Anali Dubrovnik 41 (2003): 243-258

243
Izvorni znanstveni rad UDK 811.163.42373.232.1-055.2(497.5 Dubrovnik) UDK 392.91(497.5 Dubrovnik) Primljeno: 24.10.2002.

ENSKI NADIMCI U STAROM DUBROVNIKU SLAVICA STOJAN

SAETAK: enski nadimci nemaju samo identifikacijsku funkciju ve pruaju i dodatne obavijesti o eni, zadirui u pitanje njezina zanimanja, seksualne reputacije, izgleda, karakternih osobina, te iskazujui miljenje drutvene sredine u formi trajne stigme. Nositeljice nadimaka bile su ene iz puka, najee one s drutvene margine, siromane, zaputene, zapale u duevnu i fiziku bijedu, osobito one koje su trgovale svojim tijelom. Ti nadimci vjerno odraavaju eninu ivotnu zbilju i njezinu poziciju u kontekstu obiteljskog i drutvenog miljea. Dok su mnogi muki nadimci postajali obiteljski, enski su najee prestali ivjeti s nestankom ena koje su ih nosile.

Imena puanki, iji je utjecaj u dubrovakom drutvu bio neznatan, pokriva dvoimenska formula sastavljena od osobnog imena i pridjevka koji sadri ime oca, mua (rjee brata) ili gospodara, primjerice: Anica Nikolina, Vica Vlahuina, itd. U maloj sredini iji je repertoar koritenih osobnih kranskih imena, bez obzira na razvijeni sustav tvorbenih formanata, bio relativno ogranien, dvolana imenska formula esto nije bila djelotvorna u ivotnoj svakodnevici Grada, jer nije mogla udovoljiti potrebama identifikacije enskih osoba.1 Da bi se podrobnije identificirale za njih se ponekad koristila i vielana imenska formula u kojoj se, uz muevo, moglo nai i ime gospodara: Stane, ena Matka Pinjate ili pak, Kata, tovijernarica Stjepana Clascija.
1

Mate imundi, Razvitak imenske formule u Hrvata. Onomastica Jugoslavica 9 (1982): 283-291.

Slavica Stojan, znanstveni je savjetnik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Adresa: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Lapadska obala 6, 20000 Dubrovnik.

244

Anali Dubrovnik 41 (2003)

Da je identifikacija ene i u tom sluaju ponekad bila oteana svjedoe primjeri vielanih imenskih formula: Marua ud. Curana Hungara de Bonacasa, ki Ruse aparice.2 U pojedinim primjerima, naime, osobno ime ene i njegov pridjevak nisu mogli udovoljiti potrebama identifikacije osobe. Stoga su pojedine ene stjecale vlastiti ili muev nadimak koji je, skupa s osobnim imenom, a esto i s drugim pridjevcima tvorio dvoimensku, pa i vieimensku formulu. Marija Kerubinica, ena Mata Kupeta, osuena je 9. srpnja 1679. na doivotni izgon u Apuliju, nakon to je prethodno bila izloena na sramnom stupu.3 U izvorima u kojima sam tragala (posrijedi su najveim dijelom zapisnici sudske kancelarije Kaznenoga suda u Dubrovniku u razdoblju izmeu 1600. i 1815. godine, sudske presude i manjim dijelom oporuke) imenskoprezimenska sintagma u ena vrlo je rijetka.4 ene su se najee identificirale osobnim imenom i imenom mua ili oca, gdjekad i uz naznaku njihovih zanimanja. Ponekad su se zvale po nadimku oca ili mua, ukoliko nisu nekom osobitou zasluile vlastiti nadimak.5 Obiteljskim nadimkom identificirana je, primjerice, Anka urova, koja ivi u Gradu, zvana Deranjina, koja je pokradena za vrijeme uskrsnih blagdana 1693. godine.6 Na isti je nain, po svoj prilici, poistovjeena i Rusa Milaica, koja je blizu Orlanda prodavala sir, ivi model dviju Drievih komedija.7 Na otoku ipanu sveenik Muratti zabiljeio je poslovicu: Tri Marinke, tri Jajinke, tri Koinice, tri Mrinice, dvanaest hudoba pakljenijeh. (Marinke su ene iz obitelji Kopori, Jajinke prema obiteljskom nadimku prezimena Muratti, Koinice su imale prezime Primi, a Mrinice su bile Mre).8

Testamenta de Notaria, ser. 10 (Dravni arhiv Dubrovnik, dalje: DAD), sv. 26, f. 20 (dalje: Test. Not.). 3 Criminalia, ser. 16, sv. 5, f. 1-2 (DAD, dalje: Crim.). 4 Anela Frani, Osobno ime u imenskoj formuli., u: Rijeki filoloki dani, sv. 2, Rijeka: Filozofski fakultet, 1998: 209-215. 5 Marina apalija, Nadimci Velog Drvenika. akavska ri 27/1 (1999): 73-79. 6 Lamenta del Criminale, ser. 50.3, sv. 33, f. 12 (DAD, dalje: Lam. Crim.). 7 Marin Dri, Djela, prir. Frano ale. Zagreb: Sveuilina naklada Liber, 1979. Rusa Milaica spominje se u komediji Venere i Adon u ovom izdanju Drievih djela na str. 323, a u komediji Dundo Maroje na str. 498. 8 Niko Kapetani i Nenad Vekari, Konavoski rodovi (Pi-). Dubrovnik-Zagreb: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2003. (u tisku): pod Primi.

S. Stojan, enski nadimci u starom Dubrovniku

245

Panju su mi privukli nadimci u arhivskim zapisima u kojima je enska identifikacijska sintagma, uz osobno ime, sadravala nenasljedni pridjevak nadimakog podrijetla. Za razliku od osobnog imena, enski nadimak izraavao je afektivnu, i to u najveem broju sluajeva pejorativnu znaenjsku vrijednost. Izmiljanje nadimaka bilo je bez sumnje alternativno sredstvo po kojem su se osobe mogle razlikovati u drutvu optereenom umnoavanjem osobnih imena, te obiteljskih imena i nadimaka. Nadimci su varirali svojim sadrajima od neutralnih preko onih pejorativnog znaenja do kominih (posljednje dvoje je moglo biti poistovjeeno) i groteskno-vulgarnih. Openito su smatrani djelotvornim sredstvom drutvene kontrole, jer su pogaali osobnost i na taj nain otkrivali kako odreenu osobu drutvena sredina vidi i prepoznaje.9 enski nadimci koji se susreu u dubrovakim arhivskim izvorima, kao i u literaturi, upuuju na to da su ih stjecale ene s drutvenoga ruba, marginalke, i to ponajvie one koje su bile zaposlene i svoj posao obavljale na javnim prostorima, na ulicama i trgovima Grada, kao slukinje, prodavaice, pekarice, podrumarice i sl., ili su pak bile prijestupnice poznate gradskim zdurima i esto nazone u kancelariji sudskog pisara kao sudionice kriminalnih radnji, razliitih gradskih skandala te ulinih svaa i prepirki. Osim odlazaka na misu ili ispovijed, ena je openito bila vidljiva u onoj mjeri u kojoj je njezin izlazak iz kue bio neizbjean za funkcioniranje obitelji. Njezino mjesto bilo je s unutranje strane kunih vrata, poslovi koje je obavljala iskljuivo kune naravi, to joj je odreivalo ulogu unutar privatnog, za razliku od mua koji je dijelio i javnu sferu ivota.10 Budui da je prisutnost mukarca u kui bila jamac enine asti i potenja, na ene koje su ivjele same gledalo se s nepovjerenjem, a pravna ogranienja osobne slobode i djelovanja pogaala su te ene u veoj mjeri.11 Ponekad je ena bila prinuena djelovati, potraiti kakvu zaradu kako bi prehranila obitelj. Kad bi, pak, otkrinula vrata i provirila iz prividne sigurnosti kunih zidova, ona je ve kroila u izazov, u situaciju u kojoj je mogla biti stigmatizirana kao ne9 Scott Smith-Bannister, Names and Naming Patterns in England (1538-1700). Oxford: Clarendon Press, 1997: 18-19. 10 Ute Karlavaris-Bremer, Identitet ena u bajkama - Pepeljuga i princeza, u: Simboli identiteta, ur. Dunja Rihtman Augutin. Zagreb, 1991: 90-95. 11 Zdenka Janekovi Rmer, Rod i grad. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1994: 126-127.

246

Anali Dubrovnik 41 (2003)

vjerna i porona ena, kao zla ena, svodilja, kradljivica, brbljavica, psovaica i slino. Usprkos toj injenici, u Dubrovniku, posebno u tijekovima gradskog ivota, susreemo ene u ulogama i relacijama izvan obiteljskoga ivota, iako je svaki javni posao (trnice - pekarice i prodavaice kruha, tovijernarice, prodavaice ulja, leda, zeleni, koraljarice, pralje na javnim fontanama, brodarice itd.) enu dovodio u situaciju da bude prozvana kao ona kojoj je to samo krinka iza koje se dopunski bavi jo i prodajom vlastita tijela, ili je pak smatrana svodiljom (rofijana).12 Zaraivanje za ivot nuno je, dakle, vodilo suprotstavljanjima standardu o enskoj kreposti, pa su stoga i nadimci, koje su stjecale kao sudionice zbivanja u gospodarskom ivotu Dubrovnika, najee imali agresivan ili u najblaem obliku ironian karakter. Dnevni ivot zaposlenih ena u Gradu, koje su redovito pripadale siromanom donjem sloju drutva, bio je vie izloen javnosti nego ivot ena u ruralnim zonama ili pak onih gradskih ena koje su se kod kue samo brinule za svoju obitelj. Izloenost javnosti, ak i u situacijama kad su radile sa svojim muevima u trgovinama i obrtima, a osobito kad su same ili pak s drugim enama i mukarcima ulazile u poslove, esto u neformalnu, polulegalnu praksu, nadoknaujui nedostatak kvalifikacija snagom i hrabrou, stavljala ih je u neugodne situacije, razmirice, napade i tue, pa i u sudske procese s neizvjesnim posljedicama za eninu ast i egzistenciju.13 Za razliku od brojnih motivacijskih skupina jednostavnih i vieslonih enskih osobnih imena koje susreemo u Dubrovniku i njegovoj neposrednoj okolici, enski nadimci su semantiki najee uvjetovani ivotnom situacijom: poslom koji je obavljala, ponaanjem ili izgledom ene. Njihova znaenja, izravna ili ironizirana, odnosno metaforina, mogu se podijeliti u one koji aludiraju na eninu seksualnu poronost, na brbljavost, sklonost piu, prljavtinu, prodrljivost, izgled, naputenost po roenju i sl. i na nadimke koji imaju funkciju topikih ili uslunih pridjevaka. Usluni nadimci najee nisu emotivno obojeni ve jednostavno oznaavaju enino zanimanje, poput sljedeih primjera: Anica Butigarica (30. 4. 1745.),14 Katarina Ledarica
Nenad Vekari i dr., Vrijeme enidbe i ritam poroda. Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2000: 109. 13 Monica Bolufer Peruga i Isabel Morant Deusa, On Womens Reason, Education and Love: Women and Men of the Enlightenment in Spain and France. Gender & History 10/2 (1998): 183217. 14 Crim. sv. 6, f. 217.
12

S. Stojan, enski nadimci u starom Dubrovniku

247

(17. 7.1699.),15 Katarina Luina, zvana Uljarica (7. 11.1672.),16 Mada eljarica (4.7.1783.),17 Kata Klobuarica (20.10.1789.),18 Anica Trgovevica (24.4.1669.),19 itd. Ima i primjera kad je usluni nadimak asocijativno povezan sa eninim poslom: Kata Luina zvana Zeljenka bila je travarica.20 Nadimak podrumarice Kate Kapiljerice (28.4.1793.) po svoj prilici aludira na nain pruanja usluge (kapanje pia), pri emu su se konzumenti osjeali prikraenima, pa taj usluni nadimak ima ironino znaenje.21 Marija Bahurina bila je bez sumnje bahorica, a njezin je nadimak imao, zbog nekog razloga, augmentativnu formu.22 Takva percepcija enskih nadimaka nazire se i u knjievnosti. U komediji Skup Marin Dri podario je ime (nadimak) Variva domaici naslovnog junaka koja skrbi za prehranu obitelji i oajna je to zbog krtosti gospodarove moraju gladovati (nasuprot njoj, Omakala omae, ali zbog represija mora bjeati od gazdarice, a Mrva po svoj prilici ivi od mrvica), dok pedant preodjeven u vjeno zaposlenu godinicu nosi ime Oposlovnica.23 Iskljuivo su u slubi lake identifikacije i enski nadimci u obliku topikih pridjevaka. Svjedokinja u jednom sudskom procesu 15. rujna 1768. godine bila je Mare Antunova zvana Vlahinjica.24 Slini su primjeri Anica s Pijaviina (30.10.1789.),25 Goe Vlahinja (8. 6.1798.),26 itd. Topikih enskih pridjevaka nai emo i u literaturi. Moda je u tom smislu najpoznatija Drieva kurtizana Laura, koju naijenci spominju kao Mandu Krkarku.27 Nadimke su esto nosile ene koje su na ulicama i trgovima Dubrovnika obavljale posao pekarice i prodavaice kruha. Njihov posao zahtijevao je, uz
15

Lam. Crim. sv. 41, f. 156. de intus et de foris, ser. 53, sv. 70, f. 36 (DAD, dalje: Lam. In. For.). 17 Lam. Crim. sv. 180, f. 153. 18 Lam. Crim. sv. 192, f. 195. 19 Lam. In. For. sv. 67, f. 182. 20 Lam. Crim. sv. 35, f. 68. 21 Lam. Crim. sv. 200, f. 131. 22 Test. Not. sv. 54, f. 41. 23 M. Dri, Djela: 537, 661, 761, 658. 24 Lam. Crim. sv. 151, f. 75. 25 Lam. Crim. sv. 192, f. 202-203. 26 Lam. Crim. sv. 211, f. 20. 27 M. Dri, Djela (Dundo Maroje): 339, 369.
16 Lamenta

248

Anali Dubrovnik 41 (2003)

poduzetnost i spretnost, da dou do dobrih sastojaka za svoje proizvode i umjenost u pripravi tijesta i peenju, te izravni kontakt s brojnim kupcima koji su ih nesmetano promatrali dok su mijesile tijesto na otvorenom, izvijajui tijelo, a potom zarumenjene i znojne prodavale svoj topli mirisni proizvod koji je podizao eluanu kiselinu esto gladnim prolaznicima. Zvali su ih trnice. Budui da su najuspjenije mogle utoliti glad dubrovakog puka, prolaznika kroz Grad, pa i dubrovake gospode, njihova uloga je bila prevana u svakodnevici gradskoga ivota. Imale su stoga i pripadajuu ulogu na sveanosti u povodu blagdana sv. Vlaha, kada su pred Dvorom u prisutnosti kneza izvodile ples.28 Nosile su zastavu i dvije gostarice, jednu punu vina a drugu ulja, dva kolaa i vijence soiva, a na glavi koi i u njemu pogau i maslinovog granja.29 Trnice se zato spominju i u djelima dubrovakih knjievnika, a neke od njihovih nadimaka prepoznajemo u zapisnicima sudske kancelarije. O ivotu dubrovakih trnica i njihovu svakodnevnom poslu osobito realistino govori jedna maskerata iz 17. stoljea, spominjui nadimke triju trnica, kao i nadimke nekolicine barabanata koji su im ucjenama zagoravali ivot.30 Pjesma vjerno oslikava ambijent gradskog sredita iz toga vremena, prikazujui potanko u emu je bio sadraj rada jedne trnice i pruajui kao primjer dobrih trnica Naimoku, eljupau i Loiicu. Nika Naimoka spomenuta je po prvi put u knjigama sudske kancelarije 9. prosinca 1636. godine, i to zasigurno kao mlaa ena, jer joj je stanoviti Nikola Nikole kouhara predbacio tom prigodom da ima ljubavnika i da je bila na kari, to je bila osuda predviena za ene koje su pole po zlu putu.31 Nika je u to vrijeme ve bila udovica stanovitog Petra Petnjiia i majka samo jednog djeteta, sina Marka, koji je kasnije postao fratar. etiri godine kasnije, 15. prosinca 1640. godine, Nikola Ventura napao ju je akama, kako su posvjedoili brojni svjedoci: Tomua, njegovateljica bolnice na Pilama, plemii Sebastijan Pavlov Gondola, ivo Matov Resti i drugi oevici.32 Marica Paskojina s Koloepa vrijeala je 13. svibnja 1641. godine Niku Naimoku optu-

Francesco Maria Appendini, Notizie istorico-critiche sulle antichit, storia e letteratura de Ragusei. I, Ragusa: Antonio Martecchini, 1802: 170. 29 Josip Onyszkiewicz, Slike iz dubrovake prolosti. Dubrovnik: Dubrovaka hrvatska tiskara, 1906: 3. 30 Dragoljub Pavlovi, Dubrovaka poezija. Beograd: Prosveta, 1963. 31 Lam. In. For. sv. 35, f. 146, 147. 32 Lam. In. For. sv. 40, f. 95.

28

S. Stojan, enski nadimci u starom Dubrovniku

249

ivi je da je kurva, a Nikinu sinu naruila ast kleveui ga da kurve dri po kui.33 Ponovno susreemo Niku Naimoku na sudu 23. veljae 1644. godine, jer joj je stanovita Kata iz upe ukrala dva komada tele i jednu kou dok je ona spavala. Viekratna pojava Nike Naimoke u Kaznenome sudu govori prije svega o svijetu kojemu je ta ena pripadala. Njezin nadimak (prema tal. luda roena) svakako tumai odnos izmeu nje i onih s kojima je svakodnevno komunicirala prodavajui kruh na jednom od sredinjih mjesta u Gradu. No, jedna je injenica neprijeporna: Nika je usprkos svojoj svadljivosti, agresivnom ponaanju (zbog kojeg je moda zasluila svoj nadimak) i upitnom moralu uspjela kao samohrana majka podii svoga sina, a vjetinom ruku i svladavanjem tehnologije pripravljanja kruha stekla reputaciju jedne od najboljih dubrovakih trnica. To potvruje i Nikin testament sastavljen 22. travnja 1648. godine u Dubrovniku, u vrijeme kad je, iako u starijoj ivotnoj dobi, bila jo uvijek fiziki snana, bistra uma i dobra zdravlja. Tri stranice sitno ispisane notarskom rukom svjedoe da je udovica Naimoka bila vrlo imuna ena. Jedincu sinu fra Marku, upniku s Koloepa, kojeg naziva svojim duhovnim ocem, ostavila je tisuu dukata da joj govori tri mise sedmino, a s ostalim novcem, deponiranim u devet rimskih banaka, mogao je slobodno raspolagati. Sve nekretnine Nika Naimoka podijelila je dubrovakim samostanima: kuu na Koloepu, u Gornjem elu, ostavila je dominikanskom samostanu u Gradu i franjevcima s Dakse po pola. Nakit je podarila franjevakom samostanu u Dubrovniku. Spominje zlatni lanac s dodatkom od emajla, za koji tvrdi da vrijedi sto dukata, kao i etverostruki zlatni lanac sa srebrnim kriem. Zlatninu je eljela da bude poloena na franjevaki oltar s relikvijama. Moda je doista pustopaan ivot u mlaim danima progonio Niku u starosti, pa je obvezala i franjevce da joj govore dvanaest puta godinje tihu, a o sv. Jurju jednu pjevanu misu. Dio imovine ostavila je potom samostanu dumana sv. Klare i bolnici za siromane koja se nalazila na Pilama.34 Uz Naimoku, najpoznatije trnice u vrijeme nastanka spomenute pjesme bile su eljupaa i Loiica. Pjesnik ih spominje prema njihovim nadimcima, bez osobnih imena, pa ih nije bilo mogue pronai u arhivskim dokumentima, iako su vjerojatno i one bile stvarne osobe iz ivotne svakodnevice Grada. Nadimak eljupaa ima pejorativni oblik prema nazivu za eljust, a zasigurno je aludirao na eninu brbljavost, odnosno viku kojom je tjerala
33 34

Lam. In. For. sv. 41, f 3. Test. Not. sv. 64, f. 151-153.

250

Anali Dubrovnik 41 (2003)

nepoudne kupce i kradljivce.35 Nadimak tree trnice deminutivni je oblik imenice formirane prema glagolu loiti, a nastao je moda u svezi s tehnologijom peenja kruha dotine trnice, koju je pjesnik pohvalio, a enu podario jo i atributom famoz(n)a. U jednom je sudskom procesu svjedoila ena koju su povremeno zapoljavale dvije trnice: Mande Kogrica i Mada Smrdunica (aluzija je na smrad, to je svakako bila negativna reklama za njezine pekarske proizvode).36 Sumnjam da me zovete to sam trnica hodila mljet kad bi me poiljali i hodila bih mljet u Rijeku a zimi u upu i to jes hodila sam mljet Mandi Kogrici i Madi Smrdunici koja Mada sve bi me zaklinjala da jom meljem na krn i koja bi mi nareivala da jom sitno meljem anci kad bi koji star reenom Kogrci samljela na krn i kad bi to ona viela, sve bi me karala, ti si ono mahnito samljela bivi to ne komporta trnicam, er kad se melje sitnije izlazi gori kruh, ma ga bude vee i kruh bude crn er muka uzbude privita. Anica Kruonjica svjedoila je na sudu 27. oujka 1690. godine. Nije poznato je li i ona bila jedna od dubrovakih trnica kako bi se dalo zakljuiti prema njezinu nadimku.37 Tri godine kasnije, 28. sijenja 1693. Anica Kruonjica kanjena je na 4 godine izgnanstva iz Dubrovake Republike.38 I nadimak trnice mogao je biti iskljuivo uslune naravi bez ironijskih naznaka (Stane Pearica).39 ene koje su se neskriveno bavile prostitucijom i svodnitvom ili su, pak, bile sumnjiene da se time bave esto su nosile razliite nadimke. Osobitost je tih nadimaka asocijativnost i aluzivnost, nerijetko i vulgarnost, a imali su snaan stigmatizacijski karakter. enska ast bila je varijabilna kategorija, a pravila puke drutvenosti doputala su druenje potenih ena s onima koje su posrnule. Stanovi prostitutki bili su u razliitim dijelovima Grada, ivjele su u neposrednoj blizini obitelji uredna ivota, koje su strepile da ih ne okrzne peat prostitucije, da se ne zarazi njihovo zdravo obiteljsko tkivo. Prisutnost javnih ena u susjedstvu bila je, naime, stalna opasnost za dobre glasove njieljupaa prema eljup, eljupine odnosno eljust, kako navodi Rjenik JAZU, sv. 1, ur. uro Danii, Zagreb, 1880-1882: 932. 36 Diplomata et Acta, ser. 76, 18. st., sv. 3397, br. 42 (DAD). 37 Lam. Crim. sv. 28, f. 32. 38 Crim. sv. 5, f. 123. 39 Lam. Crim. sv. 156, f. 48.
35

S. Stojan, enski nadimci u starom Dubrovniku

251

hovih keri, ali i za dovoenja u napast mueva i sinova u obitelji. Tako je nadimak u tim sluajevima ostavljao trajni biljeg na eni koja ga je stekla i bio opomena svima onima koji su joj se na bilo koji nain mogli pribliiti. Marija Stjepanova zvana Puljizica vrijeala je 12. listopada 1674. godine javno ivu urovu, tovijernaricu vladike Marije, udove Vladislava Menze (knjievnika).40 Nadimak Puljizica referira na izgnanstvo u Apuliju, na koje su osuivane ene u najveem broju sluajeva zbog nemorala, ali i zbog krae. Anica Puljica spominje se kao svjedokinja na sudu 24. svibnja 1689. godine.41 Mara urova zvana Pariinka s Mljeta (ovdje je aluzija na seksualne odnose sa strancima, odnosno Francuzima, koje su u Dubrovniku ponekad nazivali Pariini, a postojalo je i obiteljsko ime Pariin), tuila je 28. srpnja 1717. Nikoletu Radovanovu, slukinju sveenika Petra Ricciardija, koja ju je molila da joj uzme jednu djevojicu od 2 godine i odgoji je. Ona je rekla da e je uzeti ne samo kao slukinju, ve kao vlastito dijete. I ostala je kod nje vie godina, a onda se tuena pojavila i otela joj djevojicu.42 Mara Pariinka s Mljeta osuena je 30. prosinca 1720. na doivotno izgnanstvo u Apuliju zbog nemorala. Prethodno je prola sramotnu ophodnju na magarcu, bila izloena za puni sat na sramnom stupu, ali je ipak pomilovana na samo 10 godina egzila.43 Vjerojatno se antitezom posluio tvorac nadimka kad je Mariju, slukinju Ane, ene Ivana Radova Kotla, osuenu na est mjeseci zatvora, koja je potom pomilovana, nazvao Madalena.44 Ili: Lucija Nikolina, zvana Reverenda,45 raspitivala se 1673. godine u forestjera bi li je tko uzeo za dojilju.46 Meu domaim ljudima Lucija Reverenda nije mogla dobiti posao, jer je bila na loem glasu kao kradljivica.47 Da je doista rije o osobi poznatoj u skandaloznoj praksi dubrovakog ivota potvruje i injenica da je stavljena u
Lam. In. For. sv. 73, f. 68. Lam. Crim. sv. 29, f. 93. 42 Lam. Crim. sv. 68, f. 82. 43 Crim. sv. 16, f. 124. 44 Crim. sv. 6, f. 155. 45 enama je esto bila upuivana uvreda kurvo, s atributom koji je oznaavao sveeniki odnosno redovniki status, poput primjerice popovska kurvo. U tom sluaju sintagma je, uz uvredu eni, sadravala bezbonitvo i prezir prema instituciji Crkve. 46 Lam. In. For. sv. 71, f. 32. 47 Miroslav Panti, Susret s prolou. Beograd: Prosveta, 1984: 219, 220.
41 40

252

Anali Dubrovnik 41 (2003)

komediju. Ta ena s ruba dubrovakog drutva viekratno se spominje u onu Funkjelici kao majka Reverenda, zacijelo zbog posla hraniteljice gradske dojenadi.48 Sudska praksa svjedoi da joj je, nakon to je ukrala dva prstena u kui kapetana Luka Tripunova Marinovia, izreena presuda doivotnog izgona iz Grada 30. travnja 1681. godine, ali joj je poslije est godina progonstva kazna bila oprotena. Pored antiteze, pri kreiranju nadimaka koriste se metaforini i alegorijski izrazi, osobito kad su posrijedi bile ene iji moral nije uivao povjerenje ire drutvene zajednice, susjedstva, ponekad ni vlastite obitelji. Stonski kova Toma nazvao je stanovitu Peru Perlicu putanom 1581. godine. Marija, ena Anela postolara, zvana Ljepirica, kanjena je 28. oujka 1683. godine kaznom sramotne ophodnje na magarcu po gradu, izlaganjem na berlini, te s 25 udaraca biem, igosanjem sramnim igom na elu i odsijecanjem nosa i uiju. Njezina sestra Jaka kanjena je neto blae, samo s 25 udaraca biem i izlaganjem na sramnom stupu. Izgleda da je, osim sklonosti prostituciji, bila i kradljivica.49 Marija Nikolina zvana Mineta osuena je 31. srpnja 1684. na izgnanstvo u Apuliju na dvije godine, ali je prethodno morala platiti Filipu Santoliju sve to mu je ukrala.50 Anica, ki Ivana Demovia zvana Konerica, osuena je 6. lipnja 1738. godine na zatvorsku kaznu zbog skandaloznog ivota s oenjenim ovjekom Petrom Budiem.51 Aluzivne nadimke imale su i dubrovake svodilje. Kata upelka i Marija Beskue pokuale su 27. oujka 1690. godine iskoristiti djevojku koja je boleu bila privezana za postelju, u vrijeme odsutnosti njezine majke Mandaljene Radove. Iako je punih pet godina leei bolovala, uspjela je vikanjem potjerati dva forestjera koja su joj svodilje uvele u kuu. Saznavi to su joj spremale keri, majka je potraila svodilje da se s njima razrauna, ali su je one istukle i iupale joj kosu. Na sudu su o ovom
48 Slavica Stojan, itelji Stona i Malog Stona u Malahnoj komediji od pira Antuna Sasina. Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU 28 (1990): 183-192. 49 Ukrala je prase Jakovu Nataliju (Crim. sv. 5, f. 24), pokrala stvari Juniju Gabrijelovom Cervi (Crim. sv. 5, f. 25). 50 Crim. sv. 5, f. 46-47. 51 Lam. Crim. sv. 93, f. 1-5, 49-51, 66.

S. Stojan, enski nadimci u starom Dubrovniku

253

sluaju svjedoile tri dubrovake marginalke sa svojim narativnim nadimcima: Marija Kerubinica, Anica Kruonjica i Anka Mrnareva.52 Marija Maganjana (prema tal. magagnare, pokvariti), butigarica, drala je, kao mlada ena, 1732. godine trgovinu nasuprot ulici od Petilovrijenaca.53 Nadimak sadri prezir koji je uivala ta ena u svojoj sredini. Pretukao ju je Marko Rore 1759. godine i zbog toga bio osuen na 20 dana zatvora i plaanje svih trokova sudskog postupka i Marijina lijeenja u bolnici.54 Agresivnou i prostotom zvue pojedini enski nadimci. Imam ti kuom i ivotom privratiti Marene Buzarade rofijano! prijetio je 19. kolovoza 1677. Peri Jakobovoj iz Roata Jakob Sinkov iz ajkovice. 55 Kata, ki Pera Radovca, a ena Petra Nikolina Veselia, spominje se prilikom roenja sina Petra 1711. godine s nadimkom Vraja Guzica.56 I nadimci prostitutki koje pronalazimo u literaturi dubrovakih pisaca mogu varirati od agresivnih pridjevaka do alegorijskih pojmova. U Noveli od Stanca Dri spominje imena i nadimke nekoliko dubrovakih prostitutki na elu s batesom Pavicom koja penga lica: Perlica, Kitica i Propumanica (prema tal. profumo, miris).57 Prostitutka Anica Moemua (majmunica), koju njezina svodilja Milica naziva moja perliice (antiteza vezana uz pojam biserne bjeline odnosno istoe rado je koritena prilikom stvaranja nadimaka prostitutki), prikazana je u komediji Beno Poplesija ili Komedija nazvana Robinja sa stanovitom simpatijom, kao osoba koja trai iskrenu i stvarnu ljubav u ivotu.58 U anonimnoj komediji Starac Klimoje spominje se kurtizana Mare Slavic (slavuj), najfamoznija kurva koju ima Dubrovnik.59 Slukinja problematina morala u Putiinoj komediji nosi ime (nadimak) Drpa.60
Lam. Crim. sv. 28, f. 32. Lam. Crim. sv. 94, f. 93. 54 Crim. sv. 7, f. 86. 55 Lam. Crim. sv. 12, f. 89. 56 N. Kapetani i N. Vekari, Konavoski rodovi (Pi-): (pod Veseli). 57 M. Dri, Djela: 304. 58 Milan Reetar, etiri dubrovake drame u prozi iz kraja XVII. vijeka. Knj. 6, Beograd: Srpska kraljevska akademija, 1922: 133. 59 Starac Klimoje. Komedije 17. i 18. stoljea. Pet stoljea hrvatske knjievnosti, sv. 20, ur. Marko Fotez. Zagreb: Matica hrvatska-Zora, 1967: 206. 60 Antun Ferdinand Putica, Ciarlatano in motto. Komedije 17. i 18. stoljea. Pet stoljea hrvatske knjievnosti, sv. 20, ur. Marko Fotez. Zagreb: Matica hrvatska-Zora, 1967.
53 52

254

Anali Dubrovnik 41 (2003)

Kao to su nadimci prostitutki i svodilja, uz identifikaciju, bili iskljuivo u funkciji stigme, tako su nadimci kradljivica znaili stanovito upozorenje graanima, osobito u za Grad tekim vremenima neimatine i stalne opasnosti od gladi, bolesti i pljake. Poznate dubrovake kradljivice bile su Marija Vlahinja, zvana Becca Sporca, i njezina ki Marija. Obje se spominju 29. listopada 1725. godine, a pojedinano i u drugim prigodama.61 Nadimak Becca Sporca govori o preziru koji je u svojoj sredini uivala majka (pa uz nju i ker kao pomagaica), a zasluila ga je provjerenim sklonostima krai i drugim oblicima nemorala. Znalo se u Gradu da je kradljivica i Kate, ki Ivana Krivovrata, soldata, zvana Divnica (nadimak je bez sumnje antitetinog karaktera). Osuena je jednom prigodom na petnaest dana zatvora i da vrati sve to je ukrala jednoj picokari (zlatni nakit).62 Brbljavost ena smatrana je velikom manom, osobito kad joj je bilo pridrueno temperamentno reagiranje i estina u vladanju. Stoga su takve ene nazivane razliitim, obino alegorijskim (ivotinje, ptice i stvari koje bruje i zvrndaju, odnosno onomatopejski pridjevak) ili aluzivnim (usna upljina) nadimcima. Mandaljenu Franovu zvanu Zvroka pretukao je 26. srpnja 1717. godine Trojan, sin Marije Kukavice kod koga je dola kupiti za gro ulja.63 Nika Matkova iopa pokradena je 13. veljae, 1697. godine.64 Katarina Petrova, dojilja u Bolnici od milosra na Pilama, svjedoila je 9. oujka 1674. godine da je desetomjesena djevojica, koju je bacio niz meu Cvjetko Petrov Prukat iz Petrova Sela, ve bila mrtva kad ju je donijela u bolnicu majka Jele Gubica iz Petrova Sela.65 Ivan Stoja, vojnik, tuio je 20. svibnja 1778. Mariju, enu Pavla Senka, i njezine dvije slukinje, koje su mu gaale djecu kamenjem u kui, a meu svjedocima na sudu je nazoila i Mara Kikiriica (prema tal. chicchirichi glasanje pijetla).66

61 62

Lam. Crim. sv. 78, f. 28. Crim. sv. 6, f. 190. 63 Lam. Crim. sv. 68, f. 87. 64 Lam. Crim. sv. 38, f. 29. 65 Lam. In. For. sv. 72, f. 90-97. 66 Lam. Crim. sv. 169, f. 49.

S. Stojan, enski nadimci u starom Dubrovniku

255

S Petrom Periem iz Brodaca, osuenim na dvije godine veslanja na mletakoj galiji, dospije li u ruke pravde, kanjena je 1783. i Maria uupia na kaznu od mjesec dana zatvora.67 eninom izgledu doprinosila je prije svega duga zdrava kosa, obino svijena u pletenicu. Odsjei eni, osobito mladoj djevojci pletenicu bilo je ravno obeaenju. Zato i nije udo to se podrugljivi nadimci vezani uz ensku pojavu vrlo esto odnose na izgled enine kose. U jednom dogaaju sudjelovala je 17. lipnja 1673. godine Marica, zvana Kusanica, tovijernarica.68 Na neurednu kosu upuuje nadimak ve spominjane Kate upelke.69 O upelkinom upitnom moralu svjedoi kazna od tri mjeseca zatvora, kojoj je prethodila sramotna ophodnja na magarcu, pola ure izlaganja na stupu sramote i 25 udaraca biem.70 Na izgled ene odnosi se i nadimak stanovite Lucije Sambrailo, upke iz Postranja, zvane eanka. U svojim romansiranim prikazima pada Dubrovnika tu zbiljsku osobu suvremenog ivota spominje nekoliko dubrovakih pisaca (Ivan Stojanovi, Lujo Vojnovi, Josip Bersa) kao gnjevnu enu koja je javno iskazivala prezir prema vlasteli lojalnoj novim politikim okolnostima austrijske vlasti. Stojanovi tvrdi da je vikala za njima: Hodte, hodte, izdajice Dubrovnika i sv. Vlaha!71 Stane, zvana Beznoga, roena Vlahinja, nastanjena u Cavtatu, ovako se branila 7. veljae 1727. godine od optube da je izvrila edomorstvo: Rekli su da sam dijete uduila, ma nijesam Gospodo zaisto, i za sve da sam sada bila brea, ali sam i od prije raala vee puta i sve sam djecu posilala na sveto krtenje i na ospedo i to mi je slijedilo od prije za est puta i sve sam plaala ko mi je nosio reenu djecu e valja na ospedao, kako imam dosta svjedobe...72 Prodrljivost i pijanstvo mogli su biti oproteni mukarcima, ali ne i enama. Anica Pavlova, zvana Bria (tal. pjandura) osuena je 29. lipnja 1675. godine na javni rad u trajanju od mjesec i pol dana ili tri mjeseca zatvora (to je
Crim. sv. 8, f. 125, 125. Lam. In. For. sv. 71, f. 64. 69 Lam. Crim. sv. 38, f. 29. Kata upelka pokrala je Niku Matkovu iopu 13. veljae, 1697. godine, a bile su prijateljice jo od vremena trenje. 70 Crim. sv. 5, f. 169. 71 Ivan Stojanovi, Povjest Dubrovake Republike. Dubrovnik: Izdanje i naklada Srpske dubrovake tamparije A. Pasaria, 1903: 277. 72 Lam. Crim. sv. 79, f. 80-81, 82-84, 85-90, 91-94.
68 67

256

Anali Dubrovnik 41 (2003)

vrijeme kad se gradi nova katedrala i popravlja u potresu oteeni Kneev dvor).73 Anica Magnatutto pretuena je 19. veljae 1759. pred bolnicom na Pilama.74 Njezin nadimak sadri dvostruko znaenje: prodrljivost i neizbirljivost u konzumiranju jela, dakle ivotinjska svojstva. Vie na kaznu sramoenja, tzv. moricu, koja je bila ukorijenjena na dubrovakom selu, nego na vjetiarstvo (mora) podsjea nadimak Anice Morice iz Rijeke dubrovake 1719. godine, iako je Moro funkcionirao i kao obiteljski nadimak.75 Trolanom formulom kao Anica Ivanova zvana Morica iz Omble spominje se ista ena u jo jednom sudskom postupku.76 Na sumnjive okolnosti podrijetla upuuje enski nadimak Spurta. Mada Vlahova zvana Spurta (prema lat. espurius, izloenik, nahod) svjedoila je 12. studenog 1692. u kaznenom postupku zbog krae u ruevinama nakon potresa.77 Anica Draina, zvana Spurta, u vie je navrata vrijeala svoje susjede, djevojke Paulu i Lukreciju, keri pok. Nikole Klepenca: Kurve stare nee, nevaljate, ve ste stare... vi ste to i ja, nijeste nita bolje od mene, kurve, zabite mi nos...78 U Apuliju je zbog sklonosti kraama bila prognana 15. travnja 1742. godine Jela Spurta, slukinja Stane, ene Matka Mihova s Petrova Sela.79 Blagi ironijski karakter imaju sljedei enski nadimci: Gospodarica Kata Snovalja pretukla je svoju slukinju Anicu Tomaevu iz Luke ipanske 13. veljae 1722. tako da joj je ispala kurelica iz glave.80 U sluaju ubojstva kouhara Nikole Drvenice 12. svibnja 1732. godine oko 9 sati uveer svjedoila je njegova susjeda Klara Nedostavka.81
Crim. sv. 5, f. 1. Lam. Crim. sv. sv. 132, f. 47. 75 Lam. Crim. sv. 71, f. 169. Usp. Nella Lonza, Pod platem pravde. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1997: 164. 76 Lam. Crim. sv. 57, f., 78. 77 Crim. sv. 5, f. 172, 174. 78 Lam. In. For. sv. 57. f. 15-16,21. 79 Crim. sv. 6, f. 203. 80 Lam. Crim. sv. 73, f. 31. 81 Lam. Crim. sv. 84, f. 73 (nedostavati, isto to i nedostajati, prema Stulliju).
74 73

S. Stojan, enski nadimci u starom Dubrovniku

257

Upravo zbog svojih znaenja enski nadimci imaju indikativnu stilsku funkciju. Afektivni naboj enskog nadimka sugeriran je najee odreenim tonom ironije ili poruge, metaforinim odnosno alegorijskim pojmom. Sustav enskih nadimaka nema, naime, samo svojstvo identifikacije, ve i kvalitetu posve odreenog osobnog znaaja. Ti nadimci, dakle, ne slue samo u distinktivne svrhe, ve pruaju i dodatne obavijesti o eni kojoj ga je tvorac namijenio, zadirui u pitanje njezina zanimanja, seksualne reputacije, izgleda, karakternih osobina, te iskazuju miljenje drutvene sredine o odreenoj eni u formi trajne stigme. Dok su mnogi muki nadimci, koji su rijetko imali stigmatizacijski karakter, postajali obiteljski, a snagom zapisa postali i nasljedni, tj. pretvorili se u prezimena, enski su nadimci najee prestali ivjeti s nestankom ena koje su ih nosile. Tvorci nadimaka jako su vodili rauna o semantici, pa tako enski nadimci u svojim znaenjima variraju od antitetinih pojmova preko matovitih asocijativnih do onih preuzetnih i drskih, posve vulgarnog sadraja. Imajui na umu identifikacijsku, ali i stigmatizacijsku komponentu, znali su kreirati vrlo domiljate, stilski obiljeene i duhovite nadimke. Ostali su nepoznati u povijesti i esto ivjeli krae od nadimka koji su stvorili. Ono to moemo o njima pretpostaviti jest injenica da su bili u bliskim odnosima sa enom kojoj su nadjenuli nadimak (kao znanci, susjedi, kupci, pa i korisnici usluga) i da su, bez obzira na to, prema njoj usmjeravali svoj podsmijeh, ruganje, esto i duboki prezir ili gaenje. Izmiljanje nadimaka bila im je navika ili uitak u koji su unosili mnogo simbolike, duhovitosti, ali i poruge i ponienja, no neki su nadimci, osobito oni topikog i uslunog karaktera, nastajali spontano iz posve praktinih razloga i bili najee poteeni ironijskog znaenja. Veinom su nadimci nastajali u ranijem razdoblju ivota njegova nositelja. Oni ne iskazuju osobito bogatstvo motiva, premda im ne nedostaje metaforike. Treba naglasiti da su nositeljice nadimaka bile ene iz puka, najee one s drutvene margine, siromane, zaputene i zapale u duevnu i fiziku bijedu, osobito one koje su trgovale svojim tijelom. enskim nadimcima nije do sada pridavana panja, zanemarivani su i kao identifikacijska i kao sociolingvistika injenica jer povijesni izvori malo govore o pukim enama. Iako esto potvruju primjere moralne izopaenosti i otklone od drutvenih formi, ti nadimci vjerno odraavaju eninu ivotnu zbilju i njezinu poziciju u kontekstu obiteljskog i drutvenog miljea.

258

Anali Dubrovnik 41 (2003)

FEMALE NICKNAMES IN OLD DUBROVNIK SLAVICA STOJAN

Summary Unlike personal names, nicknames render an affected and generally pejorative meaning. A brief survey of womens nicknames, traced in the archival sources of Dubrovnik and in literature, leads to the assumption that the nicknamed women belonged to the marginal social groups, and as such were often seen at court, accused of scandal, brawling in the streets or slanderous behaviour. Others, however, earned their nicknames by working in public places, streets or city stores, as maids, shopkeepers, bakers, innkeepers etc. In view of motif, female nicknames do not range widely, but are lavish in metaphor. Their meanings, explicit or ironic and metaphorical, may be divided into those which allude to the womans sexual misconduct, defamation, inclination to filth, gluttony, witchcraft, physical appearance, evilness, motherless origin etc., and the ones operating as topical or functional nicknames. Persons were usually nicknamed in their early age. While most of the male nicknames ran in the family, eventually becoming surnames and as such hereditary, womens nicknames, however, were to disappear with the death of their bearers. The nicknames of both men and women seem to have outlived their anonymous authors. There is no doubt that there were individuals to whom the coining of nicknames was a habit or entertainment they approached with a lot of symbolism, wit, but ridicule, mockery, and contempt as well. Female nicknames are not only a very interesting socio-linguistic subject matter, but can also be used as a valuable source for the study and interpretation of the womans position in and outside the family.