GORAN CUKOR

ADITIVNA PROIZVODNJA

RIJEKA, 2011.

SADRAJ
1. UVOD ............................................................................................................................... 3 2. STEREOLITOGRAFIJA ............................................................................................... 7 3. SELEKTIVNO LASERSKO SINTERIRANJE ........................................................... 9 4. PROIZVODNJA LAMINIRANIH OBJEKATA ....................................................... 11 5. TALOENJE RASTALJENOG MATERIJALA...................................................... 13 6. 3D PRINTANJE ............................................................................................................ 15 LITERATURA ................................................................................................................... 18

1. UVOD
Tehnologije izrade dodavanjem podrazumijevaju itav niz proizvodnih postupaka kojima se dodavanjem i vezivanjem materijala sloj po sloj (sl. 1.1) izrauju fiziki objekti direktno iz CAD (engl. Computer Aided Design) izvora podataka. Postupci izrade dodavanjem se bitno razlikuju od konvencionalnih postupaka izrade, npr. tokarenja i glodanja, kod kojih se objekti oblikuju mehanikim oduzimanjem (skidanjem) vika materijala.
Debljina sloja

Radni stol a) prije izrade b) nanos 1. sloja c) za vrijeme izrade d) nakon izrade

Slika 1.1. Izrada objekta dodavanjem materijala Do nedavno su se tehnologije izrade dodavanjem koristile samo za brzu izradu prototipova (RP engl. Rapid Prototyping), zatim i za brzu izradu alata (RT engl. Rapid Tooling), a posljednjih se godina sve vie etablira brza izrada funkcionalnih proizvoda (RM engl. Rapid Manufacturing). Danas se najee upotrebljava naziv aditivna proizvodnja (AM engl. Additive Manufacturing) koji ukljuuje sve tri prethodno navedene tehnologije. Metodologija svih procesa izrade dodavanjem je jednaka i sastoji se iz sljedeih osnovnih faza: stvaranje STL file-a iz 3D CAD podataka i podjela na slojeve: Raunalni model objekta se oblikuje pomou jednog od brojnih CAD softverskih paketa kao to su npr. I-DEAS, Catia, Solidworks, Pro/Engineer itd. Nakon toga slijedi konvertiranje u STL standardni podatkovni format koji predstavlja 3D povrinu nastalu kao sklop planarnih trokuta i podjela na slojeve (engl. slicing). 3

 stvaranje slojeva: Od najdonjeg prema najgornjem dok se ne dobije gotovi izradak (fizika interpretacija raunalnog modela). naknadna obrada izratka: Nakon stvaranja izratka s njega se uklanja zaostali, neeljeni materijal, te se brusi ili polira kako bi se dobilo eljeno stanje povrine. Aditivna proizvodnja se temelji na skoro svakom obliku poznatog materijala. Tekuine koje mijenjaju svoje stanje u kruto koritenjem svijetla (fotopolimeri) formirale su prvu generaciju praktinih strojeva (stereolitografija). Ubrzo su slijedile metode temeljene na vezivanju prahova (selektivno lasersko sinteriranje), ekstrudiranju termoplastika (oblikovanje taloenjem rastaljenog materijala), lijepljenju materijala u folijama (proizvodnja laminiranih objekata) i mnogi drugi. Aditivna proizvodnja u velikoj mjeri doprinosi proizvodnoj "filozofiji" saetoj u maksimi proizvoditi jeftinije, kvalitetnije i bre, budui da omoguuje viestruko skraenje vremena izlaska proizvoda na trite, smanjuje trokove usvajanja novog proizvoda (u nekim sluajevima sloenih dijelova i alata ak i do 60-80% [1]) i poveava kvalitetu izrade novog proizvoda. Ona je s obzirom na sloenost oblika, veliinu dijela i vrijeme izrade isplativija od usporedivih konvencionalnih proizvodnih tehnologija kada je oblik dijela sloeniji, manjih dimenzija i kada je potrebno izraditi vrlo sloene oblike u vrlo kratkom vremenu (sl. 1.2).
Trokovi Vrijeme

AM CNC glodanje VBO glodanje

Sloenost

Sloenost

Slika 1.2. Konvencionalna CNC tehnologija vs. aditivna proizvodnja (AM)

Aditivna proizvodnja se koristi u mnogim granama industrije. Sl. 1.3 [2] prikazuje koliki udio pripada pojedinoj grani. Vidljivo je kako najvei udio zauzimaju proizvodi za kupca (izrada cipela i tenisica za pojedinca, naoala, opreme za ronjenje itd.) i automobilska industrija (izrada dijelova dijelovi ovjesa, mjenjaka kutija, upravljaki mehanizam, spojke, izrada kalupa za odljevke od titana sloenih oblika itd., trkaih automobila i bolida Formule 1 te izrada dijelova za antikna vozila kojih vie nema na tritu). Nakon tih grana slijede medicina (izrada elemenata za ispravljanje zubi, slunih aparata, implantata itd.), strojogradnja, industrija zrakoplova i svemirskih objekata (izrada dijelova space shuttle-a i svemirskih postaja, borbenih zrakoplova F-18 i komercijalnih zrakoplova), akademske institucije, vojna industrija te ostalo. Vojna industrija 6,9% Akademske institucije 6,7%

Industrija zrakoplova 8,6%

Proizvodi za kupca 25,5%

Ostalo 8,7% Automobilska industrija 23,8%

Strojogradnja 9,6%

Medicina 10,1%

Slika 1.3. Zastupljenost aditivne proizvodnje u pojedinim granama industrije [2] Najzastupljeniji postupci izrade dodavanjem klasificirani su na sl. 1.4, dok su u tab. 1.1 dani okvirni podaci o cijenama ureaja (strojeva) za aditivnu proizvodnju [3].

AM POSTUPCI

Izrada prakastim materijalima

Izrada tekuim materijalima

Izrada vrstim materijalima

1 komponentni Selektivno lasersko sinteriranje

1 komponentni + vezivo 3D printanje

Lijepljenje Proizvodnja laminiranih objekata

Ekstrudiranje Taloenje rastaljenog materijala

Fotopolimerizacija

Stereolitografija + ostali

Slika 1.4. Klasifikacija najzastupljenijih postupaka aditivne proizvodnje Tablica 1.1. Okvirni cjenovni podaci o AM ureajima (strojevima) [3] AM postupci
Stereolitografija Taloenje rastaljenog materijala Proizvodnja laminiranih objekata Selektivno lasersko sinteriranje 3D printanje

Okvirna cijena ureaja (EUR)

150 000 390 000 x12 000 800 000 x26 000 100 000 150 000 800 000 x12 000 x65 000

2. STEREOLITOGRAFIJA
Stereolitografija (SLA engl. Stereolitography) je prvi AM postupak koji je razvijen 1986. u tvrtci 3D Systems (USA). Kod SLA postupka svaki se sloj izrauje tako da se skruuje samo onaj dio UV osjetljivog fotopolimera u tekuem stanju kojeg obasja voeni laserski snop. Kada se jedan sloj skrutne, radna platforma se za tu debljinu pomakne prema dolje. Sl. 2.1 prikazuje postupak stereolitografije, a tab. 2.1 prikazuje usporedne podatke nekolicine SLA strojeva [3].

Laser

Sustav zrcala

Za svaki se sloj radna platforma pomie prema dolje Posuda

Skrueni dio Potpornji Tekui fotopolimer Slika 2.1. Stereolitografija Tablica 2.1. Usporedni podaci za neke SLA strojeva [3]
Model Namjena Radna povrina (mm) Tip lasera Valna duljina lasera (nm) Izlazna snaga lasera (mW) Oekivano trajanje lasera (h) SLA 5000 Dijelovi velikih dimenzija 508 508 584 Nd: YVO4 354,7 216 5000 SLA 7000 Dijelovi velikih dimenzija 508 508 600 Nd: YVO4 354,7 800 5000 Viper si Izrada preciznih dijelova 250 250 250 Nd: YVO4 354,7 100 7500

Prednosti SLA postupka: I. visoka tonost 0,1 mm i dobra kvaliteta povrine

II. polu-prozirni materijali III. potpuna automatiziranost Nedostaci SLA postupka: I. ogranieni broj upotrebljivih materijala (samo fotopolimeri)

II. dijelovi slabijih mehanikih svojstava III. potrebni su potpornji koje naknadno treba ukloniti IV. esto je potrebno naknadno UV ovrivanje dijelova u pei V. fotopolimer je otrovan u tekuem stanju VI. relativno visoki troak u usporedbi s ostalim AM postupci (odravanje, ienje) SLA postupak se primjenjuje za izradu marketinkih prototipova, funkcionalnih prototipova, uzoraka za vakuum lijevanje itd. Kao materijali za izradu dijelova se koriste akrilne i epoksidne smole. Sl. 2.2 pokazuje neke primjere proizvoda izraenih
stereolitografijom.

Slika 2.2. Primjeri proizvoda izraenih stereolitografijom

3. SELEKTIVNO LASERSKO SINTERIRANJE

Postupak selektivnog laserskog sinteriranja (SLS engl. Selective Laser Sintering) patentiran je 1989. u USA. Kod SLS postupka laserski snop prolazi po sloju prakastog materijala prethodno rasporeenog preciznim mehanizmom za valjanje i grije ga na temperaturu neto niu od talita (temperatura sinteriranja) pri emu dolazi do selektivnog povezivanja estica prakastog materijala i skruivanja. Podloga izraivanog dijela potom se spusti za debljinu sljedeeg sloja i itav se proces sinteriranja ponavlja. Sl. 2.3 prikazuje SLS postupak, a tab. 2.2 prikazuje usporedne podatke nekolicine SLS strojeva [3].

Laser

Sustav zrcala

Valjak

Prah

Abrazi Dio

Za svaki se sloj klip pomie prema gore

vna suspen

Za svaki se sloj klip pomie prema dole Slika 2.3. Selektivno lasersko sinteriranje

Tablica 2.2. Usporedni podaci za neke SLS strojeve [3]

Model Radna povrina (mm) Debljina sloja (mm) Materijal EOS Eosint P395 340 340 620 od 0,06 do 0,18 Polimeri, metali Sinterstation Pro 230 550 550 750 oko 0,1 Poliamid, SandFormTMZr Sinterstation HiQ 381 330 457 oko 0,076 Poliamid, SandFormTMZr

Prednosti SLS postupka: I. dijelovi najboljih mehanikih svojstava u usporedbi s ostalim AM postupcima

II. mogua primjena irokog raspona materijala III. mogue je relativno kratko proizvodno vrijeme (priblino 25 mm/h) IV. nisu potrebni potpornji jer viak praha podupire objekt V. nije potrebno naknadno ovrivanje Nedostaci SLS postupka: I. loija kvaliteta povrine radi pojave otrovnih plinova tijekom sraivanja III. dijelovi su manje detaljni od onih proizvedenih SLA postupkom zbog visoke radne temperature i velikog skupljanja SLS postupak se primjenjuje za izradu funkcionalnih prototipova, kalupa za lijevanje, EDM elektroda, alata za injekcijsko preanje, tvrdih alata itd. Kao materijali za izradu dijelova se koriste prahovi od metala, keramike, poliamida, polistirena, polikarbonata, elastomera Sl. 2.4 pokazuje neke primjere proizvoda izraenih selektivnim
laserskim sinteriranjem.

II. pri koritenju nekih materijala (osobito plastinih) potrebna je zatitna atmosfera

Slika 2.4. Primjeri proizvoda izraenih selektivnim laserskim sinteriranjem 10

4. PROIZVODNJA LAMINIRANIH OBJEKATA

Postupak proizvodnje laminiranih objekata (LOM engl. Laminated Object Manufacturing) je razvijen u tvrtci Helsys, a prvi je stroj prodan 1992. Preko sustava upravljivih pominih ogledala (sl. 2.5) laserski snop izrezuje konturu objekta iz posebne vrste folije namotane na valjku. Nakon toga preko povrine folije prelazi zagrijani valjak koji aktivira vezivno sredstvo s njezine donje strane ime se izrezani sloj povezuje s prethodnim. Tab. 2.3 prikazuje usporedne podatke nekih LOM strojeva [3].

Lee

Laser

Pozicioniranje X-Y Zagrijani valjak Otpadni materijal Proizvod Platforma Folija

Valjak za namotavanje ostatka folije

Dostavni valjak

Slika 2.5. Proizvodnja laminiranih objekata

11

Tablica 2.3. Usporedni podaci za neke LOM strojeve [3]

Model Radna povrina (mm) Debljina sloja (mm) Materijal Solido SD300 Pro 330 250 350 0,168 SolidVC, rigid PVC LOM-1030 400 280 406 od 0,106 do 0,2 Papir, folija LOM SC800 600 600 600 od 0,178 do 0,356 Papir, folija

Prednosti LOM postupka: I. mogue su obrade glodanjem i buenjem kao u drvu

II. vrlo dobra i prihvaena tehnologija za modelare III. poslije 3DP najjeftiniji stroj u usporedbi s ostalim AM postupcima IV. nema unutarnjih naprezanja (laser ree samo konturu) V. pogodna za velike objekte Nedostaci LOM postupka: I. tonost u smjeru z-osi je manja nego kod drugih AM postupaka materijala) III. ako se koristi papir potrebno je naknadno lakiranje kako bi se izbjeglo upijanje vlage koje moe promijeniti dimenzije LOM postupak se primjenjuje od izrade kalupa za lijevanje do automobilske industrije itd. Kao materijali za izradu dijelova se koriste papir, metalne i keramike folije.
Sl. 2.6 pokazuje neke primjere proizvoda izraenih LOM postupkom.

II. ne mogu se izvoditi uplji objekti kao boce (ne moe se odstraniti viak

Slika 2.6. Primjeri proizvoda izraenih LOM postupkom 12

5. TALOENJE RASTALJENOG MATERIJALA

Prvi komercijalni sustav za taloenje rastaljenog materijala (FDM engl. Fused Deposition Modeling) je izveden 1992. Smatra se kako je to, nakon stereolitografije, najraireniji postupak. Na koloturi je namotana nit od polimernog materijala koja ulazi u mlaznicu za ekstrudiranje. Mlaznica je grijana tako da u njoj dolazi do rastaljivanja materijala. Cijeli proces nanoenja slojeva se odvija u komori u kojoj se odrava temperatura tek neto nia od temperature talita polimernog materijala. Sl. 2.7 prikazuje FDM postupak, a tab. 2.4 prikazuje usporedne podatke nekih FDM ureaja [3].

3-osni sustav s velikim brzinama

Nit

Zagrijana mlaznica

Platforma

Kolotura s niti

Slika 2.7. Taloenje rastaljenog materijala

13

Tablica 2.4. Usporedni podaci za neke FDM ureaje [3]

Model Radna povrina (mm) Debljina sloja (mm) Materijal Dimension SST 203 203 305 od 0,178 do 0,33 ABS Fortus 400mc 355 254 254 od 0,127 do 0,330 ABS, PC-ABS, PC, PPSF / PPSU, ULTEM 9085 Fortus 900mc 882 588 882 od 0,171 do 0,318 ABS, PC-ABS, PC, PPSF / PPSU, ULTEM 9085

Prednosti FDM postupka: I. brzo generiranje slojeva

II. naknadna obrada nije potrebna III. relativno niska investicija u ureaj kao i niski trokovi odravanja IV. materijali nisu otrovni Nedostaci FDM postupka: I. relativno mali broj komercijalno raspoloivih materijala

II. nuna je primjena potpornja III. neto loija dimenzijska stabilnost Kao materijali za izradu prototipova se koriste vosak, ABS, metakrilati. Sl. 2.8
pokazuje neke primjere proizvoda izraenih FDM postupkom.

Slika 2.8. Primjeri prototipova izraenih FDM postupkom 14

6. 3D PRINTANJE
Postupak 3D printanja (3DP engl. 3D Printing) razvijen je na MIT-u, USA, a prvi komercijalni printer se pojavio 1997. Kod 3DP postupka glava printera koja radi na ink-jet principu taloi vezivnu otopinu po sloju prakastog materijala prethodno rasporeenog preciznim mehanizmom za valjanje pri emu dolazi do selektivnog povezivanja estica prakastog materijala. Podloga izraivanog dijela potom se spusti za debljinu sljedeeg sloja i itav se proces ponavlja. Gotovi dijelovi mogu se dodatno zgusnuti i otvrdnuti odgovarajuom toplinskom obradom koja slui za uklanjanje veziva, prikazuje usporedne podatke nekolicine 3DP ureaja [3]. Vezivna otopina sinteriranje i infiltriranje s nekim drugim materijalom. Sl. 2.9 prikazuje 3DP postupak, a tab. 2.5

Glava printera s mlaznicom Valjak Prah

Dio Za svaki se sloj klip pomie prema gore

Za svaki se sloj klip pomie prema dole Slika 2.9. 3D printanje

15

Tablica 2.10. Usporedni podaci za neke 3DP ureaje [3]

Model Radna povrina (mm) Debljina sloja (mm) Materijal Z-Print 310 203 254 203 od 0,089 do 0,203 silikatni sadrasti prah Voxeljet VX500 500 400 300 od 0,1 do 0,15 prakasti plastini materijali Ex One R-1 50,8 38,1 50,8 od 0,05 do 0,2 nehrajui elik, bronca, zlato

Prednosti 3DP postupka: I. najbri AM postupak

II. niski trokovi materijala III. mogunost izrade dijelova i sklopova sastavljenih od razliitih materijala s razliitim mehanikim i fizikalnim svojstvima u jednom procesu printanja IV. mogunost izrade u bojama Nedostaci 3DP postupka: I. ograniene dimenzije dijela

II. naknadna toplinska obrada za uklanjanje veziva, sinteriranje i infiltriranje 3DP postupak se primjenjuje za vizualizaciju dizajna, izradu funkcionalnih prototipova, dijelova i alata. Kao materijali za izradu dijelova se koriste prahovi od plastomera, te metalni, keramiki i kompozitni prahovi. Sl. 2.10 pokazuje neke primjere
proizvoda izraenih 3D printanjem.

16

Slika 2.10. Primjeri proizvoda izraenih 3DP postupkom

17

LITERATURA
[1] LII, B.: Brza izrada prototipa i dijelova. Bilten Razreda za tehnike znanosti 2(1999)1: Okrugli stol Suvremeni postupci i proizvodne koncepcije, Zagreb, 14. svibnja 1998. / glavni urednik Dragutin Fle [2] FILETIN, T., KRAMER, I., ERCER, M.: Brza izrada konstrukcijskih dijelova i alata. FSB, Zagreb. [3] MARII, S.: Optimizacija tehnolokih procesa izrade biokompatibilnih dijelova. Disertacija, Tehniki fakultet Sveuilita u Rijeci, 2011.

18