Aye Kulin

Njeno ime: Aylin

By Maya

"Na odru je stajao otvoreni koveg od mahagonija. Prisutni, koji su formirali dugi
red, prolazili su pokraj kovega odajui posljednju poast amerikom asniku,
pukovniku, i udaljavajui se od njega, ozbiljni i tuni, molei se ili opratajui se u
sebi, zauzimali mjesta na sjeditima salona. Svi su neujno plakali, ne elei naruiti
ustaljeni red vojnog ceremonijala. Osoba koja je leala u kovegu na odru prepunom
raznobojnog cvijea vie je podsjeala na holivudsku zvijezdu koja je tu legla zbog
snimanja nekog filmskog kadra nego na vojnika. Ovaj ameriki asnik, pukovnik,
bila je zapravo ena, Turkinja..."
Nakon zavretka Amerike enske gimnazije u Istanbulu, Aylin* putuje u Pariz kako
bi tamo nastavila kolovanje; njen ivot nakon toga, pun proturjenosti, protekao je
munjevitom brzinom. Udala se za libijskog princa i postala princeza. Zavrila
medicinu i postala poznata psihijatrica. Ponovno i ponovno se udavala, ah su joj
dojadili brakovi, postala je asnica amerike vojske s inom pukovnika...
Ovo je knjiga o istinitoj i burnoj ivotnoj prii Aylin Devrimel...

PREDGOVOR
"Vjetar je
odjednom preskoio stotinu stupnjeva
i pao kao da je u jednom trenutku
noem prerezao sve konopce. "
Aylin Nadowska Cates naena je u etvrtak, 19. sijenja 1995. godine, mrtva ispod
parkiranog automobila u dvoritu svoje kue. Nala ju je spremaica koja je tog jutra
dola na posao. Nije bilo nikakvih tragova koji bi upuivali na nain ubojstva. Nije
bila rtva lopova. Nije se hvatala ukotac s ubojicom. Njezina haljina nije bila
pokidana, nokti nisu bili slomljeni, kosa nije bila raupana. ak ni jedna nit na
arapi nije bila izvuena. Iz nekog nepojmljivog razloga, njen auto, nalik na minibus,
otisnuo se po ravnom, kamenom poploanom dvoritu, preskoio preko stube visine
etiri prsta i zaustavio se u dnu dvorita s prvim kotaima na putu, a zadnjim
zakaenim na zidu. Aylin je pod automobilom leala poprijeko, na leima. Bila je
odjevena u sivi, sveani kostim, s dijamantnim broem u obliku polumjeseca na
reveru; na prstu je imala briljantni prsten. Prema obdukcijskom zapisniku, umrla je
prije dva dana, u utorak naveer.
Moe se rei da je mjesna policija i uprava u naselju u kojem ive bogati, poznati i
utjecajni ljudi navrat-nanos zatvorila dosje kako rejting Bedforda ne bi bio poljuljan
spominjanjem njegovog imena u vezi s nekim policijskim sluajem. Zakljueno je da
je rije o "Freak Accident", odnosno o "udnoj nesrei".
Nesrea je doista i bila udna. Nitko nije bio u stanju shvatiti smrt ene koja je leala
ispod svog automobila i umrla nakon to joj se osovina zabola u prsa. Njena obitelj
je angairajui privatne detektive nastojala rasvijetliti sluaj. tovie, prialo se da je
ak i MIT (Turska obavjetajna sluba nap. prev.) proveo istragu. Meutim, osim
ve spomenutih detalja iz prijanjih izvjetaja, nije bilo mogue nai nikakav novi
detalj.
Jedini svjedok, koji je vidio sve to se dogodilo u utorak naveer, kada je umrla
Aylin, bio je Toby von Schweir. Ali on, zbog toga to je pas, nije mogao nikome
prenijeti ono to je znao. Koliko god je daleka mogunost da je Aylin ubio neki
pojedinac ili da je ubijena po nalogu neke ustanove, isto toliko daleka je i mogunost
da je umrla od posljedica "udne nesree".
Aylin Nadowska Cates imala je nemiran, uzbudljiv, ali i vrlo sadrajan, uspjean
ivot kakav malobrojni proive. Doista, bila je od onih osoba koje je teko opisati i
koje se rijetko susreu. Bila je veoma inteligentna, svestrana, veoma hrabra,
emotivna i nestalna.
Ono to bude napisano nee u potpunosti objasniti njen karakter. Uz pomo njenih
blinjih, ova knjiga napisana je s ciljem da o njoj ostane jedan glas na ovom svijetu
za koji je strano bila vezana. I jedno "zbogom" prijateljima koje je ostavila iza sebe.
Da je jo uvijek iva, sada bi moda bila ameriki veleposlanik u nekoj od zemalja s
turskoga govornoga podruja. Moda bi, takoer, "svjetlosnu terapiju", iji je uspjeh
sama dokazala, primjenjivala na slubenicima Bijele kue, koji rade bez dnevne
svjetlosti. Moda bi, sa saznanjima do kojih pretpostavljamo da je dola za vrijeme
slube u amerikoj vojsci, trala za novim projektima.

Meutim, sasvim je sigurno, da je jo uvijek iva, opet bi jurila brzinom vjetra.

Sada, Aylin spokojno spava. Molim Boga da ne tedi Svoju milost i spokoj za kojim
je eznula tijekom ovozemaljskoga ivota. Neka poiva u miru.
Aye Kulin srpanj, 1997.

ZDRAVO, SMRTI
(24. sijenja 1995.; utorak, 10:30, New York)
Kia to je lijevala kao iz kabla u gradu visokih nebodera, koji se naslanjaju na
tamnoljubiasti horizont, svoje je mjesto ustupila studeni od koje je zastajao dah.
Tankim slojem leda bili su prekriveni prozori Cambell Funeral Homea, na broju
1076, na mjestu gdje se Avenija Madison kria sa 81. ulicom. Nasuprot ledenoj
studeni vanjskoga zraka, unutar salona gdje se odravala komemoracija bilo je
prevrue. Na odru je stajao otvoreni koveg od mahagonija. Prisutni, koji su
formirali dugi red, prolazili su pokraj kovega odajui posljednji pozdrav amerikom
asniku, pukovniku, i udaljavajui se od kovega, ozbiljni i tuni, molei se ili
opratajui se u sebi, zauzimali mjesta na sjeditima salona. Svi su neujno plakali,
ne elei naruiti ustaljeni red vojnog ceremonijala. ak su se i Turci, mlai i stariji,
koji teko obuzdavaju emocije, trudili da ne narue impozantnost ove tune
ceremonije. Suze su ih guile, vlaile oi, navirale kao bujica i opet neujno
nestajale. Koncentrirani na svoju bol, sjedili su rame uz rame, nepomini poput
svijee, nijemo, bez jecanja.
Osoba koja je leala u kovegu na odru prepunom raznobojnoga cvijea vie je
podsjeala na holivudsku zvijezdu koja je tu legla zbog snimanja nekog filmskog
kadra nego na vojnika. Ovaj ameriki asnik bila je zapravo ena, Turkinja. U
krajnje paljivo ieljanoj kosi crveni pramenovi. Oblik njenog lica, nos i usne
besprijekorni. Podrugljiva vijuga odmah pored usana... kao da je govorila: "Eto, opet
sam uinila neto to uope niste oekivali." Dugih, tankih prstiju isprepletenih ispod
samih grudi, u sveanoj uniformi, tanka, graciozna i njena poput stabljike rue, bez
ikakvog traga smrti na licu leala je na ruiastom satenu. eni koja je leala u
kovegu okruena raznobojnim cvijeem smrt je toliko bila tua, toliko joj nije
pristajala, toliko je bila daleka i strana njenom spokojnom, aljivom i lijepome licu
da se inilo kako to nije pogrebna ceremonija, nego svadba. Kao da e uskoro doi
neki konjanik i spustiti poljubac na njene usne, a ona e se, lagano otvarajui oi
koje su uvijek bile pomalo oroene, osmjehnuti svom spasitelju. I kao da e
ispoetka poeti svoju nevjerojatnu ivotnu priu. Ba kao princeza iz bajke.
I kao vjetar zapuhati.
Kao ludi vjetar to se otrgnuo od zemlje "koja se, poput glave kobile, protezala
prema Sredozemnom moru" i, nakon vitlanja po staroj srednjoj Europi, udario o
obale Atlantika. Kao uragan, toliko jak, da se nije mogla zadrati samo u jednoj
dravi, vjerovati samo u jedno naelo; kao uragan koji toliko brzo pue da svoj ivot
nije mogla provesti samo s jednim suprugom i jednim zanimanjem. A istovremeno i
kao lagani povjetarac. Blagi, suosjeajni, legendarni Lokman-heim, doktor
ogromnoga srca koji dijeli zdravlje, briljivo previja, slua, odmara.
Jedan bljesak. Nezaustavljiva, iva, koja izmie iz ruku. Putnik koji ne zna za umor.
Aylin!
Aylin Devrimel; Turkinja u uniformi amerike asnice, koja potjee iz poznate
obitelji s osmanlijskom tradicijom.
Vei dio pogrebnoga salona ispunjavali su Turci. S njom su se doli oprostiti njeni
prijatelji iz djetinjstva kojih se nikada nije odrekla, s kojima je otpoela ivot i
dijelila kolske klupe, rodbina, turski veleposlanici u slubi u New Yorku i, bez
obzira na njihovo dravljanstvo, Turci s kojima je ostala vrsto povezana.

Aylin Devrimel Nadowska bila je jedna od deset najpoznatijih psihijatara u New

Yorku. Da izraze posljednju zahvalnost dole su i desetine onih koji su zahvaljujui
njoj vratili svoje duhovno zdravlje, vratili se obitelji i ivotu.
Aylin Devrimel Nadowska Cates; izuzetna asnica amerike vojske, nagraena
ordenom za zasluge, u dvije godine dospjela do ina pukovnika. asnici razliitih
inova doli su da joj odaju posljednju poast.
Njena djeca... Da je posljednji put zagrle i poljube, doli su njena draga Dilara, s
kojom je dijelila nevolje i jade, i Mielovi sinovi Tim i Greg, koji su je, iako ni
jednog od njih nije ona rodila, smatrali bliom i od svoje obitelji; othranila ih je,
odgojila i na njih snano utjecala.
Njeni muevi, stare i nove ljubavi, platonske ljubavi, oboavatelji, prijatelji, kolege,
pacijenti... Ljudi koji su svjesni da vie nikada u svom ivotu nee moi uti tako
zanosnu, raznovrsnu i vieglasnu glazbu, zbunjeni i tuni zbog njenog iznenadnog
odlaska...
Ovo su samo neke sliice o Aylin, o ispraaju na posljednje putovanje.
Bilo ih je jo.
Prije mnogo, mnogo godina, u dvadesetima, nepromiljeno se samovoljno zatvorila u
zlatni kavez jednog arapskog princa iz kojega je, nakon kratkog vremena, odleprala.
Bila je hipi djevojka, koja se, dok se u izlizanom dinsu motala oko hipi momaka,
pjevala slobodarske pjesme i uzvikivala: "Vodimo ljubav, a ne rat!", vezala za
jednog fiziara pred doktoratom i koja je promijenila svoj svijet.
Bila je odluna i ambiciozna studentica, koja je, odluujui se za najtei i najdui
studij, u dvadeset estoj godini poela studirati medicinu.
Uspjeno je doktorirala u New Yorku, u onom divljem i raskonom centru svijeta,
gdje se realiziraju nevjerojatni snovi, gdje je konkurencija nemilosrdna.
Bila je mlada ena, ludo zaljubljena u afganistanskoga pjesnika, vrnjaka njenoga
oca.
Bila je supruga Miela Nadowskog, psihologa koji je iz Turske emigrirao u New
York.
Aylin, koja nije mogla stati u gradove, kontinente, ivote... Veliki uspjesi, velike
samoe, velike ljubavi i velike boli...
Razvodi... traganja... nove ljubavi...
I Joseph Cates...
I vojska...
Posljednja stanica, posljednji mu, posljednja bol... Kraj!
Nakon to je okonan mimohod i svi sjeli na svoja mjesta u pogrebnom salonu, iznad
Aylininog lijepog lica zatvorili su poklopac kovega od mahagonija.
Na klaviru, u desnom kutu salona, jedna mlada ena svirala je Verdijev Requiem.
Ljudi su se opratali od Aylin.
Rije je uzeo prvo Inal Batu, stalni turski predstavnik u Ujedinjenim narodima,
potom Ahmet Ertegun.
Naslonjen na svoj tap sa srebrnom drkom, Ahmet Ertegun oprotaj je zapoeo
Byronovim stihovima:
"She walks in beauty, like the night Of cloudless climes and starry skies And all that's best of
dark and bright Meet in her aspect and her eyes. "
"Ide s ljepotama ta ena, kao da je no vedre klime i nebesa puna zvijezda Sve najbolje Sto
postoji u tami i na svjetlu preplitalo se u tom licu i oima."
Ovu pjesmu Byron je posvetio Lady Wilmot koju je vidio na jednom balu. Ali, to je
bila i pjesma o Aylin jer su se tijekom cijeloga ivota u njenim oima odraavale sve
ljepote ovoga svijeta.

A nakon Erteguna, govorio je Talat Halman.

"In this ocean there is no death
No despair, no sadness, no anxiety
This ocean is boundless love
This is the ocean of beauty, of generosity."
"Ne postoji u ovom oceanu ono to se zove smrt
Ne postoji ni beznae, ni melankolija, ni zebnja
Ovaj ocean ispunjen je beskrajnom ljubavlju
Ovo je ocean dobrote, velikodunosti."
Talat Halman je proitao ove Mevlanine stihove koje je sam prepjevao na engleski, a
potom kazao da e ova ena, satkana od ljepote, velikodunosti i ljubavi, uvijek
postojati kao jedna od kapi u Mevlaninom besmrtnom moru.
Govorio je o onim Aylininim neobinim, zelenoutim oima majeg pogleda pred
kojima nitko nije ostajao ravnoduan. U jednom njenom oku ar i radost, ali u
drugom sjeta tanka kao sjena, "una furtiva lacrima", odnosno odbjegla suza.
Dok je Talat Halman govorio o odbjegloj suzi, o ,,una furtiva lacrima", s klavira se
zaula melodija poznate arije "Una Furtiva Lacrima" iz opere "L'Elisir D'Amore".
Arija iz opere koju je Aylin sluala posljednje noi, posljednjih sati svog ivota.
Iako uope nita unaprijed nije bilo planirano, nekom udnom sluajnou, na jedan
nevjerojatan nain sve je bivalo uravnoteeno, sve je, fantastinim ustrojstvom,
bivalo u najboljem redu. Kao da je neka tajna ruka spojila glazbu, poeziju, Byrona,
Mevlanu, Aylin, Donizettija i posljednju no.
(24. sijenja 1995.; utorak, 12:50)
Ako u New Yorku u L. I. Expresswayu izaete na Izlaz 68 i, nakon to se, drei se
desne strane, malo zaputite sjeverom William Floyd Parkwaya, skrenete u Route 25
East malo kasnije vidjet ete znak "Calverton National Cemetery". Odnosno,
asniko groblje amerike vojske...
Mali nadgrobni spomenici niu se u pravilnim razmacima na smaragdnozelenoj travi
do granica vidljivosti, a na spomenicima krievi, polumjeseci, idovske zvijezde,
razliita znamenja koja pripadaju dalekoistonim religijama. I osjeaj spokojstva koji
neoekivano obuzme ovjeka. Tamo jedni do drugih, bez ikakve razlike, kao bia
koja su prola kroz ovaj svijet, poivaju ateisti i oni koji pripadaju razliitim
religijama, mukarci i ene svih inova. Zajedniko im je samo to da su bili na
dunosti u amerikoj vojsci. Na kraju su se vratili tamo odakle su i doli, u tajnu
prirode. U naruju zemlje oni su sada ravnopravni.
Tono deset minuta do jedan pogrebna povorka ula je u groblje. Vojni orkestar, pa u
dva reda, s dvije strane kovega, sveanim korakom vojnici, a zatim rodbina,
prijatelji, poznanici.
Na ulazu u groblje jedan slubenik zaustavi Nesrin i upita koji simbol ele staviti na
nadgrobni spomenik. U brouri u njegovim rukama nalazilo se gotovo pedeset
simbola. Simbole svih religija svijeta, sekti, redova Nesrin je zaueno pogledala.
,,Moja sestra je bila iznad svih religija. Ne elim je ograniiti bilo kojom religijom,
ne stavljajmo nikakav simbol", ree.
"Morate izabrati neki. Sigurno postoji neki bog, filozofija ili ideologija, neto u to je
vjerovala. Prelistajte ovu knjigu. Odaberite jer obavezno moramo staviti simbol.
Postoji simbol i za one koji ne vjeruju u Boga, za ateiste."

"Aylin je vjerovala u Boga. Inae, zbog toga to je doista vjerovala u Boga, bila je
iznad religija. Nije bila ateist."
"Nema veze, izaberite, eto, neto", ree ovjek. Glas mu je poeo bivati nervozan.
Nesrin pozva Dilaru k sebi. Pregledale su simbole u knjizi. Dilara ugleda amblem
koji je podsjeao na krila orla.
"Izaberimo ovaj, mama", ree. "Mojoj teti najvie bi odgovarala krila ptice koja
simboliziraju bezgraninost i slobodu."
"Ovo smo izabrali", ree Nesrin, obraajui se ovjeku. ovjek pogleda pokazani
oblik i prelista stranje listove knjige.
"Izabrali ste sufijski amblem. Inae, ini mi se da su rekli da je pukovnica
muslimanka", ree.
"Ona je bila nadreligijsko bie", ree Nesrin otresito, "to smo izabrali zato to krila
odgovaraju karakteru moje sestre."
Brzim korakom Dilara i Nesrin dooe na mjesto odravanja vojne ceremonije i
zauzee poasno mjesto. Koveg na odru bio je prekriven amerikom zastavom.
Orkestar poe svirati ameriku himnu. asnici su zauzeli stav mirno uz pozdrav
oruju, civili desnu ruku poloili na srce, a Turci su okreui dlanove gore u sebi
uili fatihu. Potom jednolian i dug zvuk trube. Uobiajena melodija, simbol vojnih
pogreba, odjeknu tuno i buntovno protiv Boje presude.
Dva vojnika u sveanim uniformama za dva kraja prihvatie ameriku zastavu s
kovega i, pribliavajui se korak po korak prilikom svakoga presavijanja, smotae
je mehanikim pokretima te je kao amajliju predadoe Nesrin. Presavijenu zastavu
Nesrin je vrsto privila na grudi kao da grli svoju sestru.
Ceremonija je zavrena. Jednim otrim zaokretom na petama, vojnici su nainili krug
nalijevo i udaljili se sveanim korakom.
Ljudi se poee razilaziti. Nesrin je nepomino stajala drei ker ispod ruke.
"Moramo ii, Nesrin", ree Joe.
"Aylin jo nije pokopana."
Jedan asnik im se priblii i ree: "Ceremonija je zavrena, gospoo. Pokop e se
obaviti nakon to vi odete."
"elim prisustvovati pokopu svoje sestre."
"To je u suprotnosti s ovdanjim pravilima."
"Mene ne zanimaju vaa pravila. Neka ide tko hode, ali ja sam ovdje do pokopa moje
sestre. Nikuda ne idem."
"To je nemogue, gospoo." ovjek se osmjehnu, lagano prihvati Nesrin za ruku i
htjede je usmjeriti prema automobilu.
Joe se trei vrati natrag kad je uo Nesrininu galamu. Vratili su se i oni koji su
krenuli prema kapiji. Uzrujanoj Nesrin bilo je nemogue ita objasniti, pa Joe uze
pod ruku ovjeka u uniformi i povue ga ustranu. Kratko su porazgovarali.
"Prvi put u svome ivotu vidim ovako neto", gunao je ovjek vraajui se.
Umrljani blatom, ljudi dooe do groba u koji e biti pokopana Aylin. Kia je
posustajala. Metalna kutija poela se lagano sputati u raku. Naglim pokretom
Nesrin uzme aku zemlje i baci je na koveg. Bilo je to poput nijeme naredbe. Turci,
Amerikanci, muslimani, idovi, krani, ene, mukarci, starci, mladi, saginjali su se
i uzimali zemlju. Zemlja, rue, krizanteme, lie pa zemlja, pa opet cvijee sipilo je
naizmjenino po Aylin.
Kia je prestala.
Ruku pod ruku, Nesrin i Dilara dole su do kapije groblja. Ne samo da nije bila
svjesna da hoda, Nesrin ak nije bila svjesna ni da je iva. Posljednju snagu utroila
je u prepirci oko Aylininog pokopa. Samo su je noge vukle nekamo.
"Pogledaj, mama, pogledaj!" usklikne joj ki. Svoje oi, crvene zdjelice krvi sasvim

presuenih izvora, Nesrin je okrenula u pravcu koji je pokazivala njena ki. Kroz
tamne oblake promigoljila je samo jedna uta i veoma tanka zraka svjetlosti. Sunce
koje se od etvrtka prvi put pokazalo, poput nekog arobnog svjetla, udaralo je o
sufijska krila ugravirana na Aylininom kamenu i, parajui hladni zrak poput otroga
noa, svoju svjetlost reflektiralo prema Nesrin i Dilari.
Nesrin je pogledala, trepui svojim crvenim upaljenim oima; bila je to meka,
mirna i spokojna svjetlost. Na kraju... bila je to spokojna svjetlost.

AYLIN
Kada je, nosei mnoge odlike horoskopskoga znaka Lav i svojih predaka, kolovoza
1938. roena Aylin, bol za djedom, koji se upucao pitoljem, u obitelji je tek poela
jenjavati, ali se pria o njemu jo uvijek prepriavala.
Djevojica e odrasti sluajui o osobinama ovoga veoma oholog i hirovitog,
tvrdoglavog, stasitog djeda; nikada nee saznati jesu li njena strast za orujem u
kasnijim godinama i njena ekscentrina hrabrost moda imitiranje onoga to je
sluala o Hasan-beju i Mustafa Nail-pai. Tijekom cijeloga ivota posjedovat e
smjelost koja prelazi granice razuma. Premda je svojom neustraivou,
poduzetnou, hrabrou, strau za orujem i konjima, po naravi vie podsjeala na
mukarca nego na djevojku, majka ju je donijela na svijet da bi bila iskreni drug
Nesrin, koja je rasla daleko od svoje obitelji u Istanbulu i koju je alila to raste
veoma usamljena.
Kada je Aylin roena, Nesrin je imala sedam godina. Te je godine krenula u kolu.
Inae, za Nesrin je 1938. bila godina puna novosti. Te godine su se iz kue s
dvoritem, koja se nalazila u blizini ankarske eljeznike stanice i u kojoj je boravila
od roenja, preselili u stan u stambenoj zgradi, krenula je u kolu i postala sestra.
Majka ju je ve mjesecima pripremala za ovaj dogaaj, ali ona se opet brinula za jadnu majku, iji je napuhani trbuh izgledao kao da e puknuti.
Jednog dana Nesrin su poslali u goste kod Halila iraja, obiteljskog prijatelja, koji je
bio i majin lijenik. Tu no je s Ajom, mlaom kerkom irajevih, do jutra
razgovarala o porodu. Nesrin se veoma brinula za svoju majku. Znanjem, koje je
stekla zahvaljujui tome to je lijenikova ki, Aje je nastojala utjeiti svoju
prijateljicu. Meutim, nije uspjela smiriti Nesrin, koja je cijelu no traila da joj
ispunjavaju svakojake elje i prohtjeve. Htjela je spavati na klaviru,
nikako da legne u krevet, stalno traei da ide kui. Da bi je zabavile, djevojke su je
sutradan poslijepodne odvele da gleda film o kraljici Mariji Antoaneti. Iznenada u
kinu Nesrin obuze neki nemir. Zato je tako dugo bila udaljena iz kue, da se moda
majci nije neto dogodilo? Moda joj je trbuh pukao? Ili je moda umrla? Uplakano
dijete su izveli iz kina i doveli kui.
Njena majka, u dekoltiranoj i elegantnoj spavaici, dotjerana, leala je u krevetu.
Pokraj nje bila je beba, manja ak i od Nesrininih lutaka. Ruice, koje su provirivale
iz povoja, podigla je u zrak, oi su joj bile poput tankih linija, uope nije imala kose,
a lice joj je bilo sasvim smeurano.
Okrenu se keri: "Vidi, Nesrin, ovu malu djevojicu rodila sam za tebe", ree, "ona
je sad tvoja." Nesrin je jako dobro upamtila ovu reenicu. Tijekom cijeloga ivota
vjerovat e da je ona Aylinin pokrovitelj, zatitnik, da je posjeduje, i u tolikoj mjeri
e se mijeati u njen ivot da e to, u veini sluajeva, prelaziti granice pravednosti.
Navaljivala je, ljutila se, a ponekad postupala i nepravedno kako bi postigla ono to
eli. Ali, togod da je Nesrin inila, Aylin e je cijelog svog ivota iskreno voljeti,
slijepo, bez ikakve ljutnje i bez ikakvoga prebacivanja.
Nekoliko mjeseci prije Aylininog roenja, obitelj Devrimel se preselila u stan u
modernoj stambenoj zgradi, to je Demal-bej obeao jo u zarunikim danima. Bez
sumnje, zgrada Sojsal bila je najmodernija i najpopularnija stambena zgrada u
Ankari, koja se tek razvijala. Bila je to ogromna, moderna zgrada, u elitnom kvartu,
na Kizilaju, gledala na sahat-kulu na centralnom trgu i imala etiri zasebna ulaza. U
njoj su stanovali mladi inovnici. Svi stanari su istovremeno bili i prijatelji.
Prijateljstvo meu odraslima prenosilo se i na njihovu djecu. U zgradi je ivjelo oko

dvadesetero djece koja su se zajedno igrala. Djeca iz Sojsala bila su kao djeca iz
Ulice Pal. Njihovo prijateljstvo trajalo je godinama. Ali, daleko prelazei granice
susjedstva, prijateljstvo izmeu Aylin i Betin, koja je stanovala na istom katu, u
stanu pokraj, vremenom e dostii bliskost koja nadmauje ak i odnos meu
sestrama.
Prijateljstvo s Aylin podrazumijevalo je i odreena pravila, poput apsolutne
poslunosti Nesrin, to je Betin izvravala bez pogovora.
Nesrin je imala dvanaest, trinaest godina kada je jedan dan ugledala
dva mala tijela kako na koljenima ulaze u njenu sobu. Zauena, upitala je: "to
radite tako na podu?" Ne odvajajui glave od zemlje, Aylin i Betin odgovorile su u
jedan glas: "Mi smo tvoja janjad, Nesrin!" Bile su janjad, koju je Nesrin tjerala kako
je eljela. Betin e se uspjeti rijeiti pastiriinog autoriteta tek godinama kasnije,
kada je pola u srednju kolu i otila u Istanbul. Aylin e, meutim, tijekom cijelog
svoga ivota ostati kao janje svoje starije sestre.
est godina Nesrin i Aylin su dijelile istu sobu. Dok je Nesrin bila u koli, soba je
pripadala Aylin. Tada bi ona u sobi debeljukastu Betin, koja joj je bila poput sjene,
salijetala kako je htjela, a njena nadmo prestajala bi u trenutku sestrinoga povratka
iz kole. Tada bi prela u susjedni stan, kod Betininih. Betin je bila dvije godine mlaa od Aylin. Kako god je Aylin bila Nesrinin vojnik, Betin je isto tako bila Aylinin
rob. Neznatna starosna razlika inila je da je Aylin bila Betinin gospodar. Ali,
neosporni gospodar bila je Nesrin. Njihovo oduevljenje njome bilo je na nivou
oboavanja. Najljepa djevojka na svijetu bila je ona, najpametnija je bila ona, ona je
sve znala. U njihovim oima Nesrin je bila boginja za koju bi mogle umrijeti da im
kae: "Umrite!".
One godine kada je Aylin krenula u prvi razred, Nesrin je zavravala etverorazrednu
kolu Fondacije turskog obrazovanja, koja e kasnije promijeniti ime u Ankarski
koled. kolovanje do polaska u srednju kolu trebala je nastaviti u istoj koli.
Meutim, kako su Semru, ker tetke Nedle, dali u kolu Notre Dame de Sion u
Istanbulu, Nesrin je preivljavala krize ljubomore, plakala je na sav glas, ciala. I
ona, po svaku cijenu, mora ii u Semrinu kolu. Ali, upisi su zavreni i nije se moglo
nita uiniti. Lejla-hanuma je kucala na sva vrata; obratila se svojim poznanicima u
Francuskom veleposlanstvu i na kraju uspjela upisati Nesrin u Notre Dame de Sion.
Nesrin e se prvi put odvojiti od majke, oca i Aylin i, u Istanbulu, daleko od svoje
obitelji, proivjeti teko razdoblje u internatu sa strogom disciplinom.
S obzirom na to da pokraj sebe vie nije imala stariju sestru, Aylin se jo vie zbliila
s Betin. Od Nesrininog odlaska u Istanbul, pa dok su ive, Aylin i Betin e biti
nerazdvojne prijateljice, prisnije i od sestara.
U zgradi Sojsal bilo je jo djece. Muhittinu i Sitari Kulin, koji su doselili u stan
odmah iznad paviljona Surejja, rodila se Aje.
Zbog toga to ova zgrada s mnogo djece nije imala svoje dvorite, nakon nekoliko
godina, kada su malo odrasla, djeca su poela odlaziti na slobodno zemljite ispred
zgrade pa je prostor ispred zgrade Sojsal i u ljetnim danima podsjeao na kolsko
dvorite.
Tih dana Nesrin nije razmiljala o uspomenama iz djetinjstva. ivjela je u Istanbulu,
bila je odrasla djevojka koja se kolovala u Dame de Sionu i izrastala je u
nevjerojatno lijepu mladu enu. Kada bi, prilikom boravka u Ankari tijekom
praznika, izlazila iz kude stanovnici zgrade bi nagrnuli na prozore i divili se njezinoj
ljepoti. Uz ljepotu, posjedovala je, takoer, i bistar um. Pokazivala je zanimanje za
podruja koja inae ne privlae panju mladih u tim godinama; itala je knjige o
metafizici.
Lejla-hanuma se poela plaiti ovog kerinog zanimanja. Strahovala je da bi se njena

ki mogla odluiti na studiranje, a prava djevojka bi se, nakon srednje kole, trebala
udati i imati svoju obitelj. eljezo se kuje dok je vrue. Studiranje je znailo troenje
prilika koje u mladosti kucaju na vrata. Zato uope nije bila zadovoljna interesima
koje je pokazivala njena ki.
Aylin je zavrila petogodinju osnovnu kolu istog ljeta kada je Nesrin zavrila
srednju kolu i vratila se u Ankaru. Putevi dviju sestara ujedinit e se tek kada proe
dugi niz godina.
***
Dok se Aylin ludo zabavljala i kolovala u najboljim uvjetima koje su tih godina
mogla imati djeca u Turskoj, Nesrin se poela susretati s tekoama koje prate ivot
veoma lijepe mlade djevojke u Ankari. Lejla-hanumu obuzela je prava panika to se
njena starija ki odjednom preobrazila u pretjerano lijepu mladu enu. Strahovala je
da ne ostane u rukama onoga tko je ugrabi, da premlada ne sklopi pogrean brak.
Nesrin je, takoer, bila svjesna svoje ljepote i tu svoju prednost je do kraja
iskoritavala. Kao da je meu toliko mladih djevojaka u obitelji Bajindirli ljepota
bila samo njen monopol. Rejja, ki njenog daide Esada, i Semra, ki njene tetke,
kao i ostale rodice bile su dobre djevojke. O njima se govorilo da su kulturne, lijepo
odgojene, umjene i pametne. to se tie Aylin, ona je jo uvijek podsjeala na
pritku. Kao da je Nesrin sve atribute ljepote pokupila za sebe, kao da ostalima nije
nita ostavila.
Unato panji i svim mjerama predostronosti Lejla-hanume, one godine kada je
zavrila kolu i vratila se u Ankaru, Nesrin se upoznala s Azizom Tanseverom. im
ju je ugledao, Aziz se zaljubio. U Turskoj tih godina flert nije bio uobiajen niti
jednostavan kao danas. Kada nije uspjela sprijeiti zabavljanje mladih, Lejla-hanuma
zatraila je da se zarue, emu se Azizov otac estoko usprotivio. Njegov je sin jo
uvijek student, studirao je arheologiju, to on nikako nije odobravao. Na Azizovu
odlunost u vezi s Nesrin, odgovorio je da e dati svoj pristanak uz uvjet da njegov
jedini sin, koji e jednoga dana naslijediti njegov posao, ode u kotsku i izui
ribarstvo. Odbijanje zaruka veoma je rastuilo obitelj Devrimel. Prema svojoj keri
Demal-bej je nastojao biti tolerantan, ali je Lejla-hanuma bila kategorina.
"Uvjeri Aziza da se zaruite. Inae u ti zabraniti da se via s njim."
"To je nepravda, mama. Mi se volimo."
"Brak i sklapaju oni koji se vole."
"I mi emo se uzeti im zavri studij."
"U tom sluaju se zaruite i tako ekajte."
"Njegov otac to ne doputa."
"To znai da njegov otac nema ker. Ako bude flertovala i ne uda se, tvoje ime e
ocrniti kao 'djevojku koju je Aziz vucarao i ostavio'. Sa svom svojom ljepotom ostat
e kod kue. Ne mogu dopustiti da uniti svoj ivot, Nesrin."
Usprkos protivljenju obitelji, Nesrin se nastavila viati s Azizom. Aziza su poslali u
kotsku. Upropatavale su ga ribarske barke koje su se njihale na hladnim i nimalo
ugodnim sjevernim morima. Uporno moljakajui, oca je uvjerio da odustane i da vie
ne plaa usavravanje u ovom poslu. Zauzvrat je otac zatraio da studira ekonomiju
u Engleskoj. Tako je na Londonskom sveuilitu Aziz zapoeo studij ekonomije. U
meuvremenu, godine za vojsku su dole i prole. Zbog toga to je bio na
kolovanju, mogao je odgoditi vojsku, meutim otac je traio da se vojska to prije
okona. Tada je mladima reeno da saekaju jo godinu i pol, dok se i vojska ne
zavri. kolovanje e se nastaviti nakon vojske. Nesrin je mislila da e se modi viati
s Azizom dok slui vojni rok, ali majka ju je slijedila kao sjena. Razdoblje dulje od

godinu dana u kudi Devrimelovih proteklo je u krizama. Jedan otac, koji nije
dopustio ak ni zaruke, i jedna majka, koja nije doputala ak ni vianje. Aziz se
bojao da bi Nesrin, ovu izuzetnu ljepotu, mogao izgubiti ako je bude dugo zavlaio.
Sedamnaestoga rujna, dan nakon to je Nesrin napunila osamnaest godina, mladi su
ostvarili ono to su tako dugo planirali. Otili su u matini ured na Sarijeru i vjenali
se, bez znanja svojih roditelja. Svjedoci su im bili Azizov prijatelj pijanist Pertev
Apajdin i Nesrinina prijateljica ukran. Pod izgovorom da ide na kupanje, Nesrin je
uzela kupai kostim i izala iz kude. Nakon vjenanja, s kostimom u rukama, vratila
se kudi kao da se nita nije dogodilo.
"Gdje si se danas kupala?" upita je mama.
"Na tarabijskoj plai."
"Kao da ispred kude nema more", doda Lejla-hanuma.
"Radi promjene, mama."
"Kakva je plaa, je li bila guva?"
"Nije, uope. Bilo je veoma romantino", uzvrati Nesrin. Sjedile su okrenute jedna
prema drugoj na foteljama kraj prozora zatvorenoga balkona, koji se protezao iznad
mora. Lejla-hanuma zapali cigaretu. Nesrin se, takoer, protegne do kutije i uze
jednu cigaretu, stavi je u usta i pripali.
"Da bi preda mnom mogla puiti, mora, mlada damo, priekati dok ne postane
gospoa Tansever", ree mama.
"Ne razumijem."
"Razumije, Nesrin. Mlade djevojke ne pue. Rekla sam, tek nakon to postane
gospoda Tansever."
"U redu, u tom sluaju mogu nastaviti sa svojom cigaretom", uzvrati Nesrin. Red da
se zbuni bio je na Lejla-hanumi.
"to to treba znaiti?"
"Od tri sata ja sam gospoa Tansever, mama."
Lejla-hanuma nije znala bi li se ljutila ili radovala zbog onog to je ula. Zet na silu
bio je jedini sin silno bogatoga ovjeka. tovie, studirao je na dobrom fakultetu i
imao svijetlu budunost. Nije imala nita protiv Aziza, protivila se kderinom vianju
s mladiem s kojim nije bila zaruena ili s kojim, u najmanju ruku, nije sklopljen
dogovor za enidbu. Sada je Nesrin pred nju dola udana. Malo se
umirila, ali kako e sve to objasniti Demal-beju? Ma koliko bio tolerantan, sasvim
je sigurno da nee pljeskati braku koji je u suprotnosti s tradicijom i koji je sklopljen
bez odobrenja roditelja. Meutim, Demal-bej se pokazao popustljiviji no to su
oekivali. Kada su od oca dobili dozvolu, Nesrin i Aziz su odmah tu veer u
spavaim kolima otputovali za Ankaru i smjestili se u stan u zgradi Sojsal, koji je
itavo ljeto stajao prazan. I tijekom Azizove vojne slube takoer su stanovali sami u
ovom namjetenom stanu. Da bi djeca uivala u miru, Devrimelovi su ostali u
Istanbulu. Inae, Demal-bej je otiao u mirovinu, stoga i nisu imali nikakvih razloga
da se vrate u Ankaru.
Nakon zavretka vojnog roka Aziz se vratio u London da bi dovrio zapoeti studij.
Nesrin je ponovo ekala. Na kraju, slomljen je i inat Azizovog oca. Kada je dao
dovoljno novaca za deparac, Nesrin je, takoer, otputovala za London i konano
bila uz svoga mua.
Lejla-hanuma je i s udaljenosti uspijevala organizirati ivot svoje keri. Uredila je
kuu u kojoj je stanovao turski veleposlanik za vrijeme svoje slube u Londonu.
Nesrin i Aziz su se tako smjestili u namjetenu kuu na Eaton Placeu, gdje ive
engleski plemii. U Londonu Nesrin nije uzalud troila vrijeme. Dok je njen mu
studirao ekonomiju, ona je prvu godinu provela uei engleski jezik, a sljedee
godine upisala se u Batlett kolu arhitekture.

M L AD E NA K E G O DI NE
Dok je kao udana mlada ena Nesrin uivala u Londonu, Aylin je bila veoma
nestana uenica u enskom Amerikom koledu, koja se nije previe zamarala
uenjem, ali koja je razrede uvijek zavravala s najviim ocjenama.
U njenom razredu bilo je jo malih vragolanki, koje su poput nje bile stvorene da
izbace nastavnika iz ravnotee. Bile su kao jedan tim. U odnosu na one koje su
stanovale kod svojih kua, one iz internata osjeale su vee zadovoljstvo u
pohaanju koleda. Osim obrazovanja na engleskom i to nije bilo doputeno
bubanje, enski Ameriki koled nije se razlikovao od ostalih kola. Ali, u pola
etiri, kada zavri nastava, za one u internatu, na brdima Arnavutkoja poinje ivot
prepun uivanja. Prije svega, kada je lijepo vrijeme, ide se na Plato. Mjesto zvano
Plato je poput male visoravni od etiri-pet dunuma koja, iz ptije perspektive,
gospodari panoramom Bospora. U proljee, kada procvjetaju i lipa i voe, kada
hrastovi olistaju, to biva pravi raj. Djevojke su na Plato izlazile u etnju, lijegale po
travi, eretale ili se, u sjeni drvea, pripremale za nastavu.
Djevojke su jo, po jedan sat prije i poslije veere, uile u velikim dvoranama
namijenjenim za uenje i pripremanje za nastavu, u kojima su se nalazili ogromni
stolovi za osam osoba. Na kraju prostorije nalazila se katedra, za kojom je da bi
osigurao tiinu sjedio nastavnik, Ovi nastavnici su, obino, bili najmlai ili oni koji
su posljednji doli u kolu. Nadgledanje djevojaka u dvoranama za uenje meu
nastavnicima se tretiralo kao deuranje.
Aylin je bila uenica koja nije mnogo uila ni u sjenci drvea, a niti u vrijeme
korepeticije. Nakon to bi nabrzinu zavrila zadau, ostatak vremena je, s ostalim
vragolankama iz razreda, troila na zabavu i ivciranje deurnih nastavnika. One
godine kada je krenula u osmi razred, bila je, naprimjcr, kolovoa nestaluka na
prvoj korepeticiji.
Bio je prvi dan kolske godine. te je veeri u dvorani za uenje bilo oko pedeset
uenica, a deurala je jedna mlada uiteljica Amerikanka, koja je te godine tek
poela radili u koli i koja e prvi put sjesti za katedru u dvorani.
Tono u devet sati gica Dean se pojavila na vratima uionice, dola do katedre i
sjela. Kao po zapovijedi, sve djevojke su ustale.
"Sjedite, djevojke", rekla je gica Dean. Djevojke nisu sjele. Ostale su na nogama i
poele pjevati tursku himnu. Gica Dean se takoer pridigla. Da ne bi pogrijeila u
izraavanju potovanja, desnu ruku poloila je na srce, kao to je to obiaj kod
Amerikanaca kada se svira njihova himna. Nakon to je zavreno s himnom, gica
Dean je sjela. Djevojke su ovaj put poele pjevati kolsku himnu, Alma Mater. Gica
Dean je ponovo ustala. kolsku himnu slijedila je pjesma Vrh planine obuzeo dim, a
nju Himna desete godine. Sva zbunjena, gica Dean je as sjedala, as ustajala. Nakon
toga dolazi Yankee Doodle i Humpty Dumpty. Gica Dean je shvatila kominost
situacije. "Uutite i sjedite", vikala je na sav glas, ali nije uspjela stati nakraj
djevojkama koje su, isto tako, na sav glas pjevale. Kada je na repertoaru djevojakog
koncerta red doao na Saints Go Marching In, romantine i rokenrol pjesme, gica
Dean je zalupila vratima i otila.
Kada je dola pomonica direktora, sve su otvorile knjige i uile. "Kakav je to
skandal, tko e odgovarati za to?" povikala je. Djevojke su sjedile nijeme kao kipovi.
"Zar vam nisam rekla da emo biti kanjene", povikale su neke od djevojaka koje su
nastojale napraviti razdor i primorati kolovoe da se same odaju. Ali, nitko nije
ustajao. "Tko je ovo organizirao?" upitala je gica Ashover. "Ako mi ne odgovorite,

u subotu ujutro ete sve tono do dvanaest sati sjediti u ovoj uionici. I to bez
pjevanja."
Izmeu njih pedeset ustala je visoka, izuzetno mrava i pirgava djevojka. "Htjele
smo gici Dean prirediti sveani doek. Mislile smo da e joj se to svidjeti", ree.
"Sve to izlazi iz tvoje glave, Devrimel."
"Mi smo je samo htjele obradovati."
Gica Ashover izae iz uionice. Nita se drugo nije moglo uiniti nakon ovakvog
objanjenja. Politika kole bila je da se nagrade oni koji govore istinu. Naravno, nije
mogla kazniti jedinu uenicu koja je pokazala hrabrost da iznese istinu.
Veere su na koledu bile zasebna ceremonija. Za razliku od ruka koji se jeo
nabrzinu, od djevojaka se trailo da na veeru dou dotjerane, uz prethodno
promijenjenu kolsku uniformu. Stolovi su bili prekriveni bijelim stolnjacima, a
veeru su posluivali konobari. Jela su bivala mnogo ukusnija od bilo kojeg jela kod
kue. Petkom naveer, nakon to bi otile one koje vikend provode kod kue, "stalnim internatkinjama", odnosno djevojkama koje su i vikend provodile u koli,
pripreman je specijalni jelovnik. Zbog toga to je njena obitelj ivjela u Ankari,
Aylin je ulazila u ovu grupu. Oduevljavala se mesom isjeenim na krike s umakom
i nedjeljnim dorucima, koji su, ovisno o sezoni, bili od jaja sa sudukom ili od
jagoda s kremom. Matala je o tome da, ako nekada, kao njena sestra, uspije nai
bogatoga mua, kolskog kuhara uposli u svojoj kui. Meutim, ona nije imala
izgleda da ugrabi bogatoga mua, zato to, naalost, nije bila lijepa kao Nesrin.
U osmom razredu Aylin se u koli nala u krizi identiteta. Do tada je postojala jedna
Aylin, visoka, mrava, pirgava, s kosom svezanom u konjski rep, s naoalama i
nestana: Aylin Devrimel. Odjednom u istom razredu nie jo jedna Aylin, visoka,
mrava, pirgava, s kosom svezanom u konjski rep, s naoalama i nestana. Prezime
ove druge Aylin bilo je Koibej. Kada su dvije Aylin stajale jedna pored druge,
uope nisu sliile jedna na drugu, meutim kada bi ih opisivali, bilo je stranih
pomutnji.
Kada se onome koji upita koja Aylin kae neki od njihovih atributa sve se
kompliciralo.
"Ti si moja indigo kopija", rekla je Aylin Koibej.
"Ne, ti si moja indigo kopija. Ja sam prije tebe bila ovdje", odgovorila je Aylin
Devrimel.
"Ali ja sam tamnokestenjasta. Ti si svjetlokestenjasta. Tvoja kosa, oi i ten svjetliji
su od mojih."
"Eeee?"
"Indigo kopije su bijede od originala. Ti si moja trea ih etvrta kopija." Aylin prvi
put nije nala rije kojom bi zaepila usta sugovorniku.
,,A ti si brbljivica", uspije rei. I, doista, Koibejeva je zbunjujuom brzinom, a da
ne bude dosadna, mogla veoma dugo priati. Devrimelova je, pored nje, ostajala bez
rijei. tovie, Aylin Devrimel je imala udan nain govora, kao da je nestrpljivo
izvlaila rijei iz grla. Nakon toga, njihova imena ostat e "Indigo Kopija" i
"Brbljivica".
Dvije Aylin su se najvie zabavljale na satovima francuskog jezika, koji je predavala
gospoda Takuhi Dik.
"Ne bavardez pas, Aylin", vikala je gospoa Dik. "Usta nisam otvorila, gospoo. Vous
avez casse mon coeur", odmah bi nepromiljeno odgovorila Indigo Kopija.
"Nisam rekla tebi, duo. Osim toga, uvrijedila si me, ne kae se tako."
Ovaj put bi se Brbljivica uplitala u rije.
"estitajte Aylin. Elle est engagee."
"Engagee?"

"S jednim iz Robert koleda."

"eli rei da se zaruila. Ne kae se tako na francuskom, keri. Nauite ispravno."
Isto zanovijetanje se, na isti nain, ponavljalo i sljedeeg tjedna. Sve dok obje Aylin,
original i njena kopija, nisu istjerane sa sata.
Dok su nou u svojim krevetima leale jedna pored druge, djevojke su iznosile svoje
matarije o budunosti. Neke od njih matale su o ivotu u velikoj kui pored mora,
neka o tome da postane poznata spisateljica. Neka je eljela mnogo djece, a neka
slavu. "eljela bih da jednom u svojoj kui imam poslugu u bijelim rukavicama, da
mi oni serviraju hranu", rekla je Aylin. Djevojke su je ismijavale.
"Heeeej, ujte, poujte! Aylinino oekivanje je batler u bijelim rukavicama!"
povikala je jedna od njih.
"Zato, Aylin?" upitala je druga.
"Zato to je", odgovorila je Aylin, "batler u bijelim rukavicama, koji servira, znak da
si i bogata, a i snalaljiva. Pokazuje, dakle, da zna dobro ivjeti."
"A i da si ulovila bogatoga mua, zar ne, duo?" rekla je djevojka. Aylin je lagano
oborila glavu. Pirgava djevojka, nalik na pritku! Tko e nju uzeti?
"Moda i ja sama zaradim novac, da bih bila bogata", izustila je tiho.
Kako su godine prolazile, dvije Aylin, koje su podsjeale na pritke, poee
pokazivati neoekivanu promjenu. Svojim visokim stasom i tankim strukom
izdvajale su se izmeu niza djevojaka koje su bile mnogo ljepe od njih, i privlaile
panju svojim interesantnim licima i kosom svezanom u konjski rep.
Bajindirli obitelj je preko ljeta na Istinji zakupljivala veliku drvenu vilu, poznatu kao
"ljetnikovac Pakize-hanum", iji se zatvoreni balkon pruao iznad mora. Cijela
obitelj, i braa i sestre, uzimajui sa sobom i majku Melek-hanumu, su se iz svojih
zimskih kua selili u vilu na Bosporu. Lejla-hanuma i Esma-hanuma su sa svojom
djecom, takoer, dolazile iz Ankare. Tako su sva braa i sestre, njihovi muevi i
supruge, djeca, svako od njih sa svojom posebnom poslugom, i s kuharom preko
ljeta, poinjali ivjeti u vili, kojoj malo fali da poleti na more. A na to se u ovoj
gunguli svakom od lanova obitelji sa svojom djecom poee pridruivati roaci,
prijatelji, ogorice. Iz bojazni da bi se, u danima kada se tako mnogobrojnoj rodbini
pridrue jo i gosti, vila mogla stropotati u more, njihova majka, Melekhanuma,
nipoto nije ila na najistureniji dio zatvorenoga balkona.
Nastavnici povijesti i geografije u enskom Amerikom koledu svake su godine
organizirali jednu ili dvije ekskurzije po Turskoj. Odaziv na ove ekskurzije,
organizirane da bi se uenice upoznale s razliitim krajevima domovine, bivao je
velik. Zbog antikih gradova u okolici, veoma esto se ilo u Izmir. Aylin,
uglavnom, nije proputala ove ekskurzije. Kada se, one godine kada je prela u
srednju kolu, iz Izmira u koji je sa kolom otila na ekskurziju, vratila u autu
jednoga momka, Lejla-hanuma je zanijemila. Njena pirgava ki je, dakle, odrasla,
proljepala se, pa se ak i zabavlja, uope nije primijetila njeno stasanje u sjeni
Nesrinine ljepote i neprestanoga tranja za njom.
"Iskreno, uope mi nije padalo na pamet da e se Aylin zabavljati. Oigledno je i ona
odrasla i dola u godine da ima momka. Morat u ubudue vie paziti na nau
metlu", pisala je u pismu koje je poslala Nesrin u London.
Lejla-hanuma bila je veoma pametna ena. Nije zaboravila da je cijenu prekomjerno
otroga postupanja prema Nesrin platila njenom udajom, o kojoj nije obavijestila
svoju obitelj. Istu stegu nije eljela primijeniti na mlaoj keri. Inae, izmeu
njezinih keri postojala je razlika od gotovo jedne generacije, vrijeme se promijenilo,
a i ljudski stavovi. Uz to, Aylin se kolovala u koledu kojim su upravljali akademici
slobodnih ideja, a ne u francuskoj koli pod upravom asnih sestara. Zbog svega
toga, Aylin je, za razliku od Nesrin, mogla neogranieno, slobodno oijukati po

osobnom nahoenju.
Kada je Aylin krenula u drugi razred, njena najbolja prijateljica iz Ankare, Betin,
dola je u pripremni razred za srednju kolu amerikoga koleda. Dvije iskrene
prijateljice su se tako ponovo srele. Ni Betin vie nije bila ona debeljukasta
djevojica koju je Aylin ostavila. Postala je vitka, a i proljepala se. S njom su bile
jo dvije prijateljice: Feride, s kojom je dola iz Ankarskog koleda i Kler, s kojom
se upoznala u koledu i postala nerazdvojna. Dakle, Aylin je prigrlila i dvije najbolje
Betinine prijateljice. Tako se za Aylin, mimo prijateljica iz razreda, formirala jo
jedna grupa prijateljica, s kojima e uspostaviti veoma bliske veze. S vremenom e
se, moda, njeni putevi odvojiti od putova kolskih kolegica, ali se tijekom cijeloga
ivota nee rastajati od trojke Betin-Kler-Feride.
Kada je 1958. godine Aylin zavravala koled, pokraj njene fotografije u kolskom
godinjaku pisalo je sljedee:
Hobi: tamne naoale, vonja automobila.
Ono to voli: engleski automobili, povremeno putovanje u Ankaru.
Ono to ne voli: da joj se govori "misteriozna", ute brkove.
Planovi za budunost: toliko mnogo da ne mogu stati na jednu stranicu.
ivotna filozofija: Tik-Vici-Ve.
Iz ovih podataka mogue je zakljuiti sljedee: Aylin je bila pod utjecajem ivotnog
stila svoje sestre koja je ivjela u Londonu. Usprkos raznolikom i zabavnom ivotu u
Istanbulu, eznula je i za kuom u Ankari, peat "misteriozna" dobila je jo u tim
godinama, njena veza sa utobrkim Alevom Guranom prekinuta je. Nain razmiljanja odavao je spremnost da se upusti u viesmjernu i raznoliku ivotnu zbrku i
odlunost da potpuno iskoristi sve ivotne anse.

D J E VO J K A I Z L UK S U ZN E K U E
Ljeto 1958. godine Aylin je provela kod daide Hilmija na Bostandiju, u njegovoj
novoizgradenoj vili na moru. Hilmi-bej je na Bostandiju kupio veliku parcelu, sa
starim borovima i vokama, na kojoj je sagradio vilu identinu kudi u Kaliforniji. Na
poetku vladavine Demokratske partije, zapoela je privredna suradnja i trgovina s
Amerikom. Koristei se olakicama ovog novog razdoblja, Hilmi Bajindirli je sve
kune potreptine, od friidera i zavjesa do pokustva i kvaka na vratima i
prozorima, dopremio iz Amerike.
To ljeto Aylin je esto dovodila svoje prijateljice na zabave u dvorite ove raskone
vile. Hilmi-bejevu ekscentrinu suprugu, Fejhu, promatrale su zadivljeno. Fejhahanuma je bila profinjena, njegovana i veoma lijepa ena. Vei dio godine provodila
je u Americi. Nije raala, da ne bi pokvarila tijelo. U kuli, sagraenoj na posljednjem
katu kue po njenoj zamisli, imala je svoju sobu: zidovi su bili prekriveni ogledalima
i crnim platnom, a osvjetljavala ju je svijeama. Sluala je udnu glazbu i radila
neto to je nazivala "meditacijom", a to je tih godina svima bilo neobino. "Opet je
otila lei na istiharu", rekao bi Hilmi-bej, kada bi se, zbog meditacije, Fejba
povlaila u kulu. Osim toga, uzimala je i satove pjevanja. Djevojke bi se od smijeha
valjale po podu sluajui neobine glasove koje je izvlaila iz grla dok je vjebala
pjevanje. U njenom odsustvu, djevojke su pronalazile nain, izlazile na kulu i
rovarile po njenoj tajanstvenoj sobi.
Zbog toga to nije imao djece, Hilmi-bej je gotovo usvojio Aylin. Bio je spreman
snositi sve trokove njezinog kolovanja, ako Aylin odlui studirati. Ali, Lejlahanuma je eljela da se njena ker uda i osnuje obitelj, a ne da se koluje. Aylin je
inae bila u jednom sasvim izuzetnom duevnom stanju. To ljeto bila je djevojka iz
luksuzne kue na Bostandiju. Predala se dinaminim nonim zabavama, na koje se
ilo u dekoltiranim i zategnutim haljinama, u cipelama visokih i tankih potpetica i s
naunicama koje su se njihale, vonji po moru u brzim motornim amcima; ukratko,
predala se atmosferi dolce vite. Nije se eljela ponovo nadi meu knjigama kojih se
tek oslobodila.
Ni na kakav fakultet nije pomiljala, krajem ljeta otila je u London sestri.
Nesrin i Aziz ivjeli su u krajnje intelektualnoj atmosferi. Aziz se viao jedino s
nekolicinom ljudi s fakulteta, sluao samo klasinu glazbu. Nesrin je pokuavala
Aylin uvjeriti da studira i da se upie na neki fakultet u Londonu. Meutim, bilo je
veoma teko upisati se na engleske fakultete. Diploma Amerikog koleda, stupnja
BA, koja je u Americi pruala mogunost upisa na drugu godinu nekog prestinog
fakulteta, u Engleskoj nije vrijedila.
Ne mogavi se upisati na fakultet, istraujui naine da osmisli godinu koju e
provesti u Londonu, u jednom modnom asopisu Aylin je naila na oglas modne
kole koja je odgajala najpoznatije manekenke u Engleskoj. Sljedeeg dana bila je u
ulici Bond, na vratima Laurie Claytons. Primljena je u kolu bez potekoa. Svojom
visinom, vitkim linijama tijela, crvenom kosom i ukastim majim oima, bila je
kandidat za idealnu manekenku. Kada joj je Lejlahanuma zabranila upis rekavi da
za manekensku kolu nee dati niti jednu paru, u pomo je pritekao daida Hilmi;
Aylin je uplatila kolarinu i krenula u kolu.
U tri mjeseca Aylin je doivjela veliku transformaciju. Svoju dugu, ravnu kosu
oiala je stepenasto, izvukla je ute pramenove, nauila je klatiti se u hodu kao
manekenka i minkati se, fondotenom vidno istiui jagodine kosti i dajui dubinu
oima. Da je dobila odobrenje od kue, mogla je biti jedna od najtraenijih manekenki u Londonu. Meutim, Lejla-hanuma je eljela da se ona uda, a ne da se bavi

zanimanjem koje, naroito tih godina, apsolutno nije imalo poklonike u Turskoj. Na
Nesrinino uporno navaljivanje, Aziz je kui na pie poeo pozivati turske mladie
koji su obeavali, a koje je poznavao s fakulteta.
U proljee 1959. Aylin je otila kod daide koji je tada ivio u enevi. Hilmi
Bajindirli se rastao od svoje supruge Fejhe. Stupio je u romantinu vezu s veselom,
prijaznom i mladom Rozi, koja je, kao tajnica, dugo godina radila u njegovom uredu
u Istanbulu. Zbog ove veze nitko nije mogao optuivati ovjeka, koji je, unato tome
to je godinama bio oenjen, ivio usamljen. Njegove sestre su, tovie, bile sretne
to se napokon rijeio ekscentrine supruge. Hilmi-bej je tada bio neoenjen. Traio
je da se njegova najdraa sestrina nastani kod njega. Aylin je kupio mali sportski
auto i uvjerio je da krene na fakultet. Tako inteligentna djevojka ne bi smjela svoje
sposobnosti troiti na tako besmislenim mjestima kao to su kole za manekene.
Aylin se nije slagala da je kod Laurie Claytons gubila vrijeme. Tamo je mnogo
nauila. Kasnije e joj biti od koristi uglaenost koju je tamo postigla, i osjetljivi i
bitni detalji minkanja.
Na Pariko sveuilite Aylin je upisao njen daida. Do poetka akademske 1959.
godine ostala je u enevi, kako bi usavrila francuski, a poetkom semestra e se
nastaniti u Parizu i otpoeti sa studiranjem. Zato to nije imao svoje djece, Hilmi
Bajindirli je planirao da Aylin studira trgovinu i da kasnije rukovodi njegovim
poslovima. Prethodno je to ponudio Orhanu Kulinu, sinu svoje starije sestre Edle.
Ali, Orhan je studirao politike znanosti i nije se namjeravao odrei diplomacije,
koja je bila njihova obiteljska karijera. Hilmi Bajindirli je bio poslovan ovjek, bavio
se uvozom, posjedovao nekoliko predstavnitava i dobro zaraivao. Obogatio se i
razvio posao, koji je sam pokrenuo. Traio je medu neacima nekoga kome bi u budunosti mogao ostaviti ovaj posao. Nedlin sin Orhan je rekao ne, Esmin sin Erdem
je pobjegao u Ameriku. Na kraju je ostala samo Aylin. Pronicljiva Aylin, koju je
Bajindirli volio kao svoje dijete.
Naalost, Aylin nije mogla ostati u enevi do poetka nastave na fakultetu, kako je
to planirala s daidom. Sredinom ljeta na prsima Nesrinine i Aylinine majke
otkrivena je izraslina, koju je trebalo odmah odstraniti. Nesrin je hitno za Istanbul
poletjela iz Pariza, a Aylin iz Zeneve. Lejla-hanumi je dijagnosticiran rak. Demalbej je bio zbunjen i utuen. Djevojke nisu eljele povjerovati u ono to su ule.
Temelj njihove obitelji, njihova inteligentna, umjena, jaka i lijepa mama, bez koje
nisu nita radile, pala je u kande neizljeive bolesti. Bile su veoma zabrinute zbog
nje, ali su isto tako alile i oca, koji je potresen strahom da e izgubiti suprugu, bio
kao riba na suhom.
Iako bolesna, svojom uobiajenom okretnou Lejla-hanuma je nastojala upravljati i
djecom, a i muem. Operirat e se i ozdraviti. Znala je mnogo onih koji su imali rak i
koji su se spasili. ak je ni najgora bolest nije mogla odvratiti od odlunosti da ivi.
Imala je jo mnogo posla; nije uspjela udati mlau ker, a niti je dobila unue. Nije
imala namjeru nikuda ii. Ovaj otpor bolesti koji je pruala Lejla-hanuma malo je
smirio lanove obitelji. Operirana je u jednoj poznatoj klinici u Istanbulu, a nakon
to je petnaest dana provela u bolnici, otputena je kui. Otkako je Demal-bej
umirovljen, Devrimelovi su bili u Istanbulu i stanovali su na iliju. Aylin nije htjela
ostaviti majku i vratiti se u enevu. Meutim, majka nije pristajala da svojim
problemima poremeti ivote svojih keri. Na kraju je pronaeno rjeenje. Hilmi
Bajindirli uspio je uvjeriti sestru da zbog oporavka izvjesno vrijeme provede u
vicarskoj. Lejla-hanuma i Aylin doputovale su u enevu. Hilmi-bej je, takoer,
namjeravao da njegovu sestru pregledaju i vicarski lijenici. Naalost, i vicarski
lijenici su, kao i njihove turske kolege, smatrali da se gotovo nita ne moe uiniti.
Nada u Boga se ne gubi, ali bilo je kasno i jedino to je preostalo bilo je da se uini

sve kako ne bi pretjerano patila.

U ovakvoj negativnoj atmosferi Aylin je otpoela studij na Parikom sveuilitu.
Nije, kako je planirala, uspjela neto naroito uznapredovati u svom francuskom.
Bila je u loem duevnom stanju. Svakog vikenda putovala je u enevu, ali i tijekom
tjedna stalno je mislila na majku koja se, poput svijee, svakodnevno pomalo topila.
Hilmi-bej, koji je vidio da se pribliava kraj, poslao je Aylin i Lejlahanumu kod
Nesrin, koja se tek doselila u Pariz. Lejla-hanuma je izvjesno vrijeme provela s obje
keri, a potom se vratila kui. U poetku se inilo kao da je sve u redu. Pariz joj je
veoma godio. Provela je lijep odmor, bolovi su oslabili, a bila je i bolje raspoloena.
Djevojke su poele vjerovati kako je njihova mama pobijedila rak.
Deset dana nakon majinog povratka, djevojke je telefonom pozvao otac. Majka je
bila na samrti. Odmah su otputovale u Istanbul i otpoele iscrpljujuu borbu. Kao da
je Bog kaznio njihovu majku da se tako bolnom smru rastane od ovog svijeta. Zato
je ovakav kraj zadesio njihovu majku koja nikome nikakvo zlo nije uinila? Nesrin
je traila utoite u istonjakim religijama, o kojima je, u mladosti, mnogo itala i
nastojala shvatiti, u njima je eljela traiti utjehu, ali spokojstvo nije uspjela nai.
Nitko joj nije mogao pomoi. to se tie Aylin, ona je bila u ratu protiv svakoga i
svaega. ak i protiv Boga. Proivljavala je prvu veliku bol u ivotu. Nastojei
prikriti patnje, njena voljena mama, koja je tijekom cijeloga ivota trala za svakim
od njih ponaosob, leala je u krevetu poput uvele magnolije. Toliko je bilo bijelo
njeno lice i toliko je smravjela da se teko primjeivala medu plahtama. Vie nije
bilo one valovite, plave kose koja je padala po ramenima. Tu i tamo bijele dlake
stajale su nakostrijeene na njenoj glavi. Njene zelene oi bile su sasvim crvene.
Aylin se nije mogla pomiriti s time da je ona lijepa ena dola u ovakvo stanje.
Da bi, tehnikom minkanja koju je nauila kod Laurie Claytons, bar malo unijela
promjene na iznureno lice svoje majke, jedan dan je uzela sve boje, maskare i sjela
pored nje. Mislila je da e joj se raspoloenje popraviti ako joj lice poprimi malo
boje. Kada je malo poslije Nesrin ula u sobu, nala je sestru kako, kleei na podu,
jecajui plae. Na blijedom licu Lejla-hanume bila je iscrtana samo jedna obrva.
Oni kapak bio je lagano obojen zelenom bojom, njeno oko bez trepavica gledalo je
s bolom. Maskara u Aylininim rukama uzaludno je traila majine duge trepavice od
prethodnog ljeta. Mislila je da ih, zbog toga to nema naoale, nije mogla vidjeti u
polutamnoj sobi; stavila je naoale i vratila se. Nije bilo ni kose, ni trepavica, a ni
due njihove majke. Prebrzo je klizila izmeu ruku. Nisu mogli ak ni usporiti ovaj
odlazak.
Nesrin je zagrlila svoju sestru koja je jecala na podu. Medu Nesrininim rukama,
Aylin je kroz suze pokuavala priati.
"Da je jedna od nas lijenica, Nesrin, ne bismo dopustile da mama toliko pati. Ah,
Nesrin, kamo sree da je jedna od nas lijenica."
Lejla-hanuma je umrla ujesen ezdeset prve. Djevojke su s ocem ostale oko mjesec
dana, a potom su se vratile u Pariz. Nesrin je krenula na teaj, a Aylin na fakultet.
Ali, nije joj se vie studiralo. Nije imala volje ni za to.

P A RI Z I PRI N C
Nesrin se iz Londona u Pariz preselila 1960. godine. Aziz je okonao kolovanje u
Londonu, a njegov otac, Ali Tansever, uvjeren da njegov sin nije sposoban za
trgovinu ribom, dopustio mu je da odabere posao koji eli. Da bi postao
meunarodni diplomat, Aziz se obratio NATO-u. Zahtjev mu je prihvaen i dobio je
posao u Parizu. Odselili su u Pariz, a nastanili su se u jednoj lijepoj kui na Passyu. I
ovu kuu je, kao i kuu u Londonu, opet odabrala Lejla-hanuma. Bila je to kua
keri poznatog turskog slikara Osmana Hamdi-beja. Lejla-hanuma je poznavala
njegovu unuku, kojoj je majka nedavno umrla i nije znala to da radi s tom
namjetenom kuom na Passyju. im su doli u Pariz, Nesrin i Aziz su poeli ivjeti
u ovoj kui, od vrha do dna punoj antikih stvari i vrijednih slika.
Da bi nastavila obrazovanje koje je zapoela u Londonu, Nesrin se u Ecole de
Louvre upisala na teajeve arheologije i povijesti umjetnosti.
Aylin je napustila fakultet. Obje su bile veoma potresene majinom smru, ali je
Aylin, nakon gubitka majke, zapala u krizu. Moda se, zbog toga to se Nesrin
kolovala u Istanbulu, Lejla-hanuma sva predala mlaoj keri u njenom djetinjstvu.
A zbog toga to je prema Nesrin postupala veoma grubo, moda je prema Aylin
postupala tolerantnije, razumnije i moda se medu njima stvorila neka posebna veza.
Zbog toga to je Nesrin bila oeva mezimica, majka je moda instinktivno pod
zatitu uzela svoje runo pae. Bilo kakav razlog da je, praznina nastala majinom
smru veoma teko je pala mladoj keri. Namjeravali su je na jedno vrijeme poslati
kod daide, ali, kao za inat, Hilmi-bej je u tom razdoblju odluio odseliti u Ameriku.
Odseht e iz eneve. Aylin nije mogla podnijeti da tih tegobnih dana ivi u kui u
kojoj je izgubila majku. Odluila je da izvjesno vrijeme provede kod sestre, u Parizu.
Profinjena, izuzetno otmjena i ugodna Parianka, neprestano je etala po Champs
Elysees, Rue de St. Honore i Saint Germainom s druge strane rijeke! Pariz je
odgovarao Aylin, a Aylin Parizu. Prvih dana nakon Aylininog dolaska u Pariz, dvije
sestre su esto besciljno lutale ulicama. Pariz, najljepi grad na svijetu, upoznavale
su u tanine; jedan dan su dugo etale parkom, drugi dan pored rijeke, obilazile
galerije, muzeje, sjedile u kafiima, osjeale atmosferu grada. Nita im se nakon
majine smrti nije radilo, samo su ljenarile. Kao da je nestao smisao ivota. Zato to
ona koja ih je vodila vie nije bila pored njih, nije postojao ni netko tko e
prosuivati njihove postupke, odobravati ili kuditi. Nisu se snalazile. Nesrin je prva
dola k sebi. Poela je vriti pritisak na sestru da sebi odredi pravac i cilj u ivotu. U
Parizu su postojali sadrajni teajevi o umjetnosti. Uz to, nakon jo jednog malog
napretka u francuskom, Aylin je mogla poeti s ozbiljnim studiranjem.
"Na fakultet u ii jedino ako u studirati medicinu", rekla je Aylin. "to ti misli da
je medicina, Aylin? Nije to djeja zabava."
"Ne zanovijetaj kao mama", odvratila je Aylin. "Vjerojatno i ja znam to znai
medicina."
"Zna li? Ima dvadeset dvije godine. Studirat e est godina, a potom jo toliko da
bi postala lijenica."
"Apsolutno me ne zanima koliko e trajati."
"Ti ne zna to govori. Tebi je bilo teko studirati i trgovinu." "Ne budi drska,
Nesrin. I ti zna prologodinje uvjete."
"Ti uvjeti su sada izmijenjeni. Poni, barem, s mjesta gdje si stala", ree Nesrin.
"Nije mi se svidjela trgovina, ne mogu to studirati."
"Nije ti se svidjela trgovina, ali e ti se medicina svidjeti, tako? Medicina je jo
tea."

"Moda jest tea, ali ja hou studirati medicinu."

"To je matarija", ree Nesrin. "Umjesto da gubi vrijeme na besmislene uobrazilje,
upii se na neki fakultet, studiraj umjetnost, povijest. to ja znam, nadi neto od
dvije-tri godine."
"Ili medicina ili nita", bila je kategorina Aylin.
"Aylin! Naa mama je umrla. Ako i bude lijenica, nee je moi vratiti u ivot.
Ona je umrla", ree Nesrin.
"Hoe li da se vratim u Istanbul ako se ne upiem na fakultet", upita Aylin.
"Ne. Ostani koliko god eli. Ali, cijeli Boji dan besciljno eta, ispija kavu u Deux
Magotsu! Dotjeruje se za veere u La Coupole! Je li to ivot?!" ree Nesrin.
Zbog toga to je bila lan Upravnog odbora Meunarodnog vijea ena, njihova
tetka, Esma Najman, u proljee je dola kako bi sudjelovala na sjednici Savjeta
vijea, koja se te godine odravala u Parizu. Esma-hanuma odsjela je u hotelu George
V. Jednu ih je veer pozvala u hotel na aj. Djevojke su se uredile i dole. Sjele su u
jedan kraj predvorja i ekale tetku. U hotelu je bila guva; promatrale su one koji su
ulazili i izlazili. Odjednom se sve vidno uskomea. U alvarama i s almom na glavi,
dotrala su dva Arapa i zauzela stav mirno. Dugih nogavica strpanih u sare izama
ukraenih srmom, u crnom kaftanu rubova izvezenih srebrom i s mnogobrojnim
tjelohraniteljima, jedan crnomanjasti ovjek u fesu uao je na vrata hotela i,
zakovitlanih skuta kaftana, veoma brzim korakom uputio se prema dijelu u kojem su
sjedile djevojke. Kada je bio tono ispred njih, Aylin ga je na trenutak pogledala u
oi. Prodornim pogledom, njegove kao ugljen crne oi na tren se zaustavie na
Aylininim oima. Potom je praen tjelohraniteljima u kaftanima odjurio.
"Tko su ovi ljudi?" upita Nesrin. "U ovoj udnoj odjei... vjerojatno su iz Saudijske
Arabije."
Malo poslije je Esma-hanuma sila iz svoje sobe. Prele su u salon za aj i sjele za
jedan stol. Naruile su aj i kolae.
Jesi li se uspjela smiriti, Aylin?" upitala je njena tetka.
"Sada se osjeam bolje, teto", odgovorila je Aylin.
"Ne umire se s onim tko je umro, duo. Mora pokopati u sebi svoju bol i izabrati
sebi novi put. Lejla bi htjela da se uda, ali, s obzirom da na vidiku nema nikakvog
potencijalnog mua, mislim da bi trebala nastaviti sa svojim kolovanjem."
"elim studirati medicinu."
"U ovim godinama? Zakasnila si, Aylin."
"Rahmetli mama bi govorila da je medicina za rune djevojke", dodade Nesrin.
"Zar ja i inae nisam bila malo obiteljsko runo pae?"
"Bila! Ve nekoliko godina si poput leptira koji je izaao iz svoje ahure. Postala si
veoma lijepa", ree tetka.
Odjednom se i u salonu za aj dogodi neko komeanje. Ljudi zanimljive odjee koji
su maloas proli predvorjem, sada su uli u salon i sjeli za stol odmah preko puta
gdje su sjedile Aylin, Nesrin i njihova tetka.
"Uh, oni od maloprije su doli i ovamo", ree Nesrin.
"Tko?" upita Esma-hanuma.
"Arapi koje smo srele u predvorju dok smo tebe ekale. Ti si im okrenuta leima,
tetka, ne vidi ih."
"Bolje je", ree Esma-hanuma "nikako ne volim Arape, uope ih ne vidim."
Nastavile su sa svojim razgovorom. "Onaj u fesu stalno gleda u nas", ree Nesrin
malo kasnije. Aylin je okrenula glavu, pogledala ustranu i opet su joj se oi susrele s
onim prodornim pogledom.
"Naravno da gleda, Arap je to. U svojoj zemlji ne moe, iza pee, vidjeti lice ene;
to e jadnik", ree Esma-hanuma.

"Gleda Nesrininu ljepotu", dodade Aylin.

"Oprosti, ali ovaj Arap ne gleda u mene, nego u tebe", uzvrati Nesrin.
"Pa to je Arap, on bi gledao ak i u mene", ree Esma-hanuma. Aylin ponovo lagano
okrenu glavu u tom smjeru.
Ubrzo je konobar s ajnikom u rukama doao do njihovog stola i napunio prazne
alice na stolu. "Poznajete li ove ljude u fistanima," to sjede za stolom preko?" upita
Nesrin naginjui se konobaru.
"Da", ree, "to su gosti hotela. esto dolaze ovamo. Onaj s crnim kaftanom je jedan
od libijskih prineva, ejh Ben Tekkouk Senusi. A ostali su njegovi tjelohranitelji."
"Aaa, taj ovjek je princ", ree Aylin.
"Ma pusti, draga, u Libiji je svatko princ. Broj sinova libijskog kralja vjerojatno
dostie brojku petsto. Ne mijeaj te prineve s onima u Engleskoj", ree Esmahanuma. Nakon to je popila svoj aj, Aylin ustane i krene prema toaletu. Kao to je
nauila u Laurie Claytonsu, podigla je glavu uspravno, uvukla trbuh i krenula otmjeno poput labuda.
"to se to dogaa s njom?" upita tetka.
"Koraa u manekenskom stilu", odgovori Nesrin.
Je l' to zbog Arapa, za kojeg misli da je princ? Ne vrijedi truda", ree Esma-hanuma.
"Ti si sada, Nesrin, na majinom mjestu. Budi uporna i neka se upie na neki valjan
fakultet, dok jo nije prekasno."
"inim ono to je u mojoj moi, teto", ree Nesrin. "Ali, mamina smrt ju je poljuljala
vie no to smo oekivali. Obuzela ju je neka ravnodunost. S vremenom e,
naravno, proi."
"To to nazivamo s vremenom jest najhitnije. Proe dok se okrene. Pogleda,
prooe godine za fakultet. Pogleda, okasnila si za udaju, propustila godine za
raanje." Na trenutak uuti. "To posljednje je za tebe, Nesrin", ree.
"Mi ne elimo djecu, teto."
"Zato, keri?"
"Aziz mi je vrlo privren. Misli da e moja zainteresiranost oslabjeti ako budemo
imali djece."
"Dobro, a ti?"
"To ne moe eljom samo jedne strane. Dijete bismo oboje trebali eljeti." U
trenutku kada je tetka zaustila da neto kae, Nesrin joj je zaepila usta. "Gdje li se
zadrala ta djevojka? Neto u ti rei, teto. Kada je Aylin krenula u toalet, i onaj
Arap je otiao za njom." "Tri odmah u toalet. Idi vidi to se dogaa. Ja se bojim
Arapa. Oni su spremni na sve. Tri, tri, hajde... Zato ne ree ranije?"
Ba u trenutku kada se Nesrin pridigla, Aylin se ukaza na vratima salona. Klatei se,
dola je i sjela na svoje mjesto.
"Gdje si se zadrala?" upita Nesrin.
"Bila sam u toaletu."
"Zar se toliko ostaje u toaletu, jesi li probavu pokvarila?" "minkala sam se", uzvrati
Aylin.
"Je li onaj Arap doao za tobom?"
"Princ?" upita Aylin.
"Otkud zna da je tamo neki Arap princ? Zar se postaje princ time to konobar tako
kae?" ree Esma-hanuma.
"Veoma si sumnjiava, teto. Malo si i rasist", uzvrati Aylin.
"Ne volim idove i Arape. Da, ja sam rasist", ree Esmahanuma.
"Ali voli Francuze, Engleze i Talijane, zar ne?"
"Volim. U Europi je sve. Ovdje je kolijevka civilizacije, umjetnosti", ree Esmahanuma. Ubrzo potom zatrai raun.

"Va raun je plaen, gospoo", uzvrati.

"Iznos za ajeve trebao bi biti na raunu sobe, ali ja jo nisam potpisala karticu", ree
Esma-hanuma zbunjeno.
"Vai ajevi su plaeni, gospodo."
"Tko je platio?"
"Princ Senusi."
"A tko je to?"
"Gospodin koji sjedi za onim stolom iza."
"emu to?! Ja tog gospodina uope ne poznajem. Ne dolazi u obzir. Odmah mi
donesite moj raun", ree Esma-hanuma. Aylin je lagano pocrvenjela.
"Ne zanovijetaj, teto", ree tiho.
"Da ne zanovijetam? Tko je taj nepristojni Arapin?"
Okrenula se da bi vidjela tog nepristojnog Arapa, ali je stol ve bio prazan.
"Tetka... ne izazivaj incident zbog jednog rauna za aj", ree Aylin. "Tog Arapa e
upoznati izbliza. Ja u se udati za tog ovjeka."
Stil udvaranja princa Bena Tekkouka Senusija bio je krajnje efektan. Nesrininu i
Azizovu kuu svaki dan bi preplavilo rijetko cvijee opojnih mirisa. Kada bi svojom
crnom i predugom limuzinom dolazio po Aylin, stanari ulice bi nagrnuli na prozore
kua. Aylin se odjednom nala u bajci.
Nesrin nije znala kako da je posavjetuje. Bilo je nevjerojatno da e jedan kratki
uzajamni pogled u predvorju hotela moi dosei ove dimenzije. Poziv na udaju,
upuen pred toaletom, kao rezultat jednog pogleda!... Koliko god da je besmisleno,
bilo je ba tako. Princ je slijedio Aylin, rekao da se eli upoznati, a Aylin je princu
saopila da djevojke Turkinje nemaju naviku priati sa strancima.
"ak i ako su im namjere ozbiljne?" upitao je princ.
"Koliko ozbiljne?"
"Toliko da ih zaprose."
"U tom ete sluaju morati priati s mojom obitelji", rekla je Aylin. Dok je ovjeku u
kaftanu davala Nesrinin broj telefona, svoju odluku je, zapravo, ve bila donijela.
Ako je tono to to kae, ako ovaj ovjek koji tvrdi da je princ, doe da je zaprosi,
udat e se za
njega. Njena mama je veoma esto ponavljala Napoleonove rijei: "Kada vam je
prilika u rukama, iskoristite je. Inae e vam iskliznuli izmeu prstiju."
Jedan glas u Nesrin govorio joj je da nee ispasti dobro ako se njena sestra nabrzinu
uda za nekoga ija su odjea, jezik, kultura toliko razliiti od njene, a Aylinina logika
kako ne treba propustiti ovu iznenadnu priliku koja joj se pruila bila je u suprotnosti
s Nesrininim miljenjem. Aziz se nije mijeao. Najvee probleme pravila je tetka
Esma. Trebalo je doznati neto o ovome ovjeku. U najmanju ruku, moglo se pitati u
libijskom konzulatu. Saznale su da Ben Tekkouk znai "kuharev sin". Da je njena
sestra Lejla iva, ona to ne bi dopustila. Demal-beju su rekli da libijski princ prosi
Aylin, a on je, meutim, smatrao dovoljnim rei; "Neka joj je sa sreom." Sve
odluke u vezi s djecom Demal-bej je godinama uvijek preputao svojoj supruzi
Lejla-hanumi, koja nikada nije pogrijeila. Njegove supruge, koja je za ivota
upravljala kuom, obitelji i djecom, vie nije bilo. Smrt supruge, a i prestanak radnog
vijeka, veoma su potresli Demal-beja. I on je prolazio kroz svoje krize. Vjerovao je
u odluke Esma-banume, koja se tada nalazila u Parizu, a koja je ulagala mnogo
napora kako bi Aylin odvratila od te namjere.
"Aylin potjee od loze ljudi koji su bili savjetnici sultanu, slubenici koji su se
nalazili na visokim dravnim poloajima. Srea se nije osmjehnula Aylin, ve onom
Arapu u alvarama, za kojeg jo uvijek ne znamo tko je", rekla je. Da smiri tetku bio
je Nesrinin zadatak.

"Nije svakoj djevojci suen princ. Nemoj da je ometamo u njenoj srei.

"'Ko zna koliko jo ena ima ovaj ovjek godina njenog oca." "ovjek se kolovao u
Francuskoj, kulturan je, plemenit, odgojen..."
"Dobro, jesi li ikako razmiljala o tome to e Aylin ako se nae u haremu, kako e
se izvui odatle?"
Djevojke ba nisu imale namjeru ozbiljno shvaati tetku za koju su smatrale da od
samog poetka nastupa s predrasudama. Esmahanuma, koja je bila svjesna toga, nije
sjedila prekrienih ruku. Da bi i ona posavjetovala Aylin, u cijeli sluaj umijeala je i
Lejla-hanumu, suprugu turskog ambasadora u Parizu. U svojstvu obiteljskog prijatelja, Lejla-hanuma nastojala je Aylin odvratiti od ove udaje.
"Zato ti je, keri, stalo do te udaje? ak ni identitet tog ovjeka ne moemo ispitati.
U Libiji se dogaa niz udara. Svaki princ je neprijatelj drugom. Diplomatskim
putevima smo se raspitali za ovog Senusija. Zato to je iz partije koja zastupa
pribliavanje Zapadu, morao je pobjei izvan zemlje. Od aktualne libijske vlade nisu
doli pouzdani podaci. Ovaj ovjek se nalazi u nekakvim opasnim vezama. Imaj to u
vidu. "
"Meni je to privlano."
"Tako neto je samo za romane, filmove. U stvarnom ivotu ne moe ivjeti
roman."
,Ja u se odvaiti i probati."
"to e biti s razlikom u godinama? Ti ima dvadeset dvije, on etrdeset est."
"Ja sam uvijek mukarce svojih godina doivljavala kao plitke i veoma dosadne",
odgovorila je Aylin. Bila je, zapravo, iskrena. Tijekom cijelog ivota njeno srce e
uvijek stremiti mukarcima starijim najmanje petnaest, dvadeset godina.
"Taj brak nee dugo trajati, keri."
"Neka traje koliko traje." To su bile posljednje Aylinine rijei upuene Lejla-hanumi.
Osjetivi da je, iako ne na nju, ukljuivanjem svojih poznanika, tetka poela
djelovati na Nesrin, Aylin je odbrusila.
"Ako ne date svoj pristanak, postupit u kao Nesrin. Udat u se krijui se od vas."
"U najmanju ruku, ostanite jedno vrijeme zarueni, da saznamo neto o njegovom
karakteru", rekla je Esma-hanuma. Meutim, njegovo velianstvo, princ, nije htio
gubiti vrijeme, htio je brzo oeniti ovu lijepu Turkinju. Svadba bi se trebala
naknadno obaviti u Libiji, u skladu s obiajima. Esma-hanuma je bila ljuta i
zabrinuta. "Da se ovaj ovjek, keri, namjerava oeniti tobom, iao bi tvome ocu u
pronju. Priredio bi pristojnu svadbu. Ako je princ, onda neka se eni uz zabavu,
onako kako to dolikuje prinevima. A mi bismo pripremili tvoje ruho. Zar se tako
eni, u drugoj zemlji, na brzu ruku, kao da spaava stvari od poara?"
"Teto, budemo li navaljivali na nju, uinit e to iz inata kao to smo uinili Aziz i ja.
Sva ta rasko joj se svia. Ne sekiraj se, licka malo uiva, poslije e sama popustiti",
nastojala ju je utjeiti Nesrin.
"Koja rasko? Misli li ona da je rasko to to dva Arapa u alvarama tre da joj
otvore vrata limuzine? Bog zna, moda je i limuzina iznajmljena", rekla je tetka.
Esma-hanuma, koja nije uspjela uvjeriti Aylin, zabrinuta je napustila Pariz. I Nesrin,
koja nije znala kako se postaviti, ali koja uope nije pretpostavljala da e sve to
dovesti do udaje njene sestre, takoer je za ljetni odmor otila u Istanbul. Nadala se
da e ovaj raskoni nain udvaranja, nakon kratkog vremena, dojaditi Aylin. Aylin se
zabavljala i ostala je u Parizu.
Na vjenanje, koje se odvijalo u salonu jedne parike opine, Hilmi Bajindirli stigao
je u posljednjem trenutku. Kada se Aylin upoznala s princom Senusijem, bio je u
Americi. Nje mogao pratiti zbivanja. Inae, sve se odigralo munjevitom brzinom.
Jedan dan nazvala ga je Aylin; "Udajem se, daida. Sa mnom nema nitko od mojih,

barem me ti ne ostavljaj samu", rekla je.

S buduim zetom Hilmi-bej se upoznao dan prije vjenanja. Stavio je glavu meu
ruke i rekao potiteno; "Zar e nas i ovo snai!"
Na vjenanju je bilo malo svatova. Hilmi-bej i njegova tek vjenana supruga Rozi,
supruga turskog veleposlanika, Lejla, koja je bila Aylinin svjedok na vjenanju i
njene dvije keri, bili su jedini Turci na vjenanju. Ben Tekkouk Senusi je doao u
pratnji petorice Libijaca odjevenih u crne kaftane. Na srpanjskoj vruini, obukao je
krem odijelo od svile i kaftan od tamnocrvene kadife, ukraene srmom. Na Aylini je
bio laneni ruiasti kostim s mini suknjom, a na glavi mala kapa nalik na beretku
koja je tih godina bila u modi. Pored crnobradog Senusija izgledala je poput
djevojice. Vjenanje je obavio predsjednik opine. Nije prireena nikakva vjerska
ceremonija. Nakon vjenanja otili su u bar George V, gdje su se poastili
ampanjcem. Svojoj mladoj supruzi princ je, kao vjenani dar, darovao smaragdni
prsten i smaragdne naunice.
Dok se prve brane noi Aylin raspremala u spavaoj sobi hotelskog apartmana,
doao joj je mu. "Jeste li skinuli va prsten i naunice?" upitao je.
"Ne."
"Zar ih neete skinuti?"
"Zato pitate?"
"Stavit u ih u trezor."
"Kasnije u vam ih dati."
"Dajte sada, poslat u ih dolje. Kasnije se moe zaboraviti", ree njen mu.
Sasvim nevoljko, Aylin je poskidala nakit i stavila ga u prinevu ruku. Za tu no
kupila je svilenu spavaicu krem boje. Ula je u kupaonicu, skinula se i navukla
spavaicu. Pogledala je svoju dugu i tanku siluetu u ogledalu. Trgnula se kada je
odjednom iza sebe ugledala sjajne crne oi.
"Nema potrebe da to oblaite", ree princ. "Dovoljan je va svjei ten. Dajte mi vau
spavaicu."
U dva-tri koraka doe pokraj nje, bio je nag. Prvi put ga je vidjela takvog. Njegova
impozantna pojava izgubila se nakon to je sa sebe skinuo kaftan irokih skuta, fes i
izuo izme visokih potpetica. Bio je to sada gologlavi, oronuo mukarac crnog tena.
Aylinine noge bile su bose. Senusi je bio mnogo nii od nje. Kao da je izgledao jo
nii nakon to je s glave skinuo almu. Nestao je ovjek koji je, kovitlajui skutima
ulicama Pariza, zaustavljao dah ena, a na njegovo mjesto doao jedan slabaan
ovjeuljak. Ali, njegove su oi jo uvijek gledale prodornim pogledom. Aylin je
obuzelo udno uzbuenje, mjeavina straha i kajanja. Ostala je bez daha, nastojei
pobijediti razoaranost. ,,Oi su mu prodorne", mislila je Aylin, "sviaju mi se
njegove oi. Ima prekrasne oi. To mora da je ljubav"
Nakon vjenanja Aylin je otputovala u Istanbul i svoga mua upoznala s ocem i
ostalim roacima. U Istanbulu joj je imponirala oeva panja i to to je bila na prvim
stranicama novina. Tijekom boravka u Istanbulu, svoje prijateljice je esto pozivala u
svoj apartman u Hiltonu ili u salon na aj, astila ih, kupovala u duanima u
predvorju hotela. To su bile lijepe strane braka.
Nakon to se vratila u Pariz, Aylin je poela traiti kuu. Njen ivot nije sliio na
uobiajeni ivot udane ene, ali isto tako u njenom ivotu nije bilo ni traga od
misterioznog, arobnog bljetavila o kojem je itala u romanima i viala u
filmovima. Bljetavilo je ostalo na stranicama novina u Turskoj. Ben Tekkouk ustaje
veoma kasno. Nakon dugog doruka ita arapske i francuske novine, do podne
ljenari u krevetu, a popodne provodi s Arapima koji se sjate u njihov apartman. Oko
sedam sati se vraa u svijet i poinje ivot s Aylin, koja nije razumjela niti jednu
rije iz prie ljudi koji su se okupljali oko njega. Ponekad ju je glava boljela od toga.

Osjeala se dunom da im bude domaica dok se njen mu ne pojavi. Zbog toga je

esto rano odlazila kod Nesrin, a ponekad je tamo i spavala. Kada je znao da je kod
sestre, njen mu joj je doputao da noi provodi van kue. Inae, poneke noi je i on
provodio izvan hotela. Zbog toga to je sumnjala u valjanost dobivenih odgovora,
Aylin je prestala pitati za razloge. U veini sluajeva pretpostavljala je da ide na
kockanje. I on je, kao i mnogi njegovi sunarodnjaci, volio kockanje.
U poetku braka Aylin uope nije imala novanih problema. Svako jutro mu joj je
ostavljao gomilu novca. Po volji je mogla ii u kupnju, kupovati skupu odjeu i
obuu, pozivati poznanike na ruak, aj.
Meutim, nakon nekog vremena troenje se ograniilo. Pod izgovorom da mu teko
dospijeva novac koji mu alje obitelj, Ben Tekkouk je s vremenom Aylin poeo
davati sve manje novaca. A ona velianstvena svadba koju joj je obeao da e biti u
Libiji i u skladu s arapskim obiajima, nikada se nije dogodila. Zapravo, u Libiju
nikada nisu ni otili. Uvijek su postojali izgovori: da su na vlasti obiteljski
neprijatelji ili da ti neprijatelji dre kljuna mjesta. Odlazak u Libiju bilo bi izlaganje
opasnosti. Princ je, toboe, u Parizu i Aliru godinama vodio borbu protiv obitelji
koja vlada u Libiji. Zbog tko zna ega, nisu ili ni u Alir, gdje je, navodno, ivjelo
mnogo njegove rodbine.
Aylin je poela sumnjati da je ovjek za koga se udala stvarno princ. Meutim,
novac se ipak rasipao. Iako novac nije davao Aylin, svaku no su ili na veere,
odatle u diskoteke, none klubove ili na kockanje, a esto su pozivali i mnogobrojne
goste. Ben Tekkouk se nije ustezao ni da dostojanstveno ugosti prijatelje ili lanove
obitelji svoje supruge. Prilikom primanja gostiju bezobzirno je rasipao novac kao
vodu. Ogrlice, narukvice, broeve i prstenove koje je davao Aylin prilikom nonih
izlazaka u najluksuznije restorane i none klubove bi, pod izgovorom da e ih staviti
u trezor, po povratku u hotel uzimao natrag. Tako je kroz Aylinine ruke prolazio niz
dragocjenih predmeta, i onih arapske proizvodnje, a i onih iz elitnih parikih draguljarnica, meutim nijedan od njih nije bio njen u pravom smislu. Nakon odreenog
vremena Aylin je svom muu saopila da, kao i
svaka mlada udana ena, i ona eli ivjeti u svojoj kui, a ne u hotelu. Dugo vremena
su traili kuu. Naravno, oni nisu traili stan u stambenoj zgradi, u kojem bi mogao
ivjeti tek vjenani brani par, nego vilu koja dolikuje prinevima. Svaku kuu koju
bi posredstvom ureda za nekretnine pronalazila Aylin, princ je odbijao pronalazei
uvijek neki izgovor. Zakljuila je da nikada nee dobiti kuu, ali je od Senusija
dobila dozvolu da zakupi prekrasni polunamjeteni kat u blizini Bois de Boulogne.
Unajmili su jednu slukinju i kuhara. Vozaa i tjelohranitelje su ve imali. Zbog toga
to je napokon dola do kue, Aylin je mislila da e se moi ponaati kao tek udana
mlada ena. Kuharu je eljela dati recepte turske kuhinje, organizirati zabave u stanu,
primati goste. Ali, nakon preseljenja u stan, njen mu je postao sasvim udan.
Ponekad se danima nije pojavljivao. Aylin nije previe zapitkivala zato to je
govorio da se bavi rjeavanjem velikih nacionalnih pitanja. Unato svim naporima,
nikako nije mogla rijeiti zagonetku iza koje se krije Senusi. Sreom, Nesrin je bila u
Parizu. U najmanju ruku, mogla se njoj poaliti.
"Zar ga nita ne pita ujutro, nakon noi provedene izvan kue?" upitala je Nesrin.
"Ionako znam da neu dobiti pravi odgovor."
"Misli li da ide drugim enama?"
"Zna, Nesrin, ni najmanje me se ne tie to radi. Moda tri za nacionalnim
pitanjima, moda za enama."
"Zar nimalo ne osjea ljubomoru, Aylin?"
"Naprotiv, u noima kada ne dode kui ja se po volji prostrem po krevetu i mirno
spavam, bez obaveze da glumim."

ivotnu dramu svoje sestre Nesrin je tek shvatila. "Ti ne voli tog ovjeka."
Aylin nije odgovorila.
"eli li se razvesti?"
"Nee pristati."
"Kao to je tetka rekla. Sama si se zatvorila u zlatni kavez."
"Osim toga, kavez i nije zlatni", ree Aylin.
***
Aylinin ivot u lijepom stanu koji gleda na Bois de Boulogne nije dugo trajao. Nije
prolo ni devet mjeseci, mlada ena se ponovo nala u apartmanu hotela George V.
Princ svojoj eni nije dao ni objanjenje kada joj je saopio da naputaju stan. Od
jednog tjelohranitelja, koji su svake sekunde bili uz njih, saznala je da se princ
sigurnije osjea u hotelu i da je zatita ogromnog stana veoma teka. Prelaskom u
hotel otputeni su sluavka i kuhar, Aylin je opet najvie vremena poela provoditi u
Nesrininoj kui.
Sasvim blijedog lica, jedno jutro je dola Nesrin.
"to ti je, Aylin? Izgleda kao sablast. Naminkaj se malo", ree Nesrin.
"Dogodilo se neto uasno, Nesrin. Pomozi mi."
"to je bilo? to ti je?"
"Neto strano..."
"Je li te moda tukao?"
"Svata!"
"Jesi li ti njega ubila?"
Jo gore... trudna sam, Nesrin."
Nesrin se smrznula. Aylin je poela plakati.
"Zna li on za to?"
"Ne. Nikada nee ni znati. Ako sazna, nikada se od njega neu moi spasiti. Moram
napraviti pobaaj."
"Da, mora", ree Nesrin, "u Parizu emo to teko izvesti, odmah mora ii za
Istanbul."
"Ne puta me. Rekla sam da mi je otac bolestan, ali nije povjerovao."
"to emo sada?"
"Postoji mogunost da preko vikenda ode u Alir. Ako ode, jedino tada moemo
neto uiniti."
"Ne moemo to napraviti u Parizu."
"I ovdje sigurno postoje lijenici koji izvode abortuse. Nai mi ih, molim te."
"Gdje da ih naem? Jesi li ti luda?"
"Pitaj svoje udane prijateljice, slukinju, priaj s vratarevom enom. Molim te,
Nesrin!"
Onog tjedna kada je Ben Tekkouk Senusi otputovao u Alir, dvije sestre su se
zaputile doktoru koji je izvrio abortus sestrini vratareve ene. Od straha da doktor
moda nee pristati, Aylini su se noge tresle. A Nesrin je strahovala da se sestri ne
dogodi neto loe.
"Ne mogu vas primiti u bolnicu i direktno napraviti abortus", ree doktor, "ako se
sazna da sam to uinio, to e znaiti kraj moje lijenike karijere."
"Ako ne izvadite to dijete, to e znaiti kraj mog ivota", zacvili Aylin.
"Dopustite da vam objasnim", ree lijenik. "Sada u vam u maternicu neto
smjestiti i vratit ete se kui. U veernjim satima e poeti krvarenje. Odmah
telefonirajte mojoj kui. Ja u vam dati adresu bolnice u koju ete otii. Tamo u vas
odmah primiti i izvrit u hitnu intervenciju zbog krvarenja koje budete imali. Tako

ete imati nuni abortus, gospoo."

Tu no Aylin je ostala kod Nesrin. Aziz nita nije znao o tome to se dogaa. Kada
je u pono Aylin zakucala na vrata njihove spavae sobe, doista se veoma uplaio.
Odmah je, zajedno sa svojom suprugom, ogoricu dopremio do bolnice. Nikako nije
mogao shvatiti zato je Aylin izabrala doktora s periferije. Aylin nije namjeravala
kriti od njega to se dogaa, ali Nesrin svome muu nije ispriala istinu, smatrajui
da e biti uvjerljivije ako netko od njih bude djelovao doista zabrinut.
Sve se odigralo onako kako su i planirali. Zbog toga to je krvarila, lijenik je
nainio nuni abortus. U slubenim dokumentima bolnice Aylinino ime je uvedeno
kao Devrimel. Inae, suhonjava i bojaljiva djevojka kose zalijepljene po elu, koja
se tresla u kratkoj suknji sa kotskim motivima i puplinskoj bluzi, nije uope
nalikovala princezi. Tu no je provela u bolnici, a sljedeeg dana vratila se
Nesrininoj kui. Kada je Ben Tekkouk nazvao, Nesrin mu je rekla da Aylin ima
eluane tegobe i najvjerojatnije se otrovala otrigama koje su jeli i da e je
njegovati nekoliko dana.
Premda je Nesrin pretpostavljala da e biti sretna zbog toga to je uinila neto to je
toliko eljela, nakon abortusa Aylin je klonula. Kada su joj u bolnici zbog anestezije
stavili masku na lice, Aylin se u onom jednom trenutku prije gubljenja svijesti
suoila sa ivotnom injenicom. Bila je zatoenik. Istina, nije bila uvijena plahtama i
peama, ali su oko nje, sa svih strana, stajale nevidljive eline reetke. Kada bi
rairila ruke, njene ake bi udarale o njih. Bilo kako bilo, Aylin je morala nai
naina, da se provue izmeu tih reetki i izae. Jedino je nakon toga mogla
zaleprati krilima prema plavim horizontima. Sasvim novim horizontima i ivotu
koji ju je oekivao.
Kada se Senusi vratio u Pariz, preplaena Aylin je ipak pokrenula pitanje razvoda.
Moda bi princ bio sretniji s nekom Libijkom, enom koja govori njegov jezik i koja
zna njegove probleme. Aylin se nije mogla iskreno zanimati za ono to se zbiva u
Libiji, nije mogla davati podrku koju je traio njen mu.
"Kod nas nema razvoda", odbrusio je Senusi.
"Ali u islamu postoji. ak i ena moe traiti razvod", rekla je Aylin.
"Kada ste to vi toliko nauili o praktinim stvarima u islamu?"
"Zaboravljate da sam i ja muslimanka."
"U islamu moda postoji, ali to je neprimjereno za moju obitelj. A vi ste moja
obitelj", ree Senusi.
Na ljeto je Aylin zatraila dozvolu da ode u Istanbul posjetiti oca. Ben Tekkouk
Senusi je prolazio kroz teko razdoblje, zaokupljen politikim problemima. Svu
svoju panju usredotoio je na zbivanja u Libiji, nije bio u stanju baviti se obitelji
svoje supruge. Dopustio joj je da ide s Nesrin. Dvije sestre su doputovale u Istanbul i
smjestile se u Demal-bejevu kuu na iliju. Aylin se odmah javila svojim prijateljicama i sestrini Tulin, koja se tog ljeta trebala udati za momka iz ugledne
obitelji. Istanbulsko visoko drutvo se uveliko pripremalo za tu svadbu. Nakon
mnogo godina, Aylin e na toj svadbi sresti svoju prvu ljubav. Morala je biti
elegantna i dotjerana. Stanovnici Istanbula je moraju vidjeti kao sretnu princezu. U
Dioru je kupila skupu haljinu, ali nakit kojim se eljela okititi bio je, naalost, u
hotelskom trezoru u Parizu.
Ueljela se i rodbine koju ve dugo nije vidjela. eljela je ak vidjeti i tetku Esmu
koja ju je stalno kritizirala. Svakodnevno se sastajala s Betin, Kler i Feridom, ulagala
nesebine napore da se vrati u prvu mladost, dane neodgovornosti. Ali, i njene
prijateljice su se promijenile. Betin se udala i bila je trudna. Kler se, takoer, udala.
Rodica Semra se udala, ivi u Ankari i ima dvoje djece. Aje Kulin je ivjela u
Londonu i oekivala drugo dijete. Buket se udala, Sevgi takoer... Sve su bile ili

udane ili trudne. Ni jedna od njih nije bila princeza, ali su se sve udale za one koje
vole i imale su mlade mueve od kojih su se mogle rastati kada nestane ljubavi.
Aylin se udala za ovjeka od kojega se nikada nee moi razvesti. Izuzev malih flertova, jo uvijek nije doivjela ljubav, a ovako je nee ni okusiti. Kako je vrijeme
brzo protjecalo. Kako su brzo prolazili dani djetinjstva, mladosti, kolske godine,
dani neodgovornosti, dani bez problema.
Ljeto u Istanbulu Aylin je poelo u ovakvom duhovnom stanju, a ljubav za kojom je
eznula pronala je krajem ljeta, nekoliko tjedana prije povratka u Pariz.

P O L AT
Bila je pozvana na jednu ljetnu zabavu, prireenu u vrtu obiteljske vile jedne svoje
prijateljice u Jenikoju. Sluajui romantinu glazbu, mnotvo mladih djevojaka i
mladia plesalo je u vrlu osvijetljenom sjajem mjeseine. Ruku naslonjenih na vrtnu
ogradu, Aylin je promatrala prekrasnu panoramu Bospora.
"Heej, Pariani, zar se vi ne poznajete?!" povikala je njena prijateljica, domain
zabave. Aylin se okrenula i pogledala mladia s naoalama koji je stajao ispred nje.
"Ne, ne poznajemo se."
"Da vas upoznam. Ovo je Polat Saran, student na Sorboni... Ova gospoda je princeza
Aylin."
Jeste li iz osmanlijske dinastije?" upita mladi.
"Nisam toliko plemenita. Ja sam samo supruga bratia libijskog kralja."
"Gdje vam je mu?"
"On je u Parizu", odgovori Aylin.
"Oh, vrlo lijepo", ree Polat, "hoete li, onda, plesati sa mnom?" Aylin je krenula
prema terasi na kojoj su mladi plesali. Poe svirati pjesma "You Are My Destiny".
Polat obgrli Aylinino njeno tijelo.
"Kamo sree da niste supruga bratia libijskog kralja", izusti tiho, "da ste bar poput
mene, student u Parizu."
"Bila sam prije godinu dana", ree Aylin, "kako se sve moe brzo promijeniti, zar
ne?"
Polat Saran je sljedeeg dana nazvao Aylin kui. Pozvao ju je na kupanje na Kilyos.
Nakon pola sata Aylin je s torbom za plau u rukama ekala pred vratima. Polat je
bio s velikom grupom prijatelja, veinom mladia s Jenikoja. Svakodnevno su ili na
razliite plae, a nou su izlazili na mjesta koja su bila u trendu. Cesto su prireivali i
zabave po kuama. Aylin se kao luda zabavljala u drutvu svojih vrnjaka. Daleko
od Senusija koji je bio godina njenog oca, u kaftanu i s almom oko glave, i
mnogobrojnih crnih mukaraca koji se uope ne odvajaju od njega i iji, ak, ni jezik
nije razumjela. Aylin je uivala ivei ivotom svojih vrnjaka. Veina njenih novih
poznanika ne samo da nije vjerovala da je princeza nego ak nisu vjerovali ni da je
udana ena.
"alit e za ovim danima kada se vrati u Pariz", ree Nesrin.
"Moj je ivot trebao biti ovakav, Nesrin."
"Nisi htjela sluati kad smo ti to nastojali objasniti."
"Mama je umrla, bila sam u krizi."
"Ne trai izgovor za glupost koju si uinila. A pogotovo u to ni sluajno ne mijeaj
rahmetli mamu."
"Prestani s tim neprekidnim prekoravanjem, priznajem svoju pogreku."
"Priznanjem se ne rjeava problem, kako e se izvui iz svega toga", ree Nesrin.
Bila je svjesna da je njena sestra pala u stupicu. Zbog te velike pogreke koju je
poinila u mladosti, Aylin nije morala snositi kaznu cijeli svoj ivot. Bila je jo
uvijek mlada. Sigurno je morao postojati neki nain da se spasi od Senusija. Nesrin
se donekle smatrala odgovornom zbog toga to nije bila kategorinija kad je u
pitanju bila sestrina udaja. Povrh svega, umirui, mama je Aylin ostavila njoj u
amanet. Isto kao to je bilo prilikom raanja.
"Ti e, Nesrin, biti njena mama kada ja odem, uvijek motri na nju, nikada je ne
ostavljaj samu", rekla je. Obuzeta tim emocijama, nije htjela zagorati ovo ljeto u
kojem je njena sestra uivala u svojoj mladosti. Ostavila ju je na miru, usprkos
oevoj zabrinutosti. Aylin je hodala i zabavljala se do besvijesti, a u Pariz se vratila

do uiju zaljubljena u Polata. Napokon je upoznala ljubav.

Polat je bio sin jednog od vodeih turskih brodovlasnika. Nakon zavrene prestine
kole Galatasaraj, poslanje na studij u Pariz, gdje se uspio upisati na Sorbonu. Bio je
mladi koji se, pored trgovinskog prava to je studirao, veoma zanimao za umjetnost,
knjievnost i filozofiju, i bio ozbiljniji od svojih vrnjaka. Aylin je bila tip ene s
kakvom se nikada do tada nije susreo.
Aylin kao da nije ivjela u okvirima ovosvjetskih dimenzija. Kao da je na nekoj
imaginarnoj sceni izvodila kazalini komad. Sasvim drukijim metodama, izvan
uobiajenih, pristupala je ljudima, dogaajima i stanjima. Svaki dogaaj je
doivljavala na osnovi individualnih veza. Milimetarskim pomacima, svaka pojava
se iz svoje realnosti povlaila u druge dimenzije. Aylin je imala jedan svoj, poseban
svijet u kojem su mjerila bila prilagoena drugim vrijednostima.
Njene estitosti bile su drukije od drugih. A, to se tie njenih pogreaka... ona ih,
inae, nije ni imala! Pogreno, sramotno, grijeh, zabranjeno... Ove rijei pripadale su
samo rjenicima, ne i ivotu. Bila je otkaena. Filozof. Posjedovala je neku izuzetnu
ivotnu estetiku. Bila je komina; u svemu je pronalazila i izvlaila zabavnu stranu.
S njom se Polat zabavljao i smijao, kao ni s kim drugim. Nije ju mogao doivljavati
ni kao princezu, a ni kao udanu enu. Ona je bila drukija od svih, bila je posebna
mlada ena. ak je i njenu ljepotu bilo nemogue opisati. Prema nekima je bila
previe mrava i visoka, a prema drugima je bila savrena poput manekenke. Dok su
njene zelenoute oi neki doivljavali kao sanjalake, tajanstvene i tune, neki su ih
definirali kao "oi podmukle make", a neki kao "aljivog pogleda". Za Polata je
Aylin bila izuzetna osoba koja ne slii ni na koga i u koju je bio ludo zaljubljen.
Aylin je svako jutro naputala hotel i odlazila Polatovoj kui na Saint Germainu,
gdje je vrijeme provodila sluajui glazbu i itajui knjige. U jutarnjim satima Polat
je boravio na fakultetu. U popodnevnim satima sastajali bi se u jednom malom
restoranu u istoj etvrti, ruali su nasamo, a potom se vraali Polatovoj kui. Kada
poslije podne nije imao predavanja, Aylin bi tu ostajala do nonih sati. Uveer bi se
u hotel vraala iznemogla od ljubljenja, milovanja i voljenja. Dugo bi leala u toploj
vodi u kupaonici, kao da eli zaboraviti prethodni dio ivota da bi mogla otvoriti
kapiju jednog sasvim drugog svijeta, da bi mogla ivjeti u stvarnosti koju taj svijet
nosi sa sobom. Kao da je tako doivljavala preobraaj. Identitet mlade zaljubljene
ene ostavljala je u pjenuavoj vodi i iz kupaonice izlazila kao robinja koja je
spremna podnijeti svoju kaznu.
Tijekom tri mjeseca Ben Tekkouk Senusi uope nije vrio pritisak na svoju suprugu.
Strpljivo je promatrao Aylin, koju je svaku veer boljela ili glava ili trbuh. Aylin vie
nije, kao nekada, pitala gdje je bio u noima kada nije dolazio, nije se alila na
tjelohranitelje koji su je u dnevnom boravku guili dimom od cigareta, a nije traila
ni novac za troenje u buticima. Nakon povratka iz Istanbula, djelovala je poput
anela. Anela koji nije elio niti voditi ljubav niti kupovati, imala je samo jednu
elju.
"elim nastaviti fakultet", rekla je, ,,da bih dovrila zapoeti studij."
Odgovor je bio kratak i jasan; "Ne!" Aylin vie nije pitala. Princ,
koji je vjerovao da njegova supruga nee odustajati, uzaludno je ekao njeno
insistiranje. U tome se prevario. Ali shvatio je, takoer, da je nastala neka promjena
u nainu ivota njegove supruge, i u tome se nije varao, sigurno.
Dok je u kasnim nonim satima otvarao vrata na koja se uporno kucalo, Polat je
mislio da je doao netko od njegovih prijatelja. Dosta i
njegovih
neoenjenih
prijatelja je kasno nou dovodilo djevojke u i kuu s nekoliko spavaih soba. Mladi
je problijedio kada je pred sobom ugledao Arape s almama na glavama.
"Jeste li vi gospodin Saran?" upitao je jedan od Arapa. Iako je u jednom trenu

pomislio da kae ne, odmah se predomislio. Nije se smio ponijeti kao krivac.
Nastojao se smiriti.
"Ja sam", odgovorio je. "Izvolite? to traite u ovo vrijeme?"
"Moramo razgovarati. Imamo poruku koju vam trebamo uruiti."
"Znate to, gospodo? Doite u neko prikladnije vrijeme. Rano ujutro imam ispit."
"Poimo unutra", ree jedan od njih. Da se ne bi gurkao, Polat ih je bespomono
pustio unutra.
"Poznajete li princezu Aylin?"
"Imam jednu prijateljicu koja se zove Aylin."
"Otkada?"
"To je moja prijateljica iz djetinjstva. Zajedno smo odrasli. Oboje smo ljetima
stanovali na Bosporu."
"Viate li se jo uvijek?"
"Naravno. Zato se ovjek ne bi viao s prijateljem iz djetinjstva? Povremeno se
viamo."
"Dolazi li ovamo?"
"Znate to, gospodo, ja sam neoenjen ovjek. Ovamo dolazi dosta djevojaka i
udanih ena. Neke od njih su moje ljubavnice, a neke su samo prijateljice. Aylin
moe biti meu onima koje dolaze kao prijateljice."
"One koje dolaze ovamo su sigurno ljubavnice"
"Ne, apsolutno. Mi smo drukije odgojeni i kultura u mojoj zemlji je razliita od
vae. Imamo i prijateljica koje dolaze naim kuama, ali koje ne dodirujemo."
"Princeza Aylin vie nikada nee zakoraiti u ovu kuu. Inae e to loe zavriti",
ree drugi Arap.
"Ako jo nekada doe da me posjeti, prenijet u joj ovu poruku. Ali prenoenje te
poruke nije moj posao, nego va. U naoj tradiciji
nema tjeranja gostiju."
"Posljednji put vas upozoravam. Nema vie vianja s tom enom!" ree jedan od
Arapa.
"Pogreno ste obavijeteni. Gospoa Aylin je moja stara prijateljica iz djetinjstva."
Polaui ruku na oruje za pojasom, Arapi su pozdravili Polata. Polat je odmah
shvatio da je to opasan znak. Nakon to su Arapi otili, na trenutak je ostao nasred
sobe, ne znajui to da radi. Nalazili su se pred velikim problemom. Morao je
proslijediti vijest do Aylin. Hitnu vijest da izvjesno vrijeme ne dolazi ovamo. Neko
vrijeme je razmiljao i na kraju odlui nazvati Nesrin.
Znao je da ga Nesrin uope ne voli. Jednom su se upoznali jo davno, dok su bili u
Istanbulu. Nesrin ga uope nije primjeivala. Prema njemu je bila veoma hladna
kada je nekoliko puta doao njihovoj kui po Aylin. Polat je normalno prihvaao to
to ona ne odobrava da njena udana sestra ima vezu s drugim. Ali, tu vijest je
neizostavno morao proslijediti do Aylin. Pribliavalo se dvanaest sati. Nevoljko je
okretao Nesrinin broj, koji je bio zabiljeen negdje sa strane, poto je nekoliko puta
morao zvali Aylin dok je bila kod njih. Sreom, nije ga bacio.
Aylin je, takoer, u hotelu proivljavala teku no. Tu no princ je veeru naruio u
sobu. Za vrijeme veere nije pio vino, kako je to inae obiavao; zadovoljio se
vodom. Nije otvarao usta, nije prozborio niti jedne rijei. Aylin je postala malo
napeta. "Moramo priati", prozborio je napokon, nakon to su konobari iznijeli
ostatke od veere.
"O emu?"
"O vaem odreenom nedolinom ponaanju."
,,Ne razumijem."
"Kao dan vam je jasno, Aylin. Ne izvrava svoje obaveze udane ene i ini neto

to ne dolikuje udanoj eni. Svakodnevno posjeuje odreena mjesta. To ponaanje

odmah mora prestati."
"Ne znam za to me optuujete, ali imam i ja odreenih pritubi na nedolino
ponaanje i na neispunjavanje danih obeanja i obaveza."
"Kao naprimjer!?" princ e iznenaeno.
"I ja imam pritube na vae neobjanjivo izbivanje odreenih noi. Brak obavezuje
obje strane."
"Ja sam mukarac."
"Prije braka ste mi obeali da emo u ovom braku biti ravnopravni, kao civilizirani
mu i ena."
,Ja sam odrao svoje obeanje, ali vi ste me prevarili, Aylin."
"I vi ste mene prevarili. Ni jedno obeanje niste ispunili. Niti smo imali svadbu, a
niti imamo kuu kao to ste mi obeali."
"Ne zaboravite da smo u izgnanstvu."
"Nikada mi niste priali o uvjetima izgnanstva."
"To ste trebali razumjeti."
"Ja od vas nisam traila dvorac, samo jedan stan u zgradi. to se tie mojih obaveza
kao supruge, ne sumnjam u to da ne postoji netko tko te obaveze ispunjava. A sve
dotle dok je to u meni, ja vas kao supruga ne mogu zadovoljiti."
"To je plod vae mate."
"Isto tako je plod mate i ono ime vi mene optuujete."
,Ja raspolaem konkretnim dokazima."
"Poslali ste, dakle, svoje ljude da me slijede. Kako je to poniavajue."
"Vi ste to traili."
"Kada ste ve spremni dati ono to traim, mogu li, onda, od vas traiti svoju
slobodu? Kao to vam nisam mogla biti dobra supruga, i moje srce je, isto tako,
ispunjeno razoaranjima. Nismo imali uspjean brak. Dopustite da se rastanemo."
"Nikada!" ree Ben Tekkouk Senusi. Brzo otvori sobna vrata i izae. Kada je nakon
odreenog vremena htjela izai, Aylin je shvatila da su vrata zakljuana. Izbezumila
se od straha. Nije mogla telefonirati Polatu. Da bi to uinila, morala je broj izdiktirati
centrali, a to nije smjela uiniti. Nazvala je Nesrin. Rekla joj je da ju je zakljuao u
sobi.
"Ni sluajno se nemoj zbliavati s tjelohraniteljima kako bi ti otvorili vrata", ree joj
sestra. "Senusi im je dao napojnice i upozorio ih je na tebe. Saekaj do sutra. Ujutro
u doi u predvorje na zajedniki doruak."
***
Nakon razgovora s Aylin Nesrin je nazvao i Polat.
"Uvalili ste moju sestru u gadne probleme, Polat. Izaite odmah iz Aylininog ivota,
dok se sve nije sasvim iskompliciralo", rekla mu je Nesrin.
"Razumijem i prihvaam vau ljutnju, ali odreene stvari se odvijaju izvan ljudske
kontrole. Zabrinut sam za Aylin. Sprijeite njen dolazak ovamo i svakako me
obavijestite", molio je Polat.
"Inae joj je onemogueno da ide bilo kud. Vi se nikako ne pojavljujte. Nemojte,
takoer, ni telefonirati Aylin. Ja u vas nazvati", ree Nesrin.
Od deset sati Nesrin je bila u predvorju Georgea V. Prekrila je lice pretvarajui se da
ita velike novine, ekala je Aylin. Kada se njena sestra nije pojavila ni u dvanaest
sati, telefonirala je u sobu.
"Gdje si, satima te ekam", ree Aylin. Glas joj je bio plaan.
"I ja tebe ekam u predvorju. Nisam te htjela nazvati, jer sam se bojala da Senusi ne

podigne slualicu."
"On nije tu", ree Aylin, "sino je izaao i jo se nije vratio. A vrata su jo uvijek
zakljuana."
"Eto me sada gore", ree Nesrin. Popela se na kat na kojem je bio njihov apartman.
Spremaica je istila sobe. Dala joj je napojnicu da otkljua vrata apartmana. Dvije
sestre su se zagrlile. Nesrin je na brzinu ispriala Aylin to se dogodilo Polatu. Aylin
se tresla od straha.
"Moram ii, Aylin", rekla je Nesrin, "da ne sazna da smo uspjele otkljuati vrata.
Uvalit emo tako i spremaicu u probleme. Trait u od nje da kopira klju."
"Ne ostavljaj me bez telefonskog poziva."
"Ne brini se, nai emo neki izlaz. Mora biti strpljiva. Razlog svih ovih problema
uvijek je tvoje nepopravljivo nelogino ponaanje. Vie ne smije napraviti niti jednu
pogreku, u redu?" ree Nesrin, maui kaiprstom prema Aylininom nosu. Izala je
iz apartmana i ne ekajui lift spustila se stubama i otila kui.
Senusi se naveer vratio u hotel. S Aylin nije previe priao. Veerali su opet u sobi,
nijemo. Nakon veere je zakljuao vrata i izaao. Prolo je tako nekoliko dana.
etvrti dan Aylin nije mogla izdrati.
"Koliko e jo trajati ovo zatoenitvo?" upitala je mua.
"Dok vam se pamet ne vrati u glavu."
"Moja pamet je nepovratno pred odlaskom. Koliko ve dana nisam udahnula istoga
zraka."
"Veeras moemo veerati vani", ree Senusi. Aylin se odmah pone spremati.
"Voli izlaske?" upita Senusi podrugljivo. Aylin nije odgovorila. Dovrila je
minkanje i, u pratnji dvojice tjelohranitelja, izali su kao mu i ena. Prolo je ve
neko vrijeme otkako je smanjio broj tjelohranitelja. Od petorice ostala su samo
dvojica. "Sigurno mu ponestaje novca", pomisli Aylin. Za veerom uope nisu
priali. Bila je sretna zbog toga to je izila iz hotelske sobe; opet je nakon nekoliko
dana vidjela ljude oko sebe.
"Sutra me ne zakljuavajte u sobu. To vam uope ne dolikuje", izusti odjednom
Aylin, "obeavam da neu izai."
"Razmislit u", ree Senusi.
Taj su tjedan dvije sestre provele u nespokojnom iekivanju. Nesrin je nekoliko
puta tijekom dana vodila duge razgovore s Aylin, prenosila joj vijesti od Polata.
inila je to zato to se bojala da e se, ako zaljubljenima ne pomogne u
komuniciranju, oni osmjeliti na poziv i time se sasvim uvaliti u nevolje. Inae, Polata
je toliko mrzila i ne samo da mu ne bi pomagala nego bi ga mogla udaviti u ai
vode.
Telefonirajui Senusiju za vikend Nesrin ga je s Aylin pozvala kui na veeru.
Nesrin se iznenadila kada je bez pogovora Senusi pristao. Priredila je lijep jelovnik.
Napravila je kuskus, nacionalno arapsko jelo, smatrajui da e se to svidjeti Libijcu.
Tijekom veere, dvoje suprunika nisu uope razgovarali. Bilo je sasvim oito da su
ljuti. Nesrin i Aziz su se pretvarali kao da ne shvaaju situaciju. Pred njihov odlazak
Nesrin nije mogla otrpjeti, praviti se kao da nita ne zna,
"to vam je, u ime Boje?" upita.
"Vaa sestra nije sretna, pria o razvodu."
Nesrin se nakratko glasno nasmija."alite se, prine. Aylin ne moe traiti tako neto
zato to se razvod uope ne prihvaa u mojoj obitelji. ak ni ala na tu temu nije
poeljna. Neka to ne uje otac", rekla je. Senusi je krajikom oka bacio pogleda na
svoju suprugu. Aylin je sjedila smrknutog lica.
"I u mojoj obitelji je tako."
"Nesporazumi izmeu mua i ene rjeavaju se izmeu dvije osobe", ree Nesrin.

"Ali vaa sestra ne misli lako."

"Ja u popriati sa svojom sestrom", okrenula se prema Aylin. "Pristaje li da sutra
ruamo nasamo?"
Pogledala je u svog mua.
"Ja u poslati auto po vas, da vas odveze tamo gdje namjeravate jesti. A poslije e
vas, takoer, moj voza odvesti kui, a Aylin u hotel", ree Senusi.
"Hajdemo u Lippi, ve dugo nismo bile tamo", ree Nesrin. "Budite onda spremni u
pola jedan", ree Senusi.
Kada su se dvije sestre sastale u Lippiju, Aylin je poela plakati od sree.
"Mislila sam, Nesrin, da se nikad neu osloboditi hotelske sobe. Ja se vie ne vraam
tamo", ree.
"Ne dolazi u obzir, Aylin. Danas se mora vratiti. Potrebno je strpljenje da bi se
uspjela spasiti od tog ovjeka. Aziz je priao s jednim odvjetnikom. To nee biti ba
tako jednostavno", ree Nesrin.
"Jesi li priala s Polatom?"
"Nastojim ti spasiti ivot, a ti mi pria o njemu. Pusti sad njega." Dvije sestre su
raspravljale neko vrijeme. Na kraju, Nesrin je uspjela uvjeriti sestru. Jo odreeno
vrijeme e nastaviti s ovom igrom. Aylin e glumiti da ju je Nesrin uvjerila, uope
nee spominjati razvod. Sve dok ne doe ljeto, dok Aziz i Nesrin ne budu spremni za
odlazak u Istanbul.
Nije samo problem u tome. Ne elim ni spavati s tim ovjekom. Doe mi da skoim
s prozora kada legne na mene."
"O tome si trebala razmiljati kada si donijela odluku o udaji. A gdje je ono da ima
oi koje te oaravaju?"
"Ne sprdaj se sa mnom!"
"Radi to zna, Aylin, ali ni sluajno nemoj ostati trudna", ree Nesrin. Nesrinina
druga briga bio je i Polat. Stalno je primoravala Aylin na zaklinjanje da se nikako
vie nee sastajati s Polatom.
S vremenom je izgledalo kao da se Senusi malo smirio. Aylin je putao da izae
jedino kada je ila kod Nesrin. I tada s vozaem. Ali nije joj kao prije doputao da
preko noi ostane tamo, a kada bi nou sam izlazio opet ju je zakljuavao u
apartmanu. Takoer je veliki broj noi provodio vani. Aylin mu je saopila da s njim
nee spavati u istom krevetu sve dok se ne okona ovo razdoblje zakljuavanja. Uzimala je jastuk i deku i do jutra spavala na irokom divanu u salonu.
Nesrin se sprijateljila sa spremaicom koja je bila zaduena za Aylinin kat. Jednom
ju je odvela svojoj kui i kroz suze joj ispriala kako taj bezduni Arap zlostavlja
njenu sestru. ena je, inae, i sama bila svjesna da se Aylin nalazi u svojevrsnom
zatoenitvu. Nesrin joj je ponudila zavidnu sumu novca, a od nje je jedino traila
kopiju kljua od apartmana. Da bi njena sestra mogla pobjei ako joj jednog dana
ivot bude u opasnosti. To nitko, apsolutno nitko, nikada nee znati. Obeavajui da
nee ak ni Aylin rei kako je dola do kljua, Nesrin je redala zakletvu za
zakletvom. I, u ishodu svega, dola je do duplikata kljua Aylininog apartmana.
Aylin je jednom tjedno u limuzini odlazila do Nesrin, tamo ostajala sat-dva i ponovo
se vraala u hotel. im bi dola, laala bi se telefona i zvala Polata. Nekoliko puta je
toliko molila i navaljivala da je Nesrin nekoliko sati prije njenog dolaska primila
Polata u kuu i, iz straha, tu ga zadrala nekoliko sati nakon Aylininog odlaska. Naravno da je i od Aziza krila sastanke u njihovoj kui. U danima kada bi Polat dolazio,
svom muu je davala niz narudbi, nastojei tako osigurati da zakasni kui. Ali, zbog
uzbuenja i straha, cijeli dan bi osjeala klonulost. Na kraju se pobunila. Rekla je
sestri da nikada vie nee zvati Polata. Kada je nestalo Nesrinine naklonosti, Aylin
se s Polatom pokuala sastajati na sasvim drugim adresama.

Jednom je, prilikom povratka od Nesrin, rekla vozau da u Galerie Lafayette eli
obaviti malu kupnju. Duan se, inae, nalazio u ulici kroz koju prolaze.
"Ovdje se ne mogu zaustaviti, gospoo", rekao je voza.
,Ja u izai, ti napravi krug i vrati se, ja u te ekati na vratima", ree Aylin. "Ako
me ne bude na vratima kada se vrati, ti napravi jo jedan krug. Moda je guva na
kasama pa u morati ekati."
Ne ekajui odgovor izala je iz limuzine, umijeala se u guvu i popela se na
meukat. Sastala se s Polatom koji je ekao ispred odjevnog odjela. Nekoliko krema
za lice i parfema, koje je ranije kupio, Polat je utrpao Aylin u ruke. "Nisam elio da
gubi vrijeme plaajui ovo", rekao je.
S odjela je uzela nekoliko suknji i bluza i ula u jednu od kabina za presvlaenje.
Nala se u Polatovom naruju. Poeli su se ljubiti kao ludi. Mladoj prodavaici, koja
je pitala kako ide, Aylin je odgovorila da su suknje tijesne, te da joj donese za broj
vee. Kada je, otprilike nakon pola sata, izala iz kabine, kosa joj je bila sasvim razbaruena, ali se na lice zalijepio osmijeh, i to onaj to otkriva najvee zadovoljstvo.
Izala je na vrata, malo je saekala i mabnula rukom prema limuzini koja se ukazala
u prometu.
"Znate li koliko puta sam kruio oko bloka?" upita voza.
"Kada su ene u kupnji, onda gube osjeaj za vrijeme. Osim toga, bio je i veliki red",
ree Aylin.
"Nemojte princu rei da ste radi kupnje uli u Lafayette, inae e me jako izgrditi",
odvrati voza.
"Boe, Boe, ne razumijem zato bi kupnja bila zabranjena, ali, kad ve tako elite,
to e ostati meu nama, obeavam", ree Aylin. Laknulo joj je. Mada nesvjesno,
voza joj je olakavao poslove, iz torbe je izvadila ogledalo, dotjerala kosu i
osvjeila ru.
Ljubav je neto lijepo; ak i kada ovjek na vratu osjeti dah smrti, ljubav je lijepa.
Aziz je angairao odvjetnika da bi se Aylin mogla razvesti, a on je zaduio detektiva
da prati Senusija po nonim klubovima gdje ga je i fotografirao s odreenim enama.
ekali su najpogodnije vrijeme za pokretanje procesa. U meuvremenu, Nesrin je i
od svog daide zatraila pomo. Jadni Hilmi-bej nije mogao ostati ravnoduan prema
Aylininim problemima i opet je pritekao u pomo. Doputovao je u Pariz i izbliza
analizirao situaciju. Njegova Aylin bila je krajnje nesretna. Inae dosta mrava
djevojka, sasvim je oslabjela, bila je kost i koa. Zatoenitvo je postajalo
nesnoljivo. Bez odlaganja se to moralo okonati. Hilmi-bej se, takoer,
posavjetovao s jednim turskim odvjetnikom. Pod uvjetom da brak verificira turski
konzulat, bilo je mogue da se na istanbulskim sudovima razvede turski dravljanin
koji se vjenao u Francuskoj. Zakon je bio pogodan za proces ove vrste. Aylinin
vjenani list odmah je proslijeen u konzulat. Sreom, dokumente ove vrste Senusi
nije drao u trezoru, nego ih je skrivao u ladici u spavaoj sobi.
Plan je bio gotov, doao je red na njegovu provedbu. U srpnju Aziz je trebao koristiti
godinji odmor. U Istanbul su trebali putovati autom, a zajedno s njima u autu je
trebala biti i Aylin, koja bi bila spaena nakon izlaska s francuskog teritorija.
Prilikom prelaska iz Francuske u vicarsku, u veini sluajeva se ak ne pita za
putovnicu. Taj dio je lak, ali ovo putovanje se moralo izvesti kada Senusi ne bude u
hotelu. "Ionako ovaj ovjek najmanje no, dvije tijekom tjedna provodi vani. ekat
emo. Aylin e nas obavijestiti telefonom i mi emo tog jutra, rano, krenuti na put",
ree Nesrin Azizu.
ekali su. Dva tjedna Senusi je svaku no spavao u hotelu. Aylin je poela gubiti
ivce. U srijedu naveer sljedeeg tjedna ree supruzi: "Veeras izlazim. Moda se
neu vratiti. Narui veeru prije no to izaem."

Aylin je naruila juhu i hladno kuhano meso. Doli su konobari i servirali. Oko osam
je zavrila s objedom. Uzela je knjigu i ispruila se na divanu. Senusi je pozvao
sobni servis da pokupe tanjure. Obukao se, zakljuao vrata i otiao. Nakon desetak
minuta Aylin je nazvala Nesrin.
"Veeras je u redu", rekla je.
"Provjeri svoj klju."
"Provjerila sam moda stotinu puta, Nesrin."
"Nemoj sluajno spakirati kofer i ostaviti ga na vidjelu, moda se vrati."
"Ne brini se. Ujutro u sedam sati bit u na vratima. Ako me ne bude, znai da se
vratio."
"Da krenemo nou?"
"Ne. Aziz inae ne voli voziti nou. Ujutro emo krenuti i ii dokle moemo. Ako se
ne vrati tijekom noi, onda svakako nee doi do sutra popodne. Osim toga, u sedam
ujutro je smjena svih ekipa u hotelu. Ja sam zbog toga i traila da krenemo u sedam",
ree Aylin. Bila je krajnje smirena i hladnokrvna.
"A ako se vrati?"
"Pokuat emo ponovo. Drugu no. Ali, on se nee vratiti veeras, Nesrin, prolog
tjedna gotovo nikako nije iao. Ti ne zna libido tog ovjeka. Nee se vratiti do sutra,
sigurna sam."
Nesrin do jutra nije mogla zaspati. Aylin je navila budilicu u est i mirno zaspala.
Ugasila je sat, koji je zazvonio u est, i odmah se obukla. U svoju oveu torbu
ugurala je hlae, jednu bluzu i donje rublje. Putovnicu i vjenani list izvadila je iz
donje ladice. Senusi ih je sakrio u jednu veliku kuvertu, zajedno s nekim nebitnim
papirima. Naravno, nije znao da ih je Aylin neprestano kontrolirala. U pet do sedam
otkljuala je vrata apartmana. Kada je izala, na vrata je objesila poruku "Ne
uznemiravajte" i opet ih zakljuala. Nije ula u lift, spustila se stubama. U hlaama i
pamunoj majici, kosom svezanom u konjski rep i naoalama na oima, bila je poput
mrave pirgave studentice. Ni najmanje nije sliila na princezu koja je stanovala u
apartmanu na treem katu. Kao duh je promigoljila van. Nesrinin i Azizov auto bio
je na suprotnom nogostupu. ekala je na semaforu i prela na drugu stranu. Sjela je
na zadnje sjedite.
"Gas, Azize!" ree Nesrin.
Nakon nekog vremena preli su vicarsku granicu. Od sree su vritali u autu.
"Zaustavi se tu, moram u toalet", ree Nesrin.
"Ne mogu. Prvo mjesto na kojem u se zaustaviti bit e benzinska pumpa, kada
benzin u autu bude pri kraju", ree Aziz.
"Azize, hitno je!"
"Obavi u gaice. Ja ve danima tako radim, od uzbuenja i straha. Ubij me, ne
stajem", odgovori Aziz. Vozio je brzo kao nikada do tada.
Aylin je rairila ruke. Uspjela se provui kroz reetke kaveza i izai u svijet.
USPJELA JE. Sada e rairiti krila prema novim horizontima.
"Slobodna sam! Slobodna sam!" povikala je.
"Nisi jo", ree Nesrin. "Nisi se jo razvela. Cijena slobode nije toliko niska, duo.
Jo mnogo mora ekati da bi bila slobodna!"
Ovo je bilo najuzbudljivije Aylinino putovanje u ivotu. Kao da se prevaljivanjem
svakog kilometra sve vie pribliavala slobodi. Nije, ak, obraala panju ni na
Nesrinino neraspoloenje. Sjedei na zadnjem sjeditu, pjevala je iz sveg glasa.
"Skreni ustranu, Azize. Molim te, stani", povikala je odjednom.
,,Zar se i tebi piki?" upita Aziz.
"Povratit u."
Aziz je preko retrovizora bacio pogled natrag. Aylinino je lice bilo sasvim blijedo.

Skrenuo je auto ustranu. Aylin se jedva izvukla van. Kad se vratila natrag, ispruila
se na zadnjem sjeditu.
"Od prevelikog uzbuenja djevojci se poremetio vegetativni ivani sistem", ree
Aziz.
"Sluaj, Azize, zaustavlja se kod prve ljekarne! Ja u u toalet, a ti uzmi kolonjsku
vodu. Aylin ne izgleda dobro", ree Nesrin.
Aziz je smanjio brzinu. Pretpostavljali su da je oko dvanaest sati Senusi doao u
hotel i shvatio da je Aylin pobjegla, ali oni su tada ve bili veoma daleko. Iako se
zbog Aylinine munine Aziz morao neprestano zaustavljati, bili su ve pet sati na
putu i nitko ih vie nije mogao stii.
Prvu pauzu napravili su u Trstu. Niti je Aziz imao snage za nastavljanje puta, a niti
djevojke. Umjesto da prestane, Aylinina munina se poveala. Nesrin je traila da
bude u istoj sobi s Aylin. Kada su se povukle u sobe, upitala je sestru:
"Kakve su to munine? Je'l se razbolijeva, ili si ponovo zatrudnjela?"
"Ne znam, Nesrin."
"Kako ne zna? A gdje je ono da ne spava sa Senusijem?"
"Nisam spavala."
"Je li te moda prisilio?"
"Naravno da me je prisiljavao. ak me je nekoliko puta i oamario. Ali sam se
oduprla. Ja sam, dakle, pobijedila."
"Eh, to onda znai da nisi trudna. To se ti zbog nervoze napree", ree Nesrin. Aylin
nije odgovarala. Polako je otila do kupatila. Nesrin je otila za njom.
"Zato izgleda kao da neto krije?"
"Uope ne izgledam tako."
"Ja poznajem svoju sestru. to skriva od mene? Ako ve nisi spavala sa Senusijem,
onda ne moe biti trudna, zar ne? Odgovori mi, Aylin."
,,Ne mogu biti", ree Aylin.
,,Ne svia mi se taj glas, Aylin. Ili si ti... Ti... S Polatom?"
Aylin nije odgovorila.
,,Kad si to napravila? Ti si jedan monstrum! Kako si to mogla uiniti? Kako si samu
sebe mogla uvaliti u opasnost? Gdje si se sastala s onom kinom glistom? Reci,
hajde... reci. Koliko puta? Gdje? Zar se ti nimalo ne boji? Kakav si ti ovjek?! Ti si
ivotinja, a ne ljudsko bie." Poela je plakati. Sve to joj je bilo nadohvat ruke
bacala je Aylin u glavu.
Pokazat u ja onom nepromiljenom mangupu kad stignem u Istanbul. Napravit u
mu skandal. Otii u direktno njegovom ocu.
"Smiri se, Nesrin. Nisam, bolan, trudna. Usta nisam otvorila. to to pria?" ree
Aylin.
"Znam ja svoju robu", ree Nesrin.
U Istanbulu su bili treeg dana nakon kretanja iz Pariza. Kada su uli na vrata
Demal-bejeve kue na iliju, izgledali su kao da su izali iz none more. Putove u
Bugarskoj, gdje benzin smrdi na bijeli luk, Aylin je prela s neprestanom muninom,
ali se naglo oporavila u trenutku kada su uli u Edirne. U ta etiri sata do dolaska u
Istanbul, niti jednom nije osjetila muninu. Nesrin je malo osjeala kajanje zbog
svega to je uinila.
ekali su poetak tjedna i u ponedjeljak su rano otili u ured daidinog odvjetnika.
Aylin mu je dala punomo za razvod. Brakorazvodnu parnicu pokrenuo je na
prvostupanjskom sudu. Poziv na sud poslali su u Pariz. Kada nisu dobili odgovor,
dali su oglas u novine. U rukama je imala i fotografije na kojima se vidi Senusi s
drugim enama u nonim klubovima. Meutim, proces je, zapravo, pokrenut zbog
"neslaganja" nastalog zbog kulturnih razlika.

"Sada ete biti strpljivi i ekati, gospoo Aylin", ree odvjetnik. "Budite uzornoga
ponaanja do razvoda. Nigdje se ne pojavljujte nasamo s mukarcem. Ako budete
izlazili nou, neka se obavezno u vaem drutvu nalazi netko od lanova obitelji."
Tog ljeta Aylin inae nije ni bila u stanju izlaziti nou. Pronala je Polata, koji se
zbog ljetnih praznika u Istanbul vratio mnogo prije nje. Polat se veoma obradovao
to se Aylin oslobodila zlatnog kaveza. Ali druga vijest koju e mu draga saopiti
nije bila nimalo ugodna.
Aylin je bila trudna, a osim abortusa drugog izbora nisu imali. Polat je bio potomak
jedne krajnje konzervativne obitelji, tek je zapoeo studij i nije bilo govora o
enidbi. Inae, Aylin nije ni imala nikakvih zahtjeva. Jedino to je eljela je da u sve
to ne mijea Nesrin. Svoju sestru, koja je i bila protiv Polata, a i koja se ve dugo
konstantno borila s njenim problemima, Aylin nije htjela upetljavati i u ovaj problem. Polat je pronaao lijenika, Aylin je otila, abortirala i vratila se kui.
Aziz je otiao na spavanje kod oca koji je stanovao u Kuukekmedi. Nesrin i Aylin
su s ocem bile kod kue. Nakon to je dola kui, Aylin je rano legla, govorei da se
ne osjea dobro. Nesrin je na veeru otila kod tetke Nedle na Nianta i vratila se. I
ona se povukla u sobu. Mislila je da je Aylin ve odavno zaspala. itala je knjigu u
krevetu kada je zaula da je sestra doziva. Ustala je i prela u susjednu sobu. Aylin je
sjedila u krevetu, nasred jezera krvi. Lice joj je bilo blijedo kao krpa. Odjednom,
Nesrin pomisli da e se onesvijestiti.
"Nai lijenika, Nesrin. Imam krvarenje."
"Aman, Boe", ree Nesrin.
"Ne galami da ne probudimo oca."
"to si to napravila? Bila si trudna, zar ne? Sva ona povraanja tijekom puta. Ah,
Aylin. Da nisi moda abortirala bez mog znanja?"
"Danas."
"Tko je to sredio? Ona glista?"
"Neemo sada o tome priati."
"Ako je sve to nastalo zbog njega, neka doe i neka sam isti svoje smee!" ree
Nesrin i krenu u salon, prema telefonu.
"Nemoj, Nesrin, molim te. U njegovoj je kui veeras velika zabava. Ne moe doi."
Nesrin je bila sasvim bijesna.
"Je l' to on kod kue prireuje zabavu, dok ti ovdje crkava?"
"Pridri me, uzmimo taksi i poimo u Ameriku bolnicu. Ili u sanatorij."
"On e doi", ree Nesrin. "On je odgovoran za ovo. Ili e mi dati njegov broj ili u
uzeti taksi, otii njegovoj kui i dovesti ga."
"Dat u ti, ali pod jednim uvjetom. Nee biti bezobrazna prema njemu. Obeaj."
"to hoe da radim? Da mu se, moda, zahvalim na svemu ovome u to te je
uvalio?"
Nemoj nita, molim te, normalno se ponaaj! Ne zaboravi da sam, koliko i on, za ovo
kriva i ja."
Nesrin je teko zadrala rijei koje su joj dole na vrh jezika. Aylin nije izgledala
dobro. Krvarenje je postajalo sve jae.
"Brzo reci broj", ree, ja u se kasnije obraunati s njim, ne veeras. Samo da tebe
spasimo, a kasnije u ja njemu pokazati."
Nakon to je spustila slualicu, Nesrin je pritekla Aylin u pomo. Obukla joj je
suknju. Krv je poput potoka tekla niz Aylinine noge. Nije imala snage stajati na
nogama. U jednom trenutku zaule su oev glas.
"Ne brini se, doao je Aziz da nas izvede u etnju. Izlazimo s Aylin", oglasi se
Nesrin. Bilo je neto malo iza jedan.
Nakon petnaest minuta Polat je bio na vratima. Uzeo je Aylin u naruje i donio je do

auta.
"Idemo li u Ameriku?" upita Polat.
"Ne, neemo tamo. Tamo emo naii na dosta poznanika. Idi u Etfal. To nam je i
najblia bolnica."
Predali su Aylin lijenicima u hitnoj slubi. Nesrin je zapalila cigaretu.
"Kako ste mogli uiniti tako neto, Polat? Da vas je Senusi zatekao mogao vas je
oboje ubiti. Zar nemate nimalo pronicljivosti i pameti?" ree.
"U pravu ste, Nesrin. Ali, Aylin je bila u tako tekom stanju da sam mislio da je po
svaku cijenu moram oraspoloiti. Mlada ena zakljuana u hotelskoj sobi! Ne moe
izai, ne moe se osloboditi stanja u kojem se nalazi, stalno plae. Strahovao sam da
ne poludi ako se ne budemo mogli povremeno viati nakon to je uspijevala dolaziti
kod vas. Nije smjela pomisliti da sam je i ja napustio. Dogodilo se, eto. Jako mi je
ao", ree.
"Zna li vaa obitelj za ovo?"
"Ne, nita ne znaju. Ne znaju ak ni moji prijatelji."
"Neka nitko ne dozna, ni sluajno", ree Nesrin.
Lijenici su oistili dio koji je ostao u njoj, dali su joj injekciju za zaustavljanje
krvarenja. Kada su izlazili iz bolnice, ve je poelo svanjivati. Nakon to ih je
odvezao kui, Polat se uputio k Bosporu. Razmiljao je kako e gostima objasniti
iznenadni nestanak sa svoje zabave.
Nakon nekoliko dana Aylin se oporavila. Meutim, bila je i iznemogla, a i
slomljenoga srca. Mislila je da je potpuno unitila svoj ivot. Vie nije bila zatoenik
u hotelskoj sobi, ali nije bila ni slobodna mlada ena. Tko zna koliko e trajati
razvod? Tko zna to e uiniti Senusi kada sazna da je pobjegla? Brak u koji je
samovoljno ula nita joj nije donio osim nekoliko fotografija na naslovnim
stranicama novina. Malo ugodnih trenutaka joj je ostavio. Uz to, zbog jednog
bezvrijednog braka zakasnila je i na tako eljeni Medicinski fakultet. I, kao da to nije
bilo dovoljno, nakon mukotrpnog braka doivjela je veliku ljubav koja nije imala
kraja, a koja je opet zadavala bol. Mogla je pretpostaviti da im ak ni kasnije, kada
Polat okona studij, njegova obitelj nee dopustiti brak. Razvedena ena, koja je
godinu-dvije bila starija od Polata... Kroz Nesrinin i Azizov sluaj neposredno se
uvjerila na kakva su duhovna i materijalna muenja spremni oevi koji sinovima ne
doputaju enidbu. Bila je sita takvih situacija.
Primali su vijesti da Senusi u Parizu pretrauje sve traei Aylin. Kada je nije naao
tamo gdje ju je ostavio, princ je otiao Nesrininoj i Azizovoj kui. Oni vie nisu bili
u Parizu. Naredio je da se provjere svi Turci koje je poznavao u Parizu. Saznao je
datum kada je Polat napustio Francusku i malo se smirio kada je saznao da je otiao
mnogo prije Aylininog nestanka. Neprestano je telefonirao u Istanbul. Na kraju je
Demal-bej iznio svoje miljenje.
"Taj ovjek je tvoj mu s kojim si slubeno u braku. Ne moe stalno bjeati od
njega. Ili se javi na telefon i razgovaraj, ili mu napii pismo", rekao je svojoj keri. ,,I
obavezno mu saopi da si u oevoj kui."
Aylin je nakitila jedno dugo pismo. Brino biranim rijeima nanizala je razloge
okonanja braka. Svog mua je nastojala uvjeriti da je ova rastava korisna za oboje.
Od Senusija je doao niz pisama. U nekima je molio, a u nekima je prijetio.
Strahovali su da ne doe u Istanbul. Ali, bilo je sasvim oito, Senusi nije mogao
izlaziti iz Francuske. Ljeto 1964. godine za Aylin je bilo prava mora.

***

Krajem ljeta Aylin i Nesrin dole su u enevu. Naumila je studirati medicinu. Nitko
je nije mogao odvratiti od te odluke. Tih dana je i njihov daida, Hilmi-bej, bio u
enevi. Neko vrijeme je djevojke ugostio u hotelu. Kada je Nesrin prela u Pariz,
Aylin je smjestio u kuu svog prijatelja Tobyja von Schweira koji je ivio u enevi,
ali se vratio u Ameriku.
Da bi se upisala na medicinu, Aylin se prijavljivala i na francuska i na vicarska
sveuilita, ali je stalno dobivala negativne odgovore. Ni jedno sveuilite u
Francuskoj nije ju htjelo primiti. vicarsko sveuilite u enevi i Laussanei takoer
joj je poslalo odbijenicu. Na kraju, malu nadu pruilo je Neuchatel sveuilite.
Analizirali su njenu molbu i pozvali je na razgovor. Aylin nije mogla vjerovati.
Iznova je itala pismo te nazvala Nesrin da joj priopi radosnu vijest. Nesrin je tih
dana imala problema s Azizom. Da bi se oslobodila neugodne kune atmosfere,
doputovala je u enevu. Dvije sestre su iznajmile auto i zaputile se u Neuchatel.
Aylin je razgovarala s nekoliko profesora i efom katedre. enski Ameriki koled
zavrila je s visokim ocjenama. Nije bilo sumnje u to da je rije o inteligentnoj
studentici. Ali, studij na Parikom sveuilitu napola je prekinut. Ispriala im je kako
je bila pogoena majinom smru i da, na kraju, sada sama moe odluivati o
odabiru zanimanja. Uvjerila je profesore da e biti dobra studentica medicine.
Meutim, ovaj put Aylin je naila na prepreku u studentskoj slubi.
"Naa granica je dvadeset pet godina, vi ste dvadeset pet godina navrili prije
nekoliko mjeseci", ree slubenik. Aylin je stavila glavu medu ake i tako
nepomino sjedila neko vrijeme. ovjek je s uenjem gledao u nju.
"Ako je to jedini problem, dopustite mi da to rijeim", zamolila je Aylin.
"Kako ete to rijeiti?"
"Prepustite taj problem meni. Kada doem sljedei put, godina mog roenja bit e
1939. Dovoljno je da mi obeate da ete me tada primiti, da se ne bih bespotrebno
bavila time."
"Vi ste izuzetno odluna osoba. U redu, obeavam", ree ovjek.
Odmah po povratku u hotel Aylin je poslala telegram odvjetniku i zamolila ga da joj
promijeni godinu roenja.
Aylin i Nesrin autom su se vratile u enevu. Aylin je ekala. Osjeala se kao dijete u
majinoj utrobi koje eka da izae na svijet. Mora se vratiti, treba jo samo malo pa
e se vratiti u ivot, u svijet. Moda i jest zakasnila, ali, eto, opet je pred njom bio
ivot sa svim svojim mogunostima. Nju je ekao ivot. eljela je da joj se vrate
izgubljene godine. Istoga miljenja nije bila i Nesrin, koja se hvatala ukotac s
branim problemima.
"Krenula si na dug i teak put. ini jo jednu pogreku", ree. "Ne, Nesrin",
odgovorila je Aylin. "Neu vie initi pogreke. Zavrio je razdoblje nepromiljenih
pogreaka."

J E A N- PI E R RE
Kada je krenula na Medicinski fakultet na Sveuilite u Neuchatelu, Aylin je imala
dvadeset est godina. Oiala je ike i pustila kosu da joj ravno pada na ramena.
Daleko ustranu bacila je zajedno s titulom princeze i svu odjeu skupih marki:
Lanvin, Dior, Balanciaga koje je nosila u Parizu, svoju Jourdan obuu visokih,
tankih potpetica i eirie. Sada je u uskim hlaama i majicama, u ravnoj obui, s
nenaminkanim licem i debelim medicinskim knjigama pod rukom, poput djevojke
od dvadeset godina trkarala kamenim kolskim hodnicima.
Prijatelj daide Hilmija, Toby von Schweir, Aylin je utrpao u ruku tisuu dolara kada
je krenula u Neuchatelu. Razdijelivi ga u kutije, Aylin je svoj ivot organizirala
prema tom novcu. Odvojila je rate za kolarinu, za neophodne izdatke poput iznosa
za dom i hranu u zasebnu kutiju, a u drugu je smjestila deparac. ivjela je troei
novac disciplinirano iako tome nije bila vina, a izgledala je zadovoljna ivotom.
Inae, u ovom malom studentskom gradu i nije bilo mjesta za troenje novca.
Predavanja su bila toliko naporna i dugaka da je morala uiti do dva poslije ponoi.
Prva godina studija bila je vrlo vana. Najvie je studenata na medicini otpadalo
krajem prve godine. Oni koji su ostajali nastavljali su svojim putem i uglavnom su
zavravali. Krajem godine i Aylin je trebala ii, ali ne kao neuspjeni studenti na
ulicu kroz stranja vrata, nego na prednja, na Sveuilite u Laussanei kao student s
najboljim ocjenama.
Sredinom godine saznala je uvjete za horizontalni transfer na Sveuilite u
Laussanei. Neprestano je radila kako bi se mogla prebaciti u Laussaneu.
I, upravo, Medicinski fakultet u Laussanei, koji je prije godinu dana odbio Aylin,
sada je, bez ikakvog pogovora, istu djevojku primio na drugu godinu. Daida Hilmi,
Nesrin, Aziz, Demal-bej, pa ak i Toby von Schweir bili su iznenaeni i ponosni
zbog njezina uspjeha.
Listopada 1965. godine Aylin je krenula na Medicinski fakultet na Sveuilitu u
Laussanei. Predavanja su bila jo tea. Meutim, teina predavanja bila joj je sasvim
nebitna. Ona je bila zadovoljna ivotom. U Laussanei je ivjela ivotom za kojim je
toliko eznula. Sve je bilo puno mladih ljudi. Grad je jednostavno izgraen za
studente. tovie, te godine su bile godine hipija, djece cvijea. Po dvoritima,
parkovima, u vrtovima kafia, na ulicama, stalno se, s gitarama u rukama i u
poderanom dinsu, vrtjela i pjevala mlade koja je po obrazima i elu crtala cvijee.
Sredinom ezdesetih godina za mlade nije bilo luksuza, ni odjee. U modi su bili
skitnja i prirodnost. Aylin, koja je morala biti oprezna s novcem, ta je moda u
potpunosti odgovarala.
Preko boinih praznika Nesrin je dola u Lausseaneu u posjet svojoj sestri. Kada je
izdaleka na peronu ugledala Aylin, nije ju mogla prepoznati. Otmjena, armantna i
atraktivna Aylin prije dvije godine na ulicama Pariza mamila je uzdahe i poglede
gdje god se pojavila, i mukaraca i ena. Sada je dola s kosom vezanom u konjski
rep i u izblijedjelom dinsu pa je Nesrin jedva prepoznala svoju sestru.
"Kako to izgleda? Jesi li u potpunoj besparici?" upitala je Nesrin kada su stigle kui.
"Nee, ekonomina sam s novcem. ak moja kutija za deparac jo uvijek nije
ispranjena."
"Tvoja kosa... Kao da nikad nije vidjela frizera."
"Ne idem kod frizera."
"Sutra te ja vodim frizeru", ree Nesrin.
"Ne idem frizeru! Svi imaju ovakvu frizuru, ja sam studentica, sjea se?"
"U redu. Kako idu predavanja? Govorila si da je ovaj fakultet malo tei."

"Malo me mui fizika. Prolo je tri godine od zavretka srednje kole. Zaboravila
sam, naravno."
"A da uzme instrukcije?"
"Ve ih uzimam."
"Ima li za to novaca?"
"To ne plaam."
"Ma nemoj!?" ree Nesrin. "Sigurno ti je to namjestio neki turski student. Naivnost
je odlika Turaka."
"Ne. Na fakultetu je jedan asistent fizike, Jean-Pierre. On mi daje instrukcije."
"Uope nisam vjerovala da u ikada nai nekog vicarca koji e, u ime ljudskosti,
besplatno davati dopunske satove", rekla je Nesrin.
,,Ima, eto, jedan", ree Aylin. Nesrin ju je pogledala pravo u oi. Svojim
nenaminkanim licem, pjegama i naoalama, Aylin uope nije sliila na nekoga tko
bi mogao zavesti asistenta fizike. Opet nije mogla obuzdati svoj otri jezik.
"Da se taj asistent fizike ne usudi kasnije traiti druge protuusluge", izusti tiho
Nesrin. Aylin se na to grohotom nasmija. "Doi sutra da te malo proetam po
kampu", ree, "ako Jean-Pierre bude tamo, upoznat e se i s njim."
Sljedeeg dana Nesrin je otila na Sveuilite. Obila je predavaonice u kojima je
njena sestra sluala predavanja. Aylin je pokucala na jedna vrata. Pogledale su
unutra. Za stolom, medu debelim knjigama s obje strane, sjedio je jedan momak s
naoalama.
"Egger, da te upoznam sa svojom sestrom", ree Aylin. Momak ustade. Izduio se
poput motke. Nesrin se uinilo kao da njegova visina uope nema kraja. Kao da je
Jean-Pierre imao samo visinu, ali ne i obujam.
"Ovaj ovjek je, izgleda, jednodimenzionalan", ree Nesrin na turskom. "Ovaj je
mraviji i od tebe, Aylin. Povlaim rije koju sam juer izgovorila. Ovaj ne izgleda
kao netko tko e od drugoga neto traiti."
Rukovale su se, izmijenile nekoliko rijei i napustile ured.
"Ne obraaj panju na njegov izgled, on je talent za fiziku. Pravi genij", ree Aylin.
Aylin se izvrsno prilagodila studentskom ivotu. Bila je poput
osamnaestogodinjakinje koja je na svijet dola studirati medicinu, a ne kao
razvedena ena koja je preivjela udan brak, abortuse, trpjela boli. Cijeli njen svijet
inila su predavanja, knjige, ispiti, fakultet. I, izgledala je nevjerojatno sretna. Nesrin
je napustila Laussaneu vrlo spokojna. Nagnula se kroz prozor da bi prije polaska
vlaka jo jednom poljubila svoju sestru.
"Zna, ti si poput kameleona. Prilagoava se svakoj sredini", ree Aylin.
To ljeto Aylin je dola u Istanbul sa Jean-Pierreom Eggerom. Sjeli su u njegov
Spaek i kopnenim putem, prljavi i pranjavi, stigli u
Istanbul. Nekoliko dana su se zadrali u Istanbulu i, opet autom, krenuli u obilazak
Anadolije. Obili su okolinu Izmira i, drei se obale, namjeravali su obii Egejsko i
Sredozemno primorje. Sa sobom su imali i ator.
Rodbina i prijatelji, koji su prije dvije-tri godine vidjeli Aylin kao princezu, nisu
mogli povjerovati u ovu veliku promjenu. Jedino Betin nije smatrala udnim to to je
vidjela. Betin je toliko dobro poznavala svoju prijateljicu da je, koliko i u svoje ime,
bila sigurna da se, bez obzira na to u kojoj odjei bila, Aylinin duh nikada nee
promijeniti.
Jean-Pierre je bio oduevljen tek otkrivenom zemljom. Seljaci koji su, ne oekujui
novanu protunaknadu, otvarali svoje kue, dijelili svoje mlaenice, juhe, hranu,
skromni seljaci, neiskvareni i prirodni bili su batinici grkih i rimskih era, ruevine
gradova, ostavljene nedirnute, svjedoci povijesti koja se protee i do sedam tisua
godina unatrag. Izvanredna klima, isto more, sunce, pijesak, plodonosne ravnice...

Skupa sa Jean-Pierreom, i Aylin prvi put otkriva svoju zemlju i ostaje oarana.
To ljeto Aylin je pamtila po nezaboravnim uspomenama. Prije svega vidjela je
vrijednosti svoje domovine, prirodu, ljude, koju do tada nije poznavala; ljepote koje
je pruala zapadna Anadolija, stvorile su u njenoj dui i srcu jedno sasvim novo
mjesto. Njen pogled na svijet jednostavno se promijenio. Na svijetu je postojala jo
jedna dimenzija, koju je ona tek otkrila. Nasuprot razvijenosti, civiliziranosti,
raskonosti i impozantnosti Pariza, Londona i gradova vicarske, mjestaca
Egejskog primorja imala su arobnu, primitivnu i prirodnu ljepotu. A u njenom
narodu jedna skromna i dostojanstvena mudrost potpuno je razliita od one u
buroazijskoj kulturi. U vlastitoj zemlji nala je "neto". To "neto" ju je poticalo na
razmiljanje, radovalo je i inilo zrelijom.
A druga injenica koja je tog ljeta pridonijela da Aylin sazrije, bilo je Nesrinino
priopenje da se eli rastati od mua. Uope nije mogla uoiti da njena sestra, koju je
smatrala tako bliskom, godinama ivi u nesretnom braku. Toliko je bila zauzeta
svojim problemima, ljubavima, svojim ushienjima i bolima da nije mogla uoiti
nedae koje su proivljavali oni to su ivjeli pored nje. tovie, nije opazila da je
Nesrin, ak, tog ljeta doivjela ljubav, sve dok joj to sama nije rekla.
"to pria, Nesrin? Ima nekog u ivotu, osim Aziza?!" upitala je ne vjerujui
svojim uima.
"Da. I ja sam poput tebe, i ja sam se zaljubila", rekla je Nesrin. Do tog dana Aylin je
mislila da poznaje Nesrin samo kao Azizovu suprugu. Bila je ena, ni stara, a niti
mlada. Ni lijepa ni runa. Nesrin je za nju imala dvije uloge: biti Azizova supruga i
Aylinina starija sestra. Sada, kada sestru prvi put gleda drugim oima, Aylin vidi
jednu mladu, lijepu, emotivnu i uzbuenu enu. Bila je zbunjena.
"to e rei Azizu?"
"Rei u mu istinu."
"Umrijet e."
"Nee umrijeti, ve je godinama oekivao ovako neto."
"Zar vai odnosi ve godinama nisu dobri? Uope nisam primijetila."
"Odnosi su bili dobri, to je drugo, Aylin. Ali godinama ne ivimo kao mu i ena."
"A to ste radili?"
"Ja sam, vjerojatno, ekala ovog ovjeka danas, A on je stalno ivio sitne avanture."
"I ti si to znala. Znala i zatvarala oi."
"Da."
"Zato, Nesrin? Zar nisi voljela svog mua?"
"Voljela sam."
"Kakva je to ljubav?"
"U ivotu postoje sive boje", ree Nesrin. "Nita nije crno-bijelo. Naroito ljubavi to
uope nisu."
"Tko je taj ovjek? Poznajem li ga?"
"Ne poznaje, ali si sigurno ula za njega", ree Nesrin.
"Hoe li se razvesti od Aziza? Namjerava li se udati za tog ovjeka?"
"im se vratim u Pariz, uinit u sve da se razvedem, a zatim u se udati. Ako Bog
da!"
"Tko je taj ovjek?"
Nesrin duboko uzdahnu, pogleda sestru u oi i ree: "Kasim Gulek."
"to?!" ree Aylin. Mislila je da pogreno uje. Na to se pone gromoglasno smijati.
"Reci mi pravo, hajde, ne igraj se sa mnom. Tko je taj ovjek?" Nesrin nije nita
rekla. Ali izraz njenog lica sve je govorio.
"Ti si poludjela. Kasim Gulek, vrnjak tvog djeda."
"Zar se ti nisi udala za ovjeka djedovih godina?"

"Oevih, on nikako nije bio djedovih godina."

"Ni Kasim Gulek nije djedovih godina nego oevih", ree Nesrin. "Kasim Gulek te
nee oeniti. On je kronini neenja! Politiar u opancima! Ima sto godina, to li, tko
e znati?! Postoji otkad znam za sebe. Sigurna sam da je postojao i u vrijeme
stvaranja svijeta!"
Odjednom primijetie da su se uloge izmijenile. Nesrin je bila ta koja je tijekom
cijelog ivota kod svakog mukarca kojeg bi vidjela pored Aylin pronalazila neku
manu, razlog za kritiziranje. Sada je red za kritiziranje preao na nju.
"I ti e ga zavoljeti, kad ga upozna. Ali ja ovog bezbojnog, uskog, bjelookog
ovjeka nikada neu moi voljeti. Nemoj se ni sluajno udati za njega", ree Nesrin.
"Ponovo se brine za mene. Malo ti pogledaj oko sebe! Kako si se upoznala s
Kasimom Gulekom? Gdje se upoznaje s politiarima?" upita Aylin nastojei
promijeniti temu.
"U kui drugog politiara. Kod tetke Esme."
"Je li te odmah salijetao?"
"Kakvo je to izraavanje, ne budi nepristojna. Sreli smo se prije nekoliko godina na
jednom koktelu kod tetke. Dugo smo razgovarali. Potom sam ga, poetkom ovog
ljeta, vidjela u Istanbulu, na jednom prijemu u Hiltonu. 'Jeste li vi jo uvijek
neoenjeni?'upitala sam. 'Da', odgovorio je. 'Koga ekate?'rekoh, a on prstom pokaza
na mene. Naravno da to nisam ozbiljno shvatila. S drutvom sam pravila planove da
sljedeeg dana odemo na Kilyos. Oigledno nas je uo. Dok sam sljedeeg dana
leala na pijesku na Kilyosu, naao se preda mnom! Poeo je svakodnevno zvati.
Jedan nevjerojatno kulturan i zanimljiv ovjek. Zna li ti, Aylin, to je ljubav?"
"Sada ti, Nesrin, elim ponoviti sve ono to si ti meni rekla kada sam se htjela udati
za Senusija", ree Aylin.
,Ja sam uzaludno troila rijei. Nemoj barem ti, poto nitko ne slua ono to mu se
govori. Ljudi sami moraju nai ono to je dobro ili loe", ree Nesrin.
Nakon to su se vratili u Laussaneu, Aylin i Jean-Pierre poeli su zajedno stanovati.
Iako je troila veoma oprezno, dolari koje je Aylin dao Toby von Schweir, nestajali
su. Novac koji joj je slao daida Hilmi, mogao je podmirivati jedino kolarinu. Kada
bi zatraila, slao bi joj i vie, ali ona uope nije imala namjeru poaliti se daidi na
besparicu. ak i novac koji je daida potroio da bi je razveo od Senusija, iznosio je
cijelo bogatstvo.
Jean-Pierre je imao lijep stan u blizini fakulteta, gdje su veinu noi provodili
zajedno. Veoma dobro se slagala s Jean-Pierreom, on joj je najvie pomagao u
predmetima, poput fizike i kemije, koji su joj loije ili, davao joj je podrku
prilikom priprema za ispite, a i njene je seminarske radove prekucavao na pisaem
stroju. Uz svu podrku na Medicinskom fakultetu, donio je Aylin i sasvim novi
pogled na svijet. ivjeli su u neposrednom kontaktu s prirodom; biciklima su se
vikendom vozili po brdima, ili na skijanje, ispijali vino s cimetom u planinskim
kuama ispred velikih kamina u kojima su pucketale cjepanice i uivali u drugim
sitnim stvarima.
Jednom je Aylin sjela i napravila proraun.
"Opet emo teko doekati kraj ovog mjeseca, Jean-Pierre", rekla je, "knjige za
anatomiju kotaju itavo bogatstvo."
"Uzmi polovne."
"Tako i radim, ali nemam vie novaca ni za knjige."
Jean-Pierre je jedno vrijeme hodao uokolo. Izgledao je kao da o neemu razmilja.
"elim ti neto ponuditi, ali me nemoj pogreno shvatiti", ree.
"Reci."
"Zna li da moe besplatno nastaviti kolovanje ako bude vicarka?"

"Znam. Ali, znam i to da, naalost, nisam vicarka."

"Moe biti ako eli."
"To, due mi, nije isto kao i postati kranin. Ne postaje vicarac ako ode u crkvu
kod sveenika i kae mu 'gospodine sveenie, ja hou postati vicarac'."
"Ali, moe biti vicarka ako sveeniku kae 'pristajem udati se za Jean-Pierrea"' ,
ree Jean-Pierre.
Aylin se zagledala u njega, kao da je zastala u pola rijei. Tek nakon nekog vremena
je upitala: ,,to to pria?"
"Pitam te hoe li se udati za mene?"
,Je l' to hoe da bih se besplatno kolovala?"
"Zbog toga sam strahovao da e me pogreno shvatiti. Ne, s tobom se elim oeniti
zato to te volim, zato to sam sretan s tobom i zato to ve ivimo skupa."
"Kada?"
"Odmah."
"Da, da, da!" povikala je Aylin. Jean-Pierre prigrli Aylin i jedno vrijeme su ostali u
zagrljaju okreui se po sobi. Odjednom se Aylin oslobodi Jean-Pierreovih ruku.
"Jean-Pierre, sjetila sam se neega to ti se nee svidjeti", ree.
"ega si se sjetila?"
"Ja sam ve udana."
Da bi se mogla razvesti, Aylin je morala saekati. Na sud su dovedeni svjedoci,
dokazano je da mu i ena nisu ivjeli u slozi, Senusi je traen preko novinskih
oglasa, nije pronaen. Da bi se sve okonalo u najboljem redu, Hilmi-bej je potroio
gomilu novca. Proces je zavren i Aylin se razvela. Ali, opet je morala ekati. Kada
je nakon kratkog vremena i slubeno razvedena u Turskoj, francuski sud je trebao
ovjeriti odluku da bi se raunalo da je razvedena i u Francuskoj.
"Ne akajmo tapom po smeu", rekli su odvjetnici. "O tome emo razmiljati ako
se gospoda Aylin nekada odlui ponovo udati u Francuskoj."
U meuvremenu je i Nesrin uvjerila Aziza da se razvedu. Trebala se vratiti u Tursku.
Prije no to je krenula iz Pariza, telefonirala je sestri da bi se oprostila s njom. Aylin
je bila nesretna to gubi zeta kojeg je voljela i dobro poznavala.
"Molim te, Nesrin, ne uri s odlukom o udaji", molila je sestru.
"Ja sam ve odavno donijela odluku", ree Nesrin.
"Ako se ti uda za onog djeda, znaj da u se ja onda udati za onu motku", ree Aylin.
"Ja tebi elim mnogo sree s motkom", ree Nesrin.
Dvije sestre su se nale na razliitim ivotnim putovima. Udaljavale su se, a isto tako
su se i pribliavale. Geografska razdaljina meu njima se poveavala, a starosna
razlika nestajala. Aylin je odrastala, sazrijevala, uila da na dogaaje gleda s
razliitih gledita i prvi put se ona brinula za svoju sestru, a ne sestra za nju. A
Nesrin, zanesena jednom sasvim novom ljubavi nakon toliko godina, djelovala je
kao da je podjetinjila.
Nakon povratka u Tursku, Nesrin e se odmah razvesti i, uz skromnu svadbu u
Ankari, u kui buduega mua, Kasima Guleka, nainiti prvi korak k drugom braku.
im je primila vijest od odvjetnika, Aylin je nazvala daidu. "Dragi daida", rekla je,
"zahvaljujui tebi oslobodila sam se i ovog belaja. Napokon sam slobodna poput
ptice. Primila sam sudsko rjeenje o razvodu. Sada mi saopi datum kada e moi
doi u vicarsku, da prema tome odredim dan udaje."
"A gdje je ono da si sretna zbog toga to si slobodna poput ptice", ree daida, "Je li
u redu to to odmah uskae u novi brak?"
Jean-Pierre i ja skupa smo ve dvije godine", ree Aylin,"ovaj put veoma dobro
znam to radim."
Hilmi-bej je, zapravo, bio sretan to e se njegova sestrina udati za tog atomskog

fiziara, koji je njenih godina, mlad, pametan, civiliziran, kulturan i koji je svojom
inteligencijom napravio karijeru na sveuilitu. Kada Aylin bude imala mua, tada e
se smanjiti i odgovornost na njegovim ramenima.
Rozi, supruga Hilmija Bajindirlija, otila je u Verbier na skijanje, a on je avionom
doao iz Amerike, Rekao je Rozi da se pripremi za Aylininu svadbu, da e poslati
auto po nju. U kaputu tirkizne boje i eiru Rozi je doputovala u Leysen. Na
vjenanju su bili prisutni samo Eggerova obitelj i obitelj Bajindirli. Aylin je bila
najskromnija mlada koju je vidjela u svom ivotu. ak ni eir nije stavila na glavu.
Na sebi je imala svjetlozeleni komplet. Rozi je postala uznemirena zbog svog eira.
Nakon brzo obavljenog vjenanja ruali su u oblinjem restoranu, podigli ae
ampanjca u ast mladenaca i, kao sretnu mladu, Aylin poslali u stan koji je dijelila
sa Jean-Pierreom.
Ovaj brak dvoje studenata s vremenom e, koliko i vanjtinu, izmijeniti i Aylininu
nutrinu. Tijekom vremena koje e provesti sa Jean-Pierreom, Aylin e se upoznati s
medicinskom znanou. Proirit e svoje vidike i upoznati jedan sasvim novi svijet
koji do tada uope nije poznavala, spoznat e da se istinsko bogatstvo, za kojim
traga, ne nalazi u raskonim izlozima vanjskog svijeta, nego u unutarnjim svjetovima
ljudi.

N O VI S VI J E T NO VI H O RI ZO NT I
Kliniki bolniki centar New Rochell bio je poetna toka njene karijere koja e
Aylinin ivot potpuno promijeniti i usmjeriti prema novim horizontima.
Kada je, jednog izuzetno vrueg srpanjskoga dana 1971. godine, zakoraila u bolnicu
New Rochell, Aylin je bila mlada lijenica, koja je s tek zavrenim studijem, uspjela
dobiti priliku raditi kao asistentica u metropoli kao to je New York.
Jean-Pierre je dobio primamljivu ponudu Centra za nuklearna istraivanja u Los
Alamosu koju nije mogao odbiti. Aylin je odbila da ide u Novi Meksiko usred
pustinje. Iako je bio daleko od Los Alamosa, New Rochell je nesumnjivo bio jedno
od najprihvatljivijih mjesta u Americi, a koje je prihvaalo Aylin.
Jean-Pierre i Aylin uope nisu razmiljali o razvodu, ali su bili svjesni da je neodriv
brak dvoje mladih koji ive odvojeno u dva grada, kilometrima udaljeni jedno od
drugoga. Na kraju, njihove meusobne obaveze su se zavravale, a njihovi ivoti
doli pred raskrije. Otvarala su se vrata koja im pruaju velike mogunosti u
njihovim profesijama. Imali su zacrtane ciljeve i dugo su oboje ulagali velike napore
u kolovanje. Djeca, obiteljski ivot, kune radosti nisu bili medu njihovim ivotnim
ciljevima. Nisu bili ljudi s obinim oekivanjima. Oboje su bili izvanredne osobe
superiornih sposobnosti. Nisu na silu traili prilike da bi bili skupa ili u mjestima u
blizini. Kada su krenuli na put u smjeru koji im je odredila sudbina brak su prepustili
da ide svojim tijekom, pozdravili su se i rastali. Od ovog braka su im ostale divne
uspomene na mladost ispunjenu emocijama snanog prijateljstva i iskrena
estogodinja solidarnost.
Aylin je oduevljeno otpoela s poslom i prihvatila ga veoma ozbiljno. Prve godine
asistiranja mladi doktori su uili, a radili. Bolesnici su dolazili i odlazili kao na traci,
New Rochell bila je krajnje dinamina bolnica. Aylin je imala mnogo posla, nije
imala vremena ni da rua. Sreom, u svoj ovoj jurnjavi nisu nedostajala ni ugodna
iznenaenja. S njom je radila supruga njenog mladog kolege Azima, Afganistanca s
kojim se upoznala u New Rochellu, bila je to zapravo njena prijateljica Zejnep Tarzi
s kojom se poznavala od jedanaeste godine. Njeni ivotni putevi, koji, su se od
djetinjstva kriali sa Zejnepinim, sada su se spojili i u New Yorku.
Aylin se preselila u 40. ulicu, blie Zejnep. Skoro svaki dan dvije prijateljice su bile
zajedno. Gdje god su ili, Azim i Zejnep su vodili i Aylin sa sobom. Insistirali su da
Aylin zajedno s njima doe na koktel koji je u zimu 1972. prireen u afganistanskoj
ambasadi.
Zbog toga to je voljela noni ivot i izlaske, Aylin se nije protivila. Dok se te veeri
pripremala za koktel nije ni slutila da e se upoznati s ovjekom koji e biti najvea
ljubav njenog ivota i da e godinama obilaziti svijet jurei za ovom beznadenom
ljubavi. Ali, iz nekog predosjeaja taj je dan odvojila vie vremena nego obino za
odjeu i minku.
Ugledala ga je odmah meu mnotvom ljudi u salonu afganistanske ambasade.
Inae, nakon to ga je ugledala, vie nita nije ni vidjela. Crn, visokog stasa, zelenih
prodornih oiju, s prosijedom kosom, kao spomenik gracioznosti, stajao je ispred
prozora. Puio je cigaretu.
"Tko je ovaj ovjek?" upitala je Zejnep.
"Tko? Haa, je l' taj? Hajdar... Afganistanski ambasador u Ujedinjenim narodima.
Kako ugodan ovjek, zar ne?"
"Odmah me upoznaj s njim."
"Hajdar je oenjen. Ne diraj!"

"Zejnep, upoznaj me s njim", ree Aylin. Azim, Zejnep i Aylin krenuli su k Hajdaru,
koji je pogledao mladu enu koja je u drutvu njegovih poznanika ila prema njemu.
Mlada ena, poput privienja, vitka, visoka, misteriozna, svijetla, prozrana, kao da
se provukla kroz oblak i kao da jo uvijek na sebi nosi vlanost koju je pokupila s
nekog nepoznatog svijeta.
"Ekscelencijo, dopustite mi da vam predstavim Aylin", ree Azim.
"Prvi put se upoznajem s tako ugodnom i elegantnom Amerikankom", ree Hajdar.
Ja sam Turkinja, Ekscelencijo."
Hajdarov ushieni pogled izvjesno vrijeme ostade prikovan za Aylinine utozelene
maje oi.
Aylin se ne sjea niega to je uslijedilo poslije. to su rekli jedno drugome, to su
radili, kuda su otili. Aylin je napokon bila u snu i poeljela je da nikada ne zavri.
Sve u njenom ivotu prvi put je dolazilo na svoje mjesto, dijelovi su nalazili svoja
mjesta. Spoznavala je sebe, svoju enstvenost, senzibilnost, svoju dubinu.
Oksfordskim akcentom, Hajdar je savreno govorio engleski. Francuski je poznavao
kao svoj materinji jezik. Bio je pjesnik. Kada je sluala njegovu poeziju koju joj je
itao na svom afganskom jeziku, Aylini se inilo da razumije svaku rije. Hajdar joj
je otvorio jedan novi horizont. Uz njega inila je vrste korake prema poeziji, knjievnosti, slikarstvu, glazbi, ukratko prema svim granama umjetnosti; gutala je knjige
koje joj je davao, posjeivala je koncerte, izlobe koje joj je on predlagao. I Hajdar,
koji je medu enama bio izuzetno popularan, bio je ludo zaljubljen u Aylin.
Odjednom je pronaao sve u ovoj zanimljivoj eni, koja je gotovo bila godina
njegove keri. Jedna nevjerojatna inteligencija, smisao za humor i energija koja je
zraila iz nje. Za ovjeka koji je srednje godine ostavio iza sebe, Aylin je bila izvor
ivota.
U vezi s njegovom enom, Aylin Hajdaru nije postavila niti jedno pitanje. ula je,
takoer, da je oenjen, da mu supruga ivi u Afganistanu s troje odrasle djece. Bez
ikakvog polemiziranja, ta su pitanja postala tabu sama od sebe. Uz to, nije ni htjela
znati. Sve dok nije znala, bila je spokojna. I Hajdar je uo da Aylin ima mua,
atomskog fiziara koji radi u Los Alamosu. I on uope nije priao o tome.
Usporedo s tim to su stanovali u odvojenim kuama, Aylin i Hajdar poeli su
gotovo svakog tjedna tri-etiri noi provoditi skupa.
Druge godine asistiranja Aylin se, takoer, poela baviti i bolesnicima izvan bolnice.
Ula je u sistem rada zvani Liason-Consultation. Osim toga, preuzela je obavezu da se
brine o pacijentima s drugim problemima. Ako se kod pacijenta koji lei u bolnici
zbog neke operacije pojave simptomi depresije i nesanice brinula se o njegovom
psihikom stanju sve vrijeme dok se nalazio u bolnici. Uz to, imala je i nona
deurstva. No nakon deurstva je ranije lijegala, kako bi nadoknadila san. Unato
tome znala je izai s prijateljicama. Zbog tih razloga drugu godinu je rjee provodila
s Hajdarom.
U New Yorku je pronala jo nekoliko bliskih prijateljica s koleda. esto je viala
Emel s kojom je ila u isti razred. I Hajdar je, zbog svog posla, mnoge noi bivao
zauzet. Opet su oboje, meu bliskim prijateljima, bili nerazdvojni par i sve odmore
provodili skupa.
Jedno ljeto su otili prvo u Tursku, a odatle u Afganistan. Svog dragog Aylin je
upoznala sa svom rodbinom, ocem, sestrom, daidom, tetama... Obitelj kao da je bila
navikla na ljude s Istoka koji su nicali ispod Aylinine ruke. Hajdara su doivjeli kao
ugodnog, kulturnijeg i otmjenijeg ovjeka od Libijca Senusija. Osim to su bili
oduevljeni tim ovjekom, stariji u obitelji nisu mogli a da ne pitaju gdje vodi ta
veza.
Aylin u Afganistanu nije bila predstavljena Hajdarovoj obitelji. I pored toga, osjeala

je veliko zadovoljstvo to boravi u zemlji svog voljenog, to se upoznaje s bojama,

mirisima, okusima, obiajima u kojima je on odrastao. Stvorila je srdane veze s
ljudima koje je upoznala. Uope nije postavljala pitanja o Hajdarovoj obitelji, zadovoljavala se onim to joj se ispria.
Krajem 1972. godine Hajdar je dobio premjetaj u London. Pomislila je da joj,
promiui kroz prste, odlazi ivot, srea. Da se ne bi razdvajala od Hajdara, poela je
traiti posao u londonskim bolnicama, premda je prije ve zavrila sve formalnosti
potrebne za specijalizaciju, nainila popis bolnica za koje je bila zainteresirana,
podnijela zahtjev i stekla pravo specijalizacije u bolnici Roosevelt koja je bila u
sklopu Mount Sinai, jedne od najznaajnijih bolnica u New Yorku. Jedno vrijeme je
i radila i provodila istraivanja na psihijatrijskom odjelu. Za mladu lijenicu to je
bila prilika koja se ne proputa. Azim i Zejnep uporno su uvjeravali Aylin da
sluajno ne bi nainila neku glupost i dala ostavku.
Aylin je bila toliko zaljubljena da je izgledala kao opinjena. Ni Hajdar nije elio da
se zbog njega zasjeni blistava poslovna karijera ove mlade ene kojoj nikada nije
mogao obeati budunost. A Azim i Zejnep su smatrali da su zaljubljeni dovoljno
nainili nevolja jedno drugome. Kao jedini razlog zbog kojega je, pored diplomata
kao to je Hajdar, za Generalnog tajnika Ujedinjenih naroda izabran
Waldheim, a ne on, navodili su njegovu vezu s Aylin. Nadugo su razgovarali s njom
kako bi je odvratili od planova u vezi s Londonom.
Na kraju, Aylin je odustala od odlaska. Donijela je odluku da esto putuje u London
i da sve odmore provode zajedno. Hajdar se rastao od New Yorka i Aylin i otputovao
u London.
Tu godinu Aylin je provela ne primjeujui ljude oko sebe i etiri puta je letjela za
Europu. Umjesto da ugasi njihovu ljubav, razdaljina koja se isprijeila izmeu njih
jo ju je vie rasplamsala. Svaka tri mjeseca sastajali su se u Parizu, Rimu ili u
Londonu. Poezijom, ruama, ampanjcem i rijeima ljubavi, Hajdar ju je nastavio
usreivati u jednom svijetu bajki.
Godine 1974. Hajdar je dobio premjetaj u Indiju. Aylin je napokon poela uviati
da su se mree njihove sudbine sve vie poele plesti munim nitima. Ili e
zanemariti posao i obilaziti svijet slijedei ukorak ovjeka kojeg voli ili e posao
staviti u prvi plan. Je li vrijedio ivot u kojem se, u ime posla, odricalo ljubavi? Ba
kada se pripremala rei "ne vrijedi", bila je unaprijeena u efa psihijatrijskog odijela
bolnice u kojoj je radila.
Aylin nije mogla ne uoiti prednosti koje e joj otvoriti ovo unapreenje. Nije se
namjeravala odrei ni posla, a ni ljubavi. Iako sasvim svjesna da to nikako nee biti
mogue, dala se na iznalaenje nemoguih kombinacija. S obzirom na to da su oboje
muslimani, zar ne bi mogla biti Hajdarova druga ena? Najburnije je reagovala
Zejnep.
Jednom si ve napravila takvu glupost. Jo jednom e to uiniti i prouzroiti oevu
smrt", ree ljutito.
"Ne stavljaj Hajdara u istu ravnu s onim Arapom."
"Druga ena. Dolikuje li to tebi? alosno!"
Ja bih zbog Hajdara ula i pod peu."
"Ui onda. Na kraju e probleme pacijenata sluati iza pee. Jesi li ti luda, Aylin?
Koliko e jo godina tumarati za oenjenim ovjekom koji svake druge godine
dobije premjetaj u drugi kutak svijeta?"
"Ti, Zejnep, ne zna to je ljubav. Jo nisi okusila takav osjeaj."
"Ako e i mene nainiti aavom koliko i tebe, bolje je da ga onda i ne kuam", ree
Zejnep.
I Zejnepin brak nije timao jedno vrijeme. Na povrinu su vidljivo izale razlike u

odgoju. Inae, s Azimom, s kojim je u dalekom

srodstvu, sklopila je jedan logian brak. Kada je zajedniki ivot prerastao u stalne
sukobe, nestalo je i logike bivanja u braku. Zejnep, koja je svoj brani brod nasukala
na kopno, brinula se za Aylin onoliko koliko se brinula i za sebe samu. Na kraju,
Aylinin zdrav razum trijumfirao je nad njenom ljubavi. Zasad, odustala je da za
svojim dragim otputuje u New Delhi. Dok je uz obeanje da e se vidjeti u najskorije
vrijeme, Hajdar krenuo put Indije, Aylin, koja je voljela i eznula, ostala je utjehu
traiti u votki.
Barsku pticu slomljena srca Aylin je igrala veoma kratko vrijeme. Potom se pribrala
i latila se posla. U bolnici je imala toliko mnogo posla da u veini sluajeva nije
imala vremena ak ni da pomisli na Hajdara. Jednom je, okoristivi se sistemom
rotacije, radi promjene dola u Istanbul, gdje je tri mjeseca u jednoj psihijatrijskoj
bolnici provodila potrebna istraivanja, a ujedno i radila kao lijenica.
Unato svom tom dinaminom ivotu, nije bilo mogue zaboraviti Hajdara, ili ga se
odrei. Da bi dola u New Delhi, Hajdar je Aylini dva puta poslao avionske karte.
Jednom su, takoer, otputovali i u Katmandu. Prilikom svakog boravka u Indiji,
Aylin se vraala oduevljena. Zaljubila se u ovu misterioznu zemlju prekrasnih boja i
aroma. A da bi zavoljela zemlju u kojoj je ivio, Hajdar ju je pedantno usmjeravao,
kao da plete tanku ipku; vodio u sva mjesta koja bi joj se mogla svidjeti, a veoma
dobro je znao zaobii mrano lice, za koje je bio siguran da joj se nee dopasti.
Opinjena dalekoistonom magijom, prilikom posljednje posjete Indiji, Aylin je u
Gradskoj bolnici u New Delhiju sebi osigurala posao. Pred povratak u New York,
poslala je telegram Zejnep da je saeka na aerodromu.
Zejnep je bila uasnuta onim to joj je Aylin ispriala. Ova luda ena e se rtvovati i
nestati u jednom zabaenom kutku svijeta. Poela se i opasno ljutiti na Hajdara zato
to je to podravao. Hajdarov zet je trebao postati ministar financija. Nastojala je
Aylini objasniti da njegova porodica nee moi podnijeti jedan takav skandal, da e
je svi poeti mrziti. Toliko kolovanje, toliki trud, pozicija u bolnici koju teko
dobije ena, njena prijateljica iz djetinjstva spremala se baciti pod noge da bi bila
ljubavnica jednom oenjenom ovjeku.
Zejnep se svim silama trudila odvratiti Aylin od njene odluke. I sam njen ivot bio je
veoma mutan. Dok je Aylin boravila u Indiji, Azim je napustio kuu. Istiui svoju
samou i krizu, uvjerila je Aylin da izvjesno vrijeme stanuju zajedno. Kada su ve
obje prolazile kroz veoma teko razdoblje, umjesto da budu same u svojim kuama,
bilo bi daleko bolje da odreeno vrijeme dijele istu kuu. Aylin se privremeno
preselila kod Zejnep.
Azimov poslovni kolega, doktor Bajram Karasu, bio je i Zejnepin bliski prijatelj.
Nakon njihovog razvoda nastavio je viati se s oboma. Zejnep je upoznao s
psihologom Mielom Nadowskim, koji je radio u istoj bolnici i koji je, poput njega,
bio doseljenik iz Turske. Miel je bio ugodan ovjek. Jedne veeri je Bajrama i
Miela Zejnep pozvala kui na pagete.

M I E L N A DO W S K I
Te veeri Bajram i Miel su skupa izali iz bolnice. Prvo su svratili u market i kupili
dvije boce crvenog i dvije boce bijelog vina. Uz razgovor su prepjeaili nekoliko
blokova. Bajram je Mielu dao nekoliko podataka o eni koju e upoznati u
Zejnepinoj kudi. Bila je psihijatrica s veoma blistavom budunosti. Posjedovala je
izuzetne sposobnosti, vie je sliila na Amerikanku nego na Turkinju, bila je plava i
visoka, duhovita, vesela. Meutim, zbog toga to joj je dragi otputovao u Indiju, u
posljednje je vrijeme bila veoma potitena. A Zejnep je traila naine kako da je
oraspoloi. Ovo druenje je i organizirala upravo zato.
Pred Mielovim oima stvorila se slika krupne, debele ene, nalik na Amerikanku. S
obzirom na to da je izabrala zanimanje lijenice, koje zahtijeva dugogodinje
kolovanje, ne bi trebala biti ni neto naroito lijepa. Inae ne bi bila sama.
"Pa nije ba ni bila sama. Udavala se i rastajala", rekao je Bajram. Nije previe
objanjavao. Miel je prvi put ulazio u Zejnepinu kuu. Jednom prije toga Bajram ih
je upoznao u jednom baru. Svratili su u cvjearnicu i kupili cvijee.
"Kasnimo. Uzeli smo vino", ree Bajram.
Zejnep je otvorila vrata gostima. Nakon pozdravljanja, Miel se, da bi ostavio boce
vina, zaputio prema kuhinji, koja se nalazila odmah nasuprot ulaznim vratima. ena,
koja je ispred pei neto mijeala, okrenula se, uvi da je netko uao i pogledala
Miela u oi. Taj trenutak Miel e uvijek opisivati kao trenutak kada se "zacopao".
Aylin nije sliila na Turkinju, niti na Amerikanku, a ni na Francuskinju. Nije sliila
ni na jednu enu koju je do tada sreo u svom ivotu. Imala je crvenkastu kosu i oi
zanimljive boje, u kojima je kruilo neko ivahno svjetlucanje. Cijelu no Miel nije
mogao odvojiti oi od Aylin. Stalno se vrtio oko nje; nakon zavretka veere otiao
je u kuhinju da joj pomogne, kada su pili kavu sjeo je pored nje. Kao da ga je neki
magnet privlaio k Aylin. Kad je veera zavrila i nakon to su gosti otili, Zejnep je
uzbueno pitala;
"Kako ti se ini Miel?"
"Tako."
"Kako misli 'tako'?"
"Tako, prosjean."
"Ne misli da je zgodan?"
"Nije lo. Ali ga ne mogu usporediti s Hajdarom."
"Pusti sad njega", ree Zejnep "zar ga nisi doivjela kao pametnog i ugodnog?"
"Mislim da se previe trudio." Ustala je i krenula prema vratima.
"Hej, kud e sad kad smo se ba raspriale?"
"Telefonirat u u New Delhi", odvrati Aylin.
Dva dana poslije Miel je Zejnep i Aylin pozvao na veeru u kineski restoran.
Prethodno su se sastali u jednom baru. A nakon veere otili su u jedan od barova
gdje se svira dez glazba.
Jednog drugog dana, zbog toga to Aylin voli ribu, Miel ih je odveo u riblji
restoran.
Sljedei dan joj je donio knjigu koja je veoma utjecala na njega. Kad je ve doao,
ostao je i na veeri.
"Oh, mislila sam da nikad nee otii; Hajdar oekuje poziv od mene", rekla je Aylin
nakon njegovog odlaska. Ba u to vrijeme, zbog toga to se pribliavao godinji
odmor, pravila je planove o ponovnom odlasku u New Delhi.
Napokon je zavrila s asistiranjem i pripremala se za "fellowship". Poela je davati i

satove u Medicinskoj koli Cornell koja je bila u sklopu bolnice.

Prolazili su dani. Aylinin ivot protjecao je veoma monotono; odvijao se na relaciji
bolnica, kola, kua.
Jedne nedjelje, kada se New York prio na uzavrelom srpanjskom suncu, Miel je
telefonirao Zejnep i rekao da e se na jednom kanalu kablovske televizije prikazivati
novi film Ingmara Bergmana. Zejnep i Aylin nisu imale kablovsku, pa su otile kod
Miela. Uhvatila ih je kia. Ule su pokisle do gole koe. Miel im je donio runike
da se osue. Aylinina bujna kosa podsjeala je na pokislog mia. alili su se i smijali
na raun toga. Miel je pripremio i neto za grickanje. Uzeli su vino i grickalice i
smjestili se ispred televizora. Oko sredine filma Zejnep postade uznemirena. Vani je
bilo oblano, sparno vrijeme, na televiziji sumoran film o neslozi izmeu mua i
ene.
"Nemam stpljenja ovo gledati, nemojte zamjeriti, ali vraam se kui, lei u", ree
Zejnep.
Pozvali su joj taksi.
"Aylin u otpratiti kui kada film zavri", ree Miel.
Kada se Zejnep usred noi probudila, bilo je skoro pola tri. Pomislila je kako nije
ula kada se Aylin vratila. Ustala je i iz znatielje lagano odkrinula vrata Aylinine
sobe. Krevet je bio namjeten. Aylin se nije vratila. S ogromnim osmijehom na licu,
vratila se u svoj krevet.
Miel je u Aylininom ivotu otvorio jednu sasvim novu stranicu. Bilo je mnogo toga
to su mogli dijeliti. U mladosti su ivjeli u istom gradu, pohaali istu kolu. Za
oboje koled je bio pun neprocjenjivih uspomena. Govorili su isti jezik. Nije bilo
pjesme koju Miel nije znao, od starih pjesama o Istanbulu, popularnih bitova iz
pedesetih, ezdesetih godina, do francuskih ansona. Sjedne li za klavir, prilikom
kunih druenja, svojim lagano promuklim glasom uljepa atmosferu. Te noi, koje
su donijele mirise i glasove domovine, u Aylinin ivot ule su s Mielom. Niz
zajednikih poznanika iz koleda, veere uz glazbu u njihovim kuama, sastanci,
pjesme, plesovi... Za klavirom uvijek Miel i pjesme, od onih ataturka do rokenrola...
Ona udna privlanost djeteta Istanbula, koja ne slii na privlanost drugih! I turski...
Onaj najprirodniji, najtopliji, materinji jezik kada se vodi ljubav, kada se koska, kada
se ljuti, tuguje, kada se veseli. A, osim toga, jo i dvije osobe koje rade u istoj struci,
koje se meusobno razumiju i prije no bilo to kau.
Nakon dugih godina, koje je provela zaljubljena u mnogo starijeg ovjeka, Aylin kao
da se budila iz dugog sna. S mladim ovjekom koji je bio gotovo njenih godina,
ponovo se vraala u ivot. Toliko dugo je vukla vezu s Hajdarom, koja se zasnivala
iskljuivo na dvije osobe i koja je morala ostati iza zatvorenih vrata, da se nije
odmah mogla naviknuti na cvrkutavu guvu oko sebe. inilo joj se da provodi jedan
veseo odmor. Oko nje se skrivao oblak sree. Prije no to je to uope i uoila predala
se Mielu. A on, bio je ludo zaljubljen u Aylin.
Aylin je odgodila planirani put u Indiju. Miel se prije godinu dana rastao od supruge
i, radi definitivnoga razvoda, morao je ekati da se napuni godina dana. Aylin je,
takoer, napisala pismo Jean-Pierru, traei da joj poalje punomo za razvod. JeanPierre, koji je ve odavno oekivao takav zahtjev, bez odugovlaenja je uinio sve
to je potrebno.
Miel i Aylin su prvo zakupili kuu u 63 Eastu, a potom su poeli zajedno stanovati.
Kua je bila s tri spavae sobe. Dvije od njih pretvorili su u svoje radne sobe.
Mielovi sinovi, Timothy i Greg, koji su tada imali devet, deset godina, tjedno su
no, dvije provodili kod njih. Obojica su bila oduevljena s Aylin. Djeica, koja su
prije godinu dana ivjela usred razvoda praenog svaom i tunjavom i koja su bila
svjedoci meusobne borbe roditelja, nevjerojatno su se smirila nakon to su se nala

u spokojnom okruenju. Aylin je bila izuzetna maeha. S djecom se igrala, bavila

sportom, alila se, ublaavala disciplinu koju je otac nametnuo i, unato svim
oekivanjima, apsolutno se nije bavila njihovom mamom. A povrh svega, sa svojom
crvenom kosom, utozelenim oima i vitkim tijelom bila je i lijepa. Kad bi ili na
plau, ponosili bi se to je drugi prate pogledima oduevljenja, ludo su se zabavljali
trkaranjem po plai, igrom u pijesku i natjecanjem u plivanju. Zato to je veoma
voljela djecu, Aylin je vrlo esto prireivala zabave s morskim rakovima; pred njih
je iznosila velike koliine rakova da se mogu najesti do mile volje, brinula se o
njihovoj kolskoj zadai, sluala njihove probleme. Tim i Greg, koji e Aylin voljeti
i nakon njenog razvoda s njihovim ocem, podravali su enidbu svog oca s Aylin.
Inae, za one koji su ih poznavali, brak izmeu Aylin i Miel bio je neizbjean i
prirodan. Dvije osobe koje se toliko vole i tako dobro slau trebale bi sklopiti brak i
do smrti ivjeti sretno.
Unato srdanoj podrci svih prijatelja, kolega, djece, pa ak i Demal-beja, braku
izmeu Aylin i Miela usprotivila se jedna osoba: Nesrin.
Zbog nekog nepoznatog razloga, Nesrin je pokrenula besmisleni rat protiv Miela.
Taj rat je dovela do tako apsurdnih dimenzija, uinila je tako nepojmljive stvari da
Aylinine prijateljice, Betin, Kler i Ferie, jedno vrijeme nisu htjele ak ni razgovarati
s njom. Nesrin jedino Aylin nije zamjerila. Ono to bi ona uinila ili rekla, samo bi
joj na jedno uho ulazilo, a na drugo izlazilo. Zbog nekog razloga, od samog roenja
Aylin kao da je bila prekrivena nekim magijskim oklopom koji ju je titio od svih
nepravdi i neuljudnosti koje e joj poiniti Nesrin. Nikada nije osjeala potrebu da
oprosti gluposti koje joj je tijekom cijelog ivota inila sestra, poto se uope nije
mogla ni ljutiti na nju.
***
Ali, u besmislenom ratu, koji je Nesrin povela protiv Miela, nije da nije bilo
ranjenih.
Rafa, Mielov brat koji je stanovao u Istanbulu, na obali Bospora, jedan dan je
telefonom obavijeten da ga Nesrin-hanuma namjerava nakratko posjetiti da bi
razgovarali o odreenom pitanju. Moda Aylinina obitelj namjerava doi na dogovor
u vezi sa svadbom njihove keri koja se uskoro udaje.
"Svakako, izvolite, kad god elite", rekao je.
U Rafinu kuu na Bebeku Nesrin je, u drutvu s jo nekoliko osoba, dola u tono
zakazano vrijeme. Nije se rukovala, prola je u salon i sjela. Grubo je odbila Rafino
pitanje je li za kavu ili aj. Bez odugovlaenja je prela na razlog posjeta.
"Dola sam od vas traiti da sprijeite brak izmeu Aylin i Miela", rekla je.
"Ne mogu se mijeati u odluke onih koji su punoljetni", odgovorio je Rafa.
"Zar vi niste idov?"
"Da!"
"Zar vas ne alosti to to se va brat eni muslimankom?"
"Ne."
"Kakav ste vi to onda idov? Ja sam na rubu ludila."
"To je va problem", ree Rafa.
"I vi imate jedan mali problem", uzvrati Nesrin. Iz torbe je izvadila presavijene
novine i pruila ih Rafi.
"Ovo paljivo proitajte. I Mielov i, zbog toga to ste mu blinji, va, a i ivoti vae
obitelji su u opasnosti. Da sam ja na vaem mjestu, uinila bih sve da zaustavim ovaj
brak."
Rafa je uzeo novine u ruke i prelistao ih. Bile su to beznaajne novine, glasilo

radikalne desnice sa samo etiri stranice. Na drugoj stranici, ispod slike bradatog
Arapa duge kose, pisalo je da ejh Senusi traga za Aylin i njenim zarunikom, da e
doi u Tursku u potrazi za svojom suprugom, Turkinjom koja se prije mnogo godina
bez njegove suglasnosti rastala od njega, i da e je kazniti zato to se udaje za
idova. Rafine noge su se poele tresti, smrknulo mu se pred oima, preplavio ga je
osjeaj velike tjeskobe.
Oni iz Nesrinine pratnje nisu otvarali usta, rijei nisu progovorili. Sjedili su poput
sfingi i gledali preda se. Bili su kao nevoljni glumci u nekom kolskom skeu.
Nesrin je ustala i sa svojom pratnjom zaputila se prema vratima i izala. Rafa nije
mogao od oka ustati. Kao da se naao usred none more. Nakon to se pribrao, na
centrali je najavio telefonski razgovor s Amerikom, odgodio sve obaveze tog dana i
ekao poziv. Morao je obavijestiti Miela, pa makar i dva dana ekao pored telefona.
Kada je uo vijest, Miel se nije uope uzbuivao oko toga.
"Kako si mogao povjerovati u tu glupu komediju? Da je Libijac htio pronai Aylin,
on ne bi ekao tolike godine, a osim toga u meuvremenu je bila udana i za
kranina", ree.
"Ali, Miel, ja sam svojim oima vidio novine."
"Izgleda da je iskoristila veze Kasim-beja te je tiskala natimane novine. Ne plaim
se ja neega takvog. Pusti i ti, ne boj se, Rafa, gledaj svoja posla i uivaj", ree
Miel.
Mada ne Nesrininih razmjera, Zejnep je, takoer, ponovo pravila probleme. Strano
se trudila da Aylin rastane od Hajdara i da sredi svoj ivot, isto tako je i podravala
vezu s Mielom, ali nije opravdavala to to je u tako kratkom roku, od dva mjeseca,
donijela odluku
o novom braku. Jedan dan je, da bi razgovarale o tako ozbiljnim pitanjima, svoju
prijateljicu izvela na ruak.
"Ti si luda, Aylin. ivot uope ne shvaa ozbiljno. Prvo Arap, kojem nisi znala ni
porijeklo, a ni rodbinu, zatim brak s hipi muem, te izgubljene godine provedene sa
starijim i oenjenim ovjekom." "To nisu bile izgubljene godine, Zejnep. To su bili
najljepi dani mog ivota, proivljeni veoma sadrajno."
"Dobro, a zato se sada ponovo udaje? Zar bi bilo loe da jedno vrijeme ovako
ivi, dok ne sazna to doista eli?"
"Ja vrlo dobro znam to elim. elim Miela. elim se udati i imati djecu. Vrijeme
prolazi, vrijeme za raanja istie."
"Zar se treba nasumce udati da bi se imalo dijete?"
"Zna da se ne udajem nasumce."
"Zar ti, Aylin, nikako ne moe gledati malo u daljinu? Ti si psihijatrica, dok je
Miel samo psiholog. Profesionalno si na viem mjestu nego on. Mukarci ne vole
poslovno biti nie od svojih ena. Uhvatit e ga kompleks manje vrijednosti,
ljubomora, poet e te maltretirati." "to ti sve pada na pamet! Zato bi Miel bio
ljubomoran na mene? I on je jedan od najboljih u svojoj brani."
"Moda, ali je po inu ispod tebe."
Je l' to mi idemo u vojsku, maco?"
"Ti si naviknuta na ljude iznad sebe. Kao to je bio Hajdar." "Uinila si sve da se
odvojim od Hajdara. Zar nisi ti ta koja me je gurnula Mielu?"
"Hajdar je bio oenjen. On je bio pogreka. eljela sam da hoda, da se zabavlja s
Mielom. Zaboravila sam da si ti zaljubljive prirode."
"Hajdar je bio jedan san, fantazija. Svjesna to radim, sada u se udati da bih
proivjela ivot, potujui i ljubei Miela. Osim toga, on je zreo mukarac, ne boji
se, kako ti kae, razlike u inu", ree Aylin. U njenom glasu, oima, srcu postojala
je jedna nevjerojatna iskrenost.

"Zaboravi to sam rekla, voljela bih da ovaj put bude sve u redu", ree.
Aylin je jako eljela dijete. Miel je imao dvoje gotovo odrasle djece i zbog djece je
prilikom razvoda imao velikih problema. Oboje su imali svoje poslove; morali su
raditi od ranih jutarnjih sati do sedam naveer, napravili su odreeni raspored u svom
ivotu. Aylin se pribliavala etrdesetima, a Miel je preao etrdesetu. Nije elio
ponovo prolaziti sve probleme s novoroenadi koja e vritati po kui, a to je u
njegovim godinama teko podnositi. Ali, nije mogao Aylin odvratiti od te ideje. Da
je odvrati od tih misli o djeci, pribjegao je jednom lukavstvu.
"Vidi, Aylin", ree, "nisam fanatik, ali sam veoma privren svojoj vjeri i tradiciji.
elim da se moja djeca odgajaju u idovskoj vjeri.
"Ne brini, odgojit emo nau djecu kao idove. Meni to uope nije bitno. Za mene
su, ionako, sve vjere svete."
"Postoje dvije prepreke. Prva, prema idovskoj vjeri dijete biva iste vjere kao i
njegova majka. Ovo je nepromjenjivo pravilo. A druga,
Nesrin nee dopustiti da ima neaka ili neakinju idovske vjere, mogla bi nam
dijete otrovati."
Aylin ga je prodorno i s nevjericom pogledala. Potom prasnu u smijeh.
"Ne brini, dragi, to u ja rijeiti s njom", ree.
Uz skromnu sveanost i u prisustvu djece i veoma bliskih prijatelja, Miel i Aylin
sklopili su brak u svojoj tek zakupljenoj kui.
Iznenadivi Miela, Aylin je priredila pravu idovsku svadbu. Prije vjenanja, bez
Mielovog znanja, obratila se na idovstvo. Mislila je da je tako uklonila najveu
barijeru koju joj je zbog djece Miel navodio.
Kada je saznao, Miel se okirao i prepao kako sada mora pristati na dijete, koje je
ona toliko eljela i zbog ega je i vjeru promijenila.
Pred rabina, koji e sklopiti njihov brak, Aylin je doveo Zejnepin otac, Fettah. Mu i
ena uli su pod runik, prouene su molitve, slomljene ae, otpjevane pjesme,
odigrani plesovi i, u veoma veselom i toplom okruenju, Miel i Aylin su zakoraili
u brak, u kojem e sretno ivjeti dugi niz godina.
Aylin je odmah ostala trudna, ali prvi pobaaj doivjela je u treem mjesecu. Dok su
je, uz jako krvarenje vodili u bolnicu, znala je da je izgubila dijete, ali nadu nije
gubila. Probat e jo jednom, jo jednom, jo jednom... Jednom je Aylin izgubila
toliko krvi da je zamalo umrla. Dugo nakon toga se psihiki oporavljala. Tijekom
braka s Mielom, Aylin e doivjeti jo est pobaaja, koji e je kotati nesnosnih
bolova i razoaranja, na kraju je odustala.
Na ljeto te godine u kojoj je imala pobaaj i bila u ivotnoj opasnosti, Aylin je
eljela ii u Istanbul. Namjeravala se upoznati s muevom obitelji, a isto tako i njega
upoznati sa svojim ocem. Miel je bio uznemiren zbog Nesrin, ali, nakon Aylininog
traumatinog pobaaja i doivljenog razoaranja, bio je spreman na sve to ona kae.
Nesrin je napisala pismo u kojem je saopila da Aylin eli primiti u svojoj kui u
Ankari. Miel je postao jako uznemiren. Sasvim opravdano, nije elio ostati u
Nesrininoj kui.
,,To e biti prilika za vae pomirenje. Zato bi me zvala u Ankaru da joj namjere nisu
iskrene?" ree Aylin. Miel je pristao jer nije imao izbora.
Demal-bej je ranije otputovao za Ankaru. elio je razgovarati s Nesrin i
onemoguiti bilo kakvo drsko ponaanje prema Mielu.
I Kasim-bej je, takoer, neprestano vrio pritisak na Nesrin da se prema Mielu
lijepo odnosi. Neuljudno ponaanje prema gostima nije njegov stil. Tako neto
Kasim-bej nikada ne bi mogao prihvatiti. Sve to joj je reeno, Nesrin je sluala oiju
prikovanih za strop i bez ikakvih komentara.
Da ne bi naljutila Nesrin, Aylin je odgodila istanbulske obaveze i krenula sestri koja

je ve sve pripremila za njihov dolazak i eka ih. Miela i Aylin na ankarskom

aerodromu doekao je Kasim-bejev voza i odmah ih odvezao u njihovu vilu. U
trenutku kada je pozvonila na vrata, Aylin je srce gotovo dolo u grlo. Sluga je
otvorio vrata, zaputili su se prema radnoj sobi; Kasim-bej, Nesrin i Demal-bej
doekali su ih na nogama. Kasim-bej je zagrlio i poljubio Aylin, rukujui se s
Mielom rekao; "Dobro doli." Nesrin je, takoer, zagrlila svoju sestru, a potom,
gledajui Miela, koji joj je pruio ruku, kao da je vidjela nekog groznog insekta i
mrtei lice, rekla; "Fuj!" i okrenula lea. Demal-bej je ublaio njenu neuljudnost
uz rijei: "Dobro doao, sine!" Poljubio je Miela u obraz, uzeo ga ispod ruke i
proveo do salona. Miel je bio zbunjen onime to je doivio. Na trenutak je pomislio
kako e izii iz kue i otii. Ali, starac koji ga je uzeo pod ruku preklinjao ga je
gotovo plaljivim glasom. "Nemojte joj zamjeriti. Nakon nesree je stalno takva.
Znate, vratila se iz mrtvih. Svi se ude kako je preivjela. Alah nam ju je podario i
mi je prihvaamo onakvom kakva jest." Potom je ugledao posramljeno Aylinino lice,
koja je ila iza njih. Usne su joj podrhtavale. Nedavno je, zbog gubitka krvi, umalo
ostao bez nje. Lice njegove drage supruge, koja je podnijela mnogo bolova nastojei
postati majka njihovog djeteta, bilo je bijelo kao zid.
"Ne tie me se Nesrinino ponaanje", pomislio je. "Besmisleni razlozi ne smiju biti
povod Aylininog uzrujavanja."
"Hajde, Aylin, iznesimo kovege u nau sobu, potom emo odmah sii", rekao je.
Miel nikako nije mogao zaboraviti zahvalnost koju je u tom trenutku ulovio u
Aylininom pogledu.
S Kasim-bejom na elu, svi ukuani su se silno trudili da na najbolji nain ugoste
Miela i Aylin. Naroito jedan mali konobar, Hulusi, koji se, posluujui ih i
gledajui im u oi, nikako nije odvajao od njih. Miel je veoma zavolio Demal-beja,
tog veoma zgodnog
starca. to se tie Demal-beja, on je bio sretan to je napokon stekao otmjenog zeta
koji govori njegov materinji jezik. Dilara je leprala. Uivala je uz tetu i tetka, koji ju
je razmazio. Djevojica, koja se nije mogla pred mamom maziti, gledala je da se to
vie okoristi tetinom ljubavi. Kad ode, ona e ponovo ostati sama.
Tijekom tih petnaest dana Nesrin niti jednu rije nije progovorila s Mielom. Miel
se, isto tako, ponaao kao da Nesrin ne ivi u toj kui. Iako su se meusobno gledali,
jedno drugo nisu vidjeli, nisu uli, nisu osjeali. Mielu je ovakva situacija u poetku
teko padala, a nakon nekog vremena se, ak, poeo i zabavljati. I on je Nesrin gaao
iz istog oruja, ponaao se kao da ona i ne postoji. A ostali su se ponaali kao da
uope ne opaaju situaciju. Nakon petnaest dana farsa je zavrena. Zajedno sa
Demal-bejom, Aylin i Miel su otputovali za Istanbul. Miel se osjeao kao da je
poloio najtei i najbesmisleniji ispit u svom ivotu.
To ljeto Gulekovi su Dilaru i Hulusija poslali u New York. Dilaru su upisali na
dvomjeseni teaj jezika. Djevojica je tek napunila devet godina i uope nije znala
engleski. Ipak se odmah prilagodila i provela najljepe ljetne praznike u svom ivotu.
to se tie Hulusija, on jo uvijek nije bio svjestan da je zapoeo avanturu, neto to
ak ni u snu nije mogao zamisliti. Vjerovao je da je kod porodice Nadowski doao da
bi obavljao kune poslove.
Tim i Greg su srijedu naveer i svaki drugi vikend provodili kod oca. Otkako je
Aylin ula u njihov ivot poeli su nestrpljivo iekivati noi u oevoj kui, ali to
ljeto kada je dola Dilara, praznici su se pretvorili u pravu zabavu.
Za ljeto su Aylin i Miel u Fire Islandu zakupili kuu na plai. Kada je Dilara
okonala svoj petotjedni teaj, poveli su nju i djeake u vikendicu kako bi uivali u
pravom obiteljskom ivotu. im bi ustali iz kreveta, oblaili su kupae kostime i
istrali na pijesak, gdje su ak i dorukovali. Od jutra do veeri su se natjecali, ili u

ribolovu, ili u vonji biciklom, ili u plivanju. U podne je Aylin djeci iznosila
ogromnu zdjelu punu morskih rakova. Tim, Greg i Dilara u ivotu nisu pojeli toliko
rakova i sladoleda koliko tog ljeta. Uveer bi rotiljali, pekli hrenovke, ribu ili
evapie, a kada bi se zamazali masnom hranom, trali bi pravo u more.
Pozivajui i djecu iz susjedstva, Aylin im je organizirala ak i zabavu "bacanja
torte". Mnogobrojna djeca su bezbroj torti neprestano bacala jedni drugima u lice,
toliko su se zabavljali, toliko su se smijali da je uveer Dilara imala greve u trbuhu.
Tim i Greg su se neprestano zahvaljivali Bogu na ovoj izuzetnoj promjeni u ivotu
njihovog oca, koji, obino nakon povratka s posla, nije elio nita raditi osim sjediti i
sluati klasinu glazbu.
Tog ljeta donesene su bitne odluke koje e utjecati na sve. Dilara, koja je prela u
etvrti razred, nakon petog razreda preselit e se kod Aylin i Miela. Naravno, ako to
dopuste Nesrin i Kasim-bej. Krajem ljeta, Dilara se vratila u Ankaru, djeaci majci, a
brani par Nadowski, s Hulusijem, svojoj kui. Imali su mnogo posla. Njihov
trogodinji ugovor o zakupnini kue bio je pri kraju. Bili su primorani traiti i novi
stan, a i nove urede. Iskoristivi sve raspoloive mogunosti, Aylin i Miel su kupili
stan na 60. istonoj aveniji s prekrasnim pogledom. A u 75. istonu aveniju, odmah
preko puta stana, preselili su svoje urede. Dva ureda i jedan salon za ekanje
ponovno e zajedno koristiti.
Tu zimu proveli su u selidbi i ureivanju novog stana i ureda, i u prireivanju zabava
"House Warming". Aylin je bila izrazito drueljubiva. Sprijateljila se sa svima u
bolnici u kojoj je radila, svi su je zavoljeli. Kako sa svim efovima, tako se dobro
slagala i sa svim lijenicima, pa ak i s medicinskim sestrama i istaicama. Tu zimu
u njihovoj kui gostiju nije nedostajalo. Ova drutvena aktivnost brzo se odrazila i na
njihov poslovni ivot.
Opet, na jednom prijmu vodei lijenik bolnice New York obratio se Mielu.
"Gospodine Nadowski", ree, "svi su u naoj bolnici uli za va ugled u Einsteinu.
Kamo sree da se i kod nas nalazi jedan cijenjeni psiholog kao to ste vi. Ako postoji
netko koga biste mi preporuili, rado bih posluao va savjet."
"Ako doista vjerujete u moj sud, mogu preporuiti sebe", ree Miel. Umjesto da
provodi cijeli Boji dan u Bronxu, biti u bolnici koja je veoma blizu stana, a i biti
skupa s Aylin...
Kada je poeo raditi u New Rochellu, Miel je kao i Aylin postavljen i za profesora u
Cornellu. Brani par Nadowski uspinjao se prema vrhu svoje poslovne karijere.
Njihov drutveni ivot i veze utjecali su i na posao, pa su pacijenti poeli nadirati u
bujicama. Dug za kupnju kue isplatili su i prije no to su predviali.
Krajem ljeta Aylin je ponovo zatrudnjela, ali je nakon nekoliko mjeseci ponovo
pobacila.
Tijekom etiri, pet godina u ovom braku gotovo nije bilo nikakvih nemilih dogaaja,
izuzev Aylininih pobaaja. Miel je pazio suprugu. Kua im je bila veoma lijepa.
esto su se susretali s prijateljima i poznanicima koje su voljeli i nalazili zajedniki
jezik. Imali su niz poznanika iz bolnice, a i iz drugih krugova. U New Yorku je bilo i
Turaka. Zbog njihove keri koja se tamo kolovala, veoma esto im je dolazila i
Betin i njen mu Ender. Povremeno je dolazio i dobri daida Hilmi, sa svojom
suprugom. Godine su prolazile u dinaminim poslovima i u zabavnom drutvenom
ivotu. Aylin kao da je pronala spokoj za kojim je godinama tragala.
Kada je Dilara dola ivjeti kod njih, njihova srea se uvrstila. Nakon konstantnih
pobaaja, Aylin se pomirila sa sudbinom. Dijete koje joj Bog nije podario, moda e
joj na ovaj nain dati Nesrin. Kako god je Lejla-hanuma prije toliko godina Nesrin
dala Aylin i kako god je Nesrin na nju gledala kao na svoje dijete, a ne kao na sestru,
Nesrin je, takoer, sada njoj davala Dilaru. Dilaru e voljeti kao roeno dijete,

obasuti je ljubavlju, panjom, strpljenjem, brigom, ukratko svim onim to moe

pruiti jedino roena majka.
Dilara je za stalno u New York dola prvoga rujna, nakon ljetnih praznika, koje je s
ocem i majkom provela u Adani. Te godine zavrila je peti razred osnovne kole.
Svoje kolovanje nastavit e kod tetke. Kasim-bej je elio da njegova ki dobro
naui jezik, a mislio je i da e biti dobro da Dilaru, koja se sve vie zatvarala u sebe,
udaljiti od Nesrin, koja ju je zbog lude predanosti sinu zanemarivala. Aylin je bila
jako sretna. Miel se, takoer, radovao to je Aylin, napokon, stekla dijete. Djeaci
su se ponovo susreli s prijateljicom s kojom su prije dvije godine proveli zabavno
ljeto.
Kao i prvi put, Dilaru su i prilikom drugog putovanja u New York ukrcali na avion i
predali stjuardesama. tovie, ovaj put s njom nije bio ni Hulusi.
Prije nekoliko godina Nesrin je u Saudijskoj Arabiji doivjela stranu prometnu
nesreu. Slomljena joj je bedrena kost, a lice unakaeno. Mjesecima je leala u komi.
Kada su lijenici ve izgubili nadu, polako se osvijestila i vratila u ivot. Ali, ono
njeno prelijepo lice postalo je neprepoznatljivo, a jedno oko se uope nije otvaralo.
Nesrinino lijeenje trajalo je godinama i bilo je krajnje mukotrpno. Poput mnogih
koji su doivjeli nesreu, i Nesrin se dala u potragu za smislom ivota i predala se
islamu. Jedno vrijeme se ak i odijevala prema islamskim propisima, klanjala i
okruila se hodama. Njezinu vjersku zanesenost u velikoj mjeri iskusila je i Dilara.
One godine kada je zavrila peti razred, Nesrin ju je cijelo ljeto tjerala da ui molitve
napamet, nauila je da uzima abdest, klanja namaz, a kada je krenula u Ameriku dala
joj je serdadu, maramu, tespih i Kuran.
Kada je krenula na aerodrom da doeka Dilaru, Aylin je osjeala jako nespokojstvo.
Umro je mu jedne od njezinih veoma bliskih prijateljica. Taj dan je trebao biti
tevhid. A da bi mogli doi i poznanici koji rade, tevhid je namjerno odgoen do
kasnih sati. Nije mogla dopustiti da to propusti. Za one koji ive daleko od
domovine, ceremonije poput ove imaju mnogo dublja znaenja. Aylin je trebala
odmah Dilaru odvesti kui, ili je povesti sa sobom. Kako e malu djevojicu odvesti
u kuu punu napetosti, u kojoj e se obavljati vjerska ceremonija i gdje e se plakati?
Isto tako, nije eljela ni da je odmah po dolasku ostavi samu u kui. Kako je to bila
loa podudarnost.
S dvije duge pletenice, tanka poput vrbove grane, Dilara se pojavila na vratima
aerodroma i pogledom u guvi traila tetku. enjivo su se nale u zagrljaju. Aylin
se napokon domogla svoje keri. Dok su se vozile autom, Aylin je djevojici
stidljivo objasnila situaciju. Bi li, moda, eljela s njom otii na tevhid?
"Voljela bih doi, teto", ree djevojica.
"Ali, draga Dilara, znaj da tevhid nije ba zabavna ceremonija djevojicama poput
tebe. Ako ti bude previe dosadno, ti odi u spavau sobu i tamo gledaj televiziju, ali
bez tona."
"Nee mi biti dosadno, teto."
Aylin i Dilara su ule u garau kue u kojoj e se obaviti tevhid. Aylin je parkirala
auto.
"Teto, hoe li, molim te, otvoriti prtljanik?"
"to e uzeti iz njega?"
"U koferu imam maramu i Kur'an. Hou to uzeti."
"to?" ree Aylin.
"Maramu i Kur'an..."
Aylin na trenutak pomisli da je pogreno ula. mirkajui, pogledala je u Dilaru.
Dijete je bilo veoma ozbiljno. Otvorila je prtljanik i izvadila Dilarin kofer. Kao da
je stavila svojim rukama, djevojica je nala ono to je traila. Pored marame i

Kurana, izvadila je i tespih.

Popeli su se gore i uli u kuu. Svi su sjedili na stolicama koje su bile poredane jedna
pored druge. Poela je molitva. Aylin je na sebi imala ljetnu haljinu na bretele s
cvjetiima. Glavu je pokrila Hermes maramom, koju je izvadila iz svoje torbe. Odjea
ostalih ena bila je kao i Aylinina. Dilara je oko glave omotala bijelu, oker amijicu;
pokrila je kosu i vidjelo se jedino malo, duguljasto lice. Otvorila je Kuran u krilu, u
ruke uzela tespih i, zatvorivi oi, zajedno s hodama poela ponavljati tevhid.
Prisutni u salonu su, jedno po jedno, poeli uoavati Dilaru. Gurkali su se i oima
pokazivali na nju. Nakon kratkog vremena svi su gledali u djevojicu. Dilara je znala
sve ono to tamo prisutni nisu znali. Ustaje na noge kada treba, predaje selam, potire
lice, sudjeluje u uenju ilahija i, u isti glas s hodama, ui dove. Aylin je bila
zbunjena.
Kada su se nakon tevhida vraale kui, Dilara joj je ispriala o svom vjerskom
obrazovanju, koje je tijekom cijelog ljeta stjecala pod Nesrininim nadzorom. to bi
Aylin rekla kada bi svako jutro klanjala sabah?
"Sigurno zna Dilara da namaz ne moe biti dovoljan da bi bila karakterna, moralna i
sasvim ispravna osoba, zar ne?" ree Aylin.
"Znam, teto."
"Ako si karakterna, moralna i sasvim ispravna osoba, Bog e te voljeti i ako ne
klanja namaz."
,,I to znam."
"Tada sama odlui. Ako eli klanjati, ti onda klanjaj. To je tvoj izbor."
"Postoji samo jedan razlog zbog koga ja klanjam."
"Koji je to razlog?"
"Obeanje koje sam dala mami."
Aylin je zaustavila auto i vrsto prigrlila Dilaru. "Ti si, Dilara, najbolji, najiskreniji
Boji rob na svijetu", ree. "Klanjala ili ne klanjala, Bog te veoma voli. Ti napravi
kako misli da je najbolje."
Dilarin dolazak jako je obradovao i Hulusija. Djevojica je donijela ivost u kuu, a i
Hulusi se domogao svoje stare prijateljice.
Dilari je ustupljena soba u kojoj su boravili djeaci. Kada bi srijedom i preko
vikenda dolazili oni, razastirali su paravan da bi, toboe, imali odvojene sobe.
Zapravo, toliko su divljali, toliko su se zabavljali da ih je Mici veoma esto morao
upozoravati.
Dobro su organizirali ivot. Aylin i Miel su tijekom tjedna ustajali rano, u veini
sluajeva su ve u sedam bivali na poslu. Zbog toga su se trudili da tokom tjedna
lijeu rano. Aylin bi prve pacijente poela primati oko sedam sati. To su, uglavnom,
bili profesionalci sa stresovima, koji su prije odlaska na posao, dolazili svom
doktoru. Miel je bio psiholog, a Aylin psihijatar. Zbog toga to kao psiholog nije
mogao propisati recept, pacijente koji su trebali lijekove Miel je upuivao Aylin.
Tako su mnogi postali njihovi zajedniki pacijenti. Ruali su ili u restoranu odmah
preko puta ureda ili u menzi bolnice New York. Tijekom objeda razgovarali bi o
problemima pacijenata, a to bi im ujedno bila i konzultacija. Primanje pacijenata
poslije podne nije se zavravalo prije est, sedam sati. Dva dana u tjednu drali su
predavanja u medicinskoj koli, koja je bila u sklopu bolnice. Aylin je predavala
uenicima, a Miel psiholozima koji su pripremali tezu.
Dilara je prva dolazila kui. Zavrila bi zadau, ekala da dou Aylin i Miel i usput
avrljala s Hulusijem. Kad bi doli kui, Miel bi sluao klasinu glazbu i oko sat
vremena bavio se Dilarinom zadaom. Potom bi sjedali za veeru, jeli ukusna turska
jela koja bi im Hulusi pripremio. Dok su objedovali, najvie su razgovarali o tome
to je Dilara radila u koli. A nakon veere gledali bi televiziju, sluali glazbu i rano

lijegali u krevet. Dilarino gledanje televizije zavravalo bi se u petnaest minuta do

deset. Noi i vikendi kada su dolazili djeaci protjecali su veselije. Preko vikenda su
veinom odlazili na izletita, uveer bi izlazili s prijateljima, a ljeti bi iznajmljivali
kuu na plai.
Postojale su noi i dani kada se Aylin paljivo pripremala. Djeji roendani, Boi i
Dan zahvalnosti bili su neki od tih dana. Aylin je roena kao muslimanka, potom
postala idovka da bi mogla postati majka, ali je najvie voljela obiljeavati vesele i
ivahne kranske praznike. Na laniu oko vrata je, pored 'maallah', nosila i kri, a
i idovsku zvijezdu. Imala je veoma jednostavno objanjenje. Sve ljude je stvorio
Bog. Ljudi su pronali razliite puteve za molitvu Bogu i ti putevi su etiketirani kao
razliite vjere. Bog je Bog svima. A Aylin je voljela sve ljude, bez obzira na njihovu
vjeru. Poloila je zakletvu da kao lijenik nee praviti razliku medu ljudima. Njeno
potovanje bilo je isto prema svim ljudima i prema svim vjerama. A dokaz za to bio
je na laniu koji je nosila oko vrata. Eto, Aylin je bila takva i Miel joj se divio.
Koliko god je bila izraena Aylinina ljubav prema ljudima, isto toliko je bila i luda
njena hrabrost kada joj mrak padne na oi. Naroito ako bi se uvjerila da je nekome
poinjena nepravda, nije postojalo nita to bi je sprijeilo da zatiti rtvu nepravde.
Jedne srijede naveer, Miel, Aylin i djeca krenuli su u mali restoran na veeru.
ekali su na semaforu, kako bi skrenuli u drugu ulicu. Odjednom je crni Cadillac,
koji je velikom brzinom dojurio iza ugla, udario u mali Volkswagen, koji je stajao na
semaforu, a u kome su se nalazili mladi mu i ena. Mladi je izaao iz Volkswagena
i zaputio se prema Cadillacu. U tom se otvorie vrata Cadillaca i izaoe dva tipa,
nalik na mafijae, zgrabie mladia, vratie ga u njegov auto i zalupie vrata. Sve to
odigralo se u jednoj sekundi. U drugoj sekundi Aylin se nalazila pored Cadillaca.
utala je vrata, akama lupala o stakla i vikala na sav glas. Dok je Miel doao do
nje, upalilo se zeleno svjetlo i auto je odmaglio.
Jesi li ti poludjela? Mogli su te ubiti!" povikao je Miel.
"Da sam ih se doepala, ja bih njih ubila", odgovori Aylin.
Bila je takva i u odabiru pacijenata. Nije se ustezala prihvatiti najtee pacijente, koje
nitko drugi nije imao hrabrosti primiti. Kada su joj poslali Laurie Crews, Miel ju je
preklinjao da ne prihvati tu pacijenticu.
"Ne moe se njoj pomoi, ona je dvanaest puta pokuala samoubojstvo. Ta djevojka
je beznadan sluaj", rekao je.
"Jesi li ti vidio tu djevojku, Miel?"
"Prelistao sam njen dosje, Aylin. Preklinjem te, ne uzimaj tu djevojku."
"Veoma mlada, veoma gnjevna. Da si je vidio, ne bi tako govorio."
"Nitko ne eli postati optuen zbog neke psihopatkinje koja je u svakom trenutku
spremna na samoubojstvo. Nedostaje ti pacijenata, Aylin? Tebe ekaju u redovima.
Umjesto nje, uzmi druga tri pacijenta kojima e biti od koristi. Ne troi vrijeme
uzalud, ne uzimaj tu djevojku."
"Postoji neto u oima te djevojke, Miel. Izgleda poput ranjene ivotinje. Sigurna
sam da joj mogu pomoi."
"Ti si nepopravljiva, Aylin", ree Miel.
Kada je poela lijeiti Laurie, Aylin je razmiljala jedino o tome moe lije odvratiti
od ideje o samoubojstvu i usmjeriti je nekoj drugoj fiksnoj ideji. Nije ni slutila da e
joj, kao sasvim zdrava mlada djevojka, jednog dana moi biti oslonac. Ali, Aylin je
sad imala djevojicu koja je bila na putu da postane mlada djevojka, i kako je mogla
da svoju ljubav ne da drugoj djevojci koja je svoje pubertetske probleme tek
prebrodila. Mada, doktori nisu morali iskazivati ljubav prema svojim pacijentima.
tovie, nisu ni trebali iskazivati. Bolesnici su dolazili lijenicima da bi ih pregledali,
usmjerili i uputili na pravi put. Meutim, Aylini je to bilo nemogue objasniti. Ona

je sa svakim svojim pacijentom ulazila u vezu ljubavi-prijateljstva-sudionitva, a

izluivala je i nadlene kada bi morala pisati izvjetaj. Eto, jo jedna takva veza je
poinjala: Laurie Crews.
U sluaju Laurie Aylin nee iznositi samo akademsko znanje; uloit e i svoje srce,
zato to se napokon doivljava kao majka.
Dilara je ula u vezu majka-ki, u koju ne bi mogla povjerovati ni da ju je u snu
sanjala. Sa svojom tetkom je bila bliska koliko to nikada nije bila s roenom
majkom. Iznosila joj je sve svoje probleme, bila prijateljica s njom i ludo se
zabavljala. Aylin, koja je u svemu bila vrlo tolerantna, jedino je u pitanju nastave
bila toliko nepopustljiva da je to, jednostavno, bilo nespojivo s njenim luckastim
karakterom. Apsolutno nije tolerirala slabe ocjene, inzistirala je na veoma urednim
zadaama. Miel je bio odgovoran za ostalo u kui. Odluivao je o vremenu
lijeganja, ustajanja, listi za kupnju koja se obavljala preko vikenda, o izboru kino i
kazalinih predstava; on se pitao koje filmove i televizijske programe, vezano za
njene godine, Dilara moe gledati, a koje ne moe.
Opet, Aylin je bila ta koja je usmjeravala drutveni ivot. Djevojicu je upoznala s
djecom iz zgrade; i njih, a i nekoliko Dilarinih prijateljica i prijatelja iz kole, esto
je pozivala kui.
U parku, u koji je otila da se igra, Dilara je jedan dan ugledala djevojicu koja je
govorila turski. Od tete je nauila da se bez ustruavanja treba predstaviti onima s
kojima se eli upoznati i da je to neto normalno. Zapravo, nije bilo lako da dijete
koje je odgojeno u skladu s anadolskim obiajima, koje je naueno da djeca ne mogu
priati bez doputenja i o svemu, i da se sa strancima apsolutno ne zapoinje
razgovor, pobijedi svoju zbunjenost, ali u njenim oima teta je bila idol i apsolutno je
bilo ispravno sve ono to je onu govorila. Prila je djevojici.
"ula sam te kako pria turski, i ja sam Turkinja", ree. Djevojica se zbunila i
otrala do ene s kojom je dola.
"Vidi, i ona je Turkinja! I ona je Turkinja!"
"Ja sam Dilara Gulek, idem u kolu Marymount."
"Ja sam Guldan Kirda. Moj otac je ambasador u Ujedinjenim narodima." Pruile
su ruku jedna drugoj. Malo su se igrale, potom se Dilara vratila kui. Aylin je
ispriala o susretu s djevojicom koju je upoznala.
"Kako se zove?" upita Aylin.
"Guldan."
"Ni sluajno nemoj rei da se preziva Kirda."
Dilara se zbuni. Kako je teta znala tako neto?
"Da se sluajno s njom nisi upoznala, upoznala bi je za dva dana. U etvrtak smo
pozvani na veeru kod njih", ree Aylin.
***
U meuvremenu, i Nesrin je, da bi vidjela Dilaru, povremeno dolazila i ostajala kod
njih. Jo uvijek nije razgovarala s Mielom. Ali, nije to smatrala preprekom da doe i
odsjedne u Mielovoj kui. Ta kua je bila kua njene sestre. Dolazi kada hoe,
ostaje koliko poeli. Nije obraala panju na Miela. Ionako je Nesrin dolazila
veoma rijetko, a nije ostajala vie od petnaest dana. Miel je uvjerio sebe da Nesrin
ima mentalnih problema, odluio je da zbog jedne luckaste ene nee povrijediti
Aylin i Dilaru. Katkad su se, meutim, dogaale zanimljive scene izmeu njih dvoje.
Kada bi boravila u New Yorku, Nesrin se nije uspijevala prilagoditi vremenskoj
razlici; do kasno u no nije mogla zaspati, u salonu bi gledala televiziju, a kada bi u
dvanaest, jedan, pola dva poeljela aj ili bilo to drugo, poela bi lupati na

Hulusijeva vrata. Hulusi je imao veoma vrst san, bilo ga je teko probuditi. Njeno
lupanje je jednu no probudilo Miela. Ustao je iz kreveta i izaao na hodnik. "to
nije u redu? Ne osjeate se dobro?"
"Ne."
"Zato budite Hulusija?"
"Da mi napravi aj."
Ja u vam napraviti aj. Vi se, molim vas, vratite u salon", ree Miel.
"Hou da mi Hulusi napravi aj."
"Hulusi je moj ovjek. Ne elim da se on budi u ovo vrijeme." "On je i moj ovjek."
"Nije, gospoo Nesrin. Godinama mu ja dajem plau. On je moj ovjek. Ne elim da
se Hulusi budi u ovo vrijeme. Ja u vam napraviti aj."
"Hulusi je moj ovjek, ali ako ti ve hoe napraviti aj, neka bude rijedak", ree
Nesrin, okrenu se i koketno krenu prema salonu. Miel je napravio aj, stavio ga na
posluavnik i donio.
"Stavi ga tu."
Spustio je posluavnik na stol. Nesrin je uzela gutljaj.
"Ne svia mi se", ree, "previe je gust."
Miel se bez rijei vratio u spavau sobu. I Aylin se probudila. Sjedila je na krevetu i
ekala ga. Upitala je to se dogodilo. Miel se nije mogao prestati smijati dok joj je
objanjavao. Toliko se smijao da se u jednom trenutku Aylin zbog toga ak i
uznemirila.
"Tiho i iz dubine postie svoj cilj, Nesrin", rekla je sljedeeg dana svojoj sestri.
"Malo je falilo da zbog tebe Miel izgubi pamet."
ivot u kui porodice Nadowski proticao je jednolino, spokojno i bez problema.
Nije bilo nikakvih nesporazuma. Sva djeca su bila sretna, ak je i Hulusi poeo rasti.
I bio je sretniji nego obino.
Miel je oboavao svoju suprugu. Aylin je odjednom osjetila dosadu od ove
prekomjerne sree i blagostanja. Prve znakove dosade prvo je uoila njihova
prijateljica Lejla, koja je stanovala nekoliko katova ispod njih.
Lejlin mu Ivan bio je Mielov kolega s koleda. Njih dvojica bili su bliski. Zbog
posla Ivan je esto putovao u druge zemlje, iao na dugotrajna putovanja. U
ogromnom gradu Lejla se guila u samoi i batrgala se u pubertetskim problemima
svoje keri. I ona je uvijek svoje probleme iznosila Aylin. Kada je jednom Aylin
dola kod nje na kavu, poela se jadati o odsutnosti svog mua, ali ju je Aylin
presjekla.
"Ti uope nisi ni svjesna koliko si sretna, Lejla", rekla je. "Ostaje ti vremena da
predahne. A to bi, molim te, radila da si na mom mjestu?" Lejla se iznenadi. "Zar ti
nisi sretna, Aylin?" upita.
"Ne mogu rei da sam nesretna, ali se ponekad osjeam kao da se guim."
Jedno vrijeme nisu razgovarale. Lejla se ustruavala zapoeti razgovor. Bojala se da
ne uje neto to ne eli uti.
"Nemoj me pogreno shvatiti. Miel nije nita kriv, ali ja sam se umorila da kao stroj
uvijek u isto vrijeme radim iste stvari", ree Aylin.
"Otii na odmor", uzvrati Lejla.
"Nije to neto to moe rijeiti odmor. Mnogo vremena provodimo skupa. Zajedno
lijeemo, zajedno ustajemo, zajedno idemo na posao, zajedno se vraamo. Zajedno
jedemo, zajedno radimo. Moramo napraviti neto odvojeno."
"to, naprimjer?"
"to ja znam. Kamo sree da u Mielovom ivotu postoji neka ena."
"Jesi li ti poludjela, Aylin!"
"Vjeruj mi da bi to bilo dobro. Zna, Lejla, da sam se i seksa zasitila. Da ima neku

drugu u svom ivotu, Miel se tada ne bi ljutio na mene zbog moje nevoljnosti."
"Da ti nema nekog drugog?" upitala je Lejla umirui od straha.
"Nikada", odgovori Aylin. "Naprotiv, ja se elim drati malo podalje i od mukaraca,
i od ljubavi, i od seksa. Tako sama, samcata."
"Lako je to rei", ree Lejla. "Kada bi Miel stvarno naao neku drugu, kada bi ti
ostala sama, samcata, onda bih te vidjela."
Ni jedna od njih nije pridavala vanost tome. Ono o emu su to jutro priale, Lejla je
smatrala kao uzajamno jadanje dviju susjeda na svoje mueve. Nije tome pridavala
previe panje. Meutim, Aylin je ve analizirala emocije koje je to jutro prvi put
izrekla i poela sluati samu sebe. Nakon toga se sklad njihovog spokojnog, sretnog i
lijepog doma nekako poeo naruavati.
Prvi problem stvorio je program njihovog ljetnog odmora. Aylin je traila da zakupe
vikendicu u South Hamptonu, Fire Islandu ili u bilo kojem izletitu u blizini grada.
Zbog toga to mu je tih godina bila potrebna velika svota za trokove kolovanja
sinova, Mielu nije preostalo novaca za iznajmljivanje kue.
"Ne elim i ljeto i zimu provoditi u istoj kui", ree Aylin. Ja sam iz Istanbula. Ni mi
nismo bili bogati, ali uvijek bismo ljeto provodili u vikendici. Ja sam tako navikla."
"Ti, ako eli, idi na ljetovanje u Istanbul."
"Ne priaj gluposti, Miel. Kako moe rei tako neto kada zna da ne mogu
napustiti svoje pacijente?"
"Kako i ti moe traiti tako neto kada zna da ne mogu zakupiti vikendicu dok
sinovi malo ne narastu?"
Potom su navalili problemi vezani za programe preko vikenda. Aylin je svakog
vikenda eljela ii kod prijatelja koji su stanovali na Long Islandu, a Miel pak nije
elio svaki vikend provoditi za volanom, na viesatnom putovanju i u prometnoj
guvi.
"Pa zar ti, zaboga, ne uiva u zelenilu, drveu, moru?!" povikala je Aylin jedan dan.
Miel je nastojao ostati smiren.
"Ne", rekao je. "Za mene vikend nije ni drvo, ni more, a ni zelenilo. Nemam potrebu
za tim da bih se psihiki odmorio. Za mene je vikend spokojno protekli..."
"Sati provedeni sjedei izmeu etiri zida i sluajui onu prokletu glazbu, je 1'
tako?!"
Miel nita nije odgovorio. Tog vikenda Aylin je s Dilarom otila u Boston kod
Suzan i Nur Jalmana. Po povratku, zatekla je kuu u cvijeu. Miel je nastojao
popraviti njihove odnose. Pomirili su se. Ali, u njihovoj kui vie nije bilo one stare
atmosfere.
Kada je uveer dolazio kui i sluao glazbu s gramofonskih ploa, Aylin, koja je
prije voljela ovu glazbu, ili se pak pretvarala da je voli, s aom vina u rukama
povlaila bi se u svoju sobu, a vrata vrsto pritvarala kako je ne bi ula. Miel je, isto
tako, pretjerano reagirao na Aylinino svakodnevno opijanje nakon povratka s posla.
Zapravo, za onoga koji cijeli dan slua probleme problematinih ili se bavi luacima,
nije moglo biti nita normalnije od toga da, radi relaksiranja, nakon povratka kui,
popije au, dvije alkoholnog pia, ali Miel uope nije tolerirao alkohol, zbog toga
to je mnogo loeg doivio od prve ene, koja je imala problema s alkoholom, i to
se iz neposredne blizine upoznao s najuasnijim licem alkoholiara. Aylinina jedna
aa bijelog vina bila je dovoljna da Miela izbaci iz takta. Osim toga, Miel nije
reagirao samo na izlaske preko vikenda, poeo je reagirati i na tjedne izlaske.
Sevgi Gonul bila je njihova prijateljica koja je veoma esto dolazila u New York.
Prilikom svakog dolaska neizostavno bi se javila Aylin, pravili bi programe za
izlazak na veeru ili u kazalite. Prilikom posljednjih nekoliko njezinih dolazaka
Miel se drao po strani.

Kada bi ga upitala; "Zato ne ide Miel? Nee li platiti, Sevgi nas poziva", Aylin
bi u veini sluajeva dobivala isti odgovor:
Moram ustati rano."
I u kui su poeli sve manje razgovarati. Kada bi ostajali nasamo, atmosfera bi
postajala zategnuta. A u krevetu Aylin bi se pretvarala da spava, ili bi govorila da je
bolesna. Miel jednom nije mogao otrpjeti.
"Ali, Aylin, ti ovaj mjesec ima tono etvrtu menstruaciju", rekao je.
Aylin prasnu u smijeh. Ovaj put, meutim, problemi su se toliko nagomilali da ih
nije bilo mogue poravnati smijehom ili okretanjem na alu.
"Aylin", ree Miel. "Ti si nesretna i nespokojna. Sve se to odraava na na brak. to
je to to te onespokojilo? Ima nekog drugog u svom ivotu? eli li razvod?"
"Niti imam nekoga u ivotu, a niti elim razvod."
"to onda hoe?"
"Miel, kaem da se izvjesno vrijeme oslobodimo jedno drugoga. Zajednitvo koje
svaki brani par moe preivjeti za petnaest, mi smo preivjeli za pet godina. Previe
vremena provodimo skupa."
"Hoe li da razdvojimo ordinacije?"
"Ne."
"Zna to, Aylin? Stvarni razlog tvoje nevolje je sasvim drugi. Moj novac tebi nije
dovoljan. Ne mogu ti priutiti onakav ivot kakav bi ti eljela imati. A to je jo
traginije, ja nikada i neu imati vie novaca nego to sada imam. Ja sam zadovoljan
svojim ivotom. Ne eznem za vikendicom, vikend-klubom, ili za tim da imam
najluksuzniji auto. Ne elim ni egzotina putovanja. Meni je dovoljno ono to imam.
Ali tebi nije dovoljno. Volim te, ali nezadovoljstvo te mijenja, postaje svadljiva i
mrzovoljna. Prestala si uivati u voenju ljubavi. Poela si se opijati. Govorim ti to
zato to te doista volim, to ti elim dobro; problem moemo rijeiti samo na jedan
nain, vraanjem na stari nain ivota."
"Ne moemo se vratiti starom ivotu. Meni je jako dosadno, Miel."
"eli li rastavu?"
"Ne!" povikala je Aylin. "Kako si okrutan. Ne elim ak ni uti za razvod. I ja volim
tebe. Ali preklinjem te, promijenimo na jedno vrijeme na nain ivota. Odrasli smo
i zreli ljudi. Provedimo jedno probno razdoblje, bez razvoda."
"Kako da to izvedemo?"
"Dopustimo jedno drugome dva dana u tjednu."
"to da dopustimo?"
"Pravo na slobodu. Dopustimo si da radimo ono to poelimo. Ti e, naprimjer, tu
no izai s nekim na veeru, ja u, moda, izai u operu."
"Zar ne moemo ii skupa?"
"Ne dolazi u obzir. Sr stvari je uspjeti napraviti neto odvojeno. ivjeti, a ne biti
zalijepljeni jedno za drugo."
"Ali mi smo u braku, Aylin."
"Ali se, isto tako, i brak veoma brzo troi, Miel. Govorim sve ovo da bismo spasili
na brak."
"Ti, dakle, doputa da ja s drugom izlazim na veere, je l' tako?" "Naravno."
"Eee, to jo mogu uiniti tu no? Moda nakon veere moemo otii i na ples."
"Zato da ne."
"Eh, u to doba smo ve u timungu. Mogu li da kaem 'idemo sada kod nas, popijmo
jedno pie i kod kue. Moja ena veoma lijepo posluuje'."
"Ne, to ne dolazi u obzir. Naravno da ene nee dovoditi u ovaj stan. Ali, zato
moe ii u hotel ili njenoj kui."
"A ti? Hoe li i ti tako raditi?"

"Do toga u vezi s krevetom da. I ja mogu izlaziti na veere, koncerte, u kino, bar, na
ples."
,,A potom?"
"Nema nita potom. Zar mi nisi govorio da me obuzela nezainteresiranost i da si me
zbog toga slao ginekologu da nade neko rjeenje za to. Trenutano mi uope nije do
seksa."
"A ako bude?"
"Tada u doi tebi."
"Ti, dakle, doputa da ja budem s drugom enom, je l' tako?" "Da."
"Nee uope osjeati ljubomoru?"
"Apsolutno."
"Jesi li sigurna?"
"Veoma sigurna."
"To znai da ti mene doista ne voli, Aylin", ree Mici. Glas mu je odavao
ozlojedenost. "Tvoja ljubav prema meni je zavrena. Bilo to da uinim, ja to ne
mogu oivjeti. Najbolje u svemu ovome je razvod."
Aylin je poela plakati. Izgledala je bespomono. Nastojala je uvjeriti Miela. Miel
apsolutno nije pristajao na odvojeni ivot, a Aylin, isto tako, na razvod. Nije previe
navaljivao na nju. Zapravo, ni on nije elio razvod, priao je sve to samo da zastrai
Aylin. Donio je odluku da sve prepusti prirodnom slijedu dogaaja. Aylin je bila
sigurna da je Miel nee prevariti, a ako pak i prevari, mislila je da e to biti neto
prolaznog karaktera. Miel je ve godinama bio jedini mukarac kojem je vjerovala,
na koga se oslanjala, u koga se uzdala i koga je voljela.
Nikako ga se nije mogla odrei. Ali, osjeala je dosadu. BILO JOJ JE DOSADNO!
Njen duh je dobio krila, neprestano se upinjao, ali nikako nije mogao poletjeti.
Moda je i ona trebala analizu, psihijatra. Ali, situacija je bila toliko komina; svi
doktori su bili njihovi prijatelji. Tko joj je od njih mogao rei da sebi nade
ljubavnika, da promijene sredinu, da se iz tog bunila jedino tako moe izvui?
Za ispovijest Aylin je odabrala Emel. I Emel je, kao i Lejla, ve odavno bila svjesna
oluje koja se pribliavala braku para Nadowski. Zajedno sa svojim muem, Emel je
bila medu prijateljima s kojima su se najee viali. Ostale su vesele, zanosne noi
u kojima se plesalo, sviralo na gitari i klaviru. Ljudi su starjeli. Starei su postajali
tii, ivot je postajao jednoliniji. Svatko se uio pokoriti svojoj rutini. Osim Aylin.
Aylin je uvijek eljela letjeti na najveim visinama. A i letjela je. Nitko od njenih
devet, deset najbliih prijatelja i prijateljica s kojima se viala nije imao karijeru kao
to je imala ona. Uz to, godinama je, takoer, bila i u vrhu profesije. Bila je jedna od
najtraenijih, najuspjenijih i najskupljih psihijatrica u New Yorku.
"Zar se ne zadovoljava uspjehom koji ti je donio posao?" upitala je Emel.
"to e biti s mojim privatnim ivotom? S mojim emocijama, strastima?"
"Kao da nema privatnog ivota! Ima veoma zgodnog mua koji te voli, koji ti je
predan."
"Kamo srede da nije toliko predan. Moda bismo trebali jedno drugome malo
dopustiti disati... moda bi da sam ostala suoena s opasnou da u ga izgubiti... sve
ilo drukijim putevima."
"Pliva u veoma opasnim vodama, Aylin. ovjeka kao to je Miel brzo e neka
zgrabiti i odvesti. Poslije e ti biti veoma ao."
"Ne brini se, nee on otii. Mi smo, doista, dubokim vezama vezani jedno za drugo.
Ali, ponekad osjeam da u se uguiti. Samo da mogu malo odahnuti... Pomozi mi,
Emel."
"to trai od mene?"
"Upoznaj ga s nekom."

Jesi li ti poludjela?!"
"Molim te kao Boga, Emel. Ti si moja najstarija prijateljica. Ovo ne mogu rei
nikome drugom. Upoznaj ga s nekom koja e mu se svidjeti. Da se malo udaljimo
jedno od drugoga. Bit e to dobro za nas oboje."
"Jako e se kajati, Aylin", ree Emel "razmisli jo malo o tome."
U njihovoj kui se poeo primjenjivati dvodnevni dopust. Miel je na to gledao kao
na Aylininu glupost i, zbog toga to je znao da to na kraju nee ii, elio je da jedno
vrijeme igra po tim pravilima.Tko zna, moda e ovu branu krizu rijeiti to to e
njegova supruga jedan, dva dana, moi raditi ono to eli. Zar u tom sluaju ne bi
vrijedilo pokuati?
Srijedom i petkom naveer poeli su odvojeno izlaziti. U veini sluajeva Aylin se u
baru sastajala s nekim od pacijenata koje je eljela izbliza upoznati, i daleko od
Mielovih optuujuih pogleda pila au, dvije bijelog vina. Zbog toga to je znao da
kad je u pitanju pie nesvjesno pretjeruje, Miel je, zapravo, bio zadovoljan zbog odvojenih izlazaka u barove. I on je znao da svatko tko radi Aylininim tempom
zasluuje malo pia da se opusti. Ono to je Miela ivciralo isto koliko i pie bilo je
ispijanje tog pia s pacijentima. S tim u vezi postojala su i stroga pravila. Ali, Aylin
se ionako nikada nije osvrtala na pravila. Ona nije poznavala pravila kada je mislila
da je pacijentu potrebna posebna panja. Zanimljivo u svemu tome je da su bolesnici
s kojima je neslubeno bila u vezi brzo postizali psihiku uravnoteenost i zdravlje.
"Zar otvaranje bolesnika, pronalaenje i oslobaanje njihovih bolova, strahova
skrivenih u dubinama njihovog srca ili u podsvijesti, nije najvee umijee
psihijatara? Otvaraju li se bolesnici lake u sterilnim prostorijama ureda, ili na
mjestima na kojima e se osjeati spokojno?"
Naspram ove logike, njene kolege su ili utjeli, ili su se pozivali napravila".
"Zanemarivat u pravila sve dok ona nita ne vrijede."
"Moe imati problema."
,Ja sam spremna na taj rizik. Psihiko zdravlje mojih pacijenata hitnije je od pravila
koja su nametnuli luaci."
Nije bilo mjesta prigovoru ovako kristalno jasnoj logici.
Svoje noi dopusta Aylin je u veini sluajeva provodila izlazei s pacijentima u bar,
na otvorenje izlobe, ili na koncert, shodno njihovim sklonostima.
Miel je nekoliko puta ostao kod kue, ali je potom poeo sam odlaziti kod njihovih
zajednikih prijatelja. I oni su te besmislice prihvatili kao Aylinine prolazne hirove.
Dogaalo se da je i Miel povremeno na veeru izvodio neku poznanicu. to god da
su radili u noima dopusta, po povratku kui, ili sljedeeg dana sve bi ispriali jedno
drugome. Aylin je veliki znaaj pridavala nastavku njihovog meusobnog potenja.
Ako jedno od njih ue u neku emocionalnu vezu, o tome e izvijestiti drugu stranu.
Je li, moda, mislila da e na taj nain sprijeiti da stvari izmaknu kontroli?
Poetkom studenog Aylin je saznala da se rak na pluima njene prijateljice Suzan
proirio i na mozak. Izbezumila se. Gotovo istih godina se i njena majka borila s
rakom i bila je poraena u toj borbi. Sada se druga ljepotica, Suzan, uhvatila ukotac
s rakom. Da se nalazi u beznadnoj situaciji, osim Suzan, znale su sve njene
prijateljice. Da bi s njom provela Boi i Novu godinu, iz Istanbula je u Boston
dolazila Betin. Aylin je Boi eljela provesti s njima u Bostonu. Suzan e trebati
ohrabrenje. Nesrin je takoer donijela odluku da Novu godinu provede u New
Yorku. Bilo to da kae, Aylin je znala da nee moi promijeniti Nesrinine planove.
Dok se grila od bezizlaznosti, dosjetila se. Ponekad su preko vikenda odlazili kod
Emelinih u New Jersey. Emel i njen mu bi, takoer, kod njih prespavali kada bi
dolazili u New York, u operu ili na neki prijam koji bi kasno zavravao. Telefonirala
je Emel. "Ostavim li Nesrin i Miel u istom stanu, dogodit e se krvoprolie", rekla

je, "molim te da Miel kod vas provede boine praznike."

Emel se veoma obradovala.
"Pozovi jo i neku poznanicu za Miela", rekla je Aylin.
"Zna to, ja se u to ne mijeam."
"Zar ti, Emel, kada poziva goste na veeru ne nastoji da bude isti broj mukaraca i
ena? isto zbog pristojnosti. Nee se osjeati usamljen ako bude neka ena pored
njega."
***
Miel nije ravnoduno prihvatio to to ga je Aylin ostavila samog preko Boia i
otila, ali i on je znao daje Suzan bila veoma bolesna. Umjesto da ostane s Nesrin,
opredijelio se da ide kod Emelinih. Ako nita, igrat e brid s Faulom. Odvezao je
Aylin na aerodrom, uzeo bocu Beaujoulais vina i krenuo za New Jersey.
Na veeri je bilo prisutno dosta Emelinih prijatelja i prijateljica. Tom prilikom Mici
se upoznao s Barbarom. Bila je punana, plavua, pametna i zabavna ena.
Godinama je ve razvedena, a pisala je filmske kritike u jednom asopisu za
umjetnost. Za boinu no svi su se veoma dobro zabavljali. I Miel i Barbara
naizmjenino su svirali klavir, izlagali svoja umijea, pjevali boine pjesme i
plesali.
Miel je vikend proveo kod Emelinih, a Barbara je dolazila i sljedeih dana. Igrali su
brid i scrabble. Miel se, zbog Nesrin, nije htio vraati dok ne doe Aylin. Kod
Emelinih je ostao do Nove godine. Barbara je svaku no donosila kasete novoizalih
filmova. Gledali su ih na videorekorderu. Veza koja se razvijala izmeu Miela i
Barbare nije mogla promai Emelinim oima.
Zato to je osjeala nelagodu zbog toga, odluila je popriati s Mieiom. "Aylin i ti
nai ste veoma dobri prijatelji", ree. "Paul i ja osjeamo krivicu zbog toga to smo
te upoznali s Barbarom."
Jesi li znala da Aylin ve due vrijeme navaljuje da sebi naem prijateljicu?"
Emel nita nije odgovorila.
"Sada mi reci zato osjea nelagodu? Ja sam, eto, uinio ono to je Aylin eljela."
"Ne elim biti instrument u tom poslu. Vjerovatno postupa tako da bi na neki nain
kaznio Aylin. Ne misli ozbiljno."
"Zar ne bi bilo sramotno i nepravedno koristiti drugu osobu da kaznim Aylin. Ja sam
krajnje ozbiljan", ree Miel. Isti dan je napustio Emeline i preselio se kod Barbare.
Kada se drugi dan nove godine Aylin vratila u New York, kod kue je zatekla samo
Nesrin. Preko telefona je od Emel ula za neka nemila zbivanja, ali to nije shvatila
previe ozbiljno. Svoje osjeaje uope nije odavala do Nesrininog odlaska. Mislila je
da se Miel ne vraa zbog toga to je Nesrin bila tu. Sreom, otila je nakon dva
dana. Kada se, unato Nesrininom odlasku, i dalje nije pojavljivao, pozvala ga je da
nakon posla doe kui i popriaju o novonastaloj situaciji. Poslije zavrenog posla,
kui su se vratili skupa.
"Hajde priaj to si uinio u mom odsustvu? Jesi li se proveo?", ree Aylin.
"U tvom odsustvu uinio sam ono to si stalno eljela da uinim. Naao sam
djevojku."
"Hoe li me upoznati s njom?"
"Mislim da neu."
"Kakva je?"
"Ugodna."
Je li ugodnija od mene?"
"Molim te, Aylin."

"Je li?"
"Nije. Ja sam siguran da se neu upoznati sa enom koja je ugodnija od tebe. Ali sam
isto tako siguran da ona na mene vie obraa panju nego ti. A to mi odgovara."
"Jesi li se zbog toga preselio u njenu kuu?"
"Prije svega, nisam elio biti vie kod Emelinih. Drugo, nisam elio biti pod istim
krovom s Nesrin i tree, preselio sam se zbog toga to mi se svidjelo provoditi noi s
Bobby"
"Dakle, spava s tom Bobby, enom mukog imena?"
"Zar to nije neto to si oduvijek eljela? Da mi drugu gurne u naruje."
"Ali ti, isto tako, nikada nisam rekla da ustane i da se seli u njenu kuu. U naoj
nagodbi, takoer, nije bilo ni zaljubljivanja."
Ja se nikada nisam nagaao s tobom."
"U redu. Tada se smjesta vraaj kui."
Ja nisam tvoja marioneta", ree Miel. "Mislila si da konce moe povlaiti kako ti
hoe. Mislila si da sam prema tebi tako slab da u ii kada me ne eli, a dolaziti
kad god me pozove. Ma koliko volio svoju suprugu, ni jedan dostojanstven ovjek
to nikada nee uiniti. Zavreno je. Nema nikakvog dogovora!"
"Ti si jedan nitkov. Izdao si na dogovor. I na brak. Ja tebe nikada nisam prevarila.
Ali ti... ti... proklet da si."
Aylin je prvo bacila na pod vazu koja je stajala na stoliu ispred nje, a potom i sve
drugo to joj je bilo pri ruci. au vina nanianila je u Mielovu glavu, ali se uspio
izmaknuti; aa se razbila o zid, a vino prolilo na sve strane. Krajnje smirenim
korakom Miel je krenuo prema vratima. "anje ono to si posijala, Aylin", ree i
izae.
Aylin se prvo derala na sav glas. Potom je glasno poela plakati. elina pesnica joj
je pritiskala srce, stezala i drobila ga. Sreom, ni Hulusija, a niti Dilare nije bilo kod
kue. Dilara je otila na spavanje kod Kirda, a Hulusi je imao slobodne dane. Sama
i vritei na sav glas, ispraznila je svu bol srca. Ispraznila je bocu vina, glava joj je
pucala. Popila je i dva optalidona.
Kada je ujutro vidio da Aylin nije dola na posao, Miel je nazvao. Nitko nije
odgovarao. Po tajnici je poslao kljueve do Lejle. Kada je Lejla izala gore, Hulusi je
tek stigao i kao lud se okretao nasred salona pretvorenog u bojno polje. Aylin je bila
u krevetu. Nakon tolikog umora, pia i bola od protekle noi, nije se mogla ni dii iz
kreveta. Glava joj je pucala. Lejla joj je napravila jaku kavu, istopila alkaseltser u ai
vode i dala joj da popije.
"Miel me napustio", ree Aylin iznurenog glasa.
"To si i zasluila."
Aylin je poela plakati. "Nisam htjela da bude tako, Lejla."
"Ah, Aylin, mislila si da sve moe drati pod kontrolom. Mislila si da Miela moe
usmjeravati. On nije jedan od tvojih pacijenata." "to u sada?"
"Zar mi nisi uvijek govorila 'Lejla, ti si poput moje mame, dri mi lekcije kao ona'.
Posluaj me bar jednom, Aylin. Ne nasri na Miela. Ti si graditelj ove situacije i
jedino ti opet moe sve ispraviti. Jedno vrijeme ga ostavi na miru, nemoj
prigovarati, ni sluajno ne spominji razvod."
"A tko spominje?!" povikala je Aylin. Suze su na njenom licu iscrtale crne puteve.
"Hajde se sada priberi. Idi na posao, budi hladnokrvna. Vrijeme e sve rijeiti", ree
Lejla. "Zar bi Miel slao meni kljueve da te ne voli, da ne misli na tebe? Nasmrt se
uplaio jutros da ti se nije to dogodilo."
Mielova veza s Barbarom nije potrajala dugo, ali se nije ponovo vratio ni Aylin. Bio
je veoma ljut na nju. elio joj je dati lekciju. Jedno kratko vrijeme je dolazio kui,
boravio u djejoj sobi, a potom je, do rjeavanja svog stambenog pitanja, preao kod

Lejlinih. Njegov boravak kod Lejlinih malo je i Aylin namjestila. Znala je da e ga

Lejla i Ivan tjerati da promijeni miljenje i da se pomire. tovie, u istoj zgradi e ga
moi i ee viati.
Ova formula je i Mielu odgovarala. Bit e blizu ureda, a moi e se okoristiti i
Hulusijevim uslugama.
"Ti, doista, ne zna to eli, Aylin", rekao je Ivan. "Zar nisi ti bila ta koja se
dosaivala zbog toga to ste i na poslu, a i kod kue kao sijamski blizanci. A sada te
raduje to to ne ide daleko od kue."
Nakon to se Miel preselio kod Lejlinih, Hulusi je svako jutro silazio kod njih;
poeo je glaati Mielove koulje i hlae, a ve odnosio kui na pranje. I Aylin je
gotovo dva puta tjedno silazila kod Lejlinih na veeru, ili na pie. Dakle, nisu se
potpuno rastali. Inae, Aylin i Miel se nikada nee ni rastati u pravom smislu rijei.
ak i i nakon mnogo godina, nakon to su se razveli, odvojili urede i sklopili
nove brakove, jednom tjedno e se sastajati, odlaziti na ruak, jedno drugo e
upoznati s novim branim partnerima i sve probleme i ushienja uvijek e
meusobno dijeliti.
Nakon to Miela nije mogla vratiti kui, Aylin je odluila ponovo organizirati svoj
ivot. Zapravo, gorko se kajala zbog toga to je mua udaljila od kue, ali pri pomisli
na mogunost da ponovo s Mielom ivi na isti nain, osjeala je kao da se gui.
Zbog toga to ve odrasla, ni djeca vie ne dolaze srijedom na spavanje, kao nekad.
Inae, Grega su poslali u Europu na kolovanje, a i Tim je odrastao.
Naao je djevojku, ivio svojim ivotom.
Aylin je nekoliko puta organizirala obiteljske veeri kao nekad, ali Miel ak ni za to
vie nije bio jako zainteresiran. Nije dopustio da Aylin razvodnjava situaciju. Ako je
ve Aylin bila ta koja je htjela ivjeti odvojenim ivotom, morala je onda pristati na
uvjete koje donosi razdvajanje. Zbog toga to je bila preoptereena nastavom i
zadaom, Dilara je, takoer, dolazila kasno kui. U veini sluajeva uila je u
kolskoj biblioteci.
Kada je Aylin ostala sama u ogromnom stanu, njenom zapomaganju odazvali su se
daida i daidinica. Hilmi Bajindirli i njegova
supruga Rozi odluili su neko vrijeme ostati u New Yorku, kako bi Aylini, koju su
mnogo voljeli, bili oslonac u ovim tekim danima.
Hilmi je imao mnogo poznanika u New Yorku. Nakon to su se smjestili u Aylinin
stan, da je oraspoloe, poeli su organizirati male kune prijmove i jedne od tih noi
Aylin je upoznala daidinog prijatelja Georgea Kronera.
George Kroner bio je stariji ak i od Hilmija. Bilo je sasvim oito da je imao neto
vie od sedamdeset godina. Bio je porijeklom Maar, krajnje elegantan gospodin,
otmjen i ugodan sugovornik. Bio je enskaro kojem su se sviale lijepe ene. Vidno
se zbunio kada je ugledao Aylin. Djelovao je kao da je pronaao veoma rijedak
dragulj. Pred njim je stajala mlada ena, koja je bila i lijepa i armantna, poput
manekenke, a i kulturna, inteligentna i s karijerom. Kroner je bio spreman da pod
Aylinine noge prostre cijeli svijet i to uope nije krio.
Miel je uvijek govorio: "Ova djevojka ima neto veoma udno. Kada ude u neko
drutvo, u istom trenutku kao da se stvara neki elektricitet izmeu nje i najstarijeg
prisutnog mukarca. Odmah ih pronalazi, najvie obraa panju na njih i zapanji ih."
"Nee vjerovati, ali medu velikim brojem prisutnih, opet sam pronala najstarijeg
mukarca. Nudio mi je sve to mu je padalo na pamet. Ja sam izabrala putovanje u
Japan", rekla je Aylin Mielu, kojeg je vidjela kada je jednu no sila kod Lejle na
pie.
"Ako ti je ponudio brak, zato nisi prihvatila? Ti voli starije", odvratio je Miel.

"Da me toliko zanima brak, ne bih se rastavljala od tebe."

"Ako trai ljubav, uzbuenje i zabavu, onda si nadi mlaeg ljubavnika."
"Postoji mnogo toga i izvan seksa to ljudi mogu dijeliti. Meutim, to je teko
objasniti onima poput tebe koji u vezama jedino seksu pridaju vanost", ree Aylin.
Nakon to je popila kavu, ustala je i otila. Lejlinim oima nije promakla Mielova
utuenost i neraspoloenje.
"to je to? Jesi li ti to ljubomoran, Miel?", upitala je.
"ao mi je to uzaludno troi ivot."
"Zar se njen ivot uzaludno troi zbog jednog putovanja u Japan?"
"to e raditi s nekim tko je vrnjak njenog oca? Zar nije mogla nai nekog
prikladnijeg?"
"Bi li tada bio zadovoljniji i raspoloeniji, Miel? Mislim da si ljubomoran zato to i
u njen ivot netko ulazi."
"Moda je i to", ree Miel.
"To znai da jo uvijek voli Aylin."
"Naravno da volim. Sve ovo nisam ja zapoeo, to zna."
"emu onda taj va djeji inat? Dvije predivne osobe koje se doista vole, uspjean
dugogodinji brak i poslovni ivot. Jeste li ludi, to li?" Lejla je sjela nasuprot
Miela, uhvatila ga za ruke i poela plakati. Nije mogla prihvatiti da njeni prijatelji
na tako nenormalan nain okonaju brak.
"Aylin ti je ostavila otvorena sva vrata. Ti si ih sva, jedna po jedna, zatvarao njoj u
lice. Nisi bio zainteresiran ak ni za veere srijedom s djecom. A sada meni govori
da je voli. Koje glupo dostojanstvo." Suze su kao dva potoka tekle niz obraze. Miel
je bio pogoen tim izjavama.
"Ako ova djevojka ude u neku vezu, onda nema povratka natrag. Dobro razmisli,
Miel", ree Lejla.
"Mislim da nee ui u vezu s Kronerom."
"Ja ne mislim, ja znam. To izmeu njih je samo prijateljstvo. Svoje posljednje dane
starac eli provesti na putovanju s lijepom i pametnom enom. Ali ti si porijeklom iz
Turske, i ne samo sa starijim ovjekom, ti ne bi mogao podnijeti ni da tvoja ena
putuje u Japan ak ni s mrtvim mukarcem. Ovo ti je posljednja prilika, Miel. Dobro razmisli i pouri."
"Vratit u se kui, ako ona odustane od ovog putovanja", ree Miel.
S papuama na nogama, Lejla je pojurila van, trala je prema liftu. Kada je stigla na
trideset sedmi kat, da bi ula u stan koji je tako dobro poznavala od uzbuenja je
krenula na suprotnu stranu hodnika. Na brzinu se vratila natrag, zalupala na vrata,
uporno zvonila. "to se dogaa, zaboga, tko je?" oglasio se Hulusi iznutra.
Ja sam, ja. Otvori vrata, Hulusi."
"to je, gospoo Lejla? Dolje se neto dogodilo?" upita Hulusi. "Neto se dogodilo
gospodinu Ivanu?"
"to loe? Dogodilo se dobro, ono najbolje! Gdje je Aylin?"
"U svojoj sobi, da je pozovem?"
"Nemoj je zvati, odoh ja do nje", ree Lejla. Krenula je prema Aylininoj sobi, a za
njom i Hulusi. Pokucala je na vrata ne oekujui odgovor, uletjela unutra. Zalupila je
vrata ispred nosa Hulusiju, koji je znatieljno ekao ispred njih.
"Moramo priati, Aylin!"
Aylin je sjedila ispred ogledala i veoma paljivo minkala oi. Jednim okom
obojenim i krupnim, drugim tek spremnim za minkanje, zaueno je pogledala
svoju prijateljicu. Preglasnu glazbu na radiju utiala je Lejla.
"Sluaj me, Aylin, pusti sada minku", ree.
"Za pola sata doi e Kroner po mene. Idemo u Russian Room."

"Za pola sata moda e biti neto sasvim drugo. Sluaj me", ree Lejla, "Aylin, ako
odustane od putovanja u Japan, Miel je spreman da se vrati kui... Ne gledaj me
tako, znam da ne moe povjerovati, ali tako je. Znam, Aylin, koliko ti je stalo da se
Miel vrati. Hajde namai i druge trepavice, pa da siemo dolje. Ne, ne! Neka on
doe gore, bolje je."
Hulusi se ispred sobe pretvorio u uho, nastojao je uti ono to se govorilo unutra.
Nakon dvadeset minuta Lejla je izala iz sobe, vukui papue po podu, krenula
prema vratima, zatvorila ih za sobom i otila. Sav zbunjen, Hulusi je ostao gledajui
za njom. Kada se spustila na svoj jedanaesti kat, Lejla kao da je ostarjela jedanaest
godina. Bila je iscrpljena. Skrivajui pogled od Miela, izustila je tiho: "Ne odustaje
od putovanja u Japan."

H UL US I
Zgromljeni Hulusi prisjeao se svog prvog dolaska u New York; u kuu obitelji koja
se upravo raspada. U avionu je, ne skidajui pogled, neprestano gledao u nebo. Poput
tek oeljanog pamuka oblaci su u grupama, na tisue njih, prolazili ispod, iznad,
slijeva, zdesna. elio je ispruiti ruku i dohvatiti ih, ali nije bilo kvake kojom bi
otvorio prozor. Kada je djevojicu koja je sjedila pored njega upitao; "Zar se ovaj
prozor ne moe otvoriti?" Dilara se toliko smijala da je Hulusi osjeao kajanje zbog
postavljenog pitanja. ,,U ovoj obitelji su svi pametnjakovii", pomislio je u sebi, "oni
su svi takvi, od sedam do sedamdeset sedam godina." Ali, Hulusi se, eto,
zahvaljujui toj obitelji, kao dodirnut maginim tapom, naao u takvim zbivanjima
u koja nije mogao ni u snu povjerovati... Zadesila ga je nenadana srea. Letio je za
Ameriku. Da su mu samo prije tri mjeseca rekli: "Hulusi, sine, ii e u Ameriku",
sasvim je sigurno da bi odgovorio: "Na glavu vam pao kamen velik koliko i ja. Vi se
sprdajte sami sa sobom, bezbonici."
Da bude predmet izrugivanja bila je Hulusijeva nepromjenjiva sudbina. Isto kao i
njegove zelene oi, kao mlijeko bijeli ten bez dlaica, brada koja nikako da se pojavi,
rast koji je bio gotovo statian, i grube ale bile su neodvojivi dio njega, a, isto tako,
i brzo reagiranje na sve to mu se kae, jer je pretpostavljao da to sigurno krije neko
ponienje ili podsmijeh. Jedva obuzdavi elju da dohvati oblake i da se njima umije,
Hulusi je u glavi uobliavao prvo pismo koje e napisati ocu.
"Cijenjeni oe", pisat e, "nakon to sam se rastao od vas, autobusom sam stigao u
Istanbul. Putovanje je proteklo bez problema. Odmarali smo u Boluu. Na predahu za
ruak jeo sam punjenu ribu, riu, zdjelu jogurta i stalno sam mislio na vas."
Razmiljajui o obitelji, Hulusija odjednom spopade sjeta. Zapalio je cigaretu.
Stjuardesa koja je prolazila pored njih odmjerila je Hulusija osuujuim,
prekoravajuim pogledom. Rukom je gurnuo Dilaru i pokazao na stjuardesu.
"Ona ne zna tvoje godine", ree Dilara. Oboje su se poeli cerekati.
Prema njihovom izgledu, devetogodinja djevojica i od nje malo povei djeai
sami su, prvi put u svom ivotu, putovali avionom u Ameriku. Ostalim putnicima
izgledali su prilino udno. Ona, kao peruka njena djevojica, duge smee kose sa
ikama i mravi djeak gotovo istoga rasta, koji se ponaa kao da je odrastao.
tovie, ni jezik nisu znali. Sa stjuardesama su se nastojali sporazumjeti pokazujui
papir na kojem su bile ispisane reenice poput "Molim vas au vode, aja...".
Gdje je ankiri, a gdje Amerika!? Povremeno ni Hulusi nije mogao povjerovati u
ono to mu se dogodilo. Eto, Bog, koji mu je uskratio jedan hormon mukosti, nije
tedio na putu u Ameriku. Stalno je mislio na svoje seljane i smijao se u sebi. Svi su,
isto tako, znali da je na putu za Ameriku. Uope mu nije bilo mrsko, iz Ankare je
otiao u ankiri, obiao cijelo selo, pozdravio se i halalio sa svima. Medu njima je
vjerojatno bilo i onih koji su govorili: "Kamo sree da sam i ja bio eunuh, pa da idem
u Ameriku."
Kada se 1951. godine Hulusi rodio kao etvrto dijete u obitelji, njegova majka se
prilino snudila ugledavi da je opet djeak, a oekivala je da e, nakon tri djeaka,
doi jedna djevojica s kojom e podijeliti kune poslove. Ali, Hulusi je bio
posluno i mirno dijete. tovie, svojim zelenim oima dugih trepavica bio je i
najljepi medu braom. Odrastao je tiho i mirno, ne uznemirujui majku. Meutim,
iako su, s vremenom, svi Hulusijevi vrnjaci, pa ak i oni mlai od njega, uli u
pubertet, kod njega se nije dogaalo nita.
Prvo su ga poela ismijavati braa kod kue, potom oni iz mahale, a napokon i cijelo
selo. Niti mu se glas mijenjao, niti su mu rasle dlaice, a niti je rastao. ak nije imao

razvijen ni osjeaj mirisa. Seoski momci, Hulusijevi vrnjaci, nakon stasanja za

vojsku naputali su selo. Njega ni u vojsku nisu uzeli. Postao je seoska "cura
Hulusi". Kada je njegov djed gore na padinama prodao njivicu odvojio je malo novca
i za unuka, i otac i sin su se spustili na lijeniki pregled u An- kam. Hulusi je prvi
put vidio tako veliki grad. Nije mogao povjerovati vlastitim oima. Premda, sudbina
je Hulusiju dala priliku da vidi jo mnogo velikih gradova.
Operacija, u koju se Hulusi mnogo uzdao, nije dala oekivani rezultat. Nakon
operacije trebalo je nastaviti dugotrajno lijeenje lijekovima, a nakon nekog vremena
trebalo je obaviti i jo jednu operaciju.
Po izgledu kao slabani djeak od dvanaest, trinaest godina, Hulusi je stigao u
dvadesetu. U njegovom mozgu nije funkcionirala jedna lijezda koja je pokretala
hormon mukosti, meutim njegov racio, zdrav razum i dalekovidnost funkcionirali
su kao sat. Prije no to se s ocem vratio u selo, dugo je razmiljao. Dobio je nadimak
djevojka Hulusi, postao predmet izrugivanja seljanima. Trebao bi tu ostati, raditi,
zaraivati. A u Ankari nije bilo nikoga tko je znao njegove godine.
Kada se odluio za ivot u Ankari, Hulusi se neko vrijeme bavio ienjem obue.
Potom mu je jedan zemljak namjestio da obavlja sitne poslove u hotelu Gul Palas, u
kojem je i sam radio. U ovom hotelu na Bulevaru Ataturk uglavnom su odsjedali
poslovni ljudi iz Anadolije. Dok je obavljao sitne poslove za njih, Hulusi je, s druge
strane, osvajao njihova srca rijeima veim od njegovoga uzrasta, sluao to priaju,
a i uzimao dobre napojnice. Za relativno kratko vrijeme ovaj zelenooki momi
dugih trepavica postao je maskota hotela. Pri dolasku u hotel, gosti su pitali za
Hulusija i traili da ih on slui. Konano je i Hulusi bio zadovoljan svojim ivotom.
Rijeio se kompleksa koje je zadobio u selu, a i dep mu je osjetio novac. Vrtio se u
drutvu nekoliko mladia, koji su, mada godinama mlai od njega, izgledali odraslo.
Majstorskim pripaljivanjem cigareta i zrelom priom, neprimjerenom njegovom
izgledu, pobrao je simpatije. Zbog toga to nisu znali njegove stvarne godine,
njegovi su ga ankarski prijatelji smatrali "mangupom". Ali, dokle je jo mogla trajati
ova obmana? Hulusi se plaio da, kada proe nekoliko godina, ne postane sprdnja
Gul Palasa.
Pred kraj druge godine, neki su poeli primjeivati da se kod Hulusija, za kojeg se
oekivalo da e ui u pubertet, ne dogaaju nikakve tjelesne promjene; niti mu se
pojavljivala brada, a niti mu je glas postajao dublji. Ovaj put Hulusiju je u pomo
pritekao drugi zemljak. Brat njegovog tetka radio je kao vrtlar kod jedne poznate
obitelji. Kua Gulekovih je u odreenim razdobljima primala toliko gostiju da ih je,
ne etiri-pet, nego ak i deset pomonika teko podmirivalo. Upravo u jednom
takvom razdoblju zemljak mu je predloio novi posao. Zar Hulusi ne bi mogao uzeti
dozvolu iz hotela i neko vrijeme raditi u kui gospodina Kasima Guleka?
Ovaj prijedlog je doao u pravo vrijeme, jer se Hulusi nalazio u nemoguoj situaciji.
Kolege, koji su s njim radili u hotelu, poeli su navaljivati da ga odvedu u javnu
kuu i prirede mu prvo seksualno iskustvo. Ako pone raditi kod Gulekovih, to
pitanje e se rijeiti samo od sebe. Nije upitao ak ni koliko e ga plaati. Ionako je
znao da ni jedna plaa nee moi nadomjestiti napojnice koje je dobivao u hotelu.
Nisu bili bitni novci, a ni posao koji je obavljao. Postigao je potovanje. Nitko mu se
nije rugao, nitko ga nije oslovljavao s "djevojka Hulusi". Nitko mu se nije
podsmjehivao, ni u lice, a ni iza leda. Nitko ga nije saaljevao. Hulusi je bio spreman
platiti svaku cijenu, samo da to moe potrajati. to se tie trenutne cijene, bila je
bijeg iz hotela, prije no to se njegova tajna ne otkrije. Prihvatio je posao, ostavio je
svoj leaj u hotelu, kolege i napojnice i otiao u pomonu zgradu vile Gulekovih, da
dijeli sobu s Durmuom.
Kua je, doista, bila prenatrpana. Nije se znalo tko ulazi, a tko izlazi. Pored onih to

su dolazili na konak, od ranih jutarnjih sati do ponoi, svakodnevno je ulazilo i

izlazilo na desetine osoba. Durmu mu je priao da je kod svih politiara tako, skoro
da se ponosio neprekidnim dolascima i odlascima.
Dok je Hulusi u poetku trkarao za sitnim poslovima, kuhar je veoma brzo uoio
njegovu spretnost i inteligenciju i unaprijeen je da radi u kuhinji. Prvo je radio kao
kuharov pomonik; izrezao je velike koliine luka, ogulio nebrojeno mnogo
krompira. U meuvremenu, veoma esto je iznosio svoje miljenje, iako glavni kuhar nije htio odavati poslovnu tajnu, osjetljive i vane toke dobrog kuhanja.
Na to, Nesrin-hanuma zatrai da ovaj lijepi momak pristojnog izgleda posluuje za
vrijeme objeda. Hulusi je, inae, imao malo znanja o posluivanju, to mu je ostalo
iz hotelskih dana. I taj posao je s uspjehom obavljao. Hulusi, koji je od vrtlara, preko
pomonika kuhara, uznapredovao do konobara, prilikom svake promjene mijenjao je
i svoju odjeu.
Bio je dobro raspoloen. Novac koji je zaraivao nije bio kao onaj u hotelu, ali u
ovoj kui nikoga nije zanimao njegov nepromijenjeni rast ili njegova golobradost;
nisu mu postavljali pitanja na koja nije elio odgovarati. U ovoj kui niti je bio
"djevojka Hulusi", a niti Hulusi koji je trebao narasti, odlakaviti, ili ii u javnu kuu.
Bio je Durmuev roak, toliko...
***
Bio je topao ljetni dan. Halima-banuma dala se na generalno sreivanje kata na
kojem su se nalazile spavae sobe. Kuhar je dobio zadau da priprema specijalitete iz
Adane koja se iznose posebnim gostima. Hulusiju je skrenuta panja da obue istu
koulju i da stavi kravatu. Ova trka i amor po kui trajali su ve odavno. U posjet je
iz Amerike dolazila Nesrin-hanumina sestra i tek vjenani mu.
Hulusi, koji brzo sazna novosti, iz onoga to se pria po kui ve odavno je saznao
da novoga zeta Nesrin-hanuma nee toplo doekati. Novi zet je psiholog, to god da
to znai, koji ivi u Americi, idov i porijeklom je iz Istanbula.
Unato svim Kasim-bejevim molbama i umijeu uvjeravanja, njegova ena nije
odustajala od svog inata. Njena sestra se nije trebala udati za idova. Nikada joj nee
oprostiti. Nikada u ivotu Hulusi nije vidio idova. S obzirom na to da se i Nesrinhanuma toliko protivila, idov bi, najvjerojatnije, trebao biti neto veoma runo,
nosato, pogrbljeno. Napetost, koja je ve nekoliko dana vladala u kui, djelovala je i
na Hulusija. Kao i svi ostali, i on je s nestrpljenjem oekivao goste. Jedino to mu
nije bilo jasno je to to se Nesrin-hanuma tako pedantno priprema. Kada je to upitao
Halimu, odgovorila mu je: "Kako si ti glup. Ove pripreme se vre radi Aylinhanume, a ne zbog njenog mua, idova. Hanuma najvie voli svoju sestru... Nakon
Mustafe, naravno!"
Hulusi vie nita nije razumio, sve mu se pobrkalo. Sestra koja se mnogo voli, njen
nepoeljni mu, voljeno muko dijete Mustafa i ki Dilara, koja je odgurnuta u
stranu. Gospodin Kasim, kojega su svi potovali iz nekog udnog potovanja
pomijeanog sa strahom, tresao se kao prut, i Nesrin-hanuma na koju ak ni on nije
mogao utjecati... Istini za volju, zanimljiva obitelj.
Jo juer je uo, kada im je servirao aj. Gospodin Kasim preklinjao je svoju
suprugu: "Molim vas, Nesrin-hanumo, dogodilo se, eto. Uope vam ne pristaje loe
postupanje s gostom. Urazumite se, molim vas." Hulusi je donio presudu; Nesrinhanuma bila je malo udna.
Obavljene su sve pripreme, u dvoritu je postavljen stol za aj. Gospodin Kasim je
svoj auto poslao na aerodrom. Konobarski sako koji je dan prije oprao i ispeglao
Hulusi je navukao na sebe, kosu namoio kolonjskom vodom s mirisom limuna i

zaeljao. Servis za aj je poredao po posluavniku i odnio u dvorite. Posadio se

ispred vrata i ekao.
"to si se ukipio kao strailo u itu", ree Halima, "idi u kuhinju i pomozi. Hajde!"
Zbog Haliminog pametovanja Hulusi je propustio dolazak Aylinhanume i njenoga
mua. Ali, vidio je goste malo kasnije kada je izaao u dvorite da bi servirao aj.
Odjednom je pomislio da sanja, kada je, s ajnikom u rukama, prolazio kroz vrata
biblioteke koja gledaju na dvorite. U stolici od bambusa sjedila je najljepa ena
koju je vidio u svome ivotu. Ne samo uivo, takvu enu nije vidio ni u amerikim
filmovima. Otvorenih usta zastao je na pragu.
"to si blenuo, sine, ohladit e aj."
Glas Nesrin-hanume ga je prenuo, doao je k sebi. Krenuo je i pogledom traio
grbavog mua. Mu Aylin-hanume nije mogao biti zgodni ovjek koji je sjedio
nasuprot gospodinu Kasimu. On uope nije sliio na idova. Ako je to doista on,
onda bi ova Nesrin-hanum trebala biti dobro zvrknuta. Kada se, poto je posluio aj,
vratio u kuhinju, Hulusi je izgledao kao oamuen ljepotom, koja ga je tresnula
poput amara. Za tren oka je otrao u toalet i jo jednom zalizao kosu. Ako je Bog
odgovoran za parove koji su stvoreni jedno za drugo, onda je ovaj put, doista, obavio
dobar posao. Hulusi je upravo tako mislio. Ruku na srce, koliko god da je, svojom
plavom kosom, lijepim stasom, vitkim tijelom prekrasnog oblika, gospoda Aylin zraila oaravajuom ljepotom, pored nje je, svojim visokim stasom, irokim ramenima,
savrenim linijama lica i dubokim glasom, pristajao njen mu, gospodin idov. Za
slabanog Hulusija tankog glasa, odlike Miela Nadowskog bile su odlike koje treba
imati idealan mukarac i nemogue je da negdje na svijetu postoji neki brani par
koji je zgodniji od Aylin i njenoga mua.
Tijekom tri dana Hulusi je ulagao napore da prikrije svoje oduevljenje. Dobrovoljno
se prihvatio da obavlja sve usluge za oba gosta, neprestano je iao za njima. U kui
je postojala jo jedna osoba, koja se, u najmanju ruku koliko i Hulusi, radovala ovom
posjetu: djevojica Dilara.
Od trenutka kada njena tetka zakorai u kuu Dilara biva obasuta ljubavlju i panjom
na koju nije bila naviknuta. Razoarala je svoju majku koja je oekujui sina rodila
ker, a roenjem brata njen presti je vidno naruen. Pod utjecajem Kasimovog
porijekla iz Adane, Nesrin se predala vjetru tradicije svojstvene istonim i junim
dijelovima Turske, koja je uvaavala muku, a zanemarivala ensku djecu. Svoju
njenost, panju i ljubav usredotoila je na sina.
U biti, Kasim-bej nije imao negativan odnos prema enskoj djeci, ali je bio i veoma
star, a i zauzet otac. Dilara je rasla kao dijete koje nije osjetilo neku naroitu ljubav i
panju. Bila je tako dobre naravi, tako je zrelo postupala da nije uope osjeala
ljubomoru prema ljubavi i panji koju je uivao njen brat, a gajila je potovanje
prema majci, koja se drala daleko od nje i prema ocu kojeg nije esto viala.
Aylininim dolaskom prvo e nastupiti velike promjene u njenom svakodnevnom
nainu ivota, a potom i u cijelom ivotu. Inae, Aylin je Dilaru od samog njenog
roenja stavila na mjesto svoga neroenog djeteta. Za nju je bila vezana emocijama
mnogo dubljim od ljubavi koju bilo koja teta moe osjeati prema svojoj neakinji.
Moda je osjetila iste emocije prisvajanja, zatite i stavljanja sebe u ulogu majke
koju je iz dubine srca osjetila Nesrin u trenutku kada je prvi put ugledala svoju
sestru. Njena sestra joj nije kao njihova majka rekla "ovu bebu sam za tebe rodila,
Aylin", ali kao da je znala da e joj ovo dijete jednoga dana biti blisko koliko i
roeno dijete.
Svome muu dugo vremena nije htjela rei da je svoju udnju za djetetom koje nije
mogla roditi, odluila utaiti Dilarom. Zapravo i Mielu je ista ideja pala na pamet.
Ve nakon nekoliko dana provedenih s Dilarom jako ju je zavolio. Nije bilo teko

zavoljeti krajnje osjeajnu, inteligentnu djevojicu koja je za svoje godine pokazivala

izuzetnu zrelost. U svakodnevnom ivotu Kasim-bej bio je toliko zauzet da
jednostavno nije mogao odvojiti vremena baviti se malim djetetom. Dijete steeno u
poodmaklim godinama je veoma volio, ali je kao ovjek od misije bio prisiljen svoje
vrijeme odvajati za poslove. Stranaki kolege, delegati, zemljaci bili su u njegovoj
kui od ranih jutarnjih do kasnih veernjih sati. Osim toga, sati odvojeni za slubene
prijmove, ambasade, diplomatski kor, materijali koje je trebao iitati, tekstovi koje
je morao napisati, putovanja, konferencije...
Aylin je duboko odahnula kada je vidjela da Miel sasvim iskreno podrava njen
prijedlog koji je ona bojaljivo iznijela. Sada je preostalo uvjeriti Nesrin i Kasimbeja. Ubrzo se saznalo i to da e u prekrasnom stanu u koji su se namjeravali
preseliti nakon vjenanja, Aylin i Miel trebati pomonika. Nisu eljeli sami praviti
jelo kada se umorni vrate s posla, nisu ak htjeli ni razmiljati o tome to e jesti.
Inae, tijekom dana morali su ruati ili u restoranima ili u bolnikoj menzi. Ali, zar
bi bilo loe da ih, kada uveer udu u kuu, eka jedan topao obrok? Posluga koja i
preko noi boravi u kui, izdatak je koji u New Yorku mogu podnijeti jedino
milijarderi. Ali, Miel i Aylin bili su iz Istanbula. Odrasli su u sredini u kojoj se
pomonici te vrste nisu smatrali luksuzom. Aylin je zamolila sestru da joj nae i
poalje nekoga.
Dilarino i Hulusijevo kolo sree se, otprilike, poelo okretati u isto vrijeme. Dok je
obitelji Nadowski, Hulusi poslan da slui, Dilara je poslana u svojevrstan probni
posjet, da jednom vidi zemlju u kojoj e nastaviti kolovanje nakon prvog dijela
osnovne kole i da vidi hoe li kod Aylin biti sretna ili ne. Dilara je imala tek devet
godina.
Dilaru i Hulusija na aerodromu su doekali i Aylin i Miel. Dilara se bacila u naruje
svojoj teti. vrsto ju je zagrlila. Hulusi se jedva othrvao elji da je i on zagrli.
Osjeao se kao da e mu srce pui od prevelike sree i uzbuenja.
Dilara i Hulusi sjeli su na zadnje sjedite auta. Ovaj grad u svjetlima djevojici je
izgledao kao grad iz bajke. Neprestano je s oduevljenjem gledala rijeku auta koja je
tekla pored njih, visoke zgrade iji vrh nije mogla vidjeti. Ali, Hulusi nije ivio u
bajci, nego u snu. Jesam li moda umro i doao u raj?" upitao je sam sebe. Kada je
proao kroz neopisiv mete raznobojnih svjetala, preko udnih elinih mostova, i
stigao na trideset sedmi kat jedne visoke zgrade, Hulusi je ugledao najvelianstveniji
prizor u svom ivotu i ostao zapanjen. Sa svih strana kue, svijet je bio prostrt pod
njegovim nogama. Iz ovakve perspektive jedino je Bog mogao vidjeti Zemlju. Sva
svjetla grada bila
su mu nadohvat ruke, kao da e se, opremljen nekom nepoznatom snagom, otisnuti
dolje, u onaj blistavi raj, ako se samo malo promoli kroz prozor. S velike, velike
visine promatrao je osvijetljeni grad, a njegova dua pretakala se iz njegova malena
tijela koje nikako da se razvije.
Od Helene, koja je preko dana dolazila istiti, veoma brzo je nauio poslove koje e
obavljati, upoznao okolne mesnice, trnice,
istionice. Kune poslove poput glaanja, pranja vea, kuhanja i posluivanja veoma
dobro je nauio jo dok je bio u Ankari. Ubrzo je popunio Helenino mjesto i sve
poslove poeo samostalno obavljati.
U meuvremenu, poeo je pomalo uiti i jezik. Uveer je, nakon zavrenih poslova,
paljivo iitavao knjige na engleskom, koje mu je dala Aylin.
Prvo razoaranje u Americi doivio je prilikom Dilarinog povratnika u Tursku. Kao
da je odlaskom ove male djevojice prekinuta i posljednja veza s domovinom. Kada
je otila, zatvorio se u sobu i potajno plakao. Poslije njenoga odlaska postao je i
osamljen. Aylin i Miel izlazili su u devet, a vraali se u veernjim satima. Hulusija

su upoznali s Nazimom, kuharom iz turske ambasade i konobarom Haimom. U

slobodnim danima poeo se viati s njima i obilaziti grad. Sav novac koji je tjedno
dobivao, osim deset dolara, slao je kui, ocu i majci. Nikakvih trokova nije imao,
osim cigareta koje je poeo puiti u sedmoj godini.
Hulusi je imao dvadeset pet godina kada ga je Aylin poela ispitivati zato je
nerazvijen. Ve odavno se prestao optereivati tim pitanjima, ali hanuma je bila
uporna. Odvela ga je dvojici lijenika i u tri razliite klinike. Nainjeni su rentgenski
snimci, provedeni hormonski testovi, lako sasvim uvjeren da nee biti nikakve
promjene, Hulusi je krajnje posluno iao tamo gdje ga je Aylin vodila. Ve je znao
da ona ne odustaje od onoga to naumi. Ili su od vrata do vrata; nalazi su se toliko
nagomilali da nisu mogli stati u fascikl. Utvrena je definitivna terapija za Hulusijev
problem zvan "Callmum Syndrome". Tri puta tjedno injekcija i svaki Boji dan
tablete. etiri tablete kotaju 134 dolara.
"Gospodo Aylin, da mogu dati toliki novac, to bih u osamnaestoj godini uinio u
Ankari", rekao je Hulusi.
Ja u dati novac za lijekove. Ti ih samo redovito uzimaj!" odgovori Aylin.
Prije terapije, napravili su fotografije sprijeda i sa strane, pribiljeena je Hulusijeva
visina i teina. Injekcije je davala osobno Aylin, ali, kada je nakon nekog vremena
vidjela da se zbog toga Hulusi osjea nelagodno, nauila ga je da sam sebi daje
injekciju. Hulusi je osjeao zadovoljstvo to je nauio jo jedan posao. U sluaju
potrebe, moi e se od sada baviti i davanjem injekcija. Bio je siguran da se nee
moi razviti, ali je pristao na terapiju samo da bi zadovoljio Aylin.
Nakon osam mjeseci Hulusi je osjetio odreene promjene na sebi. Bubuljice su
navalile na njegovo lice. Kao da je dobivao i na visini.
U danima kada nije radio, izlazio je u grad s Haimom. Kada bi Haim u hotel
odvodio djevojke koje bi nalazio po odreenim ulicama, on bi veinom ekao u
nekom kafiu. Kada bi zavrio, on bi ga, tek toliko da se neto pria, upitao: "Kako
je bilo, burazeru?" Nije ak ni sluao Haimovu detaljnu priu. Zato da slua
naslade i emocije koje nikada nee osjetiti. Kako su mu samo njegovi u selu uporno
nastojali doarati miris rue, zemlje, suhe kravlje baljege, miris bijelog luka. On nije
znao, i nije se ivcirao zbog toga to ne zna. Ali, ljudi su bili tako neosjetljivi prema
emocijama onih s tjelesnom manom. Preko pitanja koje je Haimu postavljao iz
nune pristojnosti, Haim, takoer iz nune pristojnosti, nije prelazio; priao bi i
priao.
Jedan od onih koji se kao lud obradovao Dilarinom povratku i preseljenju u New
Yorku nakon godinu dana, pored Aylin, bio je takoer i Hulusi. Sam sebe je stavio
na mjesto stvarnog brata i zatitnika ove djevojice, sam sebi je stavio u zadatak da
se brine o njoj, da je titi u ovoj tuoj zemlji. Upozoravao ju je da u restoranima i
koli pogrekom ne jede svinjsko meso. Prilikom serviranja bilo kojeg mesa
upozoravao ju je svojim posebnim znakom stavljanjem ruke na srce: "Ovo nije
svinjetina, moe slobodno jesti." A kada je poeo pretjerivati, meu njima su nastali
odreeni problemi.
"Dilara, tvoja teta ponekad meso pee na vinu. Kada bude tako, ja u te unaprijed
obavijestiti, a ti e rei da nee jesti meso. U redu?"
"to ti, Hulusi, ima protiv vina?"
"Muslimani ne piju vino. Ako ti mama uje, jako e se naljutiti."
"Moja mama voli i pije vino. I ti to zna."
"Nema veze, moja obaveza je da pazim na tebe."
"Kad si ve toliko protiv alkohola, zato onda pije viski i votku?"
"Tko kae da pijem viski i votku?"
Ja kaem. Koliko puta sam te vidjela da nou, kada teta i Miel nisu tu, otvara

ormari za pie, puni veliku au, stavlja led i pije. tovie, uvijek pije votku."
"Vidi, dijete", ree Hulusi, uobraavajui da je veliki uenjak. "U Kuranu pie da se
ne pije vino. Nigdje se ne spominje viski i votka. Ja vino ni ustima ne prinosim. A to
to si ti vidjela, to je na ime lijeka. Pio sam zato to je to prijeki lijek protiv prehlade.
Jasno?"
"Vidi, Hulusi, u Kuranu ne pie da se ne jede meso koje je preno na vinu. Pie da se
ne jede svinjsko meso. A ja u bonfile s vinom jesti zato to je to dobro za probavu.
Jasno?" odvratila je Dilara.
"S tobom se ne moe priati. Ovih godina, a jezik evo ovoliki! Ti si mali vrag, vrag",
ree Hulusi i mjesec dana se nije pribliavao ormariu za pie.
Terapija je trajala dvije godine, a tada je poelio da mu, do u sitne detalje, Haim
ispria sve ono to radi sa enama kada se osame. Potom je jednom rekao Aylin;
"Hlae koje sam kupio zadnji put su nekvalitetne, skupile su se nakon prvog pranja.
Da ih reklamiramo?" Paljivo ga je odmjerila.
"Dodi ovamo, Hulusi. Izuj se i prisloni uz ovaj zid", rekla je. Suhom olovkom stavila
je znak iznad njega. Donijela je metar i izmjerila. Malo je falilo da se Hulusi ne
onesvijesti kada je uo rezultat. Rastao je! Da, neprimjetno je rastao. Aylin je potom
rukom prela preko njegovog lica. Lagano je i brada poela nicati. Zatim je naredila:
"Skidaj se!"
"Ne mogu se skidati, gospodo", odgovorio je Hulusi.
"Ne glupiraj se, ja sam lijenica. Skidaj koulju, hajde brzo!" Hulusi je skinuo
koulju, podigao ruke uvis da bi ga Aylin mogla pregledati.
"Poele su ti nicati dlaice ispod pazuha, Hulusi. Skini i hlae da vidim."
"Nemojte, gospoo, ljubim ti i ruke i noge. To ne mogu skinuti."
"Ne glupiraj se, sinko."
"Ubij me, bolje je. Nemojte, gospoo Aylin", poeo je plakati.
"Dobro, u redu", ree Aylin, "vidjet e Miel kada se vrati."
Krajem druge godine Hulusi je izrastao u normalnog mukarca. Nastavio je rasti, a i
brijao se svaka dva, tri dana. Zatvarao se u sobu, prelistavao goliave asopise, a
poeo je ak i masturbirati. Veinu novca vie nije slao kui. Kao mukarac, imao je
odreenih potreba. Kreme za brijanje, ileti, pornografski asopisi; troio je na
djevojke prilikom nonih izlazaka s Haimom. Ali, jo uvijek se nije odvaio spavati
sa enom. Bio je poput djeaka koji prolazi kroz pubertet.
Prepolovila se trea godina terapije. Hulusi je gotovo izgledao kao zgodan mladi.
esto se slikao i slike slao u selo.
Jedne noi kada je etao s Haimom, sreo je veoma lijepu djevojku koja je
prekrienih nogu sjedila na autu. Veoma mu se prohtjelo, ali se iz nekog razloga
postidio Haima. Nije htio pokupiti djevojku pred njim. Naao je izgovor, rastao se
od Haima i otiao pravo kui. Uao je u svoju sobu i uzeo novac koji je uvao medu
rubljem. Trkom se vratio natrag na ono isto mjesto. Djevojka je jo uvijek bila na
autu. Prebacila je nogu preko noge i puila cigaretu. Pribliio se. Srce mu je toliko
jako lupalo da je ak guilo njegov glas. "Poto?" upitao je.
"Deset dolara."
,,U redu, hajde", ree Hulusi. Uli su u jedan zaputeni hotel u 86. ulici. "Deset
dolara e dati i za hotel." Deset dolara Hulusi je tutnuo crncu na recepciji. Djevojka
je ila naprijed, a pokunjeni Hulusi za njom. Djevojka je sjela na krevet krajnje
prljave sobe ije su se zavjese raspadale. "Ako skinem grudnjak, uzet u jo peticu",
ree. Ako ovo skinem pet, ako ono jo pet dolara. Poela je beskrajna patnja. Po pet,
po deset dolara, topio se novac koji je Hulusi utedio. Uope nije obraao panju na
to. Dao bi i sto dolara da je zatraila. Tresle su mu se i ruke i noge. Sve njegove
emocije skupile su se u jednu toku. Zaelio je masturbirati, bilo ga je stid.

Je li ti ovo, moda, prvi put?" ree djevojka.

"Da, prvi." Oh, spokojno je odahnuo.
"Veliki mangupe." Odvukla ga je u krevet i nabrzinu svukla. Ne znajui to da radi,
Hulusi je rukama pokrio svoj prednji dio i tako sjedio na rubu kreveta. Osjeao se
kao da e umrijeti od stida. U svoje ruke je uzela Hulusijev organ. Iznutra ga obuze
neka udna slabost, ushienje.
"Da li jo deset dolara, uzet u ga i u usta", ree.
"Radi to ti je volja, to god hoe." Onog to se dogodilo poslije, Hulusi se sjea
kao kroz san. Kao da je djevojka pored njega bila muko, a on ensko. Potpuno se
predao djevojci. Bila je as na njemu, as ispod njega. Ulazila slijeva, izlazila
zdesna, stenjala, doticala, mazila, stavljala ga u usta, grickala, Hulusi je zadihano
trao po nekim mjestima nekih sasvim nepoznatih svjetova, iznutra su se praznili
vodopadi. Uto, urlajui, pade, pade s jedne visoke stijene.
,,O. K. Svrio si, eto, saberi se sada", ree djevojka oblaei se, potpuno
oamuenom Hulusiju koji je ostao zavaljen u krevetu.
"Ovu sobu ne moe drati vie od sat vremena, ni sluajno da nisi zaspao, zna",
ree mu na odlasku. Na mjestu na kojem je leao, Hulusi je jo neko vrijeme ivio
svoj san. Koliko je trajao ovaj raj? Jedan ivot ili jednu sekundu? Nije znao. Iznova,
iznova je razmiljao o svakom trenutku. Potom se, laganim okretom glave, pridigao
iz kreveta, obukao se i doao k sebi nakon to ga je, kada je izaao na ulicu, svjei
zrak pljusnuo po licu. Pretrao je put do kue, tono deset blokova. Kada je stigao
kui, ve je bilo prolo dva sata. Aylin je ve odavno zaspala. Zalupao je na njena
vrata. Aylin nije ula. Zalupao je jae i jo jae.
"to je bilo, to se dogaa", skoila je iz kreveta i otvorila vrata.
"Hulusi?! Aman, Boe! Neto se dogodilo Dilari, Mielu? to je bilo?"
U polumraku je uspjela vidjeti Hulusijeva usta razvuena do uiju.
"Izvoli, Hulusi, to trai u ovo vrijeme?"
"Gospoo Aylin. Uinio sam onu stvar."
"Koju stvar? Kakvu stvar? to se ceri, reci vie."
"Uinio sam onu stvar."
"Onu stvar? Koju stvar? Aaa, jesi li sluajno... to? TO?! Jesi li ti moda uinio
ono?"
"Napokon sam tucao."
"Tucao? Nekoga?"
"Uspio sam, uspio. Bogami sam uspio."
Aylin je zgrabila kuni ogrta i izjurila van. Sada su se, u vrstom zagrljaju, Aylin i
Hulusi okretali, okretali... Kao da su plesali neki beskrajni ples. Suze su se kao
potoci slijevale niz Hulusijeve obraze. U istom trenutku je i jecao, i smijao se, a i
priao.
"Bog ti dao, gospoo. Pozlatilo se sve ono to dohvati. Da nije bilo tebe..." Nije
mogao priati od plaa. Uto ga spopade smijeh. Smijeh se prenio i na Aylin. Ovaj
put su se uz gromoglasan smijeh okretali po sobi. Svaljivali se na fotelje, naslonjae,
valjali se po podu. Pribirali se i ustajali, opet se okretali kao ludi.
"Furaj u kuhinju", rekla je Aylin, "ovo moramo proslaviti." Iz friidera je izvadila
ampanjac.
"Od tog pia dobijem proljev. Da ja uzmem votku?"
Dok su joj niz obraze, u dva reda tekle suze, Aylin je takoer i umirala od smijeha.
,,Pij to god hoe. Ja u nazvati Miela i rei mu vijest."
"U ovo doba? A da mu to kaemo sutra?"
"Ne dolazi u obzir", rekla je Aylin, "ova vijest ne moe ekati. Brzo mi donesi
telefon."

Nakon svog prvog iskustva, Hulusi je postao nezaustavljiv. Meutim, njegov novac
nije mogao podnijeti taj troak. Djevojke iz 80. ulice poele su do gole koe guliti
Hulusija, koji je kasno otkrio slast ivota. Sasvim crvenoga lica Hulusi je jednoga
dana presreo Miela. "Neto u vas pitati, veoma privatno", rekao je.
"Pitaj, Hulusi. Sluam te."
"Ne moe ovako usput i na nogama. Mogu li doi u ured?"
"to nije u redu? Ima neki problem?"
"Da, elim popriati s vama kao mukarac s mukarcem."
Miel se jedva odrao da ne prasne u smijeh. "Doi u est", ree. Tono u est Hulusi
se naao pred Mielom. Poeo mu je iznositi odreene simptome koje je uoio
posljednjih dana.
"Ja sam, sinko, psiholog, to nije moj posao", ree, "poslat u te jednom strunjaku
koji se razumije u to."
"A da odemo skupa", upita Hulusi. Miel pomisli kako mu je jo samo to trebalo.
"Moj engleski moda nee biti dovoljan za to."
"U redu", ree Miel. Sljedeeg dana, rano ujutro otili su u kliniku u 163. ulici.
Specijalist je uveo Hulusija, Miel je ostao ekati. Ubrzo su ga pozvali. Miel je
sasluao ono to mu je rekao lijenik Amerikanac, a zatim se okrenuo prema
Hulusiju.
"Kao to sam i pretpostavljao, Hulusi, pokupio si triper. Zna li to je to?"
Hulusi se naepiri. "Kako ne bih znao, buraz", ree. Koliko se ponosio stanjem bilo
je oito iz svakog njegovog pokreta. Amerikanac je opet neto rekao.
"Doktor kae da se ne plai, problem e rijeiti antibiotikom", ree Miel.
"Kakvo plaenje, gospodine Miel", ree. "Reci ti njemu da smo mi Turci i da se ne
plaimo niega!"
Poetkom 1983. poslao je poruku u selo, koja je odjeknula poput bombe. "Djevojka
Hulusi" traio je curu za enidbu. Neki su se tome podsmjehivali, neki su
povjerovali, a neki nisu povjerovali. Stalno su pregledavali slike, ali zar je bilo onih
koji su vjerovali u njih? ak ni po cijenu odlaska u Ameriku, nitko iz sela nije dao
svoju ker Hulusiju. U pomo mu je opet pritekla Nesrin. Zaprosila je kerku
Fehime, koja je radila kod nje i, takoer, platila otkupninu za mladu.
U inat, Hulusi je svadbu napravio u svom selu. erifu, svoju crnooku, ljepukastu
enu crnih obrva, u pratnji zurli i bubnjeva, odveo je u svoje selo. Seljani su se
okupili da vide kako se dogodilo udo. Majke koje nisu dale svoju ker su same sebi
kosu upale. Njegova obitelj se nije radovala nevjesti zato to je enidbom presuio
izvor njihovih prihoda. Hulusi je kupio kuerak, nastanio se sa enom, a nakon godinu dana vratio se u New York kako bi zaradio jo neto novaca.
Za vrijeme njegovog odsustva neke stvari su se promijenile u New Yorku. Kua bi
dobivala staru ivost kada bi preko vikenda iz kole dolazili Tim, Greg i Dilara, ali je
tijekom tjedna kada djeca nisu bila tu bilo neto to je podsjealo na njihovo
odsustvo. Kua je izgubila svoju staru privlanost. im ude u kuu, Miel bi navijao
klasinu glazbu i zabijao se u svoj kutak, a Aylin bi poela mrtiti lice. Nisu
razgovarali i alili se kao nekada.
Mu i ena zapoeli su novi stil ivota, koji je Hulusiju izgledao udan. Dvije noi u
tjednu izlazili su odvojeno. Ponekad je jedno izlazilo, a drugo ostajalo u kui. Ni na
odmor vie nisu ili skupa. Aylin je veinom na odmor odlazila s prijateljicama Betin
i Kler koje su dolazile iz Turske. Miel je bio ljut, naroito je strogo opominjao
Dilaru u vezi s njenom zadaom. Preko vikenda je uveo termine za uenje i bio
nepopustljiv u tome.
Kada se jednom, nakon slobodnoga dana, Hulusi vratio, naao je kuu svu u neredu.
Na podu su se nalazili komadi razbijenog stakla. Razbijene su bile jedna, dvije vaze,

nekoliko pladnjeva, tanjura.

"Ovo se pretvorilo u bojno polje", rekao je Dilari.
"Ratovali su Miel i teta. Miel je otiao kod Lejlinih", uzvrati Dilara. Bila je veoma
tuna. Snano je prigrlila Hulusija kada je iz kue kretala u kolu. "Molim te, moli se
da se pomire", ree.
Hulusi je uao u svoju sobu, izredao je sve molitve koje je znao. Potom se odjednom
trgne. "Oprosti mi, Boe", ree i odjuri u kupaonicu. Obavio je vjersko pranje i sve
molitve ponovio iz poetka. Taj tjedan ni kapi alkohola nije stavio u usta, kako bi mu
molitve bile primljene.
Nakon nekoliko dana Miel se vratio. Ali, Aylin i on ivjeli su vie kao prijatelji, a
ne kao mu i ena. Miel je spavao u djejoj sobi. Ponekad su skupa veerali, a
ponekad su primjenjivali sasvim razliite programe. Okonali su sa svaama. "Bilo
kako bilo, oni e uskoro biti kao to su nekada bili", mislio je Hulusi. U njegovim
oima niti je na svijetu bilo ljepe ene od Aylin, a niti zgodnijeg mukarca od
Miela. Oni su bili stvoreni jedno za drugo.
Aylin je jedan dan posjela Hulusija preda se. "elim ti neto rei, Hulusi, sjedi tu",
ree. Glas joj je bio tuan. Hulusi je predosjetio da e se dogoditi neto loe. Ruke su
mu postale kao dvije ledenice. "Miel i ja donijeli smo odluku o razvodu. On e se
uskoro odseliti." Nije znala kako da kae ono to je htjela. "Nismo eljeli da bude
tako, ali vie mi nee biti potreban, Hulusi. Poni sebi traiti novi posao. I ja i Miel
uinit emo za tebe sve to bude u naoj moi. Ako se ja ponovo udam, a naroito
ako to bude neki bogata, odmah te ponovo uzimam k sebi", ree.
S prozora svoje sobe na trideset sedmom katu Hulusi je posljednji put bacio pogled
dolje na osvijetljeni svijet. Prisjetio se trenutka kada je 1978. prvi put stao ispred
ovog prozora. Osjeao se tada kao netko veoma moan. Kao neko boanstvo koje
sjedi meu zvijezdama. Sada je tjeran iz svog raja. Pripremao se zakoraiti u pakao
zvani New York, u avanturu koja je izazivala neki unutarnji nemir i strah.
Sudbina e se Hulusiju jo jednom osmjehnuti posljednjih dana 1985. Kada se na
horizontu ukazala mogunost ponovne Aylinine udaje, Nesrin je pretraila ogromni
New York, nala Hulusija i dovela ga na posao u kuu budueg Aylininog mua.
Godina 1986. za Hulusija e biti sretna godina.

G O DI NE B E S PO S L I CE
Prije no to su otputovali za Japan, Aylin i Kroner svratili su u London i Pariz.
Semra je ve godinama imala kuu u Londonu. I njena sestrina, Aje Kulin,
doputovala je u London, u posjet djeci koja su studirala u Londonu. Odsjela je kod
Semre. Aje i Aylin nisu se vidjele moda i dvadeset godina. Prole su godine i
godine od onih djejih dana kada su se u zgradi Sojsal igrale skrivaa, orabake i
kole, od onih mladalakih okupljanja u dvoritu kue daide Hilmija u Istanbulu.
Od usta do usta, od jedne do druge, prenosili su se njihovi brakovi, razvodi, sretni ili
bolni dani. Napokon e se susresti nakon toliko godina. Ovaj znaajan susret Semra
je htjela obiljeiti na jedan specijalan nain. U Ma Tante Claireu rezervirala je tri
mjesta.
"Zar si, Semra, morala izabrati najskuplji restoran u gradu?" upita Aje.
"Ti se ne mijeaj u moje poslove, ovo je moj poziv. ivimo na razliitim stranama
svijeta, moda se vie nikada neemo sresti", uzvrati Semra.
Bila je od onih koji, kada ga imaju, novac troe do posljednje pare, koji osjeaju
potrebu da kupe sve najskuplje, sve najkvalitetnije.
Aje i Semra su se rano spremile i uzbueno ekale svoju rodicu koju godinama nisu
vidjele. Tono u dogovoreno vrijeme Aylin je pozvonila na vrata. Semrin stan bio je
na najgornjem katu onih tipinih engleskih kua. Semra je pritisnula na automat za
otvaranje vrata. Zauli su se Aylinini koraci koja se trei uspinjala uz stube i ubrzo,
poput proljetnog vjetra, Aylin ue unutra. Vritei, tri su se ene radosno grlile.
Glasno, u jednom dahu i istovremeno jedna drugoj pokuavale su rei kako su se
promijenile ili kako se uope nisu promijenile, kako su jedna drugu poeljele;
istovremeno su pokuavale objasniti to su napravile tijekom tolikih godina. Kroz
otvorena vrata na koja su zaboravila dok su u zanosu vikale radosne zbog ovog
susreta, Aje je prva uoila ovjeka koji se sav zadihan penjao gore.
"Neki starac se penje gore. Tko je sad to? Hej, pogledajte, ovjek e ostati na
stubama", povikala je. Naslonjen na vrata i sasvim blijed, starac je gledao u njih.
"Ovo je George, moj prijatelj", ree Aylin.
"Ne tvoj, George bi trebao biti prijatelj tvog djeda", ree Aje. Semra ju je rukom
upozorila; smijeh je ostao sleen na njenim usnama.
Ja sam George Kroner", ree starac. Poljubio je ruku Aji i Semri, proao u salon i
sjeo.
Aje je govorila mucajui, neko vrijeme nije mogla ui unutra. Otila je u kuhinju;
Semra je dola za njom.
"Ovaj ovjek je Aylinin prijatelj. Kako si mogla napraviti onakav gaf?" ree smijui
se.
"Zato mi to prije nisi rekla?"
"Nisam znala da e i njega povesti sa sobom."
"Ljuti li se Aylin na mene?"
"Ne obraa ona panju na tako neto", ree Semra. "Hajde, ne stoj tu kao da si
kanjena, doi!"
Ne znajui to da radi, Aje se jedno vrijeme vrtjela po kuhinji. Pri pomisli na starca
pokraj prelijepe Aylin, osjeala je kao da je neto gui u grlu. Kroner nije iao s
njima na veeru. Izali su zajedno, ali se on odvojio od njih, istiui da ima neke
poslove koje mora obaviti. Aje, Aylin i Semra sjele su u taksi i otile u Ma Tante
Claire. Kada su prepolovile prvu bocu vina, Aylin se obratila Aji:
"Ne ustruavaj se preda mnom, ne ljutim se na tebe. I ja znam da je George star,
zapravo da izgleda stariji no to jest", rekla je.

"Aylin", rekla je tiho Aje kada su prepolovile i drugu bocu, zar se ne boji da bi,
dok je na tebi, George Kroner mogao iznenada umrijeti?"
"Ne", odgovori Aylin. "Ne bojim se, jer se takva situacija uope ne dogaa."
Dok su jedna drugoj prepriavale svoje ivote, ne izostavljajui niti jednu pojedinost,
kao da su eljele nadoknaditi duge godine koje su provele daleko jedna od druge,
Aylin, Aje i Semra su se ludo zabavljale i smijale. Kao da su Aylin i Aje prije
tisue godina bile djeca iz zgrade Sojsal. Svaka uspomena iz djetinjstva bila je
popraena glasnim smijehom.
Aylin i Aje nastojale su kontrolirati svoj glas i smijeh. Trea boca vina ispranjena
je zajedno s restoranom. Semra je odavno platila raun, ali pria nikako da se
okona. Konobari su nervozno kruili oko njihovog stola.
"Ustajmo, cure, prije no to budemo istjerane", rekla je Semra. Pridravajui se jedna
za drugu, jedva su uspjele ustati.
Kada su izale na svje zrak, Aje je pomislila da moda nikada vie nee moi
doivjeti takva tri zabavna sata ispunjena ljubavlju, enjom, srdanou i
iskrenou. Dobro je pretpostavila.
Nakon Londona, Aylin i Kroner otili su u Pariz. Svaku elju ove mlade ene Kroner
je prihvaao kao zapovijed; vodio ju je u najbolje restorane, birao najskuplja vina,
rezervirao najbolja mjesta u kazalitu, operi, mjuziklima.
Mada veoma rijetko, na um joj je ponekad padalo Lejlino preklinjanje u spavaoj
sobi kue u New Yorku. Na trenutak bi je probolo negdje u dubinama srca. Potom bi
zamiljala sebe po povratku s posla u stanu u East End Avenue. Miel nanizao knjige
na stoliu pored sebe, ispruio noge na tabure, pojaao glazbu do kraja. U njenom
krilu dosjei pacijenata.
"Ovog vikenda, na Long Island..."
"Nemoj me u promet vikendom, pa radi od mene to eli, Aylin", govorio je. Malo
poslije e traiti i da vode ljubav. Svaku no ili svaku drugu no, bez ikakvog
osjeaja zasienosti. Boe, kako jak libido! Aylin je uzela gutljaj ampanjca i
protrljala oi, kako bi otjerala ove misli.
"Treba li vam neto, ljepotice", pitao je Kroner. "Ne svia vam se ampanjac? Da ga
odmah vratimo."
Krajem noi njene ruke e prinijeti svojim usnama, poljubiti vrhove prstiju, staviti po
jedan poljubac na obraze, pored usana, i rei; "Laku no, ljepoto, vidimo se ujutro."
Nakon Pariza, Japan. Na Dalekom Istoku drana je kao malo vode na dlanu,
udovoljavalo se svim njenim prohtjevima kao dalekoistonoj princezi. ak i u
vrijeme kada je mislila da je stvarna princeza, Aylin nije uivala toliko potovanje.
Plivala je u biserima, kimonima od svile. S kraja na kraj obilazila je Tokio, Kyoto.
Nakon povratka u New York, Aylin je saznala da je Miel zakupio mali stan i da se
odselio od Lejlinih. Putovanje u Japan stavilo je toku na ovaj brak. Neko vrijeme
tumarala je nosei u srcu bol zbog prestanka zajednikog ivota s Mielom.
Okonala je jo jedan brak. Okonala u ime niega. Niti Dilara, a niti ona vie nisu
imale toplo gnijezdo u koje bi se mogle skloniti nakon kole i povratka s posla. Isto
tako, vie nisu imale ni glavu obitelji kojoj su mogle iznijeti svoje probleme, na koju
su se mogle osloniti i traiti savjet. Aylin je sada bila sama, sasvim sama. Praznina
koju je nosila u sebi podsjeala je na bezizlaznost i usamljenost koju je osjeala kada
je izgubila majku. Dilara je jo uvijek bila dijete, bila je tako daleko od toga da sve
razumije, da bude saveznik u njenim problemima. Ali, sreom da je postojala, u
najmanju ruku ona je bila tu. Sada su ostale same u stanu, naruena su pravila i
smanjena disciplina. Mlada ena koja je vlastitim akama slomila svoja krila i
djevojica koja je prolazila kroz svoju prvu mladost. Morala se rtvovati za ovu
djevojicu, za koju je odgovorna. Nije mogla neprestano letjeti kao ptica, nije mogla

koristiti svoju slobodu. Dilara je ivjela pod istim krovom. ivjela je i, najvie od
svega, trebala mir, sigurnost i model "majke" koja e joj biti uzor. "Ah, to uinih",
govorila je Aylin sama sebi, razmiljajui o tome. Bila je svjesna da je oekuju teki
dani.
Te godine nije eljela biti ponovo izabrana u predsjednitvo Udruenja bivih
uenika Robert koleda, povukla je svoju kandidaturu. Ali, svoju vezu s Udruenjem
nije prekidala, trudila se pratiti njihove sastanke. Ovo Udruenje bila je njena iva
veza s domovinom, mladou i prolou. Kad god bi je zvali i traili pomo,
ostavljala bi sve i trala. Uope nije proputala prijmove upriliene za goste koji su
dolazili iz Turske.
Na jednoj takvoj veeri dobila je mjesto za stolom Timothyja Childsa, lana
Upravnog odbora Udruenja.
Timothy Childs je ve odavno bio u godinama, ali Aylin nije marila za predrasude i
ogranienja kad su u pitanju mukarci. Ostala je zapanjena njegovim simpatijama
prema Turcima, njegovim studioznim poznavanjem Turske. to se tie Childsa on je,
poput mnogih mukaraca koje je Aylin jednostavno oduevljavala, nakon veere mislio kako ni jedna ena na svijetu u isto vrijeme ne moe biti toliko lijepa,
inteligentna i zabavna. Prije no to je ustao od stola, nagnuo se Aylin na uho i
proaputao:
"Da sam mlad i neoenjen ludo bih se zaljubio i zaprosio vas." "U tom sluaju
pokuajte predloiti neto sasvim drugo, Mr. Childs", odgovorila je Aylin. Moemo,
naprimjer, biti prijatelji koji e zajedno ugodno provoditi vrijeme. Za to nisu
prepreke ni nai brakovi, a niti godine."
S vremenom su Tim Childs i Aylin otkrili da oboje vole operu i da posjeduju
sezonske karte za svaku premijeru. Aylin je na tim gala predstavama uvijek sretala
Tima, a kada bi ga upitala za suprugu, uvijek bi dobijala isti odgovor: "Moja supruga
ne voli operu. Nakon etiri, pet sluajnih susreta. Tim Childs je predloio neto to
Aylin nije mogla odbiti. Zato skupa ne bi ili na ove gala veeri? A prilikom lagane
veere, prije ili poslije opere, mogli bi i popriati.
Prvi put su probali veerati prije, ali su Aylin termini za prijem pacijenata, koji su
trajali do kasnih sati, bili prepreka za rane veere. Uglavnom su veerali u opernom
restoranu, nakon prvoga ina, desert su ostavljali nakon drugoga ili treega ina ili
nakon same predstave. Childs bi ostavljao auto na parkingu i s limuzinom i vozaem,
zakupljenim za tu no, odlazio kui po Aylin. Voza bi ih odvozio do opere, a nakon
predstave bi ih ekao pred vratima. Na taj nain izbjegli bi lov na taksi. Aylin se ovo
rjeenje veoma svidjelo. Izlazila je i bila tretirana kao princeza. Ali, zbog neega,
nikako nije doputala Childsu da po nju dolazi u ured. Nakon to bi ispratila
posljednjeg pacijenta trala bi do kude, koja se nalazila nedaleko od ureda, i pred
vratima ekala Childsa. Childs je primijetio da se ona skriva od mua s kojim vie ne
ivi i jednu no nije mogao otrpjeti:
"Postoji li neka prepreka zbog koje ne mogu doi u tvoj ured po tebe?"
Jo uvijek nije okonana rastava. Miel je ljubomoran ovjek. Ne elim nemile
scene", odgovorila je Aylin. Zapravo, znala je da Miel nee napraviti nikakvu
scenu, ali se bojala da njen bivi mu ne bi pomislio neto pogreno kada vidi da ona
ulazi u limuzinu starijega ovjeka. On nije uspijevao poimati odnos mukarca i ene,
koji nemaju i meusobne spolne odnose. Unato tome to su ivjeli odvojeno, Aylin
je jo uvijek bila optereena time da Miel o njoj ne pomisli neto loe. Prvo Kroner,
a potom i Childs. Nije htjela da je
Miel doivi kao "femme fatale", koja se dala u lov na bogate starce. Zbog toga je
morala biti oprezna.
Zapravo, od Miela jo uvijek nije stizao nikakav prijedlog u vezi s razvodom.

Takoer, ni Aylin nije aktualizirala to pitanje. Kada pone proces rastave, morat e
dijeliti stan, zajedniko vlasnitvo, nastat e niz nemilih scena i na taj nain e
prekinuti i posljednju vezu s Mielom. A uplaila se nepregledne praznine i samoe.
Sreom, postojala je Dilara. Ta djevojica bila je kao Aylinino duhovno zdravlje i
svojevrsna garancija identiteta. U trenucima kada zapadne u pesimizam i beznae,
razmiljala bi o njenom postojanju i odgovornosti prema njoj i tako bi dolazila k
sebi. Jednom je Tim Childs upitao Aylin, koja je toliko bila privrena Dilari, zato i
pored tri braka nije rodila dijete.
"Tvoja ljubav prema djetetu toliko je duboka da me udi zato nisi poeljela da ima
svoje dijete", rekao je. Njenim oima, koje su uvijek zraile nekom razigranom
svjetlou, u trenutku zavlada melankolija.
"Kako nisam poeljela, Tim. Nakon sedam, osam veoma tekih pobaaja, odustala
sam od te elje. Posljednji put mi je i ivot bio u pitanju. Poslije toga mi je sestra
dala Dilaru."
"Mislim da ti je Dilaru Bog darovao. Tvoja sestra je mogla odbiti predati ti svoju
ker."
"Ali ju je predala. A ja sam do kraja ivota spremna plaati joj svoj dug. Bez ikakvog
protivljenja i ljutnje pokoravam se svim njenim hirovima, Tim", rekla je Aylin.
***
Tih godina Aylin je bila na vrhuncu svoje karijere. Postala je najprestiniji i
najtraeniji psihijatar u New Yorku. Da bi popunila novonastalu prazninu u svom
ivotu, nastavila je raditi kao luda; prihvaala je veinu Kronerovih primamljivih
poziva za odmor, hodala je po Kini, Japanu, Parizu, Londonu, Maarskoj. Na operne
gala veeri izlazila je s Timom Childsom, a na veere s drugim vremenim simpatizerom, Sidom Taukerom. Svoj ivot je tako organizirala da moda ni jedna
sekunda nije protjecala isprazno, nikada nije bila sama. Ali, u svoj ovoj trci i guvi
bila je veoma usamljena. Usprkos tome to su joj ovi postariji prijatelji udovoljavali
u svemu i zasipali je komplimentima, njeno srce bilo je sasvim prazno. I krevet. Bila
je svjesna tog nedostatka u svom ivotu. Ali, zbog neega, trebala je komplimente
svojih vremenih prijatelja, njihovo bezgranino divljenje. Bila je kao opinjena
time.
Jednog od tih dana napokon je upoznala mukarca koji, to se tie godina, nije bio
vrnjak njenog oca, koji je bio privlaan i intelektualac; Richard Ekstrakt. Kao i
veinu vremenih prijatelja, i njega je upoznala uz posredovanje daide Hilmija, ali
on je bio mnogo mlai od ostalih. Richarda je s Aylin upoznao Michael Brannerman
koji je nadgledao financijske poslove Hilmi Bajindirlija. Bio je izdava asopisa o
umjetnosti, pa prema tome imao i smisao za umjetnike vrijednosti kojima je Aylin
pridavala veliki znaaj; razumio se u slike, glazbu, antiku.
Richard je s Aylin izlazio gotovo dvije godine. Ova veza nije bila kao veza s
Kronerom, ni s Childsom, a ni s Taukerom, sterilna veza zasnovana na dubokom
oduevljenju koje vremeni mukarac osjea prema mladoj i lijepoj eni. Kada su ili
u operu, na otvaranje neke izlobe ili u kazalite, Richard je od Aylin traio da
poslije ide i njenoj kui, da tamo prenoi, a ljutio bi se kada bi se ona tome
usprotivila. tovie, nije joj poput njenih vremenih prijatelja ni upuivao one
beskonane komplimente. Meutim, Aylin je ve odavno navikla da svoju duu
napaja pretjeranim komplimentima, izraavanjem neogranienog oduevljenja.
Stalno je u oima mukaraca eljela vidjeti onaj pogled koji govori "od tebe nema
ljepe, pametnije, duhovitije". U biti, neobinim ponaanjem, koje je uobiajila da bi
privukla Richardovu panju, pretjeranim plesovima i preglasnim smijehom privlaila

je veliku panju, ali ne i Richardovu.

Richard Ekstrakt bio je moda jedini mukarac koji je uspijevao itati Aylinin duh.
Apsolutno je bio svjestan vrijednosti ene pored sebe. Aylin je doista bila izuzetno
inteligentna, izuzetno talentirana, veoma lijepa ena. Bila je zabavna. Bilo je
nemogue sjesti pored nje na nekom sastanku a ne zabaviti se, ne smijati se i ne
uditi se kako je njeno znanje razliito i iroko.Kao da je u nekom kutu njene due
postojala neka stalna praznina. Nekako joj je uvijek neto nedostajalo. Nikako nije
uspijevala biti zadovoljna. Nikako nije mogla nai spokoj. Ono to je traila nije bio
ni novac, ni luksuz, ni seksualnost a niti mo. tovie, ni oduevljenje iskazivano
prema njoj, za koje je smatrala da joj napaja duu, ni izreene lijepe rijei nisu bili
ono za ime je tragala. Ni sama nije znala to je to ega se ne moe zasititi, za im
traga; kako bi to onda Richard mogao znati.
On je vrlo brzo shvatio da je nemogue usreiti Aylin ili ako i uspije u tome da to ne
moe konstantno trajati. Izbjegavao je razvijanje veze s Aylin koja bi mogla dostii
ozbiljnije dimenzije. Ni Aylin se u to vrijeme nije namjeravala bezrezervno vezivati
ni za jednog mukarca. Bez ikakvih poniavanja i uvreda, Richard i Aylin su poslije
razdoblja zaljubljenosti postali prijatelji i zajedno provodili ugodne trenutke.
U meuvremenu, Miel je imao nekoliko kratkotrajnih veza i na kraju se odluio
ponovo oeniti.
On je prvi iznio prijedlog o razvodu. Zbog toga to je znao da bi Aylin u nastojanju
da razvod pomalo i odgodi, mogla napraviti problem oko stana, odluio joj ga je
ostaviti.
"Ovaj stan smo uzeli zajednikim novcem, a i preostale dugove smo zajedno isplatili.
Je 1' stvarno, Miel, stan ostavlja meni?" upitala je Aylin.
"Bi li pristala kada bih rekao da prodamo stan i da novac podijelimo?"
"Ne. Ja stanujem u tom stanu, a ti si taj koji trai razvod."
"A da ti kaem da stanuje u stanu, ali da mi isplati pola njegove vrijednosti?"
"Nemam toliko uteevine, to i sam zna."
"U redu, ostavljam ti, eto, stan. Tako plaam cijenu razvoda."
Aylin nije bila od onih koji vole lako zaraditi, bez borbe.
"Ali, pola stana pripada tebi."
"Da nisam bio s tobom u braku, Aylin, da se nisam okoristio tvojom drutvenou,
ne bih mogao imati toliko pacijenata, bez obzira na to kakav psiholog bio. Zbog
tvojih uspjenih drutvenih veza godinama smo imali tolike pacijente. Da nije bilo
tebe, ne bih mogao zaraditi toliki novac, a ne bih mogao imati ni ovakav stan."
"Mi smo sjajni strunjaci, Miel."
"Naravno da jesmo, ali oni koji su dobri kao i mi ne mogu zaraditi novac koji mi
zaraujemo."
"Dakle, stan ostavlja meni. Je 1' tako?"
"Da. Ako ga nekada proda, moda e i meni neto dati", odgovori Miel.
"Ako jednog dana budem pripremala oporuku, Timu i Gregu ostavit u dio svog
nasljedstva. Uloila sam u njih mnogo truda, oni se raunaju kao da su i moja djeca",
rekla je Aylin.
Miel i Aylin su bar jednom mjeseno izlazili na ruak. Ured su dijelili jo dugo. Ali,
kada je Richard Ekstrakt jednom doao u ordinaciju i Aylin ih upoznala rijeima
"Vidi, Miel, ovo je moj novi mladi, a ovo je moj mu Miel", Miel je bio krajnje
uznemiren. Znao je da je to Aylin uinila iskljuivo da bi ga naljutila, tovie uinila
ljubomornim. Osim toga, ni zbog Rite, s kojom je ivio, nije elio dijeliti ured s
bivom suprugom. Traio je neko mjesto u blizini, naao ga i nakon kratkog vremena
iselio se iz ureda.
"Kako si konzervativan, ti pripada nekom drugom vremenu", rekla je Aylin. Bila je

prisiljena praznu ordinaciju izdati drugom lijeniku. S obzirom na to da vie nije

postojala mogunost susreta u uredu, svoje i privatne i poslovne razgovore obavljali
su za vrijeme ruka.
"Odgovara li ti ova srijeda?" upitao je Miel preko telefona.
"U 12:30 na uobiajenom mjestu", odgovorila je Aylin. Njihovo uobiajeno mjesto
bio je mali talijanski restoran koji se nalazio gotovo preko puta ureda koji su
zajedniki koristili.
U srijedu je Miel u restoran doao dvadeset minuta prije Aylin. Iako to uope nije
uobiavao, zatraio je au bijelog vina. Kada je Aylin stigla, ve je bio ispraznio
au i poslao je natrag. Prvo se interesirao za Dilaru, za njenu kolu, pa su izvjesno
vrijeme priali o Timu i Gregu, a zatim Aylin zapoe priu o Laurie Crews. Pred kraj
ruka Miel upita:
"Aylin, u kakvom si stanju ovih dana?"
"Dobro sam, hvala Bogu."
"Jesi li doista dobro?"
"to eli rei, duo?"
"elim da mi kae istinu."
Aylin je rukama popravila kosu. "Izgledam li loe, Miel? Jesam li se mnogo
promijenila? Jesam li ostarjela?"
"Ja ne priam o tvom fizikom izgledu. Ne sekiraj se, kao i uvijek veoma si lijepa i
veoma elegantna. Ali, kakva je situacija unutra, jesi li sretna, Aylin?"
"Nisam nesretna."
"Znam da veza s Richardom nije kao to je bila ranije."
"Mi smo sada prijatelji."
"Aylin, ljudi naih godina ne mogu se zadovoljiti prijateljstvima. Vrzma se s
mnogim mukaracima godina tvog oca. I svi su ti prijatelji. One koji bi ti mogli biti
mladii na sve naine gura od sebe i dovodi ih u poloaj prijatelja. Na kraju,
ostaje sama. Ima moda mnogo prijatelja, ali nema niti jednog ivotnog druga.
Zato je to tako? Zato ne uspijeva zasnovati jednu normalnu vezu i odrati je? Jesi
li ikada razmiljala o tome? Moda ti treba pomoi."
Neko vrijeme Aylin je utjela. Kada je poela priati, glas joj je lagano podrhtavao.
"Ti si jo uvijek ljut na mene, Miel", ree. "Nikada mi nee oprostiti to sam
osjetila dosadu u braku i to sam traila malo predaha."
"Kakva je to besmislica. Zbog toga to ti elim dobro..."
"Da si mi doista elio dobro, sve je moglo biti posve drukije. Pokazao bi
razumijevanje prema meni, trudio bi se da napravi probu. Ne bi odmah pronaao
drugu enu i odluio se na razvod."
"Normalni, prosjeni ljudi imaju potrebu dijeliti ivot s drugima."
"Eh, ba si pogodio bit, duo. Ja nisam prosjena. Prema tome, i moji prohtjevi nisu
prosjeni i drukiji su."
,,U redu", ree Miel. "Zbog toga to si izuzetna, etaj onda s tim stariima. Ali, ti
se skriva od stvarnog ivota, a toga ak nisi ni svjesna."
"Ne od ivota, ja bjeim od monotonije. Ti, zapravo, toga nisi svjestan."
Nije rekao nita. Nikada nije mogao rei ono to je Aylin eljela uti. Aylin je
pokupila torbu, ustala i na ruku navukla sako. "Hvala na ruku, Miel", rekla je.
"Sljedei je od mene."
"Nazvat u te krajem mjeseca. Poljubi Dilaru i pozdravi je", uzvratio je Miel.
Nakon to je Aylin izala, obratio se konobaru: "Donesite mi jo jednu au bijelog
vina."

J O S E PH C AT E S
Prije no to ga je upoznao s Aylin, psihijatar bolnice New York, dr. Gordon, svom je
susjedu Joe Catesu prilino toga ispriao o njoj. Joe je imao problematinu ker, koja
je tek zakoraila u pubertet. Alis nije bila mentalno zaostala u pravom smislu te
rijei, ali je isto tako bilo nemogue rei i da je bila normalna. Privatni uitelji davali
su joj satove kako bi savladala itanje; ono to su normalna djeca uspijevala
savladati za jednu, ona je savladavala za tri godine. ak ni najjednostavnije
matematike operacije nije uspjela savladati. Ali nasuprot tome, aparatima koji su
zahtijevali spretnost uspijevala je rukovati bolje od svih ostalih ukuana. Napamet je
znala mnogo telefonskih brojeva i registarskih tablica. Kada je ostavila tri male
djevojice i otila, Alisina majka, koja je bila s Dalekog Istoka, ni jednu od svojih
keri nije htjela povesti sa sobom. Rekla je da e im joe biti bolja majka od nje, a
nakon razvoda se malo interesirala za njih.
I pored oeve ljubavi i panje, Alis je uvijek osjeala da joj majka nedostaje. A sada
se nalazila pred jednom od najveih opasnosti koje su oekivale mlade New Yorka.
Njen otac je strahovao da se uz momka njegova problematina ki ne navue na
drogu. Od Alisinih sestara, Hillary i Phoebe, zatraio je da se brinu o njoj. Ali, one
nisu imale vremena za sestru.
Udana za glumca Kevina Klinea, Phoebe nije bila ba slavna glumica. Glumila je u
televizijskim serijama, nastojala zauzeti mjesto u svijetu filma. Sve svoje vrijeme
troila je na audicije. Iako je magistrirala povijest umjetnosti na Sveuilitu
Columbia, Hillary se opredijelila za kazalinu glumu, ali je teko dobivala znaajnije
uloge. Njen mu je vodio reklamne kampanje kao uspjean umjetniki direktor, ali
onda se poeo baviti slikarstvom i podnio ostavku. Bio je slikar ije su se slike slabo
prodavale. Mladom branom paru koji je imao materijalnih problema, Joe je nastojao
pomoi. Ukratko, u ivotu sestara koje su bile zabavljene svojim problemima uope
nije bilo mjesta za Alis.
Alis je doista trebala pomo, ali zbog toga to je od djetinjstva veinu vremena
provela u rukama lijenika i psihijatara, doivljavala je ivane krize pri samom
spomenu rijei doktor.
Dr. Gordon bio je svjedokom Aylininog udotvornog uspjeha s Laurie Crews, koja je
bila beznadan i otpisan sluaj. Godinama je poznavao Laurie. Nakon svakog
pokuaja samoubojstva nalazio ju je u hitnoj pomoi. Nadajui se da e se moda
postii neki rezultat, slao ju je na psihoanalizu razliitim psihijatrima. I sam se nekoliko godina bavio njenim problemom. Uto je Laurie pronala dr. Nadowsku.
Nakon dvije godine, rekla je dr. Gordonu. "Da nisam upoznala Nadowsku, danas ne
bih bila medu ivima."
Joe je doao u hitnu na pregled uha; ozlijedio ga je kerin umno poremeeni mladi
panjolskog podrijetla. Obavijestio je o tome dr. Gordona. Patio je zbog svoje keri.
Upravo taj dan Gordon je odluio da Joeu Catesu spomene Aylin.
"Imam jednu kolegicu koja je sjajna psihijatrica. Vjerujem da bi mogla pomoi Alisi.
Hoe li da te upoznam s njom?" upitao je svog prijatelja.
"Ovo dijete veoma teko sklapa veze. Ni sam vie ne znam kako u joj pomoi."
"Ali Nadowska stvara uda, vjeruj mi. Trebalo bi probati."
"Volio bih je upoznati prije no to odvedem Alis. Morao bih joj ispriati o prolosti
djeteta, da nepotrebno eni ne uzimamo vrijeme ako je netko tko se nee svidjeti
Alisi. Zna kakva je moja ki." "Jednom u vas oboje pozvati kod sebe. Ako ti bude
odgovarala, zatrait e termin i odvesti Alis", rekao je Gordon.

Jedne veeri Steven Gordon je pozvao na pie nekoliko svojih prijatelja. Joe je zbog
posla dosta zakasnio. Kada je uao, neki su s aama pia u rukama ve uveliko
zapodjenuli razgovor. Neki od njih posjedali su po dugom trosjedu i priali. Neke je
poznavao. Nastojao je pogoditi koja bi medu prisutnim enama mogla biti dr.
Nadowska. Nije imao ba preveliki izbor; u salonu su bile prisutne samo dvije ene
koje nije poznavao, jedna od njih trebala bi biti manekenka ili filmska zvijezda. Bila
je previe lijepa, elegantna i privlana da bi bila lijenica. Uputio se prema drugoj.
"Dr. Nadowska?"
ena ga krajnje zbunjeno pogleda u lice.
"Zar vi niste dr. Nadowska?"
"Ne, nisam. Ja sam Peckwood."
"Oprostite", ree Joe Gates. Otiao je pravo kod domaina.
"A gdje je ono da e i nju pozvati?"
"Koga?"
"Onu lijenicu."
"Naravno da sam je pozvao."
"Zar nije dola?"
"Zato ne bi dola? Vidi, ona to tamo stoji, to je ona." Gates je pogledao u pravcu
koji je pokazao njegov prijatelj.
"Boe, ona je ta o kojoj si mi priao?"
"Ona."
"Ona... ona uope nije slina doktorici. Ja sam mislio da je to ona...
"to si mislio?"
"Da je filmska zvijezda."
"Je l' to lijenici trebaju biti izoblieni?" Gordon se poeo smijati, potom se oglasio:
"Ayliiin!" Okrenula se, udnim sjajem svojih zelenih oiju pogledala prema njima i,
uz lagani osmijeh na licu, prila im.
"Ve odavno te elim upoznati s Joeom Gatesom. Joe je filmski producent. Mislio je
da si ti filmska zvijezda. Moda se pred tobom otvara novi poslovni izazov. to
veli?"
"Velim da bi bilo dobro. Doista trebam promjenu", uzvrati Aylin, a potom prui ruku
Joeu Gatesu.
"Ja sam Aylin Nadowska. Moda sam zakasnila za uloge mladih djevojaka, ali u
stvarnom ivotu ve neko vrijeme glumim majke. Imate li za mene ulogu majke?"
upitala je.
"Imate djecu?"
"Imam jednu ker", odgovori Aylin.
"Problematina?"
"Zar ima neproblematine djece?"
"Poite sa mnom", ree Joe i povede Aylin prema dnu salona. Mada nesvjesno, oi
mu zastadoe na lijepo uoblienim i dugim nogama ene koja je ila ispred njega.
Nakon sat vremena Joe je ulovio Gordona u kuhinji.
"Ne tie me se hoe li dobro doi Alis ili ne, ali apsolutno sam siguran da e ova
doktorica meni dobro doi. Ovo je izuzetna ena, Steven. Zato si toliko vremena
ekao da me upozna s njom?" upitao je.
Kada je prijam zavren, Joe je ve znao da je Aylin turskog porijekla, da, uz turski,
govori engleski i francuski, da stanuje s neakinjom koju je prihvatila kao svoje
dijete. Znao je i da joj neakinja pohaa Trinity School i da ju namjerava poslati na
Harvard, kao i da spada medu najuspjenije psihijatre u New Yorku.
A Aylin je doznala da je Joseph Cates preuzeo organizaciju Tony nagrada, da iz
prvog braka ima jednog sina, a iz drugog braka tri keri od kojih je jedna

problematina, da mu je zet poznata holivudska zvijezda, a da mu je ki Phoebe

Cates koja je glumila u filmu "ipka". Osim toga, Joseph Cates bio je imuan i
neoenjen.
Ujutro je Aylin je telefonirala Mielu.
"Miel, to si mi ono htio rei prilikom naega zadnjeg susreta?" upitala je.
"To pitanje vie neu potezati, Aylin. Ta tema te ivcira. Razmiljao sam poslije i
doao do zakljuka da apsolutno nemam pravo mijeati se u tvoj privatan ivot.
Ispriavam se zbog onoga to sam rekao taj dan."
"Ne, nisam se naljutila na tebe, Miel. Sada ja otvaram istu temu. Ti si osoba koja me
najbolje poznaje. to si mi, stvarno, elio rei tada?"
"Obeava li da se nee ljutiti ako ti kaem to mislim?"
"Obeavam."
"Mislio sam da svoj privatni ivot treba dovesti u red. Tvoj poslovni uspjeh nije
dovoljan za tvoju sreu. ena tvojih godina treba stalnu vezu. Unato tome to ima
toliko prijatelja, ja osjeam da si veoma usamljena."
"Kae li ti to da bih se trebala udati?"
"Ne treba se udati. Ne ivi u srednjoj Anadoliji, nego u New Yorku. Ali, u tvom
ivotu bi apsolutno trebao postojati netko tko odgovara tvojim godinama, netko s
kim bi dijelila ivot. Bar ja tako mislim", ree Miel.
"U redu, Miel, shvatila sam. Hvala ti", uzvrati Aylin.
"to se dogaa, Aylin?"
"Mislim da sam pronala nekoga takvog."
Nakon razgovora Miel je ostao zbunjen, sa slualicom u rukama.
Dva dana nakon veeri kod Stevena Gordona, Joe Gates je telefonirao Aylin i
pozvao je na veeru. Odveo ju je u jedan od najpopularnijih restorana u New Yorku.
Aylin se specijalno uredila za tu no. Napravila je minival i obukla veoma elegantnu
haljinu. Joe nije mogao skinuti oi s nje. Krajem noi upitao ju je:
Jesu li sve Turkinje kao ti?"
"Kako to misli?" uzvratila je.
"Lijepe, uglaene, elegantne, inteligentne, kulturne, vesele, domiljate, zabavne,
komunikativne?"
"Komplimenti su se istroili, Joe."
"Nije krivnja u meni, Aylin."
"Ako eli upoznati i druge Turkinje, onda u te upoznati s nekoliko svojih
prijateljica."
"Bila bi mi ast", ree Joe.
Tjedan dana poslije Aylin i Joe su otili na veeru kod Emel i Paula. Kada je nakon
Aylin, plave ljepotice, ovaj put pred sobom vidio crnu ljepoticu, Joe je zakljuio da
su Turkinje najljepe ene na svijetu. Paul i Emel bili su veoma srdani prema Joeu.
Joe Gates moda nije bio zanimljiv i otmjen kao Richard, Aylinin prethodni prijatelj,
ali je bio daleko blagonakloniji i susretljiviji. Uope nije skrivao svoje oduevljenje
njihovom prijateljicom. Kada su se, u meuvremenu, ene povukle u kuhinju, Emel
je upitala;
"Gdje nae ovog slatkog medu, Aylin?"
"Steven me upoznao. Svia li ti se?"
"Sladak je, ali moda malo previe debeo, zar ne?"
"Mene oduevljavaju debeljukasti mukarci. Preteno su zabavni i iskreni. Ulijevaju
ovjeku povjerenje."
"Otkada to tebe bucmasti oduevljavaju?"
"Otkada sam upoznala Joea, u redu? Mislim da su deblji mukarci seksualniji od
mravih."

"Neka bude tako", ree Emel, "vjerovatno ima neto to zna." Kada su se tu no
rastajali na vratima, na uho Emel, koja ga je oduevila im ju je ugledao, Joe je
proaputao; "Talk me up to Aylin."
Emel je zatvorila vrata iza njih i okrenula se svom muu: "Vidi ti to. Joe, s kojim
smo se maloas upoznali, trai da ga pohvalimo pred Aylin."
Pohvalimo ga onda", ree Paul, "imuan, uglaen, prizeman ovjek. Moda je to ono
to Aylin godinama trai. Moda ovaj put upali."
Joe je svoju esnaestogodinju kerku Alis upoznao s Aylin za vrijeme ruka, a ne u
ordinaciji. Sebi svojstvenim metodama, Aylin je neprimjetno, u toku dva-tri sata,
mnogo toga saznala o djevojici.
"Alis je puno pametnija djevojka nego to vi mislite, Joe", rekla je. "Nikada je niste
uvaavali. Ako joj povjerite malo odgovornosti, ako osjeti da joj vjerujete, poet e
se ponaati sasvim drukije."
"Ti, dakle, prihvaa lijeiti Alis."
"Ne mogu je primati u ordinaciji kao ostale pacijente. Inae, dijete se zasitilo odnosa
bolesnik-lijenik. Ali pozabavit u se Alisom. Ako kao prijatelj budem uspjela
pridobiti njeno povjerenje, moi u joj mnogo vie pomoi. Ono to tebi elim rei je
da u ovom razdoblju previe ne nasre na nju. Pusti je neka se drui s kim ona eli,
neka sklapa veze. Proivljava najosjetljivije i najproblematinije razdoblje, prolazi
kroz izuzetnu promjenu. titi je, dri je na oku, ali to apsolutno ne pokazuj. Inae,
ostat e bez keri."
Kada je uspjela uspostaviti vrsto prijateljstvo s Alis, Joevo oduevljenje je preraslo
u oboavanje. Bez ikakvog zastraivanja i uvreda, Aylin je zadobila Alisino
povjerenje, prikupila sve potrebne podatke
o mladima s kojima se drui i koji koriste drogu, u pravo vrijeme spasila djevojku da
ne zapadne u tu ukletu movaru, te, tovie, povremenim grupnim terapijama i
mladima iz njenog drutva nastojala izlaziti ususret. Kao rezultat Aylinine podrke i
podsticanja Alis je ak poela i raditi u jednom duanu koji je prodavao
gramofonske ploe. Bila je sve samouvjerenija.
Na kraju, u porodici Gates postojala su dva Aylinina oboavatelja, a ne jedan. Kao
nikome drugome u svom ivotu, Alis je vjerovala prvo Aylin, a potom i Dilari, koja
se iskreno zanimala za nju, koja ju je upoznala sa svojim prijateljima, pozivala na
sastanke, zabave i koja je sluala o njenim problemima.
U zimu 1985. godine Joe je Aylin, Dilarii, Mustafu i Alis odveo u vicarsku na
skijanje. Aylin od svojih studentskih dana nije tako dugo ostala u vicarskoj. Bila je
veoma ganuta time to se nalazila u zemlji u kojoj je provela studij i mladost. Joeu i
djeci pokazala je fakultet na kojem je studirala i kuu u kojoj je stanovala. Traili su
i Jean-Pierra, ali ga nisu uspjeli pronai. Jedino to su uspjeli saznati
o njemu je da se, nakon razvoda od Aylin, ponovo oenio i da ivi u Americi. Ali,
nitko nije znao gdje se nalazi.
Aylin i Dilara su se iz vicarske vratile veoma zadovoljne. Zbog toga to je bila
popustljiva, prilagodljiva i dobronamjerna djevojica, Dilara je sa svakim lako
sklapala prijateljstvo, ali Joea je doista zavoljela. I Joe se prema njoj odnosio kao
prema roenoj keri.
"Teto, zar ne pomilja da se uda za Joea?" pitala je povremeno. "Zna, Dilara, da ja
ne znam odrati brakove. Moda je i najbolje da se ne udajem", govorila je Aylin, ali
joj se u nekom dijelu podsvijesti nalazilo ono to joj je Miel rekao: "Godine prolaze,
Aylin, mora organizirati svoj ivot."
"Oprezni, staloeni, konzervativni Miel!" govorila je sama sebi. "Pukni, zato to si
me usmjerio tamo kamo nisam eljela!"

***
Joe je Aylin upoznao sa sinom Philipom, starijim kerima Hillary i Phoebe i s
njihovim muevima. Aylin se odmah sporazumjela s Philipom, ali zbog neega joj se
Hillary uope nije svidjela. Izgledala je kao da u drugima trai razloge to njen mu
Darell nikako ne uspijeva prodati svoje slike. Aylin je u velikoj mjeri snosila
posljedice ovog njenog negativnog odnosa. Ve prilikom prvog pozdrava osjetila je
neprijateljstvo u njenom glasu.
to se tie Phoebe, ona je u danima kada se upoznala s Aylin, bila ispunjena
ponosom koji joj je donio uspjeh u filmu "ipka". Na licu, koje je nosilo azijske
odlike njene majke Kineskinje, njene izduene oi gledale su nimalo prijateljskim
pogledom. Njen mu Kevin odnosio se prema Aylin mnogo srdanije. A, opet, zato
to ih je ipak rasteretila nevolje s Alis, svi lanovi obitelji su se, koliko je to bilo u
njihovoj moi, lijepo odnosili prema oevoj prijateljici. Vjerojatno se otac, koji je
tolike godine ivio neoenjen, nee sada odluiti na enidbu. Moe se progledati
kroz prste to to se vida s jednom lijepom, kulturnom enom s karijerom. Usprkos
svemu, i luckasta Alis je ve neko vrijeme izgledala pametna, smirena i sretna kao
nikada ranije.
Poetkom ljetnih praznika Dilara i Aylin su se preselile u Ramsenburg, u Joeovu
kuu na obali mora. Naravno, i Alis je dola s njima. Kuda je bila tipina amerika
priobalna kua s ogromnom terasom, s mnogo spavaih soba i pomalo zaputena.
Nije bojana otkako je napravljena, ali je bila u idealnom stanju za ugodan obiteljski
ivot s djecom.
Nesvjesno, Dilara se prisjetila ljeta koja je u djetinjstvu provodila na Fire Islandu i
rastuila se. Je li moda na isto mislila i njena teta koja je, s vremena na vrijeme,
djelovala utueno. Nije se moglo rei da su bili vesela i skladna obitelj kao tih
godina, ali Joe je radio sve to je bilo u njegovoj moi kako bi usreio i nju i njenu
tetu.
Proivljavale su daleko zabavnije ljeto od onog 1984., prvog ljeta nakon to se teta
rastala od Miela, koje su, zajedno s Emelinim, proveli u zakupljenoj kui u Bridge
Hamptonu. Niti je Aylin bila toliko napeta, a niti toliko rastrojena kao to ljeto.
Izgledalo je kao da sve polako dolazi na svoje mjesto. Svojim prirodnim ponaanjem
i iskrenou ovaj dobroduni debeli ovjek lagano je osvajao i Aylinino i Dilarino
srce.
Nakon to je Hulusi otiao, Aylin se sporazumjela s jednom Turkinjom, Vildan, da
joj tijekom dana isti stan i kuha. To ljeto su sa sobom poveli i nju, da im pomae u
kunim poslovima. Joe je izgledao veoma zadovoljan zbog svakojakih olakica koje
su mu priredile Turkinje.
Zbog jednog snimanja, Joe ih je pred kraj ljeta morao napustiti i krenuti na
putovanje. Aylin i djeca ostali su u Ramsenburgu. Aylin se upoznala sa svim
susjedima, veoma esto ih je pozivala na kuna okupljanja ili na piknik na plai.
Jedan susjed, Stanley Cohen, vlasnik tvornice igraaka, jednom je na veeru pozvao
nekoliko svojih prijatelja. Tu no bili su pozvani i Betty Ross, Kurt Duidner i Aylin.
Grupu gostiju koji su se za vrijeme veere prilino razveselili, Stanley je upitao;
"Hoemo li na ples, ih emo se provozati mojom jahtom?"
im je ula za vonju morem, Aylin je bez razmiljanja uletjela: ,Ja sam odrasla na
Bosporu. Vonja na mjeseini je ono to volim najvie u ivotu. Hajdemo na jahtu!"
Trei su pohitali na Stanleyjevu jahtu. Ali, naalost, te noi nije bilo mjeseine i
nad morem se nadvila mukla pomrina. U pripitom stanju Stanley je vrlo brzo vozio.
Ostali su vikali, pjevali na sav glas. Odjednom, Stanley je udario u neto nepoznato u
moru, odskoio u zrak i pao u more. Betty Ross je, takoer, pala i nije mogla ustati.

Nisu uspijevali ugasiti motor i zaustaviti jahtu. Sreom, nije otila predaleko,
okretala se oko sebe i crtala krugove. Stanley se koprcao u vodi i vikao: "Tonem!"
Prisebni su bili jedino Aylin i Kurt Duldner. Aylin je Kurtu otro naredila: "Odi za
volan i uspori amac!" Uinio je onako kako mu je nareeno.
"Kada doe ba pored Stanleyja, ja u ga nastojati zgrabiti i povui unutra, doi i
pomozi mi."
Betty, koja je leala na podu, plakala je na sav glas. Aylin je i njoj naredila:
"Ne urlaj, zavei! Idi na drugi kraj amca i ekaj!"
"Ne mogu ustati, izgleda da sam slomila ruku", odgovori Betty.
"Tada otpui. Ako svi budemo na jednoj strani, amac e se prevrnuti, a ti e se
utopiti. Hajde, brzo napravi kako sam ti rekla." Puzei, ena je prela na drugi kraj.
Prestala je i plakati. Duldner i Aylin zgrabili su Stanleyja i jedva ga uvukli na jahtu.
Aylin ga je okrenula potrbuke i pritiskom na plua nastojala istjerati vodu koju je
progutao.
Oni koji su s obale primijetili da se dogodila nesrea, obavijestili su policiju i pozvali
hitnu pomo. Kada je stigla hitna pomo, Stanleyju je Aylin ve pruila prvu pomo.
Kurt Duldner je poslije govorio da im je spasila ivote. Jo jedna vremena osoba
prikljuila se karavani Aylininih simpatizera. Stanley je tri dana ostao u bolnici pod
kontrolom, a Betty Ross ga je tuila sudu da bi naplatila obeteenje. "Kada bi
Turinu i ivot bio u pitanju, on svog prijatelja ne bi tuio sudu. To su najpristojniji i
najodaniji ljudi na svijetu", Aylin je rekla Duldneru.
Krajem tog ljeta, nakon Nesrinine detektivske istrage provedene u New Yorku,
pronaen je jo jedan odani Turin, Hulusi, koji je poeo odravati Joevu kuu.
U zimu 1986. Hillary i Phoebe su se uznemirile jer je veza njihovog oca i Aylin
postala ozbiljnija. Vei dio te godine Joe je proveo u Aylininoj kui. Iste godine je,
takoer, okonan i Mielov i Aylinin razvod.
Miel je telefonirao Aylin, koja je eljela okonanje brakorazvodnog postupka, koji
su bili pokrenuli, a potom odloili.
"to se to dogaa, Aylin? S obzirom na to da eli ubrzati postupak, vjerojatno ima
neku dobru vijest?" upitao je.
"Zar nisi ti bio taj koji mi je ispirao mozak i govorio 'sredi svoj ivot, nadi si
ivotnog druga, ne podnosi dobro samou'?" odvratila je Aylin.
"Drago mi je zbog tebe. Hoe li me upoznati s buduim muem?"
"Naravno. Prvom prilikom."
"Daj mi reci neto o njemu", ree Miel.
"Zove se Joe Gates, filmski je producent, debeo i dobroduan idov"
"idov?"
"Da, zato te to udi?"
"to Nesrin kae na to? Zar te se ne odrie?"
"Ne odrie. I ona je ostarjela, sazrela je, napokon", ree Aylin. "to je onda bio moj
grijeh?" upita Miel.
"'Ko e znati, moda je bila ljubomorna na to to te volim."
"Je l' to moda znai da ne voli tog Joea Catesa?"
"Svaka ljubav je razliita", uzvratila je Aylin.
Svaka ljubav imala je drukiji sadraj. ovjeka za kojeg e se udati Aylin je ovaj put
voljela zato to e je on drati daleko od stresa, to e joj osigurati spokojan, lagodan
ivot. Nee se vie baviti poreznim dugovima koje je mrzila plaati, raunima koje
nije mogla podnijeti. Ona nikada nije dobro funkcionirala u poslovima vezanim za
novac. Nikada nije pravila predraune. Nije znala ni koliko zarauje, a ni koliko
troi. Baviti se novcem bio je poniavajui posao za Aylin. Ona je samo troila,
uope ne dotiui novac, uvijek s kreditnom karticom. Uzimala je sve ono to poeli.

Uzimala, uzimala i oblaila; uzimala, uzimala i dijelila. Bez ikakvog razmiljanja

uputala se u pothvate koji su je nadmaivali, poput Hulusijevog doivotnog
lijeenja, ili preuzimanje Dilarinih trokova, i onih ivotnih i trokova kolovanja.
Ne pitajui za cijenu, kupila bi veoma staru knjigu o medicini koju bi ugledala u
antikvarnici i darovala je Timu, Mielovom sinu koji je studirao medicinu. Ili bi
svojoj prijateljici koja je imala kolekciju ptica, bez obzira na cijenu, kupila Meissen
papagaja. Gotovo tijekom cijelog njenog ivota uz nju su bili muevi koji su brinuli
o trokovima ove vrste, koji su je, s vremena na vrijeme, upozoravali, ili pokrivali te
deficite. Ali, nakon razvoda od Miela stvari su umnogome izbjegle kontroli. Zato se
u zadnje vrijeme druila s Irene, bivom pacijenticom koju je zaposlila kao tajnicu,
ali umjesto klasinih obveza tajnice, ona je imala zadatak da organizira financije
svoje efice.
"Nemoj vie troiti novac, Aylin. Skupila se gomila rauna koje moramo platiti. Ima
porezne dugove", govorila bi Irene, ali Aylin bi to na jedno uho ulazilo, a na drugo
izlazilo. ivot je bio za ivljenje, voljenje, uzimanje, davanje, davanje i davanje. A
zbog toga je i voljela Joea. Pred njom su se otvarale prilike na koje je bila navikla. Iz
izloga skupih butika moi e uzimati sve ono to joj se svidi, moi e mnogo
putovati. Moi e, kako to njeno dareljivo srce poeli, rasipati novac i na sebe, i na
one koje voli, a i na one koji imaju potrebu za tim. Moda e smanjiti i broj
pacijenata i uspjeti odvojiti vie vremena i za druge poslove, za umjetnike
aktivnosti, naprimjer. Imat e zanimljiviji ivot nego to je sada. Moi e se,
prilikom obilaska svijeta s Joeom, upoznati i s onima koji su se proslavili u svijetu
filma. Ve godinama je neprestano radila od pola osam ujutro pa sve do veernjih
sati. Bila je sita ivota, a pomalo i umorna.
A, kako je uzimala tako bi i davala... Joeu i Alisi bi dala ljubav, panju i dom.
Otvorila bi im vrata svog raznobojnog svijeta i svog ogromnog srca. Kuali bi okuse
koje ranije nisu kuali, sluali bi glazbu koju ranije nisu uli, vidjeli bi zemlje za koje
ranije nisu znali. Povrh svega, Aylin je, ak nesvjesno, i jo toga davala Joeu.
Nakon to se razveo od Norme, Philipove majke, zanesen njenom ljepotom, Joe se
oenio polukineskinjom Lilly koja mu je rodila tri keri. Lilly nije uspjela biti ni
dobra supruga, a niti dobra majka. Njegov brat, ija je supruga bila lijenica, uvijek
je s omalovaavanjem gledao na njegove brakove. Zato Joe ne bi naao jednu
pametnu enu? Zato se uvijek s nedolinim enama uputa u neodrive brakove?
Sada je Joe zabijao gol svome bratu, koji je, takoer, bio producent, ali mnogo
poznatiji od njega; ivio je u Los Angelesu i godinama proizvodio filmove koji su
nagraivani Oscarom. Sad se i Joe enio doktoricom. tovie, enio se enom koja je
veoma armantna i lijepa, koja se, osim u svoj posao, razumjela i u mnoge druge
stvari, u umjetnost i druge jezike, naprimjer, koja je kulturna, obrazovana i duhovita.
Zahvaljujui eni kojom e se oeniti, njegova ki Alis je napravila veliki pomak,
poela je raditi u glazbenom duanu. Rijeit e se zaputene kue i preseliti se u
dobro namjeten, uredan stan koji odrava sluga. Svoje prijatelje e moi lijepo
primati... Kao da se u njegovom ivotu raalo novo sunce. Joe je bio poslovan
ovjek i bio je u stanju vidjeti prilike koje nije trebalo proputati. Uope nije imao
namjeru propustiti Aylin. Jedini problem su mu bile Hillary i Phoebe koje su se
protivile ovom braku.
Aylin nije pretjerano smetao njihov negativan stav. U prvom razdoblju samoe, koji
je doivjela nakon razvoda od Miela, Aylin je bila zaokupljena s Laurie Crews.
Toliko se predala toj djevojci, tako je bila odluna izvesti je na pravi put da joj je
pomalo i to pomoglo da lake prebrodi krizu nakon rastave. I sad joj je bilo lake
podnijeti sve probleme zato to je opet snano okrenuta k poslu.
Kao to je Miel i pretpostavljao, Laurie je bila pacijent s kojim se teko izlazilo na

kraj. inilo se kao da je zatvorena u prostoru okruenom visokim zidovima izvan

kojih nikako ne moe izai. Godinama je bila u tekoj krizi. Zbog razliitih razloga
neprestano se odluivala na samoubojstvo, a nakon svakog tog pokuaja ila je k
novom psihijatru. No ni jedan od njih nije uspijevao postii neko udo, svi su otresali
revere i prosljeivali je drugome. Na kraju su joj u jednom psihijatrijskom centru
dali da popuni anketni listi o tome kakvog doktora eli.
Rezultat joj je priopio dr. Wiesezner.
"Laurie", rekao je, "doktor kojeg si ti opisala ne postoji. Takav doktor ne moe
postojati. Ovo to ti eli je fantazija. Ali, znam nekoga tko je blizu doktoru kojeg ti
zamilja." Na jednom papiru je navrljao ime i broj telefona. "Jednom probaj i kod
Nadowske. Ako i s njom ne bude zadovoljna, nitko ti drugi nee moi pomoi."
S papirom u ruci Laurie je izala iz ordinacije. Jedno vrijeme se kod kue borila sa
svojim morama i kada ih na kraju vie nije mogla podnijeti, poeljela je probati i kod
doktorice Nadowske. to moe biti; jednom e prerezati vene i pod terapijom tog
doktora. Pretraujui po depovima, nala je papir koji joj je dao dr. Wiesezner.
Okrenula je broj dr. Nadowske i od Irene dobila termin.
Irene i Aylin su ve odavno znale za Laurie Crews. Fotokopija njenog dosjea
nalazila se u ladici Aylininog stola. Ali, Laurie nije znala za to.

L A U RI E C RE W S
Prvo je ugledala njenu suknju. Lijenica je na sebi imala dugu suknju na cvjetove,
pastelnih boja, poput duge. Nakon to je prela iza stola i sjela, svoje zelene oi
majeg pogleda dugo je drala uperene u Laurine oi.
"Priaj", ree.
"to?"
"Zato ne voli samu sebe?"
Ja sam jedna djevojka govnarka iz jedne govnarske, divlje, galamdijske,
neobrazovane, pohlepne, konzervativne idovske obitelji." "Opet si za jedan stupanj
bolja od mene."
Mislila je da je pogreno ula.
"to pria?"
"Ja nisam ak ni toliko."
"Kako misli?"
Ja spadam u drugu klasu tih, tebi ogavnih, idova. Ja sam se kasnije poidovila."
"Ne mogu vjerovati."
"Kunem se."
"Zato si to uinila?"
"Da bih svog mua, idova, nagovorila na dijete."
Jesi li rodila?"
"Nisam uspjela, Laurie. Pet ili est puta sam, vie im se, eto, ni broja ne sjeam,
imala strano mukotrpne i krvave pobaaje. Prilikom svakog tog pobaaja vraala
sam se s ruba smrti. Na kraju sam se predala."
"Ma nemoj!"
"Da, eto tako je to. Nisi ti jedini beznadni sluaj na svijetu." "Zna to, jesam li ja
ovamo dola da sluam o tvojim problemima?"
"Ne, samo sam to rekla u kontekstu."
"Da si blesava jasno je iz toga to si svojevoljno postala idovka. Kako ovjek moe
izabrati tu ogavnu vjeru?"
"Meni apsolutno nije vano jesam li idovka ili nisam. To je za mene bila samo
formalnost. Ve odavno sam zaboravila na to. Moja unutranjost se nije promijenila;
uvijek je ista."
"A to je tvoja unutranjost? Kranka? Ili budistkinja?" upitala je djevojka.
"Osoba koja svim svojim srcem vjeruje u postojanje Boga ne moe praviti razliku u
vjerama. A inae, medu vjerama i nema nikakve razlike."
"Uope nije tako. Zbog toga to nisi prava idovka, ti ne zna tu ogavnost", ree
djevojka.
"Ne znam zbog ega, ali idovi koje ja poznajem su vrlo inteligentni, talentirani,
suosjeajni i simpatini. Ti mi ispriaj te ogavnosti", ree.
"Da ti, onda, ispriam o svom ocu, pa ti vidi", ree Laurie. Nastojala je doarati
runo lice i antipatini akcent svog oca.
"Hoe da te sada ovdje ubijem, Laurie? Hoe, ha? Ha!?" rukom je lupala o stol,
lupala, lupala...
"Dosta vie", ree Aylin, "ve mi je jasno, ne lupaj vie."
Je li djevojka dobro ula?
Je l' to meni kae?" upitala je.
"Da. to si ti uinila da bi zasluila te batine, balavice jedna?" "Zna to, doktorice,
prevrnut u ti ovaj stol na glavu."
"Prevrni. Ovdje je sve osigurano."

"Glavu u ti razbiti."
"I ona je osigurana."
"Iskomadat u ti tu runu suknju."
"E, vidi, to nemoj. Skupo sam je platila", ree Aylin. Djevojka se pone smijati, a s
njom i Aylin. Tako su se neko vrijeme obje gromoglasno smijale.
"Koliko ima godina, Laurie?" upita Aylin.
"Zar moje godine ne piu u tom dosjeu pred tobom?"
"Tamo piu tvoje kronoloke godine. Ja pitam tebe, koliko ima godina?"
"Sto dvanaest."
"Dvije godine si starija od mene", uzvrati joj.
Djevojka je bila na pravom mjestu. Dola je na pravu adresu. Njena lijenica je imala
sto deset godina. Oi su joj bile veoma lijepe. Bila je inteligentna. Zabavljala ju je.
Poeljela je da i ona ima istu suknju na cvjetove, poput nje. Da, ovaj put je napravila
dobar izbor.
Njena lijenica je okrenula stolicu ustranu i gledala u suprotni zid, a ne u djevojku.
Djevojka je povukla noge prema trbuhu i zavukla glavu meu njih.
Priala je jedan sat. Neprestano je priala o svom ocu, najveoj Bojoj kazni, o
njegovim grdnjama, psovkama, o tome kako je njena neuka, plaljiva majka nije
mogla zatititi. Priajui o tome, koristila je najneugodniji argon i najvulgarnije
psovke. ena ljubaznog izgleda, koja je sjedila nasuprot nje, ni okom nije trepnula.
Umjesto da se zadrava na pitanjima, ona je nastojala otkriti djevojine nadarenosti.
Mora da je prolo sat vremena, s obzirom na to da se tajnica pojavila na vratima.
"Napravi nam kavu, Irene", ree lijenica. "Hoe li ti, moda, s mlijekom, Laurie?"
Ja ne elim kavu. Ima li neko estoko pie?" upitala je. "Sada e mi, prevrui onim
zelenim oima, rei kako se u lijenikoj ordinaciji ne nalazi alkohol. Znam ja sve
njih. Do sada sam tono devetnaest 'psihia' prometnula kroz ruke", pomislila je.
"Hoe li din, viski ili vino?"
Ma nije valjda?! to e sada uiniti?
"Neka bude din", ree.
"Pripremi nam po jedan din-tonik, Irene."
Tajnica ju je gledala pravo u oi. "Nee donijeti pie", mislila je djevojka.
"Nemoj tako gledati, napravi i sebi jedan. Uskoro e pola est. Tamo kod nas ovo
vrijeme nazivaju (rekla je neto to djevojka nije razumjela)", ree Aylin.
"Koji je to jezik?" upita djevojka.
"Turski."
"A to je to?"
"Jezik kojim govore Turci."
"A tko su oni?"
"Ljudi koji ive u Turskoj. Fini ljudi. Tko zna, moda e nekada otii i vidjeti
Tursku."
,,Ako budem ivjela", odvratila je.
ivjet e, ne brini se", ree lijenica. "Da si doista eljela umrijeti, ve bi umrla."
"Da ja presjeem vene, pa da vidi", uzvratila je djevojka.
"Ali nemoj ovdje, tek sam promijenila tepihe."
Nale smo se, pomisli djevojka. to sad da radi s ovom Turkinjom? Tajnica je
donijela pie, u ae je stavila i po jednu kriku limuna. Popila je jedan gutljaj.
Godio joj je. "Oh, to je ono pravo", rekla je u sebi.
"Tvoja seansa je zavrena. Sad priamo kao dvije prijateljice", ree Aylin. "Moe
ostati koliko god eli. Ima li jo neto to bi eljela ispriati? Ili neto to bi htjela
pitati?"
"Nee mi, dakle, dostaviti raun za prekovremeni rad?"

"Ne. Ni za vrijeme, a ni za din-tonik."

"Ovi Turci su veoma udni", ree djevojka.
"Takvi su. Nisu pohlepni. Jednom bih ti mogla priati o njima, ako te to zanima",
ree Aylin.
Kako je tada mogla znati da e se zanimati za Turke, da e medu Turcima imati
mnogo prijatelja i da e dvaput ii i u Tursku. Da ne bi bila nepristojna prema
nekome tko je asti vremenom i din-tonikom, nije rekla kako ju se ne tiu tamo neki
Turci, zadovoljila se tim da sakrije glavu medu noge.
Priala je jo oko pola sata. Grlo joj se osuilo od objanjavanja. Uutjela je.
Lijenica joj je propisala lijek. Ustala je. Din je djelovao ugodno na raspoloenje.
Osjeala se sjajno.
"Zna, uope nisam pomislila da ti rastrgam suknju. Zapravo, vrlo lijepa suknja",
izusti osmjehujui se.
"Doista ti se svia?"
"Da,"
Aaa, to radi ova ena? Luda li je, to li je? Doktorica je napipala zatvara i
otkopala ga. Suknja se spustila do koljena, a potom je pala na pod. Noge su se, kao
kroz maglu, raspoznavale kroz tanki ipon. Izala je iz suknje.
"Ja nisam lezbijka", ree djevojka.
"Nisam ni ja. Zaista lijepo, vidi, pronale smo zajedniku toku", ree. Na sebe je
navukla bijeli lijeniki ogrta.
"Uzmi ovo, Laurie." Suknju je pruila djevojci. "Boje su previe mladenake za
moje godine. Svjesna sam, od tvog ulaska u ordinaciju, da ti se suknja svia. Uzmi,
neka to bude simbol naeg prijateljstva i tvog povjerenja u mene. Ima povjerenja u
mene, zar ne?"
"Eh, u najmanju ruku te ne smatram neprijateljem. Moe se rei da si, u odnosu na
moje ostale 'psihie', na dobrom mjestu", odgovori djevojka. Nije mogla odmah uzeti
suknju koja joj je bila ispruena. Ali, nije mogla ni odbiti. Bila je vidno zbunjena.
Ova lijenica djeluje bre od mene; matirala me je prije no to sam je uspjela tuirati,
pomislila je. Neki unutarnji glas joj je govorio; "Predaj joj se!" Laurie je eljela
sluati ovaj glas. Suknju je drala pred sobom.
"Mogu li je obui?" upitala je.
"Naravno."
Skinula je svoje svjetloute hlae i obukla suknju. Oh, kako je to ugodan osjeaj!
Mekano, klizavo platno slijevalo se niz nju poput vodopada. Okrenula se oko sebe.
Krajevi suknje se lagano podigoe. Savreno... kada je izlazila iz ordinacije, oi joj
se susretoe s Ireninim. Oi tajnice kao da su izlijetale iz svojih duplji. Ustala je od
stola
i pojurila unutra.
"Glupaa, misli da sam zbog jedne suknje ubila svoju doktoricu", pomislila je
Laurie.
Leprajui suknjom, izala je kroz vrata, na svje zrak. Starici koja je vodila psa na
ulazu u zgradu, rekla je: "Neu se ubiti. Ni danas, a ni sutra." Uvijajui se, udaljila se
praena pogledima zbunjene ene.
Laurie se godinu dana ponovo oblikovala u Aylininim rukama. U ovo udo ni sama
nije vjerovala. Sve svoje suze isplakala je u njenoj ordinaciji. Otvorila je svoju duu.
Priala je o svom prvom razoarenju, prvoj depresiji, ranjenom srcu, o batinama koje
je primila od oca, uvredama koje je ula, prijekorima, ponienjima, o svom prvom,
drugom, treem, etvrtom pokuaju samoubojstva, obiteljskim sastancima na kojima
nitko nikoga nije sluao, o tome kako je bila radosna kada je, imala je tada trinaest
godina, otac napustio kuu, o omalovaavanjima i ubojitim pogledima rodbine zbog

toga to je bila jedino dijete na svijetu koje se moglo radovati razvodu roditelja.
Te godine priala je Aylin i o poetku rada nakon zavretka koleda kod onog
gadnog oca, kao da nigdje drugdje na svijetu nije postojao drugi posao, o svojem
odupiranju njegovim ponienjima, odgurivanjima, o razoaranju nakon okonanja
prve ljubavi i, ovaj
put u ime ljubavi, presjeenim venama, o svom elucu koji je, zbog progutanih
lijekova, konstantno ispiran, o svom osmom, devetom, desetom pokuaju
samoubojstva. Kada je sva zloba iz nje izala, Laurie je ostala sama sa svojom
nesposobnou, koju joj je otac stalno ukucavao u glavu.
Aylin je sada svom snagom pronalazila njene talente. Bila je zbunjena to se toliko
izotrena inteligencija do danas nije mogla usmjeriti.
"S obzirom na to da si koled pohaala kao stipendistica, vjerujem da ti je
inteligencija na mjestu. kole ne dijele tako jednostavno stipendije", rekla je Lauri.
"uj, stvarno. Zato do danas uope nisam razmiljala o tome", rekla je djevojka.
Vie se nije ni stidjela toga to je idovka.
"Vidi, poneki se dobrovoljno opredjeljuju za ovu vjeru. ak je i Elizabeth Taylor
prela na idovstvo", rekla je Aylin, "znai da u tome nema nita sramno."
"Da ti vidi nau obitelj i one nakinurene enturae, prstiju kao boina jelka, na
svih deset prstenje, s broevima na reverima i naunicama u uima, da vidi one
debele tipove koji neprestano neto deru. Oh, gade mi se ti niski gadovi", rekla je
Laurie.
"Zar se umire zbog svega toga to omalovaava, budalo", rekla je Aylin. "Mrzi
idove, dri se dalje od njih. Momak ti slomio srce, ostavio te, uniti ga, a potom
sebi nadi nekog novog. Misli da e mukarci umrijeti od grinje savjesti ako izvri
samoubojstvo. Moda e desetak dana aliti za tobom, poslije e zaboraviti. Dok se
oni budu zabavljali iznad, ti e trunuti ispod zemlje. I mene je prevario moj mu. Pa
to?"
Aylin je to tako objanjavala da joj je Laurie bezrezervno morala davati za pravo.
Povrh svega, i u najozbiljnijim stvarima nalazila je neku smijenu stranu. Laurie je
najvie voljela tu stranu svoje doktorice. Vidno se ustruavajui, jednom je rekla:
"Rei u ti neto, ali nema smijeha."
"to?"
"Zna li tko je moj sadanji ouh?"
"Tko?"
"Bivi mu sadanje supruge moga oca."
"Aaa, vrlo zanimljivo!" rekla je Aylin, "isto kao u filmovima Woodyja Allena."
Zar ne postoji nita u ivotu to bi iznenadilo ovu enu, mislila je Laurie. Zar je lako
filmove Woodyja Allena proivljavati u stvarnom ivotu.
"Zar to, po tebi, nije jedna sramotna situacija?"
Ja sam uvijek mislila da si ti nesretna to potjee iz jedne prosjene idovske
obitelji. Eto ti jedna natprosjena situacija. Zato bi to, duo, bilo sramotno? Koliko
na svijetu ima onih iji su ousi bivi maehini muevi. Znaj cijeniti situaciju", rekla
je Aylin.
Laurie je uila promatrati svijet iz nove perspektive. U Aylininoj knjizi nisu postojali
termini lo, sramota i grijeh. Ljudi su dolazili na svijet da doive ono to e ih
zadesiti. Sve ih je moglo zadesiti. Zbog toga je nuno biti tolerantan. Pogreno je
osuivati i huliti.
"Isprobaj sve ono to poeli, ali pod uvjetom da pri tome nikoga ne povrijedi i ne
mui. Niti e se osvrtati za sobom, a niti e zbog tebe ostati slomljeno neije srce,
ako jednom krene", rekla je jednom Aylin.
"Zar uope nema srca koje si ti slomila?"

"Kako da ne. Mnogo."

"E, zato meni prodaje ono to ni sama nisi mogla napraviti?"
"Vidi ti prie. Zar mi je zabranjeno sluati klavir ako ga ne znam svirati?" rekla je
Aylin.
Laurie vie nije psovala kao ranije. Ni argon nije koristila. Aylininom potporom,
nala je posao u jednoj kompaniji koja se bavila prodajom umjetnina. Prvi put e
raditi sama i sasvim odvojeno od oca. Napokon je imala posao, a i prijatelja. I vie
od prijatelja, sestru, ak i majku. Da, jednu majku. Jednu pametnu i lijepu majku u
ijim je rukama nala utoite, kojoj je sve priala i s kojom je sve dijelila. Lebdjela
je od sree.
Da bi prekrila tragove rezanja vena, Aylin joj je darovala iroke srebrne narukvice.
Suknju na cvjetove nosila je sve dok se nije raspala, a potom je kupila jo jednu
slinu njoj. Jo se jedno udo dogaalo u njenom ivotu. Tijekom seansi se
ispostavilo da je kao dijete eljela imati neku ivotinju. Nisu joj to doputali, nije
mogla imati ak ni maku. Aylin joj je predloila da uzme konja. Konj je bio veoma
skup. Tada joj je rekla da ode do ergele i pone uzimati satove jahanja. Nakon posla i
preko vikenda Laurie je poela odlaziti na jahanje. Poslije godinu dana razmiljala je
da novcem koji je zaradila prodajui slike kupi crnog konja na kojem je uvijek
jahala.
"Uope ne ekaj, odmah ga kupi", rekla je Aylin.
"Zar uzima konja onaj tko ivi u centru New Yorka?"
"Uzima."
"Ali sav moj novac otii e za konja."
"Neka ide. Uini jednom ono to eli, Laurie. Zatvori oi i uzmi tog konja."
Laurie je mislila na svoje roditelje, koji su joj onemoguavali sve ono to je poeljela
u ivotu. Telefonirala je Aylin.
"Uzimam konja, Aylin."
"Uzmi, dijete, uzmi. Uope ne razmiljaj."
Uzela je konja, bio je sasvim crn. Ime mu je bilo Crni Oniks. Laurie je svaki dan
nakon posla odlazila do ergele. im bi zauo Laurienin glas, zarzao bi i propeo se na
zadnje noge. Laurie bi najmanje sat vremena jahala na svom konju. Ostajao bi sav u
znoju. Dok ga je jahala, na pamet joj nije padala ni jedna runa misao. Daleko iza nje
ostala je elja za smru koja joj je godinama razarala razum i duu. Dok je jednom
galopirala Central parkom, zatekla je sebe kako vie: "Kako je lijepo ivjeti. Dri se
podalje od mene, smrti!"

ETVRTI

BRAK

"ak ni muslimanima nije doputeno preko etiri. Imaj to u vidu, ha. Vidi, to e ti
biti posljednji mu", ree Kasim Gulek svojoj ogorici.
"Ovo je posljednji", uzvrati Aylin. "ak se ni Nesrin ne protivi Joeu. Znai da e taj
brak funkcionirati."
"to e biti s kerima, to...", uletio je Hulusi u razgovor. Ba u tom trenutku donosio
je kavu gospodinu Kasimu.
"Gledaj svoja posla. Hajde, pravo u kuhinju", ree Nesrin.
Kada je dan ranije bio u Joevoj kui i pospremao, Hulusi je nehotice uo razgovor
izmeu njega i njegovih keri. Zato to mu je prilikom govora engleski bio veoma
lo, mislili su da Hulusi ne razumije ono to se pria. Meutim, on je shvaao i prije
no to se izgovaralo. A sve je i uo. Sljedei dan sve je prenio Aylin.
"Ova ena se zbog tvog novca udaje za tebe", rekla je Hillary.
"Devedeset posto ena rade tako, keri. Da si prilikom udaje i ti malo razmiljala o
tome, ne bi ti sada oko bilo uprto na moj novac."
"Ti, dakle, pristaje na brak s nekim tko te voli zbog novca."
"Zar me i ti ne voli zbog novca?"
Hillary je zalupila vratima i otila. Svojoj drugoj keri Joe je pokuavao objasniti da
s raznovrsnim odlikama ljudi ine jednu cjelinu, da i bogatstvo ili siromatvo
predstavljaju nerazdvojivi dio karaktera.
"I ja nju elim zato to posjeduje karijeru, to je kulturna i privlana. Je li to zloin?"
rekao je.
"Ali ona zbog novca..."
"Aylin ne ivotari po ulicama. I bez mog novca ona je dovoljno bogata da si moe
priutiti luksuzan ivot. U najboljem dijelu New Yorka ima savren stan. Ima ured
iju zakupninu moe plaati. Ima
zanimanje koje donosi novac. Oslobodite se te fiksne ideje. A, na kraju, ni ja nisam
Rockefeller."
Ovaj put Phoebe je pronala neto drugo da bi blatila Aylin.
"Ta ena pije."
"Zato ne bi pila? Pije i ti. Pije i tvoja sestra. I ja isto."
"Ali, ona je alkoholiarka."
"Ne priaj gluposti, keri. Ne moe se alkoholiarom nazvati osoba koja na
prijmovima popije au-dvije."
"Ona se napije."
"Ne napije. Ona ispoljava raznolike osobine, otvorenost i sloenost karaktera. Voli
plesati, zabavljati se i smijati. Kamo sree da i ti
i Hillary moete toliko uivati u ivotu."
Hulusi nije mogao ostati ravnoduan na ono to je uo o Aylin. Uletio je, i sav
gnjevan na svom polovinom engleskom poeo priati
o tome kako je, kada je tek poeo dolaziti da odrava kuu, sve bilo prljavo i
pranjavo, kako su zbog prljavtine plahte bile grube i kako je, da bi oistio svu tu
neistou, danima koristio najjae deterdente. Zalupio je vratima i vratio se natrag u
kuhinju. Nita ne shvaajui, otac i ki su ostali iznenaeni. Phoebe je rekla ocu;
"Ovi Turci su svi ludi."
"Moda, ali htjele to ti i Hillary ili ne, ja se enim s Aylin. Naviknite se na tu ideju.
Ako je sav va problem u novcu, ne brinite se, ja sam ve pripremio oporuku i dobro

sam zatitio vaa prava." Tako su zvuale Joeove posljednje rijei o tom pitanju.
Aylin je provodila posljednje dane u East End Avenue. Stan je odluila prodati. Svoj
brak s Joeom zapoet e u novoj kui. U kui koja u sebi nee nositi nikakve tragove
njihovih starih ivota, bivih ena, bivih mueva, koja e biti namjetena i ureena
za njih.
U 74. ulici, izmeu Park i Madison Avenue, Joe je kupio ogromnu kuu na tri kata.
U prizemlje e preseliti Aylininu ordinaciju, a u stranji dio smjestit e se Hulusi i
njegova ena erife. Na prvom katu e se nalaziti salon, blagovaonica, dnevni
boravak i kuhinja, a na gornjim katovima spavae sobe. Za Dilaru i Alis odvojili su
gornji kat. Kua je bila namjetena. U salone su prostrli turske ilime. Veinu njih
kupili su Aylin i Joe u Kapali-ariji, prilikom putovanja u Istanbul. Neke su im
darovali Nesrin i Kasim. U kui je vladala mistina atmosfera koja je podsjeala na
osmanlijske kue. S namjetajem tamne boje, tepisima plave i crvene boje, salon je
djelovao ozbiljno, mrano. Ostali su samo jo neki detalji koje je trebalo upotpuniti.
U stanu koji je nakon iznoenja stvari izgledao jo vei i svjetliji, Aylin je pogledala
kroz prozor. Deset dana poslije potpisat e ugovor
o prodaji. Kada se stan proda, ona e ve biti udana za Joea. Iz ovog osvijetljenog i
prostranog stana koji je pripadao samo njoj, preselit e se u jednu tamnu kuu, koja
je okrenuta prema unutra i njoj strana. Je li postupala ispravno?
Rijeima "a to e biti s kerima?" Hulusi je dolijevao ulje na vatru... Nesrin je bila
njena sestra i s njom je mogla uvijek izai na kraj, nauila je da ne obraa panju na
njen neprijateljski odnos prema Mielu. Sada su se pred njom pojavljivale jo dvije
ene da bi joj se osvetile zbog jednog braka. Prvi put je osjetila to je jadni Miel
morao otrpjeti zbog Nesrin, premda je rat izmeu svog mua i sestre uvijek okretala
na alu i sprdnju.
U posljednje vrijeme keri kao da su malo popustile. Kada su shvatile da otac ne
odustaje od ovog braka, nastupale su skoro prijateljski. I Aylin je, da bi ih pridobila,
prireivala veere, kupovala darove za koje je smatrala da e im se svidjeti, a onda se
odjednom zasitila toga. Obje su ve odavno prevalile dvadesete, bile su udane i
imale svoje obitelji. Poelo joj je bivati komino to to su je proglasile svojim
neprijateljem.
Nesrin kao da je nasluivala ono to je njenoj sestri prolazilo kroz glavu.
"Kau da je u braku sadrano udo, Aylin. Ne razmiljaj tako duboko. Sve e biti
kako treba, keri e se naviknuti na tebe. Alis je, inae, ve sada oduevljena s
tobom", rekla je.
Ja jo nisam uspjela dokuiti to udo u braku."
"To je zbog toga to si birala pogrene mueve."
"Prvi put se ne protivi kada se ja udajem. Moda ovaj put i pronaem udo."
"Pronai i neka to bude posljednji, Aylin."
"Neka bude posljednji, Nesrin", ree Aylin sasvim iskreno.
Podijeljeno je oko etiri stotine pozivnica, sve je pripremljeno za ceremoniju. Do
svadbe je ostalo samo tri dana. Zato to je ispraznila svoj stan, Aylin je nekoliko
dana boravila u stanu na Park Avenue. Joe je predveer doao kui s nekim papirima
u rukama i rekao Aylin da ih potpie.
"to je to?" upitala je Aylin.
"Proitaj."
"Ne elim itati neke zamorne stvari. Kakvi su to papiri, duo?" "Na brani
ugovor."
"to?"
"Brani ugovor."
"to to znai?"

"Ukratko, o tome na to ima pravo, a na to ne ako ja umrem ili ako se odluimo na

razvod."
Aylin se skamenila.
"Ja sam se tri puta udavala, nikada nita slino nisam potpisala, Joe", rekla je.
"Ali ja imam etvero djece, Aylin."
"I Miel je imao dvoje."
"Proitaj to, molim te."
"Niti u proitati, a niti potpisati. Mi sklapamo brak. Ako ti ili ja umremo, bit e
onako kako zakon kae."
"Ne moemo se vjenati, ako ne potpie."
"U redu, onda se neemo vjenati", odgovori Aylin. Zgrabila je torbu, zalupila
vratima i otila. urnim korakom otila je do East Enda. Osjeala se krajnje
ponieno. Telefonirala je u Nesrinin hotel, nikoga nije nala. Zvala je Emel, nije je
bilo. A Lejli, za koju je osjeala da joj zbog razvoda s Mielom nikako nije mogla
oprostiti, nije htjela ispriati ovu situaciju. Nije bilo nikoga s kime bi se mogla
posavjetovati. Okrenula je broj Kurta Duldnera. Hvala Bogu, Kurt je bio kod kue.
im je zaula njegov glas, poela je plakati.
"Ne sklapamo brak, Kurt. Nema nita od braka."
"to to pria, Aylin?"
"Joe je uinio neto veoma runo. Apsolutno ne mogu pristati na takvo ponienje."
"Gdje si sada?"
"U svojoj zgradi. Vratila sam se svojoj kui. Sreom, jo uvijek nisam potpisala
kupoprodajni ugovor." Briznula je u pla.
"ekaj me, dolazim. Ispriat e mi kada doem", ree Kurt. "Dolazi odmah, ali u
kui nema ak ni jastuka na koji bi mogao sjesti", uzvrati Aylin.
Do dolaska Kurta Duldnera, pronaena je i Nesrin, Kasim i odvjetnici obiju strana.
Da ne bi nastao skandal, svi su nastojali uvjeriti Joea i Aylin da se pomire. U srdbi,
Aylin je zauzvrat od joea zatraila dva milijuna dolara.
Bio je zbunjen tako neoekivanom reakcijom. Da bi sve to okrenuo na alu,
obraajui se Aylininom odvjetniku, rekao je: ,,A kada se budem enio, Aylininoj
obitelji u dati dvije deve, deset ovaca i ator." Na ovu alu nitko se nije nasmijao,
zavladala je kao led hladna tiina. Ljutio se i na Aylin, koja uope nije pokazivala
razumijevanje prema njegovim kerima koje su ga i potaknule na ovakav korak.
Na kraju, pronaena je osnova za ugovor. Kao da su osjeali kajanje; Joe zbog onoga
to je uinio, a Aylin zbog svoje reakcije. Ali, tono tri dana prije svadbe, sve je
izgubilo dra i ljepotu.
Aylin i Joseph Cates sklopili su brak u srpnju 1987. godine u velikom
ceremonijalnom salonu Caryle hotela na Aveniji Madison, u jednom od
najluksuznijih hotela u New Yorku. Na svadbu je bila pozvana cijela turska kolonija
koja je ivjela u New Yorku, Aylinini poznanici iz koleda i poslovne kolege,
odreeni privatni pacijenti, Joeovi prijatelji iz svijeta filma, rodbina u punom sastavu
i elnici idovskog glam-drutva. Osim nekolicine, nitko nije znao za krizu koja se
dogodila prije tri dana. ak ni Joeove keri.
Aylin je bila nevjerovatno lijepa i elegantna. Kada je Timothy Childs rekao "Kako ti,
Aylin, dobro pristaje uloga mlade!", odgovorila je: Ja se ba zbog toga esto i
udajem." U haljini koja je na njoj leprala poput oblaka, nastojala je brino primiti
svakog od pozvanih. Svjetlucavih oiju i razdragana, doista je izgledala veoma
sretno. Svu napetost i povrijeenost od prije tri dana uspjela je ostaviti iza sebe. U
novoj kui zapoinjala je novi ivot. Bila je sretna, dobronamjerna i ispunjena
nadom. Na medeni mjesec, Aylin i Joe otputovali su u Pariz, a potom u Tursku.
Prvih nekoliko dana proveli su u Istanbulu.

Nesrin i Kasim Gulek su, u ast mladenaca, priredili prijam u jednom klubu na otoku
Bujukada. Aylin je izrazila elju da se na ovaj prijam pozove rodbina koja ivi u
Istanbulu i njezine prijateljice iz razreda. Uope nije bilo jednostavno u jednom
ljetnom danu na jednom mjestu okupiti sve te ljude koji su se ratrkali na sve etiri
strane svijeta, ali su se mnogi odazvali i doli. Nakon toliko godina na jednom
mjestu prvi put su se sastala djeca iz zgrade Sojsal: Nesrin,
Aylin, Betin i Aje. I, opet nakon toliko godina, prvi put su se sastale rodice Nesrin,
Semra, Aylin i Aje. U noi prepunoj uspomena i vrlo emotivnih susreta gospodin
Kasim je odrao srdaan govor i svojoj ogorici poelio "posljednji brak" i
beskonanu sreu.
Nakon naputanja Istanbula, Aylin i njen mu Betininom su jahtom krenuli na
krstarenje. Joe je bio oduevljen svojom suprugom, ali i turskom obalom i turskim
narodom. Mislio je da je sklopio najbolji brak.
ivot u "Town House", u Aveniji Park poeo je protjecati bolje no to su to oekivali
i Joe i Aylin. Prije svega, upravo u ovom razdoblju Aylin je vrlo napornim
rehabilitacijama postigla i najudotvornija izljeenja u svojoj karijeri. Ozdravljenje
redovnice Nancy, Laurie Crews i Irene Ansmann, koja je ak prihvatila posao njene
tajnice, bili su uspjesi koji su se dogodili u prvim godinama ovog braka.
U prvoj godini braka opet su putovali u Tursku, vicarsku, Englesku i Pariz. I Aylin,
a i Joe bili su uvjereni da su zasnovali dobar brak. Dilara je Alis upoznala sa svojim
prijateljima; imali su ogromno razumijevanje za nju i Alis je bila sretna kao nikada u
svom ivotu.
Te godina Dilara je poela studirati na Harvardu. Nova kola, nova kua, novo
drutvo. 1987. za nju je predstavljala godinu punu novosti i uzbuenja. Voljela je
Joevog sina Philipa, kojeg je kao i njena teta smatrala najpametnijim i
najsimpatinijim medu njegovom djecom. Nakon rastave roditelja, Philip je odrastao
pored majke i bio dobro odgojen. Zbog nekog, njoj samoj nepoznatog razloga, Dilara
ga je smatrala sebi bliskim. A Alis joj je, i pored toga to je bila istih godina, bila
poput mlade sestre koju je uzela pod svoju zatitu i preuzela odgovornost za nju.
U kui su veoma esto prireivane veere, a kada se obitelj okupljala dominirala su
jela turske kuhinje; ivot je protjecao u guvi koja je svojstvena mnogolanim
obiteljima.
Meu gostima koji su prolazili kroz kuu bio je i veliki broj poznatih glumaca,
pjevaa, umjetnika iz svijeta ou biznisa i filmskih zvijezda.
Poznati glumci New Yorka Jill Clayburg i David Rabe, Kate Ederman, pjevai Neil i
Leba Sedaka, nogometa Frank Gifford i filmska
glumica Kathy Lee Gifford, bili su medu poznatima koji su esto dolazili u kuu
Catesovih. Medu ovim poznatim osobama koje su posjeivale njenu kuu, Aylin se
najvie sviao komiar Robert Klein. I Klein je veoma volio Aylin, koja je imala
razvijen smisao za humor pa su dosta vremena provodili skupa. Zvijezde amerike
country glazbe Johnny Cash te poznati maioniar David Copperfield takoer su uli
meu Aylinine bliske prijatelje.
Aylin je uivala u svojoj lijepoj kui. Dogaaja je bilo toliko da su Hulusi i njegova
supruga jedva uspijevali sve stii pa im je ponekad u pomo dolazila i Vildan.
U takvoj kunoj graji odvijale su se i Joeove poker zabave. Nekoliko dana u tjednu
Joe je dovodio drutvo i satima igrao poker. I Richard, s kojim ga je upoznala Aylin,
takoer je bio jedan od igraa pokera. U ovakvim noima Aylin je s Kurtom
Duldnerom ila ili u operu ili u kazalite. Kurt je postao Aylinin kavalir u Joevim
pokerskim noima. ivotu svake ene apsolutno bi trebao postojati po jedan Kurt",
govorio je Joe. Bilo je sasvim nepojmljivo kako u no
nakon napornog radnog dana Aylin uspijeva smjestiti toliko aktivnosti.

Ali, taj drutveni noni ivot kao da joj je ubrizgavao posebnu

snagu.
Koliko
god je bila produktivna u braku s Mielom, kada je rano lijegala i odmorna
zapoinjala dan, isto tako je efikasna bila i u
ovom brzom ivotu koji je ivjela s Joeom. Moda ak i produktivnija.
"Iz njene
ordinacije pacijenti su odlazili s najboljim rezultatima. Oko
nje je stalno bila velika guva, raunajui tu i ukuane. Nije nalazila vremena ak ni
da oslune samu sebe, da razmilja je li sretna ili nesretna. ivot je bio poput
vjetrenjae koja se okretala na oluji. Aylin je trala brzinom vjetra.
Uto i nad trokatnom kamenom kuom pone puhati lagani povjetarac.
Kada je prodala svoj luksuzni stan, Aylin je tim novcem namjeravala kupiti
vikendicu u West Hamptonu.
"U tom naselju ja ve imam vikendicu, zato da uzimamo i drugu?" upitao je Joe.
"Tvoja kua se raspada, Joe. Ako bismo se upustili u popravak ili bojanje te ogromne
kue, trebalo bi spiskati novca koliko bismo dali i za novu kuu. Umjesto da se
bakemo sa starom, bolje je uzeti drugu koja je u dobrom stanju."
Kada joj nakon isplaivanja odvjetnika i poreza nije preostalo dovoljno novca za
eljenu kuu, Joe je pritekao u pomo. Nije da nije novano pomagao Aylin kada je
to trebalo, ali zato nikako nije ni zatvarao usta. Aylin je poelo ii na ivce to to
njen mu stalno pria
o novcu, to se alio da mnogo troe. Joe je toliko pretjerivao u kritiziranju izdataka
da je bio u stanju aliti se i na to kako se deterdent, koji Hulusi koristi za pranje
rublja, veoma brzo troi. Aylin je dolo da ubije Joea kada joj je Hulusi rekao:
"Recite gospodinu Joeu, gospodo Aylin, da mi Turci svakog tjedna mijenjamo
plahte. Vjerojatno deterdent ne punim u vreice i ne prodajem ga u Petoj ulici. Troi
se zato to ga koristim."
U meuvremenu, Aylin se poela ivcirati i na poslu. Jedna studentica medicine,
koja je radila na psihijatrijskom odjelu bolnice, pokuala je samoubojstvo. Spaena
je i, nakon to je odleala u bolnici, poslana je Aylin na lijeenje. "Tako si se
proslavila da ti alju sve one koji presjeku vene, koji se bace s balkona ili kojima je
eludac ispran. Bog ti dao pamet", rekao joj je jednom Miel.
Samantha je dola s dijagnozom "Depressive Disorder". Gotovo godinu dana ju je
lijeila i lijekovima, a i razliitim terapijskim metodama. Djevojka je ozdravila,
eljela se vratiti na fakultet i bez daljnjeg gubljenja vremena nastaviti s poslom
asistenta. Aylin je napisala izvjetaj daje djevojka u takvom stanju da moe nastaviti
sa svojim poslom i proslijedila ga upravi. Trolana struna komisija procijenila je da
djevojka jo uvijek nije spremna za povratak na posao i odbila zahtjev. Aylin se nije
predavala, napisala je jo jedan izvjetaj. Pozvali su je na sastanak. Jedan od doktora
koji su bili u komisiji bio je ef psihijatrijskog odjela. Veoma otro Aylin im je rekla
da je djevojka njen pacijent, da je ne mogu tako dobro procijeniti kao ona i da je
zatvaranjem svih vrata guraju u nove depresije. lanovi komisije ostali su zbunjeni.
Dr. Baker upozorio je Aylin da govori obazrivije.
"To su rijei koje izraavaju ono to sam vam namjeravala objasniti. Ne prisiljavajte
me na traenje kienih rijei", odgovorila mu je Aylin.
Dekan fakulteta jo jednom je pozvao Aylin na sastanak.
"Samanthu su procjenjivala tri izuzetna doktora, najbolji specijalisti u ovom poslu.
Govorite li da su oni u zabludi, dr. Nadowska?" rekao je dekan. Jedan od ta tri
doktora bio je i on.
"Da, u zabludi su."
"Kako to?
"Tako. Zato to ste se vi okruili nesposobnim i plaljivim doktorima."
Dekan je ustao i krenuo prema vratima. Aylin je krenula za njim.

"Svoj izvjetaj neu promijeniti, gospodo. Samantha je ozdravila", rekla je i izala.

Doktori sa Sveuilita Cornell i Payne Whitney pacijente vie nee slati Aylin.
Nakon to je napustila dekana, Aylin se nije vratila kui. Zbog toga to je mislila da
e sastanak dugo trajati, to popodne nije primala pacijente. Obilazila je prodavaonice
u Petoj ulici, obavila kupnju, a potom, da smiri ivce, otila u kino. Ve se bilo
smrailo kada je izala iz kina. Poeljela je pjeaiti do kue. Kada je stigla pred
kuu, u trenutku dok je otvarala torbicu da bi izvadila kljueve, primijetila je ovjeka
koji se iznenada pojavio iza nje. Jednom rukom je poeo vui torbicu koja je bila
objeena preko njenog ramena, a drugom drao no koji joj je prislonio na grlo.
"Putaj torbu, eno, inae e umrijeti."
iljastom petom svojih tikli Aylin je zamahnula prema njegovim testisima. ovjek
je na trenutak posrnuo od ovog neoekivanog udarca. Okrenula se prema njemu.
Iako je na lice navukao masku, uspjela je shvatiti da je crnac. Sada je jednom rukom
vrsto drala torbu, a drugom udarala po ovjeku. A napada je ovaj put jednom
rukom zavrtao Aylininu ruku iza leda, a drugom pritiskao grlo. Aylin se estoko
borila, a i vikala iz svega glasa. Kada su se zauli koraci iz kua, nasilnik je Aylin
koja je ve bila pala na zemlju, udario nogom u slabine i poeo bjeati. Kada je
otvorio vrata, Hulusi na trenutak nije nita vidio. Potom je uoio Aylin koja se
previjala na zemlji.
"Aman, Boe, jeste li ranjeni, gospodo Aylin? Ne mrdajte, ni sluajno!"
"Tri, tri za frajerom! Pusti mene, tri za njim, hajde tri..."
"Zar se tri za lopovom? Ja ne elim umrijeti", ree Hulusi.
"Prekinuo je remen na torbi", ree Aylin. Remen koji je vrsto drala, visio je preko
njenog ramena, na njegovim krajevima nije bilo torbe.
Jeste li vi dobro?" upitao je Hulusi i pomogao joj da se pridigne. Bila je sva prljava.
Na vratu su joj ostali modri tragovi napadaevih prstiju, probadalo ju je u predjelu
slabina. Jedva je ustala, naslonjena na Hulusija ula je u kuu. Kada je uo to se
dogodilo, Joe nije mogao povjerovati svojim uima.
"Koliko si novca imala u torbi?" upitao je.
"etrdeset dolara, kreditne kartice i minku. Uzela sam sebi novi ru, i to ba
danas..."
"Jesi li ti luda, Aylin?" ree Joe. "Zar se tue s lopovom radi etrdeset dolara i
jednog rua? A to da te je izbo noem? Ili da te je ubio?"
"to sam po tebi trebala uiniti? Jesam li trebala rei 'izvoli, uzmi torbu'?"
"Naravno. Dat e i on e otii. Zar ti je imetak dragocjeniji od ivota?"
"Vi Amerikanci ste svi kukavice", ree Aylin.
"A vi Turci ste svi ludi", uzvrati Joe.
Ja nisam", ree Hulusi, "ne mogu se odvaiti na smrt radi jedne torbe. Ali naa
gospoa da."
Hillary i Phoebe bile su izbezumljene kada su saznale da je bez njihovog znanja
prodana kua u Ramsenburgu i da je nova kua kupljena na Aylinino ime. Ja nisam,
djevojke, taj koji e od vas traiti odobrenje kada neto kupujem ili prodajem", rekao
im je otac, ali one su nastavile s nabrajanjem. Dobronamjerno, Aylin je nastojala
uiniti sve to je bilo u njenoj moi. "Umjesto one kue dola je druga. Ako je elite
koristiti prilikom odmora, ne trebate nas ni pitati, idite i boravite tamo koliko god
elite", rekla je, a Hillary je uzvratila: "To je tvoja kua, a ne naa."
"Kakve to ima veze pod ijim se imenom vodi kua? Mi smo jedna obitelj, Hillary."
"Ako ve nema veze, zato je onda na tvom imenu?"
"Zato to sam je ja platila svojim novcem."
"Jesi li ti imala toliko novca?"
"Kada sam se udala za tvog oca, prodala sam svoj stan. S tim novcem sam platila

kuu."
"Nisi duna polagati raune ovim neodgojenim djevojkama, Aylin", rekao je Philip.
"elim to. Tvoje sestre su opsjednute time da sam se udala zbog bogatstva vaeg oca.
Ako bih uspjela da one odbace ovu fiksnu ideju, to bi bilo korisno svima nama."
"Oduevljava me svojim strpljenjam, mamice." Prijateljski ju je potapao po
ramenu i izaao. Doista je bio oduevljen.
Nakon to su s Betinom i njenima bili na krstarenju u Bodrumu i okolici, potom i na
Sredozemnom moru, 1988. godine Aylin i Joe su jedno vrijeme proveli u daidinoj
kui na jednom otoku u Turskoj. Aylin je tek tada upoznavala seoski ivot i
odjednom je tog ljeta uoila koliko se godina guila u betonskim zgradama velikih
gradova.
Dok je, ispunjavajui plua prekrasnim mirisima jasmina i majine duice, etala
zelenim poljima, medu niskim sredozemnim biljkama, mandarinama i maslinama, u
njoj se probudila sasvim nova enja. ivjeti u okrilju prirode!
"ivimo meu visokim gromadama, a da nismo u stanju vidjeti ni izlazak, a ni
zalazak Sunca, Joe", rekla je. "Zar ne bi elio jedan daleko zdraviji i sretniji ivot?"
"Da se nastanim u Turskoj?"
"Ne ba toliko. Ali sasvim sigurno i u Americi moemo ivjeti u prirodi."
Joe nije razmiljao o onome to mu je supruga rekla. Kada su se vratili u Ameriku,
Aylin je prvo spominjala kupovinu rana u Virginiji. Toliko je bila ustrajna da su
zajedno otili u Virginiju i ak obili nekoliko raneva koji su bili na prodaju. Kao
realan ovjek, Joe je znao da se ovakvi snovi nikada nee ostvariti. Aylin ne moe
napustiti ivot koji je uspostavila u New Yorku i otii bilo kuda. Ako bi i napustila
svoje pacijente, oni nee moi napustiti Aylin. Ali, umjesto prepirke, Joe je pronaao
jedan dobar nain: prepustiti sve vremenu, govorei samo "u redu, u redu". I zaista, s
vremenom je zaboravljen san o kupnji rana u Virginiji. Ali, ovaj put Aylin je poela
trati za drugim snom koji je bio daleko realniji. Malo izvan New Yorka, u okrilju
prirode, medu mnogobrojnim zelenim stablima, postojale su vile. Mogli su,
naprimjer, pogledati kuu u Connecticutu.
"Oboje starimo. Zar ne bi elio ivjeti daleko od gradske vreve, u mirnijem kraju?"
pitala je esto mua.
"to e biti s naim poslovima? Hoe li napustiti svoj lijeniki posao?"
"Zato bih ga naputala zbog toga to bismo stanovali na udaljenosti od sat vremena?
Nekoliko dana u tjednu bih odlazila i dolazila. A isto tako bi i ti radio. I ti, inae, u
ovim godinama ne eli svakodnevno trkarati za poslom."
"to e biti s ovom ogromnom kuom?"
"Ako naemo neto to nam se svidi, prodat emo ovu i kupiti drugu." Joe je
pribjegao svojoj uobiajenoj metodi. "Ako ve tako misli, onda sama sreuj to to si
zamislila. Nadi nekoliko odgovarajuih kua, pa emo otii i pogledati", rekao je.
Mislio je da e i to Aylin s vremenom zaboraviti. Ali, ovaj put se prevario. Nakon
nekoliko mjeseci Aylin se pojavila pred njim da bi mu pokazala na sat, dva izvan
New Yorka etiri-pet kua na irokim parcelama. Otili su i pogledali ih. I, doista,
bile su to sve prekrasne kue okruene umom. A naroito jedna trokatna kua u
Bedfordu na parceli od osam-devet dunuma, koja je imala izuzetan pogled na umu i
veoma dobar unutarnji raspored. Cijena joj je, takoer, bila povoljna. Ako uspiju
dobro prodati svoju, mogli bi, nakon kupnje ove kue, preostalim novcem kupiti ak
i manji stan u gradu. Kad god bi naao neto jeftino, Joe to nije elio propustiti. Zbog
toga to je znala ovu odliku svoga mua, Aylin nije previe inzistirala, sve je
prepustila sudbini. Inae, u to vrijeme Aylin je bila preokupirana lijeenjem novog
pacijenta. Zbog kupnje kue u predgrau crv je sada nagrizao Joev, a ne njen mozak.
"Ako se prouje da sam ti poslao tog bolesnika, imat u problema u Payne

Whitneyju", rekao je Baker.

"Zato? Je l' postoji neki sluaj koji mi je proslijeen odatle, a da ga ja nisam
izlijeila?"
"Zna i sama da nije stvar u tome. Posvaala si se s njima. ak si i prema dekanu
bila drska."
"Svaa s njima ne moe biti pokazatelj moje poslovne umjenosti."
Ja ti i aljem ovu redovnicu zato to mislim da je tako. Nepodnoljiva si, inatna kao
koza. Ali, u isto vrijeme si i posljednja ansa ovoj eni. A i ona tvoja."
"Ne priaj gluposti. Zar u ogromnom gradu nema drugih bolnica osim Payne
Whitneyja? Pred mojim vratima hvata se red bolesnika, Baker."
"Moda, ali ti je veoma ao to si pokvarila veze s Payne Whitneyjem..."
"Ti si pobrkao stvari. Ne alji mi svog pacijenta, ne elim." "aljem. Ne zaboravi na
ovu moju dobrotu. Bit e pod mojim nadzorom. Nema ruenja tradicija bolnice.
Nema ulaska u privatnu vezu s pacijentom. Da bi zatakala sluaj sa Samanthom,
mora uspjeti s ovim pacijentom."
"Nai sebi drugog doktora-roba", rekla je Aylin i zalupila slualicom.
Cijeli tjedan kretala se po kui vrlo bijesna. ak je i Dilara primijetila tu tetinu
napetost. I ona, a i Hulusi, erife i Alis nastojali su da joj ne budu pred oima. Da se
jo vie ne bi razljutila, Joe je prestao s naglabanjem oko novca. im bi se iz
ordinacije popela na kat, Hulusi je da bi se opustila pred nju stavljao au bijelog
vina ili din-tonik s ledom.
Jedne veeri toga tjedna, s Joevim bratom i njegovom suprugom, koji su doli u New
York, izali su u jedan ribarski restoran u zapadnom dijelu grada. Naruili su hladno
bijelo vino i jastoge. Aylinino raspoloenje se popravilo. Dok su veselo veerali,
malo podalje izbila je tunjava. Viui, dva ovjeka su nekog crnca gurnuli u vodu.
Kada bi, sav zadihan, crnac promolio glavu iz vode, jedan od njih dvojice bi ga
ponovo gurnuo u vodu. Aylin, poput strijele, skoi sa stolice, otri do vode i pone
utati ljude koji su crnca gurali u vodu. Joe i njegov brat su na trenutak ostali
skamenjeni, a potom su i oni skoili i otrali za Aylin. Joe je zgrabio Aylin ispod
pazuha, a njegov brat za noge, te su je tako na jedvite jade uspjeli udaljiti s mjesta
incidenta. Kada su se vratili za stol, Joe ju je prekorio.
"Hoe nas uvaliti u nevolje? to ima traiti usred tunjave?" "Zar niste vidjeli,
umalo nisu ubili ovjeka?"
"to se tebe tie tamo neki crnac? Tko zna, moda je krijumar droge?"
"Da nisam uletjela moda bi ga uguili?"
"I ti si mogla biti izbodena noem. Jesi li ti luda, Aylin?"
"Ja sam poloila zakletvu da u se boriti za svaki ljudski ivot", odgovori Aylin.
Te veeri na povratku kui Joe ju je upitao: "Zato si toliko nervozna ovih dana?
Ima problema s nekim pacijentom?"
Aylin je svoga mua ostavila bez odgovora. Sljedeega dana telefonirala je Bakeru.
Jesi li nekome poslao onu redovnicu o kojoj si mi priao prologa tjedna?" upitala je.
"Ne. ekao sam tvoj poziv."
"Telefoniram, eto."
"Neka ti je Bog na pomoi", ree Baker. Kada je spustio slualicu, podrugljivo se
cerio kao zlobni lovac koji je lovinu namamio u svoju stupicu.

R E DO V NI C A NA N C Y

Sjedila je nasuprot tajnici ne progovarajui niti jednu jedinu rije, nepomina poput
kipa. Velika crna aktovka prislonjena joj je uz noge. Uprkos tome to je imala smeu
kosu i oi, bila je bezbojna i neprimjetna ena, nekako udno siva.
Nije odgovarala Irene kad ju je pitala za ime. Nije se bunila, mada je prolo petnaest
minuta od njenog zakazanog termina. Kao kip. Zbog toga to je znala da oekuju
neku redovnicu koja ima govornih potekoa, Irene je pomislila da bi upravo to
trebala biti ona, redovnica Nancy. Na sebi je imala sivi kratki kaput. Zato ova
redovnica, koja je Irene podsjeala na zgusnuti oblak dima, nema bijelu maramu i
crnu mantiju? Zar ne bi izgledala daleko misterioznije u toj tradicionalnoj odjei?
Redovnica je bila svjesna da je kod ene nasuprot sebe izazvala razoaranje. Ono
uzajamno razoaranje na koje je bila naviknuta tijekom cijeloga svoga ivota. Ali,
vie joj to nije ni nakraj pameti. Ve dugo joj je sve tako. Jedini razlog njenog
dolaska ovamo je da dobije na vremenu. Dali su joj rok jo godinu dana. Crkva e
jo godinu dana snositi trokove seansi. Ovoj redovnici, koja ve etiri godine ne
progovara niti jednu rije i koja je svoju psihiku krizu dovela u kronino stanje,
Crkva nita vie od toga ne moe pruiti. Ako ni seanse dr. Nadowske ne budu dale
nikakav rezultat, Nancy e biti vraena kui. Da bi iskoristila upravo ovu godinu
dana, Nancy je odluila posjeivati seanse dr. Nadowske. A nakon godinu dana to
Bog da. Mada je godinama redovnica Nancy smatrala Crkvu utoitem robova
kojima je nuna pomo. Nije to, dakle, tako kako je mislila. A, opet, ona nije imala
drugoga mjesta gdje bi mogla pokucati na vrata. Ve odavno je izgubila prijatelje,
rodbinu. I svoju vjeru. Jedino je ostao Bog, kome se mogla prikloniti. Inae, i jedini
razlog zbog kojeg nije izvrila samoubojstvo bio je njen Bog, u kojem je nalazila
trenutano rjeenje. Duu koju joj je On dao, ne moe uzeti svojim rukama.
Palila se zelena lampica na Ireninom telefonu.
"Doktorica Nadowska vas eka, moete ui", Irene joj se obrati.
Ovu enu ruskog prezimena Nancy je zbog nekog razloga uvijek zamiljala s ruskim
licem. Kada je na poetku svoje slube u Crkvi poslana u New York, neprestano je
tijekom svoga bolniarskog rada sretala ruske emigrante. Izbliza je poznavala rusku
fizionomiju, njihov grubi akcent u kojem je dominiralo slovo "R". Dok je uzimala
svoju crnu aktovku i ustajala, pomislila je da bi ak na licu Nadowske mogla zatei i
bradu. Sada stoji pred vratima. Ono to godinama nisu uspjela sveenika moralna
poduavanja, zaklinjanja Isusu, niz doktora i tone lijekova, uinit e ova bradata
Ruskinja, ha! Redovnica pritie kvaku i doivljava veliko iznenaenje. Nadowska,
za koju je mislila da e je ekati sjedei za stolom, doekala ju je na nogama, odmah
ispred vrata. Ne, ova ena ne moe biti Nadowska. Ova ena je visoka, vitka, lijepa,
plava i oiju iju boju ba nije uspjela otkriti. Umjesto nezgrapnoga kostima ili
bijeloga ogrtaa, na sebi je imala neku zeleno-plavkastu bluzu i svjetlozelenu suknju.
"Izvolite, sestro Nancy, ja sam doktorica Nadowska." Ispruila je ruku i vrsto
prihvatila redovniinu ruku.
"Znate, vi ste moj prvi pacijent koji pripada Crkvi. Zbog toga sam uzbuena. Proite
ovamo, sestro. Fotelja je pomalo neudobna, napravljena je za krupne Amerikance.
Dopustite da vam ovaj jastuk stavim iza lea. Ve odavno ga namjeravam zamijeniti,
ali sve nekako odlaem za poslije. Tako sam lijena za poslove te vrste."
Sestra Nancy sjedila je sva zbunjena. Ovaj akcent nije ruski. Ovakvu enu do sada
nije srela. Prostorija u kojoj se nalazila podsjeala je vie na dnevni boravak neke

kue, a ne na ordinaciju.
"Sestro Nancy, hoete li mi ispriati to je dovelo do vaih kriza?" Nije bilo
odgovora.
"Ispriajte mi ono to elite ispriati."
Mukla tiina.
"Vi ste, sestro, iz kotske, jedne od najljepih zemalja na svijetu. Najbolje bi bilo da
mi opiete grad u kojem ste roeni. Jeste li odrasli na obali jednog od onih poznatih
jezera?"
vrsto stisnutih tankih usana, Nancy je sjedila poput kamena i gledala u pod. Jedini
dijelovi tijela koji su davali znakove ivota su njene ruke, koje su u stalnom pokretu,
kao da neprestano stiu neku lopticu u akama. Aylin je beznadno promatrala ovo
nijemo i iznureno tijelo pognute glave koje je sjedilo ispred nje. Miel ju je upozorio.
I ne samo upozorio, gotovo ju je preklinjao da se dri podalje od sestre Nancy.
Nebrojeno puta joj je rekao da je to Bakerova klopka jer ta sestra predstavlja
beznadan sluaj. Do besvijesti ju je provocirala misao da ne smije pobjei od
Bakerovog izazova i da se mora suoiti s njegovom namjetaljkom. Donijela je
odluku da po svaku cijenu uzme ovu bolesnicu. Unato tome to joj je Miel
govorio: "Grdno e se kajati, ni sluajno to ne ini." Neki njen unutranji glas
govorio je: "Ne strahuj, uspjet e!"
"Sestro Nancy, mi smo upuene jedna na drugu. Cijelu godinu dana, dva puta tjedno
po jedan sat, provodit emo u ovoj sobi, jedna nasuprot druge. Kako god ste vi
poloili zakletvu prilikom ulaska u samostan i ja sam se zaklela na neto slino kada
sam postala lijenica. Nemam pravo odbiti bolesnike koji mi dou ili mi budu
poslani. Prekinjem vas da pomognemo jedna drugoj. Ne odgovarate na moja pitanja,
ali, molim vas, podignite glavu i pogledajte me u lice. Ja u sada proitati neke
detalje iz vaega dosjea. Upozorite me ako budete imali neki prigovor."
Sestra na trenutak podie glavu, pogleda Aylin u oi i opet spusti glavu i pone
gledati ruke. Ali, Aylin je u onom trenutnom pogledu ve ula krik u oima.
"Sestro Nancy, roeni ste 17. rujna 1942. godine u kotskom gradu Dumbarton kao
peto dijete u porodici koja je osim vas imala jo trinaestoro djece. Zovete se Mary."
Sestra silovito mae glavom. Aylin razumije, ona je sada sestra Nancy. Protivi se
oslovljavanju imenom koje joj je dala njena obitelj. Da moda nije u disharmoniji s
identitetom unutar svoje obitelji? Poput hijene koja prati svoj plijen, izotrenih svih
ula, spremna na analizu svake geste, svakog pokreta, svakog pogleda, Aylin je
nastavila s itanjem.
"Obitelj nije imuna, ali se i ne gui u siromatvu. Ukuani su meusobno uglavnom
u dobrim odnosima, imate zdrave odnose s braom. Vama najdrai brat bio je Brian,
koji je dvije godine mlai
od vas i umro je od leukemije. Isto tako vas je veoma potresla i smrt mlae sestre
koja je umrla kao dijete."
Grenje sestrinih ruku je prestalo. Oi uope nije odvajala od poda. Kao da se
skamenila.
vaoj obitelji bilo je mnogo rtava svih vrsta raka, a naroito leukemije. Vaa tri
brata, dvije sestre, vaa mama, otac umrli su od raka... (Da se moda ova ena ne
osjea krivom to i ona nema rak kao i oni?) Molim vas, sestro, pogledajte me u
lice."
Nancy na trenutak podie glavu i odmah je spusti.
,,U osamnaestoj godini, prije zatvaranja u samostan, imali ste jedan ljubavni
doivljaj koji nije bio neto posebno znaajan. Jedan prijatelj vaeg starijeg brata, s
kojim ste zajedno odrasli, zaljubio se u vas. Nakon rastanka s tim momkom,
zatvarate se u samostan." Sestrine ruke ponovo poinju stiskati one nevidljive

loptice. "Vaa majka, braa i sestre, a naroito va otac, estoko su se usprotivili

vaoj odluci o zatvaranju u samostan. Niste ih sluali. Nakon devetomjesenog
iskuenitva poloili ste zakletvu i uli u Crkvu. Potom dugo razdoblje kada radite
kao bolniarka. To bi, ukratko, bio va ivot. to je bilo presudno u vaem odabiru
ovog tekog puta, sestro? To to je vaa sestra umrla bolnom smru? to vas je
razoarao onaj mladi? Moda se usudio da vas siluje? to velite?"
"Ne zna ti nita", pomislila je sestra Nancy, "prenatrpani dosje o meni nije ak ni
blizu istine. Onaj mladi nije bio zaljubljen u mene, nego u moju sestru. Zato bi
volio mene, nalik na prljavu vjevericu, kad je ve postojala moja sestra svjetlosmee
kose koja joj je u valovima padala po ramenima, i oiju nalik na duboko i mirno
jezero... On je volio nju. To jedino ja znam. Znam i uvam jedino za sebe. Isto kao
to sam skrivala i sestrinu tajnu ljubav. Kao da smo igrali u nekoj jeftinoj filmskoj
sapunici; sestra je voljela jednog oenjenog mukarca, Willie sestru, a ja Willieja. A
ja sam uvijek utjela. ak i tada. Premda jo nisam bila dala zakletvu, nije bilo
zabranjeno priati kao to je u samostanu. Svi su priali osim mene. O svojim
beznadnim ljubavima priali su mi i moja sestra, a i Willie. Ja sam samo sluala i
utjela."
"Propisujem vam lijekove, sestro Nancy", govori Aylin. "Molim vas da ih ne
zanemarujete. One roze uzimat ete ujutro nakon buenja, a one druge uveer prije
spavanja. Oni e vas opustiti. I ja ih povremeno uzimam, dobro mi ine."
Nancy je bila prilino zbunjena ovom neoekivanom panjom. "Vidimo se u srijedu.
Ovdje je blizu i autobusna stanica. Objasnit e vam Irene."
Irene, koja je na vratima ispraala Nancy, ponovo se pali zelena lampica. Zatvara
vrata i polazi u kuhinju. Din, tonik, mnogo leda i jedan reanj limuna stavlja u au
i prelazi u Aylininu prostoriju.
"Smjesta mi pronai Bakera, obavezno moram imati vie podataka o ovoj eni."
Uzima veliki gutljaj dina.
Irene spaja telefon.
"Baker, nedovoljni su podaci koje si mi dao o redovnici."
"Sve to sam imao, u dosjeu je", govori Baker.
"Trebaju mi telefoni i adrese njene rodbine. I crkve u kojima je slubovala, naravno."
"Neka poslove oko tvojih pacijenata obavlja tvoja tajnica", uzvraa Baker.
"Upozorio sam te da ovaj sluaj nee biti jednostavan. Ha, jo neto, motrim na tebe,
Nadowska, ovaj put se dobro pripazi. Ako ujem da si s pacijenticom ula u vezu
izvan ordinacije, znaj da u proslijediti svoju albu."
"Proklet bio, Baker." Sputa slualicu. Ponovo se pali Irenina zelena lampica.
Promalja glavu kroz vrata.
"Ja sam od tebe traila din, a ne i tonik. Nalij u tu au din kako treba."
"To to e popiti jo dina, nee redovnici odvezati jezik." "Nisam u stanju sluati
tvoje pametovanje, Irene."
"Ni to to viete na mene takoer nee odvezati njen jezik." "Donesi mi din",
razbjesni se Aylin.
S bocom dina u rukama ulazi Irene. Lijeva jo malo dina u au.
"Nai crkvu u kojoj slui ova sestra, zovi bolnice, vidi ima li u New Yorku rodbine
ili nekoga tko poznaje njeno djetinjstvo. A bocu ostavi na mom stolu."
Irene izlazi ne ostavljajui bocu. Aylin ne progovara. Uzima jo jedan veliki gutljaj
dina. Da je u mogunosti, Bakera bi rastrgala, premlatila i izvrijeala. Njegova
poslovna ljubomora dostigla je kritian stadij.
Radi sve to je u njegovoj moi kako bi iivcirao Aylin. Kako nije uspijevao postidi
uspjeh sa svojim pacijentima, bavio se Aylininim metodama. Ali, nije bio svjestan
koliko je na taj nain izaziva.

Aylin ponovo poinje paljivo iitavati dosje pred sobom. Dodaje biljeke u vezi s
redovnicom. Puta kasetu i slua razgovor. Monolog. Nije uspjela uti ak ni enin
glas. Ali nee se predavati. Nakon pametovanja Bakeru i Joeu preko vikenda, morala
je uspjeti.
Bila je svjesna da je ve due vrijeme nepravedna prema Joeu. Iz nekog razloga je
drskost njegovih keri poela iznositi pred mua koji u tome apsolutno nije imao
nikakve krivnje. Da je Hillary ne voli, znala je od samog poetka, ali uope na to nije
obraala panju. tovie, njeno nedolino ponaanje prihvaala je s razumijevanjem,
shvaajui ga kao izljev ljubomorne keri. Ali, od proteklog Boia djevojka joj je
sve vie ila na ivce. Gurala je nos u sve njene poslove. Aylin se ljutila to joj se u
ivot mijea ena koja ima svoj posao, mua i svoj dom. Naposljetku je na zub uzela
to to Aylin eli kupiti kuu izvan grada. Smatrala je da njen otac ne moe stanovati
tako daleko od New Yorka. Tako je proteklog vikenda odjednom eksplodirala
napetost koja se gomilala, ali Aylinina reakcija na Hillaryno ponaanje udarila je na
krivo mjesto. Na kraju zamornoga monologa
o Hillary, slikarstvu i slikama njenog mua, Aylin uzvikne: "Koliko god sam ja
vrtlar, Darrell je isto toliko slikar."
Aylinino vrtlarstvo predmet je izrugivanja cijele obitelji. Zbog toga to voli prirodu,
Aylin je konstantno kui donosila lonanice s raznim biljem. Meutim, svi znaju da,
usprkos svim njenim naporima, ono ne uspijeva ivjeti vie od dva tjedna.
Mislim da se vara, Aylin", odgovara Joe, Jer Darrell za ivot zarauje prodajui
svoje slike."
"Ne, ne zarauje, jer Darrell ne uspijeva prodati svoje slike."
Duboka mrnja u Hillarynom pogledu do besvijesti je izluivala Aylin.
"ini nepravdu prema Darrellu, Aylin", Joeov glas je bio kao
led.
"Suoenje s injenicama jedna je od metoda lijeenja u psihologiji. To rjeava niz
problema."
"Darrell to ne radi zbog novca, nego iz ljubavi, iz zadovoljstva."
"Neuspjeh ne donosi zadovoljstvo."
"Zato se bavi nama, Aylin?" govori Darrell.
"Ne bavim se vama, ali sam ljuta to tvoja supruga konstantno zabada nos u pitanja
koja se tiu mene i mog mua!"
Joe se gui, naao se izmeu dvije vatre. Aylin je utuena i osjea kajanje zato to je
povrijedila Joea i Darrella. Ali se potajno radovala to je i Hillary ugrizla za duu.
Zapravo, ve dugo Aylin ne moe prepoznati samu sebe. Jedna razmaena djevojka
gotovo je u vjeticu pretvorila enu koja se plaila i mrava povrijediti. O tome e
prvom prilikom popriati s Mielom. Ispija jo jedan veliki gutljaj dina i obraa se
Ireni, koja u tom trenutku ulazi unutra i poprijeko je gleda: "Da bi odgodili svoju reakciju, mnogi u sebi broje do deset, dvadeset. Ja pijem deset gutljaja dina, i
ugodnije je od brojanja, a i efikasnije."
S jastukom, koji joj je iza lea smjestila Aylin, s velikom aktovkom prislonjenom uz
noge Nancy je opet sjedila kao okamenjena. Ni rijei. Aylin pria, ona slua. Moda
i ne slua. Danas je poprilino odluna da pogled ne odvaja od poda. Komunikacija
je loija nego proli put.
"Sestro Nancy, vaa dvije godine mlaa sestra umrla je u jedanaestoj godini. Dok je
bolovala, uope se niste odvajali od nje. To mora da je veoma djelovalo na vas.
Moda se tih dana u vas usadila ideja da postanete redovnica i da pazite na bolesne.
Je 1' tako?"
Nancyne ruke opet poinju drobiti onu nevidljivu lopticu.
"Vaa majka bila je veoma privrena toj vaoj sestri. Kakav li je bio njen odnos

prema vama? Mora da vas je ova smrt pribliila. Molim vas, pogledajte me u lice,
sestro. Dopustite da vam vidim oi."
Naini kao da e podii glavu, ali je odmah ponovo spusti.
"Neu dopustiti da mi vidi oi. Ja svoje emocije skrivam ve etrdeset godina,
Nadowska. Hou li ih sada tebi otvoriti! uj, smrt je pribliila mene i mamu. Hah!
Nas nita nije pribliilo. Ja sam bila njena najrunija i najneupadljivija ki. Niti sam
imala crvenu kosu, niti su mi oi bile zelene, a niti sam bila visoka. Bila sam smea
poput kune stjenice, priklijetena izmeu mnogobrojnih mladia i djevojaka... Dok
je moja plavokosa, lijepa sestra umirala, na mom licu su
se poele pojavljivati pubertetske bubuljice. Dok god sam iva neu moi zaboraviti
one majine poglede koji su pitali zato ona?'. Sestra je umirala dugo i veoma
bolnom smru. Svaki dan, topei se poput svijee. Umjesto nje, veoma rado bih s
ovoga svijeta ila ja. Sigurna sam da bi i majka to eljela. Za mnom bi alio moda
jedino Johny. Ja sam bila njegova mala vjeverica. Ali, pravo izbora Bog ne ostavlja
nama. Uzeo je moju sestru, a ostala sam ja sa svojom kosom koja se nije dala
uobliiti. Da bih povrh svega vidjela i Johnyjev odlazak. Rak ovjeka uzima uz pla i
vrisku. Ali, kako e to ti znati?"
Aylinine ruke poinju se znojiti. Ova ena je zid. Ne ostavlja ni najmanji prostor za
probijanje svjetlosti. "Ah, Miel, zato te nisam posluala..."
"Sestro Nancy, tegobne smrti voljenih duboko rane nau duu. Ove reakcije mogu se
pojaviti ak i godinama kasnije. Vi ste raku prinijeli mnogo rtava. Tko zna koliko
ste bola podnijeli. Moja majka, takoer, umrla je od raka. Bila sam veoma mlada.
Vjerujte da je u mom ivotu presudno bilo to to joj nisam mogla ublaiti boli, to je
nisam mogla spasiti. Moda sam upravo zato eljela postati doktor." Nancy na
trenutak podie glavu i gleda u Aylin, koja kao da vidi slabi blijesak prijateljstva.
"Piem vam lijekove. Ni sluajno ih ne zanemarujte. Vidimo se u ponedjeljak. Sestro
Nancy, moda veoma sporo, ali crva koji vas nagriza sigurno u nai i unititi. (Tako
i tebe, Baker. Ti si moja potisna snaga. Poslao si mi ovu enu da bi me unitio. Ali,
priekaj pa e vidjeti tko e na kraju pobijediti.)
Irene, spretna i portvovna draga Irene, opet je uspjela. Pronala je nekoga tko zna
redovniino djetinjstvo. Stanuje na Bronxu. Platit e joj putne trokove i u utorak, u
dva sata, bit e u ordinaciji. Prije seanse u srijedu, Aylin e moda u rukama drati
veoma bitan klju. Toliko su bile oduevljene da u to ime otvaraju bocu ampanjca
ve ohlaenu u zamrzivau. Irene sjeda na trosjed za pacijente i poinje oponaati
Nancy kako se igra rukama. Da ih netko vidi... Aylin udara u gromoglasni smijeh.
Da ih vidi, to bi Baker pomislio? Zvoni zvonce na vratima. Aylin i Irene ostaju kao
skamenjene. Dok s bocom ampanjca i aama u rukama Irene tri u kuhinju, Aylin
gasi radio, dotjeruje odjeu i kosu.
,,A gdje je ono da nemam seansu? Tko li moe biti?"
"Nemamo zakazan termin. Tko li je?"
Irene otvara vrata, pred njom je stari, uvijek isti potar Steve.
to vi galamite? Tu je neka zabava?"
Aylin ga uzima ispod ruke i uvlai unutra: "Donesi jo jednu au, Irene, imamo
gosta na zabavi."
***
Starica, tamnoplavih oiju i sijede kose, mirno je sjedila naspram Aylin. Pretvorena
u uho, Aylin je, analizirajui, sluala svaku rije,
Imala je teki kotski naglasak. Ono to nije mogla razumjeti, Aylin je traila da joj
ponovi.

Nisu se uope razlikovali od bilo koje kotske obitelji koja je ivjela na periferiji
McCinloplarin Dumbartona. Kao i svi drugi, i oni su imali nedovoljno novca, a
previe djece. Bili su privreni jedni drugima, tradicionalna katolika obitelj, eto...
Naravno, otac je mnogo pio, ali tko nije? tovie, tijekom svoga ivota jadnik je
doivljavao smrti svoje djece, jednu po jednu. Mary je bila pametna, marljiva
djevojka, koja nije bila lijepa. Imala je veoma spretne ruke. to god bi se pokvarilo u
kui, ona bi popravljala. U tome je bila bolja ak i od svoje brae. Otac ju je nazvao
"kunim majstorom". Od sve brae i sestara, Mary je najvie voljela Johnyja, koji je
bio neto stariji od nje. S njim je dijelila sve svoje tajne, a kakve bi tajne moglo i
imati dijete, eto. Svi su se slagali da ju je jako pogodila sestrina smrt. Jednu no ju je
Johny uo kako moli Boga da uzme nju, a ne sestru. Mary se uope nije odvajala od
bolesne sestre. vrsto ju je drala za ruke ak i u trenutku kada je umirala. Ali,
nakon te smrti, poela se veoma udno ponaati. Mislili su da e mnogo plakati,
vikati, zapasti u krizu, ali ona se ponijela krajnje hladnokrvno. Nakon sprovoda nije
prozborila niti jednu rije o toj sestri. Ostala je nijema. utnja je skoro bila kao njena
sudbina. Tako, Mary je bila jedno udno dijete. Ha, prva ljubav? Nije bilo nita
naroito bitno. Prijatelj njene brae, koji je stanovao u istoj etvrti, Willie... Svi su
inae skupa odrasli. Djevojke se zaljubljuju u momke iz etvrti, neprimjetno. Tako,
prolazno neto. Nije previe ni trajalo. Vjerojatno vragolasti Willie djevojci nije
priutio slast ljubavi, jer je, nakon flerta od nepune godine, poeljela ui u samostan,
Nakon stariinog odlaska Aylin iznova ita biljeke koje je nainila. Paljivo, kao da
slae puzzle, komadie slae jedan pored drugog, rastavlja i stavlja na drugi nain.
Sve je uzalud. Starica joj nije uspjela dati neki znaajan nagovjetaj. Da se
posavjetuje s Mielom? Ali, ta je rekao: "Ni sluajno me ne petljaj s nijemom
redovnicom." Aylin pritie na Irenino dugme. Irena proviri glavom unutra.
"Din ili ampanjac?"
"Ni jedno!"
"to je bilo?"
"Ispriala mi je mnogo toga nekorisnog."
"Reci da smo joj uzalud platili putni troak."
"To nije bitno, izgubili smo vrijeme uzalud."
"Ali, iskreno, zahvaljujui njoj dobro smo se zabavile. Potar dugo vremena nee
zaboraviti tu proslavu. Sto emo sada?"
"Probat emo s njenom rodbinom iz kotske. Jesi li pronala njihove telefone?"
"U crkvi su mi dali nekoliko brojeva", odgovara Irene. "Kada je ovdje jutro, tamo su
ljudi ve gotovi s poslom, to da radimo?"
"Ja u, da bih telefonirala, veeras naviti sat u tri. Pod svaku cijenu moram nainiti
napredak u terapiji", govori Aylin. "Neu Bakeru priutiti uitak da me matira."
"Znam ja tebe i bez Bakera", govori Irene. "Baker je samo tvoj izgovor."
Redovnica sjedi naspram Aylin. Torbom je ponovo prekrila noge. Na zakazani
termin ne kasni ak ni sekundu. Ni sekundu prije, a ni sekundu kasnije. Tono u tri
zvoni na vrata. Zbog te njene odlike, Irene joj je dala ime "tono vrijeme", a Aylin
"vicarski vlak".
"Sestro Nancy, nakon devetomjesene kunje, bila je ceremonija polaganja zakletve.
Naposljetku ste u samostanu ne kao iskuenica, ve kao redovnica. alju vas u jednu
bolnicu u New Yorku. Tijekom tri godine teko ste radili. Uvijek dobrovoljno
savladavajui sve potekoe, traei i dodatne obveze. tovie, vaa elja je bila i rad
u operacijskoj dvorani. To je jedan od najnapornijih poslova. Od ega bjeite?
Smatram da mislite kako ste poinili neki grijeh. Da taj grijeh sluajno nije vezan uz
smrt vae sestre? Da joj niste zavidjeli to je ljepa od vas i da potajno niste eljeli
njenu smrt? Pogledajte me u lice, sestro Nancy. Hajde, pogledajte me u oi!"

"Ah, koliko ste daleko od istine, Nadowska. Ali, nije mi te uope

ao. Vie ne alim ni za kim. Ja sam bila spremna dali svoj ivot za sestru, a ti misli
da sam joj eljela smrt. Kako sam u tim godinama bila bezazlena i mekoga srca.
Znam da se mui sa mnom. Ali, nisam se ni ja malo namuila u svom ivotu. Da te
pogledam u oi. Eto, gledam. itaj, ako moe itati!"
Uzaludno izgubljen sat vremena...
Redovnica sjedi na svom uobiajenom mjestu nasuprot Aylin.
Gleda u pod i igra se rukama. Aylin pria ve punih etrdeset pet minuta, grlo joj se
osuilo. Posljednjih tjedana redovnicu je poela primati u posljednjem terminu. Zato
to joj je nakon sestre Nancy ponestajalo snage za druge pacijente. Ova siuna
nijema ena crpila je svu njenu energiju. Aylin se uope ne sjea da se nekada,
tijekom duge poslovne karijere, susrela s takvim inatom. Poinje gubiti nadu.
Koja je po redu ova seansa? Nema nikakvog pomaka. Kao da sestra
dolazi samo da bi uzela lijekove. Skoro da ju je poela okretati oko
prsta. Kao da joj se na licu smjestio neki podrugljiv izraz. Krajem
seanse Aylin ponovo pie recept.
Uzaludno potroen jo jedan dan...
"Sestro Nancy, teta je za nas obje. Svijet je toliko lijep da ga je teta potratiti zbog
pitanja koja vi skrivate u svom srcu. Ako hoete priajte, ako neete nemojte priati.
to emo, radite to vam volja! Sjedite u uglu i igrajte se svojim rukama kao da
oblikujete kip. (Kip! Da pokua ovu enu primorati na pravljenje kipa?) Kada vi
izaete, ja u, samo zbog vas, popiti jedan povei din-tonik i tako se opustiti. Ali,
to ete vi raditi? (Kip... Zato se toga ranije nije sjetila? To se obvezno mora
isprobati.) Mislite Ii da osim vas nema drugih koji su, takoer, u nevolji? Moda su
ak i moji problemi tei od vaih. Znate li da se moram baviti pastorcima koji me
mrze? I to ne jedno, dvoje, ve tono etvero. to sam im uinila? Nita! tovie,
potroila sam se za jedno od njih koje je mentalno zaostalo. Da, dobro ste uli; jedna
od pastorki je mentalno zaostala. Nije pametna kao vi, ali opet pria. Uspijevam joj
pomoi zato to pria sa mnom. Mogu je prikazati pametnijom no to uistinu jest. A
opet nisam uspjela dobiti priznanje njenih sestara. U njihovim oima ja sam teki zloinac. Zloin je to to sam se
udala za njihovoga oca. im okrenem lea, moje ime postaje 'pohlepna ena i
alkoholiarka', mada nisam ni pohlepna, a ni alkoholiarka. Ja, eto to su problemi s
kojima se ja borim. Oh, sad mi je lake. Ba fino to sam to izbacila iz sebe. to bi
falilo da ste i vi svoje srce otvorili meni? Ali, vi to ne inite. Vae srce vrsto je
zatvoreno u vaoj ruci. Hajde sada, do vienja. Kada doete kui, sjedite i razmislite
jeste Ii jedino vi jadna osoba? Vidimo se u srijedu."
Kao 1 uvijek, zajedno sa sestrom ide prema vratima. Irene je ula u kuhinju.
Oglaava se nakon sestrinog odlaska.
"Tvoj din je spreman, da ga donesem?"
"Ma, pusti sada din, dolazi brzo. Treba mi nadi glinu."
"to je glina?"
"Ilovaa, blato, to god da je, eto. Materijal potreban za izradu kipova."
Irene s uenjem gleda u Aylin. "Otkud sad to?"
"Irene, prestani sa zapitkivanjem, odmah idi, pronai i uzmi to to traim."
"Samo u te upozoriti da postaje sve ekscentrinija", odvrati Irene.
Redovnica Nancy dolazi u uobiajeno vrijeme i smjeta se na uobiajeno mjesto.
Aylin pred nju stavlja gomilu blata u ogromnoj tepsiji.
"Sestro Nancy, vi stalno pravite pokrete kao da neto mijesite u rukama, ja sam vam,
eto, nabavila glinu. Probajte, da vidimo. Znam da imate vrlo spretne ruke."

Ne obraajui panju na sestrin zbunjeni pogled, u ruke uzima jedan struni,

medicinski asopis, ulijevo okree svoju obrtnu stolicu i, kao, poinje itati.
Zapravo, neprimjetno je promatrala enu, iji se lik ocrtavao na staklenom ormaru.
Srce joj je bilo u grlu. "Moj Boe, pomozi mi", govorila je u sebi, "i meni, a i ovom
svom udnom robu." Redovnica ve deset minuta nepomino sjedi. Potom, lagano
isprui ruke i uzima glinu. Kao da mijesi mljeveno meso, stie glinu, pravi lopticu,
zatim je ravna. Aylin se plai ak i udahnuti zrak. Ah, kada bi sada Irene donijela
jednu au dina s ledom! Nee moi podnijeti ovaj stres. Ne, nee moi podnijeti.
Ona je uvijek bila jaka. Promatra
enu plaei se i glavu pomaknuti. Kao da e se cijela magija pokvariti i najmanjim
krckanjem. Prolazi pola sata. Medu sestrinim prstima glina se drobi, skuplja,
izduuje, prelazi iz oblika u oblik. Aylin se lagano okree. Obrazi ene kao da gore.
Medu rukama oblikuje neto nalik na konja. Kao da se zatvorila od vanjskog svijeta.
Aylinin strah bio je uzaludan, Nancy ne bi ula ni da top puca; s blatom u rukama,
ona je sada u jednom sasvim drugom svijetu. Pretvorila se u jednu malu djevojicu,
tri po brdima zemlje u kojoj je roena, njenim borovim umama koje se sputaju
prema jezerima.
Prolazi dvadeset, trideset, etrdeset minuta. Kada bi Irene znala, kada bi mogla
pretpostaviti, kada u ovu sobu nikako ne bi spajala telefon. Kada se ne bi prekidala
ova jaka struja, koja se oformila izmeu gline u rukama i njene due. Laganim
pokretima, Aylin se pridie i izvlai van.
Pola osam je. Aylin se ovaj put ne pretvara, ve doista ita svoj asopis. Irene je ve
odavno otila. Redovnica na stol sputa i dio koji je posljednji napravila. Jedan konj,
neto nalik na pticu, kri i jedan grumen koji podsjea na djeju glavu. Redovniine
ruke su se dokopale svog krila, stoje mirno, bez pokreta.
"Sestro Nancy, ovo je fantastino. Ne mogu vjerovati. U vama,
doista,
postoji
veliki talent."
Pomno promatra predmete ispred sebe.
"to je ovo? Je li to glava?"
"Glava."
Je li Aylin dobro ula, ili halucinira? Aman, Boe, jedna rije nakon toliko godina,
jedna jedina rije... Glava... Aylin obuhvaa rubove svog stola. Moj Boe, pomozi
mi da napravim pravi korak. Ne smijem je uplaiti. Moram se ponijeti kao da se nita
nije dogodilo.
"Naravno da je glava. tovie, ovo je djeja glava", glas joj podrhtava, na stol sputa
grumen koji je paljivo drala u ruci. Klju je napokon u Aylininim rukama, na redu
je lagano otvaranje vrata.
Mora biti smirena i ne reagirati. Ali, kada to Aylin nije bila poraena pred
emocijama? Odjednom skae sa stolice, klei pred samim sestrininim nogama,
enine ruke su u njenim rukama, vrsto dri i ljubi njene ruke blatnih noktiju. Njen
glas kao da preklinje.
"Sestro Nancy, hvala vam to ste mi vjerovali."
Povlaei je za ruke, die enu na noge. Svoje ruke omotava oko redovniina vrata i
vrsto je stie u zagrljaju. Na trenutak, na jedan veoma kratak tren Nancy se
preputa, a potom se odmah opire. Aylin veoma teko uspijeva uguiti krik sree.
Uspjela je... Uspjela je...
Svoju kuhinju redovnica Nancy pretvorila je u atelje. Ogroman stol ispunjenje
kiparskim alatkama, glinom i daskama. Odmah nakon doruka tri ravno za stol.
Ponekad se dogaa da i ne jede. Satima tee, mijesi, stalno neto radi. Njene ruke, a i
ona cijela ostaje zaprljana zemljom. Zaboravlja na sve otkako se poela baviti
kiparstvom. Kada uveer legne, u veini sluajeva se ak ne sjea ni kada je glavu

spustila na jastuk. Prilikom svakog posjeta, Aylin joj daje odreene knjige o
slikarstvu i kiparstvu, neke na pozajmicu, a neke kao dar. Tako se u Nancynoj kui
formirala biblioteka. Seanse s Nadowskom smanjile su s dvije na jednu tjedno.
Jednom tjedno se sastaju i u Muzeju moderne umjetnosti, neto pojedu, a zatim
obilaze novootvorenu izlobu slika ili skulptura. Nadowska je uporno zahtijevala da
Nancy ide na neki teaj kiparstva. ak joj je i osigurala jedno takvo mjesto. Ali, ona
odbija taj prijedlog. Inae, toliko je talentirana da je samo podukom iz knjiga mnogo
toga napravila. Veinu napravljenog darovala je svojoj lijenici. Aylinina tajnica
Irene joj je nala kupca medu ulinim prodavaima. Na jednoj od nedjeljnih trnica
prodaju se ptice i konji. Zapravo, od svega najbolje je i radila ptice i konje. Najvie
voli njih raditi. Tako je poela i zaraivati po nekoliko dolara. Moda e sutra,
prekosutra, kada Crkva prestane plaati, i sama poeti snositi trokove lijeenja.
Nadowska navaljuje da pravi vee predmete, ali ona nije eljela ii van svoje
kuhinje, nije eljela raditi na mjestima koja ne pripadaju njoj.
Aylin je bila svjesna da je nainjen ogroman korak otkako je u redovnici pobudila
interes za kiparstvo. Uspostavljena je nijema komunikacija izmeu Nancy, Aylin i
Irene. Jo uvijek ustrajava u utnji, ali se sporazumijevaju znakovima koji dolaze u
znaenju "da" ili "ne". Terapijske seanse i lijekovi traju jo uvijek. Redovnica sada
ima radnu sposobnost i hobi, kao to je obilazak muzeja. Meutim, sve to nije bilo
dovoljno Bakeru. eli da pred njim ena cvrkue poput slavuja. Stalno je pritiskao
Aylin, koja je bila svjesna da joj je preostalo veoma malo vremena. ini sve to je u
njenoj moi. Do tri sata poslije ponoi prelistava knjige, joe joj je rekao da e prijei
u drugu spavau sobu, ako jo potraje ova redovniina utnja, jer ga uznemirava
Aylinino skakanje iz kreveta u neko doba noi i njeno ukavo prelistavanje knjiga.
Aylin uope ne gubi nadu. Kljuem koji dri u rukama navaljuje redom na sva vrata.
Jednog dana e taj klju staviti u pravu bravu i okrenuti. Upravo tada e se nacrtati
pred Bakerom. "Hajde da vidim, gospon Baker", rei e, "pogazila sam sva tvoja
pravila. S pacijenticom sam se sastajala i izvan ordinacije, izlazile smo na ruak,
obilazile muzeje, ispriala sam joj svoje obiteljske probleme. Zagrlila sam je,
poljubila u ruku; tovie, poljubila i na elo stavila. Ti, naravno, ne zna ni to znai
poljubiti u ruku i staviti je na elo, nepismeni idiote. Zagrlila sam je, prislonila na
grudi. Ali, ona je sada, kao ti i ja, osoba koja pria i smije se. Idi sada i prijavi me
komisiji. Hajde, samo pokuaj!"
Jedan drugi dan... Ovaj put Aylin nije donijela knjigu o slikarstvu ili kiparstvu;
donijela je roman.
"Sestro, ova knjiga je o jednoj eni koja, poput vas, pravi skulpture i koja to voli vie
od svega na svijetu. Ja je nisam proitala, ali sam gledala film o ivotu te ene.
Veoma me se dojmio. Juer mije knjiga zapela za oko, uzela sam je za vas. Mislim
da e vam se svidjeti. Tko zna, moda je proitate i ispriate mi je."
Aylin zavjereniki namiguje redovnici. Sestra Nancy baca pogled na knjigu koja je
stajala na Aylininom stolu, Jedna ena Camille Claudel.
Ne prua ruku ak ni da uzme knjigu. Aylin je danas malo nervozna. Ponestaje
vremena. Isprobava sve to joj je u moi, ali ne postie eljeni rezultat. Molila je,
preklinjala Miela, eljela je konzultaciju. Sastat e se u etvrtak. Doi e i praznik.
Sve svoje nade poloila je u ovaj susret. Potrebna joj je podrka za jedan novi lijek.
Premda, Miel vjeruje da toj eni nee pomoi nikakav lijek. On smatra da kod
redovnice postoji okotali inat, ni klorovodina solna kiselina ga ne moe
iskorijeniti. Ah, koliko ponekad poeli Miela.
Kraj seanse. "Danas smo trebali ii k meni, da pokaem gdje sam stavila vae
skulpture. Da se popnemo gore? Popit emo i po jedan findan kafe", govori Aylin.
Jedno jedva primjetno klimanje glavom, koje dolazi u znaenju "da". Aylin utrpava

papire u ladicu, sestra pakira svoju ogromnu crnu aktovku. Aylin je podsjea na knjigu sa stola. Nemajui kud, sestra uzima knjigu i stavlja je u crnu aktovku.
"Sestro Nancy, od prvog dana me ne prestaje zanimati to nosite u toj ogromnoj
aktovci. Moda ete mi jednog dana pokazati, ha?" Sestra Nancy grize usnu da ne bi
prasnula u smijeh. Aylin nabrzinu otvara ladicu, razbacujui papire okolo, vadi dosje
i odmah biljei.
"S. N.: jedva se suzdrava da ne prasne u smijeh. 12. rujna 1988."
Oduevljena Nancy razgleda slike na zidu. Nikada ranije nije vidjela tako lijepu
kuu. Slike pozlaenih okvira su lijepe, sitni ukrasi na policama lijepi, ilimi na podu
veoma, veoma lijepi. U polumranom salonu osjea se gotovo kao u nekom dvorcu.
Aylin je njene skulpturice poredala po okruglom stoliu, koji se nalazi pored divana i
koji je do poda prekriven jednim kadifnim stolnjakom. I to ba na sredini salona.
Ova kua ne slii na one uobiajene amerike kue. Ima posebnu atmosferu. to to,
to to? Hah, nala je, eto; ova kua je u orijentalnom stilu. Eh, nije toliko neobino
za jednu Maaricu. U najmanju ruku. Maarska je u istonom dijelu Europe. Sestra
Nancy ve dugo misli da je Aylin Maarica.
"Sestro Nancy, svia li vam se mjesto koje sam izabrala za vae skulpture?"
Njeni obrazi pocrvenjeli su od stida, glavom izraava negodovanje.
..to, ne svia vam se? Razumijem, mislili ste da u ih staviti u neki zabaeni kutak.
Ne. Mjesto tim umjetninama je upravo tamo. Pogledajte snagu u krilima ove ptice.
Kada bi je pustili, poletjela bi. Isto kao i ja."
Redovnica uzima konja s njegovog mjesta i stavlja ga na policu s knjigama.
"Ne dolazi u obzir, sestro, nikako. Mjesto tom konju je ovdje. Znam zato ste to
uinili. Da ne bi netko vidio i pitao tko je napravio neto tako lijepo. Ah, ta vaa
skromnost! Svi e pitati, a ja u, sasvim ponosna, rei da je to izradila moja
pacijentica. Vjerojatno imam toliko prava."
Odjednom neko komeanje iza njih... Redovnica se uplaeno okree. Jedan krupni
ovjek dobronamjernog izraza.
"Sestro Nancy, ovo je moj mu Joe Cates. Moe se rei da vas i on poznaje."
,,I to kako", odgovara ovjek. "Pratim va izuzetni napredak."
Kada je vidio njene zbunjene poglede, odmah se ispravlja. "Mislim na vae
kiparstvo. Aylin mi je pokazala i ono to ste prvo napravili. Ve ste postali pravi
profesionalac."
"Hvala."
Jedan tanki, drhtavi, uplaeni glas. Joe i Aylin se zgledae. Aylin zadrava dah, je li
dobro ula? Je li ovo sestrin glas?
Da ne bi neto pogreno rekao, uinio, da ne bi uplaio enu, Aylin je izbuljila oi,
gleda u Joea i oima i obrvama daje mu znak. Ba kad je zinuo da neto kae, Joe se
zagrcnu, na trenutak ostaje zbunjen ne znajui to bi sa sobom.
Ja... Ja, ovaj, neizostavno elim obiljeiti ovaj na susret, sestro. Ovaj dan bismo
trebali proslaviti ampanjcem."
Joe izlazi. Kao da se nita naroito nije dogodilo, kao da je sve uobiajeno, Aylin
odlazi do redovnice, stavlja ruku preko njenoga ramena. Ja uvijek govorim, sestro
Nancy, da ste veoma napredovali u kiparstvu. Imam veliko povjerenje u Joevo
miljenje o umjetnosti. On se razumije u to. Vi biste, napokon, trebali raditi u veim
koliinama. I Joe isto tako misli. Moda biste trebali poeti i s oblikovanjem
kamena. Ja u to za vas jo detaljnije istraiti."
Joe ulazi unutra, a i Hulusi za njim. Na posluavniku u Hulusijevim rukama nalazi se
ampanjac i ae. Hulusi otvara bocu, puni ae i posluuje. Redovnica se na
trenutak dvoumi, potom uzima au.
"U dananju ast, u ast upoznavanja s talentiranom kiparicom", govori Joe.

"Neka ovo bude jedan korak, neka ovo, drhtavim glasom izgovoreno, 'hvala' bude
jedan zdrav korak iz jednog kraja u jedan poetak", misli Aylin. Moda je prolo
gotovo etiri mjeseca otkada je ula njenu prvu rije. Ako e za svaku novu rije
ekati etiri mjeseca, njen posao je u redu. Nije preostalo mnogo od Bakerovog
ubijanja.
Elektrinim klesarskim aparatom redovnica Nancy, izazivajui veliku buku, klee
kamen, koji joj je prije dva dana poslala Irene. Zapravo, zna da e se susjedi buniti,
ali uope ne obraa panju na to. Bilo je uzaludno sve ono to su susjedi govorili
ovoj udnoj nijemoj eni.
Zato, u veini sluajeva, nisu nita ni govorili. Od praine koja se die s klesanog
kamena njeno lice, obrve, oi, kosa postaju sasvim bijeli. Ovo je jedna sasvim nova
avantura. Ve due vrijeme ne moe prestati; naposljetku, postaje zasiena, ne od
posla, nego od buke. Tuirat e se i lei, ak i ne veerajui. Nancy se ispruila po
svom tvrdom i uskom krevetu. Na stoli u uzglavlju pada uto svjetlo stolne lampe
koja se nalazi na njemu, na knjigu koja tamo stoji ve mjesecima.
Trideset godina stvaralatva Trideset godina u umobolnici
Boli je svaka koica, a i pospana je. Moe li, moda, u ovoj knjizi nai neto to joj
moe koristiti? Ipak je to knjiga o jednoj kiparici. Nasumce prelistava knjigu.
Odjednom joj za oko zapinje jedna reenica.
Jedna malena skulptura koju je ugrijala u svojim dlanovima: njeno srce skrivano od svijeta..."
Preskae deset, dvadeset stranica, ita.
"Objanjavajui svoga Boga, kao da je priala o nekom susretu, nekoj drugoj ljubavi, o jednoj
nespokojnoj, maglovitoj i strastvenoj, ludoj ljubavnoj prii..."
Uspravlja se u krevetu. Tko je napisao sve ovo? Tko je naeo tajne koje je skrivala u
dubini svoga srca? Moe li biti neto takvo? Je Ii to mogue? ita, ita... uzbuena
je. Tko je ova Camille? Tko je ta ena koja podnosi njene boli, koja se identificirala s
njom? Kuca srce koje skriva od svijeta". Prolazi pono, jedan, dva, tri, pet sati, svie.
Prve sunane zrake ispunjavaju njenu sobu. Camille i Nancy isprepliu se, postaju
jedno. U trenutku kad je zavrila itanje, poinje iznova. Podrhtavaju joj ruke,
podrhtava njena dua. Jedna ena, jedna druga ena koja je umrla dok se ona raala;
zna sve ono to je Mary proivljavala, sve ono to je osjeala. Kao da je jedan ivot
ponovo zapoinjao u trenutku kada se okonavao.
"Najvei dokaz ljubavi, dati svoj ivot onome koga volite."
Zar i ona svoj ivot nije dala onome koga voli? Camille je voljela Rodina. A onaj
koga je ona voljela bio je Willie. Povjerila mu je svoj ivot. Otvorila najtajnovitija
mjesta svog srca, tijela, due. Zar nije, kada je na njegovo mjesto morala staviti Boga
(ah, morala je staviti nekoga, neto; ne moe se uzalud rasuti toliko emocija, toliko
ljubavi, samoportvovanja), svoj vijek, svoj ivot dala svom Bogu?!
"Rodin je obuhvaa oko struka i odvodi, poput lovine upale u zamku. Camille eli vidjeti, oi
su joj otvorene... Misli da je zamijeena, oblikovana, otvara usta, ne moe vie ekati, sama
sebe mijesi, uzima grudi -pod svoje dlanove kada je on na sekundu ostavi... Osjea njegov
organ koji se dotie njenog tijela, njegovu usplahirenost, njegove udare, otvara se jo vie.
Nikada nije nauila, ali razumjela je njegov jezik, eli ga, eli da joj uzme sve njeno."
Neki plamen gori u njoj. Plamen se zapalio u trbuhu i iri cijelim tijelom. Neto u
njoj se otre i prazni. Pripija se jo vre uz Willijevo tijelo. Nikada nije nauila, ali
sve zna, njenog mukarca usmjerava njena uzbuenost, ar. Neki vjetar je podie,
podie i obara na zemlju, jedna rijeka uborom tee kroz nju. Gore joj usne, ruke, na
sve strane, sve joj gori, gori. Kao rtva pred oltarom, otvorila se, spremna dati,
naslanja se na nabrekli Williejev organ. Willie stenje, njegov topli dah u dnu njenih
uiju, a na usnama, poput tankog krika, ime njene sestre. Williejev apat... ime
sestre... Mary se skameni. U jednom trenu, gasi se onaj razbuktali plamen u njoj,

presuuju rijeke koje su tekle izmeu njenih nogu, dua ledi, a srce pretvara u pustinju. "Boe, kako nemilosrdna opomena za grijeh koji inim, kako je to bespotedna
kazna!"
"Kao da ju je neka bol privezala za zemlju. Jedna bezbolna bol, jedan udarac akom u trbuh,
kao da tabure polako ulazi u nju, neto nalik na ulnu poudu, poudu koja izaziva elju za
kotrljanjem. Ludost da mu kae: 'Gospodine Rodin, molim vas, stavite vau ruku ispod mog
trbuha.' Eto, to je bilo ono to je eljela."
Neka bol ju je prikovala za tlo. Mjeseeve zrake padaju tono na Williejea. Leda je
naslonio na drvo u dvoritu, motri na spavau sobu njene sestre. Njen Willie,
mukarac kojega je voljela otkako zna za sebe, sav u znoju zbog sestre,
poluotvorenih oiju, previja se ispod onog drveta, bolno, naslaujui se, naprijed,
nazad... rastvara se... Kao da Willie dubi njenu nutrinu. Molim te, Willie, dri
mene... Ne sebe, dri mene. Mene voli, mene ljubi, mene mazi...
"Debela ena rairila je noge i sjela ovjeku u krilo, priljubili su se jedno uz drugo, ovjek
sjedi prilino neuljudno. Camille na njemu vidi rogove boga polja. Jedna ruka mu je ispod
desna enina koljena. Uhvatio je njenu lijevu ruku koja je etala po njegovom organu. Uglavio
se u enu. Ona miluje sebe i njega. Camille stoji nepokretna poput mramornih sekcija oko nje.
Rodin zadihan iza njenoga bijeloga ramena..."
"Camille umire. Svoju ruku zatvorila je na grudima. Njeno srce koje njemu pripada,
njeno tijelo uzima je i odnosi u daljine."
Nepomina, kao stablo korijenima privezano za zemlju, stajala je i promatrala. Jedna
bol ju je prikovala tamo... sve je nestalo. Mary dri svoje srce, srce koje je potpuno
pripadalo Willieju, njeno tijelo je uzima i odnosi daleko, veoma daleko.
"...Redovnik se potom oprui. Podigli su povezau mlade djevojke, jedna redovnica prie sa
karama u rukama, djevojina kosa poe padati po podu. Sjeam se, i njeno lice je, isto kao
maloas tvoje lice, zamagljeno nestalo. Kao dua otrgnuta od svog tijela... Sjeam se, potom
su joj na glavu navukli njenu povezau, okrenula se, iza nje je ostalo samo ono lice, koje je
podrhtavalo iza krajeva prekrivaa..."
Odrezana kosa padala je pod njene noge. Tu, na podu, formirala je crvenu hrpu.
Premda, ona je uvijek mislila da joj je kosa bezbojna. Crvena kosa pripadala je
njenoj sestri. U gomili, koja je promatrala ceremoniju, vidjela je oi svoga oca. Bile
su poput dubokih bunara. Sasvim suhe. Suze su padale u nutrini. A onaj koji je
nepostieno, sav u suzama i slinama, plakao za njih oboje bio je Johny, njen voljeni
brat, koji ju je kleei na koljenima preklinjao da ne ide u samostan. Poslije su joj
natakli povezau. Upravo u tom trenutku dala im je duu, onima koji su joj natakli
povezau. Njoj je ostalo jedino ranjeno srce.
Camille ne zna kud ide, to ini. Radi. Njene oi su bijele, ruke bijele, lice bijelo. Srce lupa.
Brzo i umorno. Grije. Ponekad uveer nije imala snage stajati na nogama. Njena kosa bila je
puna praine, komadia kamena, zemlje; posrui od umora, vraa se kui."
Redovnica Nancy radi ludim tempom. Sama preuzima poslove koji su dovoljni za tri
osobe. Preuzima deurstvo drugih. Toliko uporno zahtijeva jo posla da su je uzeli
na kirurki odjel. Lice joj je sasvim bijelo, ali oi poput ara, neprestano radi. Njen
ogrta pun je mrlja od krvi, mokrae, sukrvice, posrui od umora vraa se kui.
"Zakasnila sam, nisam ti pisala, ali toliko je hladno da se jedva uspijevam odrati na
nogama... Toliko je hladno da mi trnu vrhovi prstiju i ne mogu drati olovku. Cijelu zimu se
nisam mogla ugrijati. Ledim se do sri. Studen me dijeli na dvoje... Nepodnoljivo. Ne mogu ti
opisati hladnou Montdeverguesa."
New York je kao led. Sve je pod snijegom. Opatica ne doputa grijanje nou. Novac
uteen na grijanju poslat e u fond za nezbrinutu djecu. Ponekad nou ne mogu
zaspati od hladnoe. Lede mi se vrhovi nonih i runih prstiju. Moja utroba se ledi.
Hladnoa je, kao zubobolja, prodorna i estoka. Zebnja prerasta u bol.

"Ovo su radni sati, sati ispitivanja, sati kada moja dua gori. Dok ste vi jeli i pili, zabavljali se,
prodrljivo derali ivot, ja sam bila sama sa svojim kipom, a ivot, koji je lagano protjecao,
bio je moj ivot, prolijevala sam svoju krv u dubine ove zemlje, vrijeme svoga ivljenja."
Opatice, bez ikakve ljutnje izloila sam vam svoj ivot. Svoju mladost i svu svoju
energiju. Ljepote nakupljene u meni i onu veliku ljubav, koja nije mogla nai svoj
cilj, usmjerila sam prema vama. Uvijek sam davala, ne traei nita, samo sam
davala. "Moj ivot je bio" to to je teklo za vas. Vama sam "pretakala vrijeme svog
ivljenja".
Potom sam vas preklinjala. Johny, kojeg sam voljela vie nego sve ostale, moj
voljeni brat je umirao, moja prelijepa sestra, zbog koje sam uzaludno potroila svoj
ivot, od bola pretvorena u kostur, umirala je topei se u nesnosnim mukama. Moj
otac i majka su umirali. Svaki put od vas sam traila samo nekoliko dana. Kao da
smo svi ukleti, a jedino sam ja osuena da promatram sve te patnje. A to bi trebala
biti moja kazna. Ne doputajui mi da ispatam svoju kaznu, udvostruavali ste je.
Uvijek ste smatrali suvinim dvodnevni dopust. Uvijek ste mi govorili kako i ovdje
ljudi umiru i kako trebaju moju njegu. Bili ste kao zid. U vaim oima nije bilo ni
trunke one duboke suosjeajnosti koja dolikuje Kristu, a ni milosra. Srce mi je
inae umrlo, a duu ste mi vi ubili. Vama sam se priklonila, zaklela sam vam se na
beskrajnu poslunost. Ali, eto, naputam i vas. Kao utoite ostao mi je jedino Bog.
Camille je medu etiri zida. Bol otra i jaka. Bol koja joj je probadala srce. Lupa o zidove, u
ogledala urla njegovo ime... Kada e sebi priznati utuenost i skokove, odbacivanje, poraz...
Premda, znala je da e u oima cijeloga svijeta ostati kao melankolian odraz onoga to voli."
Stavili su me u deliju. Moju utnju doivljavaju kao pobunu protiv Boga. Boravit u
u svojoj eliji i moliti se. Stalno u se moliti. Sve dok utim zabranjeno mi je da
radim. ak ih i ne zanima to to ne govorim. Sjedim nepomina meu etiri zida, bez
molitve, bez razmiljanja. Vie nikada neu govoriti. Neu se ni moliti.
"To je mladost! Nedefinirana! to u trenutku proe kroz na ivot. "
Moja mladost trajala je svega jednu no. Jednu jedinu no. Bila sam mlada, bila sam
stara onu no kada me je Willie volio. Mladost! Ono to u jednom trenu proe kroz
na ivot!
"Camille... Ispunjena, ne zavidi nikome, uope ne osjea kajanje, ni zbog ostavljenosti, ni zbog
povrijeenosti, ni zbog utljivosti. Ne zavidi ni svojoj sestri. Nema mua, nema djeteta, nema
ljubavnika. Na kraju, ona je ta koja daje, ona je ta koja donosi odluke, ona je ta koja svojim
rukama stvara skulpture. ena koja e se, kada poeli, tako odjednom, razdragano,
fantastino, slobodno dati onome tko je poeli."
Nemam mua. Nemam djeteta, nemam ljubavnika, nemam oca, majku, brau, sestre.
Nemam nikoga. Izgubila sam i vjeru. Vie se niega ne bojim. Ostala sam bez
prolosti, bez budunosti. Slobodna i sama samcata...
Ne, nisam vie. NISAM SAMA. Imam Camille! Imam sr svoga karaktera, svoju
istinsku dvojnicu, sebe u jednom proteklom ivotu, svoju repliku. Imam Camille,
koja je pretrpjela moje boli, koja se mrzla u mojoj studeni, gorjela u mom poaru.
Drhte joj ruke, usne. Je li to proitala o svom ivotu? Moe li jedna osoba dva puta
proivljavati isti ivot? Oekuje li je sada jo trideset godina stradanja? Ali, Camilla
je pregrmjela svoj red. Ne moe joj to uiniti jo jednom. NE MOE!
Njeno siuno srce, skrivano od svijeta, koje je Camille zagrijala u svojim
dlanovima, sada je u njenim rukama.
Mary Sarah McCillop, redovnica Nancy, zatvara knjigu i pritie je na srce. Ako je
ak i nema na ovom svijetu, Camille bi morala postojati na drugim svjetovima, na
nekim drugim mjestima. Zavrena je samoa!
Sestro Nancy, nemate danas termin..."
Ula je ne kucajui na vrata. Oi su joj bile krvave, sasvim je oito da je budna

provela no. Kosa nepoeljana, nakostrijeena. Drugo dugme na sivoj koulji

zaboravila je zakopati. Boe, kakvo je to stanje! Mora da se dogodilo neto loe.
Aylin je srce dolo do grla.
"Ne stojte tamo, doite sjesti. to je to s vama, za ime Boga?"
Redovnica mae knjigom prema Aylininom licu.
Aylin u poetku ne shvaa. Svjesna je samo enine krajnje neurednosti. Panju joj
potom privlai knjiga. Sjetit e se te knjige. to je, to je? Ah, da, ivot kiparice
Camille. tovie, sama joj je darovala tu knjigu. Aylin samo to ne pada u nesvijest.
Ah, kamo sree da ju je prethodno proitala. Godinama prije gledala je film. Boe,
kakav je bio? Kakav? Ne zna to je utjecalo na Nancy, ali mora napraviti dobru
procjenu. To se mora uiniti odmah, bez gubljenja vremena, odmah.
Ustaje i prilazi sestri ije su oi izletjele iz svojih duplji. vrsto joj obuhvaa obje
ruke odjednom. Ustrajno gleda u dubine njenih oiju, kao da joj eli vidjeti duu.
Mora isprobati svoju sreu.
"Sestro Nancy, ni jedna patnja ne traje vjeno. Hajde da dokrajimo tu nevolju.
Doite da je oslobodimo."
eli drati i podii sestru dok je padala na koljena, ali ne uspijeva. Sada su obje na
koljenima. Sestrinu glavu Aylin pritie na svoje grudi. Lagano, lagano miluje ovu
glavu koja se gui u dubokim jecajima.
***
Ovo je Nancyn trei osjeaj nagosti. Prvi put bilo je one noi kada se skinula
Willieju. Potom, 1968. izlazak iz redovnike halje... Prvi dan nikada nee moi
zaboraviti. Navika koritenja one ogromne crne torbe za skrivanje nogu, koje su
godinama bile pod dugom redovnikom suknjom, datira od tog prvog dana. Eto, i
sada se sasvim naga nalazi pred Aylin... Hladno joj je. Aylin je poput vraga koji
posjeduje njenu duu. Mora joj sve ispriati. Sve! Napokon, ona je gospodar njene
due. Njoj treba otvoriti sebe i Camille. Posrui u rukama doktorice, Nancy koraa
prema svojoj fotelji. Puta se poput prazne vree. Kao kroz san svjesna je Aylininog
namjetanja jastuka iza lea, njenog donoenja ae vode i nastojanja da joj da
popiti, pruanja nogu na tabure. Umornim i drhtavim glasom stalno ponavlja jedno te
isto:
"Trideset godina u ludnici. Boe, kako je to jedna velika nepravda! Kako je to velika
nepravda!"
Sjeli su za dugaak stol, jo uvijek nisu donesena Hulusijeva jela. Joe lijeva
ampanjac u ae. Svi su tamo: Irene, Dilara, Alis, Philip, Phoebe, Kevin, Hillary i
Darrell. Zapravo, kad god je ova obitelj bila u punom sastavu, Aylin je bila
neraspoloena i nespokojna. Ali, to je bio poseban dan. ak i kraljica vjetica Hillary
djeluje kao da e tijekom objeda biti pristojna. Joe je toliko bio ponosan na uspjeh
svoje supruge da ovih dana nita nije moglo pokvariti njegovo i Aylinino
raspoloenje. Baker je pripremio izvjetaj o redovnici, kako bi ga predoio komisiji.
Aylin vri pritisak na njega. Prisiljava ga da u izvjetaj uvrsti to da je pacijenticu
izlijeila ruei sva pravila. To to je jedan beznadan sluaj pronaao definitivno
ozdravljenje na Aylininoj terapijskoj stolici, znai da se odreena pravila moraju
podvrgnuti promjenama. Baker je opet izgubio. Koji po redu je to njegov poraz pred
Aylin?
"Da je u stanju, Baker bi te najradije ubio", govori Irene. Aylinin odgovor je
spreman. "Otkud njemu inteligencija i hrabrost za izvrenje zloina?!"
S aom u ruci, Joe ustaje na noge.
"Ovaj ruak priredio sam u cast svoje supruge. Aylin je obavila jedan veoma teak

posao. Moja supruga je izvanredna psihijatrica, najuspjenija u New Yorku. Sestra

Nancy je ozdravila. Da ste tu enu vidjeli prvi dan kada je dola, ne biste mogli
povjerovati svojim oima... Bila je kao ranjena divlja ivotinja..."
"Jesi li je ti, tata, vidio prvi dan?" Kada je Hillary mogla prikriti svoju zlobu! Aylin
se pretvara da nita nije ula. Sva zapjenjena ulijee Irene: "Ne znam za tvog tatu, ali
ja sam je vidjela, Hillary. Bila je ba onakva kako je rekao."
"Vjerovatno si ti to i ispriala tati."
"Sestra je dola u ovu kuu. Mi smo je vidjeli", govori Alis.
"Zar vi umno poremeene primate u kuu?!"
"Hillary, ubudue u, duo, obavezno, kada nekog pozivam kui, nazvati tebe i
traiti doputenje", odgovara Aylin. Oneraspoloen, Joe je ostao na nogama s aom
u ruci. Zato ova cura uvijek izaziva probleme? Moda je Aylin u pravu to je ljuta
na nju.
"Ne upadaj mi u rije, Hillary", govori. "Danas ne elim nikakve rasprave.
Proslavljamo Aylinin uspjeh." Okree se prema Aylin. Jo mnogo uspjeha, Aylin.
Zasluila si dar. Reci sada da ujem. Trai od mene to god eli."
"Trai jedno putovanje po Dalekom Istoku", govori Phoebe.
"Teto, sjea se onog smaragdnog prstena to smo ga vidjele u Tiffanyju..."
"Moda e ii u Junu Ameriku i zategnuti lice", dobacuje Hillary.
"I to u uiniti, Hillary, kada za to doe vrijeme", odgovara Aylin. "Ali ja od tvog
tate elim neto drugo."
"to je to?"
Aylin gleda ravno u oi svoga mua, koji stoji i eka odgovor.
"Kuu u Bedfordu, Joe."

I S T R O E NE VE ZE
Odluku o kupovini kude u Bedfordu Aylin i Joe donijeli su krajem 1988. Meutim,
zbog poslova oko prodaje kude u kojoj su stanovali, popravka kude, restauracije
stvari prije selidbe, pronalaenja ureda koji e Aylin koristiti kao ordinaciju, u novu
kudu uspjeli su se preseliti tek u prosincu 1989. godine.
Prilikom selidbe oboje su bili izuzetno umorni, i duhovno i fiziki. I njihov brak, a i
njihova veza bili su prilino istroeni. Da je mogla vidjeti probleme koje e donijeti
nova kua, Aylin se moda ne bi uputala u taj posao.
Nije da Hillary i Phoebe nisu imale udjela u dotrajavanju njihovog braka. Vijest o
kupnji kude u Bedfordu naroito je jako razbjesnila Hillary. Ova ena sasvim oito
rasipa novac njenoga oca. Joe je nekoliko puta opominjao svoju ker da bude
razumna.
"Hillary, prodajem kudu u kojoj stanujem, a kupujem novu. Nema tu nikakvih
rasutih, spiskanih i potroenih novaca. Ovu kudu sam kupio za milijun dolara. Nakon
to ju je Aylin uredila i namjestila, onima koji je vide u ovom stanju prodajem tri
puta skuplje. tovie, zaraujem", rekao je.
,,Ti si ovjek koji je navikao na gradski ivot. to e ti u brdima?"
Zapravo, to pitanje je i Joe postavljao sam sebi.
"Ve ulazim u godine. Poeo sam i ja prieljkivati miran ivot u okrilju prirode.
elim se zabavljati vrtom, hraniti pse, kokoi, zeeve."
"Ne nasmijavaj me, tata", rekla mu je ki.
Aylin je izgubila strpljenje koje je nekada oduevljavalo Philipa jer se stalno netko
uplitao u njezine poslove. Uvidjevi da dobronamjernost niemu ne koristi, i ona se
prestala truditi oko toga. Zbog toga to je bila inteligentnija od Hillary, rijeima bi je
uvijek oborila, a to je jo vie izvazivalo Hillarynu prgavost i bivalo razlogom za jo
vee zatezanje situacije.
Glavna Hillaryna podrka bila je njena sestra Phoebe. S Philipom, s kojim se veoma
dobro sporazumijevala, Aylin se, naalost, veoma rijetko mogla viati. Momak je
imao svoju obitelj, svoj posao. Od svih koji su joj mogli pruiti ruku prijateljstva,
ostala je jedino polupametna Alis. Nju je doista mnogo voljela. Ali, bilo je nemogue
povjeriti joj se i oekivati pomo od nje. Svojim problemima nije eljela kvariti
raspoloenje ni svojoj Dilari, koja se borila s obavezama na Harvardu. Aylin se
osjeala zaista usamljeno. Ostala bi sasvim bespomona da joj jo nije bilo Laurie i
Irene koje se uope nisu odvajale od nje.
Laurie se duboko vezala za Aylin. Izjednaavala ju je sa svojom majkom, pomagala
joj u svim njenim poslovima, u svim njenim problemima. Aylin ju je pozvala i na
svadbu prilikom udaje za Joea. Ali, iz nekoga razloga, ona nije mogla uspostaviti
bliskost s Joeom. Moda je malo bila ljubomorna to je oenio Aylin. Pri pomisli na
ono to je radila Aylin, Laurie se crveni. Kako je ponekad znala biti uvredljiva.
"Kako je Joe zgodan veeras, zar ne, Laurie?" rekla je Aylin na svadbi.
"Ti si ljepa."
"Dobro, ali ne kae se za mukarce da su lijepi, oni mogu biti jedino zgodni."
"Ti si ljepa, eto..."
"Ali i on je mekog srca, buco, a i..."
"Bogat", ubacila se Laurie.
"Da, i bogat. Mislim da to i nije neto loe."
"Ti nema potrebu za novcem."
"Svatko ima tu potrebu. Ali, ja ne volim Joea zbog novca, nego zbog njegovog
karaktera. On je sladak, kao eer je."

"eer i debeo."
"Meni debeli ljudi djeluju seksi."
"Meni ne."
"Tvoj problem nisu debeli ljudi, nego oni koji su idovi. Ja sam mislila da sam te
oslobodila toga, a, eto, nisam izgleda", odgovorila je Aylin.
Ljuti se to mi se ne svia njen mu", pomislila je Laurie. "tovie, i idov je. I
debeo... Luda, luda ena..."
Bez obzira na to to joj se Joe nije sviao, Laurie je ipak esto odlazila kod njih. Od
Hulusija je nauila nekoliko turskih jela, a njega, opet, pouila nekim tradicionalnim
idovskim.
,,S obzirom na to da moe dati te recepte, znai da si se pomirila sa svojim
identitetom", alila se Aylin.
"Da, ti si me preporodila, stvoritelju moj, boginjo! Sve to se dogaa, dogaa se
zahvaljujui tebi", odgovorila je Laurie na njenu aljivu upadicu.
"Srce, to je posao 'psihia', kako nas ti ono naziva. Da nije tako, zato bismo vam
dva, tri puta tjedno uzimali novac. Salu nastranu, ti si doista ozdravila, vie ti nisam
potrebna, Laurie", rekla je Aylin.
"Ti e mi uvijek trebati. Do smrti."
"Samo kao prijateljica. I ti e meni, duo. Ali, na odnos lijenik-bolesnik konano
je zavren. Ti si ozdravila."
"Ne dolazi u obzir. Ti si moja mama, prijateljica, lijenica, ti si meni sve."
"Majke i prijatelji ne uzimaju novac za susrete. Ja vie nisam samo tvoj doktor. Ti si
duevno sada zdravija od mene."
"Ima nekih problema?" upitala je Laurie. "Otii i ti nekom psihiu."
"Moj problem ne moe rijeiti nikakav psihi. Ako itko moe, onda je to jedino moj
mu. Njegovim kerima jedino njihov otac moe objasniti da je besmisleno svaati
se s maehom. A Joe to ne radi."
"Neka onda on ide psihiu."
"Ima jednog u kui. Moda nee htjeti jo jednog", uzvratila je Aylin.
I Irene je, takoer, prethodno bila njen pacijent, potom tajnica i, napokon, najblia
prijateljica. Iz nekog razloga osjeala se bliskijom s osobama kojima je nekada
sluila kao ogledalo, koje je uspijevala nagovoriti da joj otkriju duu i bivala lijek za
njihove probleme. Opet, nije se njima mogla aliti na svog mua ili pastorke. Kamo
sree da je Betin stalno pored nje... Ali, ona je ivjela tako daleko, ak u Istanbulu.
Aylin je bila svjesna da vrijeme i misli mora ispuniti neim drugim, kako bi ublaila
branu napetost. Nakon stupanja u brak sa Joeom, pristupila je Republikanskoj
stranci. Veinu vremena van ordinacije provodila je na stranakim skupovima,
prikupljajui novac, ili organizirajui konferencije na kojima je ponekad i sama
sudjelovala kao govornik. Ozbiljno se predala tom poslu. Joe je bio zadovoljan ovom
aktivnou svoje supruge. Zajedno s njom odlazio je na prijmove u Bijelu kuu,
upoznavao se sa senatorima, ministrima. Dok je Aylin uivala u privilegijama koje
nosi poznanstvo s predsjednikom, razmetala se i bila poaena kretanjem u blizini
onih koji upravljaju zemljom, njen mu je sanjario o tome kako bi od tih krugova
mogao izmamiti neki posao.
Ma koliko su razlozi njihovog zadovoljstva bili totalno razliiti, oboje su bili sretni
zbog ovih aktivnosti. Ali, opet nisu bili istih uvjerenja, poto je Joe bio ulanjen u
konkurentsku stranku, bio je ogrezli demokrat.
Uz stranake aktivnosti i uzbuenja oko ureenja nove kue, ono to je, takoer,
usreilo Aylin tih dana, bilo je i potpuno ozdravljenje redovnice Nancy. Nakon to je
eni uspjela odvezati jezik i ponukati je na prianje, Aylin je telefonirala Nesrin.
"Vidi, Nesrin, ja, bez ikakvog negodovanja, ve godinama ugoujem tvoje

poznanike. Sada e ti za mene ugostiti jednog posjetitelja", rekla je.

"Koga mi alje na glavu?"
"Sestru."
"Koju sestru?"
"Sestru Nancy, onu redovnicu to sam je izlijeila."
"Nijemu kiparicu?"
"Upravo nju."
"to u ja s njom? Bit e joj dosadno ovdje."
"Nita ne mora raditi. Daj joj jednu sobu u kui u Adani i dosta. Nancy e raditi na
njivi."
Nesrin je bila zateena. Aylin je toliko navaljivala da ju nije ni mogla odbiti. Na
kraju, s malim i starim koferom u rukama, Nancy je dola u Adanu i smjestila se u
jednu prizemnu sobu. Svaki dan ustaje u vrijeme izlaska sunca, zajedno sa seljanima
muze krave, ubire jaja ispod kokoi, priprema stol za doruak i, ispijajui svoju kavu
s mlijekom, uputa se u duge razgovore s gospodinom Kasimom. Potom se penje na
kamion i zajedno s ostalima iz sela odlazi na njivu, u berbu pamuka. Nabacila je
kilograme i pocrnjela od sunca. kotskim akcentom, promucavala je i pokoju rije na
turskom. Umjesto 'aj' govorila je 'taj', 'krava' je bila 'trava', a 'pas' 'tas'. Seljanima je
to bilo veoma simpatino. Valjali su se od bezazlenog smijeha. Njena crvena kosa,
koju nikada nije voljela, presijavala se na jutarnjem suncu.
***
Ekonom Kasimovog imanja, Husein-aga, mislio je kako nikada ranije nije vidio tako
vrijednu i nasmijanu enu. tovie, bila je i veoma ozbiljna. Iako je bila inovjerka,
krajevi njenih sukanja sputali su se sve do nonih zglobova, a rukavi do ispod
lakata. Oblaila se uvijek skromno i uredno. Prolo je dvije godine od smrti Huseinagine ene. Djeca su se poenila i poudala i odselila u velike gradove. Bio je
usamljen.
"Gospoo, ima li ova sestra-hanuma moda mua u svojoj zemlji?" upitao je jednom
Nesrin.
,,Nema, nije udana", odgovorila je Nesrin.
Husein-aga se pone posebno motati oko nje. Deset dana pred Nancyn povratak,
sputenih oiju i nakrivljenog vrata, posadio se pred Nesrin.
"Ti si moja gazdarica, zna u kakvom sam stanju."
"Reci, Husein-aga."
"Ova sestra-hanuma se fino navikla ovdje. Ima i ruke spretne za posao..." Uutio je.
"E?" rekla je Nesrin, pretpostavljajui to e uslijediti. Svojom podmuklou nije
bila od pomoi agi.
"Rekoh, bi li, moda, ova sestra-hanuma... htjela da ne ide, da ostane ovdje?"
"Da, znai, zimu ovdje provede?"
"Ako vi dopustite, gazdarice, ja bih s ovom sestrom-hanumom... brak..." Aga je opet
zanijemio.
"Je l' ti to nudi brak naoj sestri, aga?"
"Ako se vi slaete s tim..."
"Moja suglasnost ti ba nee koristiti. To ti pitaj nju."
,Ja ne znam jezik, upitaj je ti umjesto mene", rekao je Huseinaga.
Kada je to ula, Nancy prvo nije mogla povjerovati, a potom je prasnula u smijeh.
Nije se toliko, a ni tako iskreno smijala od dana kada je poloila zakletvu Crkvi.
Husein-agi nikako nije bilo mogue objasniti da je Nancy redovnica, da je u braku s
Bogom i da se ne moe udati ni za koga drugoga.

"to je to?" govorio je stalno. Ne bih nita rekao da je rekla da joj se ne sviam, da
me ne voli, ali to je to brak s Bogom? Boe oprosti!"
***
Redovnica Nancy napustila je Adanu veoma zadovoljna, zdrava, ali i ostavljajui
slomljeno srce iza sebe. Naalost, kada je stigla u New York nije zatekla Aylin
zdravu i sretnu kao to je sama bila. Aylin je izgledala blijeda. Proivljavala je
probleme u kui koju je toliko eljela.
Joe, koji je bio naviknut na ivost i guvu New Yorka, njegovu buku i vrevu, nikako
se nije uspijevao navii na kuu okruenu zelenilom i umom. Uveer je sazivao
svoje poker-prijatelje, stalno je bio namrten i, stavljajui kasete koje je donosio
kui, provodio je sate gledajui stare holivudske filmove. Ovakvo stanje Aylin je
nastojala prihvatiti s razumijevanjem, ali ono to nije mogla podnijeti bila je njegova
opsjednutost prodajom kue u West Hamptonu. Nadovezao se na to da su bile
suvina dva ljetnikovca izvan New Yorka.
Jedna kua je na brdu, druga pored mora. Imamo li potrebu za novcem? Pusti, neka
ih", govorila je Aylin.
"Toliko novaca dajemo na porez, na reije, na odravanje kue koja je prazna. Zar
nije teta?" odgovorio je Joe.
I zapoele su neprekidne prepirke u vezi s novcem. Joe se alio na plaanje poreznih
dugova, rauna za odravanje kue i visokih kuhinjskih izdataka, a Aylin na
zasienost ovakvim pritubama, koje uope nije bila navikla sluati. A, udne li
sudbine; uvijek je pronalazila nove nekretnine, koje su stalno izazivale njihove nove
prepirke. Donijeli su odluku da, novcem preostalim od kupnje kue u Bedfordu,
kupe jedan mali stan u gradu.
Aylin je predloila Joeu da sebi kupi mali dvosobni stan u 75. East Endu, iznad njene
tek kupljene ordinacije. Joeu se svidio taj prijedlog, ali njegove keri su opet imale
prigovor. Zbog toga je Aylin skoro eksplodirala. Joe, zapravo, nije bio njihova
marioneta, radio je onako kako je mislio da je najbolje, ali nije kategorino reagirao
na njihovo uplitanje u njegove poslove, nije strogo odgovarao na njihove neosnovane
kritike upuene Aylin.
Drugo to je dodatno nerviralo Aylin bilo je to u Bedford, u njenu ordinaciju koju je
opremila ispod kue, jo uvijek nije doao ni jedan pacijent. U ordinaciji u New
Yorku radila je tri dana u tjednu. Tri dana je namjeravala primati bolesnike u
ordinaciji u svojoj novoj kui. U ogromnom Bedfordu, dakle, nije postojao nitko tko
je trebao psihijatra. Svi su imali uravnoteeno i neproblematino duevno zdravlje.
Zapravo, tko e i doi, ako se to ne razglasi i ne napravi reklama. Uspjela je
obavijestiti samo nekoliko poznanika i bliih susjeda. Reklama znai troak, a troak
ulazak u novi konflikt s Joeom. Od preseljenja u novu kuu ni prihodi nisu bili kao
ranije, da bi sama mogla snositi svoje trokove. Kamo sree da se nije odrekla dva
radna dana u New Yorku. Radi Bedforda je odreene pacijente prebacila drugim
doktorima. Ponovo ih uzeti nazad, nije bilo tako jednostavno. Pacijent e se vratiti,
to je nedvojbeno, ali uzeti pacijenta od drugog doktora nije u skladu s poslovnom
etikom.
Mu joj je stalno ponavljao: "Vrlo si pametna, ali nema nikakvog osjeaja za novac
i posao." Joe je opet bio u pravu. Koliko joj je puta rekao da svoje pacijente iz New
Yorka ne ustupa drugima, dok ne ustanovi broj novih u Bedfordu. Nije sluala Joea.
Nikada nikoga ona nije sluala... udno, nikada i nije postupala pogreno. Ali, ve
neko vrijeme poslovi nisu bili kao nekad. Aylin je napokon poela uoavati gdje je
inila pogreke.
Napetosti prouzrokovane i poslovnim ivotom, a i sukobom s Joevim kerima, Aylin

je nastojala ublaiti alkoholom. Trenutano ju je umirivalo nekoliko aa bijelog

vina ili din-tonik s ledom. Ali, jednom, kada njeno strpljenje doe do krajnjih
granica, vjerovatno e se dogoditi neto veoma loe. Koliko god je to bilo u njenoj
moi, nastojala je odgoditi taj trenutak. Svjesno ili nesvjesno, Joe je bio neosjetljiv
na napetosti svoje supruge. Vjerovao je da je za spas njihovog braka dovoljno to to
daje doprinos Aylininom otplaivanju poreznih obaveza, to je kuda zajednika, na
njeno i na njegovo ime, i to je na osobno inzistiranje preuzeo trokove Dilarine
kolarine. Uostalom, takav njegov stav bilo je ono to je najvie muilo Aylin.
I, kao da sve to nije bilo dovoljno, pojavio se i problem s Tequilom. ivava psi,
kojeg je Aylin voljela kao roeno dijete, nikako se nije mogao navii da ne piki po
kui. Pas, kojega su, radi fiziolokih potreba, tri-etiri puta dnevno izvodili van,
ponekada je to obavljao i na razliim mjestima po kui.
***
Ross je bila Joeov knjigovoa i veoma je esto dolazila u kuu. Krajnje se
oneraspoloila kad se Joe, tolike godine neoenjen, oenio. Kao da e tim brakom
biti promijenjen njen status u kui, kao da e prestati njene prijanje aktivnosti.
Joeova slubenica Ross i Aylinin ovjek Hulusi, meusobno se nikako nisu
podnosili. Gospodar kuhinje, Hulusi, bjesnio je na to to Ross, po elji, ulazi i izlazi
iz kuhinje, to tamo sve premjeta, to bez pitanja iz friidera uzima koka-kolu ili
pivo, to sama sebi pravi kavu ili aj. Uvijek joj je neto prebacivao ili je gledao
poprijeko. Kao da sva ta napetost nije bila dovoljna, jednom se Tequila popikio na
dosje koji je Ross ostavila u kutu dnevnoga boravka. Kada je ugledala da su
pedantno pripremljene cifre neitljive, Ross je izazvala nevienu galamu. U cijeli
sluaj upetljao se i Joe; optuio je Hulusija da nije blagovremeno izveo psa na ulicu,
a Aylin da nije dresirala psa. Hulusi se potuio na Ross, kako u friideru ne ostavlja
ni pivo, a ni sokove. Aylin se alila na to to se po kui stalno vrte oni koji tu ne
pripadaju. Izbila je svaa. Pas, koji se zbog ove galame i guve uznemirio,
protestirao je jo jednim pikenjem na tepih.
Tri dana kasnije, upravo kada su Aylin i Joe sjedali za veeru, Hulusi je utrao u
sobu, lica bijelog kao zid.
"Gospoo Aylin, dogodilo se neto jako loe", ree na turskom.
"to to Hulusi pria?" upita Joe.
"Pas je pregaen! Tequila... Udario ga auto..."
Aylin i Joe skoili su s mjesta. Psa kojega je unio unutra, Hulusi je prekrio salvetom
da ga Aylin ne vidi u takvom stanju. Nisu mogli pronai tko je udario psa.
"Ovo je uinila ona ena", ree Hulusi Aylin, koja je izgubila apetit i za jelo, a i za
pie.
"Nemogue je da je Ross ubila psa, Aylin", ree Joe.
"Znam, Joe, ali nije u mojoj moi. Ta ena mi ide na ice."
Ubrzo nakon toga Ross je napustila posao i vie nikada nije dola u kuu Catesovih.
"Tequila je obavio svoju dunost i otiao s ovoga svijeta", ree Aylin bogobojazno.
Ali, jo uvijek je alila.
Jednom ju je Irene prekorila. "Moja mala beba je umrla, Aylin", ree Irene. "Bio je
moj jedini sin. To to toliko pati za psom, u najmanju ruku sramota je prema meni."
Aylin se osjeala kao da je dobila amar.
Tequilino mjesto nakon mjesec dana zauzeo je Toby. Kaniu, kao pahuljica bijele i
kovrave dlake, Aylin je upravo zbog bijelih uvojaka koji su prekrivali njegove oi,
dala ime svoga dugogodinjega odanoga prijatelja Tobyja von Schweira.
Trenuci kada su se najbolje slagali Aylin i Joe bilo je vrijeme koje su provodili na

putovanju. Kada su se nalazili daleko od kue i keri, medu njima gotovo nije bivalo
nikakvih problema. Putovanje im je godilo. Malo zbog toga, a malo i zbog Aylininog
neraspoloenja posljednjih dana, Joe je u Monako, u koji je radi snimanja "Cirkus
festivala" iao slubeno, elio povesti i Aylin. Pod pokroviteljstvom princa Rainiera
"Cirkus festival" trajao je tri tjedna.
"Ne mogu toliko dugo ostaviti pacijente", ree Aylin.
"U tom sluaju, ti doi posljednji tjedan. Inae, svi prijmovi se organiziraju toga
tjedna", ree Joe. Svidio joj se ovaj prijedlog. "Kada Joe otputuje u Europu, ja u se
prije putovanja psihiki odmoriti, doi k sebi i na miru se pripremiti", pomislila je
Aylin. Ali, Hillary se pobrinula da pokvari Aylinino raspoloenje.
"Zar ti ne ide sa tatom, Aylin?" upitala je preko telefona.
"Ne, Hillary, ja idem za dva tjedna."
"Zato? Hoe li u dva tjedna uspjeti kupiti odjeu koju e nositi u Monaku?"
"Da. I svu kupnju obavit u kreditnom karticom tvoga tate, sve na njegov raun",
uzvrati Aylin. Tresla se od nervoze nakon sputanja slualice. Odmah je nazvala
Miela.
"Ova djevojka e me ubiti", ree. "to misli da uzmem neto za smirenje?"
"Ni sluajno!" uzvrati Miel. "Nisi li ti bila osoba koja je zazirala od neeg takvog.
to je to? Je 1' ti to stari?"
Nakon telefonskog razgovora, Aylin je otila i zagledala se u ogledalo. Nikada se
nije gledala iz takve blizine. Da, starjela je. Mada je to zanemarivala, mada su joj
veoma esto govorili i da lijepo izgleda, starjela je. Bila je to neosporna injenica.
Mogla je zategnuti lice ili ubaciti silikone. Mogla je poduzeti niz prolaznih mjera.
Ali, ako poput onih bogatih Amerikanki, koje su joj dolazile na lijeenje, i zategne
svoje lice, opet e starjeti. Kada upadne u krizu zbog starenja, hoe li se, da bi
prihvatila ovu injenicu, i ona obratiti nekom psihijatru?
Moda je za ene najbolje da umru rano, kao njena majka, dok su u oima svojih
mueva, djece i prijatelja, jo uvijek mlade i lijepe. S kim moe podijeliti ovu svoju
zabrinutost? Laurie, Alis i Dilara to nisu mogle shvatiti; bile su premlade. Ni Nancy
to nije mogla shvatiti; u njenom ivotu ne postoji starost kao injenica. Otkako je
unakazila svoje lijepo lice, starenje, ljepotu i runou Nesrin je u svojoj psihi
drukije doivljavala. Suzan je mogla shvatiti, ali ona je umrla. Betin je mogla
shvatiti, Aje je, moda, mogla shvatiti... a one su bile veoma daleko. Bile su u
zemlji koje se sjea kao kroz san. U zemlji svoga djetinjstva i mladosti. Aylin
odjednom osjeti da je strano usamljena.
Dok je letjela za Monako, vjerovala je da e provesti jedan tjedan bez problema. U
poetku je doista i bilo tako. Svake noi bio je neki prijam. Trkarala je zajedno s
Joeom. Ubrzo doe i veliki dan. Posljednja veera pod pokroviteljstvom princa
Rainiera bila je prireena u dvorcu. Joe je dobio mjesto za stolom direktora Cirkusa,
ali je Aylinino mjesto bilo za drugim stolom, za kojim je sjedio i sam princ. Za
stolom se govorilo na francuskom.
"U svojoj dvadesetoj godini dolazila sam nekoliko puta u Monte Carlo s ocem, koji
me je dovodio ovamo, govorei da svakako moram vidjeti najljepe mjesto na
svijetu. Oarala me vaa zemlja", ree Aylin.
"Zar od tada nikako niste dolazili?" upita princ.
"Nisam, naalost, nikako imala priliku."
"Kako ste doivjeli Monte Carlo nakon toliko godina, je li se promijenio?"
"Mnogo. Upropastili ste onaj prekrasni grad. Izgraena je zgrada na zgradi. Kasina
su napunili neuljudni Arapi. Ima i previe guve. Je li se u ime turizma morala platiti
toliko visoka cijena?"
,,Ne bi bilo tako da su nam Francuzi ostavili malo vie mjesta", ree princ glasom

hladnim kao led.

"Dobro je to nisu, vjerojatno biste i ta mjesta napunili takvim zdanjima", ree Aylin.
Za stolom zavlada mrtva tiina.
Sutradan, za vrijeme doruka, za Aylinin i Joeov stol doao je jedan Amerikanac,
Joeov prijatelj, koji je i no prije sjedio za Aylininim stolom, veoma blizak dvoru.
Aylin je otila neto uzeti iz bifea.
"Princ je malo ljut na tebe, zbog onoga to mu je rekla tvoja supruga", ree.
"I meni je ao, Turner, ali mene ne obavezuju rijei moje supruge."
"Na tebi je da je kontrolira."
"Kako to moe rei? Moe li princ kontrolirati svoje keri?"
Uto se Aylin vratila.
"Vae jueranje rijei su vjerojatno pogreno protumaene go Gates", ree Turner.
"Siguran sam da niste mislili tako rei, ali..." "Svaku rije sam svjesno izgovorila",
ree Aylin. "Veoma sam ljuta na one koji, doputajui nekontroliranu gradnju,
naruavaju prirodu. Rekla sam ono to mislim."
"Moda, gospodo, ne biste trebali iznositi svoje miljenje kada su u pitanju poslovne
veze vaega mua."
"Moj mu je biznismen, ali ja sam lijenica", uzvrati Aylin.
Kao da je bomba pala na putovanje u Monte Carlo.
"Zbog tebe sam ostao bez posla od sto tisua dolara", Joe je neprestano gunao.
Umjesto da to primi olako, Aylin je jo vie pogoravala situaciju.
"Moe li ti misliti na bilo to drugo osim novca? Zar osim novca za tebe ne postoje
druge vrijednosti? Novac je postao tvoj Bog." Stigli su u Ameriku gloui jedno
drugo. Neprekidno gunanje tijekom putovanja, nastavilo se i kod kue. Na to
dooe i druga prigovaranja. Kako bi smirila napetu situaciju i izgladila njihove
odnose, Aylin je priredila obiteljsku veeru. Pozvala je svu djecu. Samo su Philip i
njegova supruga i Kevin najavili svoj dolazak...
Phoebe je saopila da zbog probe nee moi doi. Od Hillary i njenog mua nije
stigao ak ni izgovor. Aylin se naljutila. "Pristojni ljudi kau da nee moi doi",
rekla je Joeu.
"Ti si ponizila Darrella. Sasvim je normalno to to nisu doli", ree Joe.
"Kada sam ga to ja ponizila?"
"Zar nisi rekla 'koliko god sam ja vrtlar toliko si i ti slikar'?"
Joe, to je bila ala i to prije godinu dana."
Na kraju, uz Joevo posredovanje, ponovo je dogovorena veera i sada su svi doli.
Stol je postavljen u dvoritu. Aylin je pripremila prelijepa jela. Nije ni pomislila da
e se vrijeme, koje je tijekom dana bilo veoma lijepo, uveer pokvariti. Odjednom je
poela grmljavina, a potom i prolom oblaka. Svi su pobjegli unutra. Jela su prenijeli
u kuhinju. Gromovi su se razlijegali jedan za drugim, a kia lijevala kao iz kabla. Ali
zrak je ostao sparan i topao.
"Hajdemo u bazen. Plivanje na kii poseban je doivljaj", povika Aylin.
"Ti si luda", ree Joe. "Zar je uope mogue plivati na ovakvoj kii?"
"Dok sam bila dijete, mi smo u Istanbulu uvijek skakali u more kada je padala kia."
"Napokon si odrasla, nisi vie dijete, Aylin", ree Hillary.
"Ako ubije dijete u sebi, ivot e izgubiti svoju ar", ree Aylin. Ja odoh, ima li
netko tko eli sa mnom?"
"I mi, i mi", povikale su Dilara i Alis.
"Ti ne moe, Alis, ne moemo ti to dopustiti", ree Hillary.
"Zato?"
"Veoma je opasno. Sijeva. to ako grom pukne u bazen? Na toliko naelektriziranom
zraku se ne izlazi van, a pogotovo ne u bazen."

"Tvoja sestra je u pravu, u dvoritu ima mnogo drvea, a drvee privlai gromove.
Ako ne eli biti ugljen, ostani unutra, keri", ree Joe.
"Neka onda ni one ne idu u bazen", ree Alis.
"Aylin to naumi to i uini", ree Phoebe.
Aylin i Dilara su obukle kupae kostime, izale van i skoile u bazen. Priljubljeni uz
prozor, oni u kui su ih jedno vrijeme promatrali kako se ludo zabavljaju i izvode
akrobacije pod kiom, a potom su se vratili u kuhinju.
"Hajde da im priredimo jednu igru", ree Aylin.
Neujno su izale iz bazena i skinule kostime. Bacile su ih u bazen, a potom utrale
unutra. Iz Aylinine spavae sobe mogle su vidjeti salon. Ugasile su svjetlo i ekale.
Iz kuhinje su polako poeli prelaziti u salon. Kia nastavlja padati svom estinom.
Joe ide prema prozoru i gleda van. Rukom je pozvao Phoebe. Pravei rukama zaklon
za oi, nastojala je vidjeti bazen. Aylin i Dilara nisu mogle uti to priaju, ali su
sasvim dobro mogle vidjeti izraze njihovih lica. U trenutku se cijela obitelj okupila
pred prozorom. Prestravljeno su gledali prazne kostime na povrini bazena. Nikako
nisu mogli odgonetnuti kako su Aylin i Dilara nestale iz kostima. Alisine oi
izgledale su kao da e od straha iskoiti. A u spavaoj sobi, Aylin i Dilara su umirale
od smijeha.
"Teto, oni vjerojatno misle da smo umrle. Hajde da navuemo plahte na sebe i
uplaimo ih kao duhovi", ree Dilara.
Na tu alu nasmijali su se jedino Philip, Kevin i Alis. Za ostale, sve su to bile
gluposti dvije lude Turkinje... Inae, i takva udaljenost od New Yorka bila je
posebna ludost. I za njih se moglo rei da su ludi, zato to su prevalili toliki put samo
radi jedne veere.
Kada je shvatila da je uzaludno sve ono to uini za Joevu obitelj, Aylin je digla
ruke, odustala je od svih daljnjih napora. To je dovelo do jo veeg zatezanja
njihovih odnosa. U kui se oboje povlae u svoje kutke; Aylin ita knjige, Joe gleda
filmove, uope ne pozivaju djecu. ivjeli su zajedno, ali sami. Da ne bi bila
netrpeljiva prema Joeu, Aylin je poela vie piti. A on je svake minute ubadao po
neku zajedljivu rije na raun njenog opijanja, dovodio ju je do ludila. Kada su
trebali zajedno izlaziti, dotjerivali bi se, provodili vrijeme s prijateljima, smijali se i
zabavljali. Koliko god da je u sebi bio ljut na nju, Joe je osjeao zadovoljstvo to se
medu poznanicima pojavljivao s elegantnom, lijepom i pametnom suprugom ispod
ruke. I Aylin je uivala u drutvu ljudi koje je upoznala zbog Joevog posla.
S vremenom su nauili kako-tako uskladiti ivote. Nekoliko dana u tjednu Joe je
poeo provoditi u New Yorku. Tako se domogao svog poker drutva. U noima kad
je Joe bio odsutan, Aylin je kui pozivala svoje prijatelje, ili je s Kurtom odlazila u
kazalite. Vikendom su se sastajali u Bedfordu, prireivali rukove za prijatelje,
organizirali piknike. Kao da je oboma prijalo to se jedno drugome nisu konstantno
motali oko nogu.
Sredivi odnose otputovali su na Karibe. Moe se rei da je to u usporedbi s
putovanjem u Monako, bilo veoma uspjeno putovanje.
Neposredno po povratku u New York, sudjelovali su na veeri prilikom dodjeljivanja
Tony nagrada. Za njihovim stolom bili su jo i poznata tra-spisateljica Cindy
Adams, Anthony Quinn sa suprugom i gradonaelnik New Yorka sa suprugom.
Zbog toga to je veoma voljela ples, Aylin nije silazila s podija, plesala je sve, od
rumbe do sambe, sve to je orkestar svirao. Kada su, u meuvremenu, zasvirali
arlston, nala se usred nepoznate grupe mladih. Zabavljala se kao to ve dugo nije.
Odjednom je netko snano povue za ruku. Otrgla se i nastavila plesati. Ovaj put bila
je snanije povuena. Umalo nije pala. Okrenula se i pogledala. Ugledala je Joea
namrtenoga lica.

"Doi i ti sa mnom plei arlston", povikala je.

,,Brzo se vraaj za stol! Sramoti se", ree srdito njen mu.
Ja samo pleem. Zato bi to bila sramota?"
"Sjedi za stolom gradonaelnika, je l' taj ples dolikuje tvojim godinama?"
,,Bih li moda trebala plesati Labue jezero, zato to sjedim za gradonaelnikovim
stolom?"
"Moe li nita ne raditi? Samo sjedi za svojim stolom."
"Kada se vratim za stol, pitat u sve. Vidjet emo razmiljaju li i oni kao ti", ree
Aylin. Joe ju je nasilu odvukao s podija i posadio za drugi stol. "ekaj me tu, odmah
se vraam", ree. Ubrzo, pojavi se s Aylininom torbom i alom u rukama. "Hajde,
dii se", ree. "Idemo." Jesi li ti izgubio pamet, Joe?" upitala je u autu. Aylin, doista,
nije shvaala ta se dogodilo.
"Ti si lijenica. Ukazano ti je mjesto za gradonaelnikovim stolom. arlston!
Lepranje suknje u ovim godinama, arlston, ha... Svi e misliti da si pijana. Je li
supruga Anthonyja Quinna ustala i plesala arlston, je li moda Cindy Adams, ili
gradonaelnikova supruga..." "Prestani s naglabanjem o gradonaelniku", vikala je
Aylin na sav glas. "Da me tvoje keri nisu prozvale 'ena alkoholiarka', nitko ne bi
ni pomislio da sam pijana!"
"Ne uplii moje keri u svaku nau svau."
"Ali, posredno ili neposredno, one su prisutne u svakoj naoj svai. Stvorile su ti
fobiju od mog pia."
"Aylin", ree Joe. "Kako moe biti i tako pametna, a i toliko otkaena, doista to ne
mogu shvatiti. Moe li se netko tko stvara uda s bolesnicima, nasred podija ponaati
kao djevojica od petnaest godina?"
"Moe li stvarati uda onaj tko ubije polet i ar u sebi?" upita Aylin. Tu veer je
dugo, dugo razmiljala. Da li to, moda, Joe lagano ubija ar u njoj?
Da bi svoje probleme istresla iz sebe, opet je nazvala Miela.
Jednog popodneva sastala se s njim na uobiajenom mjestu, u talijanskom restoranu.
Aylin je navela razgovor na svoje probleme s Joeom.
Jesi li se opet zasitila branoga ivota?" upitao je Miel. "Zna da ti je to obiaj..."
"Ovaj put nije moja pogreka", ree Aylin. "Iskazujem dobronamjernost kao ni
prema kojem mukarcu do sada. Ali, ovaj put sam udarila na tvrd orah."
"Ba me zanima taj Joe", ree Miel.
"Bi li se elio upoznati s njim?"
"elio bih samo zadovoljiti svoju znatielju, ali to vjerojatno ne bi bilo u redu. Joeu
se to moda nee svidjeti."
"Zato?" ree Aylin. Ja sam se upoznala s njegovom drugom suprugom. Pozvala sam
je kui, dola je i popile smo aj. Keri, osim Alis, bile su ljute zbog toga, ali Lilly
mi se veoma svidjela. Joe zna tvoje sinove. Za svaki Dan zahvalnosti su kod nas. Ja
se poznajem s tvojom suprugom. Upoznajte se i vas dvojica."
"Pourimo onda", uzvrati Miel.
Joe se uope nije usprotivio izlasku na veeru s Mielom. Aylin je pozvala i Emel,
rezervirala je mjesto u jednom restoranu.
Joe je izgledao oduevljen Mielom. Znao je za Aylinino prijateljstvo s bivim
muem i to je prihvaao s potovanjem. Veera je protekla u sasvim ugodnoj
atmosferi. Svi su djelovali zadovoljno, sve do poslije veere, kada je Aylin upitala
goste jesu li za konjak ili ne, a Joe neoekivano upitao Miela; " Je li Aylin i ranije
bila tako sklona piu?"
Miel se zbuni. Prisutni za stolom nisu znali gdje da gledaju.
"Aylin je oduvijek bila osoba koja zna kako ugostiti prijatelje, bila je veoma dobra
domaica", odgovori Miel.

"Vjerojatno nas Joe ne eli poastiti konjakom", ree Emel nastojei sve to prebaciti
na alu.
"Ta kultura moje supruge je veoma iroka", ree Joe. "Ujutro Bloody Mary ili pivo,
predveer viski ili eri, tijekom objeda vino, poslije objeda konjak. Tako?"
"Mi Turci smo veoma popustljivi i skloni jelu i piu", ree Miel.
"Dobro, Miel, mogu li te pitati neto vrlo ozbiljno?" ree Joe.
"Koliko ozbiljno?"
"Veoma ozbiljno."
"Za vrijeme veere? Ako je to neto poslovno, doi, ako hoe, sutra u moju
ordinaciju", ree Miel.
"Ne, sada u pitati. Smatra li da Aylin ima problema s piem?"
Miel ostade okiran. Na trenutak mu se uini da je pogreno uo. Za stolom mrtvi
tajac.
"Ne alim se, veoma sam ozbiljan. Smatra li da je Aylin alkoholiarka?"
"Ni ja se ne alim, i ja sam veoma ozbiljan. Aylin nema problema s alkoholom.
Aylin nije alkoholiarka", uzvrati Miel.
Veera koja je zapoela veoma ugodno nelagodno se okonala. Aylin se grdno kajala
to je organizirala jedno takvo druenje. Sreom, svi osim Mielove supruge bili su
joj veoma bliski. Nije osjeala zabrinutost da e pred njima biti osramoena.
Sutradan je Miel telefonirao Aylin. Joe bi morao imati neki razlog zbog kojeg te je
nastojao poniziti i maltretirati pred svima nama, Aylin", rekao je. "Ako je tako
pokazivao neku reakciju prema meni, nije bitno, ali..."
"Naalost, njegova reakcija nije bila upuena tebi, ve meni."
"Nadi razlog i sredi to, inae e brzo klonuti, Aylin", ree Miel.
"Radim sve to mogu, vjeruj mi. Ali, problemima nigdje kraja."
"U redu, u svemu ima neko dobro. Gombajui se s problemima, nee imati vremena
osjetiti monotoniju i tog braka", ree Miel. Glas mu je bio ozlojeen.
"U meuvremenu, ne pravi aluzije, Miel", ree Aylin. "Veoma sam osjetljiva ovih
dana."
Aylin je i te godine ulagala napore kako bi za Dan zahvalnosti i za Boi obitelj
ponovo okupila na jednom mjestu. Djevojke nisu dole. I Joe je bio nespokojan zbog
neprekidnih nesporazuma izmeu njegove supruge i keri. Aylin je preporuio da idu
na "obiteljske terapije", koje su medu Amerikancima bile veoma popularne i
uobiajene. Da bi otklonio nesporazume u vrijeme prvog i drugog braka, Joe je imao
psihijatra kojeg je tada posjeivao. Aylin je pristala. Svi zajedno, Aylin, Joe, Philip,
Hillary, Phoebe i Alis nali su se u ordinaciji dr. Goldmana.
Dilara, koja je smatrala da je to veoma besmisleno, odbila je mijeati se u to. Prije
nekog vremena Alis je zapala u krizu zbog svoga mladia, raskalaenoga mangupa
kome su se protivili svi u obitelji i tada su se nali na jednoj ovakvoj obiteljskoj
terapiji. Sastanak uprilien da bi se iznalo rjeenje za Alisine probleme, pretvoren je
u seansu Hillarynih i Phoebeinih pritubi na Aylin. Dilara je bila veoma ljuta, a i
osjeala se vrlo nelagodno.
Nije znala bi li plakala ili bi se smijala odraslim enama koje su jadikovale kao
nedorasla djeica: "Zar ti nas vie ne voli, tatice; ti se, tatice, vie ne bavi nama kao
prije." Ovaj put je odluila da nee dolaziti na seanse.
Cilj terapije bio je da svi, krajnje otvoreno, iznesu svoje miljenje o drugima, da
izbace sve ono to se nalazi u njihovim glavama
i srcima. Oekivalo se da e se, unutarnjim pranjenjem, pomiriti i unititi srdba
osoba koje su nesvjesno povrijedile jedna drugu. Ali, terapija kod Goldmana
pretvorila se u ratite, a ne u podlogu za izmirenje. U ratite na kojem je, ostajui bez
zatite, Aylin primala udarce od ostalih lanova obitelji. "Djevojke me doivljavaju

kao pohlepnu enu, koja je bacila oko na bogatstvo njihovog oca, i apsolutno ne
mijenjaju to svoje uvjerenje", bila je jedina reenica koju je uspjela izrei. Potom je
uutkana i vie nikako nije mogla doi do rijei.
Hillary i Phoebe su isticale Aylininu pohlepu, njen alkoholizam, a i njenu ludost.
Njihova maeha unesreuje njihova oca i misli jedino na sebe. Svojim ispadima je
nanosila tetu njegovom poslu. Prouzrokovala je zahlaenje odnosa izmeu Joea i
njegovih keri, odselila je u umu samo da bi ga otrgla od njih. Srozavale su Aylin
do krajnje niskih granica. ak ni Philip nije mogao otvoriti usta, kako bi rekao neto
u njenu odbranu. Nekoliko puta je Alis promucala ne bi li neto rekla, ali je nitko
nije sluao. Joe je sjedio s izrazom lica koji je govorio "pogledaj to drugi o tebi
misle." Aylin je bila posve zbunjena. to je ona to uinila da je izazvala toliku
mrnju u njihovim srcima? Zato je toliko mrze?
Dr. Goldman se na kraju okrenuo prema Aylin: "Sada je na vas red. Iznesite i vi
svoje emocije."
"Nemam rijei poslije svega ovoga", odgovorila je Aylin. "Nadowska, vi ste
psihijatar. Najmanje koliko i ja znate koristi od izbacivanja otrova iz sebe."
"Danas je iscurilo i previe otrova. Neka moj ostane tamo gdje mu je mjesto", ree
Aylin.
Tog vikenda se prvi put povjerila Dilari.
"Kamo sree da sam i ja sudjelovala, teto, da te nisam ostavila samu", ree Dilara,
koja nije mogla povjerovati kako je Philip, Alis i Joe, a naroito Joe, nisu branili od
tih napada. "Dobro ste izmaltretirali moju tetu, Joe", rekla je te veeri kada se susrela
s Joeom, "zato je bar ti nisi branio?"
"Bit terapije je da svi izbace ono to je u njima. Aylin mora znati to drugi misle o
njoj."
"Na ovom svijetu jedino Hillary i Phoebe imaju loe miljenje o mojoj teti", uzvrati
Dilara. Odmah je otila u svoju sobu, kako bi izbjegla daljnje raspravljanje.
Obiteljska terapija Aylin je otvorila oi. Neto je morala poduzeti. Neizostavno je
morala neto uiniti kako bi se rijeila ovog okruenja bez ljubavi, kako bi ponovo
organizirala svoj ivot, kako bi ponovo pridobila pacijente izgubljene nakon
preseljenja u Bedford.
Joe je bio svjestan da je njegova supruga veoma ogorena. Zbog toga taj tjedan nije
silazio u grad na poker. "O emu tako duboko razmilja?" upitao ju je jednu veer
zatekavi je s aom vina u ruci i pogleda uprtoga u plamen kamina.
"Mislim otii odavde, Joe."
"Kuda ii?"
"Daleko, veoma daleko."
"eli putovanje? Skoro smo se vratili s Karipskih otoka."
"elim se ukljuiti u Zaljevski rat."
"to?"
Joe pomisli da je pogreno uo.
"Zaljevski rat. Zna, onaj rat tamo u Iraku?"
"Hoe biti Mata Hari?"
"Iskreno, bilo bi veoma zanimljivo. Ali ja mislim biti samo doktor koji e lijeiti
vojnike ija je psiha naruena u ratu."
"Ti nisi vojnik, nee te pustiti u rat."
"Hoe se okladiti?" upita Aylin.
"Koje ti je to vino po redu?"
"etvrta aa, raunajui i one koje sam popila za veerom." "Znai da si se poela
brzo opijati."
"Ne elim uti vie niti jedne rijei o opijanju", uzvrati Aylin. Lupila je aom o stol

i otila na spavanje.
Joe se ak nije ni zadravao na ovom razgovoru. Pomislio je da je to samo glupost
koju je Aylin izgovorila tek tako. Sljedei tjedan proveo je u gradu. To pitanje je bio
ve sasvim zaboravio, kada je za vikend doao u Bedford. Aylin je na pisaem stroju
pisala neke tekstove. Nije ga zanimalo.
Na isti razgovor vratili su se tek za mjesec dana.
"Ne idem u Zaljev, ali postoji nada da u biti aktivirana u jednoj bolnici u kojoj se
nalaze vojnici koji su se vratiti iz Zaljeva", ree Aylin.
"O emu ti to pria?" upita Joe znatieljno.
"Pa ve sam ti rekla. Sjea se da sam namjeravala ii u rat..." Jesi li ti ozbiljna?"
"Naravno."
"Ej, nisu te primili, zar ne? Rekao sam ti da ne primaju one koji nisu vojnici, a
pogotovo ne ene. To nikako."
"Primaju, Joe. Sigurna sam da nee moi odbiti jednu lijenicu mojih kvaliteta. Ne
direktno u rat, ali moda me prime da lijeim one koji su se vratili iz rata."
"Izmilja!" ree Joe, pomalo otvorenih usta.
"Ne izmiljam. Ali, jo je dug put koji moram proi. Rekla sam da se pojavio samo
traak nade."
Joe se na trenutak duboko zamisli. "to e biti ako sve bude kako eli?"
"Tada u biti rasporeena u neku bolnicu koja prima povratnike iz rata."
"A gdje su te bolnice?"
"irom Amerike."
"Hoe li ii, ako doe do toga?"
"Hou, ii u."
,Je l' to znai bijeg od naega braka?"
"Nema veze s tim. Da imam tu namjeru, ne bih ila u vojsku, ve kod odvjetnika",
uzvrati Aylin.
"Problemi koji mene iscrpljuju nisu u vezi s tobom, nego s tvojim kerima. Ja uope
nemam namjeru ustuknuti pred djevojkama kojima bih mogla biti majka."
"Zato onda odlazi?"
"Zbog sasvim drugih razloga. Svu svoju energiju troim na individualne krize,
veinom rjeavam probleme bogataa koji proizilaze iz njihove razmaenosti. U
vojsci u se baviti istinskim problemima, a provodit u i grupna istraivanja. Osim
toga, postoje i drugi projekti koje sam ve odavno razvila u svojoj glavi."
"Aylin, ja sam te dobro shvatio, ali kako e to ostali shvatiti? Svi e misliti da si
otila zbog toga to si se zasitila braka."
"Tko su to svi ostali?" upitala je Aylin. "Ako su to Hillary i Phoebe, iskreno, Joe,
apsolutno me se ne tie to e jo i one misliti." "Nai prijatelji, rodbina, svi nai
poznanici."
Aylin nije nita odgovorila. Nije eljela davati povoda za neumjesno raspravljanje,
kad, ionako, jo uvijek nije postojalo nita konkretno. Svoju energiju sauvat e za
pravo vrijeme, kada bude morala voditi istinsku borbu. Ni Joe nije inzistirao na
tome. Ionako nema nita konkretno. Ovaj projekt je poput Aylininog projekta kupnje
rana u Virginiji; jedno vrijeme e biti aktualan, a potom e otii u zaborav.
Dok je trkarala i slala zahtjeve, nije to mogla sakriti od Irene. "to se to dogaa,
sreo? Kakvi su to tekstovi i molbe u vezi s vojskom?" upitala je jednom. Aylin joj
je sve ispriala. Koliko god je mogla. Irene nije mogla povjerovati svojim uima.
"to to znai? Hoe li se, ako te prime, ukljuiti u vojsku?" "Zato si se toliko
iznenadila?"
"U svom ivotu nisam ula veu glupost nego to je to", ree Irene. "Oduevljava me
tvoja podrka."

"Za ime Boga, tko e podrati jednu takvu glupost?! Zna Ii Joe za to?"
"Zna."
"Slae li se on s tim? Zatvara li Joe oi na to to e mu se supruga priljuiti vojsci,
meu tolike mukarce?"
"Kako si dramatina", uzvrati Aylin. "U vojsku ulazim kao lijenica, a ne kao
striptizeta!"
"Nema veze, slae li se on s tim?"
"Ne znam, Irene", ree Aylin. "Ne elim se uputati u polemiku oko toga."
Irene je posadila Aylin na bolesniku stolicu, privukla tabure i sjela blizu njenih
koljena.
"Sjea li se, Aylin, to si mi rekla kada sam ti dola na lijeenje?" " Prolo je toliko
mnogo vremena...", ree Aylin.
"Da te, onda, podsjetim. Rekla si mi; ako ode kod kardiologa, postavit e ti se
pitanje pui li ili ne. Ako kae da dnevno pui preko jedne kutije, rei e ti da
prvo ostavi cigarete i da tada doe, da ti, u protivnome, nee moi pomoi. To si
mi rekla."
"Zar tako?"
"Da, potom: 'i ja sada tebi kaem da prvo ostavi mua, pa tek onda doi kod mene,
inae ti ne mogu pomoi.' Doslovno tako." "Da, sjeam se. Ali tvoj mu je bio
beznadni alkoholiar i tukao te svaki Boji dan."
"U redu. Ja sam te posluala. Zahvaljujui tebi sam ostavila mua, postigla duevnu
ravnoteu, rijeila se lijekova, povratila samopouzdanje i poela raditi."
"Zato bi to bilo zahvaljujui meni? Ja sam vidjela tvoje sposobnosti i primila te na
posao."
"Nema veze. Ono to elim rei je sljedee; duna sam ti mnogo toga, na svijetu je
malo onih koji ti ele dobro koliko ti elim ja." "Reci to namjerava, zlo mi je", ree
Aylin.
"Ti si bila moja lijenica, ja sam te sluala i izala kao pobjednik. Sada je red na tebe.
Ja sam tvoj prijatelj i zato me mora sluati."
"U redu."
"Ne ostavljaj mua i ne idi. Ode li, otii e i tvoj brak."
"Ne brini se, Irene, brak nee otii."
"Svjesna sam da nisi previe sretna, ali ti ne zna to znai imati loega mua. Molim
te, ne idi. Ni jedan mu se ne ostavlja na tako dugo vrijeme. Svijet je prenatrpan
piranama koje trae mukarce." Aylin se pone smijati. A, s druge strane, srce joj se
punilo nekim toplim emocijama. Postojala je iskrena prijateljica koja ju je
doista voljela i osjeala zabrinutost zbog nje. Prijatelje je zaradila svojim znojem,
samoportvovanjem i naporima. Posao joj moda nije priutio milijune, ali joj je
donio prijateljstva vrjednija od tih milijuna.
Poput Irene, na spomen Zaljevskog rata pobjenjela je i Laurie. "Ti nisi vojnik",
rekla je. "To je samoubojstvo, jesi li ti luda?" Aylin ju je podsmjeljivo pogledala u
lice. "To mi ti govori?" "Da, ja... Aaaa... znai da sam doista ozdravila, Aylin."
"Naravno."
"Preklinjem te, ne idi tamo."
"Neu ii kao vojnik, idem kao lijenica i to ne u Zaljev, ve u Oklahomu, lijeiti
povratnike iz Zaljeva."
"eli ii ba toliko daleko da bi pobjegla od Joea? Zar nisi ti bila ta koja mi je stalno
govorila da ne bjeim od problema, da ih napadam i da ih tako dokrajim?"
"Ne bjeim od Joea. Bilo bi bolje rei od njegovih keri. Ali, zna u emu je bit
svega toga, Laurie? Do danas sam se veinom bavila beznaajnim problemima
Njujorana. Voljela bih da sad malo pomaem onima koji doista trebaju psihijatra,

koji su se dobro upoznali sa smru."

"Ne mogu povjerovati u to. To nije razlog tvog odlaska. Nesretna si, ja ti nikako ne
mogu pomoi. Ne mogu nai rjeenje tvojih problema. Ali, tko moe stati izmeu
mua i ene? Vidi, nisam ja bezrazlono mrzila idove! to u ja, Aylin, ako ti
ode?"
"Ne brini se. Jo nisam dobila slubeni odgovor", ree Aylin.
Premda, mogunosti su sve vie rasle. Kako su se poveavale njene nade, srazmjerno
je rastao i Aylinin entuzijazam. Nije mogla ni
o emu razmiljati, jedino o vojsci i onome to e tamo raditi. Ali je
zlovoljno razmiljala o tome kako e to objasniti Joeu ako od vojske dobije pozitivan
odgovor. Napokon doe taj dan.
"Ovo je ugovor na samo dvije godine, Joe", ree Aylin. "Vidjet e, te dvije godine
e proletjeti dok okom trepne. Postoje mnogobrojni praznici, moi emo biti skupa.
Ne moe ni zamisliti koliko trebam jednu ovakvu promjenu."
"Ako eli promjenu, smanji broj radnih dana, hajdemo ee na putovanja", ree
Joe. "Ne mogu prihvatiti tako dramatinu promjenu u svom ivotu."
"Ove dvije godine e zlata vrijediti za moju karijeru."
"U to ti nitko nee povjerovati, Aylin. Svi e to tumaiti kao neuspjeh naega braka."
"Mene se uope ne tiu svi, mene zanima tvoje miljenje. Ti zna razlog moga
odlaska, a to mi je dovoljno."
"Ako ti je bitno moje miljenje, onda bi ti trebale biti bitne i moje emocije. Ne elim
da ide. Ne elim ostati sam u ovoj kui. Nisam se oenio da bih ivio usamljeniki."
"Vidjet e, Joe, koliko god e meni goditi ovaj rastanak, toliko e goditi i tebi. Malo
e se odmoriti od mene. Za oboje e biti korisno to to emo se poeljeti", ree
Aylin.

F O RT S I L L O K L AH O M A
Jednoga hladnoga sijeanjskoga dana 1992. godine Aylin je prvi put obukla
uniformu. Pogledala se u zrcalo da bi se uvjerila kako to nije san, gotovo milujui,
prela je rukama po uniformi s obje strane crnoga sakoa naramenica ukraenih
zvjezdicama potpukovnice. Nije sanjala. ena u zrcalu bila je ona; Aylin Devrimel
Nadowska Cates. Uniforma joj je sjajno pristajala. Njeno vitko i dugo tijelo
apsolutno je stvoreno da bi nosilo ovu uniformu. Kao da je tolike godine ekala
trenutak kada e je obui. Kao da uniforma nije bila odjea koju e za dvije godine
skinuti i odloiti, nego njena koa, njen karakter, identitet, individualnost.
A toliko su se suprotstavljali njenom ulasku u vojsku. ak i najblii, oni koji su
tvrdili da je veoma dobro poznaju.
"Kako e se netko poput tebe prilagoditi vojnoj disciplini?" govorili su joj njeni
poznanici.
"Moe sve, ali... vojska... ne nasmijavaj me", rekao je Joe.
ula je jednom kako Hillary govori svome ocu: "Ona misli da je vojska kazalina
scena. Pusti je neka ide, neka se opameti."
"Nisi ti za vojsku. Potrebna je jaka disciplina. Nije vojska za tebe", pokuao ju je
uvjeriti Miel. ak i on... Nitko nije mogao shvatiti da e uspjeti.
Ovo je prema njima bio ili prolazni entuzijazam ili bijeg. Moda je malo i bilo tako.
Dozlogrdilo joj je bavljenje problemima svojih njujorkih bogatih i razmaenih
bolesnika, poremeene pameti zbog ispraznosti i neodgovornosti. Zasitila se i Joea.
Njen brak opet nije timao. Bila je svjesna da se svakim danom sve vie udaljava od
svog mua.
I djevojke... Djevojke koje su uveliko prekoraile granice pristojnosti... I "obiteljska
terapija", koja je pripremila bijeg; onaj glupi, onaj razorni grupnoterapijski susret.
Ameriki patent, na kojem svi bljuju iz sebe nataloeni otrov i vrijeaju jedni druge
na nedopustiv nain... Onaj prokleti susret na kojem su sve djevojke, ak i Alis, u
koju je uloila toliko truda, navalile na nju, nemilosrdno je maltretirale i teko
optuivale i na kojem Joe ni prstom nije mrdnuo kako bi je zatitio. Bez obzira na
razloge koje je iznosila, Aylin je znala da je kategorinu odluku o pristupanju vojsci
i udaljavanju od kue donijela krajem tog obrauna unutar obitelji.
U poetku je samo matala i trala za tom nadom. A mata je sve vie postajala
stvarnost. Dobila je odgovor na svoje zahtjeve i bila pozvana na razgovore. Svi su
mislili da ini jo jednu nepromiljenost. Otii e, igrat e se vojske u Oklahomi u
Fort Sillu.
Mada Aylin nikada nije "igrala". Ni dobru enu, ni lou, ni princezu, ni hipi
djevojku, ni zaljubljenu enu, razmaenu djevojku, ni koketu, studenticu, ni
profesoricu, lijenicu, a niti majku... nikada nije igrala. Ona je uvijek "bila".
Kojom god da se ulogom zaogrnula u ivotu, te uloge su bile upravo ona. Sve dok je
trajalo njihovo vrijeme; svojim srcem, mozgom, karakterom, ta "uloga" je bila ona,
uvijek.
1 sada, u ovoj uniformi, postoji samo jedna istina: potpukovnica Aylin... biti
vojnikinja pristajalo je Aylin. "Vojnikovanje" je bilo u njenim genima.
"Uspjela sam!" povikala je nakon dugog, dugog zagledanja u ogledalo. "Uspjela
sam!"
Nesumnjivo, nisu to bili prvi Aylinini poklici uspjeha. Ah, sada je uspjela u jednom
posve drukijem poslu. Nije bilo lako obui ovu uniformu. Zahtjevi, odbijenice,
ponovni zahtjevi, iekivanja, neprekidni razgovori, istrage, pismeni i usmeni ispiti.
Rat koji je vodila dok je uvjeravala Joea. I, evo je na kraju u ovoj uniformi.

Kao psihijatrica Aylin nije trebala sudjelovati u vojnoj obuci u Fort Sillu. A naroito
nitko nije oekivao da e ena njenih godina izai na poligonsku obuku. Zbog toga
vodnik nije mogao povjerovati svojim oima kada je na sijeanjskoj studeni u svojoj
jedinici ugledao plavuu u poligonskoj uniformi.
"Potpukovnice, vi niste duni sudjelovati u vojnoj obuci", rekao je.
"Nisam, ali i mogu, zar ne?"
"Naravno."
"Onda elim."
"Kada vam bude naporno, odmah odstupite."
"Razumijem."
Jedinica, u kojoj se nalazila Aylin, prvo je koraala marevskim korakom. Potom su
se zaputili prema malo udaljenijem poligonu za obuku. Narednik je zapovijedao;
"Treim korakom!" Svi vojnici su preli u jedan red i poeli trati. Nakon
polusatnog tranja, narednik stade pred Aylin.
"Jeste li dobro?"
"Ja sam dobro, a vi?" uzvrati Aylin.
"Sad e ti vidjeti to znai vojska", prolo je naredniku kroz glavu.
Zaustavili su se pred jednim kanalom. Narednik je ukljuio topericu. Uli su trkom
u kanal i puzei nastavili kretanje. Potom su se penjali uz konop, preko dasaka
poredanih na visini od tri metra. S vrha su, potom, skakali na pijesak. Aylin je
povremeno bacala oko na narednika, jedva se suzdravala da ne prasne u smijeh. U
grupi su bile jo dvije ene, ali one su bile tek dvadesetih godina i gotovo su
postizale isti uspjeh kao i Aylin. Samo s jednom razlikom, Aylin niti jednom nije
rekla "uh", Joj" ili neto slino.
U blagovaonici, za vrijeme veere, narednik je doao za Aylinin stol. "estitam vam
na postignutom uspjehu, potpukovnice Nadowska", rekao je. "Sutra obuka poinje u
est, namjeravate li se opet pridruiti?"
"Vidimo se u est, narednie", odgovori Aylin.
Bez izostajanja, Aylin je nastavila s poligonskom obukom. "Ugledajte se na nau
pedesetogodinju potpukovnicu", govorio bi narednik kako bi motivirao
novopridole vojnike da je mogue napraviti svaku vjebu kad se to eli. Aylin je
dolazila u poligonskoj odjei i za tren bi se poput majmuna uzverala uz konop,
prebacivala se na drugu stranu zida, okretala se dva puta u zraku, bez dodirivanja
preskakala visoku ogradu, trala kao vjetar i puzala poput zmije.
Ispit fizikih vojnih aktivnosti poloila je 9. studenoga 1992. godine i s osvojenih
279 bodova, sruila rekord i fizikom snagom postigla prvi "certifikat za uspjeh" u
vojsci.
To je bila jedna strana medalje. Na drugoj strani te medalje razvijalo se neto mnogo
hitnije od tranja i puzanja, nianjenja i pogaanja mete.
***
Unapreenjem, koje je dobila 16. studenoga 1992., potpukovnica dr. Nadowska
postavljena je na elo psihijatrijskoga odjela bolnice Reynolds Army Community. Za
vojnike koji su leali na njenom odjelu, a koji su se iz Zaljevskog rata vratili tuei
se na depresiju, nesanicu i na nemogunost prilagoavanja, eljela je uvesti "svjetlosnu terapiju" koja se do tada u vojsci koristila jedino na Aljasci.
Ni to joj nije bilo teko postii. Njen tajni dosje bio je ispunjen najviim ocjenama,
znaajnim rezultatima, pohvalama za marljivost, humanost, inteligenciju i
prilagodljivost. Bolnica joj je ustupila traeni prostor, nabavila potrebne aparate i
stavila pod njeno vodstvo. Pokazala je tako veliki uspjeh s programima grupnih i

pojedinanih terapija, programima usmjeravanja, hrabrenja i osiguranja

prilagodljivosti i seminarima, koje je organizirala u Reynolds Army Community, da
je 1. srpnja 1993. potpukovnici dr. Aylin Nadowskoj dodijeljeno najvie odlije i
povelja topovskog puka "THE HONORABLE ORDER of SAINT BARBARA".
Kada su nabavljena etiri aparata koji ire sunane zrake sa samo korisnim odlikama,
Aylin je poela s terapijama za velike grupe vojnika. "Svjetlosna terapija" imala je
nevjerojatno velik odaziv i uspjeh.
Zapravo, lijeenje ivanih bolesnika pomou sunane svjetlosti metoda je koja
datira jo iz stare Grke i Rima, a kroz povijest se i dalje povremeno koristila.
Uoeno je da se tijekom mranih zimskih dana kod ovjeka smanjuje energija, da
postaje neraspoloen i da ima poveanu potrebu za snom i ugljikohidratima, odnosno
za namirnicama koje u sebi sadre eer. Kao da ovjek, poput nekih ivotinja, lijee
u psihiki zimski san. Isti negativni simptomi uoeni su kod onih koji rade po noi i
koji nisu esto na sunevu svjetlu.
Pomou lampi koje ire svjetlost, zrake prolaze kroz mrenicu u oku, dolaze do
lijezda u mozgu, prouzrokuju odreenu kemijsku reakciju u hipofizi; na taj nain
dolazi do luenja dovoljne koliine hormona i kod ovjeka dovodi do uklanjanja
depresivnog stanja. Ova metoda nije imala nikakvog kontraefekta. Nije stvarala ni
oteenja koja tijelu nanose antidepresivni lijekovi. tovie, za pola sata i uz
nekoliko lampi terapiji je, u isto vrijeme, bio podvrgnuto mnogo vojnika. Ovom
metodom Aylin je vojsci osigurala vrlo ekonomian nain lijeenja.
Kada se proulo da je u bolnici Reynolds Army Community neka doktorica
pokrenula uspjean nain lijeenja depresivnih bolesnika, Aylin su sa svih strana
poele stizati ponude. U javnoj koli Lawton organizirala je 27. travnja 1993. godine
obrazovni program o ovoj metodi lijeenja. Dva mjeseca poslije toga, 19. i 20. lipnja
sudjelovala je kao predava na seminaru o svjetlosnoj terapiji i biolokim ritmovima
na Medicinskom fakultetu San Diego koji je bio u sastavu Sveuilita California.
Primila je i pohvalnicu od Medicinskog odjela Glavnog stoera amerike vojske 29.
lipnja 1993. godine. Na kraju, sve lokalne novine poele su pisati o Aylin i njenoj
jeftinoj i krajnje uspjenoj metodi "svjetlosnoga lijeenja". Poela su je zasipati
pisma iz institucija Fort Silla u kojima su se traili detaljniji podaci o ovoj metodi.
Aylin je ponovo zablistala... Kao polarna zvijezda ija se svjetlost ne gasi.
Ali, od svjetlosti, kojom je sjala u poslu i izvana, u njenom srcu nije bilo ni
najmanjega traga.
U poetku, na tolikoj udaljenosti od raznolikog i burnog ivota New Yorka i svojih
blinjih, osjeala je takvu usamljenost koju ni sama sebi nije mogla opisati. Poeljela
je Dilaru, Irene, Laurie, Miela, pa ak i Joea. U slobodno vrijeme, dok se nije bavila
pacijentima, gotovo da su joj nedostajale ak i prepirke s Hillary i Phoebe.
U ovoj sredini, gdje se tu i tamo nalazila i pokoja ena, sve je bilo podreeno
mukom nainu ivota. Na televizorima u prostorijama za odmor vojnika stalno su
bili ukljueni kanali na kojima se prikazivao nogomet ili druge sportske aktivnosti.
Teko se ukljuivala u povrne i svakodnevne razgovore ostalih vojnika. Ono za to
je pokazivala interes ostale uope nije zanimalo: opera, glazba, muzeji, izlobe,
galerije, skupi butici... luksuzni restorani u koje su zalazili elegantni i kulturni ljudi
ili zabavni i buni bistroi... sve to je bilo ono o emu je mogla samo sanjati. New
York je bio iluzija, jedan san za koji se nadala da e ga, do najsitnijih detalja, vidjeti
nou, ali samo u svojim snovima. Poeljela je grad u kojem je godinama ivjela ne
uoavajui ak ni njegov tempo, buku, guvu, a ni njegovu boju.
Nakon moljakanja i preklinjanja, Irene je u listopadu doputovala u Oklahomu.
Provele su zajedniki vikend. Aylin je imala zakupljenoga konja kojeg je jahala u
slobodno vrijeme. Pokazala ga je Ireni i za nju iznajmila jednoga; satima su jahale, a

uveer su dugo, dugo priale. Od samoga jutra, od trenutka kada su otvorile oi do

lijeganja u krevet, primoravala je Irene da joj pria o svakoj svojoj minuti u New
Yorku. Pitala ju je za predstave, operu, kino, to se nalazi po izlozima, kakva je
novogodinja i boina dekoracija na ulicama, tko kuda ide za Novu godinu.
Uprkos toj neopisivoj udnji, Aylin gotovo nimalo nije pila, izgledala je spokojna i
sretna. Irene se ne sjea kada je u posljednje vrijeme vidjela Aylin toliko zdravu i
toliko energinu. Lice pocrnjelo od sunca, a kosa prirodno uvijena. Njeno inae vitko
tijelo je sasvim u formi, zbog dnevne obuke miii su joj ojaali, a leda se ispravila.
Veoma lijepo joj je pristajala sva vojna odjea, od sveane uniforme do otrcanih
nastavnikih kombinezona.
"Aylin, ti mora da si roena kao vojnik. Ima tako prirodan izgled u uniformi... Je li
ti, moda, otac vojnik?" upitala je Irene.
"Moj pradjed bio je vojnik. Moje ludorije pomalo vezuju za njegove gene", rekla je
Aylin.
Tijekom dvije godine Joe je, zajedno s Dilarom, samo jednom, za prvi boini
praznik, doao da je vidi. Tih dana tamo su bili i Mustafa i Nesrin. Cijela obitelj
preselila se u Oklahomu kako prvu Novu godinu u vojsci Aylin ne bi provela sama.
Aylin se smjestila u jedan od asnikih stanova. Oenjenim ili udanim asnicima
vojska je na raspolaganje dodjeljivala prilino veliki stan. Stoga je i Aylin stanovala
u velikom i luksuznom stanu. U tom stanu ugostila je Joea i ostalu obitelj, dok su svi
bili na okupu, po obiaju, priredila je veliki prijam. Pozvala je visoke asnike, kolege
lijenike, susjede i neke pacijente. Joe je sudjelovao u Drugom svjetskom ratu kao
pilot, a zbog hrabrosti nagraen je ratnim ordenom Grimizno srce. Prema tome, i on
je imao to rei u toj sredini, imao je ratne uspomene koje je mogao prepriavati.
Proveo je veoma lijepe trenutke, a osjetio i izuzetan ponos sluajui rijei hvale o
svojoj supruzi.
"Vaa supruga je neto posebno, znajte cijenili njene vrijednosti", rekao je jedan od
vojnih zapovjednika. "Osvojila je bodove koje do danas nije uspjela osvojiti niti
jedna ena. Koje god smo joj oruje davali u ruke, savladavala ga je za dan-dva. Bilo
o emu da je rije, iz pitolja, puke, pumparice... uvijek pogaa u centar. Izuzetan je
strijelac, veoma dobro jae na konju, uope se ne ali kada spava na kamp krevetima,
u koje svi gunajui lijeu. Ovakav vojnik teko se nalazi ak i medu mukarcima, a
kamoli meu enama."
Joe je napustio Oklahomu s osmijehom do uiju, ponosan na svoju suprugu. Tih dana
su se veoma esto uli preko telefona, ak su se i dopisivali.
Ponosio se nagradama koje je dobivala Aylin, njenim poveljama, odlijima i
izuzetnim uspjesima koje je pokazivala u svom poslu, zainteresirano je pratio njen
uspon u vojsci. Aylin je svom muu faksirala svaku primljenu ocjenu. A od njega je
primala podrku i ohrabrujue odgovore.
Joevi problemi bili su dosada zbog usamljenosti u Bedfordu i nastojanje da proda
jednu od kua. Opet je poeo vriti pritisak oko prodaje kue u West Hamptonu.
I pored toga to je proveo veoma ugodne trenutke u Oklahomi, Aylin je uzalud
preklinjala; "Smjetena sam u trosobnom stanu koji se daje samo oenjenima. Doi
povremeno da me bar nije sramota to ga koristim." Joe nikada vie nije dolazio. Kad
je to poeljela, Aylin je morala dolaziti u New York. "Odluim li se na tako dugo
putovanje, na svijetu, osim Oklahome, postoji toliko drugih mnogo ljepih mjesta",
govorio je Joe. Nesumnjivo, Aylin je bila povrijeena ovakvim njegovim stavom.
Aylin je uspijevala uvidjeti i svoje pogreke u odreenim pitanjima. Primorala je
Joea, koji je bio naviknut na ivot u najivljem dijelu New Yorka, da proda kuu u
centru grada i da kupi vilu na brdu u Bedfordu. A potom ga je ostavila da sam
samcat ivi u toj umi, a ona otila ak ovamo. Ali, ovaj rastanak je bio samo na

dvije godine. Prva godina je ve isticala. Zatim e se vratiti i veinu vremena

provoditi u Bedfordu, u okrilju prirode. Zbog toga to je sama sebi dokazala neke
stvari, moda e i prema nepristojnosti djevojaka uspjeti pokazivati vie tolerancije.
Joeovo zanimanje za Aylinine uspjehe i unapreenja sve vie se smanjivalo u ljeto
1992. godine i totalno prestalo krajem ljeta. Osim inzistiranja da prodaju kuu, Cates
se nije javljao.
U telefonskim razgovorima jedino je priao o tome da eli prodati kuu u West
Hamptonu i kupiti stan u New Yorku. Aylin pak nije pristajala na prodaju, a zbog
toga to je kua bila na njeno ime, Joe nije mogao nita uiniti bez njenog pristanka.
A dozlogrdio mu je i osamljeniki ivot u Bedfordu. Mali stan iznad Aylinine
ordinacije u 75. istonoj aveniji bio je zakupljen. Joe je i njega prestao koristiti. Kao
to mu je dvije-tri noi u tjednu nakon pokera i nakon nekoliko boca piva, bilo teko
odluiti se na dvosatni put po pomrini, isto tako ni po danu nije htio na toliki put do
posla. ovjek koji cijeloga svoga ivota izmeu posla i kue nije pravio veu
razdaljinu od nekoliko blokova, nije mogao povjerovati sudbini ili igri koju mu je
Aylin namjestila. Pristati, samo da bi udovoljio supruzi, prihvatiti povlaenje u
osamu na obroncima nekoga brda, prodati prelijepu kuu u centru grada, a ona,
umjesto da ivi s njim upie se u vojsku i ode...
Na kraju, njihovi telefonski razgovori bili su pretvoreni u prepirke "prodat u neu
prodati". I Aylin je dosadilo to to njen mu ne pria ni o emu drugom i to je toliko
napada. Umjesto da na ovo ustrajno i nepopustljivo Joevo navaljivanje kae "da",
nekim neobjanjivim inatom Aylin je poela govoriti "ne". Zapravo, kada bi logiki
razmislila, mogla je Joeu dati za pravo. I, doista, stan u New Yorku koristio bi i Joeu,
a i njoj, nakon povratka iz vojske. Ali, Aylin, koja je esto postupala emotivno,
moda i zbog toga to se sve to svelo na njen inat, nikako nije mogla izgovoriti svoj
pristanak. Pri pomisli na mua usamljenog u kui u umi, osjeala je sjetu, ali
istovremeno jedva se uspijevala suzdravati da ne prasne u smijeh. Kada bi Joe samo
jednom podigao slualicu i rekao "Zdravo, ljepoto moja, kako si, poelio sam te",
kada bi, prije razgovora o prodaji kue, progovorio rije dvije, pitao je to radi,
sluao je, izgovorio koju rije pohvale za njene uspjehe, kada bi rekao jednu jedinu
rije... kada bi dio o prodaji kue doao kasnije, polako, kada bi u to uli spontano,
moda bi mnogo toga bilo sasvim drukije.
Kuu u West Hamptonu najprije su iznajmili. Joe je potpisao ugovor. Pozivajui se
na jednu toku iz ugovora, podstanar je elio kupiti kuu. Ako odustane od prodaje,
Aylin e morati platiti odreenu kaznu. Kada nije htjela priznati ovaj ugovor
nainjen protiv njene
volje, tuili su je. Aylin je izgubila spor. Morala je platiti kaznu ili prodati kuu.
Ovaj put se odluila na ulaganje albe. Prije odlaska na sud, morala je sudu uplatiti
pozamaan polog. S Joeom je zapoela otru svau. Joe se zasitio tolikih
odvjetnikih izdataka. Nije mogao shvatiti zato je netko, ija je kua i inae na
periferiji, toliko uporan da ima jo jednu kuu, koja je isto tako na periferiji.
Telefonski razgovori bili su uvijek o istom i okonavali se bez rezultata. "To to
radi je prava ludost, Aylin, odustani od tog besmislenog inata."
"Ako eli kupiti stan u New Yorku, kupi ga svojim novcem, ne mora prodavati
moje nekretnine."
"Da bih kupio kuu koja ti se svidjela, potroio sam svu svoju uteevinu. To ti vrlo
dobro zna. Znaj da ubudue neu plaati ni odvjetnika, a ni kaznu."
"Dosta mi je vie ovog naklapanja, zar ti ne zna priati ni o emu drugom?" I na
kraju ljutito sputanje slualice telefona.
Sreom, njena komunikacija s New Yorkom nije bila vezana samo za Joea. Veoma
esto je razgovarala i s Laurie i Irene. Jednom tjedno zvala je i Dilara, koja je ve

godinu dana u Londonu, na magisteriju u London School of Economics. Veoma

esto zvali su i daida i Rozi.
Tri puta ju je zvala ak i Nancy, da je pita za zdravlje i raspoloenje.
Laurie joj je pisala duga pisma. Sreom da ju je, svojevremeno, Aylin nagovorila da
kupi onog konja. "Svaki posao u sebi nosi neko dobro", govorili bi Turci; na ergeli
dok je vikendom jahala, upoznala se s Normanom, vlasnikom ergele. Prema
Laurinom pisanju Norman je bio zgodan Amerikanac, visok, plave kose i oiju. Imao
je konje, zajedno su mnogo vremena provodili na jahanju, a Laurie se sve vie
zaljubljivala. U svakom pismu se pojavljivala po jedna nova Normanova odlika. U
treem pismu je saznala da je veoma bogat, u petom da je dobar odvjetnik, a u
sedmom da je ovjek gluh.
Aylin se odmah latila telefona: "Jesi li to ti zaljubljena u gluhoga ovjeka, Laurie?"
"Ah, da", odgovorila je Laurie. "On je izuzetan ovjek, Aylin",
dodala je lagano dubokim glasom.
"Tebe uope ne treba ostavljati samu. Ako jo jednom zapadne u krizu, znaj da jo
godinu dana nisam pored tebe."
"Ma kakvu krizu, ja lebdim od sree."
"Kako se, zaboga, uope sporazumijeva s gluhim ovjekom?"
"Norman pria najispravniji i najljepi engleski koji sam ja do sada ula, Aylin. I tebi
e se svidjeti kad ga upozna. Kulturan, obrazovan, ma k'o eer je. Zavrio je
Princeton, a ima magisterij s Harvarda."
"Ali te ne uje!"
"ita s usana."
"A u tami?" upita Aylin.
"U tami ne priamo, tada radimo neto drugo", ree Laurie svojim pomalo dubokim
glasom.
U zdravstvenom centru Pritikin u koji je, da bi smravio, otiao u ljeto 1992., Joe se
upoznao s etrdesetpetogodinjom udovicom, junoamerikog porijekla, koja je na
istoj klinici leala iz istog razloga kao i on.
Da bi i prekratila vrijeme, i pobijedila enju za New Yorkom i samou koja je bila
nepoznata drugima, a moda i da bi se pomalo pokazala pred Joeom, poetkom
veljae Aylin se odluila aktivirati u lokalnom kazalitu Lawtona. Upravitelji su bili
zbunjeni kada su pred sobom ugledali privlanu enu u uniformi potpukovnice. Gospoa potpukovnica eljela se ukljuiti u rad kazalita, makar i malom ulogom u
predstavi koja se pripremala. Stvarno prezime ove ene, koja se u vojsku ukljuila
pod prezimenom Nadowski bilo je Gates. Bila je, dakle, supruga Josepha Gatesa,
producenta Monako cirkusa, Tony nagrada, predstava u Bijeloj kui, ogorica
Geralda Gatesa, producenta nagrada Akademije, maeha Phoebe Cates, glumice u
televizijskim serijama, punica poznatog glumca Kevina Klinea. U njihovu mreu
zakaila se krupna riba. Sa svim tim imenima mogli bi napraviti nevienu reklamu.
U predstavi "Social Security", koju su pripremah za 41. godinjicu kazalita, jednu
od sporednih uloga dali su ovoj zvijezdi koja je na njihovu scenu pala s neba.
Vrijeme izvan hodnika bolnice poela je provoditi uei replike napamet. Kao i svaki
svoj posao, i ovu predstavu je vrlo ozbiljno shvatila. Prve veeri, kada se spustila
zavjesa prvog ina, kada se salon razlijegao od gromoglasnoga aplauza, reiser i
producent predstave bili su ogoreni to su, umjesto glavne uloge, Aylin dali drugorazrednu ulogu. Unato tome to je zbog obaveza u vojsci propustila niz proba,
potpukovnica Nadowska je bila slobodna i prirodna, kao da prainu kazaline scene
guta od svoje desete godine. Nije zaboravila niti jednu rije, a niti je nainila bilo
kakvu pogreku. Svoju ulogu tipine idovske majke navukla je na sebe kao odjeu
krojenu po njenoj mjeri. Aplauz nakon drugog ina pripadao je uglavnom njoj.

Novinarima i onima koji su je opkolili iza kulisa i pitali za tajnu uspjeha, rekla je:
"Zbog toga to su u obitelji svi u vezi sa scenskom umjetnou, u naoj kui se esto
pria o sceni. Ovom svojom ulogom i ja sam postala jedna od njih... Ubudue, zato
to sam, napokon, i ja glumica, moi u ih bolje shvatati kada budu priali o sceni,
ukljuivati se u njihove razgovore i neu ostajati po strani."
"Vidi ti mene!" ree u sebi. "Alaj mi je smjestila uobraenost tih djevojaka. ak i
nesvjesno, u meni se duboko urezalo njihovo iskljuivanje. Oigledno sam veoma
povrijeena."
Zato to je predosjeala da joj Joe izmie iz ruku i jer je ve dugo nije nazvao,
instinktivno je vodila rat kako bi usporila to izmicanje. Aylin je odluila da na
sasvim drukiji nain pristupi problemu, kada se vrati kui nakon isteka ugovora s
vojskom. Ovaj put e zauzeti popustljiv stav i zbuniti ih. Bez obzira na to to joj
radili, nee se ljutiti na njih, bit e umjerena i nee nasjedati na njihovu igru.
Pretvarat e se da ne vidi njihove nepristojnosti i ne uje njihove zajedljive rijei. Jo
e i tako pokuati, kada se vrati kui. Bila je odluna u tome.
Upravo jednog od tih dana dolo je Joevo pismo. Aylin je iz pote pokupila pristigla
pisma i zaputila se prema prostoriji za terapije. Zbunila se kada je na jednoj od
kuverti ugledala rukopis svoga mua. Dosje i ostala pisma ugurala je pod ruku,
zubima pocijepala kuvertu, izvadila iz nje papir i u jednom dahu ga proitala. Bilo je
to suhoparno, grubo i kratko pismo, daleko od bilo kakve suptilnosti. Pisao je da eli
razvod i da Aylin to prije treba dati punomo svome odvjetniku.
Osjeala se kao da je primila snaan amar. Komad papira tresao se meu njenim
prstima. Proitala je jo jednom to otro i kratko pismo. Joe uope nije zaobilazio.
"Dugo vremena sam nesretan. Donio sam odluku o razvodu. Uinimo ono to je
potrebno."
Aylin se, poput duha, uvukla u terapijsku sobu, koju e uskoro osvijetliti velike
arulje. Do poetka terapije bilo je jo pola sata. Kao vojnika bluza, tek tako baena
na stolicu, s glavom meu nogama, iznemogla i unitena sjela je u jedan kut tamne
prostorije. Osjeala se sasvim prazno. Nije mogla razmiljati. Nije mogla vjerovati.
Nije znala to treba raditi. Dolo joj je da vie na sav glas, ali nije mogla. eljela je
plakati, ali ni to nije uspijevala.
Oni koji su nakon pola sata poeli ulaziti u prostoriju, zatekli su je kako s upalim
podonjacima i s izrazom tuge i zbunjenosti na licu, koji nikada do tada nisu vidjeli,
sjedi na stolici u kutu. Nakon to je neko vrijeme gledao u Aylin, narednik Friggs
nije mogao vie izdrati, priao joj je:
"to se dogaa potpukovnice?! U nevolji ste zbog neega?" Kao da se budi iz nekog
sna, iznenaena Aylin se trgne, odmah doe k sebi i pridigne se na noge. "Da,
Friggs, primila sam tunu vijest od kude. Ne, obrii odmah taj runi izraz sa svog
lica, nije neto to ne mogu nadjaati." Potom se okrenula prema onima koji su
pristigli i, uobiajenim razdraganim tonom, povikala; "Hajdemo, momci, sjedite na
svoja mjesta. Izabrala sam jednu vrlo lijepu pjesmu koju ete danas sluati. Da vidim
hoe li vam se svidjeti?"
Odmah, im je zavrila terapiju, Aylin je potrala u svoj ured. Zvala je kuu, nije
dobila odgovor. ak ni telefonska sekretarica nije bila ukljuena. Nazvala je Joeov
ured. Tajnica joj je rekla da gospodin Gates dolazi tek sljedeega tjedna na posao i
da ne zna gdje se nalazi.
"Ne lai, Cynthia", ree Aylin. "Nemogue je da ne zna gdje se nalazi."
"Vjerujte mi, ne znam, gospodo Gates", uzvrati djevojka. "Rekao je da eli tjedan
dana odmora. Nazove ponekad. Kada ponovo nazove, rei u da i vas nazove."
"Mora mi obavezno dati njegov telefon. Vrlo je bitno. Ne alim se, Cynthia, moram
se uti s njim."

"Ne znam gdje se nalazi."

"Zna, hajde, duo, daj mi njegov broj."
"Kunem vam se da ne znam. Ako me nazove, uinit u sve to je u mojoj moi..."
Aylin je zalupila slualicu. Jedno vrijeme je tako leala na krevetu, oima
prikovanim za strop. Nikako nije mogla povjerovati u to to joj se dogaa. inilo joj
se da samo sanja jedan ruan san. Uskoro e se probuditi i ova mora e nestati. Ali,
mora nikako nije prestajala. Pridigla se iz kreveta u kojem je leala moda sat
vremena, sjela pred ogledalo i paljivo gledala u svoje lice. Iako se silno opiralo
srednjim godinama, ovo lice koje vie nije izgledalo mlado, vidno je oronulo pod
utjecajem oka koji je proivljavala. Mrtei lice, ustala je i otila pod tu. Dugo je
ostala pod mlazom hladne vode. Nikako nije mogla izai ispod tua, kao da e voda
uzeti i odnijeti sve nevolje koje su se polijepile po njoj. Bilo joj je hladno. Prvo nije
mogla shvatiti zato osjea hladnou. Potom odjednom uoi; ve dugo je stajala
ispod vode hladne kao led. Otvorila je toplu vodu. Ovaj put se suprotstavljala vruoj
vodi koja je prila njezinu kou. Iz njenog tijela se podie para, koja je ispunila cijelu
kupaonicu. Napokon je izala ispod tua, posuila se, obukla, opet sjela ispred
ogledala i dugo, dugo se brino minkala. Stavila je puder, rumenilo, maskaru na
trepavice, naminkala oi, po rubovima usana povukla liniju, a same usne popunila
ruom svijetlog tona. Podigla je kosu. Poluotvorenih oiju pogledala je ishod.
Izgledala je sasvim drukije nego prije tuiranja. Otila je ona stara, iznurena i
oronula ena od maloprije, Aylin se ponovo uvrstila u kategoriju privlanih ena
nepoznatih godina. Spokojno je udahnula.
Popravila je vanjski izgled, ali trebala je i ponovno uspostavljanje duevnog mira.
Morala je smjesta otii u bar i neto popiti. Odmah... Pomislila je kako je, nakon
dolaska u Fort Sill, prvi put osjetila potrebu da se opije. Pila je, naravno. Da joj ruke
ne ostanu prazne, da ne odbije ponuenu au ponekad je ispijala ili jednu au
bijelog vina, ili au dina s tonikom i ledom. Ali, sama od sebe, nikako nije
poeljela pie. "Bog te prokleo, Joe", procijedila je izmeu zubi.
Osjetila se bolje kada se u baru umijeala meu poznanike. "Oooo, kako danas lijepo
izgledate, potpukovnice", rekao je visoki i zgodni pukovnik Carlston.
"Hvala. Ubudue u morati stalno izgledati lijepo", ree Aylin. "Poinjem sebi traiti
mua."
"Zar vi to ve nemate?"
"Imala sam, ali, izgleda, nemam vie."
"Eh, ne morate ii daleko u traenju. Ovdje je sve puno mukaraca, upiite i mene na
vrh liste kandidata, potpukovnice Nadowska." Aylinino raspoloenje se popravilo.
asnicima okupljenim pred barom saopila je da je prvo pie od nje.
"to to slavimo?" upitao je jedan od njih.
"Jedno novo razdoblje", uzvratila je Aylin. Svi su podigli ae i nazdravili u cast
novoga razdoblja u Aylininom ivotu.
Kako se bliio kraj noi, njen sjaj se poeo gasiti. Glava ju je boljela kao da e se
rasprsnuti, osjeala je muninu. Izala je ne pozdravivi se ni s kim, vratila se u sobu
i bacila se na krevet. Otkad je dola u vojsku, nije je muila glavobolja, uope nije
koristila optalidone, koje je donijela iz Turske. "Sakla samani gelir zamani" (Sauvaj
slamu, doi e njeno vrijeme.). Pomislila je kako Turci imaju realne poslovice.
Amerikanci uope nemaju neke tako dobre izreke. Nasmijala se. Kako bi i imali,
mlada nacija nema svoje pretke da bi imali poslovice naslijeene od njih.
S mukom je ustala iz kreveta i poela preturati po ladici, traei optalidone. S vodom
iz slavine, kojom je napunila dlan, popila je dva i opet se ispruila po krevetu.
Joeovo pismo joj je poelo plesati pred oima. Grubo, hladno, neugodno pismo
njenog mua, koje nije sadravalo ni trunka emocije, prijateljstva, ljubavi... Suze,

koje su joj tekle iz oiju, crtale su uzane puteve niz lice i slijevale se prema bradi.
Nakon to je suzama malo olakala bol koja ju je razdirala, Aylin je telefonom
nazvala Irene i Laurie. Irene nita nije znala ni o emu, iznenadila se. Dugo, dugo su
priale. Aylin joj je rekla da se eli ponaati kao da pismo uope nije ni primila.
"To ti nee koristiti", uzvrati Irene svojom uobiajenom praktinom inteligencijom.
"ekat e, a potom poslati i drugo pismo. Ne moe vjeno bjeati od pisama. Po
meni, to prije se suoi s tim i razgovorom, sporazumom, prijateljski, nastojte rijeiti
taj problem. Moda ete zaboraviti to pismo."
Laurie je daleko emotivnije pristupila problemu. Rekla je da je to pismo, moda,
napisano u trenucima ljutnje. Preko vikenda je obavezno morala doi u Oklahomu,
zajedno s Normanom. Inae, ve odavno ga je eljela upoznati s Aylin. Ni sluajno
se ne smije brinuti. Rame uz rame, sve e uspjeti srediti. Norman je bio izuzetan
ovjek, sigurno e nai neko rjeenje, nai e neki izlaz iz svega toga.
Po tko zna koji put zvala je kuu, pustila je da telefon odzvoni i spustila slualicu.
Joe je bjeao od nje. Poduzeo je i mjere predostronosti kako ne bi uo ak ni njene
poruke. "U ovom poslu mora da su umijeani enski prsti", pomislila je Aylin. Bila
je u pravu. Prsti ene su se u cijelu stvar umijeali jo prvih mjeseci nakon Aylininog
odvajanja od kue.
***
Svoju zbunjenost i bol Aylin nije mogla odbolovati kako treba. Nekoliko dana nakon
to je primila pismo, pozvana je na specijalni sastanak zbog jednog zatvorenika.
"Imamo neugodnu situaciju, potpukovnice Nadowska", ree pukovnik. "elim s
vama popriati o jednom zatvoreniku. Potporunik Jones je okrutni ubojica koji
mora boraviti u zatvoru. Meutim, iako je tako, zakon nam nalae da se brinemo o
njemu. Ne elim njegov premjetaj u bolnicu. Zadobio je neke eluane tegobe. Ni s
kim ne razgovara. Moda emo ovaj problem uspjeti rijeiti uz vau pomo."
"Posjetit u ga popodne", ree Aylin.
"Oekujem va izvjetaj nakon susreta", ree pukovnik.
"Mogu li pogledati njegov dosje?"
"Dosje trenutno nije ovdje."
"Osigurajte, molim vas, da mi dosje bude u rukama prije susreta."
"Moete li ga vidjeti danas?"
"Da, poslije podne."
"Dosje moda nee stii."
"Tada emo odgoditi susret do sutra."
Pukovnik se zagleda Aylin u oi. "Ne mogu pristati na susret s bolesnikom prije no
to vidim njegov dosje", ree Aylin. "Obvezno moram znati njegovu dijagnozu i
kliniku sliku. To se ne postie spretnou."
"Naredit u da vam to proslijede."
Aylin nije razmiljala o tome zato bi trebalo toliko vremena za pripremanje dosjea.
Glava joj je bila preokupirana Joeom. Malo je bila i uzbuena to e prvi put posjetiti
vojni zatvor.
Nosei pod rukom dosje pripremljen u posljednjem trenutku, Aylin je sutradan otila
u posjet Jonesu. Naelnik zatvora bio je prethodno obavijeten o njenom dolasku.
Nasmijanog lica je doekao Aylin, ali se usprotivio tome da bude sama sa
zatvorenikom. "Vrlo je opasan. Smatra se da je poinio osam ubojstava, od kojih je
pet dokazanih. Rije je o krajnje agresivnom ovjeku. Ne mogu vas pustiti samu."
Ja u pozvati pomo, ako bude potrebno."
"Oprostite, ali ne dolazi u obzir. Ja sam odgovoran za vau sigurnost."

Aylin nije eljela gubiti vrijeme u prepirci s naelnikom. Na donji kat se spustila u
pratnji dvojice zatvorskih uvara, prema naelnikovoj zapovijedi. Ogromnim
kljuevima otkljuali su elina vrata, poveli Aylin kroz duge hodnike, otvarali su i
zatvarali vrata, sputali se niz stube, proveli je kroz razliite hodnike i napokon je
uveli u jednu usku i dugu prostoriju sa stolom i dvije stolice. Uzbueno je ekala.
Ubrzo su pred nju doveli mladia u zatvorskoj uniformi, oianog na nulu i s lancima
na rukama. uvari su se povukli do zida i stali.
"Zdravo", ree Aylin. "Zovem se Nadowska, potpukovnica Nadowska."
Pogledao ju je poprijeko.
"Znam, Jones, da ne voli priati. I nemoj, ako nee, ali moramo uspostaviti
dijagnozu kako bismo te oslobodili bolova. Ti klimaj glavom na ono to je tono od
onoga to u rei. O. K.?"
Jones nije ni trepnuo.
"Moja sudbina je takva, moram ja udariti na one koji ne govore", pomislila je Aylin.
Jesu li grevi u desnoj strani trbuha?"
ovjek nije bio tu.
"Na desnoj strani... kao plinovi?... Otar kao ubod noa?... Bol u cijelom trbuhu?
Ovdje?... Je li moda na ovoj strani? (Rukama je pokazivala na svom trbuhu.) E,
pukni! Dobij zapaljenje slijepog crijeva, pa vidi!"
Jones je klimnuo glavom.
"ali se na slijepo crijevo, dakle, i ti si svjestan toga?"
Klimnuo je glavom u znaenju "ne".
"Ha, razumijem, eli umrijeti. Lijepo e umrijeti kada pukne slijepo crijevo."
Ovaj put je klimnuo glavom u znaenju "da".
"Da sam na tvom mjestu, ja bih se odluila za laku smrt. Zato bi netko, tko je druge
poastio tako finom smru, umirao u govnima, previjajui se od bolova? Zar nisi ti
taj koji je svoga susjeda bezbolno smaknuo jednim ubodom noa? Koji je samo
jednim metkom na drugu stranu poslao i svoju djevojku? Zna li ti kako puca slijepo
crijevo? Nije nimalo ugodno... Ozdravi i k'o ovjek umri na elektrinoj stolici."
uvari pored zida su se pomaknuli.
Aylin je izvadila cigarete iz torbe. "Hoe Ii i ti zapaliti", upitala je. "Hajde, uzmi
jednu. Ne gledaj me tako zbunjeno, uope me se ne tie to to si ti ubojica. Ono to
mene zanima su razlozi koji te nukaju na ubojstvo. Vidi, to bih i te kako voljela
znati. Voljela bih i da ivi kako bih saznala te razloge. Mnogo toga bismo oboje
postigli, nakon to bih, zahvaljujui tebi, saznala za njih. Ti, moda, ivot, a ja
saznanja koja bi one to su poput tebe odvratila od ubojstava. Ali, naalost, ti e u
ovom sluaju krepati medu ova etiri zida, ostavljajui me bez tih saznanja koja se
nalaze u tebi", ree. Kutija cigareta jo joj je uvijek u rukama, ispruena prema
njemu. Jones je uzeo jednu. Aylin je prvo pripalila njegovu, a potom upaljaem
pripalila i svoju cigaretu. Bez ikakve prie, poeli su puiti. "Donesite nam
pepeljaru", rekla je Aylin obraajui se uvarima.
"Ne moemo donijeti."
"U tom sluaju, tresi na pod, Jones. I opuak baci na pod i ugasi", naredila je. Jones
je uinio upravo tako.
"Hajde, Jones, reci mi o svom problemu. Ne samo o bolovima koji ti razaraju trbuh
nego i o onima koji ti razaraju mozak, duu i srce. Ne mogu nai lijeka onome tko ne
kae to ga mui." Podigla ga je na noge i pritiskala na odreena mjesta u predjelu
trbuha. Otvorila mu je i usta, pregledala jezik.
"I ja se slaem s dijagnozom koju je uspostavio internist koji te je pregledao. Ali, ja
u ti propisati jo jedan lijek, nee se pokajati ako ga bude uzimao. Za sada toliko,
ako me poeli, nemoj sluajno da me ne potrai", ree.

Dva dana poslije, telefonirali su joj iz zatvora. Jones ju je htio vidjeti. Aylin je
nestrpljivo oekivala da se okonaju sastanci zakazani poslije grupne terapije. Sjela
je u auto i pojurila prema zatvoru. Po povratku kui nazvala je Laurie.
"Duo, ni sluajno me nemoj pogreno shvatiti", ree. " Tebe sam jako poeljela, i
neopisivo mnogo elim upoznati Normana. Ali, ovoga tjedna mi je uletio vrlo bitan
posao. Morat u raditi preko cijeloga vikenda."
"Je li to neki novi projekt, Aylin?"
"Novi pacijent. Jesi li gledala 'Kad jaganjci utihnu'?"
"Da."
"Upravo sada i ja imam jednoga Hannibala."
"Ima, dakle, ubojicu koji je poinio serijska ubojstva?"
"Upravo tako. Preuzela sam njegovo lijeenje. Svaki dan, bez izuzetka, moram se
viati s njim. Razumije me, zar ne?"
Laurie je ostala iznenaena. "Zar nisu mogli nai nekog drugog za lijeenje tog
Hannibala?" upitala je.
"Ja sam inzistirala na tome, nakon to sam ga upoznala."
"Pazi se, oni skloni ubojstvu ne slie na one sklone samoubojstvu", ree Laurie.
Jonesovo ime je, izmeu Aylin i Laurie, ostalo kao Hannibal, po ubojici kojega je u
filmu 'Kad jaganjci utihnu', glumio Anthony Hopkins. Laurie je esto zvala i pitala:
"Kako je Hannibal?"
"Dosta dobro. Ovog tjedna sam mu napokon uspjela skinuti lisice."
"Kako si to uinila? Zar nije zabranjeno?"
"Morali su ih skinuti jer sam Hannibalu dala olovku i papir. Odreene stvari pria
crtanjem. Ima veoma lijepe crtee."
"Nakon skulptora, sada i slikar... Meu svim tvojim bolesnicima, samo sam ja ispala
nesposobna. Nisam uspjela nita postii."
"Ti si postala veoma slatka, pametna i marljiva djevojka. A i moja si najblia
prijateljica, zar ti to nije dovoljno?"
"Zasad je dovoljno", ree Laurie. "Pozdravi Hannibala i neka mi nacrta jednog
konja."
Dva puta tjedno Aylin se nastavila viati s Archibaldom P. Jonesom. Teko
objanjivim emocijama vezala se za mladoga ovjeka, koji je, s paklom u glavi,
uguran u malu prostoriju jednog sterilnog svijeta dugih hodnika, u kojem se, iza
zakljuanih vrata, nije ulo nita drugo osim zveketa lanaca i kljueva i zvuka koji su
po kamenu proizvodile cipele.
Prola su tri mjeseca od Jonesove operacije slijepog crijeva. Tri mjeseca poslije,
ponovo su se pojavili bolovi u trbuhu. Prema miljenju specijalista nije ustanovljen
nikakav fiziki uzrok ovih bolova. Jonesa su opet predali Aylin. Napokon se s njim
mogla viati i bez prisutnosti uvara, koji su ih ekali iza vrata s elinim reetkama.
Aylin su dali zvonce kao signal u sluaju opasnosti. Aylin je vjerovala da ga nikada
nee koristiti. Sprijateljili su se. Kroz onaj maleni prozor bez naruavanja
prijateljstva, Aylin je nastojala akati po tajnama koje nisu pripadale njoj. Kao da
je, rukama ispruenim iza sasvim tamne zavjese, nastojala svirati klavir, ne mogavi
vidjeti ni note, a ni tipke. Do sada je uvijek udarala po pravim tipkama, ali jedna
pogreka, samo jedna pogreka na glavu bi joj mogla svaliti onu crnu zavjesu.
Hannibal je neto crtao i davao Aylin, a ona je istraivala i itala zakopana u knjige
koje je kudi donosila i iz gradske, a i bolnike biblioteke. Potom se ponovo vraala u
zatvor.
"Ova slika, Archy. Pogledaj u ovu sliku, ovo si ti, zar ne? Smije se dok ubija."
Archibald P. Jones pogleda sasvim otuno.
"Priinjava li ti ubijanje zadovoljstvo, Archy? Je 1' ubija zbog toga to ti se to

svia? Kakav je to osjeaj? Orgazmian? Je li to osjeaj rastereenja, ili ushienje

koje osjea prilikom voenja ljubavi?" Archibald se poeo njihati u svojoj stolici.
Bio je uznemiren.
"Da vidimo sada to si ovdje nacrtao. to je to? Je li to jaje, to li je?"
Crtao je jo neto.
"Kutija lijekova... tablete... To je tableta. Nacrtao si metak u tableti. Aaaa, na ovoj
slici ubija nekoga... nastavi Archy, crtaj, sine, crtaj... ali ti ubija... to je to u tvom
trbuhu? U tvom trbuhu ima jedna tableta." Njegovo njihanje se ubrzalo.
" eli li rei da si prije ubijanja pio tabletu?" Archibald P. Jones je crtao, crtao, sve
bre i bre crtao. Olovka nikako nije mirovala. Potom je odjednom stao.
Aylin je uzela skice i olovku iz njegove ruke.
"Moe se sada odmoriti, duo. Objasnio si mi mnogo toga. Dao si mi niz formula i
indikacija. Deifriranje ovih formula i pronalazak tajne sada je moj posao", ree.
Aylin se spustila u arhiv u zgradi zapovjednitva, nadlenom je rekla da eli
pogledati odreene dosjee. Prola je za raunalo i sjela.
Proao je sat, dva sata. Oi su je poele boljeti od prekomjernog gledanja u monitor.
Stalno je pravila neke biljeke.
***
"Sada me paljivo sluaj, Archy. Nalazim se pred otkriem tvojih problema. Mogu te
spasiti i od zatvora, a i od bezrazlonih bolova u trbuhu... ako mi bude htio
pomoi."
Jones je uzeo papir i olovku u ruku. Aylin se protegla i povukla papir ispred njega.
,,Ne, danas je zabranjeno slikanje. Danas moramo priati. Obavezno moramo priati,
Archy. Uope se ne pretvaraj da ima trbobolju, to vie ne pali. Ako ne eli priati,
klimaj glavom u znaenju da ili ne." Archy je stavio olovku u usta i poeo je
nervozno gristi.
"Kada si iao na liniju, jesi li uzimao lijekove? Neke tablete za ohrabrenje?"
Archy je spustio glavu preda se.
"Te tablete izazivaju ovisnost. Ili se ubijanje preobraa u naviku. Onaj nadmoni
osjeaj i uzbuenje koje si doivljavao ratujui, ili ubijajui, elio si doivjeti jo
jednom, i jo jednom. Nisi se mogao oduprijeti tome, mada si znao da je to neto
vrlo loe i da e te to odvesti u smrt, zar ne, Archy? Poput narkomana koji se ne
moe oduprijeti drogi. Jesu li zbog toga ti bolovi u trbuhu? Gurnut si na put bez
povratka, Trenutano si ti krivac, ali istinski krivac... pravi krivac... najvei krivac je
onaj koji ti je dao tu prvu tabletu, onaj koji te je odvukao u taj kaos."
Hannibal je ispruio ruke prema svojoj lijenici. Aylin se na trenutak nala u dilemi
hoe li pozvoniti ili ne. Ako pozvoni, ona e biti spaena, a ako ne pozvoni, onda,
moda, Archy.
"S obzirom na to da znam tvoju tajnu, vie nee moi osjetiti istu slast. Uzaludno je
to to me pokuava ubiti, Archy."
Archijeve ruke bile su na Aylininom vratu. Pritisnula je zvonce. U istom trenutku
ugledala je uvare. Kako su se stvorili tu? Kako su tako brzo mogli ui? Zgrabili su i
podigli Archyja. Aylin je trljala vrat.
"Nisam se predala, Archy, doi u opet. Znam da to nisi uinio da bi me ubio. elio
si me uplaiti. Hajde se sada odmori i razmisli malo. Zar, umjesto ovjeka, ovaj put
ne bi elio ubiti zloinca u sebi?"
Aylin je ponovo sila u arhiv. Bio je drugi slubenik. Odupirao se da da
kompjutorsku ifru. Uope nije posustajala. Najautoritativnijim glasom mu je
naredila da joj smjesta pomogne. Ovaj put je provela vie vremena za raunalom.

Tu no je u vojnoj kafeteriji traila i nala kolegu, majora Fincha, s kojim se, nakon
dolaska u Fort Sill zbliila, koji joj je bio veoma drag i kojem je mnogo vjerovala.
"Finch, ima li vremena za mene?"
"Kako da ne. Sutra ujutro..."
"Sada!"
"Sada? to je bilo, ima problema?"
"Moram odmah popriati s tobom."
"Dodi, prijeimo za stol, Aylin", ree major Finch.
"Ne, ovdje je veoma buno. Idemo k meni."
"to je bilo, draga?"
"Moj auto je pred vratima, hajde ispriat u ti usput", ree Aylin i, s majorom iza
sebe, urnim korakom krene prema vratima.
Kod kue je nabrzinu napunila ae piem, uzela biljeke koje je danima vodila,
posadila Fincha na fotelju, privukla tabure i sjela ispred njega. Pretvorila se u uho,
kako ne bi propustili niti jednu rije koju e izgovoriti. "Hajde, prijatelju, priaj
sada", rekla je. "Kako vojska svoje vojnike koristi za eksperimente?"
"Na mnogo naina", ree Finch. "eli li to saznati ba veeras?" "Pripremam jednu
tezu i moram koristiti taj podatak."
"Vojna istraivanja se vre trosmjerno. Na nuklearnom, kemijskom i elektronskom
polju razvijaju se projekti koji predviaju negativno djelovanje na neprijatelje.
Naprimjer, djelovanjem elektronskih valova na ivani sistem moe se izazvati
gubitak svijesti, izazivanje povraanja."
"A nuklearni pokusi?"
"Nuklearne pokuse, naravno, vojska ne moe vriti na svojim ljudima. Tehniar ne
mora biti svjestan opasnosti aparata s kojim se igra i samo malom pogrekom
moe..."
"Pria se da su se laboranti pogrekom zarazili virusom AIDS-a prilikom njegove
proizvodnje u laboratoriju", ree Aylin,
"Ne moemo proizvoditi dokaze na pretpostavki. To su samo prie." "Dobro, a
kemijski pokusi?"
"Zar sve to ne moe ekati do sutra, Aylin? Ode moja veer na ova pitanja?"
"Nisu jo prestala moja pitanja, elim saznati jo."
"Dobro, ali ja sam mislio da postoji neto veoma bitno, kada sam te ugledao onako
uzbuenu. Ah, ene! Sve ste vi razmaena stvorenja koja ele da se odmah ispune
sve njihove elje", ree Finch. Nalila je jo jedan prst viskija u njegovu au.
Potpuno pripremljena, Aylin se nakon tjedan dana nala pred pukovnikom.
"Kako ste doli do ovih podataka, Nadowska?" upita pukovnik.
"Ula sam u dosjee."
"Ti dosjei su povjerljivi. Ne moe svatko zavirivati u njih."
"Je li to zabranjeno i slubeniku u vojsci, lijenici potpukovnici? Slubenik u arhivu
ne razmilja kao vi."
"Pogrijeio je."
"to to skrivate?"
"Nita ne skrivamo. U svakoj vojsci se ine razliiti pokusi. To se radi zbog viih
dravnih interesa."
"Da, i to je sasvim u redu. Ali, kada sam sama proitala o nainu rada i pokusima te
vrste, ostala sam iznenaena. Mislila sam, naprimjer, da svjetlost, koja se u ratu
odailje u oi protivnika, izaziva trenutno sljepilo. Meutim, bilo je i sluajeva kada
je to sljepilo bilo trajno."
"Zato se to vas tie, Nadowska?"
"Ispriavam se, nije to sfera moga zanimanja. Ja sam ovamo dola da popriam o

vojniku A. P. Jonesu", ree Aylin.

Uini joj se da se pukovnik ne odnosi vie prema njoj ba tako prijateljski, iako je do
tada smatrala da s njim ima dobre odnose.
"Razgovarajmo, tada, o Jonesovoj situaciji. I, molim vas, potpukovnice, ne vrtite se
po poljima koja vas se ne tiu", ree njen pretpostavljeni.
"A. P. Jones je ostao pod negativnim utjecajem odreenih lijekova koje su mu davali
kao stimulans uoi napada na neprijatelja, pukovnie", ree Aylin.
"Dakle?"
"Dakle, namjeravajui proizvesti junaka, vojska je proizvela zloinca."
"Paljivo koristite rijei, potpukovnice."
"A sada vi mene paljivo sluajte, pukovnie..." ree Aylin. Nije uzela tabletu za
ohrabrenje, ali je osjetila da su se probudili geni njenog pretka pae s kojim dovode u
vezu sve njene nepromiljenosti. Osjetila je da su je poele probadati sljepoonice.
Vojnik, koji je ekao na vratima, uo je kako, nakon dvadeset minuta, izlazei iz
pukovnikova ureda, potpukovnica Nadowska ljutito govori: "Moja obaveza je da ove
podatke proslijedim do nadlenih mjesta!"
Neprestano trkarajui kako bi osigurala Hannibalovo lijeenje, a i dokazala njegovu
nevinost, Aylin je odloila svoje probleme s Joeom. Uskoro je zavravao njen
ugovor s vojskom. U sluaju da ostane, bit e unaprijeena u pukovnika. Ali, uz sve
to, ona se morala vratiti u New York, bez obzira na to hoe li izgladiti situaciju s
Joeom, ili se razvesti od njega. Zato, ne obraajui panju ak ni na prijedlog o
unapreenju, kategorino je odbila produetak ugovora.
Ostalo je jo vrlo malo vremena do odlaska iz Oklahome kada su je hitno pozvali u
ured veze. "Ako Bog da, nee biti nita tako loe", pomislila je i trkom odjurila u
ured.
"Potpukovnice Nadowska, ispriavam se to sam vas tako hitno pozvao, ali iz pote
su stigli neki papiri koje odmah morate potpisati", ree kapetan Atleen.
"Kakvi papiri, kapetane?"
"Mislim da je to neto privatno", ree kapetan. Izgledao je kao da skriva neto o
drugih ljudi u uredu. Aylin je uzela potu koju joj je pruio, stavila naoale,
pogledala i odmah se sruila na stolicu.
"Da vam donesem kavu?" upitao je kapetan Atleen.
"Ne, hvala", uzvrati Aylin podrhtavajuim glasom.
"Dajte mi samo olovku da ovo potpiem."
Potpisala je priopenje o brakorazvodnom postupku, koje joj je krajnje neotesano Joe
poslao u Fort Sill. Kada se vratila u stan, telefonirala je Joeu.
"Spoji me s Joeom, Cynthia", rekla je tajnici.
"Nije ovdje, gospodo Cates."
"Kada e doi?"
"Nita vam ne mogu rei."
Je l' to jo uvijek onaj isti tos, Cynthia?"
Ja samo izvravam ono to mi se naredi, gospoo."
redu, ako emo ve razgovarati preko tebe, reci mom muu da je krajnje nepristojno
to to je dokumente za razvod braka poslao u moj ured. Da je bio dentlmen, ne bi
tako uinio, nego bi ih poslao na adresu stana. tovie, saekao bi jo mjesec dana i
ostavio to do moga povratka u New York. Sada, kada mi je do istupanja iz vojske
ostalo jo svega tri tjedna, ova vijest e u vojarni i krajnje fanatinom mjestu,
Lawtonu, imati skandalozan odjek i svi e o tome razgovarati. Rei e da je, dok je
potpukovnica Nadowska bila na dunosti, njen mu naao ljubavnicu i pobjegao.
Tome e se ili smijati ili me saalijevati. Postavljati mi direktna ili indirektna pitanja.
Neu znati to da im kaem. Joe me je osramotio ba kada sam trebala poeti s

oprotajnim posjetima i svojim oprotajnim prijmovima. Da je gospodin, ne bi se

tako ponio. Ali, da je inae moj mu gospodin, ja bih sada na telefonu priala s njim,
a ne s tobom. Reci mu jo i to da mi je zadao veliki udarac, ali da se i ja spremam
njemu zadati jo vei."
im je spustila slualicu, Aylin je poela plakati. Pred njom su bili muni i teki
dani. Kada se vrati u New York, oekivat e je borba na dva sasvim razliita fronta.
Niti je imala namjeru odustajati od borbe s nevoljama koje vojnici mogu imati za
vrijeme rata i koje ih poslije mogu kotati i ivota, niti je imala namjeru ostaviti Joea
bez borbe.

T E K I DA NI
Svoj povratak kui Aylin je obiljeila velikim prijamom koji je priredila u Bedfordu.
Na Novu, 1993. godinu priredila je veliku zabavu, na kojoj su, pored svih njenih
amerikih i turskih prijatelja koji ive u New Yorku, bili prisutni i Dilara i Mustafa
sa svojim prijateljima, doao je i njen daida Hilmi s obitelji. Zabava je bila otvorena
za mlade i stare, poznanike svih generacija. U pomo su joj pritekli Hulusi, njegova
supruga i Vildan.
Tijekom prijma potiskivala je zabrinutost zbog svoga zamrenog ivota. Djelovala je
izuzetno veselo i sretno. Prisutni su mislili da je Joe, koji je zbog posla veoma esto
putovao izvan New Yorka, opet na nekom poslovnom putu u vezi s nekim filmom.
Aylin je samo Hilmiju apnula da je u loim odnosima s Joeom.
"Gdje je on sada?" upitao je Hilmi Bajindirli.
"Ne znam, daida."
"Zar se, nakon tvoga povratka, nikako niste vidjeli?"
"Ne. On mene nije zvao, a ni ja se nisam trudila jer ga nikada nisam mogla nai, kad
god sam zvala."
"To nije djeja igra, Aylin, jesi li sebi nala odvjetnika?" upita njen daida. Izgledalo
je kao da su mu dosadile Aylinine udaje i razvodi.
"Ovih dana namjeravam otii kod Huntera."
"Je l' on dobar?"
"Najbolji u New Yorku."
"Nemoj to zanemariti", ree starac. Na licu mu se vidjela tuga zbog Aylin, koja
nikako nije uspijevala dohvatiti svoju sreu.
Hulusi i njegova supruga nisu doli u Bedford s Aylin i Joeom. Novcem koji je
godinama tedio Hulusi je kupio kolica i na Drugoj aveniji poeo prodavati voe i
povre. Aylin je odrala obeanje koje mu je dala prije mnogo godina; nastavljala je
s plaanjem njegovih hormonalnih lijekova. A Hulusi, da su mu i obje ruke u krvi,
trao bi kad god bi ga Aylin trebala.
O odravanju kue u Bedfordu, u vrijeme dok je ivjela s Joeom, brinula se Vildan.
Nakon Aylininog odlaska u vojsku i Joeovog izlaska iz kue, Vildan je odravala
jedino ordinaciju u 75. East Endu. Upravo je razmiljala kako e ponovo vratiti
Vildan u Bedford kad se poela suoavati s Joevim manevrima.
Joe je zatvorio njihove zajednike raune, a to je znailo i automatsko ponitavanje
Aylininih kreditnih kartica. Njene raune je ve godinama vodio Joeov raunovoa. I
taj je ovjek, kao i Joe, jednostavno nestao. Aylin, koja je mrzila baviti se novcem,
niti je znala koliko novca ima u banci, a niti je znala iznos svojih dugova. Sve te
poslove svalila je na Irene. Nakon vietjednog munog rada, Irene se pojavila s
podugom listom dugovanja. Zbog zatvorenog rauna, mnoge kupnje koje je obavila
kreditnom karticom bile su neisplaene. Gotovo dvije godine nisu bili plaeni ni
porezi, a ni reije za nekretnine koje su bile na njeno ime. A, kao zain svemu, s
obzirom na to da nije bila u New Yorku, nije imala ni pacijenata. Nalazila se u
tekim novanim problemima jer je svu svoju uteevinu uloila u nekretnine.
Aylin je sada morala sve ispoetka. Shvatila je da u takvom stanju ne samo da nee
moi dovesti Vildan u Bedford nego da je nee moi drati ni za ienje ordinacije.
"Nemoj mi zamjeriti, Vildan", rekla je. "Voljela bih da ostane kao to smo to ranije
dogovorile, ali zna da se nalazim pred razvodom
i da imam novanih problema. Neko vrijeme neu moi plaati ni odravanje
ordinacije."
"Novac uope nije bitan", odgovorila je Vildan. "Ako hoete, ja u opet ostati s

vama. Ne elim ni novac, dok se vi ne sredite." Aylin nije prihvatila. Vildan je

insistirala da bar jednom-dvaput u tjednu doe oistiti ordinaciju. Upravo u tom
trenutku Irene iznese jednu sjajnu ideju.
"Zato jednu od dvije prostorije u ordinaciji ne bi iznajmila?" upitala je.
"Druga prostorija je puna knjiga", odgovori Aylin. "Knjige ne mogu baciti."
"Aylin, zato pria gluposti", ree Irene. "Neka knjige stoje na policama. Ti e
izdati sobu, a ne knjige. Onaj tko useli donijet e malo knjiga i svrena stvar." Irene
je doista bila osoba sposobna za pronalaenje praktinih rjeenja.
Prostoriju je zakupio jedan psihijatar udnoga izgleda, po imenu dr. Benjamin Leigh.
Bio je spreman dati novac ako Irene pristane obavljati tajnike poslove za njega.
"Samo u paziti na telefone, organizirati vam termine, toliko", rekla je Irene. Ionako
cijeli dan sjedi za telefonom. Tako je, u materijalnom pogledu, to bilo malo
olakanje i Aylin i Irene.
U veljai, na koktelu koji su u svojoj kui priredili Bob i irin Trainer, Aylin se
susrela s Timom Childsom. Tim je ve uo da je Aylin dvije godine provela u Fort
Sillu, u vojsci, to ga je iznenadilo. Jako se obradovao kad ju je napokon ugledao u
New Yorku. Aylin mu je nadugo i nairoko priala o danima provedenim u
Oklahomi i svjetlosnoj terapiji. Potom, kao iz vedra neba, ree; "Pozovi me veeras
na veeru, Tim." To ga je obradovalo.
"Ali pozovi jo jednu moju prijateljicu jer sam joj obeala da u veeras biti s njom."
"Naravno, a tko je to?"
Jedna moja kolska prijateljica iz Turske."
Tu veer su svo troje izali na veeru. "Gdje ti je mu, Aylin", upitao je Tim u
jednom trenutku.
"Razveli smo se", odgovori Aylin kratko.
"U tom sluaju opet moemo zapoeti s naim gala operama, to kae?"
"To bi bilo fantastino", uzvrati Aylin. "Imam kartu za premijeru za dva tjedna."
"Imam i ja. Za Aidu. Da doem po tebe kui ili u ured?"
"Skupo bi te kotalo da po mene dolazi kui, Childs", ree Aylin. Ja stanujem ak u
Bedfordu. Doi ti u ured po mene, a tamo e me i ostaviti."
Trud koji je pokazivala prilikom ponovnoga organiziranja drutvenoga ivota, Aylin
nikako nije uspijevala pokazati i u poslovima oko razvoda. Kao da je posve potisnula
misao da e jednog dana imati brakorazvodnu parnicu. I Irene, a i Laurie neprestano
su je upozoravale da to ne preputa sudbini. Na kraju je odluila nazvati Huntera,
poznatog odvjetnika za razvode slavnih zvijezda, kojega je, nekoliko godina prije
odlaska u Oklahomu, upoznala na dodjeli Nagrade Tony, a poslije ga je esto sretala
na koktelima i povremeno se s njim druila. Joe se prepao kada je uo da je Aylinin
odvjetnik Hunter, poznat po vjetini i osiguravanju najboljih sporazuma enama ije
procese preuzme, ali s druge strane je spokojno odahnuo. To to je Aylin napokon
uzela odvjetnika, znai da pristaje na razvod. Sada se sve svodi na nagodbu.
Aylin je u Bedfordu nala pomonicu, Gail, koja e joj povremeno pomagati oko
kunih poslova. Jo uvijek nije mogla primiti nekoga da stalno radi i ivi u kui.
Zbog toga to je Joe ponitio i ugovore o grijanju i odvozu smea, koji su se vodili
na njega, kua je bila hladna kao led, a kod dvorinih vrata stvorila se velika hrpa
smea. Da bi se mogao potpisati novi ugovor o grijanju, morali su se platiti dugovi.
Ne ekajui Aylinin povratak, odnio je i njihov brani krevet i pokupio sve slike sa
zidova. Aylin bi se moda ponijela drukije, da se nije susrela s tolikom
nepravednou koja ju je posve izbacila iz takta. Ali Joe se ponaao neprijateljski,
kao da nije on bio taj koji je sebi naao ljubavnicu.
Ono to ju je vie od svega boljelo, bilo je to to ju je poniavao. Kod kue, u
ladicama, nala je fotografije svoga mua s ljubavnicom. Na komodi uz uzglavlje

kreveta, nala je zaboravljeni, do pola ispijeni sirup protiv kalja, a na etiketi je

pisalo ime te ene. U pretincu pisaega stola u TV-sobi, ostavljen je faks hotelske
rezervacije, na ime Joea i Joan, i avionske karte. Povremeno je na telefonu nepoznati
enski glas pitao je li Joe kod kue. Bilo je sasvim oito da je ena namjeravala
izbaciti Aylin iz takta i tako je ponukati na to bri razvod ili stvoriti jo zategnutiji
odnos izmeu nje i Joea. Zar Joe, ako nita drugo, nije mogao zaustaviti to nedolino
ponaanje svoje ljubavnice? Zar nije mogao biti toliko pristojan da ne ostavlja njene
privatne stvari svugdje po kui?
U ovakvom raspoloenju, Aylin je otila u Hunterov ured; dala mu je i punomo, a i
uputu:
"Rastrgaj ga, Hunter. Razori, uniti ga. Uini da se kaje do kraja ivota!"
Da je ne bi ostavljali samu, tu zimu su u New York esto dolazili i Hilmi i Nesrin i
bili kod Aylin. Umirivalo ju je to se u tekim danima nalazila okruena svojima. U
to vrijeme u New York je esto dolazila i Betin. Njena ker Serra imala je sinia i
Betinina enja za unukom bila je korisna i za Aylin. Kada bi Betin dolazila, veoma
esto viala je i Kler. S njima u drutvu, vraala se u godine provedene u Istanbulu,
Ankari i koledu, za kojima je toliko eznula. Kad su bile zajedno, uvijek su priale
o prolosti.
Dolazila je i Nesrin, pokraj nje se uvijek netko nalazio. Bez ikakve zamjerke Aylin je
i njih primala u svoju kuu. Sreom, kua je bila ogromna i imala je mnogo spavaih
soba.
I Salih je bio jedan od onih koji su doli u Nesrininom drutvu. Aylin ak nije ni
pitala tko su ti ljudi.
"Dovela sam ti novog Hulusija", ree Nesrin.
"Nee valjda i on imati problema s bradom", ree Aylin. "Ni sluajno mi, Nesrin, ne
tovari jo jednoga Hulusija."
"Nema nikakvih problema. Jedno vrijeme radio je kod mene u Ankari, bila sam
veoma zadovoljna. Ova ogromna kua ne moe bez mukarca, Aylin. Gail e opet
dolaziti i odlaziti, ali ovdje stalno treba netko tko e brinuti, a i biti muko", ree
Nesrin.
"Muko nije potrebno. Ja imam oruje", ree Aylin. Ali, Salih je opet ostao kod nje.
Aylin se nije mogla navii na njega kao to je bila navikla na Hulusija, ali, zbog toga
to joj je obavljao mnoge poslove i u dvoritu, a i u kui, nije se protivila. Salih je
bio tih ovjek, koji je malo priao. Jedini njegov problem bio je Toby. Izluivalo ga
je to to je pas eprkao po cvjetnjaku to ga je on tako marljivo ureivao. esto se
alio: "Ne putajte tog psa u vrt bez lanca, pokvari cijeli cvjetnjak."
"To je pas, a ne rob", ree Aylin. "Treba slobodno hodati i trkarati dvoritem."
"to e biti s cvijeem?"
"to god bude."
Salih nije mogao shvatiti kako se, umjesto za cvijee, odluila za psa i zbog toga je
jedno vrijeme hodao namrten. Zato to je bio netko tko se malo smije i pria, Aylin
ak nije ni uoavala tu njegovu uvrijeenost.
Aylin se od Tobyja odvajala jedino prilikom putovanja. Kada je nekud trebala
putovati avionom, nije ga eljela voditi sa sobom, da pas ne bi morao putovati u
kavezu i u prtljanom dijelu. Prilikom jednog putovanja u vicarsku, gdje e se
susresti s Betin, Tobyja je povjerila Gail i Salihu i krenula na put. Ali je Salihu
posebno skrenula panju; "Ako bi unitio ak i svo cvijee, nema veze. Prema psu se
apsolutno ne smije runo ponaati i ne smije ga vezati lancem. Svaki dan e
obavezno, i to najmanje sat vremena, slobodno trkarati po dvoritu. Susjedi e
dolaziti da to provjeravaju." A svoga susjeda Jilla Clayburga zamolila je da ponekad
baci oko na kuu.

Onoga tjedna kada je Aylin otila, Toby se izgubio. Salih i Gail su od jutra do mraka
traili psa po cijeloj okolici Mount Kiscoa. Kucali su na sva vrata i pitali. Pedalj po
pedalj, pregledali su cijelu umu, koja je graniila s dvoritem. Na kraju su se obratili
policiji i ostavili opis psa. Ni jedno, ni drugo nisu znali to e rei Aylin, koja je na
Tobyja gledala gotovo kao na svoje dijete. Kada se tu no vraala kui, Gail je bila
iscrpljena. Satima je sa Salihom traila psa. Za dva dana dola je oistiti kuu. Saliha
nije bilo. Pregledala je sve sobe, kuhinju. "Salih, Salih!" dozivala je. "Opet je otiao
u potragu za psom, vratit e se ubrzo", pomislila je. Da je otiao u kupnju, ne bi auto
stajao pred kuom. Kada se Salih nije pojavljivao ni nakon dva sata, spustila se u
njegovu sobu u podrumu. Otvorila je njegov ormar, bio je potpuno prazan. Otvorila
ladice... sve je bilo pokupljeno, stolni sat, obiteljske slike sa zida... Salih je otiao.
Pobjegao je zato to nije mogao rei Aylin da se pas izgubio. Ne znajui to da radi,
Gail se neko vrijeme motala po sobi. Da se moda i sama izgubi? Nee je valjda
Aylin ubiti zato to joj se pas izgubio. Izala je gore, zavrila poslove i ba u trenutku
kad se presvlaila, zaula je zavijanje. Potrala je prema prozoru. Sav zaprljan, Toby
je stajao pred kuhinjskim vratima i mahao repom.
Nakon povratka s putovanja, Aylin je sa zaprepatenjem sluala priu o psu. Toby
moda i jest otiao na dvodnevno ganjanje enki, ali se nije smio izgubiti dok su u
kui bili i Salih, a i Gail. Dakle, njeni pomonici Tobyju nisu posveivali potrebnu
panju. Salih je otiao sam od sebe, a Gail je otpustila Aylin i na njeno mjesto
primila novu pomonicu koja je voljela pse. Virginia je bila ena porijeklom iz
Portorika, a stanovala je u blizini. Bila je biva policajka. Zbog toga nije bila
uznemirena dok je Aylin istila svoje oruje, a prema Tobyju se ponaala kao prema
ovjeku, a ne kao prema ivotinji. Aylin je zbog toga osjetila unutarnji mir.
Jednog od tih dana dobila je poziv iz Fort Silla. Na dan kada su svi zatvorenici imali
slobodan posjet, Archibald P.Jones je pobjegao. Traili su ga na sve strane. Da nije
moda stupio u kontakt s Aylin?
"On ne zna moj kuni telefon, nije uveden u telefonski imenik, a i informacije su
upozorene, ne smiju ga nikome davati", ree Aylin. "Ali, u imeniku moe nai broj
moje ordinacije i zvati me na taj broj."
"Ako vas nazove, nastojte saznati gdje se nalazi i obavezno o tome obavijestite i nas
i policiju, potpukovnice."
"Postoji mogunost da nazove. Imamo dobre odnose. Kada je Jones pobjegao?"
"Evo sad e dvadeset etiri sata. Mislimo da je jo uvijek unutar granica Oklahome.
Ali, ipak budite oprezni, potpukovnice."
"Mislim da mi nee nanijeti zlo", ree Aylin. "Kamo sree da su svi moji neprijatelji
kao to je Jones. Znala bih gdje sam i da neu dobiti no u leda."
"Ne razumijem."
"Nema veze, kapetane. Ovih dana me inae nitko ne razumije", uzvrati Aylin. Aylin
je veoma esto upozoravala Irenu na mogunost Jonesovog poziva. U sluaju da
nazove, eljela je obavezno popriati s njim. Ali, Jones nikada nije nazvao.
Hunterova nagodba s Joeom protekla je prilino estoko. Hunter, koji je bio
strunjak za brakorazvodne parnice, koristio je svu svoju vjetinu. Joe je bio taj koji
je traio razvod. Joe je bio i krivac, zato to je u ivotu imao jo jednu enu. Ako e
je optuivati to je otila u Fort Sill, onda je to trebao uiniti prije dvije godine. Tada
se sloio i Aylin je mogla ii. tovie, i Joe je iao u Oklahomu, Aylininim kolegama
saopio je koliko se ponosi tom odlukom svoje supruge. Potom je u njegov ivot ula
jedna mlada ena. Sve to bila je esta praksa, ali obavezno e morati platiti za to. Ali,
i Joe je bio vjet trgovac. Namuio je Huntera.
"Ako ne elite, neemo onda praviti predsporazum, prepustimo odluku sucu", ree
Hunter. Ali tada ak postoji i rizik da ne bude razvoda. Joe je, kad je u pitanju novac,

prvi put bio priklijeten uza zid. tovie, i druga ena se nije ponijela lijepo, estoko
ga je epala. Prisiljavala ga je da se to prije razvede. Imala je sina u pubertetu koji
nije odobravao izvanbranu vezu svoje majke. Bili su prava katolika obitelj; ova
situacija morala se po svaku cijenu okonati. Joe se nalazio izmeu dvije vatre.
Nazvao je Nesrin i Kasima i zamolio ih da uvjeri Aylin da se razvede. Savjetujui
Aylin, Nesrin je prvi put pokazala logiki pristup situaciji. "Ne moe nita na silu,
uzmi to moe, razvedi se i ponovo organiziraj svoj ivot", rekla je.
U meuvremenu, zbog bijesa koji je osjeala, ni Aylin nije sjedila prekrienih ruku.
Odluila je potroiti i posljednji novi koji joj padne u ruke kako bi opeljeila Joea.
Nala je jednu PR agenciju. Za gostovanje u televizijskoj emisiji "Incidenti", obukla
je uniformu, i ispriala da se njen mu, Joseph Cates, filmski producent, odluio
razvesti jer se ona prikljuila vojsci. Nije zaboravila rei da je, takoer, i maeha
Kevina Klinea, koji se u to vrijeme proslavio ulogama u filmovima "Sofijin izbor" i
"Riba zvana Wanda". Zahvaljujui PR strunjaku, na televiziji a i u mnogim
novinama, na stranicama koje su se bavile drutvenim zbivanjima, esto se prialo o
njoj i Joeu.
Poslije dueg vremena, Aylin i Joe su se, u drutvu svojih odvjetnika, poeli sastajati
i razgovarati. To je bio uvjet kako bi mogli napraviti predsporazum. Koristei
priliku, Aylin je telefonirala Joeu i izbacivala ga iz takta rijeima: Jesi li gledao
sinonji program na televiziji, Joe? Jesam li lijepo ispala, to kae? ... A, ne
razumijem zato se ljuti, ja sam samo rekla da volim svoga mua, da vjerujem da e
mi se vratiti i da to strpljivo oekujem. Nita loe nisam rekla." Da bi to prije
zavrio posao oko razvoda, Joe je prihvatio sve uvjete koje je pred njega iznosio
Hunter, ali bi se tada pojavljivala Aylin s novim zahtjevima. Namjera joj je bila da
odgaa razvod.
I Hunteru je dozlogrdila klijentica koja je stalno mijenjala miljenje i koja nikako
nije uspijevala nainiti sporazum.
"Aylin", rekao je na kraju otrim glasom, "nita vie ne moemo dobiti od njega, sve
smo ve uzeli. Ostavlja ti kuu u Bedfordu sa stvarima, kuu u South Hamptonu i
stan iznad tvoga ureda i novac u gotovini. Potpisuj to!"
"Daj da jo malo razmislim", ree Aylin.
"Vie mi ne telefoniraj. Ne postoji nita vie o emu bismo mogli razgovarati preko
telefona. Dogovori s mojom tajnicom, doi i potpii. O. K.?"
"Razmislit u i obavijestit u te."
"Ne meni, tajnici."
Aylin dugo vremena nije zvala Huntera. I sama je znala da vie nita ne moe
iupati od Joea, ali sve to nije ni radila zbog toga. Jednoga dana nazvala je Huntera.
Nije se javljao na telefon. Ni sljedeega dana nije razgovarao s njom. Tajnica joj je
stalno govorila kako je ef na nekom sastanku ili da je odsutan. Ostavljala je poruku
za porukom, traei da je nazove. Ali, Hunter je rekao posljednju: "Doi samo na
potpisivanje!"
Da bi mogao primati bitne poruke, Hunterov broj je preko noi
i vikendom bio spojen s jednom kompanijom za snimanje poruka. Tako je odmah
uspijevao doi do bitnih i hitnih poruka koje bi kompanija snimila. Kada nikako nije
uspjela doi do Huntera, Aylin je pribjegla triku. "Zovem odvjetnika Huntera", rekla
je tekim engleskim naglaskom.
"Tko zove?"
"Zovem iz Londona, u ime princeze Diane. Molim vas da gospodin Hunter nazove
broj koji u vam dati. elimo doi do odreenih podataka o jednoj brakorazvodnoj
parnici. 1... sigurna sam da ste shvatili da ovo pitanje zahtijeva diskreciju, hvala",
ree.

Nakon petnaest minuta zazvonio je Aylininin telefon.

"Izvoli, Huntere, ja sam princeza Diana", ree Aylin.
"Aylin! Mogao sam i pretpostaviti. Broj mi je bio poznat. Ah, moja
nepromiljenost."
"ao mi je to sam te razoarala, ali nisi se javljao na telefon." "Zato to ne postoji
nita vie to bih mogao uiniti za tebe. Ti treba doi i potpisati sporazum."
"Tvoj ured mi je malo zabaen."
"Ako je problem samo u tome, mogu ti poslati dosje", uzvrati Hunter.
"Na taj nain Joe postie ono to je elio."
"Ne, zar ne zna koji je on krtac? Izvalili smo mu bubrege. Moda se i grdno kaje.
On bi se iz svega toga elio izvui na mnogo jeftiniji nain. Mi, Aylin, radimo ono
to eli ti, a ne on. Potpisuj te papire."
Aylin uope nije progovarala.
"Poetkom tjedna aljem papire na adresu tvoga ureda", ree Hunter. Kada su
sljedeeg jutra prelistavali novine, na udarnom mjestu ugledali su vijest;
"HOE Li ZA RAZVOD OD CHARLESA DIANA UZETI POZNATOGA
ODVJETNIKA HOLIVUDSKIH ZVIJEZDA?"
Ispod vijesti nalazila se i ogromna Dianina fotografija.
"Vidi li to si uinila?" telefonirao joj je Hunter. "Kompanija je odmah proslijedila
vijest tisku. to u sada? Uvalila si me u nevolje, Aylin."
"To ti je izvrsna reklama. Umjesto da mi zahvaljuje, ti se ljuti na mene", uzvrati
Aylin. Hunter je govorio da je vrlo ljut to se ta vijest nala u tisku, ali su vijesti,
koje su se pojavljivale nakon toga, u ogromnim okvirima poele ukraavati zidove
njegovoga ureda.
Od Aylininoga izazivanja skandala s Dianom prolo je nekoliko dana kada je nazvala
Nesrin.
"Kada budem dolazila za Novu godinu sa sobom u povesti i jednog gosta" ree.
"Koga ovaj put dovodi?"
"Naelnika opine Karata."
"Tko ti je to, Nesrin?"
"Jedan Kasimov i moj dobar prijatelj iz Adane. Nikada nije bio u Americi. Ja sam
mu obeala..."
"U redu, u redu", ree Aylin. "Ako ga nee stavljati meni na grbau, ako e se ti
brinuti o njemu, onda ga dovedi. Kakav je ovjek?"
"Veoma crn."
"Ne pitam to, Nesrin, to mene briga za njegovu boju", uzvrati Aylin.
Altan Kazova bio je njihov poznanik, koji je ivio u Adani, a umirovljenje iz uprave
jedne naftne kompanije. Obitelji Gulek pomagao je u mnogim njihovim poslovima,
bio im od pomoi prilikom prodaje robe
i nekretnina i ubiranju najma. I on se vrlo zainteresirao kada je uo da se, s
naelnikom opine, Nesrin priprema na put za New York.
"U kui svoje sestre mogu ugostiti samo jednu osobu, gospodine Altan", rekla je
Nesrin.
"Ja imam smjetaj. Ali, ako tamo budemo bili u isto vrijeme, moi u se okoristiti
vaim iskustvom, a imat u i ast da se upoznam i s gospoom Aylin", odgovorio je
Kazova. Nesrin je odmah prokomentirala njegovu elju da zajedno putuju u New
York.
"Ako Altan oekuje pomo od Aylin, neka se ne nada. Nee dopustiti da joj se
priblii", rekla je gospodinu Kasimu.
Tri dana pred putovanje, naelniku opine se razboljelo dijete, i odustao je od puta.
Nesrin je sama sjela u avion, Altan je sjedio u odjelu za turiste. Nikako je tijekom

putovanja nije ostavljao na miru. Stalno je dolazio i pitao treba li joj neto. Donosio
joj novine, asopise, okolade. Pomogao joj je i prilikom preuzimanja prtljage.
Zajedno su proli kroz carinsku kontrolu. Pred svoju sestru Aylin je poslala limuzinu
s vozaem. Nesrin se odjednom okrenula prema Altanu.
,,S obzirom na to da naelnik nije doao, u Aylininoj kui ima jedno prazno mjesto,
elite li doi?" upitala je. ovjek poskoi od sree. Skupa su otputovali u Bedford.
Aylin se zbunila kada je, umjesto oekivanoga crnoputoga ovjeka, ugledala da
dolazi netko plav.
Jesi li ga to usput oprala, pa je pustio boju", proaputala je sestri na uho.
"Ovo je drugi ovjek", ree Nesrin.
Altan Kazova smjestio se u jednu sobu na katu. Bio je od velike pomoi Aylin i
Nesrin pa se Aylin ak i zahvalila sestri to joj je dovela ovog ovjeka. Vozio je
auto, odvozio Nesrin u grad i vraao je natrag, iao je u kupnju, obavljao sitne
popravke po kui, pa ak povremeno i kuhao.
Nesrin je sa sobom donijela mnogo novca, koji je, nakon kupnje, namjeravala
ostaviti Aylin. Sav novac drala je u torbi u depu sa zatvaraem. Dio novca za
kupnju stavila je u novanik. Jedan dan odlui prebrojati novac i otvori zatvara.
Falilo je oko dvije tisue dolara. Prebrojala je opet i opet.
"Dvije tisue dolara mi je isparilo iz torbe", ree sestri.
"Zar ti toliko novaca skriva u torbi, Nesrin?"
"To je samo ukradeni dio."
"Jesi li ti luda? Ima neto to se zove kreditna kartica, zar to ne zna?"
"Novac je novac. Stoji u depu i troi dok ga ima."
"Tada ga tako i izgubi."
"Pusti pametovanje, reci to je s novcima."
"Vjerojatno je ukraden jer je i iz moje torbe nestalo petsto dolara."
"Tko bi to mogao uraditi?"
"Koga jo ima u kui, osim tebe, mene i onoga ovjeka?"
"Nije on."
"Vidjet emo", ree Aylin. ovjeka su poslali u New York, s papirima koje je hitno
trebalo uruiti odvjetniku. Gospodin Altan je sjeo u kamion i otiao. Aylin je ula u
njegovu sobu i poela pretraivati po ladicama i ormaru. Iz njegovog kofera ispali su
jo neraspakirani sapuni iz Aylinine kupaonice, male srebrne posudice za sol i papar,
nekoliko vilica, noeva i Aylinina vojna odlija. A Aylinine vojne arape i remenje
sakrio je ispod ormara.
Kada se, nakon tri sata, vratio u rukama je imao mnogo paketa. "to je to?" upitala je
Nesrin.
"Kad sam ve bio u New Yorku, obavio sam neku kupnju", odgovori Altan. Zaputio
se u svoju sobu. Nakon pet minuta s vojnim pitoljem u ruci ula je Aylin. Altan je u
ormar slagao odjeu koju je izvadio iz paketa. Zbunio se kada je ugledao Aylin koja
je ula bez kucanja. "Stavi ruke na potiljak i okreni se prema zidu", rekla je Aylin.
"Je l' se to igramo kauboja?"
"Uini kako sam ti rekla, inae u ti glavu raznijeti", ree Aylin. Tada je primijetio
pitolj u Aylininim rukama.
"Ne, to ne moete."
"I te kako. Rei u da si me napao i da sam se morala braniti. tovie, popisale smo i
brojeve na novcu koji si pokrao. Sve je zabiljeeno u policiji", ree Aylin. Okrenuo
se prema zidu s rukama na glavi. Aylin je prila i pretraila mu depove. Ni rijei
nije progovarao.
"Sada spakiraj svoj kofer, a ono to si pokrao ostavi na krevetu." ovjek je gledao
sav izvan sebe.

"Hajde, brzo! Srebrninu, posudice, remenje, ordenje, sve stavi na krevet." Stajala je
naslonjena na ormari, s pitoljem uperenim u ovjeka.
"Gospoo Aylin, ja sam bolestan. Nisam to uinio da bih vam nanio zlo." Poeo je
plakati. "Nemojte me predati policiji."
"Plati dvije i pol tisue dolara koje si ukrao."
"Nemam toliko novaca."
"Ako je tako, onda napii ek i potpii ga."
Drhtavim rukama, ovjek je uinio onako kako mu je rekla Aylin, koja je raunala,
pretvarajui dolare u turske lire. Napunio je kofer stvarima. Toliko je toga
nakupovao da mnoge sitnice nije uspio ugurati u kofer.
"Moete li mi posuditi jedan kofer?"
"Nije te stid", povika Aylin.
Za pola sata naao se u taksiju, koji je pozvala Nesrin, i s koferom
i mnogobrojnim vreama u rukama naputao je Bedford. Aylin je prila taksiju i
poela vikati.
"Ako te jo jednom vidim na ovom svijetu ili ako ujem da si se pribliio mojoj
sestri ili njenoj obitelji, znaj da u ti tada razmrskati tu glavu koju sam ti danas
ostavila na ramenima!" Dok se auto lagano udaljavao, sputene glave Nesrin je
stajala u dvoritu.
"Zaklinjem se da je ovo bilo posljednji put. Nikad vie nikoga neu vui za sobom",
ree Nesrin.
"Ne zaklinji se uzalud, Nesrin. Zna da je navika gora od bolesti", uzvrati Aylin.

T E L E FO N
Sljedeih tjedana Aylin i Nesrin provele su prilino nespokojno. Smatrale su da e
se, nakon tako poniavajueg tjeranja iz kue, Altan Kazova pokuati osvetiti. Aylin
je mislila da e, u najmanju ruku, telefonirati ili da se ispria ili da ospe prijetnje.
Ali, od Altana Kazove nije bilo ni glasa.
Telefonski poziv, kojim je Aylin bila opsjednuta, nije doao od njega, nego od
odvjetnika koji e braniti A. P. Jonesa. Odvjetnik je, sasvim prirodno, bio vojno lice
i vrlo paljivo postavljao pitanja koja su zahtijevala povjerljivost. Molio je Aylin da
ne iznosi odreene podatke koje spominje u svom izvjetaju. "0 tome ne moemo
priati preko telefona. O tome moramo licem u lice", rekao je, nemajui kud zbog
Aylininog odlunog stava.
"elite da ostavim sve svoje obaveze i da doem ak u Oklahomu?"
Ja u uskoro doi u New York, javit u vam se kako bismo se mogli sastati."
"Sa zadovoljstvom. Izai emo i na ruak. Ali, ne oekujte da u promijeniti svoj
stav."
"Nadowska, siguran sam da neete tako misliti nakon to me sasluate. Vjerujem da
ete interese vojske, kojoj i sami pripadate, drati iznad interesa bilo kojeg ubojice."
"Da se vodilo rauna i o njegovim interesima, aktualni ubojica ne bi bio ubojica",
ree Aylin.
"Kako moete biti sigurni."
Ja sam, prije svega, lijenica. Zaklela sam se, ne da sudim ljudima, nego da ih
lijeim i vratim u ivot."
"Vrlo dobro. Ali, osim toga, vi ste i vojnik. Poloili ste i druge zakletve. Ne gubite to
iz vida."
"Hou li to biti prisiljena na opredjeljenje meu zakletvama? Znajte da sam svoje
opredjeljenje..."
Odvjetnik joj je upao u rije. "Prije svega morat ete me jednom sasluati,
Nadowska", ree. "Sjest emo licem u lice u New Yorku i popriati. Ima jo toga to
vam ne elim rei telefonom."
"Moj telefon nitko ne moe prislukivati."
"I zidovi imaju ui", ree advokat. Pozdravili su se i spustili slualice.
Do Nove godine preostalo je veoma malo vremena. Aylin je predosjeala da se
nalazi na pragu jedne nove krize. Bila je pod mnogobrojnim pritiscima. S jedne
strane Joeov odvjetnik, s druge Hunterova ustrajnost da treba potpisali
brakorazvodni sporazum, a jo se sada nala suoena i s pritiskom vojnoga
odvjetnika. Samo je Normanu, i to veoma indirektno, ispriala ovo posljednje.
"Ne znaju oni kako sam ja tvrd orah. Doi e me uvjeravati. Ako dou, imat e to i
vidjeti", rekla je Normanu.
"Ne tovari sebi na glavu nove probleme, ionako ih ima i previe", rekao je Norman,
naglaavajui svaku rije. Kao i svi gluhi, Norman je govorio naglaavajui svaki
slog.
"Ovaj put si rekao pravo. Postigao si svoj cilj, posluat u te", rekla je Aylin,
smijeei se.
Osim s odvjetnicima, Aylin je imala problema i s dugovima i porezima koje je
morala platiti. U trenutku potpisivanja brakorazvodnoga sporazuma, u ruke e joj
prijei pozamana svota novca. Odmah bi mogla podmiriti dosta tih dugovanja. Ali,
nikako nije bila voljna staviti taj potpis. Kao da su pritisci onih oko nje, od Irene do
Nesrin, kod nje izazivali suprotnu reakciju. Bila je tvrdoglava. Nije odgovarala
onima koji su je pitali zato se tako ponaa. Bila je svadljiva, umorna, pesimistina.

Prvi od onih misterioznih telefonskih poziva doao je upravo jednog od tih dana
kada je Aylin bila najosjetljivija. Vratila se ranije kui, ispruila se na trosjed ispred
kamina i zatvorenih oiju sluala glazbu. Bila je sama kod kue. Telefon koji je
dugo, dugo zvonio nije mogla dohvatiti s mjesta na kojem je leala. Ustala je i dok je
ila prema telefonu, sama sebi je obeala da e, nakon to se malo oporavi, odmah
uzeti slugu u kuu. Ako nita, nee morati trati na svako zvonjenje telefona.
"Halo", rekla je neraspoloenim glasom.
"elim razgovarati s gospoom Nadowskom."
"Ve razgovarate."
"Jeste li vi Nadowska?"
"Pa ve sam vam rekla da jesam."
"elio sam biti siguran."
,,Eto, postali ste. to je?"
"Rei u vam neto vrlo bitno."
"Koliko bitno?"
"Jako."
"Hoete li me to zaprositi?"
Zavlada tiina.
Uspijevala je uti disanje ovjeka s druge strane telefona.
"Ne trudite se uzalud, jo se nisam razvela", ree.
"Zar vi nita ne shvaate ozbiljno? Kaem vam, veoma je bitno." "Vidi, govori to
namjerava rei i neka obavezno bude bitno jer si me prekinio u odmoru i dovukao
me do telefona. Tko si ti?"
"Nije bitno tko sam..."
Aylin je zalupila slualicom. Tu no nikako nije imala namjeru baviti se manijacima.
Prije no to se vratila na svoje mjesto i ispruila se, malo je pojaala glazbu. Tek se
bila smjestila kada je telefon ponovo poeo zvoniti. Zvonio je bez prestanka. Ustala
je, jastukom pokrila telefon i glazbu pojaala do kraja. U jednom trenutku joj se
uini kao da je prestalo zvonjenje. Utonula je u san. Opet ju je telefon probudio. Bilo
joj je hladno. Otila je u kuhinju, iz friidera je izvadila bocu vode, napunila au i
vratila se natrag. Na telefon je bacila jo jedan jastuk. "A to ako Nesrin zove",
pomislila je nakon deset minuta. Moda se i Dilari neto dogodilo. Skoila je, otrala
do telefona, razbacala jastuke i podigla slualicu.
"Halo?"
"Molim vas ne sputajte slualicu." Bio je onaj od maloas.
"Bog te prokleo", povikala je na sav glas, "upropastio si mi cijelu no!"
"Moram neto rei."
"Govori! Brzo! Reci, i da se oboje rijeimo!"
"Ima li jo netko pored vas?"
"Sputam slualicu. Ako me jo jednom nazove, obavijestit u policiju. Ako si
udaren u glavu, onda me zovi na broj ordinacije, a ne na kuni", rekla je.
"Stanite, ne sputajte", preklinjao je ovjek. "Evo govorim. Pazite na sebe. Dobro se
pripazite."
"Hou, pazit u. Hvala!" Aylin je mnogo puta imala posla s luacima ovog tipa.
Koliko je samo bolesnika s ovakvim fiks-idejama izlijeila. Da je drugo vrijeme,
uzela bi i pozabavila se ovim jadnikom, ali u tom trenutku uope nije bila
raspoloena za to. Kao da se teret cijelog svijeta svalio na njena ramena. Osjeala se
umorno, bespomono i nevjerojatno usamljeno. 1, koja sluajnost, jedan drugi,
takoer bespomoni, tu no nabasa ba na nju.
"Niste me shvatili ozbiljno. Nita vie vam ne mogu rei. Pazite na sebe.
Razumijete?"

"Razumijem. Pazit u. Neu ostajati na propuhu, dobro u se hraniti, cigarete sam

inae smanjila, a i bavim se sportom."
"Ponavljam. Pazite se."
"Mnogo se zahvaljujem na vaoj brizi. Laku no", ree Aylin.
Duboko je odahnula nakon sputanja slualice. "Gdje ovaj luak nae moj broj",
pomisli. Vjerovatno mu je dao neki pacijent koji je kod nje bio na lijeenju. Zapravo,
uvijek je sebi obeavala da vie pacijentima nee davati kuni broj, ali poslije nikako
nije uspijevala stajati iza toga. to ako nou zapadnu u krizu? to ako ne dospiju do
nje? "Neka mi ovo bude lekcija", pomislila je i ponovo se smjestila na trosjed. Ali
izgubila je mir i spokojstvo. Pribrala se i s aom u rukama prela u spavau sobu.
Skinula se, istuirala i dugo, dugo eljala kosu. Taj obiaj eljanja bila je navika
ostala jo od njene majke. Dok je jo bila sasvim mala djevojica, Lejla-hanuma joj
je svaku no dugo eljala kosu. "Oeljana kosa biva sjajna i jaka", govorila bi joj.
Tek je bila ula u krevet i ugasila svjetlo na uzglavlju kada je telefon opet zazvonio.
Sva izvan sebe, uspravila se. Podigla je slualicu.
"Dosta vie! Rekla sam ti da u se pripaziti! Zar mi ne doputa ni da spavam?!"
"to to pria? Otkud znam da e, kao koko, zaspati u ovo doba. Vidi ti
nepristojnosti, molit u lijepo", ree Nesrin.
"Stani, stani, ne sputaj slualicu... Pardon. Mislila sam da je netko drugi. Jedan
luak me cijelu no ne ostavlja na miru."
"to hoe?"
"Ma, to ja znam. Navalio je da, kao, pripazim."
"Pripazi, naravno. Moda je Joeov ovjek."
"Zato bi me zvao Joeov ovjek?"
"Da te obavijesti o opasnosti."
"Kakvoj opasnosti?"
"Da sam ja, Aylin, na Joeovom mjestu, ja bih tebe do sada ucmekala." ,,I ti si mi
sestra."
"Pravo za pravo... to god da si traila, frajer ti je dao. Jo uvijek se neto
prenemae."
"To je zbog ljubavi prema njemu. Mora biti zadovoljan. Sada se on kooperi pred
svojom voljenom, zato to je neodoljiv i nedjeljiv." "To je zbog mrnje koju osjea
prema njemu. Samo da ga jo vie razbjesni."
"Zato si me nazvala?"
"Maloas sam se ula s Dilarom. Za Novu godinu dolazi u New York s gospodinom
Emreom. Pozvali su Emrea da kao govornik sudjeluje..."
"To je izvrsno. Kako sam je samo poeljela", povikala je Aylin. "ivjela ti meni,
Nesrin. Dala si mi prelijepu vijest." U Aylininom glasu odjednom ptiice poee
pjevati.
"A ja sam pomislila da ostanem jo malo pa da se onda skupa vratimo."
"Vrlo dobro, duo", uzvrati Aylin. "Bilo mi je ao to odlazi. Trenutano se osjeam
veoma usamljenom."
"Eto, sada je sve u redu. Uskoro emo biti sve na okupu. Ha, tko je bio taj to te
zvao?"
"Ne znam. Mora da je neki telefon-manijak. Iupat u iz zida telefon pored kreveta,
im zavrim razgovor s tobom. Neu ga moi trpjeti cijelu no", ree Aylin.
Nakon Harvarda, Dilara je magistrirala u Londonu na London School of Economics i
vratila se u Tursku. Doista je jako nedostajala Aylin. Koristei svoje veze u
Republikanskoj stranci, nalazila joj je dobre poslove, ali je Dilara odbijala sve te
ponude. Grizla ju je savjest zbog toga to je tolike godine provela daleko od
roditelja.

"Nema potrebe da osjea grinju savjesti. Ti si imala deset godina kada si dola
ovamo. E, vjerojatno onda nije bila tvoja odluka da se koluje u Americi", rekla joj
je Aylin. Ali, Dilara je eljela jedno vrijeme provesti s ocem koji je ve ostario. Bila
je u pravu. Kasim Gulek je dokuio devedesetu.
S diplomama koje je imala, Dilara je u Turskoj mogla birati posao. Polagala je ispit
za rad u Ministarstvu vanjskih poslova. Ispit je uspjeno poloila, ali je odbijena zato
to nije dobro govorila turski. Premda, mjesec dana nakon povratka u Ankaru, ve je
govorila savreno.
U to vrijeme turski premijer je bila Tansu Ciller, a Emre Gonensaj glavni savjetnik u
vladi. Izuzetno pametnu i blistavu djevojku, koja je magistrirala u koli koju je i sam
zavrio, Emre Gonensaj nije htio isputati iz ruku. tovie, Dilara je bila
strunjakinja, zavrila je ekonomiju. Primio ju je u Vladu kao svoju asistenticu. Tako
je umjesto u Ministarstvu vanjskih poslova dobila posao u Vladi.
Aylin je predosjeala da se, pogotovo nakon to je dobila jedan takav posao, Dilara
nee vraati u New York. U najmanju ruku, ne tako skoro. Poslije e se vjerojatno i
udati i definitivno se nastaniti u Turskoj. Preko deset godina, Bog joj je dao najbolje,
najslae, najsrdanije dijete na svijetu. Kao svaka majka, jednog dana morala je
pustiti svog dragocjenog ptia da poleti iz gnijezda. Takvim razmiljanjem nastojala
je utjeiti samu sebe. tovie, povremeno je razmiljala i o tome kako e se mnogo
kasnije, kada ode u mirovinu i ako Dilara bude u Turskoj, moda i ona nastaniti u
gradu u kojem ona bude ivjela.
Sljedeeg jutra zaboravila je na svoga manijaka. Sjetila ga se tek kada je stigla u
ordinaciju, dok je priala s Irene. Irene odmah pomisli na Jonesa.
"On je ve odavno uhvaen. Sada je ponovo unutra", ree Aylin. "Da, moda,
ponovo nije pobjegao?"
"Izvijestili bi me da jest, uskoro ima suenje. Zna da u i sama sudjelovati i dati
izjavu. Zato sam u tijeku cijele situacije. A, osim toga, ono nije bio njegov glas."
"Nikad nisi ni ula njegov glas preko telefona."
"Nema veze. Poznat mi je njegov akcent."
"Da nije ovjek kojeg si najurila iz kue?"
"Kada bi tako dobro govorio engleski, to bi mu jo trebalo." "Moda je netko drugi
zvao umjesto njega."
"Zato bi to inio?"
"Ti si psihijatrica. Razlog pronai sama."
"Nisi policajac. Nisi psihijatar. Nisi ni istrani sudac?"
"I"
Prema tome, zaepi!" Aylin je otila u svoju sobu i zalupila vratima. Irene je isplazila
jezik za njom, stavila kaiprst na sljepoonicu
i napravila znak za luaka. Zatim je poela okretati odreene telefonske brojeve.
Prvo je saznala da se A. P. Jones nalazi u svojoj deliji. Potom je nazvala policajca
koji na aerodromu radi u slubi evidentiranja izlazaka. Istraivala je je li Altan
Kazova proao preko carine. Da bi dola do rezultata potroila je dva dana. Saznala
je da se prije tri dana taj ovjek ukrcao na avion za Istanbul.
"Ti si u pogrenom uredu. Umjesto to si tu, ti bi trebala biti u nekom detektivskom
uredu", rekla je Aylin, kada joj je Irene sve to ispriala.
"Ako se ovi pozivi nastave ponavljati, obavijestimo policiju o tome. Neka kodiraju
tvoj telefon i nau tko zove", ree Irene.
"Moda. Zapravo, to je jedan bezazleni manijak, ali nije ba ugodno skakati kod
kue na svaki poziv", ree Aylin.
Nije bilo potrebe obavjetavati policiju, ovjek je sam od sebe odustao od
telefoniranja. Aylin se pripremala za Boi i Novu godinu. Kao i svake godine, opet

e kod kue prirediti boinu zabavu. Trebala je obaviti novogodinju kupnju, kupiti
boine darove i ukrase. Morala je pripremiti Dilarinu sobu. Naravno da nee stalno
biti s njom, ali, ako nita drugo, mogla je doi bar preko vikenda. Aylin je bila
radosna i uzbuena. Osjeala se mnogo bolje otkako je saznala za Dilarin dolazak.

O DB RO J A VA NJ E U NA T R AG
( 2 3 . p r o s i n c a 1 9 9 4 . , p e t a k, H U L U S I )
Prije Boia smo, erife i ja, uzevi i naega maloga sina, otili do Aylinine kue.
Trebali smo pripremiti jela za sutranji boini prijam. esto nas je pozivala. Voljela
je nae dijete. Kad god smo ili, uvijek bi ga darivala odjeom, igrakama i raznim
darovima, a nae depove napunila novcem. Na neki nain sam joj zahvalan i na
ovom djetetu. Duni smo joj bili mnogo toga, nismo je mogli povrijediti. Traila je
da i preko noi ostanemo. "Oprat emo sude i onda se vratiti", rekli smo.
Sa erifom sam posijao raznorazno povre u njenom vrtu. Pokrio sam to plastinom
folijom, kako Toby ne bi izrovao. Rajice, krastavce, zaine, perin, metvicu, blitvu,
gljive... Sve to bi mogla poeljeti, imala je u vrtu.
Sutradan dok je erife pokraj zida brala blitvu za sarmu, odjednom sam zauo njen
krik. Ja sam bio u kuhinji. Gospoda Aylin je izletjela iz spavae sobe. erife je
unula na zemlju i vritala kao brodska sirena. U istom trenu oboje smo ugledali
zmiju pokraj zida. Ja sam se skamenio. Aylin je u trenu zgrabila jednu od cjepanica s
kamina i udarila zmiju. Zmija je pokuala pobjei uza zid. erife se pomaknula
unatrag, a kada je prola opasnost poela je i plakati. Aylin je udarala po zmiji. Sve
dok je nije ubila. Ja sam jo uvijek stajao nepomian kao kamen.
"to si se ukoio k'o zombi, pogledaj ima li gnijezdo", rekla je obraajui se meni.
Doao sam k sebi. Pokraj zida pronali smo gnijezdo. A mlado sam ubio ja, da, na
kraju, ne bude sramota.
"Otkud zmija usred zime? One izlaze ljeti", ree erife. I, doista, to je radila zmija u
dvoritu po onoj prosinakoj zimi, koja mi je prodirala do kostiju?
Je li te ugrizla?" upitala je Aylin.
"Ne znam. Od straha se niega ne sjedam", odgovori erife.
"erife, zar nisi osjetila nikakvu bol?"
"Osjetila sam strah."
Aylin je brzo pronala knjige u biblioteci koje govore o lijeenju kod ugriza zmije.
Ali, bilo je sasvim oito da zmija nije ugrizla erifu. Do mraka smo erife i ja radili
u kuhinji. Sljedeega dana smo imali mnogo gostiju. Ove godine je Betin-hanuma
dovela i svoju majku iz Istanbula, nekoliko dana e provesti u Bedfordu. Na boini
ruak bili su pozvani Kler-hanuma, Feride-hanuma, njihova djeca i svi njeni turski
poznanici. Pored purice, pripremali smo i jela koja vole Turci. Pomagala nam je i
Aylin-hanuma.
"U svemu ima neki hajr. Sreom da smo mi pronali zmiju. Da je nismo ubili, moda
bi nekad ugrizla Tobya ili tvoga sina", rekla je.
"Znam da pojavljivanje zmije zimi nije dobar znak", rekla je erife. "U naem selu to
nikada nisu tumaili kao dobro, donijet e neku nevolju."
"Nevolje su dolazile i odlazile moda je zmija znak njihovoga kraja", ree Aylinhanuma. U svemu je uvijek traila neku dobru stranu.
(7. sijenja 1995., subota, Aylin GONENSAJ)
Kada je nazvala Aylin tek sam bila otvorila kofere i stvari slagala u ormar. Jo nije
bilo prolo ni pola sata kako smo se smjestili u svoj hotel u New Yorku. "A kako si
saznala da sam stigla? Jo nisam nala vremena da se javim bilo kome", rekla sam.
Ja uvijek sve saznam", ree. "Provedimo vikend zajedno u Bedfordu. S nama e biti i
Dilara, obavezno doi. Od svih mojih prijateljica jedino jo ti nisi vidjela moju kuu.

Ne smiljaj izgovor. Doi e, obavezno. Poslat u auto po tebe. Ako htjedne noiti,
bilo bi prekrasno, a ako ne, bit e vraena poslije veere. U redu?"
"U redu", rekoh.
U subotu ujutro stala sam na ugao Avenije Madison i ekala auto koji je Aylin
poslala. Jedan minibus se zaustavio preda mnom.
"Aylin-hanuma, zar ne?" ree ovjek za volanom. Priao je turski.
Izgubila sam se. Sjela sam u auto.
Jeste li vi Aylinin voza?" upitala sam.
"Ne, ja sam iz Nesrin-hanumine ekipe. Doli smo u nabavku nekih strojeva za
novine Zaman, ja se tada nisam mogao vratiti i tako sam ostao. Ovdje obavljam sve
poslove koje naem. Ponekad i za Aylin-hanumu. A kada dode Nesrin-hanuma, onda
trkaram za njenim poslovima", ree. Vozio je brzo. Ubrzo smo skrenuli s glavnoga
puta i grad ostavili iza sebe. Nakon otprilike sat vremena doli smo u podruje
prekriveno visokim drveem opaloga lia. Obuzeo me uasan osjeaj klaustrofobije.
Ne znam zato, ali mi se nije svidio taj biljni prekriva. Nakon to smo se vozilii
jedno vrijeme, s puta smo skrenuli ulijevo, proli kroz neto poput kapije i, jednim
uzanim i krivudavim putem pored kojeg se nalazilo samo nekoliko kua, poeli se
penjati. Kao da se, onom svom svojom izuzetnom visinom, drvee poelo navaljivati
na mene. Zdesna sam ugledala kuu. Ispred kue smo skrenuli prvo lijevo, potom
desno, a potom opet lijevo i voza gore negdje pokaza na Aylininu vilu. Bila je to
velika kua s ogromnim prozorima, koja se nalazila meu ogoljelim drveem.
Zaobilazei izboinu s cvijeem na dvoritu auto se zaustavio pred garaom. Aylin je
mahnula rukom s prozora.
"Uite kroz garau", povikala je. Unutranjost garae bila je ispunjena kockama
slame. Nisam htjela ii tuda, zaputila sam se prema stubama koje su bile pravi ulaz u
kuu. Ulazna vrata su vodila u ogroman hol. Na zidu je bila objeena velika slika
Georgea Busha s posvetom "Dragoj Aylin" i jedan lijepi Aylinin portret. Zagrlile
smo se. Kao da sam bila u nekoj kui iz holivuskih filmova. Pod je bio od bijelog
mramora, prekriven turskim tepisima, a kua je na svim stranama imala iroke
pokretne prozore i visoki strop. Krenule smo ulijevo i ule u iroki salon s visokim
stropom i prozorima do poda. Vani opet ono drvee bez lia i bazen. Jedino
simpatino bie u ovoj prirodi, koja mi je, ne znam zato, djelovala odvratno, bio je
konj, koji je etao ispred prozora i naslanjajui glavu na prozor povremeno gledao
unutra.
"Vidi, to je moj najnoviji prijatelj", ree Aylin pokazujui na konja. "Zove se
Karizma, a doao je sa mnom iz Oklahoma. Nemam vie mua, ali imam konja.
Lijepa ivotinja, zar ne?"
Dvostrani kamin na kraju salona, odvajao je salon od blagovaonice. Aylin me je
povela prema blagovaonici. Ogroman stol bio je prekriven kutijama prepunim
papira.
"Uope me ne pitaj za probleme koji su mi natovareni na lea", ree. "Danas e doi
strunjak za raune i pokuat u se izvui iz ove gomile. Toliko imam nagomilanog
poreznog duga. Uope se ne razumijem u te poslove. Prije je to vodio Joeov
knjigovoa. Dvije godine nitko nije vodio rauna o tome. Vidjet emo to e me
zadesiti u svemu tome."
Ne ulazei u blagovaonicu, krenule smo u kuhinju. U velikoj, modernoj i
osvijetljenoj kuhinji ovjek koji me je dovezao stajao je pored pei, sada zauzet
pripremanjem jela. "Jedan od nepresunih Nesrininih ljudi", rekla mi je na uho,
pokazujui glavom na ovjeka.
Dilara, Nesrin i nas dvije Aylin ruale smo za okruglim stolom na kraju kuhinje.
Aylin je stalno ustajala od stola, neprestano neto traila od Dilare i nikako nije

mogla nai mir. Bila je rastresena. Nijedan razgovor nije mogla dovesti do kraja.
Kao da joj je tijelo bilo tu, a pamet na sasvim drugom mjestu. Kada je ustala i otila
unutra, Nesrin je odmah poela objanjavati kako je Aylin, zbog razvoda, u
posljednje vrijeme veoma nespokojna i ljuta.
"Protekle zime Joe je nazvao mene i Kasima i rekao nam da uvjerimo Aylin da
pristane na razvod. Zaljubio se u jednu enu koja je bliska s Billom Clintonom.
Vjerojatno je mislio da e od toga imati neke koristi. Teko smo je uvjerili. Ova kua
pripada oboma, ali Joe je, ovakvu kakva jeste, ostavlja njoj. U prizemljuje njena
ordinacija, moi e i tu nastaviti s radom. Ne shvaam zato se toliko brine",
govorila je.
"Ma ne razvodi se prvi put. Nee ekati ni do sljedee godine, a ve e ionako
nai nekog mnogo boljeg od Joea. Kada bi samo mahnula rukom, dolo bi ih
pedeset. Ne optereuj se razvodom", rekla sam u jednom trenutku nakon to se
vratila za stol.
"Za mene je ovo pitanje dostojanstva", ree Aylin. "Doi da ti pokaem katove",
rekla je da promijeni temu. Ustale smo i izale na kat. Pogledale smo Dilarinu i
Mustafinu sobu. "Dilara je postala moja ki", ree potom. "Ona je i moja nasljednica.
Ova kua, ostale kue i sve drugo ostat e njoj nakon moje smrti."
"Volimo je i ja i Emre, ali i do tvoje, a i moje s m r t i ima jo mnogo, Aylin. Nismo u
jeseni ivota, tek ulazimo pred kraj svoga proljea", rekla sam.
Prele smo u drugu sobu. "Ovo je moja 'vojna soba'", rekla je Aylin. "Moje
uniforme, odlija, sve moje stvari koje su u vezi s vojskom stoje u ovoj sobi. U
svakom trenutku se mogu vratiti na dunost. A u trenutku kada me pozovu sve se
treba nalaziti nadohvat ruke."
Potom smo se spustile u dio gdje se nalazila Aylinina spavaa soba. Opet je to bila
jedna velika soba s prozorima do poda. "Zar te nije strah biti sama u ovoj kui
velikih prozora bez aluzina?" upitala sam, osjeajui jezu. "Nitko ne bi mogao uti
ako bi uao lopov i nanio ti neko zlo."
Uzela je pitolj koji je stajao na uzglavlju. "Nitko mi ne moe nainiti zlo, pogledaj
moje oruje", rekla je pruajui oruje prema meni. "Osim toga, odlian sam
strijelac..."
"Vrati brzo to oruje na mjesto!" rekla sam.
U tom trenutku zazvonilo je zvonce i doao je ovjek koji e srediti Aylinine raune.
Neko vrijeme morala je s njim nasamo razgovarati. Pred mrak je iz New Yorka dola
jo jedna njena prijateljica po imenu Laureen. Zato to je Aylin bila rastresena i
zauzeta raunima
i to je stalno morala trkarati od knjigovoe do nas, Laureen i ja donijele smo
odluku da tu veer ne ostanemo tamo, nego da se vratimo. Aylin je navaljivala da
ostanemo, ali nas nije mogla odvratiti od nae odluke.
U autu sam se smjestila na prednje sjedite pored Laureen, mahala sam Nesrin,
Dilari i Aylin, koje su nas ispraale u dvoritu. Dok smo se sputale strmom
nizbrdicom, okruenom visokim ogoljelim stablima, u meni je, ne znam iz kojeg
razloga, postojao neki udan strah, neko nespokojstvo, bio je to neugodan put.
(9. sjenja 1995., ponedjeljak, Bedford, NESRIN)
Posljednjih dana Aylin je bila nevjerojatno napeta. Uveer se kui vraala vrlo
umorna, odmah bi uzimala au bijelog vina i, oiju uprtih u plamen, satima sjedila
ispred kamina. Tek nakon veere bi poela priati. Ponekad bi se dogaalo da
priamo do tri ujutro. Nije mi bilo jasno kako je, nakon tako kasnog lijeganja,
uspijevala ustajati rano, srediti se i odlaziti na posao. Smravila je, lice joj je bilo

umorno. Razvod se trebao okonati za dva dana. Taj dan sam oekivala s
nestrpljenjem. Razvod bi konano trebao biti Aylinin spas. Iz glave e izbaciti taj
nemili dogaaj. A ja sam se, mirne savjesti, u nedjelju trebala vratiti svojoj kui. U
ponedjeljak naveer legle smo rano. Sreom, zbog toga to je sljedeeg dana imala
prilino prenatrpan program, Aylin tu no nije sjedila i priala do jutra. Povukla sam
se u svoju sobu i malo meditirala. Molila sam da ishod procesa bude povoljan za
Aylin. Zaspala sam.
Tko zna koje je bilo doba. Probudila sam se uz krckanja u svojoj sobi, Aylin je bila
iznad moje glave... Prvo sam se uplaila, bunovna nisam mogla shvatiti to se
dogaa. Upalila je stolnu lampu uz moje uzglavlje i sjela na rub kreveta. Suze su joj
na licu iscrtale dvije crne linije. "Moram ti neto rei, Nesrin", ree.
,Jesi li ti luda? Sto mi ima rei u ovo doba noi?"
"Odustala sam od razvoda."
"to?"
"Odustala sam. Neu se razvesti."
"Kakva je to ala u tri ujutro?"
"Vrlo sam ozbiljna. Vidi, papiri su tu, sve sam ih pokidala."
Sjela sam. U njenim rukama nalazili su se pokidani listovi. Naoale... gdje su mi
naoale? Je 1' stvarno pokidala sporazum, budala? "Jesi li ti skrenula, Aylin?"
"Ne. Samo sam razmiljala. Koliko dana ve razmiljam. Odluila sam da i ja malo
maltretiram Joea, koji mi je zadao toliko bola, i njegovu voljenu. Neka i oni pate kao
to patim ja, neka se i oni bore. Neu im olakati poslove. Nastavljam ratovati."
Ostala sam bez rijei.
"Hunteru sam ostavila poruku na telefonskoj sekretarici da odustajem od razvoda.
Rekla sam da javi Joeu."
"U tom sluaju, dvanaestog nema sudske rasprave?"
"Nema."
"Kad primi vijest, Joe e poludjeti od bijesa."
"Znam."
"Da ti ne uini kakvo zlo?"
"to mi moe uiniti? On je uinio to je mogao. Ponitio kreditne kartice, usred
zime me ostavio da se smrzavam, skupio brdo smea pred kuom. to bi on to jo
mogao uiniti?"
"Ne mislim na tako neto... to ja znam, bojim se, eto. Plai me ona ena vie nego
on. Ona se neto previe uri da se uda, da ona ne uini kakvu gadost."
"Nesrin, o emu to ti tako razmilja."
"Neka svane, razmislit emo jo jednom, priat emo. A ja sam se, navodno, mirne
due trebala vratiti u Istanbul."
"Molim te, Nesrin, ne idi u nedjelju. Ostani jo malo."
"Ti si izgleda zaboravila da i ja imam mua."
"Molim te. U etvrtak ima isti let. Saekaj bar do etvrtka." Gledala je moleivo,
majih oiju uprtih u mene. Znala sam ove njene preklinjue poglede i njihov utjecaj
na mene, htjela-ne htjela, morat u promijeniti kartu.
"Gubi mi se s oiju, Aylin. Spava mi se. Priat emo ujutro." Poela je opet plakati.
Legla je pokraj mene. Zagrlila sam svoju sestru. Jedno vrijeme je jecala na mojim
rukama. Potom je, mislim, zaspala od umora. Izvukla sam ruke ispod njene glave.
"Neka bude onako kako je najbolje", rekla sam tiho, ali imala sam neki osjeaj kao
da nee biti dobro. Bila sam zabrinuta.

(10. sijenja 1995., utorak, Bedford, DILARA)

S mamom sam se sastala u tetkinoj ordinaciji. Navaljivala je da se vratim u Bedford,
ali ja sam morala biti s gospodinom Emreom i ekipom.
"Ruajmo zajedno, ako nita drugo", ree. Nisam je mogla povrijediti. U tetinoj
ekaonici smo priekale da ode njen pacijent. Zapravo, mogli smo ii i u tetin stan
iznad ordinacije, ali, kako je to mama obiavala rei, teta je napravila 'uobiajeno
loe dobroinstvo', dopustila je Benjaminu Leighu koji je zakupio jednu prostoriju u
ordinaciji da koristi jednu od spavaih soba tog stana. "Jesi li ti luda? I to bez ijednog
dolara. to ti je to trebalo?" upitala je mama.
"Saalilo mi se. Nije imao gdje biti. Trai sebi neki jeftini stan. Odselit e im nade
neto povoljno", rekla je teta. ovjek je dva mjeseca okupirao stan.
U prosincu, kada je Mustafa bio ovdje, teta mu je rekla da donese krojaki metar,
koji je stajao u ladici ormara, u holu stana na gornjem katu. Mustafa se odjednom
pojavio s metrom i tri rune bombe u rukama. "to je ovo? Slii na bombe." Tetine
oi su se otvorile kao kamenii za gatanje.
"Ne slie, teto, ovo su stvarno bombe."
"Gdje si to naao?"
"Naao sam u lijevoj ladici ormara."
"U lijevoj ladici su stvari Mr. Leigha. Trebao si traiti u desnoj."
"to ja znam, teto, prvo sam otvorio lijevu. Vidio sam muke arape. Mislio sam da
su to tvoje vojne arape. Zavukao sam ruku ispod i naao ovo."
"Jesi li siguran da su to prave rune bombe, Mustafa?"
"Teto?! Ja sam zavrio vojnu kolu. Ti si se nalazila meu vojnicima. Doi malo k
sebi!"
"to taj ovjek radi s runim bombama?"
"Bilo bi dobro da to to prije sazna", rekao je Mustafa. Benjamin Leigh je dao
objanjenje, ali se mama teko odluivala da se popne na kat.
"Ne idem ja tamo gdje ivi onaj luak", bila je uporna mama. Zato smo tetu ekale u
njenoj ekaonici.
Je li ti Aylin rekla da je odustala od razvoda?" upitala je mama Irenu.
Jest."
"to e biti sada?"
"Joe e se zapjeniti, vjerojatno. Nadao se da e se dvanaestoga razvesti", rekla je
Irene.
"Nazovi mi Joea, Irene. Mora i on saznati za posljednje odluke", rekla je tada mama.
Irene je okrenula broj. Irene je pritisnula jedno dugme ispred sebe. Tako smo sve
mogle uti ono to Joe kae. Razgovor je trajao vrlo kratko. Mama je nastojala biti
pristojna koliko god je to mogla. "Jako mi je teko to ti ovo govorim, Joe, vjeruj da
je i meni ao, ali Aylin je odustala od razvoda", rekla je. Zavladala je duga tiina. Joe
se uope nije zapjenio.
Je l'?" rekao je glasom hladnim kao led. Potom je uslijedilo jo jedno dugo zatije.
"Sve, dakle, poinjemo ispoetka!" Joeov glas je bio poput zmijskoga siktanja.
"Neka proe neko vrijeme, ponovo emo priati", rekla je
mama.
"Zavrena je faza razgovora. Sada u morati razmiljati o drugim metodama",
uzvratio je Joe.
Spustio je slualicu. Na trenutak smo sve tri ostale bez rijei. "Neka Aylin ne zna za
ovaj telefonski razgovor", rekla je mama. One su se tu veer vratile u Bedford, a ja
sam ostala u New Yorku.

(11. sijenja 1995., srijeda, Bedford, LAURIE)

Aylin je za veeru pripremila jednu ogromnu koko. Zajedno s Nesrin i Normanom,
posjedali smo za stol u kuhinji, kako bismo veerali. Aylin je bila krajnje smirena.
Rekla je da je odustala od razvoda, da je iskidala i bacila brakorazvodni sporazum i
da je prepustila da sve ide svojim tijekom. Norman i ja smo se pogledali. Nesrin je
ulovila nae poglede.
"Recite, ako to ne odobravate", rekla je.
"Nije stvar u odobravanju ili ne", rekao je Norman. "Stvara se nova osnova za sukob.
Hoe li se, nastavkom ovog rata, Aylinini ivci totalno unititi?"
Joe e poludjeti kada uje da se nee moi razvesti. Tko zna to e sve uiniti ovaj
put", rekla sam.
"On je uinio to je mogao uiniti", uzvrati Norman. "Dvije godine je i prekomjerno
namuio Aylin. Zbog njega je ak jedno vrijeme i struja bila iskljuena. to jo moe
uiniti?"
"Prezasiena sam vie sluanjem tih rijei", rekla je Nesrin.
"Toj eni je toliko pao mrak na oi da e uiniti sve, samo da se to prije uda za Joea.
Nadam se da ti nee nanijeti nikakvo zlo", rekla sam.
"to? Hoe li moda nai ljude da me premlate?" rekla je Aylin. "Kamo sree da
pokua."
"Ma zar bi smjela pokuati? Tko to ima toliko snage i moi da napadne nekoga s
vojnom obukom?"
Poeli smo se smijati. Malo smo se zabavili. Aylin je inscenirala kako e primiti
batine od ene i njenog sina i Joeovih keri ili kako e ona njih premlatiti. I ona se
glasno smijala, ali bila sam svjesna da je nervozna.
"Znaj, Aylin, da ta ena nee koristiti svog sina i Joeove keri da te premlate.
Naravno da e otii nekome tko je strunjak za te poslove", rekao je Norman.
"Hoe li unajmiti Ramba?" Aylin se smijala dok je to pitala, ali sam vidjela da joj se
ruke lagano tresu.
"Dosta vie o tome", rekla sam otro. "I ti, Normane, nemoj se previe zadravati,
duo, put je dug."
"Hajde, dosta vie. Kako ono vi, Turci, govorite evli evine, koylu koyune' (oenjeni
kui, seljaci u selo)", rekao je Norman i ustao. Ja sam no trebala provesti kod Aylin,
ujutro bismo se zajedno spustile u grad.
Ba kad je bio na vratima, Aylin mu je rekla: "Ne zanemaruj, Normane, ono to sam
traila od tebe."
"to?" Norman je toliko stvari sreivao za Aylin.
"Posao oko oporuke. Gledaj da to to prije zavri."
"Taj posao je zavren. To sam ti ve rekao, ali si to, vjerojatno, zaboravila. Ostalo je
samo da potpie, ali ti nikako da nae vremena i doe do ureda."
"Aaaa, u pravu si, Normane, ja sam to sasvim zaboravila", rekla je Aylin. "Navratit
u sutra poslije posla. Zavrimo, konano, s tom oporukom."
"Kakvom oporukom?" upitala je Nesrin.
Nitko nije progovarao. "Aylin je htjela promijeniti oporuku. Norman joj je pripremio
novu", rekla sam.
Nesrin je gledala sasvim zbunjena.
"to gleda tako, kao da si ugledala duha? Vjerojatno ne eli da moj nasljednik
bude Joe", rekla je Aylin.
"Naravno da ne elim, ali kakvo je to pripremanje oporuke sada? Ima ti jo mnogo
vremena do razmiljanja o oporuci. Ti nisi normalna", rekla je Nesrin. Bila je vidno
srdita na to to se njena sestra pripremala na smrt.

"Kada sam ila u Antaliju, na svadbu daidinog sina, avion se jako tresao. U jednom
trenutku osjetila sam neobino veliki strah", rekla je Aylin. "Upravo sam tada
pomislila, ako se ovaj avion srui, sve e ostati Joeu i toj eni. Odmah po povratku u
New York, rekla sam Normanu da pripremi novu oporuku. U mojoj novoj oporuci
jedini moj nasljednik je Dilara."
"Aman, radi to ti je volja", rekla je Nesrin.
"Tako sam ve i uinila. Jedino trebam jo potpisati", uzvratila je. "I sino mi, ova
luda, nije dala da bar malo zaspim. Ja odoh u krevet, umorna sam", rekla je Nesrin,
pokupila novine i otila. Kada
je i Norman otiao, Aylin i ja ostale smo same. Aylin je uzela bocu vina i smjestila
se pred kaminom.
Sjedila sam tako pored Aylin, koja me je, dok sam tonula u nitavilo, spasila od
bezdana i koja mi je pomogla da budem sretna i neproblematina. Osjeala sam
uasnu potitenost to nita nisam mogla uiniti protiv njene nijeme i okrutne
sudbine. Shvaala sam njenu pobunu i gnjev. Ali, isto tako, nisam mogla otvoriti
usta i rei: "Tvoj spas nije u ai vina i neprospavanim noima." Nisam mogla rei:
"Odustani od toga, utni ga u dupe i rijei se Joea." Sjedila sam tako, poput devina
mujaka, beskorisna... Nije previe pila. Nije ak dovrila ni vino koje je natoila u
au. Drijemala je. Ili sam ja tako mislila.
U jednom trenutku je progledala. "Zna, Laurie", rekla je. "Svi mukarci, moji
muevi, su me uvijek ostavljali."
Bila je to la, ogromna la!
"Ne, Aylin. Ti si pripremala podlogu da te ostave i, pretvarajui se kao da oni
ostavljaju tebe, uvijek si ti ostavljala njih", rekla sam. Oi su joj bile zatvorene. Je li
me, moda, ula?
(16. sijenja 1995., ponedjeljak, DILARA)
U ponedjeljak sam se vratila zajedno s gospodinom Emreom iz Washingtona.
Postignuti su sjajni rezultati i obavljeni vrlo korisni susreti i s amerikom vladom, ali
i s elnicima Svjetske banke. Nestrpljivo sam ekala da sve to kaem teti. Ujutro
smo se sastale u njenoj ordinaciji. Dugo smo priale.
Bio je miran, normalan dan bez nekih naroitih dogaanja. Priale smo o mnogo
emu, ali tijekom cijeloga toga jutra nismo progovarale niti jednu rije o razvodu.
Kao da je, zbog toga to smo znale koliko je brine to pitanje, medu nama bio
sklopljen nijemi dogovor. Nitko se nije doticao pitanja njenoga razvoda. Ali i stalni
bijeg bio je nemogu. Ionako e odjeci Joeovih reakcija uskoro doi do naih uiju.
Odvjetnici e ponovo rasplamsati rat. Mi smo sada samo preivljavali nenormalno
zatije pred veliku buru. Pripremale smo se da izaemo na ruak kada se zaulo
zvono na vratima.
"Nemam nikakav dogovor za ovo jutro, Tko bi to mogao biti?" rekla je teta. Irene je
imala slobodan dan. Ja u pogledati', rekla sam
i otila otvoriti vrata. Aman, Boe! Pred vratima je stajao jedan visoki ovjek
izgledao je kao skitnica u dronjcima, neuredne brade i kose.
Je li Aylin unutra?" upitao je upravo u trenutku kada sam namjeravala pritvoriti
vrata. Na trenutak mi se uini da sam pogreno ula.
"Traim Aylin'', rekao je ponovo. Zapuhnuo me je nesnosni smrad alkohola koji se
irio iz njegovih usta.
"ekaj tu", rekla sam nemajui kud. Zatvorila sam vrata i vratila se unutra.
"Teto, trai te neki uliar."
"Uliar?"
"Rekao je da Aylin zna kako se zove."

"Kako izgleda?"
"Visok, plavih oiju, sav prljav..."
"Ah, to mora da je Dean", rekla je teta.
"Teta! Zna tog otrcanog lutalicu?!"
"Stani, odoh da vidim", rekla je. Ubrzo se vrati s njim.
"Ui u toalet, operi ruke i umij se", rekla je ovjeku. ovjek je uao u toalet i
pritvorio vrata za sobom. Bila sam sasvim zbunjena.
"Teto, tko je ovaj?"
"To je Dean", uzvratila je tetka. "Klerin i moj skitnica."
"to to znai?"
"Our bum", ree na engleskom.
"To sam shvatila, ali kako?"
U tom trenutku ovjek se vratio. "Priat u ti kasnije", rekla je teta. Iz kuhinje je
donijela bocu vina i najlon-vreicu, iz depa izvadila nekoliko dolara i dala ovjeku.
"Pripremila sam ti dva tebi omiljena sendvia od piletine", rekla je.
"Hvala", ree lutalica, a potom se okrenu prema meni: "Ovo bi trebala biti... Del...
Dil... Dilary, zar ne?"
"Upravo ona", uzvratila je teta.
ovjek je ispruio ruku prema meni. Nisam znala to da radim.
"Dilara!" rekla je teta otrim tonom. Morala sam prihvatiti ruku, rukovali smo se.
Ja sam Dean. Dakle, ne u znaenju 'dekan', to mi je samo ime. Zapravo, moj otac je
elio da budem 'Dean', ali, sudbina!" rekao je. Ja sam se iznenadila.
"Hajde, dovienja, Aylin", rekao je skitnica.
"Pazi na sebe. Ne opijaj se do besvijesti", rekla je teta. Otiao je. Potrala sam u
kupaonicu oprati ruke. Kada sam se vratila, tetka me je ekala na nogama, spremna
za izlazak.
Jesam li ja to sanjala, teto? Jesam ii ja dobro vidjela ovo maloprije?" upitala sam.
"Ne mogu shvatiti zato te to toliko zbunilo", odgovorila je teta. "To je skitnica,
jedan bum."
"Da, i to sad?"
"Gdje nalazi te tipove, teto? Nije te strah? Ne zna je li poten ili lopov?
Alkoholiar je!"
"A tko ti je to rekao da su alkoholiari lopovi?" rekla je tada teta. "Taj to si ga
maloas vidjela je ovjek, Dilara. tovie, filozof koji je proao i sito i reeto,
napustio fakultet kada je ve bio na pola. ivot ga je gurnuo na takav put. Ovo je
Amerika. Ne moe se nakon neuspjeha kao kod nas vratiti oevoj kui i skriti iza
mamine suknje. Eto, tako dospijeva na ulicu."
"Dobro, teto, a kako si se upoznala s njim? Tvoj pacijent?" "Jednu no smo Kler i ja
izlazile na veeru u Park Cafe. Prosio je na ulici. Traio je novac od nas. 'Hoe li
uzeti alkohol?'upitala sam. 'Gladan sam, uzet u neto za jelo', odgovorio je. Ja sam
mu rekla da u mu naruiti jelo, ako je doista gladan. Odustale smo od Park Cafea i
ule u McDonalds. Pojeo je tri porcije BigMaca i dva kolaa od jabuka. Doista je bio
gladan."
"I?" Osjeala sam se kao da sluam bajku.
"I, tako. Priali smo. Ispriao nam je svoj ivot. Ima nevjerojatnu ivotnu priu.
Zapravo, vrlo je plemenit. Postali smo prijatelji. Navrati ponekad ponedjeljkom,
uzme svoje sendvie i vino. Ponekad mu dadnem i novca."
"U redu, teto, koliko njih ti uzdrava? Hulusijevi lijekovi, kolski trokovi za
Vildanino dijete, i jo tko zna to, a povrh toga jo i pie i sendvii za nekog
skitnicu. Umjesto to mu daje novac, bolje bi bilo da ga izlijei."
"Mogla bih pokuati, ali nee. Ne moe se to nasilu", odgovorila je teta.

"Teto, ova tvoja ljubav prema ljudima... ovo... ovo... ovo priticanje ljudima,
ivotinjama, svemu, ova ljubav... zar te to ne iscrpljuje?" "Dilara", rekla je tetka, "da
nema ove ljubavi u meni, ja vjerovatno ne bih mogla podnijeti ovaj ivot."
(17. sijenja 1995., utorak, jutro, podne i predveer)
Aylin i Nesrin su se prije podne zajedno spustile u grad. Aylin je ostavila Nesrin kod
svojih prijatelja i otila frizeru. Potom su se sastale s Dilarom i zajedno otile u hotel
Plaa, kako bi sudjelovale na ruku u organizaciji Ameriko-turskog drutva na
kome e Emre Gonensaj drati govor. Dole su ranije. Odluile su, zajedno s
Dilarom, popiti kavu u Oak Roomu. U Oak Roomu bili su i Emre Gonensaj, Aylin i
njihova ker Nazli. Sjedili su i priali, a potom su preli u drugu dvoranu gdje e
poslije ruati. U salonu je bila velika guva. Bili su tamo gotovo svi njeni poznanici
s koleda i turski diplomati koji su ivjeli u New Yorku.
Unato tome to je bila malo rastresena, Aylin je, po obiaju, bila veoma vesela.
alila se, ubijala nostalgiju i flertovala s poznanicima koje ve dugo nije vidjela.
Za vrijeme ruka sjele su za stol turskih i amerikih biznismena. Nakon pozdravnoga
govora predsjednik udruenja za govornicu je pozvao prof. Emrea Gonensaja,
glavnoga savjetnika turske vlade. On je amerikim biznismenima objanjavao
ekonomsku krizu iz 1994. i kako ju je turska vlada prebrodila.
Usprkos Dilarinom trudu da je zainteresira, Aylin se ba i nije zanimala za tu temu.
Inae, za stolom se vie govorilo o umjetnosti, glazbi i kazalitu. Aylin je zatraila
au crvenoga vina. Stalno je mislila o brakorazvodnoj parnici. Iako to nije
pokazivala, strahovala je od Joeve reakcije, nakon to dozna za njenu najnoviju
odluku. to li je rekao? to namjerava uiniti? Joe je s gnuanjem prihvatio ak i
njeno nedavno pojavljivanje na televiziji kada je rekla: Ja volim svog mua i
apsolutno ne razmiljam o razvodu." Zapravo, to je radila samo iz inata, svjesna da
e razjariti Joea. Potom je to prikazala kao alu, rugala se s tim, ali Joea prvi put nije
uspjela nasmijati. Meu njima se brzo podizao debeli zid. Sve zbog one katolkinje iz
Little Rocka, koja je bila u bliskoj vezi s Billom Clintonom.
Tek je poslije shvatila da joj netko neto govori. Gledala je odsutno, a potom
prasnula u smijeh.
"Zna, sluh mi je sve slabiji. Da li ja to prijevremeno starim? to si rekao, ponovi,
molim te."
Njen prijatelj se zbunio. "Ova je mrtva pijana", pomislio je. Mada, Aylin nije ni
dotakla vino iz ae. Bila je odsutna zbog neeg drugog, ve odavno ona nije bila
ona stara, nasmijana Aylin. Jedino oni koji koji su je dobro poznavali mogli su
uoiti tu promjenu. Jedna
od tih osoba bio je i Ivan, s kojim se taj dan srela.
"Neto se dogaa s Aylin", redi e on te veeri svojoj supruzi Lejli.
Dilara i Aylin su nakon ruka s obitelji Gonensaj otile na kavu i dugo razgovarale.
Emre je Aylin predloio da svi zajedno izau na veeru.
"Sutra se vraamo u Washington, neemo se sigurno dugo vidjeti", rekao je.
"Idem u operu s Timom Childsom, ne mogu to odgoditi, to smo ve davno
dogovorili", odgovorila je Aylin.
"Nai si nekog mlaeg kavalira", rekla je Aylin Gonensaj.
"Mlai ne znaju cijeniti enu kao stariji", odgovorila je Aylin.
Nakon rastanka s njima, Aylin se vratila u ordinaciju i primila jednoga pacijenta.
Nakon odlaska pacijenta, u kupaonici je osvjeila minku, popravila ru, oeljala
kosu, nanijela parfem, skinula ogrta, ponovo obukla ruiastosivu bluzu uspravne
kragne i sivi kostim. Iz torbe je izvadila antikni bro s mjesecom i zvijezdom koji je
stavljala i prilikom ruka i zakaila ga na rever kostima. Osmanlijski prsten joj je od
samoga jutra bio na prstu. Kada je Dilara stigla u ordinaciju, Aylin je bila spremna

za operu.
U est i deset minuta, Timothy Childs je pozvonio na vrata. Kao to je to obiavao
prilikom njihovog svakog odlaska u operu, i te je noi zakupio limuzinu s vozaem.
Nee morati traiti parking ili taksi. Nakon toliko dana, Aylin je prvi put osjetila
malo zadovoljstva u svom srcu. Provela je lijep dan i sada je, zavaljena u limuzini,
ila sluati Donizettija. Unato Joeu, ivot je bio lijep i vrijedan ivljenja.
(17. sijenja 1995. utorak, 18:10-24:00, TIMOTHY CHILDS)
Kao to smo se i dogovorili, s Aylin sam se naao oko est u njenoj ordinaciji. Tamo
je bila i njena simpatina Dilara. Popriali smo stojei. Dilara se pretvorila u jednu
lijepu djevojku.
Ili smo u Metropolitan na Donizettijevu L'ELISER D'AMORE. Ovakve operne veeri
bile su este i prije Aylinine udaje za Joea. Zato to smo oboje voljeli operu i to
nam je bilo teko nai nekoga s kime bismo stalno mogli ii na predstave, zajedno
smo odlazili na gala produkcije svake nove predstave i imali sezonske karte.
Uobiajili smo prije ili poslije opere ii na lagane veere i tada bi se jako dobro
zabavljali.
Te veeri posebno su nam se svidjeli glasovi tenora koji su pjevali uloge doktora
Dulcamara i kapetana Belcorea. alili smo se i smijali na raun trapavoga hoda
vojnika u zboru.
Aylin je, kao i uvijek, i te noi bila veoma elegantna. Bila je u blistavom kostimu
svjetlosive boje koji se inio poput oblaka. Suknja je bila tanko plisirana i lijepo se
okretala u hodu tako da sam uspijevao uloviti muke, pa ak i enske prikrivene
poglede oduevljenja. Boja njenog kostima isticala joj je oi. Inae, meni su njene
ukastozelene oi, uvijek malo zamagljene, bile neto najljepe na njoj.
Njene oi svakoga oduevljavaju, nitko nije mogao zaboraviti enu koja ima tako
lijepe oi, govorili su oni koji su je poznavali.
Aylin je kosu ostavila rasputenu, ali izgledala je kao da je upravo izala iz najboljeg
frizerskog salona.
Veerali smo u Belmond Roomu, restoranu Metropolitan Opere. Kao i uvijek veeru
smo zapoeli prije predstave, a desert zavrili izmeu dva ina.
Za veerom je Aylin izgledala vrlo veselo. Ovaj put uope nije priala o svom muu
i brakorazvodnom procesu. Ja sam, zapravo, mislio da se ona ve razvela. Rekla je
da e sljedeeg dana u New Yorku sudjelovati na nekom sastanku u vezi s vojskom.
Bilo je oito da se i ponosila, a i osjeala zadovoljstvo to se, makar i na odreeno
vrijeme, nalazila na elu jedne vojne bolnice. Kod kue u Bedfordu imala je konja.
Spomenula je da bi, zbog duih etnji na konju, svoju ordinaciju iz New Yorka
mogla sasvim preseliti u Bedford. Znao sam da ve ima opremljenu ordinaciju u
podrumu trokatne vile. Dok smo tako priali o svemu pomalo, odjednom, kao iz
vedra neba, upitala je: "to misli, bih li ja mogla biti dobra diplomatkinja?" Malo
sam se zbunio, ali to nisam pokazao. Aylin je do danas napravila sve to je naumila.
Mislila je, ako republikanci dou na vlast, biti veleposlanica u nekoj od turskih
susjeda na Kavkazu. Moda bi uspjela i u tome, ali bila je tako emotivna kada je u
pitanju njena domovina da je ja, kao bivi veleposlanik s dvanaest godina iskustva u
amerikoj diplomaciji, iskreno reeno, nisam mogao zamisliti u toj ulozi koja
zahtijeva prikrivanje emocija. Mislio sam da bi za nju bilo najbolje vratiti se u
vojsku. Da se vratila, bila bi unaprijeena u in pukovnice, a takav uspon za tako
kratko vrijeme, vjerojatno bi bio neto to se dogaa rijetkim ljudima. A, opet, zato
to sam osjeao da oekuje moju podrku, ovo svoje miljenje joj nisam otkrivao.
Tijekom veere popila je samo jednu au pia. Kada sam navaljivao da sa mnom
podijeli ampanjac, odbila je govorei da se tu no vraa u Bedford, a i da sutradan

ima vrlo vaan sastanak. Odmah nakon izlaska iz opere, bez zadravanja smo otili u
njenu ordinaciju u 75. East Avenue. Trebala je uzeti Tobyja i vratiti se kui. Nisam
elio da kasni jer sam znao da e voziti do Bedforda. Nikako nisam elio da se jako
kasno sama vraa kui. Navaljivao sam da ostane negdje u gradu, predloio joj da
nade sestru ili Dilaru. Ali Aylin nije odustajala od onoga to bi naumila.
Ostavio sam je na vratima ordinacije i ekao dok nije ula unutra. U suknji boje
dima, prola je kroz vrata kao neko privienje, potom se okrenula i mahnula mi
rukom. U njenim ukastim majim oima bila je uoljiva neka bljetava radost. Tad
sam je posljednji put vidio.
(18. sijenja 1995., srijeda, NESRIN)
U utorak naveer Dilara i ja ostale smo u klubu Harvard. Unato naem navaljivanju,
nismo uspjele uvjeriti Aylin da, nakon opere, ostane s nama. Sutradan smo imale
sastanak s Hunterom, prvi otkako je potrgala brakorazvodne papire. Trebali smo se
sastati u est popodne i razgovarati o novonastaloj situaciji. Ovaj posao dosadio je i
Hunteru. Neprestano je govorio kako Aylin nee uspjeti nita vie izvui. Nije
shvaao da Aylin nije stalo do novca i imanja. Nije mogla progutati to to se Joe,
umjesto nje, odluio za drugu enu. Moda bi je Hunter jo uvijek mogao uvjeriti.
Taj susret bio je moja je jedina nada.
S Dilarom sam se susrela oko etiri sata u 75. istonoj aveniji. Irene je rano otila iz
ordinacije. ekale smo Aylin. Kako od Aylin nije bilo nikakvoga glasa, Dilara je
sila u prizemlje. Ispod vrata je primijetila svjetlo.
"Teta nikako ne voli da je se uznemirava kad ima pacijenta, zato nisam kucala na
vrata", rekla je. U pola est Dilara je ponovo sila dolje. "Majko, ne mogu
uznemiravati tetu, ionako e doi kada zavri posao", rekla je kada se vratila.
Sljedei put sam ja sila. Pokucala sam na vrata, nije bilo odgovora. Pokucala sam
jae, opet nije bilo odgovora. Vratila sam se gore. Zakljuile smo da je rano zavrila
s pacijentima i da je onda i sama izala. Mora da je zaboravila ugasiti svjetlo. Zvale
smo kuu, nije bilo odgovora. Pomislivi da e se vjerovatno uskoro vratiti, nastavile
smo ekati.
Aylin je kasnila. Mora da je bila guva u prometu. Uzaludno sam okretala telefon,
odgovora nije bilo. Nazvala sam i Huntera, nije bila ni kod njega. Bilo je est. Pa
sedam. Samo Bog zna koliko smo kava i ajeva ispile. Uzaludno sam zvala Huntera i
Aylin. "Ne zivkaj stalno, mama, stavila sam poruku na vrata, vidjet e kada doe i
zvat e nas", govorila je.
Negdje oko pola osam nazvao nas je Hunter.
"Ako sada i doe, ne mogu se vidjeti s vama u ovo doba, izlazim", rekao je.
Kako se moe zanemariti tako bitan sastanak? Hunter je gunao, zato to nije znao
to e rei suprotnoj strani. "Nadam se da e, mada se nismo ni sastali, raun
proslijediti mojoj neodgovornoj sestri", rekla sam u sebi.
Dilara je razgovarala sa suprugom Tima Childsa. Tim se jo uvijek nije vratio kui.
Znam ja to u kada je se samo doepam. Jedino joj se moe oprostiti ako je imala
neku nezgodu.
Bilo je devet, a od Aylin nije bilo nikakvoga glasa. Prestala sam se ljutiti, samo sam
se jako brinula. Boe, da se mojoj sestri nije neto dogodilo? Zvala je Kler, Emel,
Lejlu. Nitko nita nije znao. Dilara je zvala Miela, a potom i Aylin Gonensaj. Ni oni
nita nisu znali. Gdje bi mogla biti ta ena? Ni kod kue nitko nije odgovarao. "Teto,
je li nastao neki nesporazum? Mi se vraamo u klub Harvard i ekamo te. Jako si nas
zabrinula", ostavila je Dilara poruku. Otile bismo do tamo, samo da ta prokleta kua
nije usred pakla.

U klubu Harvard smo se ponovo smjestile u sobu koju smo bile napustile. Unato
tome to to nije pokazivala, Dilara se brinula koliko i ja. Odluile smo ujutro ii u
Bedford, ako tijekom noi od nje ne dobijemo nikakvu vijest... Ali, nije bila kod
kue, to smo znale. Ni telefon nije bio pokvaren. Redovito se ukljuivala telefonska
sekretarica i reproducirala njen snimljeni govor: "Ostavite poruku." Ostavile smo
moda i pedeset poruka. Gdje je ta Aylin, to radi? Da se, moda nije uputila za
Connecticut, da ubije Joeovu ljubavnicu? Da nije previe popila i negdje zaspala?
Posljednjih dana njeno raspoloenje uope nije bilo dobro. Mislim da je dola na
prag depresije. Onaj debeli idov mi je unitio sestru.
Ule smo duboko u no. Od Aylin nije bilo ni traga! Bila sam skoro luda od brige.
Da se nije neto loe dogodilo.
(19. sijenja 1995., etvrtak, 8:20-8:50, VIRGINIA)
Jutros je bilo ledeno. Unato rukavicama vrhovi prstiju su mi se gotovo zaledili.
Nikada u sijenju ovdje nije bilo tako, ljudima se smrzavao dah od hladnoe. Nakon
10. sijenja ponovo se sve pretvorilo u led. Ne znam zato, ali jutros sam se
probudila s nekim nemirom u sebi. Moja starija sestra smatra to normalnim za ove
godine. Poinje polako, a kako godine prolaze, sve je gore. Pravi se problemi
pojavljuju tek u pedesetima. Oh, ba me utjeila. Znai da ja imam jo petnaest
godina dok ne doem do tog stanja. Inae, svaka nevolja mene zadesi u duploj mjeri.
Uvijek propustim autobus i ekam duplo vie, kao i jutros. Drugi autobus je krcat i
nema mjesta ni za stajanje. Navaljuju, guraju, tipkaju me za guzu, kolska kopilad.
Nema veze, ne ljutim se na to. Jedino me jo oni doivljavaju kao enu, s ovim
mojim licem koje je ostarjelo prije vremena.
Moja gospoa namrti lice kada malo zakasnim. Kao: zato ona uvijek na vrijeme
doe na posao, a ja ne? Zato to ja nemam auto kao ona.
Jednom sam joj to i rekla. Oekivala sam da e se naljutiti, a ona je dola i zagrlila
me. Moja gospoda je malo otkaena. Ne slii ni na koga. Nije da ne kudi, ali odmah
dolazi i osvaja ti srce. Suosjeajna je, nikako ne podnosi tue boli. I dareljiva je.
Ali, u posljednje vrijeme je postala veoma eksplozivna. Ovaj razvod ju je jako
iscrpio. Prvo je, dok nje nije bilo, njen mu doao i pokupio neke stvari iz kue.
Gospoa je gotovo poludjela, kada je, nakon povratka iz vojske, zatekla kuu
polupraznu.
"Zato bi bili sami u ovoj ogromnoj kui, na vrh brda? Idite u New York, preselite se
u svoj mali stan", rekla sam. Slua li? Na jedno uho joj je ulo, a na drugo izalo.
"Ne brini se, neu biti sama. Uskoro e netko doi ovamo", rekla je.
Mislila sam da je nala nekoga i da e njega dovesti kui. Meutim, ona je dovela
konja. Dola sam jednom k njoj, kad imam to i vidjeti; velika glava gleda kroz
prozor. Konja je svezala odmah ispred kue, ispod prozora salona. Rekla sam joj da
je malo otkaena.
Danas sam opet zakasnila. Mislila sam kako u morati otrpjeti dobro peglanje. A
nizbrdica ispred kue je tako nepodnoljiva, i to da kaem... Sreom jo se nije
uhvatio led po zemlji. Inae ljudi... a to je to, pomislim tada? Je 1' to moja gospoda
opet lupila autom u drvo? A, Toby... O, Boe, to ti, Toby, radi ovdje? Jesi li opet
pobjegao od kue? Ne, nisi pobjegao, jer ti je remen na vratu. Je 1' to ide u etnju s
gospoom? Zato taj auto stoji tako nasred puta? Gdje je gospoa? Tko je spustio taj
ogromni auto tako preko zida? Hej, zatvorili ste put, kako u ja sada proi? Gospoo
Nadowski? Jeste li vi spustili auto preko zida? Hej!.. Gospoo Nadowskiii? A, netko
je tamo, pod autom. Neko lei pod autom. Jao, Boe! Pod autom!... Jao, BOZE!
GOSPOO NADOWSKI!.. MISS Aylin... Aylin!... Odgovorite... ujete li me? Zato
se ne mie? Zato se ne javlja?

A, da moda nije mrtva? Ajln. Aylin. Aylin.... UPOMO!!! UPOMO...!

(19. sijenja 1995., etvrtak, 9:00-9:30, DILARA)
Mama sino nikako nije spavala. Zapravo, i ja sam bila napeta. Uho mi je stalno bilo
na telefonu. ekala sam da svakog trenutka zazvoni, iz sna me budila telefonska
zvonjava. Premda, niti je telefon zvonio, a niti je tko na vrata kucao. Nikada teta nije
bila tako nemarna. Svoju uznemirenost sam nastojala prikriti pred mamom.
Da se dogodila kakva nesrea, prva osoba kojoj bi javili trebao bi biti Joe. Ipak je Joe
jo uvijek njen mu. Rano ujutro otile smo u Joeov ured. Jo nitko nije bio stigao.
ekale smo pred vratima. Joeva tajnica se iznenadila kada nas je ugledala pred
vratima. Zajedno smo ule unutra da vidimo ima li kakva poruka od policije. Nije
bilo nieg. Malo nam je laknulo. to mi sve nije padalo na pamet! Mada sam znala
da je to obina budalatina, ali poela sam ak razmiljati
o tome da je teta pobjegla s Timothyjem Childsom.
Izlazila sam kada je Cynthia podigla slualicu telefona koji je zvonio. Mama je izala
prva, ja sam bila malo iza. Cynthia mi je rukom davala signal.
"Mama, ti idi dolje, sad u i ja", rekla sam.
"Boe, nemogue", govorila je Cynthia na telefon. Lice joj je bilo zgreno od uasa.
"to je bilo, to se dogodilo? "
"Neka... nesrea, to li je? U Bedfordu se neto dogodilo, policijski sluaj. Policija je
Joea zvala kui. Joe odmah dolazi po vas, siite i ekajte ga", ree Cynthia.
Zatekla sam mamu pred liftom.
"Izgleda da je lopov uao u kuu, mama", rekla sam. Tresle su mi se i ruke i noge, ali
to sam nastojala sakriti od mame.
"to kae?" upitala je mama. "Kako li je lopov uao u kuu? Kamo sree da je uao
dok Aylin nije bila u kui. Inae, ovjek se silno uplai."
Joea smo dugo ekale na glavnom ulazu. Zrak je bio leden, samo to se nismo
smrzle. Strahovala sam da se mama ne prehladi.
"Ti, mama, ui unutra, ja u ti javiti kada Joe stigne. Prehladit e se ovdje", rekoh.
"Pa zar taj ovjek ve nije krenuo. Sad e on doi", odgovori mama. ekale smo na
vratima vie od pola sata, tresui se od zime i nervoze. Napokon, u daljini se pojavio
njegov auto. "Molim te, mama, nemoj biti neljubazna, poslije e on svoj gnjev
iskaliti na teti. Nesvjesno emo njoj nanijeti zlo", rekoh dok je Joe pribliavao auto
ploniku.
"Prokletnik", procijedi mama.
Otvorila sam vrata i smjestila mamu straga. Ja sam sjela pokraj Joea.
"Ba kad sam bio na vratima ponovo su nazvali iz policije i zato sam zakasnio", ree
Joe. Nije zaustavljao auto, ili smo jo nekoliko stotina litara.
,,to je bilo, dragi? Je l' lopov uao u kuu?" upita mama.
Joe je parkirao auto pokraj puta, okrenuo se prema mami i vrlo smireno rekao:
"Aylin je mrtva."
(21. sijenja 1995., subota, mrtvanica opine Connecticut)
Praznoga pogleda Nesrin gleda svoju sestru iza staklene pregrade. Kao da joj je
odjednom odumrlo svih pet ula. Kao da su joj dali injekciju, pretvorila se u
bezosjeajnog, inertnog zombija. Ne plae, ne govori, ne osjea nita.
Umotavi je u bijelo platno, Aylin su poloili na ruiasti saten. Ruiasto i bijelo!
Boje koje simboliziraju istou, koje diu spokojem, sreom... Nesrin eli ostati tamo
satima i iznova preivjeti svaki dan, svaki sat koji je provela s njom, od onih
ankarskih noi, kada je saznala da je Aylin roena, kada ju je prvi put uzela u ruke.
Nikada nee zaboraviti sliku svoje sestre na stanici kada se za novogodinje praznike

vratila iz Dame de Siona. Jedna vrlo vitka i vrlo visoka djevojica. Na sebi je imala
ruiasti kaput, koji se lagano naslanjao na struk, bijele arape do koljena i lakirane
cipele. Od plave kose, koja se prelijevala u crveno, bile su ispletene dvije duge pletenice, njeno pjegavo lice od hladnoe je postalo sasvim bijelo... Kad je ovo dijete
odraslo i toliko se proteglo, pitala se. Tijekom jednog polugodita dogodila se
nevjerovatna promjena. Isto kao i u ovom trenutku, u ruiastom i bijelom, nevina i
krhka, stajala je u guvi koja se slijevala na peron, gledala je u svoju sestru koja je
izlazila iz vlaka. Nesrin je vrsto prigrlila i ljubila svoju sestricu. Zbog hladnoe
Aylinini obrazi bili su kao led.
"Moja mala sestrica, kako je brzo narasla", govorila je svojoj mami.
Nesrinino srce se nadimlje, nadimlje i pritie grudni ko. Njene krvave oi sasvim
su suhe. Toliko se isplakala u ova dva dana da vie ni jedna suza ne moe potei.
Moda je i umrla, a nije svjesna toga. Inae, kako se moe biti na nekom mjestu na
zemlji, ali istovremeno u nekoj drugoj dimenziji? Moe li se, trpei bol, spokojno
lebdjeti? Moe li se u isto vrijeme ivjeti i ovo vrijeme u kome se sada nalazimo, a i
ono otprije etrdeset godina?
Ovo je mrtvanica i ovdje je iznimno hladno. Iza stakla koje ju je dijelilo od Aylin,
stajala je na granici ivota i smrti, gledala u svoju sestru, njenu i lijepu poput cvijeta
koji se iznenada pojavio iz snijega, i kao neko udo osjeala neopisivo spokojstvo. U
sebi razgovara sa sestrom u bijelom, poloenom na ruiastom... Kao prije mnogo
godina, mala djevojica s pletenicama, na peronu ankarske stanice, promrzla od
studeni...
Nesrin se nadvija i naslanja svoje lice na obraz svoje sestre, hladan kao u ono davno
ledeno jutro.
"Aylin, kuda e, ne ostavljaj me?"
Aylin kao da se nasmijala svojoj sestri, da moe govoriti, rekla bi: "Priredila sam ti
iznenaenje, kao i uvijek..."
U ruke uzima duge sestrine pletenice, miluje njeno pjegavo lice, rukom prelazi po
debelim nitima njenog ruiastog kaputa, povlai njene bijele arape da joj noge ne
ozebu.
Aylinine usne se ne miu. Nesrin se naginje prema usnama da bi ula to joj govori.
"Ni sluajno ne ali za mnom, Nesrin", govori Aylin. "Oluja se smirila, ovdje je tiho
i spokojno. Koliko sam pri svemu tome bila umorna. Odmarat u se, hajde, ostavi me
vie."
Nesrin, koja stoji na rubu ivota i smrti, misli na godine u magli hladnoga
ankarskoga jutra, koraa kroz ivot ... Udaljavajui se od uspomena, sudara se s
bezvremenou u kojoj se nalazi. Koraa, dok u njenoj glavi prolijeu bezbrojna
pitanja na koja nije uspijevala odgovoriti... Na njenom dlanu tanana ruka njene male
sestre... Koraa... U galopirajuem Aylininom ivotu... sa sestrinim stremljenjima,
enjama, s njenim nostalgijama... uspjesima i s njenim bolima... koraa... s nekom
mevlevijskom glazbom u uima, Rumijevim polustihovima u srcu...
"Ne postoji u ovom oceanu ono to se zove smrt
Ne postoji ni beznadnost, ni melankolija, ni zebnja
Ovaj ocean ispunjen je beskrajnim voljenjem i ljubavlju Ovo je ocean dobrote,
velikodunosti."
KRAJ
By
Maya

* Turska imena i nazivi prilagoeni su izgovoru hrvatskoga jezika, (nap. ur.)