Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za povijest
Akademska godina 2019./2020.

Georges Duby
William Marshal: The Flower of Chivalry

METAHISTORIJSKA ANALIZA

Studentica: Smiljana Smolčić

Mentor: dr.sc. Zrinka Blažević

Kolegij: Suvremena historiografija – teorije i metode

Datum predaje: 23.6.2020.

SADRŽAJ

1. UVOD.....................................................................................................................................1

2. ISTRAŽIVAČKO PITANJE..................................................................................................2

3. PRIKAZ I ANALIZA ODABRANIH IZVORA I BIBLIOGRAFIJE...................................3

4. PRIKAZ I ANALIZA TEORIJSKIH MODELA I METODOLOŠKIH POSTUPAKA........4

5. PRIKAZ I ANALIZA REZULTATA....................................................................................7

6. ZAKLJUČAK.........................................................................................................................8

7. BIBLIOGRAFIJA...................................................................................................................9
1. UVOD

Georges Duby bio je francuski povjesničar rođen 1919. godine. Kao jedan od
najcjenjenijih medijevista 20. stoljeća bio je član Francuske akademije te je predavao na
sveučilištu Marseilles-Aix-en-Provence te na Collège de France. Njegova doktorska
dizertacija Društvo u XI. i XII. stoljeću u pokrajini Mâconnaise smatra se njegovim
najvažnijim djelom. Bio je analist te je njegovo područje zanimanja bilo srednjovjekovno
društvo, točnije, razvoj feudalnog društva i viteštva, brak i uloga žene u srednjovjekovnome
društvu te povijest mentaliteta. Napisao je mnoga djela, a među najpoznatijima su Tri staleža
ili izmišljanje feudalizma, Vitez, žena, svećenik i Doba katedrala: umjetnost i društvo 980–
1420. Bio je vrstan pisac koji se znao približiti široj javnosti, zbog čega su njegova djela bila
popularna1.

Njegovo djelo William Marshal: The Flower of Chivalry posvećeno je, kao što sam
naslov pokazuje, Williamu Marshalu koji se uzdigao iz običnoga viteza u regenta kralja
Henrika III. te je zbog svog životnog djelovanja ubrzo nakon smrti proglašen „najboljim
vitezom koji je ikada živio“ 2. Knjiga je objavljena 1984. godine u Parizu pod originalnim
naslovom Guillaume le Maréchal ou Le meilleur chevalier du monde te se uvelike temelji na
Marshalovoj biografiji iz 13.stoljeća pod naslovom L'Histoire de Guillaume le Maréchal. Za
ovu analizu korišten je engleski prijevod Richarda Howarda iz 1985. godine.

Sama knjiga podijeljena je na 5 dijelova koji nemaju naslov, nego su samo numerirani,
a označavaju različite etape u Marshalovom životu. Međutim, kronološki slijed Marshalovog
života počinje tek od trećega dijela u kojemu se govori o njegovom djetinjstvu i mladosti, dok
se u četvrtom dijelu govori o njegovoj zreloj dobi za vrijeme služenja Henriku Mladom, a u
petom dijelu o njegovom braku i služenju kraljevima Rikardu Lavljeg Srca, Ivanu Bez Zemlje
i Henriku III. Prvi dio paradoksalno započinje njegovom smrću, a drugi je dio posvećen
analizi izvora i ženskim likovima koji se spominju u izvoru. Bitno je istaknuti da ova
Dubyjeva studija nije čista biografija, niti je njegova namjera bila napisati biografiju, već mu
je cilj bio analizirati Marshalovu biografiju između redaka i pomoću nje proučiti i prikazati
društvo 12. stoljeća i na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće. Naglasak je posebice bio na viteškome
kodeksu kojeg se sam Marshal pridržavao čitav svoj život.

1
Daniel Francis Callahan, Encyclopaedia Britannica, s.v. „Georges Duby“.
2
Georges Duby, William Marshal: The Flower of Chivalry, prev. Richard Howard (New York: Pantheon Books,
1985), 26.

1
2. ISTRAŽIVAČKO PITANJE

Kao što je već nagoviješteno u uvodu, Dubyjev je cilj bio izvući iz Marshalove
biografije što je moguće više podataka o društvu toga vremena, pogotovo o viteštvu. Sam je
rekao kako je Marshalova biografija iz 13. stoljeća neprocjenjiva i da bi bez nje znali jako
malo o viteštvu toga vremena 3. Smatra da je prava vrijednost ovoga djela upravo to što se iz
Marshalovog života može objasniti viteški kodeks te da se iz brojnih anegdota mogu izvući
podaci o ženama i brakovima tog vremena, o odnosima kraljeva i njihovih vazala, te o
funkcioniranju hijerarhijskoga feudalnog društva. Sljedeći citat pokazuje upravo njegov cilj
istraživanja:

„Indeed, I am less concerned with facts than with the way in which facts were
remembered and spoken of. I am not writing the history of events. That history is written,
and extremely well. My concern is to shed light on what is still very dimly seen, drawing
on this testimony, whose exceptional value I have indicated, for what it teaches us of the
culture of chivalry. I want to try to see the world the way these men saw it.“ 4.

Iako se ne može nazvati klasičnim istraživačkim pitanjem, jasno nam naznačava čime se želi
baviti u svome djelu. Kao pravi analist, ne želi napisati novu biografiju, niti se baviti
povijesnim činjenicama i događajima, već želi prodrijeti duboko u društvo toga vremena i
prikazati ga iz perspektive ondašnjih ljudi. No, iako u svome djelu govori o ženama,
napominje kako će prvenstveno pričati o „muškome“ svijetu, koncentrirajući se na viteški
svijet kojim su dominirali muškarci5.

Ističući važnost Marshalove biografije, ne samo kao izvora podataka o njegovom

životu, već i zbog njezinog jedinstvenog pružanja slike društva 12. i početka 13. stoljeća,
Duby nastoji potvrditi upravo tu tezu – da je L'Histoire de Guillaume le Maréchal puno više
od obične biografije. Odlučuje pomoću Marshalovog lika prikazati što je to značilo biti
vitezom u 12. stoljeću, a pomoću crtica iz njegovoga života i osoba koje ga okružuju nastoji
rekonstruirati feudalno društvo. Također, ne ograničava se na izlaganja pukih činjenica, već se
trudi ući u psihu ondašnjih ljudi u duhu historije mentaliteta.

3
Duby, William Marshal: The Flower of Chivalry, 33.
4
Slobodan prijevod: „Zapravo, manje me zanimaju činjenice nego način na koji su se činjenice pamtile i
govorile. Ne pišem povijest događaja. Ta je povijest napisana, i to vrlo dobro. Moja briga je osvijetliti ono što se
još uvijek vrlo nejasno vidi, izvlačeći iz ovoga svjedočenja, čiju sam izuzetnu vrijednost naznačio, za ono što nas
uči o viteškoj kulturi. Želim pokušati vidjeti svijet onakvim kakvim su ga ti ljudi vidjeli.“ Ibid., 38.
5
Ibid.

2
3. PRIKAZ I ANALIZA ODABRANIH IZVORA I BIBLIOGRAFIJE

Glavni je Dubyjev izvor za ovo djelo biografija u stihu L'Histoire de Guillaume le

Maréchal koju je dao napisati Marshalov najstariji sin odmah nakon njegove smrti. O autoru
te biografije zna se samo da se zvao Jean6, a najvećim se dijelom temelji na sjećanjima Johna
D'Erlayja, Marshalovog suradnika i bliskog prijatelja. Do danas je ostala sačuvana samo jedna
kopija iz 13. stoljeća, a u obliku knjige objavio ju je francuski filolog Paul Meyer u tri svezka
između 1891. i 1901. godine te se upravo tim svezcima Duby koristio za pisanje ovoga djela.
Duby je imao prednost što mu je materinji jezik bio francuski pa je mogao proučiti to djelo
koje je postojalo samo u originalu na francuskome jeziku. Bez poznavanja francuskoga jezika
ne bi mogao napisati ovu knjigu, niti poručavati ovu tematiku koja je velikim dijelom vezana
upravo za područje Francuske. Osim izvora na francuskom, koristio se knjigama na
engleskom te jednom na njemačkom jeziku.

Druga velika prednost bila je njegovo dobro poznavanje tematike kojom se bavio u
ovoj knjizi, i ne samo to, već i činjenica da je prethodno objavio nekoliko djela upravo na
temu feudalnog društva Srednjeg vijeka. Naravno, ta je djela iskoristio za pisanje ove knjige.
Upravo su mu ona poslužila za uspoređivanje, nadopunjavanje i interpretiranje podataka na
koje je nailazio u Marshalovoj biografiji, a među njima su već spomenuta Tri staleža ili
izmišljanje feudalizma, Vitez, žena, svećenik i Doba katedrala: umjetnost i društvo 980–1420.
Osim njih, iskoristio je i svoja djela koja se bave ekonomskom i religijskom tematikom (The
Making of Christian West, 980-1140, Rural Economy and Country Life in Medieval West, The
Early Growth of the European Economy: Warriors and Peasants from the Seventh to the
Twelfth Century), tako pokazujući kako je uzimao u obzir sve sastavnice društva koje mogu
utjecati na njegov razvoj.

Nadalje, uz svoja djela koristio je i brojna druga od različitih autora. Bibliografske su

jedinice na kraju knjige podijeljene na Dubyjeva djela, djela koja se bave Marshalovim
životom i djela koja proučavaju vrijeme u kojem je Marshal živio. Što se tiče Marshalove
biografije, uz već spomenuto Meyerovo, Duby je koristio još dva djela autora Sidneyja
Paintera i Antona Riedemanna. Sam Duby je za Paintera rekao da je jedan od najboljih
američkih medijevista i među prvima koji se bavio temom viteštva 7, zbog čega se dosta
oslanja na njegovo djelo. Među autorima mogu se prepoznati jedni od vodećih analista Marc
6
Ibid., 32.
7
Ibid., 37.

3
Bloch (La Société féodale) i Jacques Le Goff (La Civilisation de l'Occident médiéval) te
Dubyjev student Jean-Pierre Poly (La Mutation féodale). Vidljivo je da je Duby pažljivo birao
djela vodećih medijevista onoga vremena koji se nisu bavili isključivo događajnicom, već
određenim aspektima srednjovjekovnoga društva, kao što su pravo (Éric Bournazel), povijest
mentaliteta (Jean-Pierre Poly), povijest seksualnosti (James A. Brundage), itd. Veliki dio
bibliografije sačinjavaju studije o feudalnom društvu, ekonomiji, ratovanju i viteštvu.

4. PRIKAZ I ANALIZA TEORIJSKIH MODELA I METODOLOŠKIH POSTUPAKA

Odmah pri čitanju prve rečenice vidljivo je da djelo nije napisano klasičnim
znanstvenim stilom. Duby je unutar analize podataka i svojih zaključaka ukomponirao
dijaloge, retorička pitanja i opise osjećaja povijesnih osoba koje se spominju u djelu te je sve
to zajedno spojio pomoću svojega osebujnog stila koji se može nazvati i poetičnim.
Marshalov život, a pogotovo njegovu smrt, opisuje na jedan prisan, pa skoro i intiman način,
da nam se može pričiniti kao da ga je osobno poznavao. Naravno, to nimalo ne umanjuje
znanstvenost samoga djela, niti njegovu kritičnost i objektivnost. Udaljavanje od ovakvoga
intimnog pisanja može se razabrati u Dubyjevoj analizi samoga društva i njegovim
zaključcima. Ovakav stil pisanja možda upravo pogoduje temi samoga istraživanja jer se
Duby koncentrira na mentalitet i odnose među ljudima 12. i 13. stoljeća.

Duby nije bezrezervno vjerovao glavnom izvoru (L'Histoire de Guillaume le

Maréchal), iako je djelo temeljio na njemu. Prema izvoru se odnosio kritički te ga je
analizirao. Smatra kako se pisac biografije Jean nije oslanjao isključivo na sjećanja Johna
D'Erleyja, već da se može primjetiti kako se koristio i Marshalovim obiteljskim arhivom8.
Također, točnost podataka iz biografije mogu potvrditi neki arhivski dokumenti iz toga
vremena9 i spisi kroničara Benedikta od Peterborougha10. Duby se upušta i u proučavanje
vokabulara koje je biograf koristio pri opisivanju viteških turnira kako bi točno mogao
prikazati kako su se oni odvijali. Upozorava kako je biograf ponekad previše hvalio Marshala,
u duhu chanson de geste11. Međutim, smatra kako biografija ne pruža netočne podatke jer se
oni svi mogu dokazati spisima iz tog vremena, a da se pretjerivanja u hvalama pojavljuju
upravo zato što je djelo napisano na sličan način kao i biografije svetaca i kraljeva kojima je
cilj bio prikazati vrline osobe o kojoj se priča i izbaciti sve ono što bi bilo protivno toj
8
Ibid., 31.
9
Ibid., 80.
10
Ibid., 82.
11
Ibid., 106.

4
savršenoj slici12. Nadalje, Duby je svjestan da se Marshalova biografija uvelike temelji na
sjećanjima Johna D'Erleyja i upozorava kako su neki nedostaci u biografiji rezultat zaborava.

Knjiga započinje in medias res, odnosno Marshalovom smrću, kako je već i

spomenuto te se tako razbija linerano vremensko pripovijedanje povijesti. Kronološki
započinje pripovijedati njegov život tek od trećega dijela knjige. Međutim, ako se sagleda
malo detaljnije, to je vjerojatno namjerno i napravio jer je prije Marshalove biografije
analizirao samo djelo L'Histoire de Guillaume le Maréchal koje je nastalo nakon njegove
smrti. Već je ranije naglašeno da, iako se veliki dio knjige temelji na Marshalovoj biografiji i
njenoj analizi, Duby nije htio napisati novu Marshalovu biografiju, nego je iz nje htio izvući
podatke koji će mu dati uvid u društvo onoga vremena, a posebice u viteško društvo kojemu
je Marshal pripadao. Na primjer, iz njegovoga ponašanja izvodi zaključke o viteškome
kodeksu, a iz njegovoga odnosa prema kraljevima Henriku II., Henriku Mladom, Rikardu
Lavljeg Srca i Ivanu Bez Zemlje može proučiti kakvi su odnosi vladali između kraljeva i
njihovih vazala. Tim načinom Duby donosi pregled života engleskog viteza koji je živio u 12.
stoljeću. Muško dijete koje se htjelo „školovati“ za viteza odlazilo je u vrlo ranoj dobi
najčešće kod ujaka koji ga je podučavao i odgajao do njegove otprilike 20-te godine kada bi
mu poklonio mač i time je službeno postao vitezom. Taj se dan smatra najvažnijim u životu
jednoga viteza i Duby smatra čudnim to što taj dan nije opisan u Marshalovoj biografiji 13.
Nakon toga, vitez bi sudjelovao u raznim turnirima na kojima mu je više cilj bio proslaviti se,
nego obogatiti, pogotovo ako nije bio prvorođeni sin koji će na kraju naslijediti sve od oca.
Na turnirima obično nisu sudjelovali oženjeni, a ni stariji vitezovi. Zapravo je jedan od
najvažnijih zadataka bio pronaći dobrostojeću ženu, čime bi si vitez osigurao imovinu i
prestiž.

Međutim, Duby se ne ograničava na puko prepričavanje života viteza, već ulazi

duboko u njegovu psihu. Detaljno opisuje viteški kodeks, nabrajajući i analizirajući njegove
četiri najvažnije dužnosti – odanost, hrabrost, velikodušnost i uljudnost 14. Nadalje, opisuje
različitih spektar osjećaja, od opće nesigurnosti života koja je vladala u tom razdoblju, straha
od smrti, nade u bolji život, pa sve do hrabrosti i požrtvovnosti koju je tražio takav život.
Posebno se osvrće na snažne veze koje su postojale između vitezova te naglašava kako se
riječ „ljubav“ spominje samo u opisima odnosa između muškaraca, nikada žena 15. Zaključuje
12
Ibid., 37.
13
Ibid., 69.
14
Ibid., 86-88.
15
Ibid., 53.

5
kako odsutnost žena u naraciji biografije upravo pokazuje stupanj obzira koji su muškarci
imali za žene u tom vremenu16.

Iako je Duby napomenuo kako će se baviti „muškim“ svijetom, on nije zanemario

žene toga vremena. Zapravo je drugi dio knjige dobrim dijelom posvećen analizi života žena u
12. stoljeću. U biografiji se one inače jako malo spominju, a od onih koje su imale veću ulogu
bile su Marshalova žena Isabele de Clare i njihove kćeri. Iz crtica o njihovim životima, Duby
saznaje koliko su kraljevima bile važne bogate nasljednice kojima bi nagrađivali svoje
najvjernije vazale, kako su brakovi funkcionirali, koja je bila njihova uloga unutar obitelji te
jesu li posjedovale određenu političku moć. Osim njih, spominju se jos tri žene koje su bile u
kontaktu s Marshalom i to prije njegovoga braka. Jedna od njih pomogla mu je kada je bio
zarobljen na turniru, dok je drugu susreo na putu dok je bježala sa svojim ljubavnikom. Treća,
možda najvažnija od tri za njegovu životnu priču, bila je kraljica Margareta, žena kralja
Henrika Mladog. Naime, ljubomorni pojedinci optužili su Marshala da spava s kraljicom,
zbog čega ga je Henrik Mladi protjerao. Kasnije je uspio dokazati svoju nevinost i pomiriti se
s kraljem, ali mu je teško bilo obraniti čast. U biografiji se o ovim trima ženama ne daju
detaljni podaci, osim onih nužnih za Marshalovu priču, a po onome što se da iščitati Duby
zaključuje kako je postojala opasnost da se prevelika uljudnost zamijeni s ljubavlju te da žene
onoga vremena nisu bile toliko poslušne koliko se smatralo17.

Induktivnom metodom iz Marshalovog života ustvrđuje o srednjovjekovnom društvu.

Naravno, nije mu za to poslužio samo primjer Marshalovog života, već i njegovo vlastito
znanje i djela navedena u bibliografiji kojima je upotpunio ono što se nalazilo u Marshalovoj
biografiji. Analizira Masrhalovu biografiju te potom sintetizira sve ono što ukazuje na izgled
viteštva i društva 12. i početkom 13. stoljeća. Kako zalazi sve dublje u Marshalov život, tako
si postavlja i više pitanja koja ne ostavlja neodgovorena. Pri tom se koristi i različitim
disciplinama, među kojima je ekonomija koja mu je poslužila za utvrđivanje važnosti novca i
novčane privrede u 12. stoljeću i književnost jer je uspoređivao izvor sa chanson de geste i
biografijama svetaca. Duby vrlo često daje vlastite sudove o Marshalu komenitrajući koje su
mu odluke bile ključne u životu te pretpostavljajući njegove osjećaje u određenim životnim
situacijama. Ni u jednom trenutku ne gubi cilj svoga istraživanja iz vida, te iako priznaje da se
iz biografije može mnogo toga naučiti o kraljevima Rikardu Lavljeg Srca i Ivanu Bez Zemlje
te o samoj događajnici, u tome slučaju upućuje čitatelja na druga djela jer će se on radije

16
Ibid., 53-54.
17
Ibid., 44.

6
koncentrirati na značenje kraljevske moći, nego na činjenice koje su već odavno opisane u
raznim sintezama18.

5. PRIKAZ I ANALIZA REZULTATA

Duby je vrlo uspješno odradio svoj zacrtani cilj – prikazao je društvo iz 12. i početka
13. stoljeća s naglaskom na viteštvo služeći se biografijom Williama Marshala. Izvukao je iz
biografije sve ono što mu je pomoglo da stvori sliku društva onoga vremena te je u isto
vrijeme analizirao Marshalov život. Kao što je već ranije spomenuto, njegov je cilj bio
pokazati da Marshalova biografija ima puno veću vrijednost nego što se na prvi pogled čini i
u tome je uspio. Ne samo da je prikazao viteštvo u svojoj srži, život i vrijednosti običnoga
viteza i njegov položaj u društvu, već je i sagledao položaj žena, stav Crkve prema viteškim
turnirima, odnos kraljeva i njihovih vazala te političke veze između Engleske i Francuske.
Prodirući duboko u psihu viteza, daje cjelovitu karakterizaciju Williama Marshala i pomoću
njegovoga lika izgrađuje sliku engleskoga viteza 12. stoljeća. No, treba uzeti u obzir da je
Marshal ipak poseban primjer. Rijedak je vitez koji se uspio uzdići na tako visok položaj i
proći kroz sve ono što je Marshal prošao kako bi došao na položaj regenta. Prosječan vitez
ipak nije imao toliko sreće, ni bio toliko uspješan. Međutim, čini se da je Duby toga bio
svjestan jer ne uzima Marshalovu biografiju kao zakon, već ju uspoređuje sa znanjem o
viteškom društvu koje je postojalo do tada i podacima iz biografije upotpunjuje to znanje.
Nedostatak samoga djela je nepostojanje fusnota, tj. u djelu nema fusnota prema kojima bi se
moglo vidjeti iz koje je bibliografske jedinice Duby koristio pojedine podatke. Jednako tako
koristio je i citate iz Marshalove biografije, pogotovo za dijaloge, a nije stavio s koje je
stranice te citate uzeo.

18
Ibid., 132.

7
6. ZAKLJUČAK

Djelo prije svega pripada historiji mentaliteta zbog detaljnog opisa viteškoga kodeksa i
kako ga je percipirao sam vitez, osjećaja časti, požrtvovnosti, hrabrosti i uljudnosti te opisa
svakodnevice u kojoj je Marshal živio. Nadalje, djelo pripada mikrohistoriji jer ne proučava
velike i sudbonosne događaje i razvoje društva, nego običnoga viteza i društvo u kojemu je
živio. Naravno, treba uzeti u obzir da je William Marshal, iako skromnih početaka, bio
prominentna i važna osoba u engleskoj povijesti. Međutim, s obzirom na to da se najveći dio
djela bavi Masrhalovim životom dok je bio samo vitez, a ne i barun, te s obzirom na to da je
cilj Dubyjeve studije bio analizirati viteško društvo, a ne kraljeve i vojskovođe, djelo se može
svrstati pod „historiju odozdo“. Također, djelo se može uvrstiti pod socijalnu povijest upravo
zbog proučavanja razvoja viteškog i feudalnog društva, i pod ekonomsku povijest zbog
analiziranja važnosti novca u tom vremenu, što je on značio vitezu te kako je do njega mogao
doći. Naposljetku, djelo se može smatrati i svojevrsnom biografijom jer je u cijelosti
ispripovijedan Marshalov život.

Bez sumnje djelo William Marshal: The Flower od Chivalry predstavlja nešto novo i
moderno. Ne samo da je pisana posebnim Dubyjevim stilom koji omogućava široj javnosti da
uživa u ovoj knjizi, već je i vjeran primjer historije mentaliteta koja se još razvijala u vremenu
kada je ova knjiga objavljena. Nasuprot mnogim djelima okupiranim događajnicom, ova
knjiga događaje svrstava u drugi plan, a u prvi stavlja čovjekovu psihu. Štoviše, važan je izvor
za sve istraživače viteškoga mentaliteta. Sigurno može poslužiti i onima koje zanima život
Williama Marshala. Ovim djelom Duby nas je uveo u viteški svijet pun hrabrosti,
požrtvovnosti, intriga i ljubavi te je pokazao koliko se podataka može izvući iz jednog izvora.

8
7. BIBLIOGRAFIJA

Callahan, Daniel Francis. Encyclopaedia Britannica, s.v. „Georges Duby“.

https://www.britannica.com/biography/Georges-Duby (pristup 16.6.2020.)

Duby, Georges. William Marshal: The Flower of Chivalry. Preveo s francuskog Richard

Howard. New York: Pantheon Books, 1985.