo se kucnuti casom o casu, ovako, pokazujem, a rub moje
case dotice se sa sredinom njihove. Ne, ne tako! Kad se kucamo,
morate paziti da nam case budu na istoj visini. Iz postovanja ne smijes
dopustiti da ti casa bude vise od case onoga s kojim se kucas.
Nakon odrzane lekcije, nadusak ispijam votku. Iradz i Ahmed cine isto.
Vidim da je i njima jednako grozno kao i meni. Zestoko nam pice pali
sve od jezika do pupka. Pijemo po gutljaj Coca-cole, a zatim ponovno
natacem votku u casice, tocno poput iskusnoga sakija.
Moramo ih popiti nekoliko zaredom, da nas posteno omami, kazem.
Ispijamo drugu i trecu casicu i vec osjecam da me posteno omamilo.
Sutke sjedimo kada Ahmed odjednom kaze:
To sto si nam dao piti bas na danasnji dan najbolja ti je zamisao u
zivotu!.
Kimanjem glave prihvacam pohvalu.
Nema bolje stvari za ubijanje boli. Oci mu se pune suza, pa dodaje:
Da, da, tocno znam sto mislis. Ali nismo vise na groblju!.
U grlu mi se stvara oveci cvor.
To sto si danas napravio bilo je jako hrabro, govorim Iradzu,
susprezuci suze.
Ahmed kima glavom. Prebacujem ruku preko Iradzeva ramena i
kazem:
Zbilja te volim. I voljet cu te kao sto bih volio mladega brata, moze?
Odsada ces mi biti brat!.
Preplavljen osjecajima i pijan kao zemlja, Iradz pocinje plakati.
I ja isto, dovikuje Ahmed. Nikada te vise necu gnjaviti!
To sto si se danas pojavio na groblju znak je toga da je ljudski duh
neunistiv, bez obzira na to sto ga snaslo, kazem. Nitko ga ne moze
unistiti. Ni sah, ni taj jebeni SAVAK ni CIA, bas nitko. Nitko ga ne
moze ni dodirnuti, kazem i briznem u plac.
Volio sam Doktora, pijano IrIlja Iradz. I vas isto volim. Zbilja vas
volim. Nisam mogao samo stajati po strani i gledati kako se izlazete
opasnosti. Nema sanse. I jebem ja onoj dubradi iz SAVAK-a mater!

' Perzijska rijec za vinotocu, peharnika, krcmara.

101
I njihovim gazdama sa Zapada isto! I nabijem svakoga tko me hoce
strpati u zatvor zato sto sam stao uz prijatelje i zajedno s njima oplakao
jednoga junaka. Nabijem ih sve redom! Bas me briga ako i cijeli zivot
budem morao provesti iza resetaka. Zbilja me nije briga. Danas sam
shvatio da je prijateljstvo vrijedno zrtve. A Doktor je dokazao da se za
ideale treba i umrijeti.
Brise suze o rukav i nastavlja:
Ne znam tocno sto mi se zbiva u srcu, ali znam da je nesto veliko,
nesto sto me vuce k sebi. Znate o cemu govorim? Nisam siguran sto je
to, ali svakako je nesto. Zbilja je nesto. To je to, je li? Nesto ti se
iznutra dogodi i to je to!.
Ahmed i ja ga, dok govori, netremice promatramo.
Ma, volim ga k'o da mi je brat, placem kao dijete, potpuno pijan.
I ja isto, procijedi Ahmed pijano i zagrli Iradza.
Obuzima me neobican osjecaj. Tesko ga je opisati, ali mora da je to
ono sto Iradz naziva necim.
l)v2in n
Nitko nikada nece saznati koliko je stajao metak kojim je smaknut
Doktor. Njegovim je roditeljima strogo zabranjeno govoriti o tome. Na
kamenu na njegovu grobu ne smije pisati nista osim imena, obitelj na
groblje moze doci kad god zeli, ali druge na to ne bi trebalo poticati.
Smrtnoga lista za Doktora nece biti, a vlasti ce unistiti rodni list te sve
dokaze o njegovu postojanju. Kao da ga nikada nije bilo. Knjige i
druge osobne stvari zaplijenjene su vec pri uhicenju i nista nece biti
vraceno. Sjecam se da je nakon smrti jednoga daljnjeg rodaka moja
baka rekla da se zemlja ohladila. Pretpostavljam da je time htjela reci
kako se ukopom pokojnika obitelj priprema na sljedeci korak u procesu
tugovanja. To je razlog zbog kojega se u islamu nalaze sto brzi ukop.
Irancima je, medutim, potrebno mnogo vremena za oporavak. Smrt
bliznjih oplakujemo citavu godinu. Okupljamo se trecega, sedmog i
cetrdesetog dana nakon smrti clana obitelji, pa posluzujemo caj, serbet
i slatkise, a u posjet nam dolaze prijatelji i znanci s cvijecem i izrazima
sucuti. Isto se ponavlja i godinu dana nakon pokojnikove smrti.
Clanovi obitelji cijele te, prve, godine nose crninu i ne idu na proslave
poput novogodisnje ili bilo kakvoga drugog blagdana.
102
Zarinoj je obitelji, medutim, SAVAK zabranio bilo kakvo vidljivo
tugovanje za Doktorom. Ne smiju nositi crninu, a ne smije biti ni
okupljanja, pogotovo ne cetrdesetoga dana jer upravo toga dana je
sahov rodendan.
Jednoga dana, dok nesto trazim po sobi, slucajno nalazim knjigu Obad
i sjetim se da mi ju je Doktor darovao prije odlaska iz grada. Knjiga
govori o mladome, gorljivom revolucionaru koji umire zbog ideala.
Procitam je u manje od dva dana. Potpuno me obuzima svojim snaznim
knjizevnim stilom iz devetnaestoga stoljeca, ali i strascu protagonistove
borbe i zrtve. Nakon citanja bolje razumijem Doktora. Da sam je barem
procitao dok je jos bio ziv! Je li mozda naslucivao sudbinu koja ga
ocekuje, pa mi je zato darovao bas tu knjigu?
Sve su druge Doktorove knjige unistene, pa mi je ova zato jos vaznija,
jos posebnija. Nikada se od nje necu odvojiti i svima cu u cetvrti pricati
o Obadu. Svi bi Doktora trebali upoznati kao sto sam ga upoznao ja.
Kad mu vec nikako drukcije nisam mogao pomoci, svima cu reci da je
bio revolucionar koji se nije bojao smrti i svi bi se trebali ponositi sto
su ga poznavali. Trebali bi se osjecati posebno pocascenima jer, rijetko
se u zivotu dogada da nam se zivotni put ukrsti s putom pravoga
junaka. Svima cu reci da nam je SAVAK zabranio da ga oplakujemo
samo zato sto se boje da bi nas njegov zivot mogao nadahnuti da i sami
zivimo tako da njegovu zrtvu ucinimo smislenom.
SAVAK uhicuje nekoliko Doktorovih kolega s Iakulteta, tvrdeci da ih
je on imenovao kao sudionike u antirezimskim aktivnostima. Usprkos
takvim izmisljotinama, price o Doktorovoj hrabrosti preplavljuju citavu
cetvrt.
Nije dao da mu na smaknucu povezu oci, kaze jedan susjed.
Vikao je: 'Smrt sahu!' sve dok ga nisu ustrijelili, hvali ga drugi.
Svi znaju da ce pravi razlog Doktorova uhicenja i smaknuca zauvijek
ostati tajna. SAVAK nam je sigurno nece otkriti. Zbog pomanjkanja
istinitih vijesti radaju se svakojake glasine i teorije, pocevsi od one
prema kojoj je Doktor bio umijesan u planove za svrgavanje saha, a
zavrsivsi na jednostavnom objasnjenju da je bio studentski aktivist.
Kazem Ahmedu da je cinjenica sto je Doktor bio dobar prijatelj s
Golesorhijem, Crvenom ruzom, sigurno imala svoju ulogu u cijeloj
prici.
Ako su ga pitali za njega, kazem sigurno je bio jednako prkosan i
ponosan kao i njegov prijatelj. Prava Crvena ruza. A SAVAK ju je
zgazio. Tada prvi put pricam Ahmedu o tome kako je Doktor
103
polijepio plakate s crvenom ruzom po nasoj cetvrti one noci nakon
prijenosa sudenja Golesorhiju.
Opa! cudi se. Kako to da mi to nikada prije nisi rekao? Prije nego
sto mu uspijevam odgovoriti, brzo dodaje: Ma, nema veze! I ja bih
vjerojatno isto postupio!.
Silno bih volio uciniti nesto u cast Doktoru, ali ne mogu se sjetiti
nicega pametnog cime ne bih prekrsio SAVAK-ove zapovijedi. Dok
razmisljam o noci u kojoj je Doktor oblijepio cetvrt slikama crvene
ruze, odjednom mi na pamet pada zamisao nalik onima kakve obicno
smislja Ahmed. Citavu noc hodam po sobi gore-dolje, pa napokon
odlucujem i odlazim do mjesta na ulici na kojem su agenti oborili
Doktora i na kojemu je prolivena njegova krv.
Sljedeceg jutra brojim novac usteden od dzeparca i vidim da cu morati
nesto posuditi od Ahmeda. On mi bez ikakvih pitanja daje novac, pa
odlazim u rasadnik, kupujem ruzin grm i nesto gnojiva te se kuci
dovozim taksijem. Pazeci da me nitko ne vidi, svoj plijen skrivam u
podrum te ondje pronalazim staru, hrdavu lopatu i par vrtlarskih
rukavica. Pronalazim i smrk kojim majka zalijeva biljke u dvoristu te
ga spajam na slavinu uz vrata. Kasno te veceri, provjerivsi prije toga
spavaju li svi, odlazim do mjesta na kojemu su agenti oborili Doktora i
kopam tridesetak centimetara duboku i cetrdesetak centimetara siroku
rupu. Sipam sloj gnojiva, a zatim sadim korijenje i pokrivam ga
zemljom. Dobro zalijevam biljku, kako bi se nabacana zemlja primila
uz korijenje, pa skupljam alat i odlazim kuci.
Citavu noc spavam poput djeteta, a ujutro hitam na ulicu. Citavo se
susjedstvo okupilo oko grma i svi u isti glas govore:
Tko je to posadio?
Zasto?
Da, i zasto bas crvene ruze?
Zasto bas ovdje? Ne razumijem!
Pa, da! Crvena ruza! Sjecate se plakata?
Plakata? O, da, plakati! Sjecam se plakata!
Crvena je boja strasti i revolucije.
I ljubavi, i ljubavi.
I krvi.
Svi odjednom umuknu. Shvacaju da se upravo na tom mjestu prolila
Doktorova krv, pa se na omanji skup spusta znakovita tisina. Ahmed se
okrece i gleda prema meni. Nista ne govori, ali sve mu vidim u ocima.
Na kraju krajeva, Perzijanci su ipak majstori sporazumijevanja bez
rijeci. Odlazim kuci i vracam se s posudom za zalijevanje.
104
Svi bismo se zajedno trebali brinuti za taj grm, kaze netko dok
zalijevam biljku.
Da, slazu se svi.
Za Doktora!
l0.iinv vi.c
Nitko ne zna sto se u zatvoru dogada s gospodinom Mehrbanom, a
njegova supruga svakoga drugog dana dolazi u posjet mojim
roditeljima. Izgleda mnogo starije nego one veceri kada sam je
upoznao i kada je nosila haljinu, cipele i torbicu u istoj boji, bila
pomno nasminkana i uredno pocesljana. Sada joj, cini se, vise uopce
nije stalo do vanjskoga izgleda. Neprekidno place i zdvaja nad
muzevim psihickim i Iizickim stanjem u zatvoru. Moja majka daje sve
od sebe ne bi li je utjesila i redovito joj kuha poseban biljni caj protiv
depresije.
Malo je gorak, pristojno primjecuje gospoda Mehrban.
To znaci da djeluje, objasnjava majka i nutka je da ispije salicu do
dna.
Gospoda Mehrban kaze da odvojenost od supruga ovoga puta teze
podnosi jer se vec bila naviknula da je uz nju. Sa zaljenjem su pricali o
izgubljenim godinama, ne znajuci da im se priprema novi rastanak.
Koliko ce sve to trajati ovoga puta? Gospodin Mehrban vise nije mlad,
a, uz probleme sa srcem koje ima, Bog zna je li uopce u stanju
podnijeti Iizicko i psihicko mucenje kakvom su zatvorenici svakoga
dana izlozeni.
Sve fe to strasno besmisleno, kaze gospoda Mehrban. Svi znaju da
nitko nikada nece uspjeti svrgnuti saha, pa bi oporba trebala nekako
pronaci nacin da ude u vladu te utjece na odluke i zakone zbog kojih se
dogadaju takve nepravde. Revolucija ne dolazi u obzir, pa cemu uopce
trud? Napominje i da joj je gospodin Mehrban prilicno zabrinuto pricao
o novoj vrsti politickih zatvorenika koja se pojavila u SAVAK-ovim
zatvorima. Rijec je o mladim revolucionarima cija je ideologija snazno
orijentirana prema vjeri, a to, prema rijecima gospodina Mehrbana,
nikako nije dobro. Uspon vjerskoga Iundamentalizma, tvrdi, stvorit ce
nepremostive prepreke izgradnji demokracije u Iranu. Moj otac na to
kima glavom i kaze da je njegov prijatelj uvijek znao dobro procijeniti
politicku situaciju.
105
Jedne veceri moja majka u razgovoru spominje Doktora i prica joj sto
mu se dogodilo. Sjedim tek koji metar od gospode Mehrban i vidim da
je odjednom problijedjela te da joj na celu iskacu zile. Izgleda kao da je
dozivjela iznenadan sok. Glava joj klone na prsa, ubrzano dise, gotovo
uspaniceno, gubi ravnotezu i rusi se. Uspijevam je uhvatiti trenutak
prije nego sto licem udari o pod. Otac skace na noge i priskace nam u
pomoc, usput grdeci majku sto je uopce spomenula Doktora.
Dobro da si je uhvatio, sine, dobacuje mi. Odnesimo je u sobu!
Nepomicna je i malaksala na mojim rukama, a njezine, dok je nosim u
drugu prostoriju, bezivotno vise. Teska je, ali ne dopustam ocu da mi
pomogne, pa nas samo slijedi. Srce mi u prsima bubnja i uvjeren sam
da je gospoda Mehrban upravo umrla od srcanog udara.
Lice joj se objesilo, blijeda se koza namreskala poput voska, a usnice
poplavjele kao da do njih uopce ne dopire kisik. Polijezem je na krevet
i rukom joj podupirem glavu. Majka donosi toplu vodu sa secerom i
zlicicom je pokusava uliti u njezina usta. I ona i otac pokusavaju sve
cega se u tom trenutku mogu sjetiti: masu joj novinama nad licem,
prskaju je hladnom vodom, govore mi da joj jos malo podignem glavu
i cijelo vrijeme jedno drugome uzurbano izdaju naredbe.
Gospoda Mehrban za samo nekoliko trenutaka dolazi k svijesti i odmah
pocinje gorko plakati. Proklinje saha, citavu njegovu obitelj, SAVAK,
Amerikance i Britance koji ga podrzavaju i drze na vlasti.
Te veceri u krevetu ne mogu zaspati, razmisljajuci o gospodinu
Mehrbanu i njegovoj sudbini u sahovu zatvoru. Tuku li ga? Pale li ga
kao posljednji put? Vristi li? Moli li za milost? Ili je prkosan i ustrajan
u mrznji prema rezimu, bas kao Crvena ruza i Doktor? Gdje li je sada
Ahmed sa svojim cigaretama?
Kada napokon usnem, sanjam noc u kojoj su odveli Doktora. Pred
ocima mi je covjek s radioprijamnikom. Ocima prodire u moje,
usnicama sapce u radioprijamnik i sakom se zabija u Doktorov obraz.
Ne mogu se osloboditi pogleda njegovih zlih ociju. Ukazuju mi se
jedanput, pa dvaput, pa triput... Obrve su mu tanke, celo naborano, a
kosa uredno zacesljana. Mrzim ga. Najradije bih potrcao niz stube i
sprijecio ga da dalje tuce Doktora, ali ne mogu se pomaknuti.
A onda mi se ukazu Doktorove oci. Netremice zure u mene. Vjerojatno
se pitaju gdje je zrakoplov kojim ce pobjeci na sigurno. I zasto se ne
zrtvujem da bih spasio njega i Zari, kao sto je Humphrey Bogart ucinio
u Casablanci. Sigurno se pita zasto sam ga odao. Covjek s
radioprijamnikom dobacuje mi poljubac. Otvaram usta i glas mi se
napokon otima grcu tisine. Vristim na sav glas.
106
Listopad je u Teheranu obicno ugodan, ali ove je godine iznimno
hladan. Spavanje na otvorenome vise nije moguce, ali Ahmed i ja ipak
se stalno sastajemo na krovu. Sto je hladnije, nasa je ulica tisa, a mi se
sve mucnije povlacimo u dubinu vlastitih misli te ondje trazimo
odgovore kojih nema, ili su previse strasni da bismo ih prihvatili.
Fahima, Ahmed i ja prilicno smo se promijenili i dosta zblizili.
Svakoga dana nakon nastave brzamo do Fahimine skole i pratimo je
kuci, ali usput satima lutamo gradskim ulicama, katkad ne prozborivsi
ni jedne rijeci. Odgadamo rastanak jer nam je sve tezi, a kada
razgovaramo, uvijek je rijec o dalekoj buducnosti u kojoj smo vec
odrasli, uspjesni i obrazovani svjetski putnici. Stvarnost u kojoj su
sjecanja na Doktorovu smrt jos uvijek prebolno svjeza suvise nam je
mrska da bismo je spominjali.
Kada nam se ipak usulja u razgovor, govorimo o Doktorovim
roditeljima, o SAVAK-ovoj svireposti i o tome kako se cini kao da je
netko po cijeloj cetvrti prosuo sivu prasinu smrti. Tugujemo zbog
krhkosti ljudskoga zivota, zbog toga sto na svijetu ima tako malo
dobroga i zbog toga sto, cini se, zlo uvijek pobjeduje.
Ne spominjem Zari, ali Fahima osjeca da me ono sto ne govorim
najvise zanima, pa prica kako joj prijateljica gotovo svaki slobodan
trenutak provodi uz Doktorovu majku. Jadna je zena, svi se slazu,
bespovratno izgubila razum.
Niti ista jede, niti govori, kaze Fahima. Citave dane samo sjedi i
zuri u vrata, kao da ga ceka. Grli njegovu kosulju, mirise je, privija na
grudi i tiho place. Kaze i da je zabrinuta zbog toga kako sve to utjece
na Zari. Kao da se grize zbog toga sto nije obracala pozornost na
Doktorove politicke aktivnosti i sto ga nije sprijecila da se izlaze
opasnosti. Svaki put kada bi joj nesto pokusao reci, izbjegla bi bilo
kakav razgovor, pod izgovorom da mrzi politiku.
Pa nije ona kriva, sapcem jer znam da sam ja za sve kriv.
Ne ide joj u glavu kako je mogla biti tako naivna u vezi sa sahom i
SAVAK-om, nastavlja Fahima. Doktoru je znala reci da SAVAK
vjerojatno postoji samo u bujnoj studentskoj masti, a sada bi, sirotica,
dala ne znam sto da moze povuci te rijeci.
Jednoga dana, nakon rastanka od Fahime, Ahmed mi kaze da bi jos
malo prosetao da razbistri um, pa secemo jos satima i cini mi se da prvi
put u zivotu u potpunosti dozivljavam sve uske ulicice, nepoplocene,
zemljane puteve, ruzne televizijske antene i zamrsen gradski labirint.
Primjecujem i da je svijet oko nas neobicno bucan: djeca igraju
nogomet, majke ih dozivaju, auti s pokvarenim ispuhom ruze i trube i
107
cijelo me to ludilo podsjeca na ugodaj kakav je vladao i u nasoj cetvrti
prije Doktorova uhicenja. Sada taj zivot postoji samo u mojim
uspomenama i nalik je zivopisnom mjuziklu s kino-ekrana. Stvarnost
se pak pretvorila u crno-bijelu IotograIiju, pozutjelu i iskrzanu na
rubovima.
Na povratku kuci Ahmed se odjednom zaustavlja uz jedan ugao i
proucava plocu s nazivom ulice.
Sto gledas? pitam.
Nista, odgovara i polazi dalje. Na sljedecem se uglu opet zaustavlja i
gleda naziv sljedece ulicice.
Dobro, pa sto je? ponovno pitam.
Jesi li primijetio da vecina ovih ulicica nosi naziv clanova sahove
obitelji?
Jesam.
I na vecini znakova pise i koliko je ulica siroka, kaze zagonetno.
Kako to mislis?
Pogledaj. Ova se zove Dvadeset metara Reze Pahlavija, sto znaci da
je siroka dvadeset metara. Ona tamo je Dvadeset i jedan metar Fare.
Baca pogled malo dalje i onda pukne od smijeha. Tamo su Cetiri
metra Darabija. Darabi nije u rodu sa sahom, pa su mu dali tu
sirotinju. Zatim pokazuje na ovecu ulicu nekoliko blokova dalje i
kaze: Tamo je Sezdeset metara Sahpura. To je najstariji sahov brat, pa
mu je, normalno, dodijeljeno puno!.
Nemam pojma sto mi svim time pokusava reci.
Zasto je sirina ulice toliko vazna da je stavljaju u naziv? pita me.
Kazem da se po sirini ulica procjenjuje vrijednost nekretnina, ali
Ahmed mi dobacuje pogled iz kojega vidim da me prozreo i da zna da
nagadam bez veze.
No, jesu li te mjere tocne? pita. Nasa se ulica zove Deset metara
Sahnaza. Mislis da je zbilja deset metara siroka?
Ne znam, odgovaram.
Ja sumnjam, kaze zabrinuto. Sto ako nije? Trebali bismo izmjeriti!
Zasto?
Pa mozda nije siroka deset metara!
Kao da je to vazno!?
Meni jest! kaze gorljivo. Vazno je zbog vrijednosti nekretnina.
Zgodno je kad nesto bez veze proserem, a on mi to ovako vrati u Iacu,
pa i ovaj put prasnem u smijeh.
Kada stignemo do nase ulicice, Ahmed odlazi kuci i ubrzo izlazi van s
metrom. Poziva Iradza i jos jednoga momka te pocinje s mjerenjem.
108
Iradzu nareduje da drzi jedan kraj metra, a drugome momku da s
drugim krajem prijede preko ulice. Nailazi automobil, ali Ahmed ga
zaustavlja i kaze vozacu da je usred vrlo vaznoga posla te ga lijepo
moli neka se strpi. Vozac pristaje i gasi motor, a Ahmed me pita
mislim li da se u sirinu ubraja i plocnik, ili samo kolnik. Kazem mu
neka izmjeri i s plocnikom i bez njega.
Sa svih se strana skupljaju djeca, a nailazi i jos automobila. Ahmed i
njih zaustavlja te obavjestava vozace da je usred vrlo vaznoga zadatka.
Nikome ne objasnjava o kakvom je zadatku rijec, ali vozaci ipak izlaze
iz automobila.
Dvanaest cijelih dva metra s plocnikom, dovikuje mi Ahmed.
Zapisi!
Nemam ni papir ni olovku, pa samo kimam glavom.
Dobro, a sada bez plocnika!, nareduje suradnicima.
Iradz i drugi momak pomicu metar. Na ulici se zaustavilo jos
automobila, a cijela je strka privukla gomilu ljudi. Zbog Ahmedova je
projekta prolaz potpuno blokiran.
Kolika je sad sirina? dovikuje Iradzu.
Devet i pol metara.
Ahmed se okrece jednom muskarcu i kaze:
Nemam bas povjerenja u njegovo mjerenje. Budite tako ljubazni i
uhvatite vi jedan kraj metra, moze? Muskarac odlazi do Iradza i
oduzima mu metar, a ovaj trci do Ahmeda i buni se da je sasvim dobro
mjerio i sam. Ahmed se smjeska, pokazuje prema meni i kaze mu:
Stani tamo, pokraj njega!. Iradz mi prilazi. Po smijesku mu vidim da
je napokon shvatio sto Ahmed izvodi. Ovaj pak pita: Koliko je sada
siroko?.
Devet cijelih sest metara, odvraca muskarac.
Ahmed se okrece i dobacuje prijekoran pogled Iradzu, a ovaj se
smjeska i slijeze ramenima. Ahmed se obraca drugom muskarcu:
Jeste li uz sam rub plocnika?.
Jesam, odgovara ovaj.
Ahmed odlazi do njega i pomno proucava polozaj metra. Promatraci se
dijele u dvije skupine i svaka od njih staje iza jednoga drzaca metra.
Sve su oci uprte u metar ili procjenjuju polozaj njegovih drzaca.
Pomaknite se ovamo, ulijevo, nareduje jedan promatrac, skiljeci na
jedno oko i nastojeci pogledom povuci ravnu crtu izmedu drzaca.
Ne, ne! Predaleko, vice drugi sa suprotne strane ulice. Drzac se
pomice nekoliko centimetara unatrag. Jedan dio promatraca na to
pocne dovikivati da je metar sada nakrivljen.
109
Tesko je to procijeniti, kaze Ahmed. Ipak se bavimo imaginarnom
crtom, pa je tesko reci kada je ravna, a kada nije. Amerikanci su ispalili
covjeka ravno na Mjesec, a mi nismo u stanju povuci ravnu crtu preko
ulice. Zatim se okrece prema Iradzu i pita: Znas li zasto je to uspjelo
bas Amerikancima?.
Iradz smjerno kima glavom i kaze: Da, proIesore! Zato sto su
Amerikanci najdiscipliniraniji narod na svijetu!.
Jedan promatrac iz gomile dovikuje da je zidar i da i zatvorenih ociju
zna povuci ravnu crtu. Uzima jedan kraj metra u ruke, nekoliko ga puta
pomakne lijevo-desno uz rub plocnika i onda kaze:
Evo. To vam je sada ravna crta!. Metar doista izgleda ravno.
I kolika je sad sirina? pita Ahmed.
Devet cijelih cetiri metra, odgovara zidar.
Eto, cijelo vrijeme to i govorim! Ulica nije siroka deset metara,
pobjedonosno ce Ahmed.
Osvrcem se i shvacam da se oko nas okupilo barem pedeset ljudi.
Promet je potpuno zaustavljen, ali nitko ne mari.
Je li to vazno? pita netko.
Naravno da je vazno! uzbudeno odgovara Ahmed. Moglo bi vrlo
negativno utjecati na cijenu nekretnina. Cijene kuca temelje se na sirini
ulica u kojima se nalaze. Gradske bi vlasti mogle objaviti da je cijena
svih kuca u ovoj ulici vise od pedeset tisuca tumana niza od one koju
vlasnici smatraju pravom.
Ali gradske se vlasti ne mijesaju u to, dobacuje netko iz gomile sa
zebnjom.
Sigurno? pita netko drugi.
Ma, naravno da se mijesaju, kaze netko treci.
I sto cemo sada?
Trebali bismo izmjeriti sirinu svake ulice koja u nazivu sadrzi mjeru i
spremiti te podatke, da ih, ako zatreba, mozemo podnijeti kao dokaz da
su sve ulice u ovome gradu precijenjene.
Nekako se uspijevam suzdrzati da ne prasnem u smijeh, a u
Ahmedovim ocima opazam vrlo mi dobro poznatu iskru.
Jedan covjek kaze da zasada ne planira prodavati kucu, ali kada bi,
kojim slucajem, namjeravao, ni sam ga gradonacelnik ne bi mogao
natjerati da snizi cijenu.
Jedna pak zena kaze da su ona i muz upravo kupili kucu u ovoj cetvrti i
da bi vjerojatno trazili negdje drugdje da su znali da ovdje postoji
problem s mjerama.
110
Zidar ih sve pokusava uvjeriti da tih nekoliko centimetara zbilja ne
znaci nista, no nitko ga ne slusa.
Ahmed se potpuno povukao iz rasprave. Gleda u Iradza i mene i
dobacuje nam vragolast osmijeh. I mi se njemu smijesimo.
l..Io[v: nc.ino.i
Sljedeceg jutra cujem kako majka ocu sapce da je nasmrt preplasena da
cemo se Ahmed i ja uvaliti u ozbiljnu nevolju.
Cula sam ga kako govori da ce ubiti onoga agenta, kaze s panikom u
glasu. Moras porazgovarati s njim, i s Ahmedom isto! Mladi su i
neiskusni, a sada ih je jos i sve ovo tako pogodilo, ali ovako vise ne
moze! Zatim jos vise spusta glas, kao da se boji da ce je netko cuti:
Jesi li znao da su isli Doktoru na grob?.
Nisam, odgovara tata.
Sto ako su ih agenti vidjeli? Boze sveti, ne zelim o tome ni
razmisljati. Molim te, porazgovaraj s njim!, preklinje ga.
Otac pristaje, ali ona i dalje nastavlja.
Prica se po ulici da je Pasa posadio onaj ruzin grm. Znam da mu je
tesko, ali tko zna sto je jos govorio u skoli ili s drugom djecom iz
ulice!.
Sutradan se moj i Ahmedov otac povlace na razgovor nasamo, a ubrzo
u dnevni boravak pozivaju i nas dvojicu. Moj nam otac govori da ima
nekoga privatnog posla na sjeveru zemlje i da ne zeli onamo ici sam,
pa bi mu bilo drago kada bismo Ahmed i ja posli s njim.
Covjek danas ne moze biti dovoljno oprezan, govori nam dok autom
odmicemo od kuce. To sto si nevin u ovoj ti zemlji uopce ne jamci da
te nece progoniti kao posljednjeg kriminalca. Zato se svaki noukar'
utjece servilnosti i slijepoj odanosti, govori, pa se okrece prema meni.
Jesam li ti ikada pricao o inzenjeru Sadekiju?
Nisi, odgovaram. Tko je taj?
Kada ti je bilo pet-sest godina, radio sam kao sumar u
Mazandaranu'', zapocinje.
Skrivecki laktom lupam Ahmeda u rebra jer sam mu vec mnogo puta
govorio o ocevim zanimljivim pricama iz proslosti. Ahmed nekoliko
puta kimne glavom i kratko mi namiguje, potvrdujuci mi da slusa.

'Perzijska rijec za poslusnika, slugu, paza, ulizicu.

''Pokrajina na sjeveru Irana, uz juznu obalu Kaspijskoga jezera.
111
Sah je bas bio nacionalizirao sume, a moj je zadatak bio sprijeciti
lokalno stanovnistvo da nezakonito sijece drvece. Nisam znao da jedan
od sahove rodene brace tek nekoliko kilometara od nas sam krsi zakon.
Jednoga dana, dok sam sjedio u uredu, dosao je drzavni inspektor iz
Teherana. Bio je to inzenjer Sadeki, samoproglasena moralna vertikala
i covjek nepokolebljivih nacela. Rekao je da sam optuzen za primanje
mita radi dopustanja nezakonite sjece u podrucju oko sela Koladast.
Ako mi se krivnja dokaze, u sto je bio potpuno siguran, kaznit ce me sa
sesnaest godina u zatvoru Evin jer se svako krsenje sahovih naredaba
na visem sudu tumaci kao izdaja.
Pali cigaretu i duboko povlaci dim. Na Ahmedovu licu vidim da bi i on
rado zapalio, ali potpuno je zaokupljen pricom.
Rekao sam mu da nikada u zivotu nisam primio mito, nastavlja otac.
Ali on se samo nasmijao i rekao da je poricanje tipicno za
podmitljivce. Morao sam mu predati sluzbenu znacku i poci za njim u
terensko vozilo. Rekao je da me vodi u Teheran, na izricanje kazne
koju i te kako zasluzujem. Optuzeni u ovoj zemlji nema nikakva prava,
pa sam ucinio kako mi je naredio. Samo sam ga zamolio da usput
svratimo k mojoj kuci kako bih zeni rekao sto mi se sprema, ali on je
odbio, pa smo se odvezli prema Teheranu.
Sadeki je bio neobican covjek, iznenadujuce pricljiv i brutalno iskren.
Nimalo ga nije diralo sto sam potpuno nezainteresiran za beskrajne
price o njegovim precima koji su svi redom bili, poput pasa, odani
kraljevskoj obitelji. I otac i djed bili su mu odani sluge Rezi Sahu koji
je njegovu ocu, i toga se dobro sjeca, obecao da ce njegova obitelj biti
dobro zbrinuta sve dok Pahlavijevi nose krunu. No Sadekijevi su ljudi
visokih moralnih standarda i nikada ni od koga ne primaju milostinju,
pa ni od samoga kralja.
Pricao mi je o svojem sinu i obozavanoj buducoj snahi koji su se
trebali vjencati za nekoliko mjeseci. Jedva je cekao da postane djed,
pogotovo ako snaha rodi unuka.
Rekao je i da mu se ljudi poput mene gade, da nikada u zivotu ni
jednim korakom nije zastranio te da ne shvaca zasto ljudi poput mene
tako zude za novcem i moci. Kazao je da mu uopce nije jasna
psihologija pohlepe i da je bio sav ocajan kada je sinu, zjenici oka
svojega, morao objasniti razlog zbog kojega se ljudi poput mene
spustaju tako nisko da u opasnost dovode vlastitu i obiteljsku cast.
Ja sam pak samo sjedio, sutio i slusao ga kako prica o svojem snaznom
osjecaju za pravdu i drustvenu jednakost, o postenju i moralu te
112
neobjasnjivoj covjekovoj pokvarenosti. Spomenuo je i da su njega na
razne nacine pokusavali podmititi, ali da tijekom cijeloga radnog vijeka
nije htio uzeti ni jedan jedini rial'. Jednom su mu cak ponudili svotu
koja bi bila dovoljna za sinovo skolovanje na najboljim americkim
sveucilistima, ali i to je odbio jer bolje da mu sin bude i neobrazovan
nego da mu kvalitetu zivota poboljsava nezakonito stecenim novcem.
Jednom je drugom prilikom, pak, odbio novu i potpuno namjestenu
kucu u otmjenoj cetvrti glavnoga grada.
Rekao je i da vrlo dobro zna da je zbog toga stekao brojne neprijatelje i
da ti gadovi samo cekaju pravi trenutak da bi ga sasjekli, ali da nikako
ne moze odustati od svojih nacela i da bi radije umro nego zivio
necasnim zivotom.
Sutke sam ga slusao i razmisljao o nevolji u koju ce zapasti moja
voljena obitelj. Sto ce sada moja zena? Nikada nije radila, a sada ce
morati uzdrzavati obitelj jer nemamo ustedevine ni nekretnina za
prodaju, pa je doista prepustena sama sebi. Sto se tebe pak tice, vec
sam vidio kako te samaraju gazde po kucama i ducanima u kojima bi
radio kao sluga, kako te tuku zbog sitnih pogresaka koje bi, kao i svako
dijete, sigurno ucinio, zamisljao sam kako te udaraju samo zato da bi te
naucili kakvu lekciju, i sve to dok ja trunem u zatvoru zbog zlocina
koji nisam pocinio. Venuo sam od boli dok je taj kreten, taj
samoproglasen cuvar velikih nacela i vrijednosti trkeljao o odanosti
svoje obitelji jednom tiraninu. Pogledao sam ga sa suvozaceva sjedala i
na njegovu licu prepoznao simbol svega sto je u ovoj zemlji poslo
krivim putem. U tom sam trenutku znao sto mi je ciniti.
Jedan bi udarac bio dovoljan da mu razmrskam lubanju. Sakama sam u
ringu oborio i mnogo jace od njega, a sada bi moju obitelj mogle
spasiti najgoreg neprijatelja s kojim se ikada suocila. Stisnuo sam sake
i pripremio se.
Znao sam i kako cu to izvesti. Najprije cu ga udariti, onda zgrabiti
volan, prebaciti se na vozacko sjedalo i zaustaviti auto. Zatim cu les
prebaciti na zadnje sjedalo, sici s ceste, pokopati ga u jarak i zapaliti
terenac, a onda cu vec nekako pronaci prijevoz natrag do ureda. Nitko
nas nikada nije vidio zajedno, a i sam je rekao da ga vreba citava
vojska neprijatelja. Nitko nikada nece ni posumnjati na mene. Posten
sam covjek koji zivi postenim, skromnim zivotom. A ovaj ga covjek
upravo namjerava unistiti, iako nema ni mrvice dokaza.

'Iranska valuta.
113
No, bas u trenutku kada sam ga se udarcem sake pripremao zbrisati s
lica Zemlje, on je zaustavio automobil. Zbunila ga je moja sutnja.
Rekao mi je da ljudi u mojoj situaciji obicno preklinju za milost,
pokusavaju se nagoditi ili pobjeci.
Sto je tebi, covjece? poceo me ispitivati. Zar ti nije nimalo stalo do
vlastita ugleda? Ne osjecas ni trunke krivice, stida, straha, boli? Daj mi,
molim te, objasni kako si uspio tako nisko pasti?
I dalje sam samo sutio, a on je izisao iz automobila i zalupio vratima.
Sjeo je uz rub ceste i zapalio cigaretu, a ja sam mu se sutke pridruzio,
jos uvijek vrebajuci priliku da ga napadnem. Otpuhujuci dim pred
zamisljene oci koje je upro u planine i potocice u dolini, tiho me
upitao:
Jesi li nevin?
Neko sam ga vrijeme samo promatrao, a onda odvratio:
Zar vam to uopce ista znaci? Koliko vidim, ubrajate se u ljude za koje
je optuzen covjek automatski kriv. A krivi ste vi! Krivi za gazenje svih
vrijednosti i krivi za nepovjerenje koje svi u ovoj drzavi osjecaju prema
sudstvu i pravdi koju navodno provodi. Samo jos cvrsce betonirate svu
pokvarenost ovoga sustava. Ne, ja ne osjecam nikakvu krivnju,
nikakvu bol, nikakvo zaljenje i bas nikakav stid jer sve to sto ste
spomenuli osjeca samo onaj covjek koji je doista kriv za neki zlocin.
Iskreno receno, nastavio sam, prije nego sto ste stali, htio sam vam
razbiti glavu. A da budem jos iskreniji, jos uvijek razmisljam o tome.
Ne zbog boli koju mi bez ikakvoga razloga namjeravate nanijeti, nego
zbog jada i bijede u koje ce zbog toga zapasti moji najmiliji. Ne
priznajem vam ni cast, ni moral, ni visoka nacela kojima se toliko
hvalite jer vasi su pogledi na krivnju i nevinost zatucani i nazadni. Zato
bi vam bolje bilo da me ne pitate zasto ne pokusavam pobjeci i zasto ne
preklinjem za milost jer vi biste to trebali ciniti. Naime, ako se mene
pita, vase je vrijeme na ovom svijetu isteklo.
Nije pokusao pobjeci, iako je u mojim ocima sigurno vidio svu srdzbu i
ocaj. Jednostavno je ugasio cigaretu, zapalio drugu i onda mi, poput
dobro odgojena covjeka koji na trenutak zaboravlja sve drustvene
norme, ponudio jednu iz vlastite kutije. Uzeo sam je, a on mi ju je
svojim starim upaljacem uljudno pripalio.
I sto cemo sada? upitao je.
Podimo u selo i suocimo se s onima koji su me optuzili, odvratio
sam nakon kraceg razmisljanja.
114
Pristao je. Kad se uputio prema vratima s vozaceve strane automobila,
prosaptao sam mu:
Pustite mene za volan!. Okrenuo se i pomno me odmjerio, odjednom
shvacajuci sto predlazem.
Nikada te nisu vidjeli? upitao je.
Ne, odgovorio sam.
Odvezli smo se bez ijedne rijeci. Iznenadilo me sto je tako spremno
pristao na prijedlog, no valjda se u zivotu susreo s mnostvom opakih
tipova, a ja se ocito nisam uklapao u taj kalup.
Bio sam svjestan da me citavim putem po sljuncanim cestama planine
Alborz promatra. Na putu do seoceta Koladast vrludali smo uskim
stazama utabanim za konje i magarce, spustali se niz kanjone i vozili
uz rijeke. Volio sam taj divan kraj. Krave su pasle po mirnim
pasnjacima u podnozju velebnih planina, niz obronke su zuborili bistri
potoci i svako bi malo uzbrdo protrcao pokoji jelen.
Mjestani su terenac spazili vec nekoliko kilometara pred selom, a kada
smo stigli do prvih kuca, kadhoda ili seoski nacelnik zajedno nas je s
polovicom sela vec zeljno iscekivao.
Izisao sam iz vozila i rukovao se s kadhodom, predstavljajuci se kao
inzenjer Sadeki. Kadhoda je bio iznimno pocascen sto ima priliku
upoznati visokog duznosnika iz glavnoga grada, pa me pozvao u svoj
skromni dom na salicu lahidzanskoga caja, a ja sam dobacio pogled
svojem suputniku te mu grubo doviknuo da pode s nama. Kada je
Sadeki iskoracio iz automobila, netko mu je doviknuo:
Kako ti je sada kad su te uhvatili, lopove jedan?!, a u kadhodinu smo
kucu usli zajedno s gotovo citavim selom. Odmah su me uputili u
prostoriju namijenjenu pocasnim gostima, a Sadekiju su naredili da
sjedne uz vrata. U prostoriji nije bilo stolaca. Pod je bio prekriven
starim i jeItinim perzijskim sagom, a uz zidove, pocrnjele od dima iz
nargila i cigareta, na smrdljivim su ovcjim kozama stajali valjkasti
jastuci.
Kadhoda je doviknuo kceri da uglednome gostu skuha svjez caj,
dodajuci i:
Donesi jednu salicu i onome tamo!, pokazujuci na inzenjera Sadekija
koji je ulogu zatocenika igrao vjestinom iskusnoga glumca.
Dobro sam poznavao ljude iz tog kraja i znao sam koliko se dice
gostoprimstvom, pa me nije iznenadilo kada je kadhoda rekao:
Mozda je lopov, ali moj je gost, a svakoga se gosta u mojoj kuci
tretira kao Bozjeg covjeka!.
115
Nekolicina je njegovih pomocnika s odobravanjem kimnula glavom, a
ubrzo se pojavila i kadhodina kci s cajem, secerom i kolacima.
Nacelnik me pogledao i svecano izjavio:
Dobro dosli u moj skroman dom, gospodine inzenjeru Sadeki! Rijetko
imam cast ugostiti covjeka vasega polozaja, pa se nadam da cete mi
oprostiti zbog neugladenih manira i pocastiti me pristankom da
prenocite u mojoj kuci. Kad je pak o njemu rijec, mahnuo je rukom
prema Sadekiju, budite bez brige! Imamo prikladan smjestaj i za
njega, takav da ga mozemo drzati na oku.
Zahvalio sam mu na pozivu, ali ga i odbio, rekavsi da moramo hitno
krenuti u Teheran te da smo u selo dosli samo zato da bismo udovoljili
nacelima pravednosti i omogucili covjeku koji je optuzen za zlocin da
se suoci s onima koji ga optuzuju prije odlaska na sud u Teheranu.
Kadhoda se ogledao po prostoriji i poceo navaljivati da prenocimo u
selu:
Ceste su opasne, pogotovo nocu. Izgubit cete se, a i hladno je. Osim
toga, sto bi moji seljani rekli kada vam ne bih pruzio gostoprimstvo
kakvo covjek vasega polozaja zasluzuje!.
Jos se jedanput ogledao po sobi i svi su prisutni pristojno zakimali
glavama, zahtijevajuci da prenocimo u kadhodinoj kuci.
Rekao sam mu da cemo o njegovoj ponudi porazgovarati nakon sto
razmotrimo optuzbe protiv covjeka kojega sam doveo sa sobom i zatim
zapitao tko ga tocno optuzuje za primanje mita te nalazi li se taj covjek
trenutacno medu nama.
Jedan je od kadhodinih pomocnika ustao i rekao da je on taj te da je
optuzenoga vidio kako prima mito od njegova svekra.
Upitao sam ga je li bio prisutan tijekom primopredaje mita i on mi je
odgovorio da jest te da je transakciju vidio vlastitim ocima.
Potom sam mu rekao neka dobro pogleda gospodina Sahida i potvrdi
mi je li to covjek kojega je vidio da prima mito od njegova svekra.
Pomocnik je otisao do inzenjera Sadekija i pomno se zagledao u njega,
a nekolicina je seljana koji su virili kroz prozore pocela dovikivati:
Da, da, to je on! Reci inzenjeru da je to on! Reci mu! Reci!. Covjek
je jos nekoliko trenutaka zurio u Sadekija, a onda se okrenuo prema
meni i potvrdio da smo uhitili covjeka koji je skrivio zlocin. Zajedno
su cak popusili cigaretu uz seoski potok i on mu je tada rekao da ce
novcem koji je dobio kupiti novi auto. Ponosno se ustobocivsi, dodao
je jos i da bi tog lopova prepoznao i zatvorenih ociju.
Zasto lazes, covjece? zavapio je Sadeki na to.
116
Ne lazem!, izderao se tuzitelj. Ti si taj koji laze! Najobicniji lazljivi
gad!
Jeste li se s optuzenim sreli i prije dana kada je primio mito? zapitao
sam.
Ne, odgovorio mi je tuzitelj.
Kadhoda me u tom trenutku pogledao i ispod glasa mi povjerio da je
optuzeni navodno pokusao natuknuti da obitelj Njegova carskog
velicanstva nezakonito sijece stabla u sumi. Covjek ocito ne preze ni
pred cim, dodao je, i treba ga zatvoriti do kraja zivota.
U zatvor s njim! U zatvor do kraja zivota! dobacilo je nekoliko
promatraca.
Gdje vam je svekar? upitao sam tuzitelja.
Zandari su ga uhitili, u zatvoru je, odvratio je. Tvrdi da nikada u
zivotu nikoga nije podmitio.
A vas je svekar bogat covjek?
Ima kucu i u njoj zivi sam. Sada cemo se zena i ja morati useliti da
sacuvamo imovinu dok on otplacuje dug drustvu. Star je, uvazeni
inzenjeru, i sumnjam da ce iz zatvora izici ziv. Steta, steta...
Bacio sam pogled prema Sadekiju. Bilo je ocito da je zaprepasten
tijekom dogadaja. Jos jedan nevin covjek umalo je zavrsio u zatvoru, a
sve zbog pohlepe toga bijednika i kadhodinih sramotnih pokusaja
zataskavanja. Zapitao sam ga je li vidio dovoljno i on je potvrdno
kimnuo glavom.
Otac pricu zavrsava dubokim uzdahom. Poseze za jos jednom
cigaretom, a ja brze-bolje hvatam upaljac i pripaljujem mu je. Nekoliko
me puta tapsa po ruci i dobacuje mi smijesak, shvacajuci da sam to
ucinio iz postovanja. Ahmed se uozbiljio. Vidim da je shvatio pouku.
Svijet je prepun nepravde, tiho ce otac. I, nazalost, takva je i ova
zemlja. Kada te optuze za zlocin, to je isto kao da si proglasen krivim.
Ja sam imao srece jer sam naisao na covjeka koji je, iako noukar,
barem pristao na to da poslusa moju verziju price. No nisu svi te srece i
zivot je katkada nepravedan. Zapamtite to, decki!
I sto se nakon toga dogodilo, tata? pitam, a najradije bih ga zagrlio.
Ustao sam s poda i pozvao tuzitelja da mi pride. Kad mi je prisao,
opalio sam ga sakom sto sam jace mogao.
Krv mi od odusevljenja jurne u lice, pa se gromko smijem od radosti i
pucam od ponosa. Moj je otac najmudriji covjek na svijetu. Zaobilazan
nacin na koji nas je upozorio koliko se opasno sukobljavati s vlastima,
a da pritom nijednom nije spomenuo Doktora, jednostavno je sjajan. I
to je taj perzijski mentalitet: majstori smo neizravnoga i umjetnici
117
nagovjestaja, pa makar nasa poruka i ne doprla do manje istancanoga
uha. Cinjenice nisu toliko vazne: znacenje i poruka duboko su usadeni
u srce svake nase price.
Jednom je moj otac to ovako opisao:
U svaki cvor perzijskoga saga utkana je misao onoga cije su ruke
drzale iglu i provlacile konac!.
Zinv 1^!.
T.ini]vi].[v oni.v )v:cn, Icncvn
Budim se u zoru. Zastitna cahura koju su oko mene ispleli sedativi
nekamo je nestala, pa me obuzima tjeskoba.
Jabukolika! Jabukolika! vicem. U sobu upada mlada bolnicarka.
Gdje je Jabukolika? pitam.
Kod kuce je, spava. A ti se smiri, molim te! Probudit ces cijelu
bolnicu.
U jednoj joj je ruci casa vode, a u drugoj tableta. Gura mi je u usta i
pruza mi casu. Pljujem tabletu i urlam da hocu Jabukoliku. Zbog buke
se u sobi pojavljuju jos dvije bolnicarke. Obuzimaju me nemir i cudna
bol kojoj ne znam uzroka. Bolnicarke me rukama zadrzavaju na
mjestu, a onda se pojavljuje muskarac u bijeloj odori. Ne prolazi ni
sekunda, a vec osjetim ubod u ruci.
Kad otvorim oci, Jabukolika sjedi uz mene.
Nedostajala sam ti? pita.
Sto je sa mnom? kazem.
Izljecivo je, ne brini se. Ali potrajat ce!
Gladan sam.
Odlazi iz sobe i vraca se s pladnjem prepunim hrane. Gutam nekoliko
zalogaja, a onda vise ne mogu. Pomaze mi da ustanem i sjednem u
kolica, a onda me odvozi u veliku prostoriju na prvome katu. Soba je
poput izlozbenoga salona psihijatrijskog odjela. Razni ljudi besciljno
tumaraju hodnicima, neki me gledaju, a neki prolaze kao da lebde u
svojem svemiru. Dva bolnicara jednoga momka smjestaju u kolica
poput mojih, a on mi pokazuje zube i smijesi se. Kako sam dospio
ovamo? Citavog mi zivota govore da se klonim ludaka, a sada zivim
medu njima. Jabukolika me dovozi do prozora, privlaci stolac i sjeda
pokraj mene.
Nedostajala sam ti sinoc? opet pita.
A gdje ste bili?
Kod kuce. S jednom malom curicom koja ne moze bez mame.
118
Koliko joj je godina?
Cetiri i pol. Jako je slatka. Imam sliku, hoces da ti pokazem?
Kimam glavom, pa mi pokazuje sliku svoje kceri Rousan. Rousan na
perzijskom znaci sjajna ili svijetla.
Lijepa je, kazem ponosnoj majci.
Hvala, odgovara, sprema sliku u dzep i naslanja se u stolcu.
Zasto sam na psihijatriji? pitam oklijevajuci.
Zato da te izlijecimo.
Od cega?
Moras se sjetiti nekih stvari.
Kojih stvari?
Strpi se!
Pogled mi pada na noge i invalidska kolica, pa se jos jedanput pitam
nisam li mozda paraliziran.
Zasto sam u kolicima? pitam.
Nekoliko trenutaka razmislja, pa kaze:
Tako je bilo lakse. Bio si jako slab i potpuno si se iskljucio!.
Starac na drugom kraju prostorije opet zapocinje s mantranjem.
A sto je s njim? Kako je on dospio ovamo? pitam tiho.
Tuzna prica, sapce mi.
Ispricajte mi, navaljujem.
Mozda drugi put.
Sto mu znaci ta pjesma?
Ne znam.
Siroti me starac netremice promatra.
Nitko vam ne prigovara zbog toga sto toliko vremena provodite sa
mnom? pitam je dok me vozi natrag u sobu.
Lijecnicima rijetko tko prigovara zbog toga sto se bave svojim
pacijentima, veselo mi odgovara.
Znaci, nije bolnicarka, kako sam pretpostavio samo zato sto je zena.
Stidim se zbog toga.
Steta sto vise nema kucnih posjeta, kao u stara vremena, kaze. Tada
bi lijecnik ima prilike upoznati pacijenta, njegovu obitelj, djecu,
prijatelje, cetvrt u kojoj zivi. Sada se sve svodi samo na posao.
U sobi mi pomaze da legnem na krevet i daje mi tabletu. Kaze da je
ubuduce mogu nazvati ako se probudim usred noci i na ormaricu mi
ostavlja broj teleIona. Zbog spoznaje da se za mene brine prava
lijecnica osjecam se bolje, pa istoga trenutka padam u san.
Budim se usred noci i silno zelim pozvati Jabukoliku, no sjetim se
njezine kceri, pa se suzdrzavam. U sobi je mrak i nemam pojma koliko
119
je sati. Kraj kreveta mi je svjeza ruza u vazi i znam da mi je to ostavila
majka jer mi svakoga dana donosi jednu crvenu ruzu. Znam i da ta
crvena ruza nesto znaci, ali ne mogu se sjetiti sto. Tako sam umoran.
Zatvaram oci i pokusavam shvatiti zasto sam u bolnici, kad me prene
zvuk s drugoga kraja sobe. Otvaram oci i gledam prema mjestu s
kojega dopire, pa spazim sjenu covjeka uz vrata. Srce mi bubnjanjem
gotovo probija prsni kos i od silnoga se straha toliko skamenjujem da
ne mogu zazvati upomoc. Sav drhtim.
Da bol ti znam, ja bih je ponio, prepoznajem starcev glas.
Dodi, sapcem mu. Starac se polako primice mojem krevetu i onda
sjeda na stolac na kojemu obicno sjedi Jabukolika. Netremice zuri u
mene.
Da znam za stazu, ja bih je nasao.
Sto ti to znaci? pitam ga.
Samo sjedi i gleda me tuznim, crnim ocima koje kao da se prelijevaju u
sivkaste tonove. Pogled mu je topao i vise ga se ne bojim.
Da pjesmu znadem, ja bih je pjevao, mrmlja.
Mozda mi jednoga dana kazes sto ti to sve znaci i kako sam ja dospio
ovamo!
Ne odgovara.
Nikako ne mogu shvatiti, sapcem. Je li sve ovo oko mene uopce
stvarno?
Cekam njegov odgovor, ali on samo zuri.
Kao da sam potpuno iskljucen iz svega. Kao da sam na ovaj svijet
dosao iz nekoga drugog, ali ne mogu se sjetiti iz kojega. Kao da nisam
ni ovdje ni ondje, ni ziv ni mrtav. Je li to ono na sto ljudi misle kada
kazu da je netko izgubio razum?
Starac i dalje ne govori nista, a meni se oci sklapaju. Htio bih
proniknuti u njegovu zagonetnu mantru, htio bih saznati kako se
osjeca, o cemu razmislja, zasto je dosao u moju sobu... ali preumoran
sam.
Ni sam ne znam koliko vremena prolazi, ali kada sljedeci put dolazim k
svijesti, cujem kako Jabukolika u hodniku razgovara s mojim
roditeljima.
Sto ce biti kada se sjeti? pita otac.
Bit ce strasno, odgovara Jabukolika, a moja majka brizne u plac.
Ja se pak pitam cega se to tako strasnoga tek trebam sjetiti.
120
}c.cn 1^. ^v:vnvvvn
O.i nv v
Nastavljamo s putovanjem prema Mazandaranu. Vozimo se opasnim,
zavojitim cestama uz Kandovan, pa dalje prema sjeveru gdje se
miljama u daljinu u zraku osjeca ostra sol Kaspijskoga jezera. Ni
najbolji vozaci kroz te se planine ne usuduju voziti brze od pedeset
kilometara na sat, a moj je djed znao reci da su serpentine kandovanske
ceste tako izgradili nacisti, da bi nam u mozak usadili mrzak znak SSa.
Rusi su ih u tome htjeli sprijeciti, ali nisu uspjeli kao sto nije uspio
nitko u srazu s brutalnim zapadnjackim silama.
Ceste su toliko opasne da na njima svake godine poginu stotine
putnika, a jedan moj stric kaze da bih upravo ja, kao buduci inzenjer,
trebao izgraditi modernu autocestu s cetiri traka koja bi povezivala
Teheran s Mazandaranom. Tako bih, kaze, spasio tisuce zivota. Putem
nailazimo na brojne vozace koji zastaju i hlade pregrijane motore ili
IotograIiraju prekrasan reljeI dolina i kanjona koje je majka priroda
urezala u ovaj dio svijeta.
Napokon se priblizavamo selu u koje smo se uputili, ali zbog sljuncana
puta vozimo vrlo polako. Seljani nas znatizeljno gledaju, a neki nam u
prolazu i masu. Sve me to silno podsjeca na Doktora koji je uvijek
pricao o zivotima ljudi u zabacenim selima, o izgradnji cesta, kopanju
bunara, dovodenju struje i drugih tehnologija u udaljene krajeve.
Seoske su se kuce smjestile na planinskim obroncima i sve redom
izgledaju maleno i trosno, ponajvise zbog hrdavih limenih krovova. U
sredistu sela je nekoliko omanjih trgovina, kavana, ducan sa sirevima
od jogurta, pekarnica, mesnica, javno kupaliste i dzamija. Zgrade u
kojima se nalaze zbile su se oko neobicno velikoga trga, a za voznju s
jednoga kraja sela na drugi dovoljno je manje od tri minute. U nosu mi
se mijesaju mirisi paljevine i kravlje balege, a otac cesto zaustavlja
automobil da bi propustio konje i drugu stoku koja lunja uokolo.
Ahmed nikada nije bio u ovom dijelu zemlje, pa sve promatra s
nijemom znatizeljom.
Zastajemo pred golemom kucom, ogradenom visokim zidom kroz koji
do dvorista vode velika metalna vrata. Otac iz automobila izlazi sa
smijeskom na licu, a ubrzo se na vratima pojavljuje ocev stari prijatelj,
gospodin Kasravi. Dok se pozdravljamo, otac mi sapce:
Ne daj se zavarati lezernoscu. On je jako vazan covjek!.
Sjecam se da ga je otac spominjao u razgovoru s gospodinom
Mehrbanom. Gospodin Kasravi najbogatiji je covjek u selu,
121
zemljoposjednik, stocar i ovcar, a osim u ovome selu, dio godine
boravi i u Nousahru, gradu uz Kaspijsko jezero u kojemu ima nekoliko
ducana i oveci motel. Za njim iz kuce izlazi i srdacno nas pozdravlja
njegova supruga, naizgled priprosta Golidzan, a za njom se pak
pojavljuje citava vojska sluga i sluskinja koja za sobom vuce ovcu.
Znam sto slijedi, pa, dok kolju ubogu zivotinju, okrecem glavu.
Krajickom oka vidim da se bori dok je ubijaju i pitam se zna li da ju je
ta sudbina zadesila bas zbog nas.
Gospodin Kasravi stisce mi ruku i grli me kao da smo stari prijatelji, pa
me pita sjecam li ga se. Pristojno nijecem, a on mi kaze da sam ga u
djetinjstvu zvao stric Kasravi, a moj otac uz smijesak dodaje i da
sam gospodu Kasravi zvao teta Goli. Gospodin Kasravi rukuje se i s
Ahmedom te mu izrazava dobrodoslicu u svoj skroman dom.
Tako si narastao, govori mi Golidzan. Vidi ga! Pravi muskarac!
Odvode nas u primacu sobu, a Golidzan donosi kristalnu zdjelu
prepunu velikih crvenih i zelenih jabuka, naranca i grozdova grozda.
Sve smo sami uzgojili, ponosno napominje. Samo se ponudite.
Puno je bolje od onoga sto kupujete u Teheranu, prije nekoliko minuta
sam sama sve nabrala. Jedite, jedite, molim vas!
Gospodin Kasravi visok je i crnomanjast pedesetogodisnjak zivahnoga
glasa kojim cesto na kraju recenice ponavlja vec izgovorene rijeci.
Zbog toga se jedva suzdrzavam da ne prasnem u smijeh, a Ahmed mi
svojim zabavnim pogledima nimalo ne olaksava.
Pa, kako si mi, prijatelju, kako si? pita mojega oca gospodin
Kasravi. Golidzan i on imaju sina MustaIu koji je otprilike moje dobi
te cetverogodisnju kcer Sabnam. Svako Kasravijevo dijete sjedi na
podu s jedne strane oceva stolca, a za stol napokon sjeda i Golidzan te
me pita za majku. Kako je, kako sada izgleda, je li jos uvijek mladolika
i zasto nije dosla s nama? Kaze mi da je moja majka divna zena, da je
jako voli i da joj silno nedostaje.
Doista joj nedostaje, potvrduje gospodin Kasravi. Stalno mi govori
da joj tvoja majka silno nedostaje.
Ahmed mi dobacuje pogled i donjom usnicom prekriva gornju kako bi
sakrio osmijeh, a upravo tada ulazi i stariji covjek koji nam donosi caj.
Golidzan nas nutka da popijemo caj prije nego sto se ohladi.
Ipak je to lahidzanski caj, najbolji caj na svijetu, kaze.
Zbog cega je lahidzanski caj najbolji na svijetu? sapcuci me pita
Ahmed. To me oduvijek zanimalo!
Zbog okusa, mirisa i perzijskoga ponosa, odgovaram mu sapatom i
on se smjeska.
122
Silno mi je drago sto ste dosli u moj skroman dom i jedva cekam da
vam pokazem imanje, jedva cekam, kaze gospodin Kasravi. Stvari
su se dosta promijenile, govori mojem ocu. Vise nisu kao nekada,
uopce nisu kao nekada. Zatim se okrece Ahmedu i meni: Znate li
jahati?.
Obojica odmahujemo glavom.
MustaIi ce biti drago da vas nauci, bas ce mu biti drago, kaze i gleda
u sina. MustaIa se smijesi i kima glavom.
Obojica su izvrsni sportasi, kaze moj otac. Naucit ce to u tren oka!
Zatim odrasli, kao i uvijek, zapocinju s pricama iz proslosti. Gospodin
Kasravi mi govori:
Tvoj je otac uvijek bio buntovnik, bas je bio buntovnik. Stalno sam se
bojao da ce zavrsiti u zatvoru i da cu morati povlaciti veze da ga
izvucem!.
Tata slijeze ramenima i mrmlja:
Kad se ozenis i dobijes dijete, stvari se mijenjaju!.
Razgovor tada skrece na gospodina Mehrbana.
On je bio nas gorljivi radikal, kaze gospodin Kasravi. Zvali smo ga
Karl jer nas je podsjecao na mladoga Karla Marxa. Zbilja je tragicno
sto je tako velik dio zivota proveo iza resetaka, zbilja tragicno. Zatim
gleda Ahmeda i mene i dodaje: Cuo sam i za vasega prijatelja
Doktora. Strasno mi je zao. Strasno zao!.
Nakon caja odlazimo u Kasravijevu konjusnicu gdje je vec izdvojio po
konja za svakoga od nas. MustaIa meni i Ahmedu pomaze da ih
zajasemo i mi mu zahvaljujemo, ali on i dalje ne odgovara, nego se
samo smijesi i odlazi do svojega konja.
Jahanje i zauzdavanje zivoga konja, kao i pogled na svijet s jahacke
visine vrlo su mi neobicni. Bacam pogled prema Ahmedu. Cvrsto je
uhvatio uzde, sav se ukocio i lice zgrcio u napetu grimasu.
Tu jos nisu culi za bicikle? sapce mi.
Jasemo preko glavnoga seoskog trga, pa preko neravnih staza cija je
povrsina izrovana kopitima i kotacima seoskih kola doroske, ali i
gumama automobila, kamiona i traktora koji su kroz selo prosli
tijekom kisnih mjeseci. Do usiju nam dopiru zvukovi pijetlova
kukurikanja, pseceg laveza i kravljeg mukanja.
Izlazimo iz sela i idemo prema brdima. MustaIa jase na celu kolone i
svako malo zastaje, okrece se te desnom rukom pokazuje smjer.
Sto ovaj izvodi? tiho pitam Ahmeda.
Valjda ganja Indijance, s podsmijehom mi odvraca. Navodno je
poglavici Kocizu dozlogrdilo da ga John Wayne u onim usranim
123
cionistickim Iilmovima stalno ubija, pa je sve odjebao i doselio se
ovamo.
Suzdrzavam se da na prasnem u smijeh.
Ahmed i ja na jedvite se jade zadrzavamo u sedlima dok se konji penju
uzbrdo, pa Ahmed ispod glasa psuje, ali i dalje se smjeska. Moj otac i
gospodin Kasravi jasu nekoliko metara ispred nas, ali i oni dobrano
zaostaju za MustaIom.
Upoznaj svojega konja i neka on upozna tebe, dobacuje nam
gospodin Kasravi preko ramena.
Ahmed se naginje i svojem konju na uho govori:
Drago mi je, ja sam Ahmed. Kako se ti zoves?. Kazem mu da se
prestane glupirati.
Kada napokon stizemo na vrh brda, gospodin Kasravi pokazuje prema
seoskom trgu u podnozju i kaze:
To je najstariji trg u ovome kraju. Izgraden je prije tristotinjak godina
i doista je poseban, zar ne?.
Gledam i pitam se sto je to na tom trgu toliko posebno.
Sigurno znas zasto se u sredistu vecine iranskih gradica i sela nalaze
trgovi, zar ne? pita me.
Da, znam, odgovaram.
Ahmed me gleda iznenadeno.
Nekada se sve dogadalo na trgovima, kazem. Lijepe i ruzne stvari,
slavlja i katastroIe. Bilo je to mjesto okupljanja.
Moj otac kimanjem glave potvrduje, a cini mi se da mu u kutu oka
zamjecujem i iskru ponosa. Gospodin Kasravi se smjeska i potice me
da nastavim.
Trgovi su bili i mjesta na kojima se kaznjavalo zlocince, tako da
narod to vidi i nauci lekciju u svojevrsnoj kombinaciji zabave i
poucnog sadrzaja. Pouka se sastojala u tome sto se mucenjem
kriminalaca neke druge zlocince odvracalo od zlih nauma, a zabava u
tome sto su se tim povodom na trgu okupljali ljudi iz raznih krajeva.
Gospodin je Kasravi, cini se, prilicno zadivljen mojim znanjem, pa
kima glavom i potvrduje sve sto sam rekao, a onda zapocinje s pricom
o okrutnim kaznama kojima su tisuce ljudi podvrgavane tijekom
vladavine dinastije Kadzara.
Bilo je to jedno od najmracnijih razdoblja u povijesti nase voljene
domovine. Kadzari su svojim zatucanim nacinom vladanja strahovito
unazadili Iran i zbog toga se nije razvio u modernu zemlju kada je
mogao. A mogli smo biti supersila. Bogme da, supersila, duboko
udise dim cigarete.
124
Ahmed se naginje prema meni i sapatom me pita:
Jebo te, kako ti to sve znas?.
Knjige, tiho odgovaram, pa naglo okrece glavu prema trgu. Zna da
ga neizravno prekoravam zbog toga sto dovoljno ne cita.
A sto znas o Kadzarima? pita me gospodin Kasravi.
U dinastiji Kadzara bilo je sedam kraljeva, pocevsi od Age
Muhameda Kana Kadzarskog, do Ahmeda Saha kojega je dvadesetih
godina ovoga stoljeca svrgnuo otac nasega sadasnjeg kralja, kazem, a
onda sa sigurnoscu, koja cak i mene zapanjuje, dodajem: I imate
pravo, gospodine Kasravi, Kadzari su svojom dvjestogodisnjom
vladavinom gotovo potpuno unistili Iran!.
Gospodin Kasravi gleda mojega oca i s odobravanjem kima glavom, a
Ahmed uz smijesak odmahuje glavom i sapce:
Koji si ti kurvin sin!.
Mnogi susjedi, rodaci i prijatelji mojega oca pretuceni su, bicevani ili
objeseni na ovome trgu, s iskrenim zgrazanjem kaze gospodin
Kasravi. Cudo da ga jos nitko nije spalio ili buldozerom sravnio sa
zemljom. Mozda bih ja to trebao uciniti, mozda doista bih!
Preko zamisljenoga lica prelazi mu sjena zbog koje mi se cini da doista
razmislja o buldozerskoj navali na trg.
Ljudi su zaboravili kako je nekada bilo u ovoj zemlji. Znas li da prije
nego sto je sahov otac svrgnuo Kadzare u Iranu nije bilo zatvora? Jesi
li to znao?
Odmahujem glavom.
Naravno, kad si glup k'o konj, toboze razocarano sapce mi Ahmed.
Ne, uopce nije bilo zatvora. Uopce. Kazna zatvora bila je potpuno
nepoznata u nasem drustvu, potpuno nepoznata. Ljudima su odsijecali
ruke, amputirali noge, rezali usi, a zatim ih ubijali, ili ih pustali na
slobodu. Tako se kaznjavalo zlocince!
Covjece!, sapce Ahmed.
Otkada je prije pedeset godina sahov otac preuzeo vlast, u Iranu je
izgradeno vise od sest tisuca zatvora. Mnogi kazu da to ne valja, ali
meni se cini da je ipak bolje nego da se milijune ljudi kaznjava i
ponizava u javnosti. Javno mucenje i ponizavanje zlocinaca
jednostavno je moralo prestati, moralo je prestati. Cak i zlocinci imaju
nekakvo pravo na dostojanstvo! Da sam kojim slucajem vidio kako
Mehrbana muce i tuku u javnosti, umro bih, kaze gospodin Kasravi.
Svrha nasega putovanja odjednom mi postaje kristalno jasna. Moj otac
nema nikakvog posla u Mazandaranu, a gospodin Kasravi upravo nam
drzi predavanje iz povijesti u kojemu ono sto se upravo dogada
125
politickim zatvorenicima u Iranu opravdava time sto su se u doba
Kadzara dogadala jos puno gora zvjerstva.
Nije se lijepo ljutiti na vlastita oca, ali u dnu mi utrobe pocinje tinjati
srdzba. Usporavam konja kako bih se odvojio od ostalih i razmisljam.
Zar je ukidanje mucenja u javnosti i njihovo skrivanje iza zatvorskih
zidina doista tako golem korak prema modernizaciji i demokratizaciji?
Jesu li zbog toga napretka gospodina Mehrbana manje boljele cigarete
koje su mu na prsima, rukama i guzovima gasili agenti SAVAK-a? Jos
vise usporavam konja i jos se vise udaljavam od ostalih.
Dan je suncan, ali u zraku mirise kisa koju s jezera donose oblaci.
Dolazimo do planinskoga potoka, napajamo konje i zastajemo na
kratkom odmoru prije povratka u kucu gospodina Kasravija.
Ubrzo pada noc. Prije vecere sjedim na trijemu s Ahmedom, a moj otac
i gospodin Kasravi u sobi igraju trik-trak. Cujemo ih kako se
medusobno zadirkuju i smiju.
Jasno ti je zasto nas je tvoj otac doveo ovamo? pita me Ahmed.
Da, jasno mi je.
Ljutis se zbog toga?
Otac mi je, kazem. Vise se ljutim na domacina.
Smiri se malo, nije mislio nista lose.
Znam.
Gospoda Kasravi na stol iznosi veceru koja je, kako je to obicavala
kazati moja baka, dostojna tisuce kraljeva. Basmati riza, pecena
piletina, janjetina pod pekom, nekoliko vrsta horesta', sve moguce
povrce medu kojim su rotkvice, menta i persin, pa tri razlicite vrste
nana'', kozji sir, razni jogurti mijesani sa susenom mentom i
krastavcima, cetiri razlicite tursije, medu kojima je i cesnjak s koprom.
Svi govore o tome kako u ovim krajevima covjeku od cesnjaka manje
smrdi iz usta jer na to utjece doista visok stupanj vlage.
Ahmed promatra gozbu i kaze:
Ne bih imao nista protiv da me posvoje, zbilja ne bih imao nista
protiv! i ja ga zbog toga lupam laktom u rebra. Moj otac i gospodin
Kasravi uz veceru piju votku, a Ahmed, MustaIa i ja jedan do drugoga
jedemo poput copora gladnih vukova. Nekoliko puta tijekom vecere
pokusavamo zapodjenuti razgovor s MustaIom, ali on nas samo gleda i
smjeska se.
Sto mislis, zna li uopce govoriti? zabrinuto pitam Ahmeda.

'Perzijsko varivo, nalik gulasu, priprema se od mesa, povrca i raznih vrsta mahunarka.
'' Kruh, pogaca.
126
Mozda mu otac toliko ponavlja recenice zato sto govori u svoje i
njegovo ime, odgovara mi.
Grizem se za usnicu da ne bih prasnuo u smijeh.
Moj otac podize casu i nazdravlja domacinima. Zatim baca pogled na
Ahmeda i mene, pa i nama nazdravlja i namiguje. Zatim se naginje
prema meni i, kao da mi cita misli, kaze:
Oprosti za danas popodne! Nije ispalo onako kako sam htio!.
To me silno raznjezi, pa bi ga najradije zagrlio i poljubio u obraz, kao
kad su mi bile cetiri godine.
U tom trenutku s vrata odjekne zvonce, pa gospodin Kasravi ustaje i
odlazi. Nakon nekoliko trenutaka vraca se s visokim
pedesetogodisnjakom kojega predstavlja kao gospodina Mohtasama.
Ustajemo i rukujemo se.
Bas ste odabrali pravu vecer da me posjetite, bas pravu, govori
Kasravi, toceci votku za novoga gosta. Bas dobro sto ste ovdje iste
veceri kao i moji gosti iz Teherana!
Primjecujem da gospodin Mohtasam ne govori.
Golidzan, takoder uzbudena zbog dolaska nenajavljena gosta, donosi
jos tanjura i pribora za jelo te nudi gospodinu Mohtasamu da se odmah
pridruzi gozbi. Gospodin Mohtasam zahvalno kima glavom, a
gospodin Kasravi se okrece prema mojem ocu i kaze:
Gospodin Mohtasam zavjetovao se na sutnju. Njegova je svetost
poznata po vidovitosti. Vidi buducnost jednako kao sto se ti i ja
prisjecamo proslosti. Ne salim se. Sva su se njegova predvidanja
obistinila, bas sva!. Otac iz pristojnosti zahvaljuje Bogu sto mu je
pruzio cast da provede vecer u drustvu gospodina Mohtasama, a ja se
pitam zasto bi se netko kome je Bog dao dar vidovitosti, zavjetovao na
sutnju.
Pokazujuci na mene, gospodin Kasravi govori gospodinu Mohtasamu
da sam vrlo poseban momak, doista vrlo poseban, i da sam u njeznoj
dobi od sedamnaest godina zreo poput dobro obrazovana
tridesetogodisnjaka. Gospodin Mohtasam pak samo zvace i zuri u
mene, a onda iz dzepa vadi notes i pise:
Momak ima ono nesto!.
Preplavljuje me golema tuga zbog navale uspomena na Doktora, a
Ahmed me potajno i njezno udara laktom u rebra.
Zbilja imas, dobro kaze covjek!
A sto nam mozete reci o buducnosti, vasa svetosti? pita gospodin
Kasravi dok votkom nazdravlja gostu.
127
Gospodin se Mohtasam osvrce po sobi i pogledom zaustavlja na
MustaIi. Svi napeto sute i iscekuju, a meni je tesko povjerovati da ce
najsvetiji covjek u Iranu, sada vec zacijelo prilicno nacvrckan, dati bilo
kakva tocna predvidanja o ikome prisutnom. No, gospodin Mohtasam
opet poseze za notesom i zapisuje da ce MustaIa poci ocevim stopama i
postati uspjesan poduzetnik.
Golidzan blista od radosti.
Insallah, dao Bog! sapce.
Ahmed se okrece prema MustaIi i kaze:
Cestitam!, ali ovaj i dalje nista ne odgovara. Znas sto, kaze mi
Ahmed ti i ja cemo veceras naizmjence spavati. Ne vjerujem ja
ovome! Rukom prekrivam smijesak koji mi se iskrao na usnice.
Gospodin Mohtasam tada skrece pogled na mene i pise da cu otici na
studij u Ameriku.
Sto ce studirati? pita ga otac, a gospodin Mohtasam dlanovima
oblikuje valjke i stavlja ih pred oko. Srce mi poskakuje od radosti. Cini
se da cu studirati nesto vezano uz kamere! Mozda ipak postanem
Iilmas!
Cionistu jedan, sapce mi Ahmed.
Iako presretan, podsjecam samoga sebe da cijela ta prica s vidovitoscu
vjerojatno nije nista drugo nego najobicnija prijevara. Votka cini svasta
s covjekovim umom, ali vidovitost i bistar uvid nisu joj najjaci aduti.
No, gospodin Mohtasam ispija jos jednu casicu i zatim gleda Ahmeda.
U notes pise da ce se ozeniti vrlo mlad i dobiti tri predivne kceri.
Nijednoga sina? pita Ahmed. Onda se necu ozeniti! Svi se smiju.
Zatim se Mohtasam okrece Golidzan i pise da ce pozivjeti stotinu
godina u sreci i ljubavi s djecom i suprugom.
Dao Bog, pobozno se zahvaljuje domacica. Saznajemo i da ce moj
otac starost provesti u potrazi za smislom zivota i jedinstva sa
svemogucim Bogom te da ce ga buduci narastaji smatrati jednim od
najvecih pjesnika u povijesti Irana. Ja se pak pitam odakle Mohtasam
zna da moj otac pise pjesme.
Gospodin ce se Kasravi pak u starosti povuci na dosta daleko mjesto,
ali uz njega ce uvijek biti i clanovi njegove obitelji.
Znaci, kad je o nama prisutnima rijec, buducnost je vrlo svijetla, bas
vrlo svijetla, zakljucuje gospodin Kasravi, a u tom trenutku u
prostoriju ulazi Sabnam, njegova cetverogodisnja kci. Baca se u
narucje majci i zali se da ne moze spavati, a gospodin Mohtasam
netremice zuri u djevojcicu.
128
Sto je, vasa svetosti? pita ga gospodin Kasravi. Sto ste vidjeli?
Molim vas, recite mi! Je li mi kci u opasnosti? Molim vas, recite mi, je
li u opasnosti?
Gospodin Mohtasam odmahuje glavom.
Hvala Bogu! Ali, sto je onda? Sada nam morate reci!
Gospodin Mohtasam ispija jos jednu casicu votke i gleda u mene. Sada
sam vec paranoican.
Sto je? Sto? Preklinjem vas, recite nam!, moli ga Golidzan.
Gospodin Mohtasam pokazuje prstom na mene, a zatim pise u notes:
Ovo sto cu vam sada reci njemu se nece svidjeti jer je djevojcica jos
jako mala, ali svidjet ce mu se za dvadeset godina, kada se iz Amerike
vrati u Iran!.
Sto? Sto ce mu se svidjeti, vasa svetosti? Recite nam, molim vas!,
preklinje gospodin Kasravi. Cijela se soba uzarila od znatizelje, pa joj
se ni ja ne uspijevam oduprijeti. Sto li cu toj jadnoj djevojcici uciniti za
dvadeset godina?
Ovaj ce se mladic ozeniti vasom kceri, pise Mohtasam. Provest ce
zajedno mnogo sretnih godina.
Sobom se prolamaju pljesak i ovacije, a Ahmed i MustaIa cak Iuckaju.
Moj otac i gospodin Kasravi smiju se i votkom nazdravljaju sretnoj
vijesti.
To je apsurdno, mislim. Kakva glupost! Maloj su tek cetiri godine, a
meni vec sedamnaest. Taj stari je bolestan. Golidzan me grli i kaze da
sam zet o kakvom je samo mogla sanjati, a zatim iz kuhinje donosi
esIand, sjemenke koje Perzijanci pale kako bi odagnali zlo. Zapaljenim
sjemenkama mase oko moje i Sabnamine glave, pa paljevinu sipa u
omanje kandilo koje je za njom iz kuhinje donijela postarija sluzavka.
Dim ispunjava prostoriju i nosnice mi se pune ugodnom aromom
esIanda.
Gospodin Kasravi tapsa me po ledima i kaze da ce vec sljedece veceri
pozvati citavo selo da svi zajedno proslavimo moje zaruke s njegovom
kceri. Bas cijelo selo. Osjecam kako mi iz lica nestaje i posljednja
kapljica krvi, a gospodin Kasravi zbog toga prasne u smijeh. Kaze mi
da se samo salio, zbilja samo salio i svi se smiju.
Svi osim moje buduce supruge koja u majcinu narucju cendra da je
umorna, ali ne moze zaspati.
129
lIo[oo.v ..i]c.v
Vise su od cetiri tjedna prosla otkako je Doktor pogubljen, a meni se
cini kao da je proslo mnogo vise. Lisce s drveca je otpalo, ruzin grm
koji sam posadio pred kucom potpuno je gol, dani su kraci, a noci sve
tise.
Zari nisam vidio otkada smo se onoga dana vratili s groblja, a o
Doktoru i dalje ne mogu razmisljati a da me to ne baci u duboku
tjeskobu. Stalno planiram otici na groblje i citavoga dana Doktoru
pricati o onome sto se zbilo kada je uhicen. Rekao bih mu koliko zalim
sto se nisam navrijeme sagnuo i sto me covjek s radio-prijamnikom
vidio, da bih dao sve kad bih se mogao vratiti u taj trenutak i ispraviti
pogresku. Rekao bih mu i da mi je zao sto sam se zaljubio u Zari i sto
sam svaki slobodan trenutak toga ljeta, dok njega nije bilo, proveo u
njezinu dvoristu i tako ga iznevjerio. Ispricao bih mu se i zbog toga sto
i dalje sanjarim o njoj, zbog toga sto u danu ne postoji ni trenutak u
kojem ne mislim na nju, zbog toga sto sam potpuno ocaran, opsjednut
njome.
Sjedim uza zid na rubu krova i gledam u nebo. Hladno je, ali ne marim.
U skoli smo ucili o Suncevu sustavu, ali zvijezde prepoznajem jedino
po imenima koja smo im Ahmed i ja nadjenuli. Imena su to ljudi koji
imaju ono nesto. Kada odem u Ameriku, svake cu se veceri obracati
zvijezdama na nebu i tako razgovarati sa svojim prijateljima. Cinjenica
da cu te zvijezde vidjeti cak na drugom kraju svijeta malo mi ublazava
strah od odlaska.
Trebao bih se baviti zadacama iz geometrije, ali radije citam
Dostojevskoga, Zlocin i kaznu. I dalje mrzim matematiku, i dalje
mrzim proIesore, ali vise ne mrzim Iradza, iako on i dalje zuri u
Ahmedovu sestru. U skoli imamo novog proIesora iz pismenih
sastavaka, gospodina Rostamija, koji nam je rekao da za zadacu
napisemo sastavak s temom po vlastitu izboru, koji ce obuhvacati pet
stranica. Ahmed mi je ponudio svoje remek-djelo s naslovom
Icnnooi]v, nv][v ..in :nvno.i, ali ljubazno sam ga odbio i napisao
sastavak o zlocinu i kazni u Iranu. Napisao sam da je zlocin nezakonit
cin nasilja koji moze pociniti bilo tko, a da je kazna posljedica
namijenjena onim zlocincima koji nemaju Iinancijskih sredstava da
zataskaju svoje zlodjelo. Povijest nam govori o brojnim bogatim
mocnicima koji nisu odgovarali za pocinjene prekrsaje, pa se zlocin
zato moze nazvati i prekrsajem koji cine pojedinci nizega drustvenog
130
polozaja. Kazna je pak posljedica koja se namece samo onim
pociniteljima koji dolaze s dna drustvene ljestvice.
ProIesor Rostami stoji u straznjem dijelu ucionice i sutke me gleda
preko ruba cetvrtastih naocala na vrhu nosa. Ruke je sklopio na ledima.
Tko ti je napisao tu besmislicu? pita me.
Sam sam je napisao, ljutito odgovaram.
I ponosan si zbog toga? priblizava mi se.
Jesam, odgovaram i gledam ga u oci.
Ucionicom se prolama uznemiren zamor.
Tisina! vice proIesor. U tom se trenutku oglasava skolsko zvono, ali
svi ostaju na mjestima. Zanima ih sto ce se dogoditi. Rostami svima
nareduje da izidu i ucenici nevoljko ustaju te napustaju ucionicu.
Ahmed i Iradz ostaju na mjestima, jedan do drugoga. Iradz polako
ustaje, ali Ahmed ga hvata za rukav i povlaci natrag. Van! nareduje
im Rostami.
Mi smo mu dali ideju za sastavak, kaze Ahmed, moj stalni odvjetnik.
Ma, izlazi van, budaletino, ili ce zbog tebe najebati do daske!
Dajem Ahmedu i Iradzu znak da izidu jer znam da, kada ucitelj kaze
najebati, situaciju valja shvatiti ozbiljnije nego inace. Zabrinuto me
gledaju, ali ipak odlaze.
Kada nestanu iza vrata, Rostami mi prilazi jos blize, ruku i dalje
sastavljenih na ledima. Ocekujem samar, spremam ga se blokirati, ali
on samo nekoliko puta zamisljeno obilazi oko mene i onda pita:
Dobro, zar ti ne znas da ne bi smio pisati takva sranja?. Zapanjen
sam njegovom mirnocom. Nemam izbora. Zbog ovoga te moram
prijaviti, razumijes li? kaze zdvojno dok mu se lijevo oko uzrujano
trza.
Zasto ne bih smio napisati nesto sto je istina? pitam blago.
Rostami odmahuje glavom.
Mozes ti pisati sto god hoces, ali ja moram prehraniti djecu. Znas li
sto bi mi ucinili da te zbog ovoga ne prijavim?
A tko su ti koji bi vam to ucinili? pitam.
Sustav, drugi proIesori, uprava skole, prokleti SAVAK! Sto mislis,
tko?
Ne bi bilo u redu da vi imate problema zbog necega sto sam ja
napisao, kazem, iako i sam vrlo dobro znam da je ono sto govorim
potpuno naivno. Uprava skole proIesorima nalaze prijavu svakoga
ucenickog prekrsaja.
Ne izgledas mi kao glupan. Sigurno znas da ne smijes pisati stvari s
politickom konotacijom, je li tako? uzdise.
131
Nista ne odgovaram.
Nemam izbora, mrmlja. Razumijes li? Imam cetvero djece, tesko
mi je i ovako. Mozes li uopce zamisliti sto bi se mojoj obitelji dogodilo
kada bih dobio otkaz? Zato te moram prijaviti proIesoru Jazdiju.
Dovraga, mali, razumijes li me, jebemu?
Glas mu se lomi i potpuno mi je jasno da me ne zeli prijaviti, ali nema
izbora.
Razumijem, kazem tiho. Ucinite sto morate!
Aha, znaci, razumijes? pita me ljutito. A razumijes li da sada cijelu
noc necu spavati jer ce me muciti to sto nisam imao hrabrosti uciniti
pravu stvar? Razumijes li i to da ce me do smrti muciti ako ti ista zbog
toga ucine?
Tog mi trenutka pada na pamet kako sam nehotice otkrio Doktora.
Kimam glavom.
Daj mi taj svoj usrani sastavak!, vice. Predajem mu ga. Vadi iz
dzepa upaljac, pali papire i pepeo baca kroz prozor. Steta sto cu im
samo po sjecanju morati prepricati sto si napisao. Ostani gdje jesi. Prije
pocetka sljedecega sata moram otici do ravnatelja i proIesora
discipline.
Odlazi iz ucionice, a Ahmed i Iradz utrcavaju k meni.
Je li sve u redu? pita me Ahmed.
Nisam mu u stanju odgovoriti. Razmisljam o Rostamijevo cetvero
djece i o izrazu lica kojim je mjerio korak dok me ostavljao u ucionici.
Izgledao je poput covjeka koji se sprema na vjesala.
I on ima ono nesto, sapcem.
Sto? zapanjeno pita Iradz. Tko ima sto?
Sutradan ravnatelj Jazdi poziva mojega oca u skolu kako bi
porazgovarali o uznemirujucim idejama koje sam iznio u sastavku.
ProIesor Rostami je, doduse, rekao da mi sastavak uopce nije bio
politicki kritican, ali bi, zbog u njemu iznesenih drustveno
neprihvatljivih zamisli, valjalo porazgovarati s mojim ocem. Sastavak
je zaplijenjen, ali na putu do ravnateljeva ureda je izgubljen, a proIesor
Rostami je rekao da sam u njemu zagovarao toleranciju nekih kaznenih
djela, onda kada su motivi opravdani. Trebalo bi zato, prenio je
ravnatelju, reci mojemu ocu da mi objasni kako su kaznena djela losa
bez obzira na motiv.
Ocekujem da cu te veceri, nakon oceva povratka kuci, cuti svoje o
sastanku s ravnateljem, ali, na moje veliko iznenadenje, otac citave
veceri suti. Cak i za vecerom, kada obicno govori kako je bilo na poslu.
132
Misleci da sam se izvukao, odmah poslije vecere brzam na krov i
sjedam pod zid izmedu nase i Zarine kuce, kada se odjednom
pojavljuje moj otac. Pita me imam li malo vremena, ja mu odgovaram
da imam, pa sjeda do mene i neko vrijeme suti.
Tebe i dalje muci ona noc u kojoj su odveli Doktora, kaze napokon
tuznih ociju i potistena glasa. Doktor je bio dobar covjek. Svima nam
nedostaje. Znam i da si bio dobar s njim. Vjerojatno blizi od bilo koga
drugoga iz cetvrti.
Ocekujem da ce mi nakon toga ocitati bukvicu, ali on nista ne govori.
Shvacam da ja trebam nesto reci.
Ono sto su ucinili Doktoru jednostavno nije bilo posteno, kazem
ogorceno. Nije bio terorist. Nikome nije naudio. Zasto su, onda,
pogubili tako mladoga covjeka? Zasto ljude kao sto je gospodin
Mehrban zatvaraju na osamnaest godina?
Tata me tapsa po ledima. Znam da drzim propovijed covjeku koji bi je
i sam mogao odrzati, ali jednostavno moram izreci ono sto mi lezi na
srcu.
Mrzim CIA-u. Oni su krivi za Doktorovu smrt i za smrt svih drugih
mladih ljudi koje je sah dao pogubiti. A znas zasto, tata? Ako nekoga
naucis ubijati i taj netko ubije, i ti si odgovoran za to ubojstvo!
Znam da sam se previse zahuktao, ali ne mogu se zaustaviti.
I zasto Bog nesto ne ucini? Zasto je njegova pravda tako spora? To
nije posteno, tata! A znas zasto Bog ne sprecava zvjerstva protiv
nevinih, kao protiv Zidova u Njemackoj, ili protiv sljedbenika proroka
Mazdaka, ili protiv robova u starom Rimu? Znas zasto ne sprecava
svakodnevno umiranje palestinske djece? Zato sto ga nije briga, tata!
Zatvaram oci, saginjem glavu i pustam da mi se iz prsa i grla prolomi
sva bol. Placem i lakse mi je, a otac mi preko ramena prebacuje ruku i
privija me na prsa kao sto je cinio dok sam bio dijete. Ne izgovara ni
rijec. Zna da nema te mudrosti koja bi mi olaksala patnju.
Vecer nakon toga opet sjedim pod zidom i citam HaIizove pjesme,
kada s druge strane zacujem Zarin glas.
Cula sam sto si sinoc rekao tati.
Najradije bih poskocio, nagnuo se preko zida i pogledao je, ali imam
osjecaj da ona to ne zeli.
Bila si na krovu? pitam.
Bila sam na krovu svake veceri ovoga tjedna, priznaje.
Zasto se nisi javila?
Nisam te htjela prekidati dok citas.
A sto si radila? Samo si sjedila sama u mraku?
133
Nisam bila sama. I ti si bio tu.
Zbog spoznaje da mi je citavo vrijeme bila tako blizu cijelim mi
tijelom prostruji val topline.
Kako si? pitam je.
U redu. Sto citas?
HaIiza.
Obecao si mi da ces donijeti HaIizovu knjigu k meni i da cemo
zajedno gatati iz njegovih stihova, ali nikada to nisi ucinio. Sjecas se?
Sjecam se, odgovaram.
Nakon podulje stanke postavlja mi pitanje:
Hoces li mi sada nesto procitati?
Jesi li zazeljela zelju?
Zastaje nekoliko trenutaka, a onda kaze:
Evo, jesam!. Otvaram knjigu nasumce na jednoj stranici i citam:
)v] ]c nvin v.vn.inv, [v] ]c i .vno.i,
Iv]ni ..cni c[o ni ]c, v:i [v] .c vo.i.
Nocni povjetarac prebire po stranicama, a Zari tiho uzdise.
vo., vv, onoo., o[vnv v ]c.cni
o]c.cn .c ninv, i .vii ncni
Iv.v[ nvvc [o]i :v .vvv .ii c[ :v .con,
O[on.v .c vnnc no.i . o]cvon .c.con.
Prestajem s citanjem i cekam njezin odgovor, ali ona samo suti.
Svidjelo ti se? pitam. Tiho mrmlja, a onda kaze:
Hvala ti sto si posadio onaj ruzin grm!.
Drago mi je sto zna. Nije mi vazno hoce li svi saznati, pa cak ni ako mi
jos veceras SAVAK bane na vrata. Samo neka usput posalju onoga tipa
s radioprijamnikom. Clanovi boksackog pobratimstva silno bi se
ponosili mnome.
Crvena ruza sada je simbol otpora, kazem gledajuci prema mjestu na
kojemu se prolila Doktorova krv.
U redu, sapuce Zari. Hoces li mi uvecer ovdje citati?
Hocu, odgovaram.
Svake veceri?
Svake veceri.
I otada se svake veceri sastajemo na krovu. Nikada mi se ne pokazuje.
Sjedi sa svoje strane zida, a ja sa svoje. Razdvaja nas deset centimetara
opeke, ali kao da osjecam njezinu toplinu. Prislanjam dlanove uz zidic i
zamisljam da joj milujem lice, a povremeno je cujem kako dise ili se
pomice. Ahmed zna sto se zbiva, pa se ne penje na krov, a ja joj nakon
134
nekog vremena vise ne citam HaIiza nego Rubaije Omara Hajama'
koje je sama predlozila.
Jedne veceri, nakon sto joj procitam kratku rubaiju'', odjednom me
pita:
Vjerujes li u Boga?.
Ne znam, odgovaram.
Cini mi se da Hajam nije vjerovao u Boga.
Mislim da nije.
A vjerujes li u sudbinu? pita me.
Vjerujem.
Onda vjerujes i u Boga. Samo si sada ljut na njega.
Bolno je tocna u zapazanjima, ali ipak pitam:
Zasto bih bio ljut na Boga?.
Zbog Doktora. Znam da si ga jako volio, unatoc tome sto... naglo se
zaustavlja.
Unatoc cemu? pitam, grizuci donju usnicu dok mi srce u prsima
udara.
Slijedi duga i neugodna tisina. Napokon je prekida:
Govorio mi je da sam svijeca koja mu rasvjedjava noc!.
Ne odgovaram.
Doktorova svijeca, zapisujem na prvu stranicu Hajamove knjige.
Rekli su nam da ne smijemo nositi crninu, kaze i glas joj naglo slabi.
Znam, odvracam. Ali ne treba nam crnina da bismo ga oplakivali.
Onaj je ruzin grm simbol toga koliko tugujemo.
Nebo je prepuno zvijezda, nacickano dusama ljudi koje volimo i
siguran sam da taj tamnoplavi raj privlaci i nju i da oboje zurimo u
paradu planeta. Srce mi se steze od ceznje i osjecam se kao da samo
udisem zrak, ali nikako ga ne uspijevam izdahnuti.
Kad bi ovoga trenutka mogao otici bilo kamo, kamo bi otisao?
odjednom me pita.
Ne znam, kazem, ali oboje znamo da lazem. Otisao bih s druge
strane zida. Samo deset centimetara od mjesta na kojemu se sada
nalazim.
Sljedece veceri Zari ne dolazi na krov, pa zbog toga od brige ne
spavam cijelu noc. Sto joj se dogodilo? Je li sve u redu? Da nisu i nju
uhitili? Hocu li je ikada vise vidjeti?

' Zbirka pjesama od cetiri stiha perzijskoga pjesnika, matematicara i astronoma Omara
Hajama koji je zivio u 11. i 12. stoljecu.
''Katren, pjesma od dvije stroIe po dva stiha.
135
Dan nakon toga na nastavi jedva drzim oci otvorene, a zadacu nisam
napisao otkada smo se poceli sastajati na krovu. Takvo mi ponasanje
nije svojstveno. ProIesor matematike, gospodin Kermani, proziva me
pred plocu i zadaje zadatak koji uopce ne znam rijesiti. Nareduje mi da
ispruzim ruke, pa to nevoljko i cinim, a on me ravnalom udara po
prstima. Prsti mi bride od boli, dlanovi oticu i cini mi se da cu umrijeti
ako me jos samo jedanput udari, ali ne zelim u strahu povuci ruke i
pruziti mu to zadovoljstvo, nego suznim ocima netremice zurim u
covjeka koji predstavlja sve sto mrzim. Pitam se bi li moj otac i dalje
zahtijevao da toliko ucim matematiku, kada bi vidio sto se na nastavi
dogada njegovu jedincu. I sto bi na ovo sto mi proIesor cini pred
cijelim razredom rekao gospodin Kasravi?
Dok me proIesor udara, na pamet mi padaju oci covjeka s
radioprijamnikom, siroko razrogacene, pune srdzbe i zla. U ocima
proIesora Kermanija prepoznajem isti zao pogled, sjetim se hrabrosti s
kojom je Doktor podnio udarce onoga prokletnika s radio-prijamnikom
i osjetim kako mi krv navire u glavu.
Nekoliko trenutaka razmisljam o tome da ga opalim sakom, ali
Kermani je star covjek, pa samo stojim i dopustam da me udara do
iznemoglosti. Zastaje da bi uhvatio dah i pocinje urlati:
Ne gledaj me tako, bestidnice, ili cu ti iskopati oci i poslati ih tvojim
kretenskim roditeljima!. Hvata me bijes od kojega mi se crni pred
ocima, a Kermani i dalje urla: Znam da si jedan od onih koji bi
najradije stalno uz pec citali IilozoIske gluparije, a ne vole uciti
dokazane Iormule koje bi ovaj narod mogle izvuci iz zaostalosti!.
Rijeci mu iz usta izlijecu poput otrovnih metaka.
Godinama vec casno poucavam u skoli i vidio sam gomile takvih
pozera koji misle da je sve sto podrignu ne znam kakav revolucionarni
maniIest. Svi cete zavrsiti pred streljackim vodom! I bas zato su ovoj
zemlji potrebni inzenjeri i lijecnici, a ne kvaziintelektualci kao ti! A
kad te izresetanoga poloze u zemlju, doci cu ti na grob i posrati se na
tebe, bas kao i na onoga idiota kojega ste zvali Doktorom!
U tom trenutku kao da se iskljucujem iz stvarnosti, a jedini zvuk koji
cujem gromoglasna je navala krvi. Napadam ga rezeci poput zivotinje,
zabijam mu prste u ruzan, tanak vrat i svom ga snagom pribijam uza
zid. Stiscem desnu saku i podizem je, zarko zudeci da ga barem
jednom tresnem. Koga briga za sveto bratstvo boksackoga
pobratimstva! Udarit cu ga svom snagom i tako nadoknaditi sve udarce
ravnalom, sve udarce na Doktorovu licu, sve udarce u Doktorove
136
slabine i sve udarce u njegov zeludac. Udarit cu ga samo jednom, ali u
taj ce se udarac sliti svi udarci koje svake godine podnose tisuce ljudi u
ovoj prokletoj zemlji.
Saka me vuce, ali odjednom shvacam da je preda mnom nemocan
starac. Na pamet mi pada i obecanje koje sam dao ocu, pa posljednjim
naporom volje spustam ruku. Pljujem nitkovu u lice i izlazim iz
ucionice.
Vec sam na polovici hodnika, kada iza leda zacujem ravnatelja Jazdija.
Okrecem se, ali vec me dostigao pa podize ruku, spreman da me
zestoko odalami.
E, sad bi bilo dosta!, kazem. Ako me udarite, pobrinut cu se da vam
danasnji dan bude posljednji u tom bijednom, sjebanom zivotu kojim
zivite!
Jazdi uzmice i u ocima mu primjecujem strah. Nije glupan, zna da mu
tucnjava sa mnom ne bi bila pametan potez. Barem ne sada i ne pred
svim ucenicima koji su izisli na hodnik. Zato mi samo nareduje da
podem za njim u ured. Odnekud se pojavljuje Ahmed i odmah brza da
bi nam se pridruzio. Jazdi krijesti i tjera ga od sebe, ali on ga ne slusa
nego nas prati u korak.
U ravnateljevu uredu nailazimo na proIesora Moradija koji je zabavljen
mojim vidno potresenim proIesorom matematike. Ocekujem da ce
Moradi istoga trenutka izvuci ravnalo, ali on mi samo prilazi i
suosjecajno sapce da to nisam smio uciniti. Tada svraca pogled na
Ahmeda i pita ga zasto me nije sprijecio.
Nisam stigao, dogodilo se nenadano, odgovara mu Ahmed.
Prilazi mi i ravnatelj Jazdi.
Napad na proIesora najgore je sto ucenik moze uciniti, razumijes li?
vice ljutito. Nema druge nego da te izbacim iz skole. A s takvim
prekrsajem u dosjeu nema skole koja ce te primiti. Zato cestitam!
Upravo si sam sebi unistio zivot!
Nije me briga! urlam.
Jazdi prijeteci zakoracuje prema meni, ali onda ipak odustaje od
napada. Ahmed ga hvata za nadlakticu i kaze mu da bi htio nasamo
porazgovarati s njim i proIesorom Kermanijem.
Odlaze na drugi kraj prostorije i vidim da je ravnatelj Jazdi sve
uzrujaniji. Ahmed se kratko okrece prema meni i namiguje mi, a onda
se ravnatelj i proIesor matematike odvajaju i na trecem kraju prostorije
ispod glasa raspravljaju o situaciji. Naposljetku se Jazdi okrece prema
nama i vice:
137
Gubite se van!. Okrecemo se prema vratima, ali Jazdi me doziva
imenom i kaze: Sljedeca tri dana nemoj dolaziti u skolu. I reci ocu da
sutra dode k meni na razgovor!.
Recite mu sami! kazem i izlazim.
Na hodniku nas ceka gomila ucenika koja nas izlazak pozdravlja
ovacijama. Zelim im mahnuti i uzvratiti klicanjem, ali Ahmed me
hvata za ruke i odvodi.
O cemu ste razgovarali tamo u kutu? pitam ga.
Samo mi dobacuje prijekoran pogled i brza dalje, a kada odmicemo
dovoljno daleko od ravnateljeva ureda, zastaje i vice:
Dobro, sto je tebi? Odlucio si potpuno upropastiti vlastitu buducnost?
Ja imam patent na sranja kakva ti ovih dana izvodis!.
Nemas, odgovaram. Mrzim ih. Sve ih mrzim. Ubili su Doktora.
Nije to bio SAVAK. Bio je to cijeli ovaj sjebani sustav, cijela ova
prokleta zemlja i svi ti jebeni ljudi koji se ne mogu dovoljno sabrati da
zbace jednoga tiranina! Svi smo najobicnija hrpa kukavica! Da nismo,
iste bismo veceri kada je Doktor uhicen izjurili na ulice i prosvjedovali
protiv toga. Mozda bi onda jos bio ziv!
Ahmed me pokusava tapsanjem umiriti, ali grubo mu zbacujem ruku s
ramena i jurim van.
.CTo]vv.
Kod kuce nalazim majku koja place i oca koji sjedi u dvoristu uz houz i
pusi. Neobicno je hladno za kraj listopada, pa vidim kako se iz
majcinih jecaja isparava dah. Tata izgleda ljutito, pa pretpostavljam da
ga je ravnatelj Jazdi vec nazvao. Ustaje istoga trenutka kada prolazim
kroz dvorisna vrata.
Prije nego sto ista kazes, upirem kaziprstom u njega, samo da znas,
nisam ga udario. Naucio si me da se ne udara slabije od sebe, pa sam
mu samo pljunuo u lice jer je za tebe i mamu rekao da ste kreteni i da
jedva ceka da mi se posere na grob, kao sto se posrao i na Doktorov.
Ucinio sam ono sto bi i ti ucinio. Borio sam se. Bas kao i ti u vojsci, i
bas kao i ti s inzenjerom Sadekijem. A ako je to lose, onda me kazni!
Tata sjeda natrag uz houz. Pusi ociju uprtih u vlastita stopala, pa ga jos
neko vrijeme gledam, ali kada shvatim da se nece oglasiti, polazim
prema kuci. Mama stoji uz stube, pa je grlim, ljubim i brisem joj suze.
Ne brini se, mama! Odrastao sam, znam sto radim, kazem.
Lice mi zaranja u prsa.
138
Mislim da me sada mozes skinuti s onoga motornog ulja, sapcem joj
u uho, nastojeci je oraspoloziti.
Odmice se i suznih se ociju uzrujano smije, a onda me nekoliko puta
udara u prsa i nesto sapce ispod glasa. Jos je jedanput grlim, a onda se
stubama penjem do svoje sobe.
Odjednom se osjecam vrlo odraslo. Pravi sam muskarac, cvrsto drzim
uzde svojega zivota u vlastitim rukama, svojeglav sam i odlucan te
sasvim sposoban da sam odabirem svoj put, bas kao sto je to cinio i
moj otac. Odsada pa nadalje ja sam taj koji donosi odluke i nikada vise
necu dopustiti da sa mnom postupaju kao s djetetom, ni roditelji ni
skola. Moram smisliti nacin da Zari povedem sa sobom u Ameriku, a
ondje cu raditi koliko god treba da bih je uzdrzavao. Zaboga, toliko je
toga sto valja uciniti, ali svida mi se osjecaj da sam sada ja taj koji se
za to treba pobrinuti.
Sjedam na svoje uobicajeno mjesto na krovu, kada s druge strane
zacujem Zari.
Zdravo, kaze.
Vec sam se bio zabrinuo za tebe, odgovaram. Sinoc nisam znao ni
gdje si, ni sto ti se dogodilo.
Sve je u redu. Bili smo u bolnici kod Doktorova oca i vratili smo se
vrlo kasno.
Kako je on?
Ne bas dobro.
A kako si ti?
Ne bas dobro.
Zao mi je.
S druge strane zida dopiru jecaji.
Pozdravljaju te moji roditelji. Kazu da si mi ti trenutacno jedina
svijetla tocka u zivotu.
Zbilja to misle?
I ja to mislim.
Da mi je to rekla prije mjesec dana, bacio bih se s krova od srece, ali
sada sam muskarac, pa se suzdrzavam.
Ali nisam bas nista posebno ucinio, kazem napeto.
Nisi ? Pa ne vidim bas gomilu ljudi koja se otima za druzenje s
potistenom jadnicom poput mene.
U tom trenutku shvacam da je komplimente mnogo lakse prihvatiti kad
ti ih ne izgovaraju licem u lice.
Nakon krace sutnje Zari mi kaze:
Zahvali svojoj djevojci sto ti dopusta da se toliko druzis sa mnom!.
139
Dobro, mrmljam.
Jedva cekam da mi kazes tko je ona.
Uskoro i hocu!
Ne odgovara, ali nakon krace stanke kaze:
Sutra idem u kupnju. Hoces li sa mnom? Poslije skole, naravno.
Vrlo rado, kazem. Ne govorim joj da su me izbacili iz skole. Sigurno
cemo u razgovoru vec nekako doci do toga.
Sutradan je cekam nekoliko ulica dalje od nase jer nije zgodno da nas
vide zajedno, pogotovo ne tako brzo nakon Doktorove smrti.
Da smo u Americi ili u Europi, ne bismo se morali zamarati takvim
stvarima, odzvanja mi u primozgu Ahmedov glas. Moram ga nazvati i
ispricati se sto sam se prema njemu tako kretenski ponasao.
Srce mi luduje od uzbudenja zbog toga sto cu se sastati sa Zari, a misli
su mi toliko zbrkane da se ni na sto ne uspijevam usredotociti. Ubrzo
dolazi, pa se pozdravljamo i polazimo prema autobusnoj stanici. Dok
hodamo jedno uz drugo, odjednom uvidam da je tek nekoliko
centimetara niza od mene.
Umorna je i bezvoljna, ali i dalje vrlo lijepa. Sve je tu, i svijetao ten, i
malen, siljat nos, i kosa poput svilenih zastora sa svake strane lica, i
duge trepavice, i goleme, plave oci. Jedino vragolastog smijeska vise
nema, ali to je lice u koje sam se zaljubio. Okrece se i gleda me u oci, a
mene to ispunjava takvim uzbudenjem da bih joj najradije odmah rekao
koliko je volim i da do kraja zivota zelim hodati pokraj nje.
U autobusu gotovo ne razgovaramo. Sjedimo jedno do drugoga i
ramena nam se doticu svaki put kad vozilo prijede preko rupe na cesti.
Gledam joj ruke. Prsti su joj dugi i tanki. Predivni su.
Znas li sto je sljedeceg tjedna? pita me.
Znam da misli na cetrdeseti dan od Doktorove smrti, dan na koji bismo
se trebali sastati, razgovarati o njemu, plakati i jedni drugima govoriti
koliko nam nedostaje. Dan koji ne smijemo tako obiljeziti. Samo je
gledam i nista ne govorim. Oboje smo ocajni.
Sahov rodendan, kaze s tuznim smijeskom. Vozit ce se u
otvorenom automobilu od svoje palace do stadiona Amdzadije.
Ocekuje se da ce na ulice izici petsto tisuca ljudi. I ja bih isla!
Zasto? I zasto bas na taj dan?
Nikada ga nisam uzivo vidjela.
Isti je kao i bilo koji drugi diktator, Irkcem. Ohol, pun sebe,
okrutnoga lica i hladnog pogleda od kojega te prolaze zmarci. Mrzim
ga. Nista ti nece pomoci ako ga vidis u paradi. Nista novo neces saznati
o onome sto se dogodilo Doktoru.
140
Neko vrijeme suti, vjerojatno iznenadena mojom izravnoscu, a onda
kaze:
Ipak bih ga rado vidjela!.
Dobro, onda idem s tobom!
Imas dosta svojih problema sa skolom. Nije ti to potrebno. Radije bih
posla sama.
Ici cu s tobom, ponavljam njezno.
Zasto? pita. Zasto bi isao kada ga toliko mrzis?
Jer bih radije s tobom u pakao nego bez tebe u raj. Spustam pogled
prema koljenima, ali znam da zuri u mene. Pruza ruku i hvata moj dlan.
Pasa, i ja se volim druziti s tobom. Zbilja si poseban i doista imas ono
nesto, kao sto je Ahmed rekao.
Njezno joj stiscem ruku i ona mi uzvraca stisak. Gledam je u oci i ona
gleda mene.
Ruke su ti tople, sapuce.
Silazimo na stanici Lalezar, u dijelu Teherana u kojemu se nalaze
tisuce trgovina, kazalista, kina, klubova i restorana. Uske ulice vrve
ljudima svih dobi, a zrakom se siri miris rostilja.
Neki prodavaci na sav glas oglasavaju svoje proizvode:
Najbolji kebab u gradu! Navali narode, dok se nije ohladio!
Prava britanska tkanina za samo deset tumana po metru! Dodite i
kupite dok nije nestalo!
Ulaznice! Ulaznice! Ulaznice! Najbolja predstava na svijetu! Pjeva
Dzabali, najbolji pjevac danasnjice!
Volim ovu cetvrt, kaze Zari. Tako je puna zivota!
Ulazimo u jednu trgovinu, pa s vjesalice skida cador i isprobava ga.
Pita me kako joj stoji, a ja joj kazem da izgleda poput andela. Smije se
i kupuje ga.
Odlazimo u sladoledarnicu i narucujemo dva Ialudea' sa sladoledom
Akbar Maseli'' koji se pripravlja od raznih sastojaka, ukljucujuci
saIran, neprzene slane pistacije i ruzinu vodicu.
Znas li da bi se Fahima ubila da su je roditelji natjerali na udaju za
onoga susjeda? pita me Zari nakon nekoliko zalogaja.
Zbog pomisli na Fahimino samoubojstvo trenutacno gubim tek.
Ali samoubojstvom se nista ne rjesava, kazem. I grozno je za one
koji ostaju. Ne zelim niti zamisljati kako bi to pogodilo Ahmeda!

'Perzijski ledeni desert - sorbet koji se sastoji od zamrznutih tankih rezanaca sa skrobom,
ruzinom vodicom, sokom limete i pistacijama.
'' Posebna iranska vrsta sladoleda koja je dobila naziv po prvom i najglasovitijem iranskom
sladoledaru.
141
Prosle sam godine citala jednu knjigu o Sokratu, tiho kaze Zari,
zureci u sladoled. Moram priznati da mi je njegova odluka da ostane u
zatvoru, iako je imao priliku pobjeci, bila vrlo zanimljiva. Mislis li da
je ucinio lose?
Znam sto zeli kazati, ali ne odgovaram.
A Golesorhi? pita me, sada ociju uprtih ravno u moje. Mislim da je
i on, bas kao i Sokrat, pocinio samoubojstvo. Ne mislis li i ti tako?
Samo sutim. Mislis li da je i Doktor... Ne dovrsava recenicu. Ljutito
odmahujem glavom.
Zivot je predragocjen, pogotovo kada se imas za sto boriti, kazem.
Nekoliko me sekunda promatra, a onda oprezno pita:
Ljuti te to sto govorim?.
Odmahujem glavom, a ona hvata zlicu i mijesa sladoled.
Daj neku ugodniju temu, molim te, predlazem.
Dobro, slaze se.
Jos uvijek planiras otici u Ameriku?
Rekao sam da bih neku ugodniju temu, kazem saljivo i ona se smije.
Ali ja bih bas voljela da odes i postanes slavni Iilmas. Bilo bi divno
kada bi napisao scenarij i cijelom svijetu ispricao pricu o nasoj ulici.
Samo mi obecaj da ce mene glumiti neka poznata glumica. Koja ti je
najdraza? Ingrid Bergman, zar ne?
Tako je, ali ona je sada vec prestara da bi te glumila. Moramo naci
neku mladu. Najljepsu glumicu na svijetu.
Crveni i pomno me promatra, kao da nastoji spojiti komadice slagalice.
Onda uzima zalogaj sladoleda.
Dobro, i sto se to dogodilo u skoli? pita me.
Odakle znas?
Rekla mi je Fahima.
Tracerica, kazem i oboje se smijemo, a onda je pitam: Je li te to sto
si cula o meni uznemirilo?.
Pa, iskreno, kada cujes za takve ispade, onda obicno mislis na
potpuno drukcije ljude nego sto si ti. Nemoj to vise raditi, molim te!
Drago mi je sto se brine zbog mene.
Zasluzio je, kazem samo da bih produljio trenutak.
Obecaj mi da vise nikada neces uciniti nista slicno, kaze mi uz
prijeteci pogled.
Smijem se, podizem desnu ruku i lijevu polazem na srce.
Tako treba, kaze Zari i dodaje: Znas, osjecam se pomalo krivom
zbog toga sto si popustio u skoli!.
Trenutacno se zelim usredotociti samo na tebe.
142
Ponovno crveni.
Prije rastanka me trazi da joj jos nesto obecam, da cu marljivije uciti.
Kaze da joj svake veceri na krov moram donijeti zadacu. Dok odlazi
kuci, proklinjem vrijeme koje je bas toga dana moralo tako brzo proci.
Jos iste veceri, dok sjedim na krovu, odjednom se pojavljuje Ahmed.
Sjeda uz mene i pita:
Jesi li bio na cijepljenju protiv bjesnoce?.
Nekoliko se trenutaka gledamo u oci, a onda obojica prasnemo u
smijeh. Grlim ga i molim za oprost.
Zao mi je, kazem. Necu nikada vise vikati na tebe! Odmahuje
rukom, a onda mu podrobno pricam o danu koji sam proveo sa Zari.
Drago mu je sto smo se napokon malo druzili, a onda kaze da ce i on i
Fahima poci s nama na sahovu rodendansku paradu.
Ici cu samo zato da budem sa Zari, kazem mu. Inace bih radije pao
s krova i slomio vrat nego gledao toga gada koji je odgovoran za
Doktorovu smrt.
Slazem se!
Dva dana nakon sto mi istjece zabrana dolazenja na nastavu pisemo
test iz matematike. Ucim do besvijesti jer zelim ispuniti obecanje koje
sam dao Zari, a kada se vracam u skolu, svi me ucenici, pa cak i nas
domar, docekuju rasirenih ruku.
Napokon je tom starom nitkovu netko pokazao da se ne smije tako
ponasati prema pametnim momcima, kaze mi domar. Vec godinama
gledam kako zlostavlja pametne decke, a ti si prvi koji mu se usudio
suprotstaviti, i to je bas dobro. Ponosan sam na tebe!
Ahmed mi kaze da su nasi skolski kolege pri prepricavanju dogadaja
primijenili prilicnu kreativnu slobodu, pa je tako jedan momak svojem
prijatelju ispricao da sam vec bio podignuo Kermanija i htio ga baciti
kroz prozor, ali me Jazdi na jedvite jade zaustavio. U nekim me drugim
inacicama Jazdi pokusao pljusnuti, ali ja sam ga zaustavio majstorskom
boksackom blokadom koju sam naucio od oca, a zatim sam ga, kazu,
bacio na tlo i, da nije bilo proIesora Moradija koji me odvukao, sigurno
bih zadavio ravnatelja.
Zasto izmisljaju takve price? pitam.
Zato sto im treba junak, kao iz topa na to odgovara Ahmed. A ti se,
prijatelju, savrseno uklapas u tu ulogu.
Sa Zari se na krovu napokon sastajem na istoj strani zidica i ona me
pita jesam li napisao zadacu. Pruzam joj biljeznicu i ona pomno
pregledava svaku stranicu. Promatram joj duge, tanke prste dok ih lista
i kunem se da osjecam toplinu koja zraci oko nje. Medu nama se
143
stvorila snazna veza i silno mi je drago sto joj roditelji nemaju
prigovora na to sto se sa mnom sastaje na krovu.
Primjecujem da joj prst kojim prelazi po ispisanim recima drsce od
hladnoce, pa napokon skupljam dovoljno hrabrosti i grlim je. Podize
glavu i gleda me, kao da ne zna sto bi sada trebala uciniti, ali onda se
meskolji i udobnije smjesta u mojem zagrljaju.
Ovako su se ljudi iz prvobitne zajednice grijali po pecinama, kaze.
To me sjeti na Darwinove teorije o pracovjeku, pa pitam:
Mislis li da zbog toga danas tako uzivamo u grljenju?. Istoga se
trenutka u sebi pocinjem pitati zasto bas uvijek postavljam blesava
pitanja.
Ona se smije.
Pa, vjerojatno da, ali i zbog drugih stvari, odgovara.
Nista joj ne odvracam i drago mi je sto Ahmed nije cuo moje pitanje.
Zari i ja jos satima sjedimo zagrljeni i ona nakon nekog vremena pada
u san, s glavom na mojem ramenu. Ne vidim joj lice, ali jednostavno
zraci toplinom i neopisivo uzivam u tome. Otac u jednom trenutku
ulazi u moju sobu, spazi nas kroz prozor i odmah odlazi bez ijedne
rijeci. Nekoliko minuta nakon njega, na krovu se pojavljuje i Zarina
majka. Od straha mi zastaje dah u prsima jer ocekujem da ce, uz ljutite
povike, odvuci kcer od mene, ali ona se samo smijesi.
Bila je jako umorna, sapcem.
Gospoda se Naderi povlaci u kucu, a meni pada kamen sa srca. Sada mi
vise nije vazno ni ako nas cijeli svijet vidi zajedno. Vise se ni pred kim
necu skrivati. Da, vjencat cemo se i nitko se protiv toga nece buniti.
Vjencat cemo se zbog ljubavi, a ne zbog prastarih obicaja. Srce mi
pjeva od ushita.
Zari se budi oko jedanaest sati. Gleda me i smijesi se.
Jesam li dugo spavala?
Nisi dovoljno dugo.
Nisam tako spavala od...
Ne dovrsava recenicu, ali njezno mi miluje rame i ruku.
Mora da te od moje goleme glave boli ruka. Oprosti mi! Trebao si me
probuditi.
Nije me smetalo. Spavala si kao andeo.
Zlatan si.
Mama ti je bila ovdje.
I sto je rekla? pita s blagom panikom u glasu.
Nista. Samo se nasmijala i otisla.
144
Prije mi je stalno popovala da prije braka ne smijem imati nikakav
Iizicki kontakt s Doktorom, odmahuje glavom. Ali cini se da su se
svi promijenili zbog onoga sto se dogodilo. Idem. Moram s njom
porazgovarati!
Ustaje i preskace zid te nestaje u kuci. Ja sjedam i razmisljam o tome
kako je zivot ponekad predivan. O, Boze, tako je volim. Molim te,
nemoj mi je nikada oduzeti! Shvacam da se upravo obracam istom
onom Bogu kojega sam nedavno proklinjao, pa Ga molim za oprost, a
vec sljedeceg trenutka shvatim da mi netko stoji iza leda. Okrecem se i
vidim Zari. Lice joj zraci srecom, a glavu je blago nagnula na jednu
stranu. U pogledu joj razabirem njeznost i blagost kakvu jos nikada
prije nisam vidio. Ljubi me u obraz i kaze:
Hvala!, a zatim polako odlazi kuci.
Na testu iz matematike s lakocom rjesavam sve zadatke, a momak koji
sjedi do mene u klupi naocigled prepisuje sva rjesenja. Prepisivanje na
testovima u iranskim je skolama sasvim uobicajeno. Gotovo svi na
testu iz matematike ili prepisuju, ili, kad je rijec o boljim ucenicima,
dopustaju kolegama da prepisuju od njih. Podizu papire s rjesenjima,
nakrivljuju se u stolcu i na svakojake druge nacine ucenicima koji sjede
uz njih omogucuju prepisivanje. Cesto razmisljam odakle potjece ta
potreba za prepisivanjem i cini mi se da je vise rijec o zajednistvu i
dijeljenju nego zapravo o prijevari. Ljudi na Zapadu navodno se u
svemu natjecu i iz svake situacije jedan izlazi kao pobjednik, a drugi
kao gubitnik. Medu mojim zemljacima nema takvog natjecateljskog
duha. Stoljeca patnje pod Mongolima, Arapima i domacim despotima
naucila su nas da se drzimo jedni uz druge i jedni drugima u teskim
situacijama pomazemo.
Zato momku koji sjedi do mene dopustam da prepise bas sva rjesenja.
ProIesor Kermani napadno me izbjegava pogledati u oci kad nekoliko
dana poslije dijeli ispravljene testove. Zapravo, mislim da me vise
uopce ne gleda. Bas ni jedanput tijekom cijeloga dana.
Stojim na krovu i cekam Zari. Dolazi i pita me kako je prosao test iz
matematike. Kazem joj da sam dobio najbolju ocjenu u citavom
razredu, a ona se smije i baca pogled prema nebu, kao da zahvaljuje
Bogu.
Zasto zahvaljujes Bogu? zadirkujem je. Ja sam taj koji se
namucio.
Zbilja jesi. Bravo!, kaze mi i potom sjedamo uza zid jedno pokraj
drugoga. Hladno je, pa joj bez imalo oklijevanja prebacujem ruku
preko ramena. Udobno se smjesta u mojem zagrljaju i kaze:
145
Jako sam sretna sto si dobio izvrsnu ocjenu!.
Mislim da bih mogao uciniti sve sto od mene zatrazis, kazem joj i
moje rijeci napokon jednom zvuce samouvjereno.
Smijesi se pa jos dugo sjedimo zagrljeni, ne izgovarajuci ni rijec.
Ponovno mi u zagrljaju pada u san, s glavom na ramenu i rukom na
prsima, tocno iznad srca. Nadam se da je otkucaji nece probuditi, grlim
je objema rukama i uzivam u tisini ulicice. Zrakom se siri jesenja
studen i zagrljaj je zbog nje jos sladi. Na citavom svijetu nema covjeka
sretnijeg od mene.
Ljubim je u obraz i od toga rumeni, a na vratu osjecam da joj dah
postaje sve topliji. Otvara oci. Lica nam razdvaja tek nekoliko
centimetara, a oci joj ne izgledaju umorne ni otecene, pa shvacam da
nije spavala, nego se u mojem zagrljaju tek odmarala. Ne mogu se
suzdrzati. Ljubim je u usta i ona ljubi mene. Prstima mi miluje lice,
vrat i kosu. Usnice su joj meke, tople i prepune njeznosti, kao stvorene
za spajanje s mojima. Uz dubok se uzdah privija uz mene, a prsti nam
se medusobno ispreplicu. Trenutak je takav da bih najradije zaustavio
vrijeme.
No onda me odjednom prestaje ljubiti, odmice se, ustaje i trci kuci.
Place i ponavlja:
Ne, ne, to ne valja, ne valja to!.
Sljedece veceri ne dolazi na krov. Cijelu noc secem gore-dolje po terasi
i navirujem se u njezino dvoriste, no nema joj ni traga. Penjem se i do
njezina balkona i virim u zamracenu sobu.
Hladno je, ali ne marim. Cekat cu sve dok ne izide, a kada izide,
ispricat cu se zbog toga nesretnog poljupca, iako nikada u zivotu nisam
dozivio nista ljepse. Obecat cu joj da vise nikada necu tako iskoristiti
nase prijateljstvo, osim ako ona tako ne bude zeljela. Ispricat cu se i
zakleti se da je vise nikada necu poljubiti, cak ni nakon sto se
vjencamo. Reci cu joj da znam da sam pretjerao i da takvo sto nisam
smio uciniti tako brzo nakon Doktorove smrti.
Ahmed se penje na krov, pa mu pricam sto se dogodilo. Iz nekog
razloga u njegovoj prisutnosti mahnitam stoput vecom zestinom nego
dok sam na krovu zdvajao sam.
Nadam se da je nisam zauvijek izgubio, kazem.
Ahmed se smije i odmahuje glavom.
Zasto mi se smijes kad mi je tesko? I jos tvrdis da si mi prijatelj!
Najbolji prijatelj, supcino, ispravlja me.
Jebi se, odvracam, dureci se.
146
Slusaj me, jos uvijek mi kroz smijeh govori Ahmed. Znas sto mi je
danas rekla Fahima?
Ne odgovaram mu.
Rekla mi je da je sada sigurna da je Zari zaljubljena u tebe.
Sto? graknem. Kako to mislis? Je li joj to Zari rekla, ili samo
nagada?
Fahima je zena. Zene ne nagadaju, one znaju.
Kako znaju?
Nemoj to mene pitati. Mnogo je stvari koje o zenama znamo, ali ne
mozemo objasniti i ovo je jedna od tih stvari.
Malo sam mirniji.
Ali zasto onda ne izlazi na krov?
Nesto je muci. Mozda Doktor, mozda misli da je prerano, a mozda i
da je prestara za tebe. A mozda jednostavno ne zna sto bi s tvojim
socnim dupetom.
Daj, ne seri, kazem mu, ali vec se smijem. Mislis da se zbilja
zaljubila u mene?
Kako i ne bi? Imas ono nesto. Zar si zaboravio, veliki ljubavnice?
Bacam mu se u narucje i grlim ga jace nego ikada dotada.
Sljedece me veceri na onom dijelu krova gdje smo Zari i ja obicavali
sjediti, docekuje kuverta. U njoj je poruka ispisana Zarinim rukopisom:
^o] nv]vv2i i nv]i2i, oo2v.vn c, vi nc .ni]c .c o.]c.v]no .c:vi v: ncnc.
)c 2cin c o.i]cvii. ]vin c ..in ..cn, Zvi.
Kao da me netko iz sve snage pogodio u srce. Udarac je mnogo bolniji
od svih zamaha Kermanijeva ravnala, a usred srca otvara mi se mracan
bezdan i svijet oko mene postaje beznadno pust. Place mi se, ali
susprezem suze, bas kao i kad sam slomio potkoljenicu. Osim sto mi se
sada lomi srce. Podizem pogled do vrata koja s krova vode u njezinu
kucu. Znam da sjedi uz prozor, sama u mraku, i znam da me gleda, bas
kao sto je Ahmed znao da je Fahima s druge strane zida one veceri
kada su joj namjestali prosca.
Studen je sve ostrija, bas kao i u mojem zivotu, a ulicom Iijuce hladan
vjetar kao da me zeli upozoriti na jos puno promrzlih dana i jos puno
jada koji su preda mnom. Koza na licu mi se zateze, a prsti na rakama
otupljuju, iako ih zbog hladnoce stiscem u dzepovima. Skacem preko
zida na Zarin krov i prilazim velikim staklenim vratima kroz koja se
ulazi u kucu. Stakla su prekrivena injem, pa kroz njih ne vidim, ali
znam da stoji s druge strane. Prstima struzem mraz s prozora pisuci
poruku naopako, kako bi je ona iznutra mogla procitati. Pisem:
(oin c: i kroz otopljenu povrsinu slova spazim njezino lice.
147
Uplakano je. Prislanja dlan uz staklo, a ja svoj prislanjam s vanjske
strane. I onda mi nestaje iz vidokruga.
Vracam se do zidica izmedu nasih dviju kuca. Znam da me gleda i
spreman sam se smrznuti ako je potrebno, ali ne zelim otici sve dok
ona ne izide na krov. Dolazi Ahmed s dekom i omata mi je oko
ramena.
Hladno je. Udi na nekoliko minuta i zagrij se! Ja cu ostati i cekati je
da izide, kaze.
Ne.
Dobro. Onda neka bude po tvojem! Sjeda pokraj mene.
Idi kuci. Prehladit ces se, kazem mu.
Pravi se da me ne cuje.
Hoces cigaretu?
Necu, rezim.
Sjecas li se one veceri kada sam mislio da sam izgubio Fahimu? pita.
Kimam glavom.
Mislio sam da sam je zauvijek izgubio i da je sa mnom gotovo. Tebi
sada u ocima vidim isti ocaj i moram priznati da mi to nikako nije
jasno. Pred tobom i Zari citav je zivot. Samo se moras malo strpjeti.
Zari zna da je volis, ali moras joj dati malo vremena. Na kraju ce
donijeti pravu odluku, vidjet ces. Zene je uvijek donesu.
Ali ja ne zelim vise cekati, kazem poput tvrdoglava, razmazena
djeteta. Toliko o tome da sam sada odrastao muskarac!
Gledaj, ona se sada mora malo maknuti od tebe. Nije joj bas lako
prihvatiti cinjenicu da se zaljubila. Ne moze ti se baciti u narucje i
praviti se kao da Doktora nikada nije bilo, a proslo je manje od
cetrdeset dana otkako je pogubljen. Zato se malo priberi, stisni zube i
ponasaj se kako treba! Daj joj malo vremena!
Sutra je cetrdeseti dan od Doktorove smrti, kazem kroz suze.
Trebali smo biti zajedno. Mrzim saha i ne zelim ga gledati, ali ne
zelim ni da ona sama ide na paradu.
Ahmed se ponasa kao da nista nisam rekao.
Strpi se, kaze ostro. Samo se malo strpi, molim te!
Ne deri se na mene, kazem mu gorko.
A zasto ne? drekne i upre mi kaziprst u lice. Ti bi, dragi moj
prijatelju, trebao u sebi nositi ono nesto. A pitam ja tebe, ponasa li se
ovako covjek koji to ima? Nisi bas dobar uzor nama, ostalima!
Kvragu i to nesto, kazem. Vec mi je dosta toga da mi svi govore
kako imam ono nesto.
Oci mi se, na vlastiti uzas, opet pune suzama.
148
Vec sam se doista umorio od toga. Umoran sam od pretvaranja.
Moram se zaustaviti ili cu se previse zahuktati, kao sto to uvijek cinim
kada sam uzrujan.
Ahmed pali jos jednu cigaretu, ispuhuje dugi dim i kaze:
Dobro, onda cemo se zajedno prehladiti. Ako si bas navalio da cijelu
noc sjedis ovdje, i ja cu sjediti s tobom.
Idi kuci! kazem mu i trljam oci.
Necu, odmahuje glavom.
Obojica tonemo u sutnju i tako prolazi citava vjecnost. Noc je hladna i
mirna, nebo je vedro, a ja nisam spavao vise od trideset sest sati.
Umoran sam, oci mi se sklapaju i misli spavaju. Na trenutak tonem u
san i odmah mi se ukazuje lik s radioprijamnikom, njegove oci i
njegova zagladena kosa. U jednom se trenutku nadem tik uz njega i
pokusavam ga udariti, ali ruke su mi teske, preteske da bih ih
podignuo. Budim se sa srcem u petama.
Preda mnom je Zari, a pokraj mene Ahmed.
Idi kuci, moli me Zari, molim te, idi kuci!
Necu, graknem.
Ahmed ustaje.
Ahmede, molim te, vodi ga unutra!
Sada se ti bavi njime, kaze joj Ahmed i odlazi kuci.
Zasto ne odes kuci? grdi me Zari. Smrznut ces se!
Zbog cvora u grlu bojim se da cu zaplakati ako samo otvorim usta. No,
moram nesto reci.
Ne mogu se smrznuti jer gorim u paklu otkada si odlucila da vise
neces razgovarati sa mnom, lomi mi se glas od suza. Zbilja mi je zao
zbog onoga prokletog poljupca!
Odmahuje glavom kao da ne moze vjerovati da joj se ispricavam.
Nikada te vise necu poljubiti, kazem. Cak ni kada se vjencamo i
dobijemo djecu.
Smijesi se i u ocima joj se cakle suze.
Bit cu ti prijatelj i drug. S tobom cu oplakivati Doktora koliko god
dugo zelis.
Njezno pruza ruku i dodiruje mi lice.
Ako ima zivota nakon smrti, ja ga upravo zivim. Ako postoji pakao,
ja gorim u njemu. Volim te, Zari, i oduvijek sam te volio, cak i prije
nego sto je Doktor ovoga ljeta otisao na put. Vec jako dugo zivim s
tom ljubavlju i griznjom savjesti zbog nje. Ne mogu vise tako!
Zari mi jos jednom dodiruje lice i predivnim mi, dugim prstima brise
suze s obraza.
149
Zatim me privija u narucje i grli tako jako da osjecam kako joj srce u
prsima bubnja.
Ovo je tisucu puta bolnije nego prijelom potkoljenice, sapcem.
Dodi!
Pratim je do njezine sobe u kojoj je krevet, radni stol, metalni stolac i
citava gomila knjiga. Na zidu su dvije uokvirene slike, jedna njezinih
roditelja, a druga na kojoj Ahmed, Fahima, Zari i ja sjedimo uz njezin
houz.
Ta slika kao da je snimljena prije tisucu godina, sapcem.
Pa i jest, odvraca.
Sjedam na stolac, umotan u Ahmedovu deku, a ona je polako rastvara,
sjeda mi u krilo i ponovno nas zamata. Kazem joj da je volim, da ne
mogu zivjeti bez nje i da cu uciniti sve da bih je usrecio. Ljubi me po
licu, po ocima i, na kraju, u usta. Osjecam slankast okus suza koje se
slijevaju iz mojih i njezinih ociju.
Citavu noc provodimo zagrljeni. Govorim joj da cemo jednoga dana
biti muz i zena, da cemo imati svoju kucu i djecu. Smije se, ali nista ne
odgovara. Svaki put kad spomenem buducnost, oci joj se gube u
daljini. Ahmed je u pravu. Ocito joj treba vremena i spreman sam
cekati koliko god je potrebno da taj izgubljen pogled iz njezinih ociju
nestane. Kazem joj da se, kada jednom, u dalekoj, dalekoj, vrlo dalekoj
buducnosti, budemo imali djecu, nadam da ce ta djeca imati plave oci
kao i njihova majka jer plava je boja beskraja, cistoce i dubine. Grli me
jos cvrsce i kaze da je lijepo sto se sjecam tih rijeci.
Sjecam se svake rijeci koju si ikada izgovorila, sapcem joj.
Razgovaramo do zore. Zapravo, uglavnom ja govorim. Kazem joj da se
Fahima vec dugo moli da postanemo par, pa da sve cetvero do kraja
zivota budemo prijatelji. Zari kima glavom, ali ne kaze nista, pa zbog
toga jos vise govorim. Kazem joj da sam bio na krovu one veceri kada
je s Maskiranim andelom razgovarala o meni.
Kako znas da smo razgovarale o tebi? pita me.
Zar niste?
Jesmo.
I mislio sam, smijesim se.
Tako mi nedostaje, kaze Zari. Znas, nisam je vidjela ni s njom
razgovarala jos od te veceri.
Kako to?
Roditelji su joj bolesni, pa ih njeguje i nema vremena ni za sto
drugo.
Mislim da bi joj bilo drago kada bi joj rekla za nas dvoje.
150
Nista ne kaze. U oci joj se vraca izgubljen pogled.
Nakon sto ste te veceri otisle s krova, citavu sam noc gledao
zvijezde, kazem brzo, nadajuci se da cu barem na nekoliko sekunda
odagnati taj pogled. Noc je bila mracna, ali tvoja je zvijezda sjala kao
dan.
A je li tvoja zvijezda blizu moje? pita me.
Nisam nasao svoju zvijezdu te veceri, kazem. Nikada je ne
nalazim.
Ne znam zasto je ne vidis. Najveca je i najsjajnija na nebu. Zovem je
Pasinom zvijezdom. Sve se druge zvijezde okrecu oko nje.
Najradije bih je poljubio u obraz, ali jos se uvijek bojim. Polaze mi
glavu na rame i ljubi me u vrat, pa je cvrsce privijam uza se i milujem
joj leda i vrat.
Nakon nekoliko me minuta odjednom pita:
Kada odlazis u Ameriku?.
Ne idem bez tebe.
Ne ravnaj se po meni u tim planovima. Moras otici. Zelim da odes i
maknes se iz ovoga pakla. Zauvijek ostani u Americi i snimaj Iilmove.
Svima ispricaj nasu pricu, pricu o Doktoru. Svijet mora saznati sto se
dogodilo.
Zaustim da joj odgovorim, ali ona mi na usnice stavlja prst.
Zakuni se da ces otici u Ameriku, sto god se u buducnosti dogodilo!
Sto god se u buducnosti dogodilo? Sto ti to znaci? Vec nam se
dogodilo vise nego sto se drugim ljudima dogada u cijelom zivotu.
Zajedno cemo u Ameriku. I odsada sve planiram samo s tobom.
Nemoj tako, preklinje, a u ocima joj je izgubljen pogled.
Ides sa mnom i to je to. I ne brini se zbog novca. Ja cu raditi i bit ce
ga dovoljno za oboje. Bila si izvrsna ucenica, pa ces se dobro snaci i na
Iaksu. Osobno smatram da bi bila odlicna psihijatrica ili antropolog,
iako bi meni najvise koristilo da postanes kardiokirurg i izlijecis mi
srce.
Naglo se odmice i gleda me lica zgrcena od zabrinutosti.
Sto ti je sa srcem? pita me.
Smijesim se.
Slomila si mi ga! I ona se smijesi, a izgubljen joj pogled nestaje iz
ociju. Barem zasada.
151
.l.i]c.v [o]v oi :v Io[ov
Sahov je rodendan i cetrdeseti dan od Doktorova pogubljenja.
Fahima, Zari, Ahmed i ja sastajemo se nekoliko ulica dalje od nase i
zajedno odlazimo na autobusnu stanicu. Zari je odjenula cador koji
smo zajedno kupili onoga dana u Lalezaru i ja joj kazem kako se
nadam da ispod ima topliju odjecu jer je vrijeme neobicno hladno za to
doba godine. Odgovara mi da ima.
U autobusu sjedamo jedno do drugoga, a Ahmed i Fahima sjedaju
nekoliko redova iza nas.
Kako to da si odjenula cador? pitam je.
Nekoliko trenutaka suti, a onda mi dobacuje pogled, smijesi se i kaze:
Jer zelim izgledati poput andela!.
Uvijek izgledas poput andela, odvracam kao iz topa. U cadoru ili
bez njega. Primam je za ruku.
Na ulicama nema onoliko ljudi koliko sam ocekivao, pa autobus cak
preskace nekoliko stanica jer nitko niti izlazi, niti ulazi. No, kako se
priblizavamo stadionu Amdzadije, promet postaje sve gusci, a oko nas
se skupljaju policijski automobili, vojni terenci, prometni policajci i
sve veca gomila ljudi.
Izlazimo na ulici do koje je toga dana dopusten autobusni promet, a s
tocke s koje nastavljamo pjesice jasno se vidi crni oblak nad planinom.
Hladan vjetar nagovjescuje oluju, kao da i priroda oplakuje cetrdeseti
dan od Doktorove smrti i sahov rodendan.
Ulice se pune ljudima koji u tisini i strpljivo cekaju prolazak svojega
vode. Uglavnom je rijec o drzavnim sluzbenicima, ucenicima,
studentima i vlasnicima obliznjih trgovina kojima je sluzbeno naredeno
da toga dana izidu u spalir. Novinske agencije vec danima izvjescuju
kako se uz slavljenicku paradu ocekuje vise od petsto tisuca ljudi, no to
je ocito laz, izmisljotina, a mozda i pusta zelja. Mediji ce zacijelo i
nakon parade na sav glas govoriti o silnom odusevljenju medu
promatracima koji su s uzbudenjem i nestrpljivo docekali svojega
kralja. Oko sebe, medutim, vidim tek ljude koji bi radije isli kuci, ljude
koje boravak na ulici bas ne odusevljava te tu i tamo koju malu
skupinu ucenika sa zastavicama i ucitelje koji im govore kada i kako
tim zastavicama mahati. S vremena na vrijeme ocito im nalazu i da
razdragano klicu i izvikuju parole, ali i to prestaje cim se televizijske
kamere udalje. Policija i vojska okruzuju nas sa svih strana.
Gomila zamori, ali ne s osobitim odusevljenjem, a trgovcima je, iako
152
ducani toga dana ne rade, naredeno da, bas kao i svake godine na sahov
rodendan, izloge urese raznobojnim lampicama. Na pocetku svakoga
gradskog bloka postavljeni su golemi cvjetni lukovi, a na svakih
nekoliko koraka stoji po jedan natpis kojim se sahu cestita rodendan i
prorice vjecan zivot. U jednom dijelu ulice stisnula se skupina
muskaraca i zena koji su, ocito, pripadnici istoga ureda drzavne uprave.
Ocito je i da im je naredeno da se drze zajedno, a svako malo
jednoglasno klicu:
Zivio kralj! Zivio kralj! Zivio kralj!. Njihovi mi povici zvuce krajnje
isprazno, a cini se da moje misljenje dijele i neki ljudi iz gomile jer iz
nekoliko pravaca cujem nervozan hihot.
Guramo se kroz gomilu do mjesta na jednome uglu s kojega se pruza
pogled na cestu i s kojega cemo dobro vidjeti paradu. Cini mi se da je
Zari strahovito problijedjela, pa je pitam je li dobro, a ona mi odgovara
da je sve u redu. Perzijanac sam, nikada ne vjerujem kada mi netko
kaze da je sve u redu jer potjecem iz naroda koji se ponajprije oslanja
na intuiciju. Nevolju smo u stanju namirisati, osjetiti i okusiti s
udaljenosti od vise stotina kilometara, a zabrinutost nam je poput
uvjetovanog reIleksa koji smo stekli kroz povijest prepunu zvjerstava i
nemilosrdnih vladara. Zato ne vjerujem Zari, ali pretpostavljam da je
uznemirena zbog skoroga suocavanja sa sahom, covjekom koji je
odgovoran za smrt njezina zarucnika.
U cekanju nam protjece citava vjecnost. Hladno je i tesko mi je stajati
na mjestu.
Cujem kako se jedan covjek ispod glasa zali zeni:
Kad ce vec jednom taj kurvin sin, pa da se svi lijepo odemo kuci
ugrijati?.
Pogledavam Zari i u tom trenutku shvatim da pod cadorom nesto drzi u
rukama.
Sto ti je to? pitam upiruci prstom.
Torbica, kaze.
Ahmed se okrece i pita:
Sto je bilo?.
Nista. Sve je u redu.
Gleda me s istom nevjericom kao i ja maloprije Zari.
Sto je bilo? pita Fahima.
Ahmed odmahuje glavom.
Zasto smo uopce dosli ovamo? pitam Ahmeda.
Da budemo sa svojim andelima, odgovara mi kroz smijeh.
Mogli smo se bas druziti i negdje drugdje.
153
Ahmed se slaze, ali sada je kasno. Nema nam druge nego cekati i
gledati saha kako mase gomili.
S drugoga kraja ulice do nas odjednom dopire razdragana graja.
Stotinjak metara dalje od nas pojavljuje se skupina motociklista u
odorama.
Evo ih, dolaze, kazem Zari. Nevjerojatno je blijeda.
Dobro, pa sto ti je? pitam jos jedanput.
Nista, ljubavi. Sve je u redu. Rekla mi je ljubavi. Ne mogu odvojiti
pogled od njezina blijeda, izmucena lica.
Motorizirana nam se povorka sve vise priblizava. Zari me grabi za
ruku.
Volim te, vice nadglasavajuci buku. Rijecima me ocito zeli umiriti,
ali znam da se nesto priprema. Srce mi lupa sve brze i osvrcem se oko
sebe, ali ne primjecujem nista neuobicajeno. Od pocetka povorke do
mjesta na kojemu stojimo sada je jos samo nekoliko metara.
U tom trenutku namirisem benzin. Brzo svracam pogled prema Zari.
Zbacila je cador i u ruci drzi mali spremnik s benzinom. Izlijeva ga po
sebi.
Sto to radis? vicem.
Palim svijecu za Doktora. Danas je cetrdeseti dan otkada je
pogubljen, place. Volim te!
Vrijeme se u tom trenutku usporava i zarobljava nas u uzasu trenutka.
Zari trci na cestu, pali sibicu i pretvara se u buktinju. Jurim za njom.
Ne, ne, ne! vristim, a motorizirana se povorka zaustavlja.
Tjelohranitelji izvlace oruzje, a Zari trci prema sahovu automobilu, no
njezinu plamtecu Iiguru ubrzo opkoljavaju policijski motocikli. Staje
na mjestu.
Zari! Zari! urlam. Zasto? Zasto?
Muskarci iz gomile vicu, a zene zapomazu:
Ja Ali! Ja Ali!Ja Ali!, vapaj koji se cesto cuje pri takvim grozotama.
Fahima, cujem, ocajnicki jeca, a ja se pokusavam probiti kroz
motociklisticku blokadu do Zari koja vristi i tetura u krug.
Do usiju mi dopire i Ahmedovo
Ja Ali, Ja Ali!, a Zari se okrece prema sahovu vozilu, no jedan je
tjelohranitelj snazno udara u trbuh, zbog cega trenutacno pada na cestu.
Pokusava se pridignuti, ali ne moze od boli, pa samo poseze u dzep i iz
njega vadi crvenu ruzu. Baca je prema sahovu automobilu. Zbog
prizora sam njezina tijela u plamenu potpuno pomahnitao. Bacam se na
nju i pokusavam ugasiti vatru rukama i nogama, s gorcinom uvidajuci
154
da ujedi plamena ne bole ni priblizno tako grozno kao ono sto mi
razdire srce. Zari se ljulja lijevo-desno, vristi i stenje.
Dozivam je:
Zari, ljubavi, volim te. Sto si to ucinila? Zasto? Zasto?.
Ahmed skida kaput i baca ga preko Zarina tijela, a s plocnika nam
priskace i jedan muskarac i lice joj pokriva svojom jaknom. Jedan
vojnik podize pusku prema meni, ali Ahmed ustaje i staje pred njega.
Vojnik ga kundakom udara u glavu i Ahmed pada na tlo. Motorizirana
parada prolazi pokraj nas, a iz daljine dopire sirena hitne pomoci.
Volim te, sapce Zari i gubi svijest.
Potpuno sam izvan sebe.
Prokleti kurvin sine! skacem na noge i udaram vojnika koji je srusio
Ahmeda. Vojnik pada poput hrpe starih opeka, ali odnekuda se vec
pojavljuje drugi. Lupam ga sakom i rusim na koljena. Urlam od soka i
ocaja, a onda osjetim snazan udarac u potiljak. To je posljednje cega se
sjecam.
..Zinv 1^!. T.ini]vi].[v oni.v )v:cn, Icncvn
Tovn]v.vn]c v:ninv
Pada noc i pod njezinom mi tezinom ponor u srcu postaje bezdan.
Osjecam se kao da mi je milijun godina. Pred prozorom moje sobe
nalazi se stablo cije gole grane kuckaju o staklo poput prstiju na
rukama sablasti. Znam tko sam i znam da sam ranjen, ali sve mi, osim
toga, izmice. Pregledavam svoje tijelo, dio po dio. Koza na rukama i
laktovima i dalje je osjetljiva, ali rebra me vise ne bole. Vjerojatno sam
smrsavio jer su mi prsa i nadlaktice neobicno tanki, a na potiljku
opipavam ovecu kvrgu.
Na mjestu sam na kojemu caruje tuga i jedina je sretna tocka
Jabukolika koja se uvijek smijesi i sali, iako u razgovoru s mojim
roditeljima mijenja ton. Nemiran sam i treba mi drustvo, ali znam da ce
mi, ako je pozovem, bolnicarka samo dati injekciju. Od nje ce me na
nekoliko minuta preplaviti toplina, ali onda cu opet zaspati, a kada se
probudim, ponovno ce me uhvatiti strah i tuga.
Odnekud zacujem glasan tresak i zatim nestaje struje. Nakon trenutka
neprirodne tisine slijedi prigusen metez, a sestre pred mojom sobom
vracaju okolinu u prvotno stanje. Ne mogu sam sebi pomoci, tonem u
noc, sada kad se okolina obojila u boju moje duse. Koraci se s hodnika
priblizavaju, pa onda opet udaljavaju od praga moje sobe i nikako ne
uspijevam razabrati o cemu sestre u hodu govore.
155
No zbrka svakom sekundom postaje sve veca, koraci se vracaju do
mojih vrata i, obuzet strahom od nepoznatoga, uspravljam se u krevetu.
Vrata se otvaraju uz tih cvilez i kroz njih ulazi starac sa svijecom u
rukama.
Plamicak se lizne s kisikom iz sobe, pa naglo poskoci i odjednom mi se
pred ocima stvori ona. Moja mala Zari, njezino lice prekriveno
grimiznim opeklinama i usta koja ocajnicki hvataju zrak. U meni se
rusi citav jedan svijet i kao da mi nesto cupa dusu iz korijena.
Vristim na sav glas i cini mi se da nikada necu prestati. Zatvaram oci,
ali ne uspijevam pobjeci neumoljivom nizu strasnih sjecanja. Bol ju je
zacijelo razdirala, ali posljednjim je snagama jurnula prema povorci, a
onda ju je vojnik udario, pa je kundak oborio Ahmeda, a ona mi je
posljednjim dahom rekla da me voli. Jabukolika stize do mojega
kreveta bas u trenutku kada mi posljednja slika jurne pred ocima.
Je li mrtva? pitam i Jabukolika zatvara oci. Urlam iz petnih zila,
nastojeci izdahnuti i posljednji atom zivota, a Jabukolika me pokusava
zagrliti. Osjecam se kao da mi je netko izvrnuo kozu i izvana je prekrio
ostrim iglicama. Priskacu mi sestre i pokusavaju me prikovati uz
krevet, ali Jabukolika ih razmice, pa joj u narucju placem. Uzaren sam
od vrucih suza, a brada i celjust bole me od jecanja.
Kako? Kako? vicem.
Ne znam, sapce Jabukolika.
Proklet bio, Boze, vicem neprekidno i pokusavam rastrgati bolnicki
ogrtac. Zasto? vapim. Zasto? Reci mi, zasto?
Jabukolika rupcicem brise lice.
Vicem, jecam, ridam, ali nista mi ne ublazava bol. Sve me boli.
Ustajem s kreveta i besciljno hodam po sobi, ocajnicki hvatajuci dah.
Koza mi je pretijesna i u sobi kao da nema dovoljno zraka. Jabukolika
otvara prozor i zapuhuje me svjezina, pa sjedam na pod i jecam glave
zabijene u dlanove, njisuci se naprijed-natrag. Odjednom shvatim da
mi s usnice na ogrtac kaplje krv, a Jabukolika sjeda do mene.
Ugrizao si se za usnicu, zlato, sapuce. Pazi malo, molim te! Grli
me i od bolnicarke trazi rupcic.
Gdje je Ahmed? pitam dok joj placem na ramenu.
U zatvoru, odvraca tiho, pa ispustam kratak uzdah olaksanja, a onda
ponovno tonem u ocaj.
Jos satima ne dolazim k sebi. Stizu mi roditelji, ali Jabukolika ih
ljubazno salje na hodnik.
Zatim zapadam u maglovito tupilo i citavu vjecnost zurim pred sebe.
Vise ne mogu plakati, nemam vise suza i osjecam se krajnje iscrpljeno.
156
Na pamet mi pada sahova obitelj, pa se pitam jesu li toga dana za
vecerom pricali o Zari. Je li sahov sin pitao oca tko je bila ta zena i
zasto se zapalila te potrcala prema autu? Pitam se i hoce li za dvije
tisuce godine neko dvoje, poput Zari i mene, sjesti na sladoled i
razgovarati o onome sto je Zari ucinila. Hoce li me proglasiti
kukavicom zato sto je nisam zagrlio i izgorio s njom? Mozak mi radi
nezaustavljivom brzinom, redaju se misli i lica u beskrajnoj paradi
patnje.
Jabukolika mi u jednom trenutku ubrizgava injekciju, pa padam u san.
Budim se i u sobi spazim roditelje kako tiho razgovaraju s
Jabukolikom. Sjetim se Zari i svijet mi se ponovno rusi na glavu. Suze
mi naviru na oci, a nesto se u meni lomi, pa puca, i sve gubi boju,
postaje ruzno i gadno. Ne znam kako cu prezivjeti dan, ne znam ni sto
cu sa sljedecih pet minuta. Majka mi ocito cita misli jer, cim otvorim
oci, ona pocinje plakati.
Nastojim sam sebi, cini se, strgnuti rukav, ovaj put zubima. Ne
osjecam bol, ali pokrivac mi se na krevetu odjednom natapa krvlju.
Jabukolika mi priskace, dolaze bolnicarke, nad mene se nadvijaju
uplakana lica mojih roditelja, ali ne cujem nista, samo tupo zujanje.
Sanjam potok i Zari kako sjedi na obali preko puta one na kojoj sjedim
ja. Govori mi da me voli i da je ne bih trebao oplakivati jer je smrt,
zapravo, vrlo nalik zivotu. Kaze mi da se Doktor ne ljuti sto sam se
zaljubio u njegovu djevojku i preklinje me da se ne ljutim na Boga jer
je Bog dobar, posten i velikodusan. Podsjeca me da nema zivota bez
smrti, istine bez lazi, svjetlosti bez tame i kaze da ce uvijek biti uz
mene, ali neka je zaboravim i zivim dugo i sretno. Ustajem i
pokusavam prijeci na drugu obalu, ali koraci me izdaju i nikamo ne
vode.
Budenje mi je tesko kao smrt. Dr. Sana, tako je prezime mojoj
Jabukolikoj, pokusava me umiriti. Cujem sve sto mi govori, ali ne
razumijem ni rijeci. Jabukolika te veceri ne odlazi kuci, pa je muz
naziva teleIonom i ona ga prebacuje na zvucnik. Muskarac me
ugodnim i toplim glasom pozdravlja i kaze mi da mu je zao sto sam
bolestan te da ce me uskoro doci posjetiti. Kaze mi neka se drzim i ne
gubim nadu jer sve ce na kraju biti u redu. Njegova je zena izvanredna
lijecnica i nitko se na cijelome svijetu ne bi tako dobro brinuo za mene.
Ne odgovaram mu, pa me nakon nekog vremena pozdravlja i prekida
vezu, a ja se ponovno raspadam. Bez Zari mi nema zivota.
Kada sljedeci put otvorim oci, obuzima me divan osjecaj spokoja.
Vjede su mi tako teske da jedva trepcem, a pred ocima mi otac govori
157
nesto o odmoru na sjeveru Irana gdje na obroncima Alborza imamo
vikendicu s pogledom na Kaspijsko jezero. Gotovo sva oceva rodbina
zivi na sjeveru Irana i Jabukolika mi kaze da cu joj nedostajati kad
otputujemo. Cujem sve sto mi govore, ali treba mi citava vjecnost da
bih ih razumio.
Stalno govore o buducnosti u kojoj cu ozdraviti, a ja se pitam kako se
iz stanja u kojemu se nalazim itko uopce moze izvuci.
Vrijeme lijeci sve rane, govori moj otac Jabukolikoj i gleda mi u
umorne oci. Vrijeme je ono sto je svakom covjeku najdragocjenije, ali
meni vise nista ne znaci. Preplavljuje me iznenadan val tjeskobe i niti
ne znam da sam se pomaknuo sve dok ne shvatim da mi je Jabukolika
priskocila, da me drzi za ramena i da me nesto opet ubolo u ruku.
U posjet mi dolazi Jabukolikin muz. Mlad je i pristao, visok i atletske
grade, velikih crnih ociju, gustih crnih obrva i s brkom zbog kojega
nalikuje mladom Marku Twainu. Dr. Sana mi ga predstavlja kao Jahju i
on mi sa stolca uz krevet stisce ruku. Vrlo je simpatican i kaze mi da
mu je zena mnogo pricala o meni, pa me pozelio osobno upoznati. Ne
znam sto bih mu odgovorio. Kaze da se on, Azar, i njihova kci za
nekoliko mjeseci spremaju na odmor i da bih i ja trebao poci s njima.
Njezno odmahujem glavom, tek tada shvacajuci da se dr. Sana zove
Azar.
Tonem u san dok su jos kraj mene, a sljedecega se jutra budim shrvan
zbog toga sto nisam sanjao Zari. Obecala je da ce uvijek biti uz mene.
Da nije sada ovdje, u sobi ?
Nedostajes mi, kazem naglas, hrapavo i sporo, guseci se u suzama.
Zasto si me ostavila samoga u ovome bijednom zivotu? Zasto mi nista
nisi rekla? Kada su mi bile cetiri godine, slomio sam potkoljenicu na tri
mjesta i nijednom nisam zaplakao. Sada placem i plakat cu sve dok mi
ne ponestane suza.
Mrmljam da mi duguje objasnjenje jer, kad se dvoje ljudi voli, onda ne
rade takve gluposti. Kako bi joj se, uostalom, svidjelo da je bilo
obrnuto? Sigurno joj to uopce ne bi bilo po volji jer me u snu
preklinjala da zivim dugo i sretno. A kako da to ucinim sada, kada me
izvor sve srece napustio?
Glasno ridam i, ako se mene pita, neka me cuje cijeli svijet. Nadam se
da me vidi i nadam se da joj je zao zbog toga sto je ucinila.
Uspavljujem se suzama, a kada se budim, na stolcu uz moj krevet sjedi
starac. Gleda me u oci i ljulja se naprijed-natrag.
Kako si ti dospio ovamo, prijatelju? pitam ga sapatom. I ti si
nekoga izgubio? Starac se i dalje ljulja, a skripanje stolca gotovo me
158
umiruje. Sinoc sam prokleo Boga, kazem mu. I nije mi srusio krov
na glavu. Nocas cu ga opet prokleti. I sljedece noci. I noc nakon toga,
pa tako redom sve dok mu moje uvrede ne dojade. Znam da mi je
nikada nece vratiti, pa cu ga natjerati da mene odvede k njoj.
Povlacim se u sebe i trazim nesto za sto bih se uhvatio, ali um mi vec
luta negdje u magli.
.J/nncvo.v :.i]c:vv
U bolnici provodim puna tri mjeseca. Tijekom tog vremena uspijevam
se pomiriti sa sudbinom, ali vjera me napusta. Postajem ateist, bas kao
i Doktor, i vise ni za sto ne krivim Boga jer kako bi bice koje uopce ne
postoji moglo biti krivo za bilo sto.
Katkada poslijepodne secem bolnickim hodnicima ili dvoristem, a zbog
pogleda na druge bolesnike i njihovu patnju obuzima me jos vece
nezadovoljstvo.
Saznajem da sam ravno s mjesta Zarina samoubojstva prebacen u
bolnicu. Strucnjaci su za manje od tjedan dana ustanovili da mi udarac
u potiljak nije nanio ozbiljne stete te da na blagim opeklinama po
rukama nisu potrebni ozbiljniji zahvati. Lijecnik koji se brinuo za mene
vrlo je brzo zakljucio da su moja sutnja i povremeni ispadi zapravo
psihicke prirode, pa sam prebacen na odjel dr. Sane.
Jabukolika je pak zakljucila da sam odredene dogadaje nesvjesno
potisnuo iz pamcenja, cenzurirajuci gotovo sve sto se dogodilo nakon
sto sam Ahmedu rekao da volim Zari. Zivot mi je prije tog dogadaja
ocito bio jednostavniji, pa sam u tom trenutku zaustavio vrijeme.
Zbog temeljitog istrazivanja Doktorova politickog djelovanja SAVAK
je znao da ni Ahmed, ni Fahima, ni Zari, ni ja nemamo nikakve veze s
njegovom ideoloskom skupinom, a ispitivanjem Ahmeda tu su
cinjenicu samo potvrdili. Osim toga, moja i Ahmedova reakcija na licu
mjesta dodatno ih je uvjerila da nismo imali pojma sto Zari namjerava
uciniti.
Tijekom boravka u psihijatrijskoj bolnici saznajem i da su doktor Sana
i njezina obitelj sljedbenici bahaizma' te da su joj zbog toga u
posljednje cetiri godine islamski Iundamentalisti spalili kucu, a
nepoznati ljudi supruga nekoliko puta nocu napali i pretukli.

' Monoteisticka religija koja potjece iz Irana i ciji pripadnici, bahaije, slijede ucenja
Bahaullaha. Vjeruju da je Bog jedan i da sve religije potjecu od istoga Boga te stoga priznaju
sve ranije monoteisticke objave i njihove poslanike.
159
Jahja je zbog toga kupio dva dobermana koji im sada cuvaju kucu, ali
strah je ostao. Dr. Sana kaze da sele u Australiju cim srede dokumente
za useljenje jer vise ne moze podnijeti bol i patnju, a ne zeli ni da joj
dijete raste u ozracju stalnoga straha i panike. Njezini su se roditelji vec
odselili iz Irana, a uskoro ce i sva braca i sestre.
Saznajem i sto se zbilo sa starcem koji ponavlja mantru. Bio je bogat i
ugledan trgovac s bazara, a prije petnaest godina mu je umrla zena, pa
je u kuci ostao s tri sina i snahama. Sinovi su se brinuli za posao, pa je
stalno bio usamljen i zeljan drustva. Nakon nekog vremena ozenio se
zenom dosta mladom od sebe, koja se vrijedno i odano brinula za
njega, a neki kazu da ga je doista i voljela. Dobro se slagala i sa
starcevim snahama koje su bile otprilike njezine dobi i sve je bilo
divno dok starac, prije otprilike godinu dana, nije obolio od karcinoma.
Bio je to strasan udarac za cijelu obitelj.
Zeleci da svi nakon njegove smrti dobiju jednako, starac je promijenio
oporuku i svoje bogatstvo u njoj podijelio izmedu sinova i mlade
supruge. No, njegova je najstarijeg sina taj potez silno razbjesnio.
Jednoga dana, kad starca nije bilo kod kuce, najstariji je sin otisao do
sobe oceve supruge i ondje je optuzio da je najobicnija propalica te da
se za njegova oca udala samo zato da bi se domogla bogatstva. Izbila je
zestoka svada, pa su se zbog buke u sobi ubrzo nasla i druga dva brata.
Najstariji je brat divljacki premlatio nesretnu zenu i iako su ga braca,
supruga i sogorice nastojali zaustaviti, bilo je prekasno. Nesretnica je
preminula prije nego sto su policija i hitna pomoc stigli na mjesto
zlocina. Najstariji je sin zavrsio u zatvoru na dozivotnoj robiji, a starac
je onoga trenutka kada je saznao za zeninu smrt potpuno izgubio
razum. Otada je u psihijatrijskoj bolnici, a i Iizicki sve brze propada.
Nece jos dugo, tuzno mi govori Jabukolika.
U bolnici saznajem i da su Ahmeda pustili iz zatvora. Otac mi kaze da
nas je SAVAK sve oslobodio optuzaba.
Kako to da mene nisu uhitili? pitam ga.
Ponajprije zbog tvojega stanja, a zatim i zbog toga sto su znali da
nemas nikakve veze s Doktorovim aktivnostima.
Pa zasto su onda u zatvoru zadrzali Ahmeda?
Samo zato da bi potvrdili ono sto su vec ionako znali. Tipicno za
SAVAK.
Cinjenica da je Ahmed na slobodi ispunjava me neopisivom radoscu.
Otkada sam shvatio da je Zari mrtva, to je prvi put da se uspijevam
nasmijesiti.
Gdje je Zari pokopana? pitam oca kada napokon skupim hrabrost.
160
Nisu im jos javili, tuzno odgovara.
Te noci spavam vrlo lose. Vani kisi, a ja prvi put razmisljam o Zari u
grobu, pod kisom, i od te me pomisli prolaze trnci. Sjetim se da mi je
rekla kako ce uvijek biti uz mene, pa ruzne misli tjeram uspomenom na
nase tople zagrljaje.
Odjednom se sjetim sna u kojemu Doktor odlazi u sumu, a Ahmed i
Zari ga slijede.
Odveo je Zari, odveo je i Ahmeda, groznicavo ponavljam i vec
sljedeceg trenutka, od zestokog napada panike, gotovo padam u bunilo,
znojim se i drscem. Je li moguce da mi i roditelji i Jabukolika lazu?
Perzijanci cesto jedni druge stite od losih vijesti, kao kad je, primjerice,
prije nekoliko godina u nasem susjedstvu umro jedan
sedamdesetogodisnjak. Kci mu je u to doba studirala na jednom
londonskom sveucilistu i obitelj je citavih godinu dana od nje tajila
ocevu smrt, govoreci joj, kad bi nazvala, da je otac na putu, u kupnji,
kod rodaka i slicno.
Ne mora bas sada saznati, opravdavali su se. Njega vise nema i
njezina ga tuga nece vratiti, a ona je sada usred semestra i ne bismo je
trebali uznemiravati.
Sigurno mi lazu za Ahmeda. Jos se jedanput prisjecam sna. Zari,
Fahima, Ahmed i ja bili smo na livadi. Doktor je prosao pokraj nas,
procitao Rumijevu pjesmu i uputio se u sumu. Zari me poljubila, a
zatim zajedno s Ahmedom posla za Doktorom. Sad mi je sve jasno. I
Ahmed je mrtav! Pocinjem plakati, vikati i na sav glas zahtijevati da mi
pozovu oca.
Kad otac napokon stigne u bolnicu, govorim mu neka mi dovede
Ahmedovu majku jer, ako je Ahmed mrtav, ona je jedina osoba koja to
od mene nece moci sakriti. Koza mi je pretijesna za pregolemu bol
koju osjecam i najradije bih vrisnuo iz petnih zila i tako se oslobodio iz
kaveza vlastita tijela. Otac se kune mojim zivotom da Ahmed nije
mrtav. Pod normalnim se okolnostima nikada ne bi zakleo na moj zivot
niti mi ista slagao, ali nesto mi govori da ovo nisu normalne okolnosti.
Mozda je rijec o lazi iz duznosti koju, barem prema rijecima moje
bake, Bog uvijek oprasta.
Ako je ziv, zasto mi nije dosao u posjet? pitam.
Zato sto mozda jos uvijek nije sigurno, odgovara mi otac.
Ali rekao si mi da smo oslobodeni svih optuzaba.
Pa i jeste.
Zasto bi onda bilo opasno da mi dode u posjet?
161
Sav usplahiren, otac ne zna sto bi mi odgovorio. Ponovno zahtijevam
da mi dovede Ahmedovu majku, a otac razmjenjuje znakovite poglede
s dr. Sanom. Zatim ustaju i izlaze na hodnik kako bi porazgovarali.
Poslije, iste te veceri, nemirno se prevrcem po krevetu, kada odjednom
zacujem Ahmeda kako oponasa svoju baku:
Da je moj muz ovdje, prebio bi vas k'o volove u kupusu!. Skacem iz
kreveta i jurim do vrata na kojima stoji. Dugo se grlimo, bas kao moj
otac i gospodin Mehrban kada su se ponovno sreli nakon osamnaest
godina. Moj otac i dr. Sana promatraju nas suznih ociju, a zatim se
okrecu i izlaze iz sobe. Ahmed je mrsav i izmucen, kao da ga vec dugo
nitko nije posteno nahranio.
Smrsavio si, kazem.
Dosta vjezbam u posljednje vrijeme, kaze s toplim smijeskom na
licu.
Vjezbas?
Ah, znas vec kako je! Ocito ne zeli razgovarati o toj temi, pa ga
pustam na miru.
Rekli su ti da me ne smijes posjecivati, je li tako? pitam ga. Inace
bi vec bio dosao!
Nitko mi to bas nije izricito rekao, ali svi su, pogotovo tvoj tata,
mislili da je ovako sigurnije.
Nismo oslobodeni bas svih optuzaba, je li? kazem, misleci na
SAVAK.
Jesmo, jesmo. Ali sa SAVAK-om nikad ne znas.
Kako to da nitko iz SAVAK-a nije mene ispitao?
Znaju da smo bili samo Doktorovi prijatelji. Nece nas vise gnjaviti.
Odmahujem glavom i neko vrijeme samo sutimo. Jednom smo si vec
obecali da necemo plakati na Doktorovu grobu, a sada se na posve
drugom mjestu jedva borimo sa suzama. Pitam ga je li Fahima dobro, a
on mi odgovara da jest, pa me ljubi u obraz i kaze da je to od nje.
Dodaje i da se on, Fahima i svi drugi u ulicici dobro brinu za ruzin grm
koji sam posadio Doktoru u cast. Obilaze ga cak i ljudi iz udaljenih
cetvrti i ta je biljka, kaze, postala neka vrsta posvecenog spomenika.
Nase je susjedstvo prepuno sjajnih ljudi, kazem.
Nakon nekoliko minuta pitam Ahmeda jesu li ga ozlijedili u zatvoru i
on mi kaze da ga nitko nije ni dotaknuo. Ne vjerujem mu, ali ne zelim
previse kopati po tome. Kaze mi da i on i Fahima jedva cekaju da
izidem iz bolnice, a onda se dugo gledamo u oci, znajuci dobro o cemu
zapravo zelimo pricati o Zari. Jedva se suzdrzavam da ne briznem u
plac, a Ahmed me grli bez rijeci.
162
Ma, dobro sam, dobro sam, uvjeravam ga. Kako su njezini
roditelji?
Maskirani andeo brine se za njih.
Pricam mu da sam sanjao Zari i kako mi je u snu rekla da se Doktor ne
ljuti zbog toga sto sam se zaljubio u njegovu djevojku, kazem mu i da
mi je rekla da ce uvijek biti uz mene i da sada stalno imam dojam da
doista i jest. Sigurno je, kazem mu, i sada s nama u sobi i zajedno se s
nama raduje sto smo ponovno zajedno. Rekavsi to, briznem u gorak
plac.
Ahmed me tjesi i govori da budem jak. Kaze mi da ne zna sto nam
donosi buducnosti ali da je Bog mudar i uvijek nekako stvari dovodi na
svoje mjesto. Ja mu pak kazem da vise ne vjerujem u Boga, a ako ga i
ima, morat ce mi stosta objasniti kada ga dohvatim. Odmahuje glavom
i smijesi se. Mislim da bi se najradije ugrizao za kozu izmedu palca i
kaziprsta, ali to ipak ne cini.
U sobu ulaze moj otac i dr. Sana. Ahmed mora poci.
Ali tu je tek nekoliko minuta, bunim se.
Strpi se, opet cemo se druziti kad se vratis kuci, kaze mi Ahmed.
Bit ce kao nekad, moze? Bas kao u dobra, stara vremena!
Na rastanku se grlimo suznih ociju, a nakon sto odlazi, sjedim uz
prozor i promatram nebo. Jedna blistava, predivna zvijezda namiguje
mi s udaljenosti od vise milijuna kilometara.
To je sigurno Ahmed. Zivjet ce kao kralj, sigurno hoce.
Naviru mi uspomene na Zari kako pokazuje najvecu zvijezdu na nebu i
tvrdi da je to upravo moja zvijezda, pa se gusim u suzama.
Tjedan dana nakon toga dr. Sana mi kaze da joj je odobreno useljenje u
Australiju i da odlaze cim prodaju kucu. Kaze mi i da me za nekoliko
dana otpustaju iz bolnice. Obecaje mi da ce mi pisati cim se smjesti u
Sydneyju, cak mi i poslati avionsku kartu da je posjetim u njezinu
sigurnom, novom domu.
.o]v .cncno.i
Dok se onoga dana, kad me otpustaju iz bolnice, vozimo kuci, sa
svakim me prijedenim metrom hvata sve veca uznemirenost. Uopce ne
mogu zamisliti povratak kuci i ne znam sto me ocekuje. Nadziru li nam
kucu? Je li susjedima receno da me se klone, pa je tata zbog toga
odlucio da se iz bolnice vratimo tako kasno i izbjegnemo bilo kakav
susret na ulici? Dok skrecemo uz plocu na kojoj pise Deset metara
163
Sahnaza, prisjecam se dana kada je Ahmed, radi mjerenja sirine ulice,
na noge podignuo citavo susjedstvo. Smijesim se i tata to primjecuje.
Cemu se smijes? pita.
Nicemu, kazem i molim ga da uspori da bih sto bolje promotrio
ulicu. Hvata me nostalgija za prosloscu i vremenom nevinosti, kada
sam zlikovce sretao samo u pricama mastovitih pripovjedaca, kada mi
je najveci negativac bio Iradz sa svojim pohotnim buljenjem u
Ahmedovu sestru i kada sam smrt dozivljavao tek kao apstraktno stanje
nepostojanja koje zahvaca samo stare i nemocne.
Cetvrt mi sada izgleda drukcije, kao da ju je netko za mojega izbivanja
premazao bojom vremesnosti. Ulica je mracnija i uza nego sto je
pamtim, drvece je golo i bezivotno. Veljaca je i hladno je, kao i uvijek
u Teheranu u to doba godine. Dvorisni su zidovi zatrpani nanosima
snijega koje je zameo hladan vjetar sa sjevera, a prozori na kucama
koje gledaju na sjever prepuni su inja. Prisjecam se majcinih prica o
tome kako su kuce okrenute prema sjeveru zbog premalo sunca prava
rasadista bacila i usnice mi se jos jedanput razvlace u osmijeh, no ne
zadugo jer pred ocima mi izranja Zarina kuca. Zagrobno mracna i bez
trunke zivota razdire mi srce neizdrzivom boli. Pomisao na susjedstvo
bez Zari sasvim mi je nepodnosljiva. Dolazimo i do ruzina grma. Visok
je, ali grane su mu gole, kao sto to zimi obicno jest.
Stizemo pred kucu i otac se zaustavlja uz glasno skripanje kocnica.
Otvaraju se dvorisna vrata i kroz njih na ulicu trci moja majka. Onoga
trenutka kada izlazim iz auta baca mi se oko vrata. Grli me, ljubi, place
i kaze da me nikada vise nece pustiti od sebe. Grlo mi se steze, ali
susprezem suze. Zastajem na dvorisnim vratima i gledam prema krovu.
Gdje je Ahmed? pitam.
Vidim da majka i otac razmjenjuju jedan brz, ali znakovit pogled i to
me ispuni zebnjom. Uzrujanim se pokretom hvatam za rukave.
Sto se pak sada dogodilo? Sto je s Ahmedom? Nesto mu se jamacno
dogodilo jer nema sanse da me inace ne bi docekao.
Ulazim u dvoriste i istoga me trenutka u prsa, glavu i ostale dijelove
tijela pogada mnostvo ledenih gruda.
Drz' ga, drz' ga! vicu dva momacka glasa i na to moja majka pali
svjetlo u dvoristu, pa spazim kako prema meni jure Ahmed i Iradz.
Obaraju me na snijegom prekriveno tlo.
Majka se smije i vice:
Pazite, decki, pazite! Jos je slab, nemojte da nesto slomi!.
Ma, pusti ih, kaze tata. Neka se zabavljaju!
164
Ahmed i Iradz uopce ih, naravno, ne cuju. Okrecu me i toboze tuku,
trpaju mi snijeg pod kaput i na lice, a ja sam presretan. Grlim ih, ljubim
i uopce se ne branim.
U susjednim se kucama pale svjetla i ulica odjednom ozivljava.
Dobro dosao kuci! dovikuje mi preko zida Ahmedov tata, a u
pozadini cujem molitvu Ahmedove majke.
S druge mi strane jedan susjed dobacuje:
Bas si nam nedostajao, pa se okrecem i vidim da su balkoni i prozori
prepuni ljudi, da mi svi masu, pozdravljaju me i zele mi dobrodoslicu.
Dobro se naspavaj nocas, kaze jedan.
Hvala Bogu sto si nam se vratio!
Sutra tocno u devet da si se nacrtao na ulici jer igramo nogomet,
dovikuje mi jedan djecak.
Svima im odmahujem, odzdravljam i kimam glavom, a onda ulazim u
kucu. Ahmed i Iradz toliko su ozareni da bih ih najradije jos jednom
snazno izgrlio. Sjedamo s ocem za stol, a majka iz kuhinje donosi caj i
kolace. Osvrcem se i ogledavam, ne vjerujuci da sam doista opet kod
kuce. Nas crno-bijeli televizor i dalje stoji tocno nasuprot ulazu u
dnevni boravak, tri prastare plave Iotelje poput strazara okruzuju
malenu soIu, a pod je i dalje prekriven starim kermanskim sagom'.
Svijetloplave tapete koje su moji stricevi zalijepili prije nekih pet
godina vec su pomalo izblijedjele i trebalo bi ih zamijeniti, a ja se svim
silama trudim odagnati pomisao da je plava najdraza Zarina boja.
Stojeci sat s utezima, koji od pamtivijeka ne radi, u kutu je kraj goleme
smede uljne peci, a iza staklenih se vrata prema dvoristu proteze
prostrana terasa. Svjetla u dvoristu jos uvijek su upaljena, pa dobro
vidim houz i stablo masline koje je moj otac tamo posadio kad smo se
doselili.
Majka nam donosi caj i kaze neka ga pijemo dok je jos vruc, ali ne i
prevruc jer od prevrucega caja mozes dobiti rak jetara. Ahmed potajno
njusi salicu ne bi li u njoj namirisao tragove praha od oskoruse. Tiho se
smijuljim.
Iradz mi govori da je proIesor Jazdi otisao u mirovinu i da je sada na
ravnateljevo mjesto zasjeo vjeroucitelj Gordzi. Situacija se u skoli zbog
toga jako promijenila jer Gordzi je, cini se, vrlo strog kada je rijec o
disciplini, iako to nitko nije ni slutio dok je bio obican vjeroucitelj.
Svakoga jutra postrojava ucenike, pa im na sav glas popuje preko
megaIona i tocno mogu zamisliti njegovo samodopadno kukurikanje.

'Kerman je grad i pokrajina u jugoistocnom Iranu iz kojih potjecu neki od najpoznatijih i

najcjenjenijih perzijskih sagova.
165
Govore mi o novom nastavniku algebre, proIesoru Sejdaiju, studentu
cetvrte godine Iizike na teheranskom sveucilistu koji tvrdi da se sve na
svijetu moze objasniti pomocu matematickih Iormula i da su sve
zakonitosti svemira ugradene u konstrukcije egipatskih piramida.
Gordziju su takve svetogrdne teorije navodno iznimno mrske.
Svi znaju da je Sejdaiju zbog toga u skoli odzvonilo, kaze Ahmed.
Ali tip se ne predaje tako lako.
Prije nekoliko su se tjedana pokusali pomiriti uz bocu votke, kaze
Iradz.
Gordzi nam je svojedobno odrzao vrlo strogo predavanje o tome da je
pijenje alkohola tezak grijeh i da ce svi oni koji ga piju na sudnji dan
gorjeti u paklu.
Kako si saznao za to? pitam i smijem se Gordzijevoj beskrajnoj
dvolicnosti.
Sejdaji je rekao Ahmedu, smije se Iradz. A onda je Ahmed drugoga
dana u skoli pred velikim brojem ucenika poceo hvaliti Gordzija zbog
toga sto se odlucio izmiriti s Sejdaijem uz nekoliko krepkih zdravica.
Pucam od smijeha, a Iradz dodaje: Rekao je jos i da smo svi iz toga
izvukli hvalevrijednu pouku, da nema tog nesporazuma koji se
eksanjem votke ne moze rijesiti!.
Gordzi je izjurio iz razreda kao da ga je netko ispalio iz revolvera,
ceri se Ahmed, a Iradz mu upada u rijec:
Navodno je odjurio Sejdaiju i nazvao ga kretenskim tracerom, a ovaj
mu je odvratio da je najobicniji licemjer i sarlatan..
Zbog price o jos jednom skolskom skandalu u Ahmedovoj reziji glasno
se smijem i to mi je prvi put u tri mjeseca da se smijem od srca. Mama
nam donosi jos caja i kolaca.
Moram priznati da mi skola uopce ne nedostaje, pogotovo sada kada
cujem da je Gordzi postao ravnatelj, kazem tiho.
Hoces li se vratiti? pita me Iradz.
Ne moze se vratiti, ubacuje se moj otac. Izostao je s nastave vise od
tri mjeseca. Sljedece ce godine morati ponovno u cetvrti razred.
Odjednom shvacam da necu maturirati s Ahmedom i Iradzem. Pomisao
na jos godinu dana u gimnaziji bez prijatelja ispunjava me tugom.
Ahmed upire prstom u Iradza i kaze:
Daj, molim te, pogledaj ovoga koliki je. Ne mogu vjerovati da jos
uvijek raste!.
Istina, Iradz je barem pet centimetara visi nego posljednji put kada sam
ga vidio, a nad gornjom mu je usnicom izrastao gust grm paperjastih
dlaka.
166
Kakvi su ti to brkovi? pitam. Zasto ih ne obrijes?
Tata mi ne da. Kaze da sam premlad za brijanje, kaze s nelagodom u
glasu. Tvrdi da cu si unistiti kozu.
Pa, naravno, sali se Ahmed. Strucni medicinski casopisi prepuni su
clanaka o koznim bolestima od kojih odrasli obolijevaju zato sto su se
prerano poceli brijati. Svi se smijemo, cak i Iradz.
Mama mi prica sto se sve dogadalo u susjedstvu dok me nije bilo. Sve
sama vjencanja, kaze, pa ce nam, vjerojatno, uskoro posvuda pod
nogama puzati djeca. Nema u tome nicega loseg, pravda se, ali tek se
naviknula na mir i tisinu.
Dodaje i da su se susjedi raspitivali za mene i da me svi redom
pozdravljaju, a otac kaze da ce nam u sljedecih nekoliko tjedana u
posjet doci stricevi i tete jer me i oni zele vidjeti. U tom nizu spominje
i Kasravijeve, ali nijednom rijecju nista o Mehrbanima. Zar je gospodin
Mehrban jos uvijek u zatvoru? Pomisljam i na ono jos strasnije, pa
shvacam da ipak jos nisam spreman za takvu vijest. Pijuckam caj.
Do tri ujutro razgovaramo o svemu i svacemu, osim o Zari i Doktoru.
Cesto usred razgovora gubim koncentraciju i misli mi vrludaju svuda.
Zapravo, bas nista ne dopire do mene. Kao da se kist, umocen u boju
vremesnosti, okrznuo o moju dusu, pa ne mogu nauciti ni saznati vise
nista novo, nicemu se radovati, nista ocekivati. Cemu bi me zivot
uopce mogao nauciti kada sam, cini mi se, iskusio bas sve.
Svi napokon polaze na pocinak. Iradz se pozdravlja i odlazi, a Ahmed i
ja se penjemo na posljednji kat, do moje sobe. Napokon smo sami.
Zurim kroz prozor prema krovu i niz obraze mi poteku suze. Ahmed
spusta pogled.
Kako je Fahima? pitam ga.
Nedostajes joj. Sutra cemo se sastati svi troje.
Jedva cekam. Hvala Bogu da ste oboje dobro!
Istoga se trenutka sjetim da vise ne vjerujem u Boga.
Gledamo jedan u drugoga i obojica znamo da prije ili poslije moramo
razgovarati o Zari. Ahmed je prvi koji prekida tisinu:
Zelis li razgovarati o tome ili ne?.
Kratko razmisljam, a onda kimnem glavom.
Jedva joj itko vise vida roditelje, zapocinje. Otac joj rano ujutro
odlazi od kuce i ni s kim ne razgovara o njoj, a majka uopce ne izlazi iz
kuce. Kazu da je stalno bolesna i da je nekoliko puta vec bila u bolnici
otkad... Zastaje, ali nakon nekoliko sekunda nastavlja. Uglavnom,
vec dugo nisam vidio njezinu majku, ali svi kazu da izgleda kao da ju
je udarila munja i da se od toga dana potpuno promijenila. Kosa joj je,
167
navodno, potpuno sijeda, lice naborano, a ruke joj se, jadnici, stalno
tresu. Sjecas se, naravno, koliko je lijepa i zivahna bila prije, zar ne?
Kimam glavom, a Ahmed uzdise i pali cigaretu. I ja pripaljujem, iako
mi i ovog puta na pamet pada ocev prijekoran pogled koji boli vise od
tisucu vrucih pljusaka. No, vise ga se ne bojim.
Ne smiju nositi crninu, govori mi dalje. Ali, zapravo ni ne moraju
jer je u toj kuci stalno sve zamraceno. Ne znam samo kako to utjece na
Kejvana i kakav ce zbog toga biti kada odraste, ali kada sam jednoga
dana, na putu do skole, pokusao porazgovarati s njim, nije mi htio reci
ni rijeci, osim da su mu rekli da ni s kim ne prica o Zari niti o icemu
drugome sto se dogada kod kuce.
U misli mi nadiru uspomene na dan kada smo Kejvanu pomagali
izgraditi kucicu za pse, pa se prisjecam kako sam prtljao s alatom, kako
sam izlio punu casu soka na prsa, kako me Ahmed nagovarao da
porazgovaram sa Zari i kako sam se osramotio sa Savusunom. Srce mi
umalo ne iskace iz prsa i cini mi se kao da se sve to zbilo prije stotinu
godina.
Zarina sestricna, Maskirani andeo, ispisala se iz skole i doselila
ovamo da bi se brinula za njezine roditelje i Kejvana, govori Ahmed.
Svi kazu da je to malo smirilo situaciju i vratilo im razum.
Je li Fahima koji put razgovarala s njom? pitam.
Ne, odmahuje glavom. Fahima kaze da bi joj odlazak u tu kucu bio
pretezak.
Mislim na tresnjino stablo, na crvenu prostirku, na malen houz u
Zarinu dvoristu i iz oka mi kapne suza. Ahmed mi prebacuje ruku
preko ramena.
Jesi li dobro? pita.
Jesam.
Hoces da razgovor nastavimo drugom prilikom?
Ne. Nastavi sada.
Sigurno?
Da.
Dobro onda, uzdise duboko. Maskirani se andeo ne druzi ni s kim.
Kazu da se cijeloga dana brine za obitelj, a navecer odlazi u Zarinu
sobu i cijelu noc cita poeziju. Sigurno joj je u toj sobi strasno tesko.
Na spomen Zarine sobe sjetim se posljednje noci koju smo proveli u
njoj, slike nas cetvero na zidu, stolca na kojemu smo sjedili, Zari u
mojem zagrljaju, opojnoga mirisa njezine kose. Brisem suze.
A kako to da se jos ne zna gdje je pokopana? pitam.
168
Eto, tako, bijesno odvraca. Zato sto nam prokleta dubrad ne zeli
reci.
Nikada im nisu izrucili... tijelo?
Ne, nisu. Sluzbeno se sve to nikada nije dogodilo, a Zari nikada nije
ni postojala. Da poludis od bijesa. Jebena dubrad! Rade stogod ih je
volja i nitko im nista ne moze.
Je li umrla u bolnici ili prije? pitam na rubu sapata.
Ahmed odmahuje glavom.
Iskreno, nisam siguran.
A je li SAVAK bio kod njezinih roditelja?
Mislim da nije, ali tko zna? Kao sto rekoh, oni vise ni s kim nemaju
veze, nikoga ne primaju u goste i rijetko izlaze iz kuce. Kad netko
spomene Zari, njezin otac, mrga koja je na Olimpijadi osvojila zlatnu
medalju u hrvanju, place da ti se srce slama. Strasno je kad ljudi izgube
dijete. Vjerojatno nema nicega goreg! Zastaje i gleda me.
Oprosti, kaze. Nisam tako mislio.
Odmahujem glavom jer isprika zbilja nije potrebna.
Je li njezinim roditeljima uopce itko ista javio o njoj?
Mislim da nije. Dok sam bio u zatvoru, cuo sam da je jos neko
vrijeme bila ziva, ali po zatvoru kolaju svakojake glasine, pa se na to
ne bih oslanjao.
Ponovno brisem suze. Netko bi mi trebao izvuci noz koji me bode u
srce, ili ga gurnuti dublje i skratiti mi muke.
Koliko si dugo bio u zatvoru? pitam.
Nisam dugo, kaze neobicno neusiljeno, kao da sve zajedno uopce
nije bilo strasno.
Sto su ti ucinili?
Uobicajen program, kaze i pomalo se prazno, bezivotno nasmije.
U ocima mu vidim da ne govori istinu, pa ga bez rijeci, ali uporno
promatram, pogledom mu pokazujuci da se ovog puta nece izvuci.
Ma, drzali su me samo na inIormativnim razgovorima, objasnjava u
nelagodi, slijezuci ramenima. Izgleda napeto, cudno, neobicno. Nikada
mi dosada nije tako izgledao. Kunem ti se, nisu mi ucinili nista sto
vec nisi cuo, nastavlja. Malo te zviznu, malo odalame, malo se deru
na tebe i to je to. Znas vec, uobicajen program o kojemu su nam vec sto
puta pricali.
Ne obaram pogled, pa napokon shvaca da necu odustati, spusta ramena
i iznosi podrobnosti. Kaze da su mu prvi dani bili najgori jer nije znao
sto je sa mnom i sa Zari i je li Fahima takoder u zatvoru. SAVAK-ovi
su istrazitelji isprva bili pristojni jer su ga htjeli navesti na to da im
169
govori o Zari. Ponasali su se prema njemu kao prema samo jos jednom
zbunjenom klincu, ali kada je ostro zanijekao bilo kakvu povezanost s
komunistima, zabranjenom strankom Tudeh i bilo kojom drugom
politickom skupinom, i njihov se ton promijenio. Zaprijetili su mu da
ce ga istuci, muciti, pa cak i ubiti.
Jedne su ga noci probudili i izvukli iz celije te ga odveli u zamracenu
prostoriju. Ondje su mu zavezali ruke na leda, preko ociju mu stavili
povez i posjeli ga u udobnu Iotelju. Zatim su ga jednostavno ostavili i
sljedeca se dva-tri sata nije dogadalo bas nista osim povremenog
dosaptavanja dvojice strazara.
Kako je vrijeme odmicalo, postajao je sve uzrujaniji, a sto bi razdoblja
tisine trajala dulje, vise bi se bojao onoga sto slijedi. Onda mu je, bez
ikakvog nagovjestaja, netko odjednom razmaknuo koljena i svom ga
snagom opalio u medunozje. Od boli se istoga trenutka ispovracao, a
onda se neko vrijeme opet nista nije dogadalo. Upravo kad se malo
pribrao, netko ga je poceo bicevati dugom, debelom zicom. Vriskao je i
plakao na sav glas, ali sto su njegovi jauci bili glasniji, to su ga
mucitelji jace udarali. Bili su toliko okrutni da je i zatvorenih ociju
znao kako mu se po ledima, ramenima, licu i vratu stvaraju bolne
masnice, i na kraju se pod udarcima i onesvijestio.
Kada su ga vratili u celiju, ondje ga je docekao jos jedan zatvorenik,
mladic po imenu Dzevad, kojega su divljacki pretukli prije otprilike
dva tjedna. Dzevadu su bile dvadeset tri ili dvadeset cetiri godine, bio
je visok, jak, prilicno zgodan i odmah je Ahmedu ispricao sve o sebi.
Bio je clan komunisticke partije i student prava na teheranskom
sveucilistu, a odao ga je prijatelj koji je na mukama u zatvoru
izdahnuo. Uhicen je zbog pljacke banke koju je s prijateljima
organizirao radi Iinanciranja proturezimskih akcija, a, otkad je u
zatvoru, ne dopustaju mu nikakvu vezu s obitelji, pa vise nije siguran
znaju li uopce da je ziv.
Ahmedu je odmah pokazao i osakacenu lijevu ruku te mu do posljednje
mucne pojedinosti opisao kako su mu u samo jednoj noci s nje odsjekli
sve prste. Druge su mu noci, kazao je, u anus gurali sve dulje i deblje
predmete, sve dok se nije onesvijestio od boli.
Zbog silne je ogorcenosti i bijesa na SAVAK govorio toliko da mu
Ahmed nije stigao reci gotovo nista osim svojega imena.
Svi su ti gadovi najobicniji zapadnjacki slugani, govorio je. Nista
im ne vjeruj i ne daj da te icim drze u saci!
Ahmeda su svake noci premlacivali, svaki put sve jace i bolnije.
170
Ne pada im ni na kraj pameti istraziti zlocin za koji te optuzuju,
govori mi puseci. Zanima ih samo priznanje i ucinit ce stogod treba da
bi ga dobili. Nekoliko su mi se puta prijetili da ce mi odrezati sve prste
na nogama i rukama, i to jedan po jedan, a uputili su me i na Dzevada,
da ga pitam koliko to boli. Dzevad mi na to pitanje nije nista
odgovorio. Samo se okrenuo na drugu stranu i poceo ridati.
Dzevad bi nakon svakog premlacivanja Ahmedu vidao rane i usput mu
pricao o svojim vizijama buducnosti koje su se beziznimno sastojale od
oruzane pobune protiv sahova rezima. Jedne mu je noci tako predlozio
da medusobno povezu svoje skupine.
U ovoj se zemlji revolucija moze podignuti jedino ako svi ujedinimo
snage, objasnio je. Vlasti su stvorile takvu klimu nepovjerenja da
revolucionarne skupine djeluju samo u medusobno izoliranim celijama
jer je njih mnogo lakse organizirati. Iako pri udruzivanju skupina
uvijek postoji opasnost da ces u pricu uvesti i nekoga tko ce te odati,
jasno mi je da ti dolazis iz dobro organizirane i izvrsno uvjezbane
skupine jer nikada ne govoris o svojim drugovima.
Ahmed se na to nasmijao i odmahnuo glavom, a Dzevad ga je poceo
zapitkivati tko je, iz koje skupine potjece i je li ova prokleta sluganska
dubrad zatvorila jos koga od njegovih suboraca. Ahmed mu je poceo
pricati o Doktoru, Zari i meni. Ispricao mu je sve o nasem druzenju pod
tresnjinim stablom, o Kejvanovu rodendanu i spavanju na krovu.
Rekao mu je da je zaljubljen u Fahimu, da sam mu ja najbolji prijatelj i
da je Zari moja prva i jedina ljubav. Kad mu je rekao sto se dogodilo
Zari, Dzevad se rasplakao te na sav glas poceo proklinjati saha i
njegovu strasnu, pokvarenu obitelj.
Ono sto je Ahmeda najvise brinulo bilo je da ce Fahimu roditelji
prisiliti da se uda za negdasnjega prosca dok je on u zatvoru. Zapravo,
nitko ni ne zna je li uopce ziv. Dzevadu je rekao i da mu se srce slama
svaki put kad se sjeti kako sam onoga dana na paradi potrcao za Zari,
lica izoblicena od uzasa i nevjerice.
Takve te stvari jednostavno moraju ubiti u pojam i slomiti ti srce,
zajecao je Dzevad. Tako mlad covjek, a tako strasan prizor! To
jednostavno nije pravedno!
Ahmed mu je rekao da mu svaki put kad se sjeti sretnih dana pod
tresnjinim stablom dode da lupa glavom o zid. Bilo nam je tako divno,
a sve se srusilo kada su uhitili Doktora.
Svih tih dana dok je pricao s Dzevadom nitko ga nije odvodio na
mucenje. Povremeno bi odvodili Dzevada, ali brzo bi ga vracali, bez
ikakvih vidljivih znakova Iizickoga mucenja. No, jedne su ga noci
171
odveli zauvijek. Vise ga nikada nije vidio i dugo je ocajavao jer je
mislio da su mu jedinog prijatelja u tom zatvorskom paklu,
jednostavno smaknuli. Tek nekoliko dana prije nego sto ce ga pustiti iz
zatvora Ahmed je saznao da je Dzevad bio SAVAK-ov agent. Zadatak
mu je bio zadobiti Ahmedovo povjerenje i razotkriti njegove suborce.
Cesto to rade, pogotovo ljudima koji su prvi put u zatvoru,
objasnjava mi. Kako sam mogao znati? Djelovao mi je potpuno
iskreno.
Kaze mi i da ga sam boravak u zatvoru nije ubijao toliko koliko
proturjecne vijesti koje je dobivao o Zari, Fahimi i meni. Najprije su
mu rekli da sam ja smaknut, a Zari mrtva. Onda su mu rekli da je Zari
prezivjela spaljivanje, na ispitivanju priznala da pripada harabkarima, a
onda umrla tijekom mucenja. Rekli su mu i da je Fahima u zatvoru te
da je upravo u tom trenutku u pokrajnjoj prostoriji siluju. Prijetili su da
ce je i dalje silovati, sve dok Ahmed ne prizna sve svoje zlocine.
Htio sam se ubiti, mrmlja. I ubio bih se da sam znao kako!
Vec se razdanjuje kada izlazimo na krov. Prekriven je tankim slojem
leda, pa hodamo krajnje oprezno, prisjecajuci se majcinih upozorenja o
stotinama ljudi koji svake godine poginu pri padu s krova. Bacam
pogled prema Zarinoj sobi i na prsa mi se rusi cijela planina. Zastori su
navuceni, ali svjetlo vec gori i vidim da se netko u sobi pomice.
Zari, sapnem dok mi srce zastaje.
Ahmed mi stavlja ruku na rame.
Zao mi je, kaze, ali to je Maskirani andeo. Vjerojatno se moli.
Zbog jutarnje se studeni kajem sto se nisam bolje obukao, ali ostajem
na krovu i promatram zoru. Ulica u nocnoj tisini jos uvijek spava, ali tu
i tamo zatreperi kakvo svjetlo, zacuje se plac novorodenceta i skripanje
vrata. Cetvrt se pomalo budi.
Nikada prije nisam obracao pozornost na te zvukove, kazem
Ahmedu.
Ni ja.
A kako si sada? pitam ga.
K'o grom, sada kada sam opet s tobom i Fahimom. Ako ona dubrad
misli da me moze slomiti s nekoliko modrica, neka me lijepo poljube u
dupe!
Gledas li jos u zvijezde? podizem pogled prema nebu.
Naravno.
Tvoja je jos uvijek najveca, Ahmede. Zivjet ces kao kralj, s Fahimom
kao prelijepom kraljicom u dvorcu, uzdisem, a Ahmed spusta glavu.
172
Samo zahvaljujuci nasem prijateljstvu nisam potpuno izgubio razum.
Brat si mi, Ahmede, brat, drug i prijatelj do kraja zivota!
Tapsa me po ledima i smijesi se bez rijeci, ali po raznjezenom mu
izrazu na licu vidim da je duboko dirnut.
Krajickom oka spazim da Maskirani andeo izlazi u Zarino dvoriste, pa
na ulicu prema pekarnici. Posla je po svjeze lavase, bas kao nekada
Zari, i hoda neobicno brzo, tako brzo da je to prva stvar koju
primjecujem. Zari mi je znala govoriti da je Maskirani andeo jedna od
najmirnijih i najodmjerenijih osoba na svijetu, pa se sada pitam zasto
odjednom juri kao da je netko goni. Gledam je i oci mi se pune
suzama. Ahmed me poziva da se vratimo u sobu, ali odbijam, pa ostaje
uz mene i rukom trlja potiljak.
Zbilja mi je zao, kaze. Zivot bi nam u ovoj dobi trebao biti laksi.
Znam.
Obecaj mi da ces uciniti sve sto mozes da prebolis proslost, kaze i,
dok kimam glavom, pruza mi ruku. Hajdemo to i zapecatiti, govori i
gleda me ravno u oci. Rukujemo se i to me podsjeca na noc prije
Doktorova sprovoda, kada smo jedan drugome obecali da sutradan
necemo plakati. Bojim se, medutim, da ovaj put necu odrzati obecanje.
Maskirani se andeo s istocnog kraja ulice vraca prema Zarinu dvoristu.
Burka joj mekano vijori u hodu, pa se sjetim Gordzija i njegovih teorija
po kojima se nepokrivene zene pretvaraju u predmet muske spolne
zudnje. Sjetim se i Iradza koji se u Soraju zaljubio iako joj nikada nije
vidio lice.
Je li Iradz i dalje...? pitam.
Potpuno je ocaran njome, smijesi se Ahmed, pa se smijesim i ja.
Maskirani andeo ulazi u dvoriste, zatvara vrata, podize pogled, pa spazi
mene i Ahmeda na krovu. Naglo zastaje, kao da je odjednom naletjela
na nevidljivi zid, a onda se prene i kroz dvoriste jurne u kucu.
Vjerojatno ju je sokiralo sto si tu, kaze mi Ahmed. Moras znati da
su se silno brinuli zbog tebe.
Otici cemo do njih prvom prilikom.
.Zvo]cno v vvi
Nisam spavao vise od dvadeset cetiri sata. Ahmed i ja spusta mo se u
prizemlje i doruckujemo s mojim roditeljima. Majka nam stalno u
tanjur trpa hranu jer momci u nasim godinama moraju dobro jesti da bi
se razvili u snazne muskarce. Ahmed mi savjetuje da je poslusam jer,
173
ako to ne ucinim, dobit cu motorno ulje i konjsku mokracu. Smijesim
se. Tata se sprema na posao, ali kaze da ce se vratiti ranije nego inace i
sve nas izvesti van na veceru. Pocastit ce nas celo kebabom, raznjicem
od mljevene junetine s lukom i domacim perzijskim zacinskim biljem
ili raznjicem od biIteka na basmati rizi, pomijesanoj s maslacem,
ukusnom perzijskom zacinskom biljkom somak i pecenim rajcicama.
Zbilja mi se ne ide nikamo, tata, kazem mu i on kima glavom. Kaze
da razumije, ali mislim da je iznenaden mojom izravnoscu.
Poslije dorucka Ahmed i ja izlazimo na ulicu i oko nas se skupljaju
susjedi koji me zele pozdraviti, a ja im zahvaljujem sto su sinoc ostali
budni tako dugo da bi me docekali. Muskarci me grle i stiscu mi ruku.
Izgledas odlicno, bas odlicno, kaze jedan susjed.
Ma, izgleda Iantasticno, upada drugi. Malo mrsaviji nego prije, ali
to je razumljivo.
Jest, mrsav je, ali mama ce ga Iino uhraniti dok trepnes okom, kaze
Ahmedova majka dok me grli i ljubi u obraze. Silno si mi
nedostajao, kaze suznih ociju. Svakoga sam se dana molila da nam
se sretno vratis. Da samo znas kroz sto ti je sve prosla majka dok te
nije bilo. Izgledala je poput izgubljene duse, ali tako ti je to. Majka bez
djeteta je poput vene bez krvi. Onda me privija i sapce mi u uho: Da
samo vidis Zarinu majku! Kao duh je. Sirota zena!.
Nekoliko metara dalje od nas stoji Ahmedova baka koja mi izgleda kao
da je u posljednjih nekoliko mjeseci ostarjela dvadeset godina. Ahmed
mi sapce da joj je sve gore, i psihicki i Iizicki.
I moj je muz jednom tako dugo izbivao, govori mi baka. Trideset ili
cetrdeset godina ga nije bilo. Mislila sam da ga vise nikada necu
vidjeti, ali onda se vratio. Okrece se Ahmedu i pita: Zbilja se vratio,
zar ne?.
Da, bako, vratio se, njezno se smijesi Ahmed i prebacuje joj ruku
preko ramena. A kako i ne bi? Nema tog muskarca koji se ne bi vratio
tako dobrom komadu kao sto si ti.
Baka se opet okrece prema meni i pita me:
A gdje ti je zena? Zna li i ona da si se vratio? Kad se moj muz vratio,
ja to jos neko vrijeme nisam znala. Nije li tako, Ahmede? okrece se
prema unuku. Trebalo mi je dosta da saznam, je li tako?
Ahmed kima glavom.
Zbilja mi je dugo trebalo da saznam da se vratio, govori dalje.
Zasto mi se nije odmah javio?
Htio te iznenaditi, podsjeca je Ahmed. Pa ljudi i odlaze od kuce
zato da bi se mogli vratiti i iznenaditi svoje zene. Inace ne bi odlazili.
174
Pa, da! kaze baka. Zbilja, inace ne bi odlazili, a zatim zastaje i
pita: I uspio me iznenaditi?.
Ahmed se okrece prema meni:
Ti se sjecas, zar ne? Je li djed uspio iznenaditi baku?.
Grlim baku i sapcem joj u uho:
Bili ste silno iznenadeni, bako. Nikada necu zaboraviti kako ste se
razveselili kada ste ga vidjeli!.
Baka se na to sva ozari.
I ti bi tako trebao iznenaditi svoju zenu. Sigurno bi joj se svidjelo,
polako krece prema Ahmedovoj kuci. Da, da, sjecam se. Bila sam
jako iznenadena.
Ahmed mi namiguje i ja mu uzvracam.
Deckima iz ulice neizmjerno je drago sto me vide, iako se nekolicina
mladih drzi podalje. Ipak sam tek izisao iz psihijatrijske bolnice. No
vecina mi prilazi, stisce mi ruku i pita me igram li i dalje nogomet te
zelim li malo poslije toga dana odigrati jednu utakmicu s njima. Kazem
im da sam preumoran i da uopce nisam spavao.
Odlazim u posjet Ahmedovima. Njegova nas majka nudi cajem i
kolacima i kaze da je sanjala o danu kada ce nas opet vidjeti zajedno.
Sicusna je, mrsava zena izduljena lica i blijede koze, a glas joj je kao u
proIesionalnog pripovjedaca: topao, ljubazan i prepun povjerenja.
Njezine price uvijek imaju neku pouku ili poruku, a ovog nam puta
govori o danima kad je Ahmed bio u zatvoru. Kaze da su joj bili
najgori u zivotu.
Zivot se potpuno promijeni kada ti netko iscupa jedan dio srca, kaze.
Majcinstvo je zbilja i blagoslov i prokletstvo.
Ahmed saginje glavu. Malo mu je, cini se, neugodno.
Ahmedova mi majka kaze da bih trebao posjetiti Zarine roditelje.
Toliko su propatili. Najprije Doktor, a sada i ta divna djevojka. Tako
mlada, tako puna zivota. Nevjerojatno sto se sve dogodilo toj nesretnoj
obitelji. Ako ima Boga i pravde, njezinoj ce majci valjda barem na
nebu biti nadoknadena sva ta patnja. Brise suze iz ociju i nastavlja:
Da, morao bi im otici u posjet. Sada, dok si se pozdravljao sa svima
na ulici, vidjela sam da te s terase na krovu gleda Maskirani andeo.
Sigurno je prenijela Zarinim roditeljima da si se vratio, pa oni
vjerojatno ocekuju da ces im ovih dana doci u posjet.
Da, morali bismo otici do njih, kaze i Ahmed i onda dodaje:
Vidjela ga je i danas ujutro, kad se vracala iz pekarnice. Jako se
iznenadila!.
175
Maskiranog je andela toj obitelji poslao sam Bog, kaze Ahmedova
majka. Prije nego sto je dosla i malo ih umirila, bili su slomljeni. Ta
je mlada zena pravi andeo, a Bozji su putevi zbilja cudesni, zar ne?
Kimam glavom, iako u sebi mislim da, ako postoji Bog, zbilja ima
cudesan nacin iskazivanja ljubavi prema Doktoru i Zari.
Naravno, nista ne moze ispuniti prazninu koja je ostala iza Zari, kaze
Ahmedova majka. Nitko i nista, ali bas nitko i nista ne mogu ti
nadomjestiti vlastito dijete. No Maskirani se andeo barem brine za njih,
a i Kejvan opet ima sestru. Jadan djecak! Uopce mi nije jasno kako su
mu objasnili da mu sestre vise nema. Ne mogu ni zamisliti kosmar koji
mu je zbog toga nastao u glavi, Bog mu pomogao! Samo se nadam da
se nece pokusati osvecivati kada odraste. Zato, hvala Bogu na
Maskiranom andelu. Kazu da gotovo citavo vrijeme vodi brigu o njemu
i da se potpuno posvetila toj obitelji. Nikamo ne izlazi, ni s kim se ne
druzi, samo pomaze tim jadnim ljudima da nekako pretrpe smrt svojega
djeteta. Bog je blagoslovio!
Uto se zacuju bakini koraci, pa, dok nam se starica priblizava,
Ahmedova majka tuzno odmahne glavom.
Baka je svakim danom sve gore. Neki je dan pala niza stube u podrum
jer je mislila da je muz, Bog da mu dusu prosti, ceka dolje. Cudo da
nije slomila vrat. Stalno joj se pricinja da ga vidi.
Zivot je kratak, puno, puno prekratak. Uzivajte u svakom dahu jer
nitko ne zna sto dolazi nakon njega. Vrijeme koje provodimo na ovome
svijetu tek je treptaj u Bozjim ocima, pa valja zivjeti s vjerom u Boga i
Njegov sud. Sve ima svoj razlog. Moja je pokojna majka znala govoriti
da nema smisla Bogu postavljati pitanje zasto jer Bog ne odgovara, ali
tijekom zivota usput ti ostavlja znakove pomocu kojih ti objasnjava
zasto su stvari takve kakve jesu.
Znam zasto mi Ahmedova mama sve to govori i najradije bih joj rekao
neka odmah prestane. I da ne vjerujem u toga njezina oholog Boga
kojemu je ispod casti obratiti se ljudima. Ali znam da bih ispao
posljednji neotesanac da joj takvo sto kazem jer nema te nevolje ili
psihickoga stanja koje bi u Iranu opravdalo suprotstavljanje domacinu.
Jos je gore ako kazes bilo sto uvredljivo o vjeri.
U sobu ulazi baka, nekoliko me sekunda promatra, a onda opet pita zna
li moja zena da sam se vratio. Ahmed se smijesi i kaze:
Nema on zenu, bako!.
Zbilja? baka ce s cudenjem u zamagljenim ocima. Ja sam mislila da
je ozenjen djevojkom koja zivi u kuci do njegove. Onom kojoj je djed
davao cokoladice.
176
Ne, bako..., pokusava je prekinuti Ahmed, ali baka mu upada u rijec.
Draga djevojka, bas mi je simpaticna.
Oprosti zbog ovoga, sapce mi Ahmed. Ocito ne zna sto se
dogodilo.
Nema veze, vjerojatno me zamijenila s Doktorom.
Trebao bi se javiti zeni, reci joj da si se vratio, kaze mi baka. Dugo
te cekala, bas kao i ja djeda.
Dobro, bako, javit ce joj se, umiruje je Ahmed.
Svake noci place za njim, nastavlja baka. Jadna djevojka, bas svake
noci place. Tako je tuzna.
U redu je, bako, napravit cemo to. Javit cemo joj, strpljivo ce
Ahmed.
Da, bilo bi najbolje da joj javite, kaze baka i pocne se gegati prema
izlazu iz sobe. Jadnica bi zbilja trebala to saznati. Srce ti se lomi kad
je cujes kako place.
Netko zvoni na ulaznim vratima. Ahmed ustaje i otvara ih, pa kroz
njih, pokraj njega, projuri Fahima. Skace mi u zagrljaj i stotinu me puta
ljubi po cijelome licu. Osjecam da sva drsce, a primjecujem i da se
osisala te da joj je kosa sada posve kratka. Zbog toga izgleda starija
nego sto jest.
Sto ti se dogodilo s kosom? pitam kroz smijeh, ali nastojim
suspregnuti suze.
Ma, nista. Malo sam htjela promijeniti izgled, kaze slabasno i gleda
me vlaznih ociju. A ti si poprilicno smrsavio!
Da, i ja sam htio promijeniti izgled, kazem.
Smije se i jos me cvrsce grli.
Hvala Bogu sto si se vratio, hvala dragom Bogu! ponavlja.
Ahmedova je majka pozdravlja i pita za roditelje, a onda odlazi u
kuhinju da bi se pozabavila ruckom.
Fahima mi prebacuje ruku preko ramena i grize se za donju usnicu dok
joj iz krupnih ociju kaplju suze. Brise ih bijelim rupcicem.
Ahmed i ja stalno smo pricali o tebi, bas stalno. Svakoga dana dok te
nije bilo, kaze. Strasno si nam nedostajao i jedva smo cekali da se
vratis. Cijela je cetvrt cula sto nam se dogodilo, cak i moji roditelji i
braca. Mama i tata su se iskreno zabrinuli za tebe i stalno su se molili
da brzo ozdravis i vratis se kuci. Pita me kako se sada osjecam, ali
prije nego sto joj dospijevam odgovoriti, jos mi se jedanput baca u
zagrljaj i brizne u gorak plac.
Zajedno cemo to preboljeti, kaze. Ne znam jos kako, ali hocemo,
obecajem ti! Potrajat ce, ali oporavit cemo se, vidjet ces!
177
Ponovni sastanak s Ahmedom i Fahimom jednostavno je predivan.
Zreliji su nego sto ih pamtim i bliski kao bracni par. Nema vise
Ahmedovih djecackih nestasluka i mladenackih glupiranja. Sada uz
Fahimu sjedi pravi muskarac, samouvjeren, odlucan i sa stavom koji
govori da je ovo pokraj njega, njegova zena. Nestala je i djevojacka
razigranost zbog koje je Fahima prije izgledala poput prave tinejdzerke
koja se prvi put zaljubila. Sada je zena, zrela i spokojna, posve sigurna
u bezuvjetnu naklonost i odanost svojega muskarca. Tko zna bismo li
Zari i ja ikada postali takvi da je ostala s nama.
Fahima prica o svojim sjecanjima na taj dan. Onesvijestila se na
plocniku kada su Ahmeda i mene napali vojnici i nakon toga se vise
nicega ne sjeca. Dvije obitelji koje su stajale s nama na plocniku i
vidjele sve sto se dogodilo zaklonile su je od agenata koji su istoga
trenutka poceli procesljavati gomilu ne bi li saznali nesto vise o troje
ludih klinaca koji su izveli tu glupost. Ti su je ljudi i odvezli kuci, pa
sve ispricali njezinim roditeljima. Stariji joj je brat isprva poludio kada
je cuo da je bila sa Zari, Ahmedom i sa mnom. Urlao je i psovao sve
dok nije cuo sto nam se dogodilo, a onda je naglo prestao i poceo je
grliti, ljubiti i zahvaljivati Bogu sto joj se nista nije dogodilo.
Nakon toga se Fahima razboljela. Nije mogla jesti ni spavati, a prizori s
parade jos uvijek je progone, pa nerijetko brizne u plac, naizgled bez
razloga. Roditelji su je htjeli na neko vrijeme poslati u Englesku, k
jednoj daljoj rodakinji, ali nije htjela poci.
Znas sto me ubijalo? pita. Ubijalo me to sto mi nitko nije govorio
sto je s vama. Svakoga sam dana isla pred zatvor Evin i vec sam mislila
da ce me jednoga dana samo zatraziti novac za metak, kako bih mogla
preuzeti vasa tijela. Grize kozu izmedu palca i kaziprsta i kaze da
uopce nije bila u stanju oplakivati Zari jer nije znala sto je s nama.
Nisam se mogla pomaknuti s mjesta prije nego sto se uvjerim da sam
sve izgubila, kaze i ponovno brizne u plac Tako mi nedostaje! Da
barem znam zasto je to ucinila. Cinilo mi se da je silno zaljubljena u
tebe. Nije mi bilo ni na kraj pameti da bi mogla uciniti takvo sto!.
Govorim im da sam ja trebao naslutiti jer smo Zari i ja nekoliko dana
prije toga razgovarali o Sokratu i Golesorhiju. Nad sladoledom mi je
pricala o smrti i samoubojstvu, a ja sam je prekinuo, trazeci da
promijenimo temu nekom ugodnijom.
Da sam je samo malo pomnije slusao, mozda bih nesto bio
posumnjao, kazem i uzrujano posegnem za rukavima. Ahmed me
zgrabi za ruku.
Nemoj, prosapce.
178
Nisi ti nista kriv, uvjerava me Fahima. Ni ja ne bih iz samo jednoga
razgovora naslutila sto namjerava. Nitko ne bi!
Nikome ni zbog cega sto je govorila nikada ne bi palo na pamet da ce
uciniti to sto je ucinila, dodaje Ahmed. Bio je to grom iz vedra neba
i ne mozes se nikako, nikako okrivljivati za to, gorljivo me uvjerava.
Zasto je to ucinila? pitam zacudeno. Rekla je da me jako voli. Kako
to mozes uciniti nekome koga istinski volis? Ne razumijem!
To im govorim, ali istina je da i te kako razumijem. Ucinila je nesto
naizgled neobjasnjivo, ali vjerojatno joj se to cinilo jedinim nacinom da
se suprotstavi sahu. Odlucila je dati zivot za ono u sto vjeruje i bila je
to njezina crvena ruza otpora, njezina junacka gesta, njezina poruka.
Zivot je, porucila je svijetu, potpuno bezvrijedan bez slobode.
Poslije rucka pitam kako su se Fahima i Ahmed sreli nakon sto su
njega pustili iz zatvora. Ahmed istoga trenutka prasne u smijeh, a za
njim i Fahima.
Dosao nam je na vrata, kaze. I otvorio mu je moj brat.
Zatim zastaje i gleda u Ahmeda. On slijeze ramenima i kaze:
Mogu samo reci da mi je jako drago sto nisam morao prekrsiti zavjet
svetom bratstvu boksackoga pobratimstva!.
Fahima se smijesi i udara Ahmeda nadlanicom po ramenu.
Jadan moj ljubljeni brat, kaze. Nisi valjda htio izlemati jadnoga
decka?
Bogme nije bio ni jadan ni decko kada me nekoliko mjeseci prije toga
istukao, sarkasticno ce Ahmed.
Ma, on je jos dijete, kroz smijeh se buni Fahima.
Uglavnom, nastavlja Ahmed, taj njezin 'jadni decko' mi se, na svoju
veliku srecu, maknuo s puta pred vratima, ali Fahima je u tom trenutku
vec bila izjurila na hodnik i pocela urlati 'Ahmed! Ahmed!', kao
ludakinja. E, da si to vidio! Napravila je scenu za pamcenje! Svi su
susjedi izisli iz kuca da vide sto se zbiva.
Nekoliko dana nakon toga njegovi su se roditelji sastali s mojima i
svima objavili nase zaruke, dodaje Fahima i trijumIalno mi pokazuje
prsten.
Ne mogu vjerovati da dosada nisam primijetio, kazem i grlim ih
oboje istodobno.
Nismo htjeli slaviti zaruke bez tebe, kaze Ahmed. A s vjencanjem
bismo htjeli pricekati do godisnjice Zarine smrti.
Presretan sam zbog njih. To je prva dobra vijest koju sam cuo u
posljednjih nekoliko mjeseci.
179
Na putu do Zarine kuce zastajemo kraj ruzina grma koji sam posadio
za Doktora.
Svi se brinu za njega, sapce mi Ahmed. Zbog Doktora, zbog Zari i
zbog tebe!
Ne smije nam nikada uvenuti, kazem.
Nece, potvrduje Ahmed.
Stizemo pred Zarinu kucu i pred oci mi istoga trenutka jurne citav niz
uspomena, pocevsi s trenutkom kada je Fahima prvi put pozvonila na
Zarina vrata i tako zapocela nase predivno zajednicko ljeto. Nikada
necu zaboraviti Zarin radostan smijesak na tim vratima, kako je zagrlila
Fahimu i namignula nam prije nego sto ju je uvela u kucu i zatvorila
vrata. Srce mi se lomi zbog pomisli da Zari vise nikada nece otvoriti
vrata te kuce.
Drhtavom rukom pritiscem zvonce i otvara mi Zarin otac. Nekoliko me
trenutaka samo gleda s neizmjernom tugom u ocima, a onda mi prilazi i
grli me takvom silinom da mi gotovo lomi rebra. Dugo me drzi u
narucju, a ja osjecam da mu se citavo tijelo trese od jecaja. Naposljetku
se odmice, pomice se u stranu sa suzama u ocima i pusta nas u
dvoriste.
Cim zatvori vrata, spazim kako nam se po dvoristu nesigurnim
korakom priblizava Zarina majka. I nju je okrznuo kist s bojom
vremesnosti: namreskao joj je lice i posijedio kosu, bas kao sto me
Ahmed upozorio. Izgleda poput bolesne starice cije je tijelo umorno i
izmuceno, a dusa slomljena i napacena. Prilazim joj i ona me grli, pa
jedno drugome placemo u narucju.
)cnv oc oi ov onc [vvv i:vi vi]cc, odzvanjaju mi u usima majcine
rijeci.
Zarina me majka nakon nekoliko trenutaka njezno gura od sebe i
zagledava mi se duboko u suzne oci. Na njezinu milom, ali tugom
izmucenom licu prepoznajem tragove Zarine ljepote. Prekrivene velom
boli, tu su one lijepe plave oci, lijepo oblikovana brada i drazesne
jagodice.
Prstima mi brise suze s lica i kaze mi neka budem hrabar.
Premlad si da bi u dusi predugo nosio takvu bol, kaze. Divan si
momak i kad bi barem znao koliko te volim i koliko sam ti zahvalna
zbog svega sto si ucinio za moju ljubljenu Zari.
Kimam glavom, prisjecajuci se one noci kada je na krovu naisla na Zari
kako spava u mojem narucju.
Moras preboljeti proslost i posvetiti se buducnosti, kaze gospoda
Naderi, pa me grli i dodaje: Znam da to mozes. Otidi iz ove zemlje,
180
kao sto si obecao Zari, idi u Ameriku i tamo zavrsi Iakultet jer samo
naobrazeni ljudi mogu spasiti ovu zemlju. A dok si tamo, svakom
Amerikancu kojega sretnes reci sto je njihova vlada, svojom
nerazumnom potporom jednome diktatoru, ucinila iranskim majkama.
Reci im da zvjerstvima nece doci kraj sve dok ne prestanu naItu placati
krvlju nase djece. Obecaj mi da ces to uciniti za slobodu svojega
naroda. Toliko dugujes Zari i Doktoru!.
Kimam glavom, iako duboko sumnjam da cu ikada otici cak i iz ove
ulice. Sva ta naobrazba bez Zari mi ne znaci nista. A i kako da odem u
Ameriku, zemlju koja podupire covjeka zbog kojega vise nema mojega
andela?
Prolazimo kraj tresnjina stabla i ulazimo u kucu. Na putu do dnevnoga
boravka primjecujem da je hodnik prepun kutija, pa pitam gospodu
Naderi sele li se to oni.
Jos neko vrijeme ne, ali uskoro. I jedva cekamo!, odgovara mi.
Strasno nam je tesko i dalje zivjeti u ovoj kuci.
Pomisao da bi u kuci u kojoj je zivjela moja Zari ubrzo mogli zivjeti
neki drugi ljudi vrlo mi je bolna.
Dnevna soba potpuno je ista kao i one veceri nakon Kejvanove
rodendanske proslave. Slika Zari i Doktora, ona pred kojom smo se
umalo poljubili, i dalje stoji na polici. Nastojim svratiti pogled s nje
prije nego sto briznem u plac.
Pod je prekriven jeItinim kasanskim sagom preko kojega su razasuti
omanji valjkasti jastuci na turkmenskim prostirkama za sjedenje, a u
kutu se pusi samovar s cajnikom oko kojega stoji sest perzijskih salica
za caj na mjedenom pladnju. Pokraj pladnja uredno je slozena hrpica
tanjurica i sve to, zajedno s mirisom svjeze skuhanoga caja, sobu cini
ugodnom i toplom.
Zarina nam majka posluzuje caj iz samovara, a gospodin Naderi sutke
pusi. Krajickom oka vidim da Maskirani andeo u hodniku sapce nesto
Kejvanu u uho i vec ga sljedeceg trenutka Zarina majka poziva u sobu:
Dodi, zlato, dodi pozdraviti goste!.
Kejvan mi prilazi i majka mu kaze:
Hajde, lijepo pozdravi, duso!.
Kejvan me pozdravlja i grli me, sklapajuci rucice oko mojega vrata.
Privijam ga u narucje i sapcem mu da mi je nedostajao, pa i on meni
kaze da sam ja njemu nedostajao, a onda se okrece i gleda prema
Maskiranom andelu koji u hodniku slaze kolace na pladanj. Djecak
sjeda do mene, laktom se oslanja na bedro i sakom podupire bradu, a ja
mu prebacujem ruku preko ramena i nekoliko ga puta stiscem od
181
dragosti. Zarina se majka smijesi i kaze da je Kejvan bio jako dobar
decko i da je puno pomogao svojoj sestricni Soraji dok je njegova
jadna majka patila zbog boli koju nijedna majka nikada ne bi smjela
dozivjeti. Kejvan slijeze ramenima i smijesi se, shvacajuci jedino da ga
je majka upravo pohvalila.
Ako mene pitas, na svijetu nema dragocjenije stvari od djece, kaze
Zarina majka. Zatim podize oci prema stropu i moli Boga da nikada
nijednom roditelju na svijetu ne uskrati radost podizanja vlastita
djeteta.
Najradije bih je pitao zasto se moli Bogu koji joj je oduzeo dijete.
Zasto ga jednostavno ne bojkotira, zanemari? Prisjecam se one veceri
kada sam ocu na krovu rekao da je Bog nepravedan jer nikada ne
kaznjava one koji svojim zvjerstvima unistavaju ljude, pogotovo mlade
ljude. Zari je te veceri sjedila s druge strane zida i slusala nas. Bacam
pogled prema njezinoj slici i svi mi se misici oko srca stezu. Najradije
bih vrisnuo, razderao si kozu i tako napravio vise mjesta za bol od koje
sav oticem.
Gospoda Naderi govori mi o Doktorovim roditeljima.
Majka mu je u psihijatrijskoj bolnici. Kazu da se nikada nece
oporaviti. Otac mu je prije nekoliko mjeseci umro, Bog da mu dusu
prosti. Ako mene pitas, imao je srece, jer nadzivjeti vlastito dijete
jednostavno je strasno. Nema vece boli, jednostavno nema. Posljednjih
nekoliko mjeseci zapravo i nije zivio, samo je disao. U takvom je
stanju smrt blagoslov, odmahuje glavom i brise suze.
U sobu ulazi Maskirani andeo s pladnjem punim kolaca. Tiho nas
pozdravlja, pa Ahmed, Fahima i ja ustajemo da bismo joj odzdravili.
Rukom nam daje znak da sjednemo i grli se s Fahimom uz nekoliko
uljudnih rijeci. Govori tako tiho da je jedva cujem.
Gospodin Naderi smijesi se Maskiranom andelu dok sjeda na jastuk tek
nekoliko centimetara udaljen od njega, pa joj nesto sapce, a ona
odmahuje glavom. On na trenutak baca pogled prema meni, a ja se
pitam sto se to izmedu njih dvoje upravo zbilo.
I inace mi je cudno sto je gospodin Naderi tako sutljiv. Prije je bio
pricljiv, cak sklon IilozoIiranju, a sada samo suti i pusi. Dobar je
covjek i grubo mu je, pomalo prijetece lice pomalo u sukobu s njeznom
dusom, a sve nevolje kroz koje je prosao nisu ostavile nimalo traga na
njegovu adetskom tijelu, pa jos uvijek izgleda kao velebni olimpijski
hrvac slomljenih usiju, s licem koje je malo previse puta udarilo o
strunjacu. Moj otac i on prije su cesto znali pricati o svojim sportskim
borbama i protivnicima, a ja sam uvijek uzivao u Naderijevim
182
zabavnim anegdotama i duboku, hrapavu glasu kojim ih je prepricavao.
Jos prije nekoliko mjeseci bio je bezbrizan, veseo i zabavan, a sada od
svega toga nije ostala ni sjena.
Zarina nam majka govori da je njihova draga rodakinja, Maskirani
andeo, vec dugo jako prehladena.
Jadnica je izgubila glas i cijele noci kaslje. Trebala bi otici lijecniku,
kaze. Ali vi, mladi, strasno ste tvrdoglavi i mislite da sve mozete
sami. No, Bog je blagoslovio, neka je ona nama tu! Nema dana da ne
zapalim esIand kako bih od nje odagnala zle duhove. Ne znam sto
bismo bez nje!
Prema pokretima ociju iza rupica na kopreni burke vidim da me
Maskirani andeo gleda. Prvi me put vidi izbliza i sigurno je zanimam
jer zna da joj se najbolja prijateljica i sestricna zaljubila u mene. No,
izgleda mi prilicno uzrujano, cak mi se cini da pod burkom drsce.
Gospodin Naderi opet joj nesto sapce i ona mu saptom odgovara.
Mora da su se jako zblizili. Mozda Maskirani andeo popunjava rupu
koja je u njegovu zivotu nastala nakon Zarine smrti. Jadnik je
obozavao kcer i bila mu je srediste svemira, sunce koje ga je grijalo
danju i mjesecina koja mu je osvjetljavala tamne noci. Kad bi se uvecer
vratio s posla, Zari bi ga docekala rasirenih ruku i to bi mu bilo
dovoljno da zaboravi na sav umor, napor i iscrpljenost. Petkom bi mu
popodne, dok je sjedio uz houz pod tresnjinim stablom, Zari donosila
caj, a on bi svima pricao kako sanja da ce mu njegova kci jednoga dana
podariti dva unuka.
Naucio bih ih hrvati, da nastave obiteljsku tradiciju. Hrvanje je
najbolji sport na svijetu!
A sada je upravo ono dvoje ljudi za koje se nadao da ce mu ostvariti taj
san, mrtvo. Mozda mu Maskirani andeo jednoga dana podari nesto
barem priblizno onome sto bi imao sa Zari.
Gospoda Naderi jos jednom ponavlja da je Soraja stup potporanj koji je
njihovu obitelj zadrzao na okupu.
Dragi Boze, nikada vise nemoj nikome uskratiti uzitak podizanja
vlastita djeteta! moli se jos jedanput. I proklet bio taj Davao s
Bliskog istoka, taj zapadnjacki slugan i ubojica mladezi!
Svi sutke saginjemo glave, a onda gospodin Naderi uzdise i pripaljuje
jos jednu cigaretu.
Sav ocajan zbog pomisli da bi se netko drugi mogao useliti u njihovu
kucu, pitam ih:
Kamo selite?
U Bandar Abas.
183
Osjecam se kao da me netko sakom pogodio u trbuh. Bandar Abas
lucki je grad u Perzijskom zaljevu, poznat po neizdrzivoj vrucini i
vlazi. Nitko tamo ne zeli zivjeti, pa se prica da je grad pun drzavnih
sluzbenika koji su onamo poslani zbog neposluha, u sluzbu po kazni.
Zasto bas u Bandar Abas? pita Ahmed.
Gospoda Naderi i njezin muz razmjenjuju znakovite poglede, ali nista
ne govore.
Nitko nikada ne bi zaboravio Zari kada bi njezina obitelj i dalje
zivjela u ovoj cetvrti, kazem njezno, iako kljucam od bijesa zbog
njihova progonstva.
Ahmed odjednom shvaca o cemu je rijec i neugodno mu je sto je uopce
ista pitao.
Ali SAVAK se vara, kazem. Nitko je ni ovako nece zaboraviti. Ni
nju ni Doktora. Nasi ljudi ne zaboravljaju i nikada ne oprastaju!
Oci gospodina Naderija pune se suzama, a pogledom prepunim boli
netremice me gleda dok gasi jednu i odmah pali drugu cigaretu.
Volio bih da imam dovoljno hrabrosti da im pricam o svojoj i Zarinoj
vezi, no ljubav je, dobro znam, privatna stvar, skrinja u koju je
skrivamo ne smije se otvarati i blago koje u njoj cuvamo nikome se ne
pokazuje.
Cudno je to. Strastven smo narod, nasa je poezija prepuna otvorenih
ljubavnih izjava, ali u zbilji smo, kad je rijec o pokazivanju osjecaja
prema suprotnom spolu, vrlo suzdrzani. Gospoda Naderi vidjela je Zari
u mojem zagrljaju, ali ni ona ni ja nikada o tome necemo razgovarati,
bez obzira na to sto mi je Zari bila srediste svijeta i bez obzira na to sto
u posljednjih nekoliko mjeseci nije prosao nijedan trenutak u kojemu
nisam tugovao za njom. Neke nam stvari ostaju zauvijek zarobljene u
dusama.
Bacam pogled prema Maskiranom andelu i shvacam da me jos uvijek
gleda. Vidim da pod tamnom koprenom ubrzano trepce i njezine me
oci neizmjerno podsjecaju na oci mojega andela. Samo sto se ove ne
smiju kao Zarine.
Satima sjedimo u toj sobi i ne govorimo mnogo, no tjesi nas sto
dijelimo istu bol.
I prvi put od Doktorove smrti napokon tugujemo zajedno.
184
.0.O.i vnvcv
Neobicno je toplo za to doba godine i cini se da je proljece stiglo prije
nego inace, usred EsIanda' ili kraja veljace, no majka me i dalje tjera
da se dobro oblacim prije izlaska iz kuce.
Ovakvo se varljivo vrijeme zacas promijeni, kaze. Toplo je, a onda
odjednom pocne padati snijeg. Iznosi i bocu biljnoga napitka iz
svojega spremista za lijekove, pa navaljuje da popijem dvije zlicice.
To ce ti ojacati imunitet koji je posljednjih nekoliko mjeseci oslabio.
Neke se stvari, vidim, nikada ne mijenjaju. Dobro je to.
Svi su culi da sam izisao iz bolnice i svi bi me htjeli vidjeti, pa su se
nekako svi uspjeli i najaviti za kraj ovoga tjedna. Majka je sva u
velikom pospremanju. Brise prasinu, mete podove, pere posteljinu i
zdvaja nad rasporedom spavanja i jelovnikom. Nabraja goste, ali
nikada ih ne broji:
Gospodin i gospoda Kasravi, tvoje dvije tete i dva strica, gospoda
Mehrban, djed i baka s tatine strane, koliko god da je to ljudi!.
Devetero, kaze moj otac.
Nemoj brojiti ljude! ljuti se majka. To donosi nesrecu!
Zasto? pita moj otac i s nevjericom odmahuje glavom.
Ne znam zasto. Jednostavno donosi nesrecu. Zatim se okrece prema
meni i kaze: Svi te dolaze vidjeti. Veselis se?.
Veselim se, kazem, ali zapravo mi nije jasno zasto ljudi uvijek
navaljuju u posjet bolesnicima. Posljednja stvar koju zelim kada se lose
osjecam gomila je ljudi koja mi govori da bas dobro izgledam i da ce
sve biti u redu. Vec znam da ce me usiljen smijeh i namjesteni osmijesi
posve izludjeti.
Otac mi je neobicno uzrujan i nemiran, pa posvuda prati majku, iako
joj uopce ne pomaze, pa vec vidim da joj ocajno ide na zivce.
Imamo li dovoljno votke? pita je barem tri puta. Ipak veceras
slavimo, pa ce se dosta piti. Mislim, svi ce piti, cak i Pasa.
Zbog posljednje prilike u kojoj sam pio votku, na dan Doktorova
sprovoda, citav mi se plan uopce ne cini slavljenicki.
Da, imamo dovoljno votke, odgovara mu majka.
Dolazi li Mehrbanova zena? pita je otac.
Da, vec sam ti rekla da dolazi.
Osobno si s njom razgovarala?

'Posljednji, dvanaesti mjesec perzijskoga kalendara, traje od 20. veljace do 19. ili 20. ozujka.
185
Majka mu dobacuje prijekoran pogled.
Rekla je da sigurno dolazi ili da ce razmisliti?
Majka se naglo okrece prema njemu, ljutito ga gleda i zausti kao da ce
nesto reci, ali onda odustaje i samo dize ruke u zrak, nesto mrmlja sebi
u bradu i odlazi. Ni meni nije jasno zasto je otac tako silno zabrinut za
gospodu Mehrban.
Dobro onda, kaze otac i odlazi prema hladnjaku. Idem provjeriti
imamo li dovoljno votke!
Tete, stricevi, djed i baka stizu nekoliko minuta prije podneva. Svi me
ljube, grle i govore koliko im je drago sto sam se vratio kuci. Govore
mi i da izvrsno izgledam, a da cu ubrzo sigurno izgledati jos bolje jer
majka mi je, poznato je, Iantasticna kuharica.
Svi mi stricevi i tete imaju vise od trideset godina, ali samo je teta
Matin udana. Matin je najkrupnija zena u nasoj obitelji i najdivnija
osoba u cijelom svemiru. Prvi joj je muz poginuo cetiri godine nakon
sto su se vjencali, u Irontalnom sudaru na hodocascu u mauzolej
Imama Reze'. Teta Matin je nakon njegove smrti deset godina bila
sama, ali onda se ponovno zaljubila i udala za gospodina Dzamsidija,
sredovjecnoga vlasnika mljekare iz Mashada, grada na sjeveroistoku
Irana. Godinu dana nakon vjencanja saznala je, medutim, da je
gospodin Dzamsidi vec ozenjen. Najprije je danima i nocima plakala,
prijetila da ce ga ubiti, zahtijevala rastavu, pa ga cak i na nekoliko dana
izbacila iz kuce, ali onda je, nakon nekog vremena, zakljucila da brak s
bigamistom i nije tako strasna stvar, sve dok je on voli, postuje i dok
joj je vjeran. Posjela je gospodina Dzamsidija i lijepo mu objasnila da
ce ga, ako ga ikada uhvati s prvom zenom, obrezati malo-pomalo, sve
dok ne postane tek nesto obdareniji eunuh. Svi u obitelji kazu da je
gospodin Dzamsidi najvjerniji muz na svijetu, ali ne zato sto nije
zenskar, nego zato sto zna da je moja teta vrlo ozbiljna zena s
kolekcijom vrlo ostrih nozeva u kuhinjskom ormaricu.
Teta Marjam vrlo je lijepa zena koja vise nalikuje Europljankama
nego Irankama. Kada djed i baka ne slusaju, braca je zadirkuju da je
izvanbracno dijete, zaceto za ruske okupacije sjevernog Irana u
Drugome svjetskom ratu. Marjam se na to samo smije i odmahuje
glavom jer ima odlican smisao za humor. Oduvijek sam je zbog toga
simpatizirao. No,teta Marjam vrlo se cesto prepire,a katkada i otvoreno

'Imam Reza bio je osmi sijitski imam, a u 9. stoljecu nakon mucenicke je smrti pokopan u
Mashadu koji je zbog toga groba postao jedan od najsvetijih iranskih gradova. U Iranu su
hodocasca u Mashad, na grob imama Reze, vrlo uobicajena jer vecina stanovnistva po vjeri
pripada sijitskom imamitskom islamu.
186
svada s mojim stricem Mansurom. Dogada se da mjesecima ne
razgovaraju i pod svaku se cijenu izbjegavaju, iako zive u istoj ulici.
Njihove su svade velebne, ni ona ni on nikada ne uspijevaju dovrsiti
recenicu koju su zapoceli, pa vrlo brzo, zbog nemogucnosti
sporazumijevanja, pribjegavaju pisanju pisama. Prije nego sto ta pisma
posalju onome drugome, citaju ih cijeloj obitelji, a uvijek ih zapocinju
izrazima ljubavi, da bi vec nakon nekoliko rijeci zapali u ogorceno
predbacivanje zbog svih zrtava koje je autor pisma podnio zbog onoga
kome salje pismo.
Ivv .c.o, jednom je napisao stric Mansur, nv.ovno ]vvinv i.v vv
c nc .oin, v o ]c nv]oi.ni]c .vn]c. Znv vv c .oin. +.i]c[ .vn c .oio, vi
.vvv .ic nc.v. ^i.in vv ncnv o vv, i o nv .i]conc ..i]cv, [o]i ]c ..o]v
.c.v .oio v[o [vo o .vn ]v .oio cc. ]c.v i .c [vv .v i i:.vvii nvnvvc i
[vvv .i c2vv v [c.cv i v[vv nc[v i nc[o vonc.c .vvocv. I[o ]c .vo c.
[ioncvv o [ii vv i v vonc.c. / o ]c io [vvv .i vvnvv c2vn] nv vv
i: [oc. I[o c nv cvinv no.io [v.i. )i]c i i.inv vv ..v[i v [vvv ivcn nv
2ni.v ..vin vo cc i ivn cv i i o voni]ci. / ]c.i i i i[vvv iv
v.iniv :v ncnc ii :v io [ov vvov. )vv.no vv ni.i: ci.nv .i i .ic c nc
.oin:
Marjam mu je odgovorila sljedecim pismom:
Ivi vc ^vn.vc, nc .oi i ni[ov o.in .vnov .cc i i .i v] [o]i ]c
.ci.vn. (i]ci .c 2i.o 2.v]cn :v cc. )vn i, [vnvn, .i.in, ccn .vvc,
nv, nov in nvi.vi .i]cv [n]iv .vno nvv]v]v.i o .vn ..c v.iniv :v cc:
^o2vv .v[ i v.i]c [n]ic: )i[vvv i .ic nc.v niv ov ov nvv.ii ]c .i
.ci.n]v[ i nc .n.v.v o :nv.i .c.in.[v ]vv.. v ni c 2vo :o ov.
Zoon :vv.i]c[: I.o]c inc .ic ni[vvv nc.c i]c.i c[o no]in v.ni.v, v
ni[vv: Zvov.i .v vv .vn i[vvv invv vv o incnv... [v[o ov vv .c :o.c.
Zoon:
Naravno, netko se uvijek umijesa i Marjam i Mansur se pomire,
obecavajuci da vise nikada nece ni spomenuti blesavu svadu.
Sto je bilo, bilo je, kaze stric Mansur.
Ostavimo proslost proslosti, slaze se teta Marjam.
Samo budala kopa po rani koja je vec zacijeljela.
Tko se nikada nije posvadao s bratom? Svade su kao sol, u maloj
kolicini samo dodaju okus zivotu!
Neko se vrijeme ponasaju kao da se nikada nista nije dogodilo, a onda
se opet posvadaju i ponovno ispod saga izvuku stare probleme.
Moja dva strica izgledaju kao da su blizanci, iako su medu njima dvije
godine razlike. Obojica imaju guste brkove i gustu, crnu kosu, visoki
su, misicavi i zbog cestih su tucnjava s neznancima cesto gosti
187
policijske stanice u Nousahru, gradu u kojemu zive. Moj otac kaze da
su mi stricevi slika i prilika svojega oca i mojega djeda dok je bio
mlad. Djed je danas tih, mrsav covjek koji hoda sa stapom i uvijek nosi
sivo odijelo. U doba Mosadeka bio je revolucionarni aktivist koji je
mrzio saha i njegove, kako kaze, kvazireIorme kojima je samo ucvrstio
svoj polozaj jedinoga autoritarnog glasa u Iranu. Poput mnogih drugih
iz svojega narastaja, i moj djed strastveno mrzi Britance i svaki se put
sav zajapuri kada netko spomene Churchilla.
Prokleti kolonijalist! Indijce je tretirao kao Hitler Zidove, kaze za
bivsega britanskog premijera. Da je mogao, on bi Indijce spalio kao i
Hitler Zidove!
Djed je ateist i mrzi sve vjerske institucije.
Ako mi pronades ijednoga postenog pripadnika bilo kojega
svecenstva, ja cu ti pronaci tvora koji ne smrdi, kaze svaki put kad se
pokrene razgovor o vjeri.
Tata se takvim njegovim primjedbama uvijek naglas smije.
Hvala Bogu da jednako mrzi i mule, i popove, i prote, i rabine, i
politicare.
Bog ne postoji, tiho dobacuje djed svaki put kad se baka pocne
moliti. Zar to jos nisi shvatila? Marx je to rekao davno, ali samo smo
mu ja i jos nekoliko ljudi povjerovali.
Svaki put kada djed kaze nesto svetogrdno, baka potajno grize kozu
izmedu palca i kaziprsta, ali ne kaze mu nista. Predobro ga poznaje da
bi uopce pokusala utjecati na njegove stavove.
Djed nikada ne gleda televiziju i ne slusa vijesti na radiju. Tata kaze da
ima zbirku casopisa i novina iz doba Mosadeka i da tu zbirku cuva kao
malo vode na dlanu. Svakoga jutra iz kutije kraj kreveta izvuce po
jedne novine ili casopis i cita ih od prve do posljednje stranice, kao da
su maloprije izisli iz tiskare. Tko zna koliko je vec puta dosada
procitao svaki clanak.
Djed me ljubi u oci, a zatim sjeda u Iotelju pokraj stojecega sata koji
vec godinama ne radi i trazi od bake da mu skuha caj. Mama kaze da
ce ona, pa zuri prema kuhinji i donosi caj, slatkise i voce. Djed gleda
na stojeci sat, a ja mu govorim da vrijeme koje taj sat pokazuje nije
tocno. Gleda me, pa baca pogled prema satu, pa opet prema meni, ali
nista ne kaze. Nakon nekoliko sekunda tek prosapce sebi u brk:
Nije to vrijeme netocno, nego drukcije!.
Hvala Bogu da si se vratio, hvala Bogu da si dobro, ponavlja baka i
drhtecom me rukom miluje po licu.
188
Djed nesto mrmlja sebi u brk, kao i svaki put kada baka spominje
Boga, a otac i stricevi se smijulje. Djed se tada jos jednom okrece i
gleda pokvaren stojeci sat.
U sredistu sam pozornosti i to mi se ne svida. Svima u ocima vidim da
ih je moja krhka pojava rastuzila, ali nitko mi to ne zeli priznati, pa kad
god im uhvatim pogled, nastoje se nasmijati i izgledati sretno. Jedino
teta Matin okrece glavu od mene da joj na licu ne bih opazio suze.
Nismo jos srknuli ni prvi gutljaj caja, kad se s vrata oglasi zvonce, pa u
dvoriste ulaze gospodin i gospoda Kasravi. Gospodin Kasravi na
rukama nosi moju buducu suprugu, Sabnam, svi se drugi gosti okrecu
prema vratima, pa odjednom nastaje vesela zbrka u kojoj svi govore u
isti glas.
Kako ste putovali?
UI, vjerojatno ste umorni!
Ma, ta je cesta uzasna. Kad bi joj netko dodao koji trak, put ne bi
trajao vise od sat i pol.
Moj ce necak izgraditi autocestu s cetiri traka koja ce povezati
Teheran s Nousahrom, na to ce moj stric Mansur.
Mosadek je to htio napraviti, ali onda su ga Amerikanci i Britanci
zbacili.
Da, taj je put naporan, zbilja naporan.
Udite, udite, bas smo skuhali caj!
Gospodin Kasravi spusta Sabnam i grli me.
Kako si, momce? Zbilja, kako si? pita me. Svakoga sam dana zvao
da cujem sto je s tobom. Bas mi je drago sto si izisao, zbilja drago!
Golidzan me gleda i odmah brizne u plac.
Tako si smrsavio, kaze. Dodi ti malo k nama. Preporodit ces se na
svjezem planinskom zraku.
Svi polazimo za ocem u kucu, ali, dok prolazimo kroz dvoriste,
odjednom spazim da nas s balkona susjedne kuce promatra Maskirani
andeo. Uzmice cim shvati da sam je vidio.
Nakon povratka u dnevni boravak teta Matin sjeda do mene, prebacuje
mi ruku preko ramena i sapce:
Kako se osjecas, duso?.
Ma, dobro je on, bucno se ubacujc stric Mansur. Pa, pogledaj ga!
Jak je on!
Da, jak je, potvrduje gospodin Kasravi. Moj je buduci zet zbilja
vrlo jak.
Teta Matin odmjerava mi mrsavo tijelo i, susprezuci suze, odmahuje
glavom.
189
Prestani s tim, prekorava je stric Mansur. Decko ce pomisliti da mu
je nesto strasno.
Ma, necemo ni trepnuti, a on ce vec boksati, kaze stric Madzid.
Stric Mansur upada Madzidu u rijec i kaze da mu je silno drago sto me
otac naucio osnovama boksa, ali da ce me on nauciti nesto napredniju
varijantu. Svi se smiju, cak i moj tata, a Mansur uz veseli smijeh
dodaje da cu, dok budem studirao gradevinu u Americi i planirao
izgradnju moderne autoceste izmedu Teherana i Nousahra, istodobno
premlacivati protivnike u ringu kao volove u kupusu.
Teta Marjam mi kaze da me voli i da jedva ceka da joj dodem u posjet
na kebab, rizu, svjeze povrce, domaci jogurt i njezin specijalitet: salatu
od krastavaca, soli, papra i mente. Naravno, sve cemo zaliti
lahidzanskim cajem, a kad od takve hrane ojacam, moci cu lijepo igrati
tenis. Da, tenis, a ne boks koji je sport za budale. Ja sam, kaze,
prepametan da bih se poveo za njezinom ludom bracom i ponosio se
time sto premlacujem ljude. Kaze mi i da zaboravim sve sto me otac
naucio o boksu i pripremim se za satove tenisa koje ce mi ona platiti iz
svojega dzepa. Mama iskoristava priliku da ocu dobaci prijekoran
pogled, ali tata se pravi da je uopce ne vidi. Izbija zestoka prepirka
tijekom koje teta Marjam uzrujano mase glavom i zustro zamahuje
kaziprstom.
Svi govore u isti tren i nitko nikoga ne slusa.
Moj ih otac gleda i nista ne govori, a po uzrujanom mu pogledu, koji
cesto svraca na ulazna vrata, shvacam da nestrpljivo iscekuje dolazak
gospode Mehrban. I dalje mi nije jasno zasto.
Pogledajte se kako vam izgledaju nosovi, obojici, kaze teta Marjam
svojoj dvojici brace. Znate li koliko je mama plakala kada ste ih
slomili?
Baka baca pogled na dvojicu svojih sinova, zalosno odmahuje glavom i
tiho se moli. Djed isto odmahuje glavom i tiho psuje, zbog cega baka
istoga trenutka grize kozu izmedu kaziprsta i palca.
Nema nicega loseg u tome sto muskarac ima ruzan, slomljen nos,
kaze stric Mansur. Muskarci ne moraju biti lijepi.
O, zaboga! uzrujano ce teta Marjam.
Osim toga, nitko ni ne zna da mi je nos slomljen! Evo, vidi, kao da
uopce nemam kosti, kaze stric Mansur, stavlja prst na vrh nosa i
pritisce ga. Nosnice mu se spajaju i zbog toga izgleda kao starac, pa se
naglas smijem. Svi primjecuju da sam se nasmijao, pa se smiju i oni, s
izrazima olaksanja na licu.
Majka iz kuhinje donosi jos caja.
190
S vrata se opet oglasava zvonce i u kucu ubrzo ulazi gospoda Mehrban.
I ona, kao i Zarina majka, izgleda mnogo starije nego sto je pamtim.
AtmosIera se s njezinim dolaskom smiruje, a moj je otac vrlo sretan sto
je vidi, pa se gura pred sve ostale da bi je pozdravio.
Tako mi je drago sto si dosla, govori joj. Bojao sam se da neces!
Ona se pak, kao da ga ne cuje, kroz guzvu probija do mene.
Najprije moram vidjeti Pasu, kaze. Najprije njega! Kako si, zlato?
grli me i sapce: Strasno si nam nedostajao. Svakoga sam se dana
molila da nam se brzo vratis. Da je barem Mehrban tu da te vidi. Ne
znam je li mu itko u zatvoru rekao za tebe. Rekla bih mu ja, ali ne
pustaju me k njemu. Cak mi ni ne govore gdje je. Tvoj siroti otac
pokusao je na sve moguce nacine doci do bilo kakve obavijesti, ali
nista nam ne zele reci!.
Nadam se da ce uskoro pustiti strica Mehrbana, kazem.
Gospoda Mehrban me jos jedanput grli.
O, Boze, i ja se nadam, sapuce.
Upravo u tom trenutku stizu Ahmed i Fahima.
Vidi, vidi, nasi buduci mladenci, veselo im dovikne moj otac, a
gospodin Kasravi gura se pred sve ostale kako bi ih pozdravio i
ponovno se uspostavlja radostan metez u kojemu svi govore u isti mah.
Fahima se upoznaje s gostima, svi je redom grle i zele joj dobrodoslicu,
a stric Madzid zahvaljuje joj sto se smilovala momku poput Ahmeda
cije mane moze nabrojiti na prste jedne ruke. Zatim broji jednu manu,
dvije mane, tri, cetiri i pet, a onda nastavlja s brojenjem, sest, sedam,
osam i dalje, ali prstima iste ruke. Svi se smiju, a stric Madzid
prebacuje ruku preko Ahmedova ramena i kaze Fahimi da je odabrala
jednoga od najboljih ljudi na svijetu. Fahima se smijesi i zahvaljuje, pa
se grli sa mnom, a kad podemo prema dnevnom boravku, bacam
pogled prema krovu i ponovno na balkonu vidim Maskiranog andela.
Nakon ulaska u kucu gospoda Mehrban kaze Fahimi kako su imali
srece sto je Ahmed pusten iz zatvora.
Znam kako je tesko kada te odvoje od osobe koju volis najvise na
svijetu. Bog zna da sam kroz to prosla. Kada su ga prvi put odveli,
oboje smo bili mladi i puni ideala, a buducnost nam se cinila kao put
bez kraja. Ali ovog puta je drukcije. Pomalo starimo i ocajnicki smo
potrebni jedno drugome.
Iznenaden sam sto gospoda Mehrban uspijeva sve to izgovoriti bez
ijedne suze. Vrijeme ju je, ocito, ucinilo cvrscom.
Otac iznosi bocu votke i kaze da je vrijeme za slavlje. Natace po casicu
za sve muskarce, podize svoju i nazdravlja:
191
Za povratak mojega sina!. Zatim se okrece prema Ahmedu i Fahimi i
dodaje: I za zaruke mojega drugog sina!. Svi nadusak ispijamo
sadrzaj casica, a moja majka zabrinuto odmjerava Ahmeda i mene.
Znam da nas smatra premladima za alkohol, ali nikada ne bi rekla nista
zbog cega bi nam moglo biti neugodno pred ljudima. Mrstim se od
zestine votke i to me opet podsjeca na dan kada smo pokopali Doktora.
Svi se smiju mojoj grimasi, a tata odmah svima jos jedanput puni case i
nazdravlja:
Ovu pijemo za Mehrbanov povratak!. Svi opet pijemo na eks.
Moja majka odlazi u kuhinju da bi posluzila rucak, a ostale joj se zene
pridruzuju kako bi joj pomogle. Tata poziva mamu u hodnik i uzrujano
je pita nije li prerano za rucak, a mama mu, nenavikla da joj se mijesa u
poslove, dobacuje razdrazen pogled i odlazi. Tata podize ruku kao da
zeli pogledati na sat, shvaca da na ruci nema sat, pa baca pogled na
pokvaren sat i nesto mrmlja sebi u brk.
Pitam ga je li sve u redu i on mi kaze da jest, ali to samo pojacava moju
sumnju. No, nikako ne mogu odgonetnuti zasto je tako uzrujan, a zbog
za njega posve neuobicajena ponasanja pomisljam da je mozda pod
nekakvim lijekovima.
Zali se da je prerano za rucak, sto u normalnim okolnostima nikada ne
bi ucinio, ali gosti mu odgovaraju da su gladni.
Pa gotovo su dva sata popodne, kaze mu stric Madzid.
Zbilja? tata opet baca pogled na prazno zapesce, a onda opet toci
votku u casice i nazdravlja: Za prijateljstvo!.
Svi piju, a tata me odmah zatim pita koliko je sati. Pomno mu se
zagledavam u oci jer mi doista nije jasno sto mu je. Je li iscrpljen? Je li
poludio? Vec se napio? Samo se nadam da nije bolestan. U tom se
trenutku opet oglasi zvonce s dvorisnih vrata i tata mi kaze da odem
van i otvorim, a onda trci u kuhinju i poziva sve zene da nam se
pridruze jer je stigao jos jedan gost.
Dok idem prema dvorisnim vratima, okrecem se prema Zarinu balkonu
i pogledom trazim Maskiranog andela. Balkon je prazan.
Otvaram dvorisna vrata i ostajem zaprepasten. Preda mnom stoji
gospodin Mehrban. Skace i grli me gotovo istom silinom kao i onoga
dana Zarin otac. Iz kuce se prolama cika i vriska i svi gosti navaljuju na
vrata.
Prva do nas stize gospoda Mehrban. Odmicem se, a muz i zena jedno
drugome padaju u zagrljaj. Svi izlaze u dvoriste i govore u isti mah,
osim mojega oca koji sutke promatra prizor s terase na prvom katu.
Ocito je znao da gospodin Mehrban danas izlazi iz zatvora i sada vidim
192
da mu je nestao onaj sluden izraz iz ociju. Nije toga svjestan, ali dugo
ga promatram. Ne zna ni da se upravo u tom trenutku nadam da cu
jednoga dana biti bas poput njega.
Dok se ostali gosti guraju ne bi li izgrlili gospodina Mehrbana, gospoda
Mehrban sjeda na tlo i jeca.
Hvala Bogu, hvala Bogu! vice, lupajuci se u prsa. Mislila sam da to
nikada necu docekati!
Moja je majka grli i govori da bi se trebala smijati jer joj je muz
napokon na slobodi i na sigurnom. No, gospoda Mehrban zarobljena je
u vrtlogu osjecaja koji se nece tako brzo smiriti. Gospodin Kasravi grli
gospodina Mehrbana i kaze mu da je neizmjerno sretan sto mu je stari
prijatelj zdrav i na sigurnom, a moja baka kaze da bismo trebali zapaliti
esIand kako bismo odagnali davla. Djed joj dobacuje prijekoran
pogled.
Napokon stize i moj otac, pa se dugo grli s najboljim prijateljem. Smiju
se i dosaptavaju, a gospoda Mehrban i dalje place na podu. Polako se
ljulja, ruke joj se tresu, obrve trzaju, a vlazne usnice tresu.
Bacam pogled prema krovu i vidim da je Maskirani andeo opet na
balkonu. Zna li sto se dogada? Place li i ona? Cim shvati da sam je opet
spazio, povlaci se u sjenu.
Ulazimo u dnevni boravak.
Ovo mi je najsretniji dan u zivotu, kaze moj otac. Moj je najbolji
prijatelj ovdje, obitelj mi je ovdje, a ovdje su i moja dva sina,
pokazuje Ahmeda i mene.
Natace nam jos votke i svi pijemo u cast Mehrbanova povratka. Sam
Mehrban brzo ispija pice, rukavom kaputa brise gust brk, a onda gleda
svoju zenu, grizuci usnicu da bi suspregnuo suze. Sve zene pocinju
plakati, a muskarci pristojno okrecu glave. Cujem kako djed sapce
nesto o tome kako su za sve to krivi Britanci.
Gospoda Mehrban ne skida pogled s muza, sapce molitve i brise suze.
Moj otac prekida tisinu i pita Mehrbana kako je. On odmahuje glavom
i tiho govori da je dobro, ali onda brizne u gorak plac. Znam te jecaje:
sjecam ih se iz svojih bolnickih dana. Jecaj je to slomljena srca i
unistena duha, jecaj boli koja je prevelika da bi se mogla opisati bilo
kojim drugim jezikom osim jezika suza. U tom trenutku silno zelim jos
jedno pice. Zestok ujed votke vise mi ne smeta i godi mi tupilo koje
donosi sa sobom, bas kao i one noci nakon sto smo pokopali Doktora.
Ahmed je, cini se, duboko dirnut svime sto se odvilo u nasoj maloj
kuci. Vidim da je zadivljen gospodinom Mehrbanom i drago mi je sto
193
su se napokon upoznali. Sigurno ce, kao dvojica muskaraca koja su
nepravedno zavrsila u zatvoru, imati o cemu pricati.
Zasto su te ovog puta odveli? pita gospoda Mehrban, glasom
prigusenim od suza.
To ti nikada ne kazu, odgovara joj muz.
Moje tete sjede jedna do druge nedaleko od gospode Mehrban, drze se
za ruke, a niz obraze im se cijede suze. Moji stricevi puse i sute, sto je
za njih vrlo neobicno. Moja buduca supruga sjedi majci u krilu i igra se
s lutkom, pa se pitam hoce li se sjecati toga dana kada odraste.
Gospodin Kasravi sjedi na podu do mojega oca i sigurno bi najradije
rekao nesto o Kadzarima i njihovim zaostalim obicajima, no zna da
sada nije pravo vrijeme za to i da trenutak pripada Mehrbanovima.
Nakon rucka opet pijemo, pa veceramo i onda opet pijemo. Potpuno
sam pijan, bas kao i svi drugi muskarci u kuci. Gospoda Mehrban sjedi
do muza i, iako je javno izmjenjivanje njeznosti u nasoj kulturi
potpuno neprihvatljivo, gospodin Mehrban joj prebacuje ruku preko
ramena i cvrsto je privija u zagrljaj.
Uopce se ne sjecam kada su Fahima i Ahmed otisli kuci, a ne sjecam se
ni kako sam ni kada otisao na spavanje. Budim se na madracu u
dnevnom boravku i jedino se sjecam neobicnog sna koji mi se upravo
odvio pred ocima. Sanjao sam stabla naranca u podnozju planine i
rijeku koja protjece izmedu stabala s juga prema sjeveru. Crni se oblaci
nadvijaju nad planinu, a munja iz daljine osvjetljava nebo dok prve
kapljice kise plesu prema zemlji. Obronci planine prekriveni su bijelim,
mirisnim pupoljcima cvijeta narance koji na tlo padaju poput snijega i
zbog njihova je blistavog sjaja gotovo nemoguce zadrzati pogled na
planini. Odjednom se na strmini pojavljuje ljudski obris, pa skiljim da
bih razabrao tko mi se primice, ali odbljesak je pupoljaka prejak.
Prepoznajem tek oci Maskiranog andela iza cipkaste koprene bijele
burke i vidim kako trepcu u ritmu otkucaja mojega srca. Citav me
prizor podsjeca na sliku tajanstvene zene koju mi je Zari nacrtala po
nespretnom opisu koji sam joj izrekao prvi put kad smo bili nasamo u
kuhinji.
Bijela prilika zastaje nekoliko metara dalje od mene i velikim plavim
ocima zuri u moje.
Odjednom nas zapuhuje snazan vjetar koji latice podize u vijavicu
opojnog mirisa. Maskirani se andeo svim silama nastoji odrzati na
nogama i ja posezem za njezinom rukom pod burkom, ali vjetar je nosi
od mene. Pokusavam je uhvatiti, ali nemilosrdna majka priroda obavija
194
je vihorom i zbacuje joj burku. Svim se silama trudim da je vidim, ali
njezin lik nestaje u oluji bijelih latica.
Koji cudan san!
Pitam se zatim zasto nam SAVAK ne zeli reci gdje je pokopana Zari.
Kako bi im odavanje tog podatka moglo nastetiti? U grlu mi se stvara
cvor. Gledam u stojeci sat. Kada bih ga barem znao popraviti.
..]cn[v v .]cni
Sjedim u dnevnom boravku i kroz prozor zurim u dvoriste. Kao i
obicno, potpuno sam zaokupljen svojim mislima. Do usiju mi dopire
tatin glas kako govori mami:
Vrijeme leti. Za cas ce se on oporaviti, vidjet ces!.
Vrijeme leti ? Kakva glupost. Kao da mi nije dovoljno to sto mi tvrde
da je vrijeme ono najvrednije u zivotu svakoga covjeka i da vrijeme
lijeci sve rane, nego sad jos i leti!
Ahmed, Iradz i drugi momci iz susjedstva citavog su dana u skoli.
Skola mi nimalo ne nedostaje, ali samoca mi je teska. Rekao sam tati
da se sljedece godine ne zelim vratiti u skolu bez Ahmeda i Iradza, sto
je on odmah prihvatio, pa sada sreduje sve sto je potrebno da za
nekoliko mjeseci otputujem u Ameriku.
Za tebe Iran vise nije siguran, kaze. Nikada ne znas kada bi
SAVAK opet mogao otvoriti taj slucaj zbog nekoga novog zatvorenika
koji bi im rekao nesto o Doktoru.
Pomisao na odlazak iz Irana i boravak u zemlji koja je od njega
udaljena dvadesetak tisuca kilometara nimalo mi se ne svida.
Veci dio dana provodim u svojoj sobi na najvisem katu kuce, gdje u
rukama stezem jastuk koji mi je postao glavni oslonac, bez obzira
lezim li, sjedim, ili hodam gore-dolje po sobi. Sto ga cvrsce stezem,
mirniji sam. Kao da me stiti od okoline. Katkada satima sjedim na
istome mjestu i buljim u prazno. Ne razmisljam ni o cemu, nista ne
osjecam i, sto je najgore, ni za sto me nije briga. Zivot mi je prekrila
neumoljiva tisina i dok sve oko mene ide dalje, ja stojim na mjestu,
opiruci se svakoj promjeni. Zivim u svojem zivotu, ali ne doticem ga,
ne osjecam ga, a najmanje ga od svega cijenim.
S vremena na vrijeme prizeljkujem povratak u one dane kada mi se
svaka uspomena na proslost cinila poput poglavlja iz bajke. Iz dosade
katkada otvaram knjige, ali ubrzo shvacam da samo zamagljenih ociju
zurim u njihove stranice. Nema dugo tome da sam slavljenicki
195
pozdravio preuzimanje uzda vlastita zivota u vlastite ruke, a sada mi se
to slavljenje cini besmislenim i glupim.
Nekoliko dana nakon onoga cudnog sna sjetio sam se Zarina crteza na
kojemu gledam u djevojku bez lica pred planinama. Sliku sam pribio
na zid, ali sada je na tom mjestu samo rupa od cavlica. Pretrazujem sve
knjige na polici i torbu koju mi je otac kupio onoga dana kada sam
posao u gimnaziju, no slici ni traga.
Pitam majku je li negdje vidjela crtez i ona mi odgovara da nije. Otac
mi kaze da nikada ne bi uzeo nista iz moje sobe a da me prije toga ne
pita za dopustenje. Prekrivam rupicu na zidu. Kada bi barem netko
mogao uciniti isto s rupom u mojem srcu.
Nocu, kada svi zaspu, ponekad kroz prozor gledam u mjesto na kojemu
smo Zari i ja znali sjediti. Sjecam se zagrljaja, njezine glave na mojem
ramenu i njezinih sklopljenih ociju. Oci mi se brzo pune suzama i
ostajem bez daha, kao da mi se na prsa spustio golem teret. Osjecaj je
toliko stvaran da od te prikaze uspijevam pobjeci jedino ustajanjem i
uzrujanom setnjom na kraju koje obicno zavrsavam na terasi gdje
skrecem pogled sa svega sto me podsjeca na Zari, ali oci mi ipak bjeze
prema prozora njezine sobe. Ondje je svjetlo uvijek upaljeno i zavjese
uvijek navucene. Katkada iza zavjesa vidim sjenu Maskiranog andela.
Obrisi su to tijela koje se klanja u molitvi: ruke podize uz usi, naginje
se prema naprijed, a zatim sjeda i celo spusta na mohr'. Hladno je i
dah mi se u dodiru s nocnim zrakom pretvara u paru, ali bolje mi je
vani nego u sobi gdje mi se ponekad cini da me zidovi stiscu.
Jedne veceri nailazim na otvoren prozor i iz Zarine sobe cujem kako
Maskirani andeo recitira neke stihove. Sjetim se da mi je Zari jednom
rekla kako je Soraja cijeli HaIizov Divan naucila napamet, pa napinjem
usi ne bih li joj bolje cuo glas, ali do mene dopire tek prigusen sapat.
Mjesec je na nebu jasan i noc je okupana njegovom svjetloscu. Sjene
gradevina kao da se ispreplicu s necim sto je zapleteno u sve ostalo i
cini mi se da se upravo u tim sjenama krije ispunjenje Zarina obecanja
da ce uvijek biti uz mene.
Zarko se zelim utopiti u toj tami i stopiti se sa sjenama. Trazim je u
najmracnijim kutovima, pomno zureci u svaki pedalj noci i nadajuci se
da me negdje iz tog mraka gleda i da ce nam se oci barem nakratko
susresti. Znam da je tu, osjecam to, i znam da bih trebao izici iz sobe,
ali bojim se da je necu naci.

'Mohr ili turba mala je glinena plocica kojom se neki sijitski muslimani sluze pri dnevnim
molitvama te prislanjaju celo uz nju. Mohr ili turba simbolizira zemlju, ili je cak napravljen od
zemlje iz svetoga grada Karbale u Iraku, posebno vaznoga za sijitske muslimane.
196
Jedne druge veceri sjedim uz prozor u sobi i gledam prema Zarinoj
terasi, kada se odjednom u sjeni pomakne djelic tame. Srce mi poskoci
zbog prizora u kojemu je netko kroz tamu jedva primjetno otklizao s
jednoga mjesta na drugo, premjestio se i zatim zastao. No, tkogod to
bio, sada se vise ne mice. Umisljam li, ili je netko doista ondje?
Jabukolika mi je jednom rekla da postoji bolest zbog koje ljudi
haluciniraju. Jesam li izgubio razum?
Pomno se zagledavam u priliku koja se nacas razabire, a nacas nestaje
u tami, ali nisam posve siguran ima li ta sjenka doista ikakav obris. Sto
dulje zurim u noc, to mi se vise cini da ono u sto zurim nije nista doli
noc uokvirena tamom. Ustajem i palim svjetlo u sobi, pa sjedam na isto
mjesto i pogledom trazim obris. Ne vidim nista. Cak ni siluete.
Blaga je, ali tamna noc. Tiho se suljam na terasu i gledam ka Zarinoj
sobi. Svjetla su ugasena, prozor je otvoren, a zavjese se pod naletima
vjetra krecu poput zene u rukama vrsnoga plesaca. Sjedam na zidic
izmedu nasih dviju kuca i prisjecam se kako smo sjedili s njezine
strane zida i citali poeziju. Kliznem na njezinu terasu i sjedam,
zamisljajuci da je kraj mene. Neocekivano me zapljusne golem val
melankolije. Utapam se polako i bez snage, tek s ostrom boli i
poplavom suza. Naslanjam glavu uza zid, zatvaram oci i tonem u sebe.
Hodam sa Zari uz brdo omedeno izmaglicom. Pod nama su doline
obrasle uvelim korovom, vjetar puse u svim smjerovima, a trava se
poslusno svija pod njegovim naletima. Nebo je tamnoplavo, bez
ugljene tame na kojoj se nocu isticu zvijezde ili oblik ispunjen
predivnim mirisom zbog kojega mi nosnice tuli i uzivaju.
Je li ovo doista san?
Zari je odjevena u bijelu pamucnu haljinu, a ja u odijelu. Okrece se i
gleda me u oci, a ja je desnom rukom primim oko struka. Polaze mi
glavu na rame i licem dotice moje, ja je i ljubim, sapcem da je volim i
da je nikada vise ne zelim od sebe. Ako je to san, ne zelim se nikada
probuditi.
Zari mi govori da ne sanjam.
Odjednom se nademo na njezinoj terasi. Zari sjedi, glavu mi privija na
prsa i ruke obavija oko vrata. Ne vidim joj lice.
Hladno je, sapce. A ti se bas nisi dobro obukao. Nemoj mi se, duso,
prehladiti!
Cvrsce se privijam uz nju, a ona me grli jos jace. Ne otvaram oci. Ne
zelim provjeravati je li sve to stvarnost. Dovoljan mi je njezin glas.
Grijat cu te svojim tijelom do izlaska sunca, a onda moram poci,
kaze.
197
Ne zelim da odes, placem.
Miluje me po licu, ljubi me u obraze i kaze mi da je uvijek tu negdje, u
blizini. Jedva mi cujnim sapatom govori da me voli, ali da je ne smijem
vise oplakivati. Ovako je jednostavno moralo biti. Drago joj je sto sam
joj posjetio roditelje i sto sam bio toliko jak da pred njima nisam
zaplakao.
Ti si mof andeo, kazem joj, ali ona mi kaze da andele nitko ne vidi.
Nitko ih ne cuje i nitko ih ne osjeca.
Znaci, mora da sanjam Zarin divan glas i njezin topao zagrljaj.
Pokusavam se okrenuti i zagrliti je, ali nemocan sam od tezine.
Otvaram oci i isprva ne znam gdje sam. Osvrcem se i shvacani da sam
pod zidom na Zarinoj terasi. Na istoku izlazi sunce, a zbog jutarnje bih
se studeni najradije odmah zavukao u krevet. Tada shvatim da sam
umotan u deku. Deka nije nasa, a i siguran sam da iz sobe nisam izisao
umotan u bilo sto. Bacam pogled prema Zarinoj sobi. Prozor je
zatvoren. Je li me u deku umotao Maskirani andeo ili Ahmed? Ahmed
vjerojatno nije, on bi me i probudio. Deka lijepo mirise, po
nepoznatom mi zenskom parIemu. Je li to Zarina deka? Je li se u nju
nekoc zamatala da bi se nocu ugrijala? Mozda me bas ona nocas
pokrila!
Po polozaju sunca zakljucujem da je oko sest sati ujutro. Bacam pogled
prema ulici i ondje spazim Maskiranog andela. Vraca se iz pekarnice s
dvije velike struce kruha Barbari'.
Hoda jako brzo. Mnogo brze nego sto je Zari obicavala.
Ulazi u dvoriste i za sobom zatvara vrata. Cim nestaje u kuci, slazem
deku i ostavljam je na zidu izmedu nasih dviju kuca. Odlazim u sobu i
uvlacim se u krevet, potpuno obuzet snom u kojemu me posjetila Zari.
Sumorna mi usamljenost tisti dusu, pa sam sebi govorim da sam sinoc
spavao u njezinu zagrljaju, ali cak se ni od te bezumne lazi ne osjecam
bolje.
Vecer nakon toga opet sjedim u sobi i gledam kroz prozor, u narucju
stezuci jastuk. Tamna je noc zastrta oblacima, pa ne vidim Mjesec, ali
u zraku mirisem kisu. Svuda oko mene vlada tisina, ali jednolicno mi
zujanje iz nepoznata izvora umiruje duh i miluje usi. Gledam Zarin
balkon, pogledom trazeci siluetu koja je vecer prije komadic noci
oblikovala u privid nade.

'Kruh Barbari ili nan-e Barbari jedna je vrsta tanke perzijske lepinje i jedna od najcescih vrsta
kruha u Iranu. Naziv je dobio po narodu Barbara koji su zivjeli u pokrajini Horasan, a do
glavnoga je grada dosao i postao popularan u doba dinastije Kadzara.
198
Mozda je, ako ne skrenem pogled, opet pronadem. Mozda se, ako
pomnije gledam i oci priviknem na tamu, opet pojavi.
I evo je, samo sjenka, samo trag, obris noci. Ne skidam pogled sa sjene
i cekam da se pomakne kao sinoc. Mozda je ne bih prestrasio kad bih
mogao prolebdjeti kroz prozor, ali stogod jest, sjenka se ne mice. Stoji
na mjestu, potpuno nepokretna, i gleda me. Od iznenadnog mi naleta
vjetra odjednom zavjese polete u lice, a s druge se strane djelic tame
zatrese i citava noc zadrhti. Sada sam siguran da se sjenka pomaknula.
Ne haluciniram. Jezim se od glave do pete.
Jurnem na balkon, ali na njemu ne nalazim nista. Stojim ondje citavu
vjecnost i ogledavam se te naposljetku prelazim na Zarinu stranu zidica
i sjedam na nase mjesto. Gledam prema njezinoj sobi. Svjetla su
upaljena, ali prozor je zatvoren i zavjese navucene. Gotovo su sva
svjetla u ulici ugasena. Gledam na sat: jedanaest i trideset.
Iza Zarinih zavjesa Maskirani andeo hoda s jedne strane sobe na drugu.
U djelicu joj sekunde opazim lice iz proIila. Nema burku, ali prolazi
prebrzo da bih je doista vidio. Silno bih je htio pogledati i vidjeti kako
izgleda. Zivi u istoj sobi u kojoj je zivjela moja Zari, spava u njezinu
krevetu, sjedi u istom stolcu u kojemu sam je drzao u narucju. Prilazim
prozoru i virim kroz otvor na zavjesama. Srce mi divljacki udara, krv
navire u glavu, ruke drscu, koljena podrhtavaju i oblijeva me hladan
znoj.
Maskirani andeo sjedi nasred sobe, ledima okrenuta prema prozoru.
Spustene glave cita knjigu, HaIizov Divan, istu onu koju je naucila
napamet.
Zasto cita knjigu koju zna napamet?
Odjevena je u dugu crnu haljinu koja je prekriva od vrata do gleznjeva,
a na glavi joj plava marama pokriva kosu. Crna burka prebacena je
preko stolca pokraj okruglog stola, a deka u kojoj sam se jutros
probudio polozena je pokraj kreveta. Na drugom kraju sobe spazim
biljeznicu sa Zarinim crtezima. Sve bih dao za tu biljeznicu!
Maskirani andeo odjednom podize glavu i gleda pred sebe, kao da je
osjetila da je kroz prozor netko promatra. Sve u meni vice da bjezim
kuci, ali noge su mi prikovane uz tlo. Ramena joj se podizu i spustaju
kako dise i samo se u djelicu sekunde malo okrece u stranu. Zatim
ponovno spusta glavu i nastavlja s citanjem.
Zahvaljujem Bogu sto se nije okrenula i suljam se kuci.
199
.. )ci:]c.i.v oc.
Proslo je vise od mjesec dana kako sam izisao iz bolnice i cetvrt je
naglo ozivjela zbog perzijske Nove godine koja se slavi prvoga dana
proljeca. Prvih trinaest dana u godini nema skole, pa ljudi putuju,
posjecuju jedni druge, razmjenjuju darove, zaboravljaju stare svade i
mire se. Duh blagdana dirnuo je i saha koji je tim povodom pomilovao
neke politicke zatvorenike i nekolicinu obicnih zlocinaca, a ja se pitam
bi li Doktor, da je pozivio, ikada dosao na red. Cak se i moj stric i teta
mire, jedino sam ja zarobljen u najtamnijoj zimi svojega zivota, bez
vidljivoga kraja i izlaza. Ahmed i Iradz cesto me posjecuju i drago mi
je kada dodu, ali katkada odlutam dok pricaju i uopce ih ne slusam. I
inace se iskljucujem iz svega sto me okruzuje.
Dok jednoga dana u predvecerje stojim na terasi, s Ahmedove strane
zacujem glas njegove bake.
Dolazi po mene, objavljuje s balkona.
Tko dolazi, bako? pitam je.
Naborano joj se celo napinje dok govori:
Moj muz. To je njegov novogodisnji dar. Povest ce me sa sobom!.
Aha, kazem tuzno, ali potajno prizeljkujem isti takav dar od Zari ili
Doktora.
Na licu joj primjecujem da se nasminkala.
Lijepo izgledate, bako, kazem joj.
Uredila sam se za njega, odvraca mi. Svake veceri razgovaramo, ali
ne pokazuje mi se.
A vidite li ga, bako? pitam, misleci na Zari u nocnim sjenama.
O, da, vidam ga svake veceri otkad je otisao kaze s trackom tuznoga
smijeska na usnicama. I ti ga vidis, zar ne?
A gdje ga trazite?
Baka me zacudeno gleda, kao da ne razumije o cemu govorim.
Skriva li se u tami? pitam je. Mice li se, ili stoji na mjestu?
Na mjestu? ponavlja, ocito ne shvacajuci. Gega se do ruba balkona i
u glavi mi ponovno odjekuje majcin glas. Stotine ljudi godisnje padne s
tih prokletih krovova. Hitro joj se primicem, kako bih je mogao
uhvatiti ako izgubi ravnotezu.
Ovog puta me zeli povesti sa sobom, sapce ozbiljno.
A je li vam ikada ista rekao?
Rekao?
Da.
200
Na trenutak zastaje i razmislja, a onda kaze:
Ne znam. Ne cujem bas dobro, nagluha sam. Ako mi je nesto i rekao,
nisam ga cula!.
Ali culi ste moju zenu kako place, zar ne?
Tvoju zenu? Zasto place?
Gledam joj u zbunjeno lice i zalim sto sam uopce ista spomenuo.
Ne daj da ti zena place, kaze. Moj mi muz nikada nije dao razloga
za plac. Nikada!
Dobro, bako.
Znas li kako smo se moj muz i ja upoznali?
U americkom veleposlanstvu?
Americkom veleposlanstvu? blijedo me gleda.
Ne, bako, ispravljam se. Ne znam. Kako ste se upoznali?
Hoces da ti ispricam? odjednom zivne.
Ispricajte, molim vas.
Kada mi je bilo sedamnaest, zapocinje baka, otkrili su da imam
neizljecivu bolest. Tocno tako su je zvali, neizljeciva bolest. Majka mi
se danju i nocu molila Bogu, preklinjuci ga da mi se smiluje, kao da
Bog nema pametnijeg posla. Odjednom zastaje s pricom i zbunjeno
me pita: Jesi li ikada imao sedamnaest godina?
Jesam, bako.
Aha, mrmlja. Ali nikada nisi imao neizljecivu bolest, zar ne?
Nisam, bako.
Opet zastaje i razmislja, kao da se ne moze sjetiti gdje je stala s pricom,
a onda me pita:
Sto mislis, jesu li raj i pakao medusobno povezani?.
Molim? pitam.
Majka mi je govorila da je Bog iskopao rupu u zemlji i ispunio je
plamenom, a onda povrh nje izgradio raj. Ali to bas nema smisla, zar
ne ? Nitko se u nebu onda ne bi mogao moliti jer bi tlo bilo prevruce, je
li tako?
Najradije bih prasnuo u smijeh, ali suzdrzavam se.
A opet, ako raj i pakao nisu povezani, nastavlja, sto je izmedu
njih? Okrece se prema meni i upitno me gleda, a ja slijezem
ramenima. Zbilja ne znam odgovor.
Moja je sirota majka cijele noci plakala zbog moje neizljecive bolesti,
a ja sam trebala umrijeti i otici u raj, kaze. Gdje god taj raj pri vragu
bio. Postila je i davala novac siromasnima, kuhala posebnu juhu aas i
njome hranila siromahe, a ja sam cijelo vrijeme mislila: Cekaf, fa
umirem, :asto onda siromasnima dafe sve poslastice?
201
Shvacajuci da se upravo nasalila, baka se smijesi, a smijem se i ja,
poticuci je da nastavi.
Cijelo me vrijeme strasno bolio trbuh, prica. I cim bih nesto stavila
u usta, odmah bih povratila. Bila sam zbilja jadna. A sve to sa samo
sedamnaest godina! Odmahuje glavom i nastavlja: Sedamnaest
godina... nije to dobra dob. Tada shvacas da imas srce i osjecaji ti
pomute um!. Nakratko zastaje.
Ahmedov je djed zivio nekoliko kuca od nas. Bio je mlad i zgodan,
jako zgodan. Kad god bih ga vidjela, poslije bih dugo, dugo plakala.
Ponovno zastaje i zuri u noc. Nakon nekog vremena kaze: Jesam li ti
rekla da ce doci po mene?.
Jeste, bako.
Dosao je vec jednom prije, ali tada jos nisam mogla poci s njim. Sada
bih mogla i bas bih voljela. Opet zastaje i sada dugo suti. Gleda prema
dvoristu i duboko uzdise. Polako joj se primicem, u strahu da bi mogla
izgubiti ravnotezu i pasti. Izraz lica toliko joj je zbunjen da ni uz
najbolju volju ne mogu pogoditi o cemu razmislja, no na kraju ipak
izusti: Jednoga sam se dana popela na brdo iza oceve kuce i bacila
sam se s litice!.
Bacili ste se s litice? pitam i primicem joj se jos blize.
Sto ce ti zivot ako ga moras prozivjeti bez voljene osobe? Da, i sad
sam se sjetila: nisam bolovala od neizljecive bolesti, samo sam bila
zaljubljena. Ali ljubav je isto neizljeciva bolest, zar ne?
Tiho potvrdujem da jest.
Naravno da jest. Zato i svi veliki ljubavnici na kraju price umiru.
Baka se odjednom pretvara u osobu potpuno svjesnu svoje okoline. S
lica joj nestaje zbunjen i omamljen izraz zbog kojega inace djeluje
bezumno i izgubljeno, a zamjenjuje ga bistar pogled osobe koja tocno
zna tko je i sto je. Toliko mi je blizu da bih joj mogao izbrojiti sve bore
na licu, tom licu koje sam vidio bezbroj puta, a nijednom ga nisam
doista pogledao. Provlaci prste kroz zacudno dugu sijedu kosu i nesto
mrmlja ispod glasa. Nekoc je bila visoka i vitka, ali s godinama se
pogrbila. Oci su joj blijedosmede boje koja se prelijeva u sivu, isto kao
i oci mojega djeda, a po obliku brade i nacinu na koji guta slinu
zakljucujem da i ona nosi zubalo.
Vise je nalik portretu nego zivoj osobi i shvacam da sam je silno
zavolio.
Blizu oceve je kuce bila jedna litica. Jesam li ti to vec rekla? pita me
hrapavim, ali ljubaznim glasom, vrlo nalik glasu moje bake.
Jeste, bako, rekli ste mi.
202
Strasno sam dugo padala i mislila sam da cu sigurno umrijeti. Takav
se pad ne prezivljava. Cak sam se i onesvijestila u zraku. No, kad sam
otvorila oci, bila sam u njegovu narucju. Vidio je da se bacam s litice i
uhvatio me.
Pa to je divno, bako. Mora da je bio vrlo snazan covjek.
O, da, najjaci na svijetu, prisjeca se baka sa sjetnim osmijehom.
Tako je, zacuje se iz tame Ahmedov glas. Uhvatio je baku dok je
padala s litice. Bio je najjaci covjek na svijetu.
Doci ce po mene, kaze mu baka.
Da, bako, rekao sam ti da ce se ubrzo vratiti, kaze joj Ahmed i
rukama obavija njezina krhka, pogrbljena leda.
Zeli me iznenaditi, kaze baka, ukopana u Ahmedov zagrljaj. A
jednoga cemo se dana vratiti zajedno i iznenaditi tebe. To bi bilo bas
lijepo, zar ne?
Vrlo lijepo, slaze se Ahmed, a i ja kimam glavom. Baka se okrece i s
terase sepa u kucu.
Da, to bi bilo krasno. Bas krasno, mrmlja i nestaje iza vrata.
Ahmed se smijesi i odmahuje glavom.
Price joj svakoga dana postaju sve kreativnije i zabavnije. Ali zbilja je
iznimna osoba, znas? Jesam li ti ikada rekao da je bila prva zena u
mjestu koja je skinula cador?
Nisi, odgovaram iznenadeno.
Ljudi to ne znaju, ali zbilja jest. I to u Kasmaru! Ni priblizno
najnaprednijem gradu na svijetu. Lice mu se smeksava od sjetnog
osmijeha. Bila je i prva zena u gradu koja je zavrsila srednju skolu.
Prava buntovnica, svojeglava i postojana kao stijena. Roditelji su je
udali za djeda samo zato da je se rijese, posprdno se smijulji Ahmed.
Baka se nije htjela udati za njega, mrzila ga je. U pedeset godina
braka nijednom mu nije uputila lijepu rijec, ali on to nije ni ocekivao.
Odmahujem glavom. Bakina me beskrajna sanjarenja o djedu malo
previse podsjecaju na moje nocne potrage za Zari, pa se pitam hocu li i
ja jednoga dana lunjati po cetvrti i izmisljati price o tome da je Zari
bila sveucilisna proIesorica i da je spasila macku iz pozara.
Bio je dobar covjek i neizmjerno strpljiv s njom, nastavlja Ahmed.
Mislim da ju je jedino on ozbiljno shvacao. I nikada se nije zalio na
nju. Neki su ga prijatelji zbog toga smatrali slabicem, a susjedi u
Kamsaru govorili su da uopce nije pravi muskarac i da je ne moze
zadovoljiti u krevetu, pa je ona zbog toga tako agresivna. Djeda nije
bilo briga za te price, uopce ih nije slusao, ali ona jest. Pa je lijepo
rodila cetvero djece, jedno za drugim.
203
Lice mu se izvija u prepredenu grimasu.
Mozda ga je samo tada pripustila k sebi, tko zna.
Smijem se.
Jesi li znao da je ateistica? pita me Ahmed.
Nisam.
Zena njezinih godina, odgojena tako kako je odgojena, i to u
Kamsaru, pa da ne vjeruje u Boga? Zamisli ti to! Ima srece sto je nisu
kamenovali. Tata kaze da se nikada ni za sto nije molila, ali da su joj se
sve zelje ispunile.
Kako?
Djed, odgovara Ahmed i pali cigaretu. On je bio Bog kojega nikada
nije stovala i zato ga sada vidi kamo god se okrene.
.To:i. vnvcv
Majka mi donosi vruci caj, ali pravim se da spavam sjedeci na stolcu,
pa odlazi iz sobe da me ne bi probudila. Vec sam joj rekao da mi je
lakse zaspati kada ne lezim u krevetu jer mi od lezanja mozak upada u
hiperaktivnu zbrku. Okrecem se i prevrcem dok mi ne dojadi, pa na
kraju uvijek zavrsim na stolcu s knjigom u ruci i tu vec nakon nekoliko
procitanih redaka obicno zadrijemam.
Ni sam ne znam kada tocno uspijevam zaspati, ali prijeko mi potreban
san prekida zenski vapaj. Ne znam odakle dopire, ali osjecam kako mi
se dlacice na vratu uzdizu od jeze. Vapaj je bez sumnje zenski i sasvim
sigurno dopire s druge strane mojega prozora. Htio bih otvoriti oci i
pogledati van, ali preumoran sam, pa samo pomno osluskujem i ne
cujem nista osim nocne tisine. Sjetim se da mi je Ahmedova baka rekla
da je cula plac djevojke iz kuce do moje. Nedostafes fof. Svake noci
place :a tobom, bas kao i fa :a dfedom. Prolaze me trnci.
Tada zacujem jos jedan tihi jecaj i to ovoga puta bas s druge strane
mojega prozora. Drhtim od nagle studeni, otvaram oci i gledam na sat.
Cetiri su sata ujutro.
Nakon jos jednoga jecaja bacam jastuk na pod i jurim na terasu. Bojim
se pogleda na Zarinu sobu, ali oci mi same skrecu onamo. Prozor je
otvoren, a zavjese navucene. Tko to place i zasto? Maskirani andeo?
Zasto bi ona plakala? Nedostaje joj Zari? Mozda joj nedostaju roditelji.
Mozda je zaljubljena u nekoga iz svojega grada, pa joj on nedostaje.
Ne, sigurno nije to, nije ona taj tip zene.
Pozorno slusam, ali vise nista ne cujem, pa sjedam na zidic izmedu
204
moje i Zarine kuce, razmisljajuci o tome da jednostavno pridem
prozoru i pogledam u sobu. U tom trenutku dasak vjetra blago zaljulja
zavjese: svjetlo je u sobi ugaseno. Da prijedem na njezinu terasu? Ali
zasto? Premracno je, nista necu vidjeti.
Srce mi bubnja u usima i prsima, a onda se odjednom pomakne nesto
pod zidicem na Zarinoj terasi. Osvrcem se i spazim Maskiranog andela.
Nepomicno sjedi na istome mjestu na kojemu smo Zari i ja obicno
sjedili i na kojemu sam ja neku noc zaspao pa sanjao Zari. Rado bih joj
nesto rekao, ali ostao sam bez glasa. Rado bih se maknuo i otisao kuci
prije nego sto me spazi, ali ne mogu se pomaknuti, bas kao i one veceri
kada su odveli Doktora.
Ustaje polako, odmjereno i tiho, kao da je citavo vrijeme znala da sam
ondje i kao da me cekala. Okrece se prema meni i mjesecina prodire
kroz crnu cipku na kopreni njezine burke. Pod cipkom su dva vlazna,
tirkizna oka koja sjaje poput zvijezda u barsunastoj tmini noci. Blago
uzdise, a meni se cini da u cijelom svemiru nema dovoljno kisika za
moja pluca. Maskirani je andeo gotovo iste visine, mozda cak i istoga
stasa, iako to zbog plasta ne mogu procijeniti. Trenutak potpunog mira
traje poput citave vjecnosti.
S juga nas odjednom zapuhne blag vjetar i njezina burka zaleluja
zrakom, bas kao sto je one veceri pred mojim prozorom zatreperio
komadic noci.
O, Boze, pa to je bila ona, Maskirani andeo, utkana u nocnu tamu,
neprimjetna u njezinu zagrljaju. Zar me ona gledala kako se na stolcu
ljuljam naprijed-natrag?
Tada se okrece i odlazi prema Zarinoj sobi. Rub joj se burke vuce po
tlu i skuplja prasinu s betona, a dok odlazi, glavom je jos uvijek
okrenuta prema meni. Htio bih joj doviknuti da stane, ali glasa jos
uvijek nemam, pa ona ulazi u kucu i za sobom zatvara staklena vrata.
Jos neko vrijeme sjedim na zidicu. Maskirani me andeo doista nocu
promatra?
Zasto?
Kakva je znatizelja na to nagoni?
Sto joj je Zari rekla o meni? Mozda samo provjerava patim li previse.
Sati prolaze, ali spavati ne mogu.
205
JC. 1nvvn'
Ahmed se nije salio kada mi je rekao da mu ne mogu slomiti duh
premlacivanjem u usranom zatvoru. Prkosniji je i buntovniji no ikada,
govori sve sto misli i radi sve sto mu se prohtije. Iradz mi kaze da u
skoli otvoreno kritizira proIesore, pogotovo proIesora Gordzija, nekada
obicnog vjeroucitelja, a sada ludog ravnatelja.
On je obican Iasist, rekao je okupljenima u skolskom dvoristu neki
dan, a Gordzi je stajao tek nekoliko metara dalje od njega.
Tko je Iasist, Ahmede? odmah ga je upitao Gordzi.
Mussolini, gospodine. Mussolini je bio Iasist. Idi Amin je Iasist. Ima
jos puno Iasista na ovome svijetu, proIesore. Ima ih koliko hocete!
Gordzi se na to zagledao u amajliju, izgovorio kratku molitvu i otisao.
I vi ste isto Iasist, proIesore, prosaptao je Ahmed. Gordzi se naglo
okrenuo i pogledao ga, ali Ahmed se samo nasmijesio, kao da se
nimalo ne boji Gordzijeva bijesa.
A sto mi moze? pita poslije Fahimu, zabrinutu zbog toga sto joj se
cini da je Ahmed ovog puta pretjerao.
Moze ti praviti probleme, zlato, odgovara mu, moleci me usput da ga
urazumim. Nije li tako? Daj mu, molim te, reci da prestane s tim
besmislicama!
Jednoga dana Gordzi kaze Ahmedu da se mora osisati jer mu je kosa
preduga.
Frizer mi je na godisnjem, proIesore, britko mu odgovara Ahmed.
Doista? A kamo je otputovao? pita Gordzi.
U AIganistan. Znate, on sverca drogom.
Ahmed mi poslije govori da je tocno vidio da bi ga Gordzi najradije
pljusnuo.
Ne tice ga se duljina moje kose, je li tako? Sto taj kurvin sin sebi
umislja? U sve zabada nos. Nisi li mi jednom rekao da Iasisti uvijek u
sve zabadaju nos?
Nisam, odgovaram. Ti i ja smo razgovarali o anarhizmu, ne o
Iasizmu.
Dobro onda. Vjerojatno sam to negdje procitao. Fasisti u sve zabadaju
nos. To bi trebao biti dio deIinicije te rijeci u rjecniku.
Fahima ga moli da prestane.

'Arapski termin koji muslimani izgovaraju kako bi iskazali nadu da ce se neki prije spomenut
dogadaj obistiniti. Doslovno prevedena, ta Iraza znaci: Ako bude po Allahovoj volji, ili
jednostavnije: Ako Bog da.
206
Jasno ti je da u ratu s ravnateljem ti ne mozes pobijediti, pa cemu
onda sve to?
Zbog toga sto mrzim tog pizduna, odgovara joj Ahmed.
Gordzi mu tu mrznju skupo naplacuje. Sljedeceg popodneva Ahmed se
iz skole vraca obrijane glave. Ravnatelj je u skolu doveo brijaca i
prisilio Ahmeda da se osisa na dva milimetra pred svim ucenicima i
proIesorima koji su prizor promatrali s krajnjom nevjericom.
Presao je preko cijeloga dvorista, zagledao se u oci svim okupljenim
ucenicima i svima naglasio da je on vrhunski autoritet u skoli te da se
nitko ne smije suprotstaviti njegovim odlukama i naredbama, prisjeca
se Ahmed. Po utucenom mu pogledu vidim da tesko podnosi ponizenje
kojem ga je Gordzi izlozio.
Jesi li mu se pokusao suprotstaviti? pitam.
Nisam, kaze. Ionako s time ne bih nista dobio. Otvorena borba s
ljudima na polozaju nema nikakvog smisla jer odmah u startu gubis.
Treba cekati pravi trenutak i onda se osvetiti!
Nakon nekoliko minuta stize Fahima. Zaprepasteno zuri u Ahmedovu
glavu.
Pa, sto si to ucinio? pita, rukama prekrivajuci usta.
Gordzi me osisao, odvraca joj Ahmed s usiljenim smijeskom.
Kako?
Skaricama, ogorceno ce Ahmed, a Fahima pokusava ne prasnuti u
smijeh.
Nisi se potukao s njim, nadam se!
Nisam, duri se Ahmed. Ali trebao sam!
Ipak mi je drago da nisi, kaze mu Fahima. A jesi li mu ista rekao?
Jesam, nakon sto su me vec osisali. Pogledao sam se u zrcalo i
zamolio ga da mi jos malo sredi zuluIe.
Fahima hihocuci pokriva rukom usta. Ahmed je iznenadeno gleda.
Zao mi je, ali zbilja izgledas smijesno, ispricava mu se i na kraju
prasne u smijeh.
Ahmed me gleda razrogacenih ociju.
Ona mi se smije!
Teatralno slijezem ramenima, i sam pokusavajuci zaustaviti glasan
smijeh.
Ruga mi se! zali se Ahmed.
Ma, ne, ne, ne, tjesi ga Fahima, a onda se jos jednom glasno nasmije.
Samo si jako sladak!
Ahmed mi dobacuje upitan pogled.
Zbilja si sladak, kazem mu.
207
Jesam? pita. Zbilja? Koliko sladak?
Jako, jako sladak, kaze Fahima.
Ahmed se opet okrece prema meni i ja ozbiljno kimam glavom,
potvrdujuci Fahiminu tvrdnju.
Imate pravo, izjavljuje nakon toga, ponosno se sepireci po sobi.
Nazvat cemo ovo Ahmedovim Frizom i svim klincima iz ulice
ponuditi besplatno sisanje u tom stilu. Ali samo deckima iz ulice! Svi
drugi moraju platiti! Zatim mi dobacuje pogled i vikne: Hej, pa ti ces
mi biti prva musterija!.
Juri u kucu i ubrzo se vraca sa skarama te me pocinje ganjati po
dvoristu. Fahima umire od smijeha.
Stani, kurvin sine, vice. Naredujem ti da se osisas! Suprotstavljas li
se ti to mojoj vrhovnoj komandi? Kako se usudujes? Prokleti pizdune!
Ahmed se sljedecih dana kloni proIesora Gordzija koliko god moze,
ali, poznajuci njega, samo vreba pravi trenutak za protunapad. Gordzi
se pak pojavljuje gotovo na svim Ahmedovim satima i sjeda u zadnju
klupu te promatra proIesore i ucenike.
Jucer je Gordzi upao na geometriju kod proIesora Bane, prica mi
Ahmed. Cim je usao, znao sam da nesto kani napraviti, a i drugim je
deckima to bilo jasno. Svi su sjedili uspravno kao svijece jer nitko nije
znao kad ce i zbog cega nastati sranje. Ali ja sam znao. Gordzi je
prisao proIesoru Bani i nesto mu dosapnuo, a onda se uputio prema
zadnjim klupama, da bi nas sto bolje mogao nadgledati. Bani, cini se,
nije bilo bas drago kad je cuo sto mu je Gordzi naredio, pa se poceo
meskoljiti i pogledavati prema njemu, ushodao se oko svojega stola i
onda jedva procijedio moje ime te me zamolio da dodem pred plocu
odgovarati. Zadao mi je teorem koji nikada u zivotu nisam niti vidio, a
kamoli znao rijesiti. Ahmed tu spusta pogled i gladi se po obrijanoj
glavi.
I sto se dogodilo? pitam.
Nisam ga, naravno, znao rijesiti, pa mi je Bana dao nulu i onda je
Gordzi sa zadovoljnim smijeskom na licu otisao iz razreda.
Zao mi je, duso, kaze Fahima.
Sjecas li se koliko smo prije mrzili Banu? pita Ahmed okrecuci se
prema meni. E, pa sad nam je Bana super. Nije li to zanimljivo? Kraj
Gordzija svi djeluju bolji nego sto jesu. Kao da te boli cijelo tijelo, pa
onda primjecujes samo onu bol koja je najgora.
Odmahuje glavom, duboko uzdise i napokon kaze:
Uz laznoga zanesenjaka i vjerskog Ianatika jucerasnji nam se diktatori
cine poput andela. Nije li to jednostavno neobicno?.
208
A sto na sve to kaze Moradi? pitam, misleci na nasega proIesora
discipline.
Moradi vise nema utjecaja ni na sto. Gordzi ga mrzi jer je sklon
Amerikancima, a, prema Gordzijevu misljenju, nema tog naroda na
svijetu koji zasluzuje vise mrznje od Amerikanaca. Mozda jedino
Izraelci.
Necu ti govoriti sto bi trebao raditi, ali mislim da ces morati pronaci
nacin da se pomiris s njim, kaze mu Fahima.
Ahmed se pravi da je nije cuo.
Zamisli ti toga gada! Sad ce mi se pojavljivati na svakom satu i
namjerno me uvaljivati u nevolje!
Strasno mi je zao, duso, kaze Fahima i rasplace se.
Joj, zlato moje, tjesi je Ahmed sa smijeskom na licu. Ne brini se
zbog toga. Ozbiljno ti kazem, ne zamaraj se!
Fahimine suze ocito ga prilicno pogadaju jer od toga dana vise ne
govori o svojim sukobima s Gordzijem. No, primjecujem da stalno cita
Kur'an.
Postao si veliki vjernik? pitam ga.
Naravno, odgovara mi s posprdnim smijeskom na licu.
Silno me zanima sto je naumio, ali ne usudujem se pitati, a onda ga
jedne veceri cujem kako naglas recitira stihove iz Kurana.
Sve si to naucio napamet? zadivljeno ga pitam.
Jesam, odgovara mi.
Kako to?
Insallah, ako Bog da, uskoro ces saznati, kaze, zadovoljno se
smjeska i odlazi recitirajuci jos jedan ajet.
Vec sutradan nakon skole saznajem zasto je Ahmed tako opsjednut
Kuranom. Cijela prica pocinje Gordzijevim dolaskom na sat proIesora
Bane, kad je pozdravio sve prisutne, izgovorio kratku molitvu i uputio
se prema zadnjim klupama, dajuci usput znak proIesoru Bani da
prozove Ahmeda. ProIesor Bana uopce se ne slaze s Gordzijevim
metodama, a jos mu se manje svidaju njegovi ucestali posjeti njegovim
satima geometrije, pa ni ovog puta nije bio zadovoljan Gordzijevom
naredbom. No, prije nego sto ga je itko dospio prozvati, Ahmed je
podignuo ruku i glasno upitao smije li postaviti jedno pitanje.
Naravno, odgovorio mu je proIesor Bana.
Pitanje je za proIesora Gordzija, objasnio je Ahmed.
Da, umijesao se Gordzi. Smijes mi postaviti pitanje.
Ahmed je na to naizust izrecitirao stih iz Kurana te zamolio proIesora
Gordzija da mu ga doslovno prevede i komentira. Gordzi, koji ne zna
209
arapski i napamet zna samo neke ajete iz Kurana, poceo je odmahivati
glavom, kasljati i prociscivati grlo, a onda je rekao Ahmedu da zbog
njegova loseg naglaska ne moze ustanoviti o kojem je tocno stihu iz
Kurana rijec. Ahmed je istoga trenutka izvukao dzepno izdanje Kurana,
poljubio knjigu, otvorio stranicu s ajetom, pokazao ga Gordziju i rekao:
Evo ga ovdje, proIesore. Mozete li nam ga procitati?.
Gordzi je stao kao ukopan i zagledao se u Ahmeda, potpuno svjestan
sto ga ceka ako se samo jos jednom pojavi na nekom od Ahmedovih
sati. A on mi se poslije zaklinjao da je Gordzijevim celom potekao znoj
i nakon duge i neugodne stanke novi se ravnatelj ispricao i na brzinu
izisao iz ucionice. Cim je izisao, citav je razred eksplodirao od smijeha,
povika i zvizduka. Cak se i proIesor Bana nasmijao te naklonio
Ahmedu!
Nece mi vise dolaziti na nastavu, kaze mi Ahmed. Ali ja s njim jos
nisam gotov, obecajem ti! Uskoro cu ga poceti pratiti kamo god pode:
u dvoriste, u zahod, posvuda. Samo cu ga cekati, recitirati mu Kuran na
svakom koraku i onda mu postavljati pitanja o pojedinim stihovima.
Ucinit cu sve sto je u mojoj moci da mu bude neugodno. Naucit cu
napamet svaku rijec nase svete knjige i tako raskrinkati toga kurvinog
sina kao lasca, sto zapravo jest. Jer, tako treba sa svim Gordzijima
ovoga svijeta, sa svim bezveznim vjerouciteljima koji sebi umisle da su
carevi!
Ono nesto, to je sve.
Drijemam na stolcu u svojoj sobi, kada me iz sna prene glasan vrisak,
nimalo nalik tihim jecajima Maskiranog andela. Prepoznajem
Ahmedov glas. Boreci se sa strahom od kojega se i ovaj put
skamenjujem, nekako se uspijevam podignuti na noge, kada ulicom
pocnu odjekivati i drugi zvukovi. Vrata se otvaraju i zatvaraju, ljudi
trce, zene placu, muskarci hvataju dah. U nekoliko koraka jurnem kroz
vrata na terasu.
O, Boze, moj Boze! place zenski glas i prepoznajem Ahmedovu
majku.
Bako! Bako! vice Ahmed.
Hitam prema rubu terase i odande spazim da svi susjedi trce prema
Ahmedovoj kuci. U Ahmedovu pak dvoristu na tlu lezi njegova baka.
Cijela se obitelj okupila oko nepomicnog tijela. Preskacem zid prema
Ahmedovoj terasi i spustam se niz njihove stube, odjednom preskacuci
po dvije ili tri.
Dvoriste je vec prepuno susjeda kada se napokon spustam do
prizemlja. Ahmed se ledima oslanja o zid, ociju zamagljenih od suza, i
210
polako klizi prema dolje sve dok ne padne na tlo. Kada me primijeti,
samo odmahne glavom u nevjerici i ocaju, a Iradz sjeda do njega i
prebacuje mu ruku preko ramena. Iradzeva majka sa skupinom drugih
zena priskace Ahmedovoj majci koja place kraj bakina bezivotna tijela,
a Ahmedov otac sapce molitve dok ga nekolicina muskaraca pokusava
utjesiti.
Dvoriste je mracno i zrakom se siri jeziva studen koju prepoznajem iz
svojih prijasnjih susreta sa smrcu. Jedino stablo u Ahmedovu dvoristu
baca, pod svjetlom koje dopire iz dnevnoga boravka, izoblicenu sjenu
na bakino izvijeno tijelo.
Zarini roditelji ulaze u dvoriste u istom trenutku kada podizem pogled
prema krovu i ondje spazim Maskiranog andela kako kroz burku
promatra metez. Vjerojatno i ona primjecuje mene jer, kao i obicno,
istoga trena uzmice za korak i stapa se sa sjenom.
Bakina je lubanja smrskana i svi zglobovi iscaseni od silovitosti sraza s
tlom. Susjedi se oprezno krecu uokolo, izbjegavajuci krvave mrlje
kojima je zasuto citavo dvoriste. Tesko mi je shvatiti da je baka mrtva.
Prije samo nekoliko veceri preda mnom je na terasi pustila masti na
volju i ispricala mi nekoliko nevjerojatnih prica o svojem djetinjstvu i
pokojnom muzu. U srcu mi se lome valovi tuge i tjeskobe koji su se
zbog bakine smrti podignuli da bi me podsjetili na sve sto sam potisnuo
otkada sam izgubio Doktora i Zari. Zasto je zivot tako okrutan?
Ahmedov otac jeca:
Rekao sam joj da ne ide na taj prokleti krov. Vjerojatno je samo
prekoracila preko ruba!.
Iradz odmahuje glavom i grize dlake nad gornjom usnicom, a Ahmed
sapce:
Djed je ovog puta nije uhvatio!.
Sto cemo sada? pita jedan susjed.
Prekasno je za hitnu pomoc, odgovara drugi.
Sigurno, ali ipak ih treba pozvati.
Jadnica je vjerojatno mislila da je muz ceka u dvoristu.
Sljedeca se dva dana u Ahmedovoj kuci skupljaju ljudi koji sa svih
strana dolaze obitelji izraziti sucut. Muskarci iz postovanja prema
mrtvima ne briju bradu, zene se malo ili uopce ne sminkaju, djecu se
drzi po strani i nema glazbe. Sva su lica natmurena.
Fahimini roditelji dolaze pomoci Ahmedovima i pritom su vrlo sucutni
i ljubazni. Ahmedova majka, uz pomoc moje i jos nekoliko zena iz
susjedstva, priprema i posluzuje juhu aas, a Ahmedov otac pusi jednu
211
cigaretu za drugom, svako malo bijelim rupcicem brisuci suze i
pozdravljajuci se s prijateljima i rodacima.
Vecer prije sprovoda odlazim s Ahmedom na krov. Srp mladoga
Mjeseca na nebu prepunom zvijezda je poput neonske kolijevke koja
sjajem zasjenjuje sve oko sebe, a pod njim se prostire utihnula cetvrt,
pokorena i zavijena u tugu zbog svega sto ju je snaslo posljednjih
nekoliko mjeseci. Tamne sjene kuca i stabala nekako su dulje nego
inace, a treperenje gradske rasvjete slabo je i bezivotno. Kao da je
netko opet posvuda razasuo sivu prasinu smrti. Ahmed pripaljuje
cigaretu i nudi mi jednu iz kutije. Prihvacam.
Bila je dobra zena, kaze Ahmed.
Da, bila je.
Ali svi moramo jednom umrijeti, je li tako?
Tako je.
Valjda je dosao red na nju, kaze duboko uvlaceci dim iz cigarete.
Valjda.
Ali zasto je morala skoncati bas tako? Zasto nije mogla umrijeti
mirno, u krevetu? Zasto je Bog tako okrutan? Zastaje i gleda me
pogledom iz kojega citam ispriku. Ne bih se tebi smio zaliti nakon
svega sto si prosao. Oprosti!
U redu je, kazem. U posljednje sam se vrijeme zapravo prilicno
poistovjecivao s tvojom bakom. Kao da su nam zivoti tekli po
paralelnim pravcima.
Zaboga, nemoj tako, buni se Ahmed. Necu da mi jos i ti jednoga
dana padnes s krova!
Ma, ne, ne. Htio sam reci da sam se tocno mogao uzivjeti u bol koju
je osjecala zbog konacnog rastanka, gubitka. I cinilo mi se ponekad da
bas i nije toliko otplutala od stvarnosti kao sto smo mislili.
Kako to mislis?
Sve one price da vidi tvojega djeda, zastajem jer primjecujem izraz
zabrinutosti na Ahmedovu licu. Mislim, ljudi ne mogu samo tako
umrijeti, da ih vise uopce nema, zar ne? Ahmed mi ne odgovara.
Baka je tvrdila i da me Zari ceka... pa, i meni se ponekad cini da je
nocu vidim u sjenama.
Izraz na Ahmedovu licu iz zabrinutosti je prerastao u ozbiljnu
uznemirenost. Dugo suti, a onda kaze:
Pitam se kako je to kad si mrtav!.
Mislim da pokusava skrenuti temu s mojih ludackih misli, pa ne kazem
nista, ali sjetim se proIesora Gordzija i njegovih prica o smrti kao o
krajnjem izvoru uzasa.
212
Zagrobni zivot postoji zbog prekrsitelja koji ce u njemu biti osudeni
na vjecne muke, jednom nam je rekao s vatrom u ocima.
Na pamet mi pada i bakino pitanje o tome je li pakao izgraden pod
rajem, sto mi na lice izmami kratkotrajan smijesak. Ahmed zuri u
mjesto na koje je baka pala s balkona. Lice mu se grci zbog napora
kojim suspreze suze.
Bog joj blagoslovio dusu, sapce i pogled podize prema nebu: Pazi
se, djede!.
Sutradan svi odlazimo na groblje. Ahmed, Iradz i ja vozimo se na
straznjem sjedalu tatinog terenca, a moja mama i Fahima sjede
naprijed. Fahima se svako malo okrece i gleda Ahmeda, povremeno ga
prima za ruku ili tapsa po koljenu.
Sve mi to u sjecanje priziva dan kada smo isli na groblje zbog Doktora
i drago mi je sto je Iradz ovoga puta s nama, a ne trci za taksijem,
pokusavajuci nas zaustaviti. Ulice su prepune automobila i miris me
ispusnih plinova podsjeca na Zarine posljednje trenutke. Nebo je sivo i
prosarano crnim oblacima, nateklim od predstojece kise, a plocnicima
brza mnostvo ljudi, kao da se svi odjedanput zele skloniti pred
pljuskom. Ne govorimo mnogo, samo moj otac u jednom trenutku kaze
da je baka bila sjajna zena, a mi to potvrdujemo nerazgovjetnim
mrmljanjem.
Na groblju je cijelo susjedstvo, pa cak i Zarini roditelji, i svi su iz
postovanja prema pokojnici zavijeni u crno. Dobro je sto napokon
smijemo nositi crninu i oplakati ne samo baku nego i Doktora i Zari.
Zarini roditelji ispricavaju se Ahmedovima zbog toga sto Maskirani
andeo nije na sprovodu, ali netko je morao ostati kod kuce s Kejvanom.
Ne mozemo ga jos dovoditi na groblje, opravdava se Zarina majka.
Premalen je.
Svi se okupljaju oko iskopane rake, zene s jedne, a muskarci s druge
strane.
Ahmedova majka tiho place i sapce mojoj majci da je zabrinuta za
muza. Baka mu je bila jedini preostao clan obitelji.
Lijepo je zivjela, govori netko Ahmedovoj majci.
Jest, zbilja jest, potvrduje jedna zena.
Pogledaj oko sebe, kaze ona prva zena. Ovo je groblje prepuno
mladih ljudi. Bog ih sve blagoslovio i blagoslovio dusu pokojne bake!
Zivjela je po svojem i, hvala Bogu, zivjela je dugo i plodno.
Pitam se koliko susjeda zna za bakinu pricu o tome kako se bacila s
litice, ali sumnjam da ju je itko od njih cuo.
Iz daljine do nas dopire povik:
213
Nema Boga do svemoguceg Boga!, sto je znak da bakino tijelo
donose na vjecno pocivaliste. Uz grob svi pocinju plakati, cak i zene
koje su maloprije tjesile Ahmedovu majku. Ahmed priskace skupini
koja nosi bakin lijes, a Iradz i ja slijedimo ga ukorak te podmecemo
ramena i ruke. Drveni me lijes svojom neprirodnom hladnocom zulja
na vratu, pa razmisljam o bakinu bezivotnom tijelu u sanduku. Krv mi
jurne u glavu i neobuzdano se zatresem, pa me hvata vrtoglavica, a
zatim jednostavno ostajem bez snage i posljednjega atoma energije.
Napustam svoje mjesto pod lijesom i, bunovno teturajuci, zaostajem za
povorkom. Nitko ne primjecuje moju iznenadnu slabost, a tjeskoba
koja me obuzima sasvim je nalik onima koje su me spopadale prvih
dana u bolnici. Pitam se nije li tu negdje, u bezimenom grobu,
pokopana i Zari.
Nosaci polazu bakin lijes na tlo i svi se okupljaju oko njega, lupajuci se
u prsa, placuci i tresuci glavama. Ahmedov otac pada na koljena i,
neutjesno jecajuci, sakama grabi zemlju s hrpe uz iskopanu raku.
Ahmed ga grli s leda i place zajedno s njim. Svecenik guste, sijede
brade pod zelenim turbanom i nad crnom mantijom izvikuje nekoliko
nerazumljivih ajeta, znakovito zureci u mojega oca. Tata odmah poseze
u dzep i daje mu novac, pa, zbog spoznaje da ce za sluzbu biti bogato
nagraden, molitve svetoga covjeka postaju sve strastvenije.
Ne znam tocno sto mi je, ali odjednom shvacam da izmedu sadasnjeg
trenutka i proslosti ne uspijevam pronaci nikakve poveznice. Kao da je
izmedu onoga sto je bilo prije i onoga sto je sada doslo do iznenadnog
prekida u protoku vremena. Mala skupina neznanaca hrdavim lopatama
nabacuje zemlju preko bakina tijela u grobu, a slijeva se uzdizu
bogataske grobnice. Stupovi i stube na velebnim gradevinama u
sjecanje mi prizivaju vrlo zive prizore onoga dana kada smo Zari,
Fahima, Ahmed i ja zajedno dosli na isto ovo groblje. Osvrcem se
udesno i odjednom spazim malen kruzni put preko kojega smo presli
na put do Doktorova groba. Ni sam ne znam koliko sam dugo zagledan
u tom pravcu jer vec sljedeceg trenutka zurim u Doktorovo ime na
nadgrobnom kamenu. Grob mu u velebnom bogataskom okruzju
mauzoleja, slika i uklesanih stihova izgleda pusto i sumorno.
Oprosti sto nisam prije dosao, sapcem. Ali mnogo se toga dogodilo
otkad si... otisao!
Na kamenu je uklesano Ramin Sobhi i R se na jeItinom kamenu vec
izlizalo. Kamen je, osim toga, prekriven debelim slojem prasine jer
nitko vec dugo nije bio u posjetu, pa iz dzepa izvlacim rupcic i polako,
pazljivo brisem prasinu.
214
Oprosti sto ti prije nisam dosao!, sapcem opet. Ali znas, posadio
sam ruzin grm za tebe i u cast onoga sto si ucinio za Golesorhija. Sada
se svi iz cetvrti brinu za taj grm. Divno, zar ne? Nitko te nikada nece
zaboraviti, Doktore!
Nekoliko metara od mene voda iz jedne slavine kapa u limenu kantu,
pa odlazim onamo, podizem je, odnosim do Doktorova groba i
izlijevam vodu na kamen. Tlo oko groba upija vodu, a ja rupcicem jos
jednom cistim kamen, pa sjedam uz grob i prisjecam se vremena kada
je Doktor jos bio ziv.
Sjecam se njegova blistavog osmijeha, njegovih debelih, okruglih
naocala, njegove strastvene ljubavi prema knjigama i veselog odnosa
prema Ahmedovoj baki. Pitam se zna li da je i baka sada mrtva te
pokopana tek nekoliko metara dalje od njega. Zaustim da mu kazem
nekoliko rijeci o onome sto se dogodilo izmedu mene i Zari, ali onda se
sjetim da on sada zna sve i sigurno nam oprasta. Meni zato sto sam se
zaljubio u Zari, a njoj zato sto mi je to dopustila.
Vjerojatno te silno voljela, sapcem grobu. Dala je zivot da bi bila s
tobom. I ja bih dao svoj da mogu biti s njom, ali vi ste sada jedno s
drugim, kao sto ste trebali biti na ovome svijetu.
Dok tako gledam u Doktorov grob, prisjecam se i svih onih veceri kada
bi Zari izlazila u dvoriste i obavljala poslove koje nije morala obaviti, a
ja bih je promatrao s krova. Katkada bi mi dobacila pogled, ali nikada
nije rekla ni rijeci, cak se nije ni nasmijesila. Nasa je ljubav bila
zabranjena, slatka, tajnovita i opojna. Smijesim se kroz suze koje mi se
kotrljaju niz obraze i vise se ne stidim ljubavi prema Zari jer znam da
voljeti nekoga tko ljubav zasluzuje ne moze biti pogresno.
Prstom dodirujem dio Doktorova nadgrobnog kamena s kojega se
odlomio dio slova R.
Kada se zaposlim i zaradim nesto novca, kupit cu ti novi kamen,
kazem. I na njemu ce pisati Doktor, pa ce se svi pitati zasto samo
Doktor i zasto nema imena. Tko je bio taj covjek? pitat ce. Sto
mu se dogodilo? Koliko mu je bilo godina kada su ga ubili? Kako je
izgledao? Jesu li ga mucili? Sto je bilo s njegovim najmilijima?
I ja cu im svima ispricati pricu o tebi. Pa ce ubrzo svi znati da ti je otac
umro od srcanog udara i da ti je majka od tuge izgubila razum. Jadna
zena, govorit ce. Pricat ce i o Zari, njezinoj hrabrosti, prkosu i zrtvi.
Ta ga je sirota djevojka sigurno mnogo voljela! I to je tako neposteno.
Zasto dopustamo takve stvari? Pa ce o tome pricati svojoj djeci,
prijateljima, susjedima i vijest ce se prosiriti. Svi ce saznati istinu koju
SAVAK zeli sakriti, pa nam zato ne dopusta da te oplakujemo,
215
unistava sve dokaze o tvojem postojanju i spaljuje tvoje voljene
knjige.
Smijesim se prijateljevu grobu i kazem:
Hvala ti sto si me naucio sto je ono nesto, Doktore! Mislim da sada
stvarno znam sto to znaci.
Zastajem i pred ocima mi izranja slika njegova nasmijesena lica i glave
koja kima s odobravanjem.
To je cast, prijateljstvo, ljubav, davanje sebe, zivot koji se zivi
svjesno, a ne u dvolicnom neznanju linije manjega otpora. Sve to
zajedno, zar ne? Imam golemu srecu da sam okruzen ljudima koji
imaju ono nesto. Ti, Zari, Ahmed, Iradz, moji roditelji i Fahima. Kad je
o tome rijec, moj je zivot vec sada smislen.
Milujem okrznuto R iz njegova imena i borim se sa svojim suzama.
Tjesim se time da ti i Zari niste doista mrtvi. Jer ljudi koji imaju ono
nesto nikada ne umiru, nikada ne nestaju, nego zauvijek zive u nasim
srcima i umu i ondje su i te kako stvarni.
Suze mi se sada slobodno kotrljaju niz obraze i znam da ili vise nicim
ne mogu zaustaviti.
Sjecas li se kada si me pitao znam li koja je najvrednija stvar koju ima
svaki covjek? Rekao sam ti da je to zivot, a ti si se nasmijesio i rekao:
'Vrijeme' . Sjecas li se toga, Doktore?
Blag vjetar na Doktorov grob donosi jedan usamljen list i ja ga
uzimam, gledam, a onda stavljam u podnozje prijateljeva groba.
U posljednje vrijeme dosta razmisljam o tom nasem razgovoru,
kazem. I, uza sve duzno postovanje, mislim da smo obojica bili u
krivu. Najdragocjenija stvar koju covjek ima upravo je ono nesto.
U tom trenutku shvatim da mi netko stoji iza leda, pa se okrecem i
spazim Ahmeda, Fahimu i Iradza. Bez rijeci sjedaju do mene, a Fahima
mi prebacuje ruku preko ramena. Samo nekoliko sekunda nakon njih
stizu i moji roditelji, svaki s po jednom crvenom ruzom u ruci. Otac mi
namiguje i sjeda uz grob, polaze ruzu na kamen i moli za Doktora. I
moja majka cini isto. Jedan po jedan, stizu i ostali susjedi, sve dok se
na Doktorov grob ne slije citavo more ljudi, citava ulica, svi s crvenim
ruzama u rukama. Nitko ne mari za SAVAK i gledaju li nas iz
skrovista.
Odavno smo vec trebali oplakati Doktora.
216
J.. }o ]cvnv :ov
Dan nakon bakina sprovoda budi me predivno travanjsko jutro.
Sunce mi kroz zavjese jednom zrakom miluje lice, a pticice cvrkutom
slave carobno proljece. Spavao sam poput djeteta, a to mi se vec dugo
nije dogodilo.
Osjecam se svjeze, cilo i prepun sam energije, kao da bih ovoga
trenutka mogao pretrcati nekoliko kilometara. Mjesecima se nisam tako
osjecao.
S ulice dopire djecja cika i vriska, pa izlazim na terasu i duboko
udisem svjez zrak. Protezem se i glasno izdisem, a srce mi ispunjava
neobicna nada. Naginjem se preko balkonskoga ruba i gledam u
dvoriste gdje na stablu, koje je moj otac posadio onoga dana kada smo
se doselili, nicu prvi listovi.
Cini se da nisam jedini koji uziva u prelijepom danu. Ulica je prepuna
ljudi svih dobi, bas je onakva kakvu je pamtim prije noci u kojoj su
odveli Doktora. Iradz na plocniku sam sa sobom igra sah, pa obecajem
sam sebi da cu ga jos danas izazvati na partiju. Znam da ga ne mogu
pobijediti, ali vrijeme je da se vratim u igru. S vremena na vrijeme
uznemireno se osvrce prema Zarinoj kuci, vjerojatno u nadi da ce
spaziti Maskiranog andela. Skupina momaka igra nogomet, jedan u igri
gura drugoga, pa izbija kratka tucnjava i nadvikivanje. Dogadaj me
podsjeca na Ahmedov plan kada je prosloga ljeta odlucio ponovno
zauzeti golmansku poziciju u Fahiminoj ulici. Cini mi se kao da se to
dogodilo prije milijun godina.
Male skupine zena vec su se okupile u raznim dijelovima ulice: tu je i
istocni, i zapadni, i sredisnji tracerski odbor, kako ih je Ahmed
obicavao nazivati. Sve govore u isti mah, smiju se i obracaju jedna
drugoj kao da ih metez nimalo ne ometa u medusobnom razumijevanju.
Tada spazim covjeka koji s kantom vode prilazi ruzinu grmu. Iradz
prekida partiju saha i priskace mu u pomoc, pa zajedno zalijevaju
biljku. Suze mi jurnu niz obraze, ali ovog puta to su suze radosnice.
Nesto dalje niz ulicu vidim Abolija i jos nekoliko djecaka kako zvone
na vrata i bjeze s mjesta zlocina, pa se sjetim kako je malac svojedobno
zeznuo mojega jadnog tatu i glasno se smijem.
Zatvaram oci i duboko udisem. Potpuno sam smiren i u takvom mi
stanju u misli polako ulazi zamisao kojoj sam se dugo opirao: trebao
bih otici. Sto dulje o tome razmisljam, to mi se vise svida. Otici cu u
Ameriku i ondje zapoceti nov zivot. Zivjet cu sam, studirat cu, ucit cu
217
engleski, upoznat cu zapadnjacku kulturu. Toliko je toga sto tek moram
nauciti. Nadam se da Zari i Doktor to nece shvatiti kao izdaju.
Silazim na dorucak i u dnevnom boravku nailazim na majstora koji
popravlja stari stojeci sat. Izvukao ga je u sredinu sobe i upravo
pregledava iz uredaja izvucene dijelove.
Sto se dogada? pitam.
Moramo taj nesretni sat popraviti, ili ga baciti, objasnjava mi otac.
Nemojte ga baciti, gospodine, kaze mu urar. Ovakvi se satovi vise
ne proizvode. To vam je sad antikvitet.
Sto ti mislis? pita me otac.
Prilazim satu i rukom doticem njegovu hrapavu, neravnu povrsinu.
Trebali bismo ga zadrzati. Nema veze sto ne radi. Lijep je. Osim toga,
ti i mama ste ga dobili kao vjencani dar.
Tata zamisljeno kima glavom.
To nam je zapravo bio jedini vjencani dar. Nekada sam ga navijao
svakoga jutra, cim bih ustao, uz caj. Smijesi se i onda okrece prema
uraru: Zadrzat cemo sat bez obzira na ishod!.
Za doruckom kazem ocu da sada zbilja zelim otici u Ameriku.
To bi ti bilo najpametnije, slaze se otac. Oduvijek sam sanjao o
tome da odes tamo i zavrsis gradevinu, pa se lijepo vratis ovamo kao
inzenjer i izgradis modernu, europsku autocestu izmedu Teherana i
Nousahra!
Tata, ja zelim biti Iilmas, kazem gledajuci ga ravno u oci.
Nekoliko trenutaka samo zuri u mene.
No, pa dobro, mozda mozes upisati dvopredmetni studij, kaze
naposljetku, jos uvijek odusevljen mojim pristankom na odlazak na
studij u inozemstvo.
Majka tu vijest ne prima bas najbolje. Nista ne govori i ne obeshrabruje
me, ali na licu joj opazam zamisljen, pomalo zabrinut izraz. Besciljno
tumara po kuci i neumorno brise prasinu s polica, okvira za slike,
televizijskog ekrana, stojeceg sata i svega ostaloga u prostoriji. Onda se
ponovno vraca policama.
Vec si ih obrisala, kaze joj otac.
Dobacuje mu jedan nijemi pogled i pocinje brisati okvire za slike.
Vijest o mojem odlasku susjedstvom se siri poput sumskoga pozara.
Svi vec znaju da se spremam u Ameriku, pa mi gotovo svi odrasli
prilaze kako bi mi pozeljeli srecu i rekli da bi i sami vrlo rado posli
onamo. Osim toga, cini se da nema covjeka ciji prijatelj ili rodak
trenutacno ne zivi ili je svojedobno zivio u Americi.
218
Amerika je super mjesto, kaze mi jedan susjed. Bratic mi se bas
vratio iz Washingtona i kaze da su gradske vlasti ondje pod ulice
postavile cijevi s vrucom vodom da se ceste ne bi zamrzavale za
hladnih zimskih mjeseci.
Drugi susjed na to zadivljeno uzdise.
Pa to im je bas pametno, bas pametno, ponavlja sa sanjivim
pogledom u ocima.
Treci susjed kaze da Amerikanci, doduse, jesu tehnoloski napredniji od
nas, ali kad je rijec o kulturi, nisu. Roditelji svoju djecu ondje izbacuju
iz kuce cim navrse osamnaest, kaze, na sto se velik broj susjeda hvata
za prsa i odmahuje glavom. Sentimentalniji roditelji, nastavlja s pricom
isti covjek, djeci ipak dopustaju da ostanu kod kuce, ali naplacuju im
stan i hranu.
Zato tamo i ima toliko zlocina, zakljucuje susjed. Kada si prepusten
sam sebi, roditelji te ne nadgledaju i lisen si topline vlastitoga doma,
sasvim je razumljivo da ces pribjeci kriminalu.
Da, ali oni to nazivaju samostalnoscu, kaze jedan drugi susjed.
Tako svoju djecu uce da budu samostalna.
Ma, kakva samostalnost, to je najobicnije sranje!
Ahmed stoji do mene, okrece se prema Iradzu i kaze:
Da barem mene roditelji uskoro izbace iz kuce!.
Iradz i ja se smijemo.
Dani brzo prolaze, Ahmedova obitelj nekako se bori s bakinom smrcu i
polako vraca u svakidasnjicu cetvrti, a u Zarinoj se kuci ne dogada
gotovo nista. Otac joj svakoga jutra odlazi na posao i uvecer se vraca k
zeni koja je ostatak zivota odlucila provesti iza zatvorenih vrata, a
Kejvan se u dvoristu igra sam, osuden na samotno djetinjstvo bez
prijatelja iz susjedstva. S vremena na vrijeme cujem ga kako se glasno
smije dok se lopta s Maskiranim andelom, bas kao sto je to nekada
cinio u igri sa sestrom.
Moj se otac redovito sastaje s gospodinom Mehrbanom i gospodinom
Kasravijem, pa zajedno sreduju papire potrebne za moj odlazak u
Ameriku. Veza u uredu za putovnice ispunjava obecanja, pa sada imam
putovnicu, a sljedeci je korak pribavljanje studentske vize u americkom
veleposlanstvu za koju je potrebno nesto sto se zove 1-20, a zapravo je
pismo kojim se potvrduje da sam primljen na jedno od americkih
sveucilista ili u jedan od koledza, s valjanim vjerodajnicama. Tu na
scenu stupa gospodin Mehrban jer ce mi neki njegovi drugovi u
progonstvu nabaviti 1-20 sa sveucilista u Los Angelesu. Gospodin
Kasravi pak poznaje ljude u Ministarstvu obrazovanja od kojih ce mi
219
pribaviti maturalnu svjedodzbu i potvrdu da sam postigao najbolje
moguce rezultate na Ezamu, testu poznavanja engleskog jezika. Svi su
mi ti papiri potrebni da bi mi odobrili studentsku vizu.
Gospodin Kasravi umiruje me kada kazem da mi se nikako ne svida
zamisao o laznoj maturalnoj svjedodzbi te da sam zabrinut da ce mi
vlasti, ako otkriju tu prijevaru, zauvijek zabraniti upis na bilo koji
Iakultet.
Znas, u ovoj zemlji mozes s mjesta pomaknuti planinu ako poznajes
prave ljude, zbilja mozes, kaze Kasravi.
A i zasto ne bi? nadovezuje se gospodin Mehrban. Kad ti na
prijevaru oduzmu zivot, onda lijepo varas da bi ga vratio. Tako stvari
Iunkcioniraju u zemljama poput nase. Zabranili su ti da se nakon tri
mjeseca vratis u skolu, pa cemo mi sada lijepo napraviti laznu
maturalnu svjedodzbu i nadoknaditi ti izgubljeno vrijeme!
Nisam ni priblizno zadovoljan takvim aranzmanom, ali prepustam mu
se jer vise nego ikada zelim otici iz Irana. Ne zelim se vratiti u skolu
bez Ahmeda i Iradza i ne zelim ostati u ulici iz koje ce se Zarina obitelj
odseliti u Bandar Abas.
Ahmedu i Fahimi drago je sto u meni vide novu nadu, ali tuzni su sto
odlazim. Vidim im to na licima, iako nikada ne bi rekli nista cime bi
me obeshrabrili.
Otici ces malo u inozemstvo, studirat ces na najboljim sveucilistima i
vratit ces se kao naobrazen covjek, kaze mi Ahmed s osmijehom.
Da, a mi cemo te docekati, pa cemo nastaviti s druzenjem tamo gdje
smo stali, odusevljeno ce Fahima. Sve ce biti kao da nikada nisi
otisao, osim sto ces dotada vec postati stric!
Majku mi bas nista od toga ne veseli.
Ali on uopce ne govori engleski, zdvaja. Kako ce se snaci u zracnoj
luci kada sleti u Ameriku? Kako ce traziti nesto za jelo? Kako ce znati
sto moze jesti i kako ce se kretati uokolo?
Ma, daj, kaze joj otac. Podcjenjujes ga! Tisuce mladih svake godine
odlazi na isti put, a on je vjerojatno sposobniji od svih njih zajedno. Ne
poznajem otpornijega i snalazljivijega momka od njega.
Tako je, potvrduje gospodin Kasravi. Jako je pametan, zbilja jako
pametan. Mozda najpametniji mladic kojega poznajem.
Smijeskom mu zahvaljujem na komplimentima, a gospodin Mehrban
tjesi moju majku uvjeravajuci je da ce moj studij proci dok trepne
okom i da cu joj se onda vratiti sa sjajnom buducnoscu pred sobom.
Barem znas da ide tamo gdje ce mu biti dobro. A ne, sacuvaj Boze, u
220
zatvor! Sve tri gospode istoga trenutka grizu kozu izmedu palca i
kaziprsta.
Osim toga, mozes li zamisliti sto ce se dogoditi kada se vrati kao
covjek skolovan u Americi? Cure ce mu se hrpimice bacati pod noge!
govori Mehrban i usput mi namiguje.
A, ne, ne, ne, ubacuje se gospodin Kasravi. Sudeno mu je da se
ozeni mojom Sabnam!
Svi se smiju, cak i moja majka, a meni na pamet pada Zari i u grlu mi
se stvara cvor.
Na kraju se sve sreduje i ostaje jos mjesec dana do mojega odlaska.
Otac mi pokazuje zrakoplovnu kartu i sav sjaji od ponosa.
Sletjet ces u Los Angelesu gdje ce te docekati rodaci strica
Mehrbana, kaze. Oni ce ti naci i stan i upisati te na USC'. Taj ti se
plan cini izvediv? pita me odjednom, kao da, usprkos svemu sto je
rekao mojoj majci, nije siguran hocu li se uspjeti sam snaci u Americi.
Da, sve je u redu, odgovaram automatski, iako mi se buducnost,
svim planovima unatoc, cini poput zamagljena zrcala. Vidim u njemu
svoj odraz, ali nije ni jasan ni prepoznatljiv. Moja se vizija Amerike
sastoji od ulica koje sam vidio u Iilmovima i televizijskim serijalima,
pa zakljucujem da mi se s takvom neizvjesnoscu najlakse boriti tako da
uopce ne razmisljam o tome. Osim toga, tako potiskujem osjecaj
krivnje koji me obuzima zbog toga sto bolju buducnost trazim u zemlji
koja mi je unistila proslost.
Majka mi kaze da se moram pozdraviti sa svim prijateljima i rodacima
u Teheranu, a onda okrece glavu, ispuhuje nos i brise suze. Kaze i da
ce ih sve pozvati na oprostajnu veceru.
Puno je bolje tako, a i tebi ce tako biti lakse, objasnjava.
Dan prije oprostajne proslave i tjedan dana prije odlaska u Ameriku
stojim na krovu i gledam u Zarino dvoriste, pa odjednom shvacam da
bih prije odlaska gospodinu i gospodi Naderi htio ispricati sto se
dogodilo izmedu Zari i mene. Volio bih da znaju da su mi namjere bile
casne i da sam ljubio Zari vise od zivota.
Ahmed se slaze s mojim planom. Cini mu se da Naderijevi uskoro sele
jer je primijetio cudna kretanja u njihovoj kuci: neznanci im dolaze u
kucu i odlaze iz nje u cudno vrijeme i sigurno je rijec o SAVAK-ovim
agentima. Premjestaji poput njihova pomno se planiraju, kako bi ih se
provelo sto neupadljivije jer, prema sluzbenim tvrdnjama, SAVAK

'University oI Southern CaliIornia - privatno americko sveuciliste sa sjedistem u Los

Angelesu.
221
jedva postoji. Susjedstvom se tako vec mjesecima siri ocito planirana
glasina o tome da se sele u toplije krajeve zbog zdravstvenih problema
gospodina Naderija.
Zvonim na njihova vrata i otvara mi Maskirani andeo. Pozdravljam je i
ona mi jedva cujno odzdravlja. I sada je, kao i uvijek, prekrivena
burkom kroz ciju joj koprenu jedva nazirem oci, a po oborenom
pogledu i zgrbljenim ramenima vidim da joj je u mojem drustvu
neugodno. Odvracam pogled kako bih joj olaksao.
Dosao sam u posjet gospodinu i gospodi Naderi, sapcem. Odlazim
za nekoliko dana i htio bih se s njima pozdraviti.
Maskirani andeo nepomicno i nijemo stoji na vratima.
Smijem li uci k njima? pitam.
Hitro se pomice u stranu i daje mi znak da udem. Dok prolazimo kroz
dvoriste, nastojim ne gledati tresnjino stablo, a Maskirani andeo sapce
da su joj tetak i teta na katu i da ce ih odmah pozvati.
Kuca je prepuna kutija koje nagovjestaju njihov skori odlazak. Stojim
nasred dnevnoga boravka i ne znam sto bih jer Maskirani andeo odmah
nestaje u hodniku. I opet mi naviru uspomene na Kejvanov rodendan,
kada su cijelom kucom trckarala razigrana djeca koja su vristala,
smijala se i medusobno se tuzakala. Zari mi se prikrala dok je Ahmed
djecu zabavljao igrom
Tko sam ja? i rekla: Nadam se da ti djevojka nije ljubomorna zbog
toga sto mi pomazes oko rodendana!.
Moja djevojka? zapitao sam.
Da, ona za koju si rekao da je njezna poput...
Opet imam cvor u grlu.
Kuca je toga ljetnog dana bila tako puna zivota, radosti i pokreta, a ova
je prazna soba potpuna suprotnost takvom ozracju. Nekoliko metara
dalje od mene, na okruglom stolicu, pokraj samovara stoji Zarina
biljeznica s crtezima. Prilazim stolu i uzimam je u ruke, pa gledam
crtez po crtez. Sjecam se svake rijeci kojima ih je Zari opisivala.
Vidi! Nogomet na ulici! Znas li koji si od ovih momaka ti?
Koji?
Tog dana nisi igrao!
Pri kraju biljeznice nailazim na crtez mene i tajanstvene zene koji mi je
Zari ostavila na krovu. Sto taj crtez radi ovdje ? Trazim ga otkada sam
se vratio iz bolnice. Znam da sam ga bio pribio na zid svoje sobe i
svake ga veceri promatrao, mastajuci kako joj ga vracam bez rijeci, bas
kao sto mi je bila rekla. Zamisljao sam joj izraz lica dok joj pruzam
crtez: pogled njezinih nasmijanih ociju duboko u mojima, obrazi
222
rumeni od uzbudenja, uzdah olaksanja kada shvati da je upravo ona
zena iz mojih snova.
Upravo u tom trenutku gospodin i gospoda Naderi ulaze u sobu, pa
brzo vracam biljeznicu s crtezima na mjesto. Grle me i pozivaju da se
raskomotim, a gospoda mi Naderi odmah toci salicu caja i kaze da joj
je drago sto odlazim. Zivot je prema meni u ovoj zemlji bio preokrutan,
kaze, i promjena ce mi zacijelo goditi, pogotovo ako se usredotocim na
studij i odmaknem od svega sto mi se ovdje dogodilo. Nedostajat cu
im, naravno, ali donio sam pravu odluku.
Gospodin Naderi kima glavom i pripaljuje cigaretu.
A sto ces studirati, medicinu ili gradevinarstvo? pita me kao da
druge studijske grupe uopce ne dolaze u obzir i, prije nego sto mu
dospijevam ista odgovoriti, dodaje: Samo marljivo uci jer obrazovanje
je jedini lijek protiv neukosti, a na ljudima poput tebe je da ovu zemlju
oslobode iz ralja diktature i izgrade bolju buducnost za djecu
Kejvanove dobi!.
Maskirani andeo donosi pladanj sa slatkisima, polaze ga pred mene i
sapce:
Izvoli, posluzi se, pa odlazi do gospodina Naderija i sjeda na pod
pokraj njega, nedaleko od stolica na kojemu je biljeznica sa Zarinim
crtezima. Gospodin Naderi mi kaze da je i njemu i cijeloj njegovoj
obitelji vrlo drago zbog mene i da se nadaju da ih u tudini necu
zaboraviti. Odmahujem glavom jer, naravno, necu.
Gospoda Naderi ispituje me kamo tocno idem, koliko dugo ostajem i
sto cu studirati. Bojim li se boravka u stranoj zemlji i kako moji
roditelji, posebno majka, podnose to sto odlazim? Maskirani me andeo
netremice promatra dok odgovaram na sva ta pitanja i vidim joj oci pod
koprenom, ali pogled nastojim usredotociti na gospodu i gospodina
Naderija jer je djevojci ocito neugodno svaki put kad pogledam prema
njoj. Kazem im da se nadam da cu diplomirati za tri godine, da ce mi
Iran, nasa ulica, prijatelji, obitelj i susjedi vrlo nedostajati i da mi je zao
sto ne odlazim pod sretnijim okolnostima. Zatim zastajem i celo mi se
rosi od uzrujanosti zbog tajne koju im kanim otkriti, a koju dosada
nisam otkrio nikome osim najboljem prijatelju. Ruke mi se tresu, a lice
mi gori.
Zamolio bih vas za dopustenje da s vama otvoreno porazgovaram o
svojoj vezi sa Zari, prosapcem.
Nema odgovora, pa pomisljam da odustanem i ne kazem vise nista.
Ruke su mi znojne, osjecam da mi se lice zajapurilo i nije mi jasno
zasto je tako tesko reci istinu, a onda odjednom shvacam zasto moja
223
teta i stric o neugodnim temama raspravljaju pismima. No, moram
dalje. Vec sam previse rekao.
Spustam glavu kako bih izbjegao poglede i zapocinjem s pricom.
Otkada znam za sebe, Zari sam smatrao posebnom djevojkom. Vec
sam joj se kao djecak divio, a kada sam cuo da su ona i Doktor, najbolji
momak u citavoj cetvrti, zaruceni, jos je vise porasla u mojim ocima.
Kazem da sam ih s krova znao promatrati dok bi u dvoristu razgovarali
i, iako nisam cuo o cemu govore, znao sam da je rijec o vaznim
stvarima jer intelektualci ne trose vrijeme na tricarije.
Podizem pogled i susrecem se sa stoicki mirnim licima gospodina i
gospode Naderi. Ne usudujem se pogledati Maskiranog andela, pa
saginjem glavu i nastavljam.
Volio sam Doktora. Bio je izniman, velik covjek. Imao je ono nesto,
kazem i napokon se odvazim pogledati Maskiranog andela. Po
zvukovima koji dopiru ispod burke shvacam da jeca.
Cinjenica da su Zari i moj prijatelj i mentor zaruceni zato mi je,
naravno, bila silno vazna. Mislim, bio sam svjestan da je Zari njegova
zarucnica, to hocu reci, ponavljam kako bih naglasio ono bitno.
Nisam o njoj nikako drukcije razmisljao. Samo kao o Doktorovoj
buducoj zeni. Zastajem jer ne znam sto bih jos rekao, a tisina koja
ispunjava sobu pritisce me poput golema tereta.
Ovo je mnogo teze od onoga sto je Ahmed ucinio s Fahimom. U tren
oka bih se mijenjao za razbijen nos umjesto ovoga, jer nema
sramotnijeg priznanja od onoga da si se zaljubio u prijateljevu
zarucnicu.
Gospodin Naderi pripaljuje cigaretu i prekida tisinu:
Sto nam pokusavas reci, sine?.
Nijemo i posramljeno odmahujem glavom.
Prokleti bili svi ti gadovi koji su unistili zivote tolikih mladih ljudi!
zavapi gospoda Naderi i krajickom oka vidim da je bijelim rupcicem
obrisala suze s lica.
Ako ti je neugodno, ne moras nam reci nista vise, umirujucim mi
glasom govori gospodin Naderi. Prilicno sam siguran da ionako vec
sve znamo.
Gospoda Naderi kima glavom i nijemo potvrduje njegove rijeci, a
Maskirani andeo pod burkom brise suze.
Ta je tragedija unistila tolike zivote, a posve bespotrebno i krajnje
neposteno, kaze gospoda Naderi. Nitko, ali doista nitko, ne bi se ni
zbog cega trebao stidjeti. Da su barem te misli zbog kojih se sada tako
224
stidis bile najgora stvar koja nam se dogodila. Proklet bio taj uzasni
davao!
Silno sam je volio, izustim napokon dok mi se suze slijevaju niz lice.
Bila je moj zivot, moja buducnost.
Gospodin Naderi ispuhuje dim i prociscuje grlo.
Slusaj, sine, kaze, zivot je poput broda bez jedara. Nikada ne znas
kamo ce poci i na kojoj ce obali zavrsiti. Katkada se treba prepustiti
vjetru i prihvatiti stvari onakve kakve jesu, koliko god to bolno bilo, i
vjerovati da je Bog mudar, a sudbina neizbjezna. Nitko nas ne moze
uvjeriti da bol koju osjecamo ima bilo kakvu svrhu i smisao i nitko
nam tu bol ne moze odagnati. Bog zna da bih ti rado ponudio
alternativu sadasnjem stanju!
Zastaje, duboko povlaci dim iz cigarete, baca pogled na Maskiranog
andela i njezine tihe suze pod koprenom, pa odmahuje glavom i kaze:
Kunem ti se na tvoju ljubav prema Zari, zjenici oka mojega i svjetlu
mojega zivota, svi bismo puno radije tu alternativu. Mozda ce nam
jednoga dana sve ovo imati nekog smisla, ali sada nema!. Saginje
glavu, trlja oci i povlaci dim iz cigarete.
Maskirani mu andeo prilazi, grli ga i nesto mu sapce na uho, pa se
gospodin Naderi smiruje. Iznenaden sam njegovim stanjem, ali nije mi
jasno u cemu je problem.
Moj ti suprug pokusava reci, dodaje gospoda Naderi, da su ti vrata
nasega doma uvijek otvorena. Znamo sto si osjecao prema Zari i ne
moras se toga stidjeti. I ona je tebe voljela, znamo i to. To je sve sto ti
sada mogu reci. Zatim se kratko meskolji na stolcu i nekoliko se puta
u ljutnji lupa po bedrima. Oprosti, ali tesko nam je govoriti o tome.
Ostale su nam samo izgubljene nade i unisteni snovi. Zbilja nam je
tesko o tome razgovarati.
Gospodin Naderi na to brizne u plac, a Maskirani ga andeo grli i sve
glasnije sapce:
Nemoj plakati, nemoj plakati, molim te, nemoj plakati! Prestani
plakati, zbog mene prestani. Preklinjem te!. Kroz cipku na burki
vidim joj oci, te tuzne, andeoske oci koje su mi sada vec dobro
poznate, a sjecam ih se i sa slike u Zarinu albumu. Okrece glavu od
mene i odlazi prema vratima, a gospodin Naderi se kroz suze ispricava.
Hvala Bogu sto imate nju, pokazujem prema Maskiranom andelu.
Bila je Zari poput sestre.
Gospodin Naderi odmahuje glavom i sapce:
Da, hvala Bogu sto je imamo!.
Zatim me i on i gospoda grle, pa ustajem i spremam se kuci.
225
Ali vi vise necete biti ovdje kad se vratim, odjednom zavapim.
Necemo, potvrduje gospodin Naderi.
Kako cu vas pronaci? pitam, placuci poput djeteta koje se zauvijek
rastaje od roditelja.
Naci cemo mi tebe, kaze mi gospodin Naderi. Kunem ti se Zarinom
ljubavi prema tebi da cemo te naci!
Zarina ljubav prema meni. Te mi rijeci razdiru srce i nesto se u meni
lomi. Nemam snage otici iz zemlje, ali onda se sjetim da Naderijevi
vise nece zivjeti ovdje, pa ipak zelim otici sto prije.
Teskoga se srca vracam kuci.
JJ }o ]cvnv, noin
Toga me istoga dana majka pita zelim li s njom u kupnju i ja joj kazem
da zelim, ali jako sam umoran i rado bih ostao kod kuce i uzivao u
posljednjim danima domaceg ugodaja. Grli me i kaze:
Nedostajat ces mi!.
I ti ces meni nedostajati, mama!
Koliko god mi bilo tesko, kaze sileci se na osmijeh umjesto suza,
znam da je tako najbolje za tebe. Zato te kanim cesto posjecivati, pa
makar to znacilo da moramo prodati kucu, auto i sav moj nakit. Jer, ne
mogu mi samo tako istrgnuti srce na cijele cetiri godine, zar ne?
Grlim je.
Nije to nista. Vidjet ces, cetiri ce godine proci dok trepnes. Trebala bi
se radovati sto ces se napokon odmoriti od mene.
Smijesi se i iz usta joj izlijece zvuk na granici izmedu jecaja i smijeha.
U tome imas pravo, kaze.
Nakon sto ode, sjedam na stolac uz houz u dvoristu i, dok me od
proljetnog sunca napola hvata drijemez, razmisljam o onome sto se
zbilo u Zarinoj kuci. Bilo je bolno, da, ali drago mi je sto sam otisao do
Naderijevih i porazgovarao s njima. Zadovoljan sam svojom odlukom.
Bio je to vrlo zreo postupak i drago mi je sto, na kraju, nisam pribjegao
pisanju pisama.
Znam da ce se ubrzo pojaviti Ahmed i, koliko god uzivam u njegovu
drustvu, drago mi je sto mogu malo uzivati u tisini svojega okruzja.
Zatvaram oci i pustam misli da vrludaju svojim putovima. Mozak mi
je, medutim, hiperaktivan, cak i dok se odmaram. Zapaza i prepoznaje
bas sve zvukove koji mi dopiru do usiju. I ulicom prolazi automobil s
pokvarenom ispusnom cijevi. Slijedi potom i tisina, a onda cvrkut
226
ptica. Nekoliko minuta nakon tog i dvije macke sikcu jedna na drugu,
zatim glasno stenju i onda opet njisu. Nad glavom mi prolazi
zrakoplov, pa opet sve utihne, a onda odjednom zacujem djecji hihot i
prigusen zenski glas koji djetetu govori da se stisa. Dijete se, medutim,
jos jedanput glasno smije, pa jos jedan put, pa opet i onda opet
zacujem zenski glas. Dolazi iz Zurinu dvorista. Sav se jezim, niz leda
mi prolaze trnci i odjednom sam budan kao dan.
Jos jednu pricu, molim te, samo jos jednu, sapuce djecji glas.
Psssst, glasi odgovor.
Otvaram oci i napinjem usi. Nista.
Zari, izleti mi iz usta, pa se okrecem i gledam prema zidu, svim
silama napinjuci uho i osluskujuci neobicnu tisinu koja je odjednom
preplavila zrak. Ustajem i odlazim do zida izmedu svojega i Zarinog
dvorista, prislanjam uho, slusam i, bas nista. Samo mukla tisina. Jesam
li mozda sanjao? Vjerojatno jesam, a vjerojatno i dalje sanjam jer kako
inace objasniti to da je cijeli svijet odjednom potpuno utihnuo?
Osvrcem se i rukom doticem zid, ne bih li se uvjerio da se nalazim u
svijetu opipljivih predmeta. Ne sanjam.
Da barem mogu zaviriti u Zarino dvoriste. S tom mislju jurnem prema
stubama koje iz dvorista vode do terase na prvom katu, pa do stuba za
drugi, treci kat... Preskacem po dvije, tri odjednom i konacno stizem na
vrh, otvaram balkonska vrata, jurim do ruba i gledam u Zarino
dvoriste.
Nema nikoga.
Naginjem se preko ruba i gledam ima li koga na njihovim nizim
terasama. Nema. Okrecem se prema Zarinoj sobi na trecem katu.
Zavjese su cvrsto navucene. Hodam gore-dolje po balkonu, a cijelo me
tijelo pecka.
Samo sam sanjao, sapcem sam sebi. Osim toga, mozda je Kejvan
jos jednu pricu trazio od Maskiranog andela, bas kao nekada od
sestre.
Opet se naginjem prema njezinu dvoristu. Zelim samoga sebe uvjeriti
da su mi sumnje besmislene i jednostavno glupe, ali ni ne pokusavam.
Moje se jadno, izmuceno srce svim silama opire zdravome razumu.
Ne bi mi valjda to ucinila, mislim. Ne bi mi nikada nanijela toliku bol,
bez obzira na okolnosti. No, sto ako je Maskirani andeo moja Zari, ali
pod velom skriva izgorjelo lice? Zasto bi to ucinila? Zar ne zna u sto
mi se zivot pretvorio bez nje? Zar ne zna za svu patnju, jad i bol koje
sam pretrpio zbog toga sto je nema? Sagibam se i naslanjam na zidic,
grizuci saku da bih prigusio jecaje.
227
Boze, molim te, vrati mi Zari, placem, tek naknadno shvacajuci da
vise ne vjerujem u Boga.
Opet pogledavam u prazno dvoriste i ne mogu vjerovati koliko se sve
umirilo, kao da je citav svijet zastao i bez daha ocekuje rasplet tajne.
Jurim u sobu i osvrcem se, ni sam ne znajuci sto tocno trazim, pa se
vracam na terasu i duboko udisem svjez zrak, prizeljkujuci da su
Fahima i Ahmed ovdje. Opet sjedam na zidic i pokusavam metodicki
sloziti dijelove slagalice, ali zarobljen sam u vrtlogu osjecaja koji me
otpuhuje daleko od granica logike.
Pokusavam se usredotociti na trenutak u kojemu sam zacuo Kejvana
kako sapuce:
Jos jednu pricu, molim....
Jesam li to sanjao? Doista sam ga cuo? Koji zvuk pamtim prije toga?
Auto s pokvarenom ispusnom cijevi? Ima li itko u nasoj cetvrti auto s
pokvarenom ispusnom cijevi? Jer, ako je taj zvuk bio stvaran, ni
Kejvanov sapat nije bio san. Sto sam jos cuo? Macje siktanje i svadu.
Ogledavam se po susjednim vrtovima i pogledom trazim macke.
Rezanje je sigurno bilo stvarno. Zasto bih sanjao macke koje se
svadaju? No, nitko od susjeda nema macke, vjerojatno su bile lutalice.
Na pamet mi pada i sjena koja me nocu promatra. Znam da je rijec o
Maskiranom andelu, ali zasto bi me Maskirani andeo gledao, ako se
pod velom ne krije Zari? Ono treperenje koje sam jedni noci spazio bio
je upravo taj veo, i to sada znam.
No, sve se odjednom slaze u smislenu cjelinu.
Maskirani andeo nikada nikamo ne zuri, jednom je rekla Fahima.
Klizi poput proljetnog povjetarca: mirno, njezno i odmjereno. Nikada
nikamo ne hita. Zasto onda tako brza svakoga jutra kad me spazi na
povratku iz pekarnice? Ne, to pod velom nije Maskirani andeo, to je
moja Zari. Samo su dva moguca razloga za takvo skrivanje S A VA K
joj je tako naredio, ili mi ne zeli pokazati svoje opeceno lite. Jadna
moja i mila Zari!
Jednom mi je rekla da bi voljela postati strucnjak za tumacenje
HaIizove poezije. Kako mi je to promaknulo svih onih noci dok sam
zurio kroz otvor na zavjesama? Maskirani andeo zna napamet sve
HaIizove pjesme, ne bi citala Divan, sav joj je u glavi. To je nad
knjigom bila Zari, tako je kratila samotne noci. A danas sam u njihovoj
kuci pronasao crtez na kojemu smo moja tajanstvena zena i ja! Mora da
ga se nekako domogla dok sam bio u bolnici. Pa onda ona provala tuge
iz gospodina Naderija... sad mi je sve jasno. Rekao je da bi mi rado
ponudio alternativno rjesenje i Zari mu je priskocila, zagrlila ga i nesto
228
mu sapnula na uho. To se nikada ne bi dogodilo da je pod burkom
doista Maskirani andeo. Suvise je religiozna da bi grlila muskarca s
kojim nije u krvnom srodstvu.
Previjam se i placem od srece i tuge, ushicenja i jada. Zatvaram oci,
okrecem glavu prema nebu i prvi put otkada sam se osvijestio u
bolnici, golemog tereta na prsima vise nema. Lakse disem, barem
zasada.
No, sto sada? Moram skovati plan napada, a Ahmeda bas sada nema,
kad mi je prijeko potreban. Zna li mozda on sve to? Mozda su i on i
Fahima u sve upuceni, ali mi nisu nista rekli jer i mene i Zari stite od
SAVAK-a. A onda se sjetim da za manje od tjedan dana odlazim u
Ameriku i zakljucujem da to sada svakako otpada. Ne idem nikamo
sada, kad mi se moja Zari vratila, u tim okolnostima put se jednostavno
mora otkazati. I moja oprostajna vecera isto. Moramo nazvati sve goste
i reci im da ne dolaze. No, kako da pridem Maskiranom andelu i
otkrijem istinu? Situacija je mozda vrlo neugodna za njezinu obitelj, a
postoje i sigurnosni problemi ako je u sve umijesan SAVAK. Moram
joj oprezno prici, SAVAK nikako ne smije ponovno odvesti mojega
andela.
Jurim niz stube i naiskap ispijam nekoliko casica tatine votke. Odmah
me griju i malo umiruju.
Za tebe, ljubavi, sapucem tiho. Uskrsnula si mi, nadam se, iz
nistavila u zivot!
Penjem se preko zida na Zarinu stranu krova i sjedam na isto mjesto na
kojemu smo obicavali sjediti zajedno. Sjetim se sna koji sam usnuo
kada sam posljednji put ondje sjedio i sada sam siguran da to nije bio
san. Sjedila mi je iza leda, drzala me u narucju i govorila da ce ugrijati
svoga voljenoga. Jadna moja mala Zari!
O, Boze, tako te volim i tako mi silno nedostajes.
Te mi je noci bilo hladno i bio sam u bunilu. Zari me spazila kroz
prozor, izisla je van s dekom, umotala me u nju i grlila me cijelu noc,
na uho mi sapucuci da ce svoga voljenoga zastititi od studeni. To
sigurno nije bio san!
Misli mi skacu s teme na temu i ni na jednoj se ne uspijevam dovoljno
dugo zadrzati. Kroz glavu mi prolaze prizori njezina spaljivanja, zatim
dani provedeni u bolnici i uzasna depresija u kojoj sam se zamalo
ugusio, strah da sam izgubio Ahmeda, starac koji mantra, Jabukolika...
O, Boze, zasto je zivot tako okrutan? Da sve to jos jedanput moram
prozivjeti, mislim da ne bih izdrzao!
229
Misli mi tada lete do Zari koja je ziva u kuci do moje, udise isti zrak
kao i ja i mozda bas sada misli na mene. Nema onda nicega cudnog u
tome sto sam cijelo vrijeme snazno osjecao njezinu prisutnost, nikakvo
cudo nije sto me njezin prozor svake veceri tako privlacio k sebi i,
naravno, sto sam sanjao kako s Maskiranim andelom stojim na vrhu
planine. Duboko u sebi znao sam da mi se Zari zeli otkriti.
Zbog votke u venama ohrabrujem se i pristupam Zarinu prozoru. Virim
kroz zavjese, burka je na krevetu, sto znaci da je vlasnica u sobi, ili
barem u kuci. Vracam se u svoju sobu, a s dvorisnih se vrata oglasava
zvonce. Dosao mi je Iradz. Toliko sam uzbuden da mu odmah zelim
ispricati sto sam otkrio, ali Iradz, kao i uvijek, pocinje pricati prije nego
sto stignem otvoriti usta. Nije vazno. On ionako nije prava osoba za taj
razgovor. Sjedamo uz houz u dvoristu i on mi pokazuje knjigu koju je
kupio, biograIiju svojega idola, Thomasa Edisona. Jako je uzrujan zbog
stvari koje je autor napisao o glasovitom izumitelju.
Pise da je Edison bio varalica, kaze Iradz. Angazirao bi huligane
koji bi onda prisiljavali mlade izumitelje da mu prodaju svoje izume, a
ako ne bi htjeli, huligani bi ih pretukli! Iradz ne moze vjerovati da sve
te gadarije imaju ikakve veze s istinom, ali kune mi se da ce, ako
imaju, zauvijek odustati od planova o izumiteljskoj karijeri i umjesto
toga postati posten politicar.
Otac i stric govore mu da je sahu odzvonilo jer su ljudima vec zbilja
dozlogrdili i njegova diktatura i nehumani postupci prema politickim
disidentima. Cak se i casnici u vojsci slazu s tim da je pretjerao.
Iradzev stric, koji je general u sahovoj vojsci pod americkim
patronatom, nedavno je sudjelovao u pregovorima o kupnji vecega
broja zrakoplova F-16' od americke vlade. Kada bi imao te borbene
mlaznjake, Iran bi postao supersila Bliskoga istoka sto je, ocito, tocno
ono sto Amerikanci zele. Prvi bi im izbor, dakako, bio Izrael, ali bolje
da ih zastupa muslimanska zemlja nego zidovska koju u ovom dijelu
svijeta zestoko mrze milijuni ljudi. Iradzev otac smatra da sahu, sto se
vise zblizava sa Zapadom, popularnost na Bliskom istoku sve vise
pada. No, najveca mu je prijetnja Izrael jer samo je pitanje vremena
kada ce angazirati svoje bogate lobiste u Americi i okrenuti
Washington protiv njega.
Najradije bih mu rekao da me politicke teorije njegova oca uopce ne
zanimaju, ali ne kazem mu nista.

'Americki borbeni zrakoplov, visenamjenski lovac Fighting Falcon F-16: valja napomenuti da
je probni let toga zrakoplova odrzan 1974. godine, u isto vrijeme kada se odvija radnja ove
knjige.
230
Boze mili, zasto me vec jednom ne ostavi na miru?!
Zasto se bas sada morao pojaviti? Zar u zivotu zbilja nema vaznijih
stvari od politicke situacije u Iranu? Jedini razlog zbog kojega se
suzdrzavam od glasnog urlika na Iradza jest to sto mi pred ocima stalno
lebdi prizor njegova znojnog lica na groblju, kada je umoran dotrcao
do Doktorova groba, ne mareci sto nas motri SAVAK.
Na moje veliko iznenadenje, Iradz u tom trenutku mijenja temu i
pocinje pricati o Maskiranom andelu. U posljednje je vrijeme prilicno
potisten jer joj nikako ne uspijeva svratiti pozornost na sebe, a da stvar
bude jos gora, nitko njegovu ljubav prema Soraji ne shvaca ozbiljno.
Ne govorim mu da zena pod burkom nije Soraja nego Zari, jer mislim
da jos nije vrijeme da mu to otkrijem. Tko zna, mozda Naderijevi
imaju dogovor sa SAVAKOM po kojemu Zari mora ostati skrivena, pa
to ne smijem upropastiti.
Iradz mi kaze da mu je vec dosta toga sto mu se stalno rugaju zbog
ljubavi prema Maskiranom andelu. Stalno ga pitaju kako se mogao
zaljubiti u zenu koju nikada zapravo nije vidio, ali, je li to doista
vazno?
Ne bismo se trebali zaljubljivati u izgled, objasnjava mi. To je
povrsna ljubav. Prava ljubav znaci prigrliti neciju unutarnju dobrotu.
Ljudi mi se rugaju zato sto je osobno ne poznajem, ali moram li je
zbilja poznavati da bih vjerovao u njezinu unutarnju dobrotu? Ne
sastoji li se prava ljubav od postovanja prema necijem karakteru i
ponasanju? Ne bi li ljudi trebali odabirati partnere prema skladu
karaktera? Ako je tako, onda sve ono sto znam o Maskiranom andelu tu
zenu cini savrsenom zenom za mene!
Maskirani andeo! Jadan momak. Kada bi samo znao pravu istinu! I
dalje mi nesto govori, ali ja se iskljucujem, tek povremeno kimajuci
glavom i mislima putujuci sve dalje i dalje.
Kad napokon odlazi, trcim na krov.
Svjetla su u Zarinoj sobi ugasena, ali znam da ne idu tako rano na
spavanje, pa se vjerojatno skrivaju od mene. Ocito mi ne mogu otkriti
pravi identitet Maskiranog andela. Sigurno su sklopili dogovor sa
SAVAK-om!
Da, to je to. Tako su je spasili od zatvora i zato nema Zarina groba.
Ponovno virim u Zarinu sobu. Burka Maskiranog andela jos je uvijek
na krevetu.
231
J. + iini no.i
Za vecerom sam toliko zaokupljen Zari da me otac pita je li sve u redu.
Da, kratko mu odgovaram i premecem hranu po tanjuru.
Otac spusta zlicu na tanjur i pita me:
Jesi li uznemiren zbog puta?.
Ne mogu im jos nista reci o dogadajima i otkricu toga popodneva, pa
samo kimam glavom.
To je posve prirodno, kaze tata. Velik je to korak i sasvim je
razumljivo sto se bojis. Nije se lako preseliti na drugi kraj svijeta, u
zemlju ciji jezik i kulturu ne poznajes, a nemas ni nikoga svoga. I ja
bih na tvojem mjestu bio uznemiren! Krajickom oka vidim da je
majka pocela plakati, a tata prociscava grlo i nastavlja: Moj je otac
znao reci da je zivot poput laboratorija u kojemu ti testiraju karakter.
Sto si veci covjek, to su tezi testovi!.
Pripaljuje cigaretu i duboko udise dim. Jedva se suzdrzavam da ga ne
zatrazim jednu.
Nitko se u nasoj obitelji nije suocio s takvim testovima kao ti.
Neizrecivo sam ponosan na tebe i na nacin kako to podnosis. U
nekoliko si godina prozivio stvari koje neki ljudi ne prozive ni za
citavog zivota, a izrastao si u covjeka na kojega smo mama i ja jako,
jako ponosni. Sutra ce se u ovoj kuci okupiti ljudi koji te vole. Svima je
drago sto odlazis, ali bit ce im jos draze kada se vratis kao inzenjer. Svi
ce te do kraja zivota zvati gospodine inzenjeru, bit ces primjer
uspjeha, uzor mladima. Otvaraju ti se vrata koja se jos nikome u ovoj
obitelji nisu otvorila, ali uvjeravam te da ti neces biti jedini koji ce
proci kroz ta vrata. Ti utires put, ali mnogi ce te slijediti. Nadahnut ce
ih tvoja hrabrost i odlucnost. Mnogi ce zivot zbog tebe postati bolji.
Doista imas ono nesto, sine!
Blijedo ga gledam i ne vjerujem usima. Amerika, laboratorij zivota,
test velicine? Kad bi samo znao sto se meni u ovom trenutku dogada u
glavi!
Otac nastavlja s pricom, ali vise ga ne slusam, iako se nije pristojno
iskljuciti dok ti otac govori. Cujem samo tu i tamo pokoju rijec:
Amerika, zrakoplov, gradevinarstvo, autocesta s cetiri trake, Noushar,
Teheran. Pomalo gubim strpljenje za sva ta sranja koja slusam otkad su
mi bile cetiri godine, pa mislim:
Jebes Ameriku, febes let :rakoplovom, febes usranu diplomu i:
gradevinarstva, a nabifem i febenu autocestu s cetiri traka kofi
pove:ufu fednu usranu selendru s drugom'
232
A onda se sjetim svoje voljene Zari koja se stidi svojega spaljena lica,
pa ga skriva pod velom, ili je na to prisiljavaju vlasti da se ne bi otkrio
njezin pravi identitet. Moj andeo zivi samotnickim zivotom i to vise
nije samo hipoteza. To su cinjenice, a ne moji dojmovi. To je stvarnost.
Sirota Ahmedova baka tocno je znala o cemu govori, a nitko je nije
slusao. Stalno je ponavljala da djevojka iz kuce do moje svake noci
place i cezne za svojim muzem. Djevojka iz kuce do moje bila je Zari,
a muz sam bio ja. Kako li sam samo mogao i pomisliti da je moja
voljena mrtva? Grizem se za kozu izmedu palca i kaziprsta. Nema
sumnje, svi ce misliti da sam posve poludio kada im kazem da je Zari
ziva i da se samo skriva pod velom Maskiranog andela. No, nije me
briga. Znam sto znam i znam sto sam cuo. Zarin je glas usutkao
Kejvana kada je trazio jos jednu pricu. Maskirani andeo je Zari, nimalo
ne sumnjam u to.
Zbog te me pomisli obuzimaju tolika radost i uzbudenje da se iznenada
naginjem unatrag u stolcu, sirim ruke i zatvorenih ociju podizem lice
prema stropu, kao da se bacam u narucje suncu.
Osjecam toplinu njezina tijela uz svoje, bas kao one noci kad mi je
zaspala u narucju, osjecam njezin dah na svojem vratu, bas tamo gdje
je polozila glavu. I cujem joj otkucaje srca. Hvala ti, Boze, sto si mi
vratio Zari! Oprosti mi sto sam sumnjao u tvoju mudrost i velicinu.
Oprosti mi sto sam zivio bezboznickim zivotom. Od danas sam ti sluga
pokoran i obecajem da cu se iskupiti za sve gluposti.
Otvaram oci i shvacam da me i mama i tata gledaju. Brzo se
uspravljam i spustam glavu, ali ne govorim nista. Ocekujem da me otac
pita sto se dogodilo, ali on ne govori nista, samo majka sapce:
Previse je sve to za njega. Od jutros se cudno ponasa!. Polaze mi
ruku na celo. Nije vruc, mrmlja. Vjerojatno gori iznutra!
Prestani! nestrpljivo prasne otac.
Ustaje od stola i izlazi iz sobe, a majka me njezno miluje po licu,
zabrinuto sapcuci:
Sto je bilo?.
Ziva je, vise se ne mogu svladati.
Tko je ziv, zlato?
Moj Maskirani andeo, sapucem.
Naravno da je ziva, potvrduje, misleci da govorim o Soraji.
Nisam lud, mrmljam prema hodniku iz kojega mi se priblizava otac.
O, zaboga, tjesi me majka. Pa nikada nisi ni bio lud. Samo ti se
dogodilo mnogo ruznih stvari. Otac ulazi u sobu s casom vode i
tabletom. Pruza mi je i kaze mi da je progutam.
233
Sto je to? pita ga majka.
Valium, odgovara. To ce ga smiriti.
Nikada prije nisam popio valium, ali sigurno je bolji nego bilo sto iz
mamine ljekarne, pa ga uzimam bez pogovora.
Ubrzo me obavija tupilo koje me podsjeca na bolnicke dane, kada se
svaki osjecaj spokoja nakon budenja pretvarao u bolnu i sumornu
stvarnost. Prije nego sto izgubim svijest, zelim se samo pobrinuti za
majku.
Zasto places, mama? pitam je. Nemoj plakati, molim te. Zari je
ziva. Ne moram u Ameriku. Nije li to divno? Nisi li sretna zbog toga?
Mama mi objema rukama hvata lice, celom se oslanja o moje i gorko
place.
Duso moja, drago moje dijete. Sto ti se to dogodilo?
Ako ikada ikamo i odem, to ce biti sa Zari, Ahmedom i Fahimom, a i
to samo nakratko. Samo na godisnji. Nije li to super? Od danas cu biti
vrlo sretan, mama, bas kao prije, prije nego sto je pocela sva ta zbrka.
Nije li to Ienomenalno, mama?
Majka kima glavom.
Da, zlato!
Zivot je poput lutanja po pustinji gdje su ti zvijezde jedine vodilje na
koje se mozes osloniti, nastavljam suhih usta, ali s rijekom koja mi
tece iz ociju. Ti, tata, Zari, Fahima i Ahmed moje ste zvijezde. Vi me
vodite. Svi imate ono nesto. A ja cu jednoga dana napisati knjigu o
svemu sto nam se dogodilo!
Tada se okrecem ocu i IrIljam:
Vjerujes li u sudbinu, tata? Vlastiti mi glas zvuci izobliceno. Ne
sjecam se oceva odgovora.
Budim se na madracu u dnevnom boravku. Znojan sam, vruce mi je,
omamljen sam i sve me boli. Roditelji mi spavaju nekoliko metara
dalje, na podu. Svjetla su ugasena, ali sve je rasvijetljeno mjesecinom
koja se slijeva kroz prozore. Gledam na stojeci sat koji je otac neki dan
dao popraviti i njegove kazaljke pokazuju da su tri sata i trideset
minuta. Na mojem je rucnom satu deset i trideset. Gledam u klatno
koje se tromo pomice slijeva nadesno i pitam se zasto smo se uopce
zamarali s tim jadnim, starim satom koji je odavno nadzivio svoju
Iunkciju.
Um mi se gubi u vrtlogu misli o vremenu, pa brzo ustajem kako bih ga
zaustavio i penjem se do terase na trecem katu. Sakrit cu se u tamu i
cekati da Zari izide, kao sto to cesto cini da bi me promatrala. Kada se
pojavi, reci cu joj da znam istinu.
234
Stizem na treci kat i gledam kroz prozor, provjeravajuci nije li vec na
terasi. Bozje okruglo, svjetlece oko rasvjetljuje nebo i citav okolis, ali
terasa zjapi prazna. Penjem se preko niskoga zida izmedu nasih dviju
kuca i odlazim na krajnji juzni rub terase, gdje su sjenke najdublje.
Sjedam i gledam na sat, jos uvijek je deset i trideset.
Noc je tiha, toliko tiha da bi kroz nju odjeknulo padanje lista na tlo, a
cuje se i kako tama dise s blagim povjetarcem koji dolazi, pa odlazi.
Strpljivo cekam u mraku, s prsnim kosem koji se nadima od
iscekivanja, straha i nade. Opet gledam na sat, jos uvijek je deset i
trideset. Pitam se koliko cu cekati ovdje.
Dok sjedim u mraku Zarina balkona, nadam se da mi se roditelji nece
probuditi i shvatiti da me nema. Uspanicili bi se, popeli se gore i
pokvarili mi planove. Prozima me poznata tjeskoba, vrlo nalik
napadajima panike koje sam imao u bolnici. Mozda doista gubim
razum. O, Boze, nadam se da ne!
No, gubim nesto drugo, a to je strpljenje. Mozda bih joj jed nostavno
trebao upasti u kucu i zahtijevati da je vidim. Gledam na sat, jos uvijek
je deset i trideset, pa tresem rukom i osluskujem otkucaje, no umjesto
kazaljka zacujem tiho skripanje vrata. Srce mi s takvom zestinom
zalupa u usima da se bojim da ce svojim bubnjanjem probuditi cijelo
susjedstvo. Rukom na prsima nastojim se umiriti. Cujem njezine
prigusene korake na terasi i sustavi sapat burke koja ih prati, vukuci se
po betonu. Jos je uvijek ne vidim, ali duga joj se sjena proteze od vrata,
zuri prema rubu, a onda se smanjuje, pa shvatim da je cucnula.
Skamenjujem se od tezine trenutka, ostajem bez glasa i bez daha.
S mjesta na kojem sjedi pruza joj se dobar pogled u moju sobu, pa
zakljucujem da ceka da se u njoj upale svjetla. Mozda i nisam odabrao
najbolje mjesto za skroviste. Sto imam od svoje nevidljivosti kada ne
vidim sto se s njom zbiva?
No, njezina se sjena najednom opet proteze i sada mi ulazi u vidokrug,
polako klizeci slijeva nadesno do mjesta pod zidom na kojemu smo
nekada zajedno sjedili. Dok je gledam zavijenu u crnu burku i
osvijetljenu punim Mjesecom iza leda, cini mi se da je visa nego sto
pamtim. Preko zida gleda u moju sobu, a onda se propinje na vrhove
prstiju i isteze vrat. Neko vrijeme stoji tako, a onda odlazi do ruba
terase i naginje se, vireci u moje dvoriste. Sada imam i potvrdu da me
uhodi i da je ona ta koja me svake noci gledala, obavijena sjenom.
Vraca se do nasega mjesta, baca jos jedan pogled prema mojoj sobi, a
onda sjeda. Osjecam kako mi krv bruji u zilama i zbog njezina sam
divljackog pulsiranja slabiji od zraka.
235
Pocinje petljati po prednjem dijelu burke i cini mi se da nastoji ukloniti
cipku kojom joj je obrubljen dio oko koprene pred ocima. Groznicavo
pomice prste, ali kao da se bori sa skrivenim cvorom. Ruke su joj
tanke, blijede i krhke, bas kao i Zarine. Mili Boze, ako uspije otpetljati
taj cvor, vidjet cu joj lice! Jednom brzom gestom zbacuje cipku i veo s
lica, pa se uzrujano cese po glavi. Ocima prodirem kroz tamu i
napinjem se da bih joj razabrao lice, ali podignutom mi rukom zaklanja
pogled.
Nakon nekoliko trenutaka spusta ruku, ali sada je zaklanja rub koprene
koja visi sa strane. Sve sto vidim barsunasta je silueta njezina proIila,
nepomicna poput modela u slikarskom ateljeu. Ubrzo zatim naslanja se
na zid i, iako joj i dalje ne vidim lice, vidim da je sklopila oci i da joj se
usnice pomicu kao da nesto recitira, mozda HaIizove ili Hajamove
pjesme, mozda cak neku koju sam joj ja citao. Prsa joj se nadimaju, pa
spustaju i gotovo joj razabirem dah, a onda se najednom trgne i
uspravlja, a po smjeru u kojemu se naginje zakljucujem da je zacula
zvuk iz moje kuce. Iskreno se nadam da mi se roditelji ne uspinju
stubama na krov. Znam da bi pobjegla da ih kojim slucajem spazi.
Ponovno se usredotocujem na njezino lice. Glavu je okrenula udesno i
preko ramena gleda u moju sobu. Znam da me ocekuje. Po polozaju
njezina tijela i nemirnom meskoljenju vidim da je rastresena i
uznemirena zbog zvuka koji je zacula, ali sekunde prolaze, nista se ne
dogada, pa se opusta i ponovno naslanja na zidic.
Spopada me poriv da iz tame izidem na mjesecinu i tesko mu se
odupirem. Zagledali bismo se bez rijeci jedno drugome u oci jer, sto
bismo uopce mogli kazati ? Takve je trenutke steta kvariti rijecima.
Prisao bih joj, pruzio ruku i pomogao da ustane, a zatim bismo proveli
cijelu vjecnost u zagrljaju. No, sto kad bi pokusala pobjeci ? Zgrabio
bih je i rekao da je kosmaru kraj, da meni nije vazno kako izgleda i da
je moja do kraja zivota!
Da, nehotice prosapcem.
Glava joj poskakuje i vrat se uspravlja te promatra mjesto na kojemu
sjedim. Oci joj blistavo sjaje na svjetlu posudenom od Mjeseca i nema
sumnje da su to iste oci koje me promatraju iz noci u noc. Vreba me
ostrim, prodornim i nemirnim pogledom, poput preplasene macke. No
ne bjezi s terase, nego mirno poseze za cipkastom koprenom, prebacuje
je preko lica i ponovno se pretvara u Maskiranog andela. U smirenoj
odlucnosti toga pokreta prepoznajem tipicno Zarino samopouzdanje.
Ustajem i izlazim na mjesecinu. Ona sjedi u mraku, potpuno
nepomicna, ali na mene djeluje poput magneta. Polako joj prilazim i
236
nacas zastajem, a onda se spustam uza zidic do nje. Trepcuci, zuri iza
koprene burke, a moje joj srce hvata ritam vjeda. Naviru mi suze.
Nemoj plakati, sapuce.
Kroz sapat joj tragam za poznatim odjekom.
Molim te, nemoj plakati, ponavlja.
Jesi li to ti? pitam.
Okrece glavu. Okrece oci od mojega pogleda.
Reci mi, preklinjem. Jesi li to ti?
Suti i okrece se, pa rukom posezem za njezinom bradom i okrecem je
prema sebi.
Daj da ti vidim lice!
Odmahuje glavom, ali vidim da joj se pod burkom slijevaju slapovi
suza.
Koliko si dugo to mislila skrivati od mene? njezno je korim.
Pokusava ponovno okrenuti glavu, ali cvrsce joj stezem bradu.
Doista si mislila da te necu vidjeti?
I opet odmahuje glavom, ali nista ne govori.
Znas li uopce koliko sam patio bez tebe? grcam i kroz glas mi
probija ljutnja. Znas li koliko sam puta pomislio da zivot bez tebe
nema smisla? Zamisli da sam se ubio! Sto bi tada bilo?
Ruka joj klizne ispod burke i zeli me prstom usutkati, ali ja odmicem
glavu i govorim dalje.
Zar si mislila da cu otici i zaboraviti te? Kako si to mogla pomisliti ?
Zar nisi znala da bih radije cijelu vjecnost gorio u paklu nego prozivio
zivot bez tebe?
Psssst, molecivo sapce.
Vatra koja te odnijela meni jos uvijek pali srce.
Molim te, prestani, sapuce.
Necu! Zasto bih? A i kako bih?
Preklinjem te, molim te, nemoj!
Jesu li prijetili tvojim roditeljima? Kejvanu? Rekli su da ce ga
odvesti? Reci mi istinu.
Molim te, prestani, molim te... jeca, glasa iskrzana naglim udisajima.
Zastajem i zbog njezina se ridanja osjecam kao da mi netko cupa srce,
pa preplavljen kajanjem molim da mi oprosti. Govorim joj da se u
meni probudio vulkan i da ga katkada ne uspijevam obuzdati, ma
koliko to zelio.
Naginje se i dlanovima mi brise suze s obraza, pa se brzo odmice, a ja
joj govorim da bez nje uopce nisam mogao zamisliti buducnost, da se
preda mnom prostirala tek pustopoljina i zivot u kojemu bih se svakoga
237
jutra budio ne mareci sja li sunce, pada li kisa, je li toplo, hladno, rano
ili kasno. Molio sam Boga da me uzme, da skonca taj zivot jer zbilja
mi vise nista nije znacio.
Odmah grize kozu izmedu palca i kaziprsta i tiho kaze:
Ne govori takve stvari, a onda brizne u gorak plac.
O, Boze! Sto ja to radim? brzo govorim. Ono kroz sto si ti prosla,
ljubavi, stoput je gore od moje nevolje. Oprosti mi, molim te, suvise
sam sebican!
Ne, ne, ne! Molim te, prestani govoriti takve stvari!
Tvoj hod, tvoje kretnje, oci, nacin na koji si se prije koju minutu
pocesala po glavi, po svemu tome znam da si ti moja Zari.
Odmah moras prestati!
Daj mi da te zagrlim. Daj da te privijem uza se i reci mi da nas vise
nista nece rastaviti.
O, Boze, oprosti mi, tiho stenje. Nisam smjela dopustiti da stvari
odu ovako daleko!
Samo mi obecaj da vise nikada neces uciniti nista slicno!
O, Boze, pomozi mi! Molim te, pomozi mi!
Cega se toliko bojis?
Molim te, Boze, oprosti mi! Doista mi je zao.
Zbog cega ti je zao? pitam, napokon postajuci svjestan njezinih
vapaja.
Ovo ce ti slomiti srce...
Nije mi vazno kako izgledas, prekidam je. Tvoj mi izgled uopce
vise nije vazan. Volim te!
Boze, pomozi, nisam smjela ovo dopustiti. Otislo je predaleko!
Njezno me gura kada je pokusavam zagrliti, pa joj zurim u oci u
nepodnosljivoj tisini, ocajnicki trazeci odgovore na pitanje koje se ne
usudim postaviti. Vidim da je nekoliko puta zaustila, ali rijeci su joj se
svaki put izgubile u jecajima.
Sto mi pokusavas reci? pitam.
Slijedi duga stanka. Srce mi bubnja, a i njezino lupa. Cujem oba.
Ja nisam ona, odjednom zavapi.
Nista ne odgovaram. Bojim se da sam je dobro razumio.
Nisam ona, sapuce, tresuci glavom i tiho cvileci. Zar me ne
razumijes? Nisam ona. Voljela bih da jesam, zbilja bih!
Nemoj, preklinjem, a glas mi tone zajedno s nadama.
Znala sam da ce doci do ovoga, place. Vidjela sam to jos onoga
dana kada si se vratio iz bolnice. Znala sam da ces svojega andela
potraziti pod mojim velom, ali nje nema ovdje. Ja nisam ona. Silno te
238
voljela, sumnjam da bi se pred tobom mogla skrivati pod ovom
maskom, bez obzira na to kako izgledala nakon onoga strasnog dana.
Tijelo joj slamaju glasni jecaji i sva drsce.
Osjecam se kao da mi je netko u vene ubrizgao ledenu vodu. Gorcina
mi kipi u ustima, juri kroz zile, nagriza mi kozu.
Iv invn [on]v, ]v in v ]vnvo.
Iv invn ..c, ]v in v .v[io.
Stvari su izmaknule nadzoru jer sam im ja to dopustila. Nisam to
smjela, kaze. Da, gledala sam te svake noci s ovoga mjesta. Bila sam
znatizeljna. Znala sam da ti gledas mene i da te negdje u dubini duse
podsjecam na nju. Znam da si me one veceri s leda promatrao u sobi i
dopustila sam ti to jer mi je tvoj pogled godio. Trebala sam te sprijeciti.
Nadam se da ces mi to oprostiti!
Iv inv :nvvcn, ]v in ]c .o.io.
Iv ]c.nv .v]cn, ]v in ]c ]c.vo.
Osjecam da mi misli plutaju u nepoznato. Njezin mi glas zuji u usima,
ali ne cujem ni rijeci. Glava joj se, vidim, pomice, tijelo se meskolji,
velike plave oci blistaju na mjesecini, suze joj se slijevaju niz jedva
vidljive obraze pod maskom... Zatvaram oci, uvlacim glavu medu
ramena, liznem usnice i molim Boga da ovaj trenutak sto prije zavrsi.
Ne znam koliko dugo tako sjedim, ali kada otvaram oci, Maskirani
andeo jos uvijek sjedi do mene. Nepomicna je, suti, ocima preklinje za
oprost. Dugo gledam u tlo, a onda je pitam:
Zasto?
Ne znam.
Nista joj ne odgovaram. Nemam sto.
Mozda sam htjela biti ona, kaze. Zovu me Maskirani andeo, ali cak
ni andeli ne mogu odoljeti iskusenju ljubavi.
Ne odgovaram.
Da sam ti barem odmah rekla da nisam ona. Molim te, oprosti mi sto
nisam. Mozes li mi oprostiti?
Nijem sam i istrosen poput kamena na Doktorovu grobu.
Necu ti zamjeriti ako mi ne oprostis. Slobodno me mrzi, ali, molim te,
podi u Ameriku kako si i planirao. To je najbolje za sve. Da je s nama,
i ona bi htjela da odes.
Ne bi, kazem gorko.
Dobro, priznaje. U pravu si, ne bi joj bilo drago da odes.
Ne bi, ponavljam poput tvrdoglava djeteta.
U redu, opet se pokorava. U pravu si, ne bi joj bilo drago da odes.
Sjecam se da je bila jako tuzna zbog tvojega odlaska. Bojala se da ces
239
otici, zaboraviti na nju i vratiti se s prekrasnom, naobrazenom zenom,
milijun puta pozeljnijom od nje.
To se nikada ne bi dogodilo, zustro je prekidam.
Znam. Sada znam, ali tada nisam znala, odvrati, pa je ni sam mogla
razuvjeriti. Znas, silno je uzivala kada si joj citao pjesme. Stalno mi je
govorila da joj svaki stih citas poput pravog glumca.
Dok govori, okrecem glavu od nje. Njezin me sapat iritira, najradije bih
da usuti, ali ona ne prestaje.
Nemoj je se sjecati s gorcinom, to joj ne bi bilo drago, govori tiho.
Da se moze vratiti samo na minutu, jednu jedinu minutu, svaku bi
sekundu te minute provela moleci te da podes dalje. Molila bi te da to
ucinis zbog nje jer jedino tako moze naci mir.
Zastaje nekoliko trenutaka.
Nikada nikome osim meni nije o tebi nista rekla. Jedino ja znam
koliko te voljela. Molim te, vjeruj mi kad ti kazem, znam da bi te
molila da nastavis sa zivotom. Nikada nece naci spokoj ako si zbog nje
unistis buducnost.
Zastaje i brise suze s lica, a onda, kao da joj na pamet pada nesto sto mi
je zaboravila reci, odjednom pita:
Sjecas li se kad ti je pokazala najvecu zvijezdu na nebu i rekla da si to
ti?
Da.
Naginje se i ocima mi hvata pogled.
Idi i ne osvrci se! Ostavi bol ovdje, gdje joj je i mjesto. Znam da bi
me i ona zamolila da ti to kazem. Nitko je nije poznavao tako dobro
kao ja. Bila mi je sestricna i najbolja prijateljica. Moras mi vjerovati!
Trljam lice sakama i kimam glavom, potvrdujuci da joj vjerujem. Jos
malo place, jos jedanput mi se ispricava sto me navela na krivu
pomisao, a onda kaze da mora natrag u kucu jer ce se teta i tetak
zabrinuti za nju. No ipak ne odlazi nego jos neko vrijeme govori. Kaze
da joj je jasno zasto je Zari najvecu zvijezdu na nebu prozvala mojim
imenom. Zato sto imam ono nesto. Ona je oduvijek dobro procjenjivala
ljude, ali mene je savrseno procijenila. Zato ce se i ona ubuduce
raspitivati kod susjeda i prijatelja kako mi ide i kako napredujem, a i
molit ce se za mene svake veceri do kraja zivota. Kaze mi i da ce se
brinuti za Zarine roditelje jer su oni sada najvazniji. Odano ce im
sluziti i vjerno ih pratiti do kraja zivota.
Ustaje i pruza mi ruku i ja je nevoljko prihvacam. Ruka joj je hladna,
ali stisak topao, pa je njezno stiscem i ona mi uzvraca. Gledam joj u
240
prste i nokte koji izgledaju potpuno isto kao Zarini, a zatim podizem
pogled i zurim u te tirkizne oci.
Preplavljuje me sjecanje na posljednju noc sa Zari, noc u kojoj sam joj
rekao da sam cuo razgovor izmedu nje i Maskiranog andela. Zari mi je
na to odgovorila da je to bilo posljednji put sto je razgovarala sa
Sorajom. Soraja zato nije mogla znati za noc koju smo Zari i ja proveli
zajedno i nije mogla znati za najvecu zvijezdu na nebu koju je Zari
prozvala mojim imenom. Drugoga se dana, naime, Zari zapalila pred
sahom.
Ipak si to ti, zar ne? sapcem.
Drsce pod burkom.
To su oci moje Zari, kazem.
Zatvara ih pred mojim pogledom.
Jesi li to ti? pitam jos jedanput poput ocajnika.
Jesam, slabasno zajeca. To sam ja!
Koljena joj popustaju i rusi mi se u narucje. Drzim je i privijam uza se
dok se polako i isprepleteni spustamo na tlo. Ljubim je u tjeme, celo,
ljubim joj oba zatvorena oka kroz tkaninu burke, a ona mi rukama
miluje lice, prstima prolazi kroz kosu te ih spaja oko mojega vrata.
Volim te, mrmljam.
I ja volim tebe, odvraca.
Nedostajala si mi, vapim.
Ti meni jos vise.
Obuhvacam joj lice dlanovima i primicem ga svojem, sve dok nam se
cela ne dotaknu.
Ne bih prezivio bez tebe.
Tako mi je zao.
Jesi li me cula kada sam s tobom razgovarao u snovima? pitam je,
njezno je ljuljajuci u narucju.
Svaku rijec. potvrdi. Nadala sam se da ces pustiti me da ti
izblijedim u snovima.
Snovi mi bez tebe ne znace nista.
Nemoj tako! podvikuje Moras mi obecati da ces otici u Ameriku.
Necu, nikada, kazem i cvrsce je privijam
Ali moras! Zbog sebe, zbog mene, zbog sigurnosti, preklinje me.
O, Boze, zivo se sjecam kako si potrcao. Tvoj ocajnicki ja, Ali, ja,
Ali! progonit ce me do kraja mog zivota. Bilo mi te tako zao. Ne znam
zasto sam te povela sa sobom i zasto si morao vidjeti taj uzasan prizor.
Mozda sam se nesvjesno nadala da cu se uz tebe predomisliti. Zao mi
je. Silno mi je zao, ljubavi moja!
241
Podvlaci ruku pod burku da bi obrisala suze, a ja je grlim jace, kako
bih je umirio.
Bol zbog toga sto sam ti to priustila bila je puno gora od boli od
opeklina. Sjecam se sirena hitne pomoci, bolnicara kako me obraduju,
sjecam se bolnice. Da su mi samo rekli da si dobro, lakse bih podnosila
bolove, ali nitko sa mnom nije razgovarao ni o cemu drugome osim o
zdravstvenoj njezi koju su mi pruzali. Izgorjela su mi ramena, vrat i dio
lica, i to ne tako strasno kako je isprva izgledalo. Znala sam da mi je
kosa izgorjela i da imam zavoje na glavi, a zapravo me zanimalo jedino
sto je s Ahmedom, Fahimom i s tobom. No nisam pitala za vas jer vas
nisam htjela povezati sa sobom i svojim cinom. Kasno bi se nocu
kriomice molila za vas, katkada stotinu puta ponavljajuci jednu te istu
molitvu, nadajuci se da ce me Bog tako ozbiljnije shvatiti.
U bolnici me svakoga dana posjecivao jedan muskarac, isti onaj koji je
istukao Doktora pred nasom kucom, covjek s radioprijamnikom.
Satima bi me promatrao kroz veliki prozor, razgovarao bi s lijecnicima
i bolnicarkama i nesto zapisivao. Gledao me neobicno tuznim
pogledom, kao da me zali, a kad sam se jedanput usred noci probudila,
stajao je pokraj mojega kreveta s istim tim izrazom u ocima. Htjela sam
mu nesto reci, ali odmah je otisao.
Strahovito sam patila zbog toga sto smo razdvojeni i po tome sam
znala da te zbilja volim. Proklinjala sam trenutak kada sam te pozvala
da podes sa mnom na paradu. Ne znam sto sam mislila, sto bi ti uopce
mogao dobiti iz onoga sto se dogodilo, osim dozivotne traume i
strasnih slika u glavi? Silno mi je zao, ljubavi moja, silno zao! I onda,
da stvar bude jos i gora, sav sam taj uzas prezivjela, a to nitko nije
znao. Htjela sam umrijeti. Da sam barem umrla tamo, na paradi.
Pogotovo kada se sjetim boli koju sam nanijela tebi, Fahimi, Ahmedu i
svojim roditeljima, naravno. Sve mi je to bilo potpuno nepodnosljivo.
A sada mi roditelji zbog mene do kraja zivota moraju zivjeti u
progonstvu. Da sam barem umrla! Uzasno mi je zao zbog svega!
Razumijem te, kimam glavom, ali i zahvaljujem Bogu sto nije
umrla.
Sto se mene same tice, nikada nisam pozalila sto sam to ucinila, kaze
Zari. Ali do groba se ispricavam sto sam sve vas umijesala. Ja sam
morala uciniti to sto sam ucinila. Netko je morao. Netko je morao
javno, glasno i prkosno stati pred saha i uciniti tako nesto. Doktor mi je
znao reci da ljudi iz sahova rezima ne shvacaju da ubijanjem ljudi
uopce ne plase aktiviste jer njima je smrt mala cijena za slobodu.
Zastaje i hvata dah. Osjecam da se pod burkom sva trese.
242
Za svakoga covjeka kojega ubiju daleko od bilo cijih ociju desetero bi
trebalo uciniti ono sto sam ja ucinila. Da rezim vidi kako ubojstvima
svoje zlocine cini samo jos vidljivijima.
Nekoliko se trenutaka odmara, a onda nastavlja.
Kad mi se koza pocela oporavljati, premjestili su me na drugi kat
bolnice, u drukciju sobu ciji je prozor gledao na dvoriste po kojemu su
stalno setali neki ljudi. Neizvjesnost moje sudbine pomalo me vec
umarala, pa bih sjedila uz prozor i pitala se jesi li dobro, jesi li vec
otisao u Ameriku, jesu li Ahmed i Fahima i dalje zajedno.
I ja sam isto cinio u svojoj sobi, kazem. Osim sto sam se ja pitao
vidis li me i cujes li me na nebu. Stalno sam plakao i pitao zasto.
A ja sam svake noci razgovarala s tobom, kaze Zari. Grlila bih te,
milovala ti lice i kosu, ljubila te u usta. Da ti se nesto dogodilo, sigurno
bih umrla. Bol bi me unistila.
Bori se s dahom, pa je pitam:
Jesi li dobro?. Vrlo sam zabrinut.
Kima glavom, a onda govori dalje.
Ni s kim nisam razgovarala. Nisam imala ni televiziju, ni radio, ni
novine. Nisam znala koliko je sati, koji je dan, cak ni koji je mjesec.
Pojma nisam imala sto se dogada u svijetu, osim da je sah jos uvijek na
vlasti jer me covjek s radioprijamnikom svakoga dana redovito
posjecivao. Nocu bih cesto sanjala o nasem divnom ljetu uz houz pod
tresnjinim stablom, a kad bih se probudila, osjecala bih se kao da mi je
netko na prsa istovario tonu opeka. Pokusavala sam u sjecanje prizvati
tvoje lice, ali nije mi uspijevalo. Iz nekog razloga, sto si mi vise
nedostajao, to sam te teze zamisljala.
A onda sam se jedne noci probudila i vidjela da mi je netko pokraj
kreveta ostavio olovku i papire. Odmah sam te pocela crtati. Bilo je to
upravo zapanjujuce, oci mojega uma nisu te vise pamtile, ali ruke su te
iscrtale savrseno, do posljednje pojedinosti.
Pruza ruku i njezno mi dodiruje lice. Kroz malene otvore na burki
vidim da je sklopila oci.
Kada sam dovrsila crtez, stavila sam ga na ormaric uz krevet i
zaspala, a kad sam se sljedeceg jutra probudila, nije bilo ni crteza, ni
olovaka, ni papira.
Poslije, istoga dana, kroz prozor sam vidjela covjeka s
radioprijamnikom i shvatila da su mi papire i olovku stavili pokraj
kreveta u sklopu svoje taktike da im odam neke podatke. Zanimalo ih
je sto cu napisati ili koga cu nacrtati, hocu li im dati kakvu indiciju po
kojoj bi utvrdili identitet clanova moje skupine, celije, cega god vec.
243
Od pomisli da bi te zbog mojega crteza taj zao covjek sada mogao
progoniti potpuno sam pomahnitala. Urlala sam, vriskala, od ocaja se
udarala, proklinjala saha, njegovu obitelj i sve koji ga podrzavaju.
Sestre su mi brzo priskocile, privezale me uz krevet i dale mi injekciju
od koje sam zaspala.
Kada sam se probudila, u sobi je stajao covjek s radioprijamnikom,
samo sto je ovog puta u ruci drzao moj crtez. Dugo smo se sutke
promatrali, a onda mi je rekao da nije dosao zato da bi mi naudio.
Rekao mi je da se smirim i opustim, a zbog njeznoga tona njegova
glasa malo je popustila moja napetost. Zapitala sam ga zasto je dosao, a
on mi je prisao i stavio moj crtez na krevet. Podignula sam ga i privila
na srce, a on mi je dosapnuo da nece nista nazao uciniti momku sa
slike. Sve nas vec dugo promatraju i istrazuju, pa su sada potpuno
sigurni da nismo imali nista s Doktorovim aktivnostima ili, kako je on
to rekao, nismo povezani s njegovom skupinom. Nakon toga mi je
rekao da idem kuci i da su vec obavijestili moje roditelje. Samo zbog
toga sto mi je otac olimpijski sampion, vlasti su me odlucile postedjeti
kazne za glupo ponasanje na rodendan njegova velicanstva, no samo
pod jednim uvjetom. Cijela se obitelj mora odseliti u Bandar Abas i
ostatak zivota provesti uz Perzijski zaljev, sto dalje od sve rodbine.
Pokazao je crtez koji sam stezala na grudima i rekao mi da bi bilo
najbolje da ne stupam u vezu s tom osobom, a prilicno su mi jasno dali
do znanja da se ne smijem javljati ni Ahmedu ni Fahimi. Tada je prvi
put spomenuta ideja o prerusavanju u Maskiranog andela. On se toga
sjetio, a meni se ucinilo izvedivim. Bio je to jedini nacin da jos barem
malo vremena provedem ovdje. Ocajnicki sam te zeljela vidjeti i
ceznula sam za roditeljima.
Tu Zarina prica prestaje, pa je jos cvrsce stezem u zagrljaju.
Volim te, sapcem, volim te!
I ja tebe volim, odvraca mi sapatom.
Zaustim da bih rekao kako me cudi sto su gospodin i gospoda Naderi
pristali na takav aranzman, ali onda mi na pamet padne da su vjerojatno
silno patili dok su jos mislili da su je izgubili. Pretvaranje da je mrtva
na kraju im se ucinilo niskom cijenom za odrzavanje na zivotu vlastita
djeteta.
Po tezini kojom se Zari oslanja na mene zakljucujem da je strahovito
umorna. Dirnut sam njezinom snagom i hrabroscu. Nijednom se nije
pozalila na bol, nijednom na nepravdu svoje sudbine, nijednom na
opekline. Hvata me za bradu, podize je prema svojem licu i gleda me
ravno u oci.
244
Sad ti je valjda jasno zasto moras u Ameriku. Ne mogu biti s tobom i
ne mogu se vratiti nazad.
Privijam se uz nju.
Ali oslobodili .. pokusavam ocajnicki.
Ne, oslobodili su tebe i Ahmeda. Hl ono sto sam ucinila.
Grlim je jos cvrsce i privijam na prsa.
Mnogo se toga moze dogoditi u nekoliko godina.
Stvari ce se promijeniti, uvijek se mijenjaju, mozemo opet biti
zajedno!
Koliko si tesko ozlijedena? pitam je.
Odmahuje glavom. Hvatam joj lice i ljubim je.
Sama pomisao da te nesto toliko boli jednostavno osjecam i ja,
procijedim.
Nije tako strasno, kaze njezno. Zapravo uopce nije strasno. Mozda
ce plasticna kirurgija jednoga dana napredovati dovoljno da mi
potpuno uklone oziljke. Tko zna? Svijet se tako brzo mijenja. To je jos
jedan razlog zbog kojega moras otici. Nadi najbolje lijecnike u Americi
i onda posalji po mene. Kada dodem, ocistit ce mi lice i tijelo, pa cu
opet biti lijepa. Onda se mozemo vjencati i onda ti mogu roditi
bebice. Glas joj se lomi. A sada moras poci!
Sutim u nadi da se necu morati sloziti s njom ako ne progovorim.
Vjeruj da i ja tesko podnosim rastanak. Tesko mi je bez tebe. Od
prosloga ljeta nije prosla ni sekunda a da nisam mislila na tebe. Ali
sada se moramo malo zrtvovati, kako bismo u buducnosti bili sretni. A
ja cu odsada do te buducnosti sanjariti o trenutku kada ce nas ljudi
zvati Pasa i Zari Sahid.
Gospodin i gospoda Sahid, kazem.
Volim to ime.
A ja volim tebe, pritiscem je uza se i prvi put u tko zna koliko
mjeseci zeljezni obruc oko srca mi popusta, a cvor koji me gusio
odjednom se topi u grlu.
Tvoj sam, sapcem joj, ucini sa mnom stogod zelis!
Onda te zelim poslati u Ameriku.
Ostatak noci provodimo zagrljeni, a onda se na istoku pojavljuje sunce
i tama se polako rasplinjava. Sjedimo isprepletenih prstiju, njezina mi
glava pociva na prsima, noge je omotala oko mojih i tako gledamo
svijet kako se budi. Zatvaram oci, kako bih iskljucio sve osim nas, i
nastojim zapamtiti svaku pojedinost.
Dodi sa mnom u sobu, nesto ti zelim dati za uspomenu, kaze
ustajuci, pa je pratim do sobe u kojoj je vec sve spakirano u kutije i
245
spremno za selidbu. Daje mi crtez sa mnom na nasoj ulici, ali ovog
puta moja tajanstvena zena ima lice. Njezino lice.
Nemoj me zaboraviti! kaze.
Mislim na samocu u kojoj ce zivjeti dok ja budem u inozemstvu i u
tom mi se trenutku pred ocima pojavljuje jedna zamisao.
Ako se ikada budes osjecala izgubljeno, kazem i jos je jednom
privijam k sebi, samo pogledaj na nebo i vidjet ces nas kako
svjetlucamo zajedno!
Znam koja je tvoja zvijezda, ali koja je moja? pita me, jos na
trenutak tonuci u moje narucje.
Najveca, najsjajnija zvijezda.
To si ti, ispravlja me.
To smo mi, sapcem joj. Nas dvoje dijelimo istu zvijezdu!
) ) / }
246
Z/1(/1
Marian Clark, Tim i Sue Ellen Kane, Sudi RaIian, Kevin Daniels, Kim
Levin, Nancee McVey, Laura Hubber, Mojgan Seraji, Mehri SaIari,
Kamran Heydarpour, Donnell Green, Debbie Shotwell, Nancy Fallah i
Mauni Seraji, hvala vam na potpori i poticanju koje ste mi pruzali dok
sam pisao ovu knjigu! Svatko me od vas, na sebi svojstven i jedinstven
nacin, uvjerio da je prica koju zelim ispricati vrijedna objavljivanja.
Stephanie Howse zahvaljujem na dragocjenim primjedbama i
prijedlozima te na svemu cime mi i dalje pomaze.
Sepi, od srca ti hvala na pomoci u obradi lika Pase. Sam to nikada ne
bih tako dobro ucinio. Hvala i na tvojoj potpori pruzanoj do kraja.
Zahvaljujem i svojim agenticama Danielle Egan-Miller i Joanni
MacKenzie iz tvrtke Browne & Miller Literary Associates. Hvala vam
na vjernosti i odlucnosti, hvala sto niste izgubile pouzdanje u mene i
hvala sto ste mi omogucile da prozivim nesto sto mi je promijenilo
zivot. Zahvaljujem i Alecu McDonaldu na svim urednickim
intervencijama te Mariani Fisher za odusevljenje koje je otpocetka
pokazivala.
Naposljetku, tu je i Ellen Edwards, moja nadarena i vrijedna urednica.
Zahvaljujem joj na prilici koju mi je pruzila i na odgovornosti koju je
sa mnom podijelila za objavljivanje ove knjige. U suradnji s njom
doista sam mnogo naucio.