Renasansna Dalmacija i humanistički pokret (L. Špoljarić)
TJEDAN 8. U POTRAZI ZA LOKALNOM STARINOM vrata, napadnu i osvoje Oktavijanov tabor, a zatim i ostale, te uz nemali
1. Marko Marulić Splićanin, Pismo Marku Prodiću Bračaninu (Split, 1496)
Dragi su mi bili darovi što ih je donio premili prijatelj, tvoj brat Jerolim, ali
nadasve mi je bilo drago čuti da se zdušno brineš kako bi se tvoji nećaci
odgajali u strahu Božjem i obrazovali u plemenitijim naukama. Nijedno
drugo djelo ne možeš izvršiti Bogu ugodnije ni kršćanskoj zajednici
korisnije. Nastavi dakle ustrajno dalje, mili školski druže, kako salonitanski
rod ne bi iznevjerio vrlinu svojih predaka. Ta vi, dakako, vučete podrijetlo iz
grada Salone, jer premda se poslije žalosna njegova zatora više tamošnjih
plemenitih porodica nastanilo u ovom našem gradu, isto se tako više njih
zaustavilo na tvojem otoku. No tebi je to dobro poznato iz pisanih
spomenika koje smo čitali u našoj mladosti, a koji bi postojali i kod vas da ih
nisu godine 1277. u vašoj općinskoj zgradi spalili Omišani. Za primljene
darove i za samu revnost tvojega duha uzvraćam ti dužnom zahvalnošću.
Nećake pak pozdravi i potakni u moje ime, a svojem prijatelju Marku
pomozi molitvama. Zbogom!
2. Marko Marulić Splićanin, Tumač uz natpise starih (Split, 1503∼1510)
Dosad sam ti, predragi Dmine Papaliću, tumačio tuđe spomenike, a sada
ćemo objasniti one naših predaka: njih sam, lutajući često s tobom po
kamenim ruševinama i razvalinama Salone, gledao kako posvuda leže te
sam, razmišljajući kadšto o tome kolika je nekoć bila slava našeg očinskoga
tla (…). Kakav je naime ili kako velik bio taj grad, koji je prestao postojati kad
su ga Goti sravnili sa zemljom, ne svjedoče samo njegovi ostatci, nego na to
ukazuju i vjerodostojne riječi povjesničara starine. Jer i Strabon u svojoj
knjizi Zemljopisa tvrdi da je Salona delmatsko trgovačko središte, a o samim
Delmatima kaže: “To pleme više je godina vodilo rat protiv Rimljana.” (…) U
Cezarovim Komentarima nalazimo zapisano da je Marko Oktavije došao s
brodovima u Salonu, gdje je pobunio Delmate i ostale barbare te odvratio
Klis od Cezarova prijateljstva, a kad zajednicu rimskih građana u Saloni nije
mogao pridobiti ni obećanjima ni ukazivanjem na opasnost, odlučio je
krenuti u napad. “A grad je”, kaže, “zaštićen i prirodnim položajem i
brijegom.” Oktavije poče pritiskati grad petorim taborima, no oni se
opirahu. Napokon, rasporedivši djecu i žene po zidinama te izašavši kroz
fl
FFZG, ak. god. 2020/21, zim. sem.
pokolj primoraju preživjele da pobjegnu na brodove. Doista, takva je tada
bila vjernost i takva ratna hrabrost u naših Salonitanaca!
(Uz vojničku diplomu na mjedenim pločicama) Ovo je tako napisano na
mjedenim pločicama što sam ih otkrio među ruševinama, te zatim pročitao i
prepisao. Te tablice sam tebi poklonio, Dmine, i sad ih imaš na uživanje, kao
nasljednik onih kojima ih je car predao u spomen na njihovu vrlinu. I to je
sasvim pravedno, jer slava predaka doprinosi hvali potomaka, a tebi tim više
što si ih potpunije nasljedovao i svojim vojničkim žarom i srčanošću. (…) Ti
si kao zapovjednik trireme u mletačkoj oti u ratu protiv Osmanlija takva
djela postigao da si zasluživši nagradu na povratku kući obitelji donio slavu,
prijateljima veselje, a domovini ugled.
3. Juraj Šižgorić Šibenčanin, O smještaju Ilirije i grada Šibenika (Šibenik, 1487)
Poglavlje 9. O imenu ‘Šibenik’
Kod Ptolemeja i drugih starih pisaca naziva se Siccum, a kod mlađih u
pučkom jeziku ‘Šibenik’. To sam nekoć izrazio u svojoj pjesmi:
Siccum ga nazvaše stari, a Šibenik kasnije mlađi:
Odavde Skradin mu grad, odanle Trogir je, znaj.
Međutim, po mišljenju drugih naziva se Sinotium, s čime se nikako ne
slažem. Mislim da je nazvan Siccum (suho mjesto) jer u gradu nema vrela
žive vode. Za objašnjenje toga smatram da se moram osvrnuti na Plinijev
tekst u 21. poglavlju 3. knjige Prirodne povijesti koji je tu oštećen i nejasan. On
glasi: Tragurium, civium Romanorum marmore notum, siculi (Trogir, naselje
rimskih građana poznato po mramoru, Siculi…) No ja se ne ustručavam
čitati ovako: Tragurium et civium Romanorum marmore notum Siccum (Trogir i
Siccum, naselje rimskih građana poznato po mramoru). U to je mjesto, kako
kaže dalje Plinije, božanski Klaudije poslao veterane.
Taj je grad na narodnom jeziku nazvan Šibenik zato što je bio ograđen
šibljem. Prvi su naime stanovnici tog povučenog mjesta bili gusari u njegovu
podgrađu, gdje se jasno vide tragovi starih zidina. Zbog onog razloga po
kojem je nazvan Šibenikom nalazim kod Diodora Sikulskog u prvoj knjizi
ovo: ‘Sibenitičko je jedno od sedam ušća Nilovih.’ Možda je po sličnosti s tim
mjestom tako nazvano i mjesto našeg Šibenika. Osim toga, pročitao sam kod
Plinija, u 7. knjizi Prirodne povijesti, pogl. 17. vinum Sibeniticum i držim da to

Renasansna Dalmacija i humanistički pokret (L. Špoljarić)
treba shvatiti da se radi o našem vinu, jer su u starini naše polje i otoci
većma obilovali vinogradima, kako se jasno vidi po tragovima i hrpama
kamenja od suhomeđa.
4. Palladio Negri, Opis obale Ilirika (Zadar, 1508; tiskano u Rimu 1540)
Prema Pliniju, Iliriku su sa sjevera Alpe, s istoka rijeka Dirin koja se naziva i
Drin, s juga Jadransko more, a sa zapada rijeka Raša. (…) Samo područje
Plinije i Ptolemej dijele na dva glavna dijela: Liburniju, od Raše do rijeke
Krke o kojoj će biti govora na svom mjestu; i Dalmaciju, od Krka do
Drima.’ (…) Kako sam sam proboravio više godina u Iliriku, proputovao sam
velik dio i mogu potvrditi da je istinito sve što Strabon piše o plodnosti. (…)
Sto i pedeset stadija od Zadra vide se ruševine Biograda koji je nekoć bio
velik, a čuo sam da su ga razorili Zadrani. Pedeset stadija odande u
unutrašnjosti leži iza močvare, odnosno jezera, vrlo sigurna utvrda s
bedemom, opkopom i nasipom i uz nju selo od približno 300 obitelji. To se
mjesto ilirskim jezikom zove Vrana. Tom utvrdom, i drugom za koju rekoh
da se naziva Novigradom zatvoren je zadarski distrikt sa sjevera i istoka. Po
sredini je među njima smješten na brdu nekadašnji grad Nadin za koji
domaći stalno tvrde da su ga razorili Goti. (…) Sedam milja od Raba udaljen
je Pag koji se ranije zvao Gisom. Opseg mu je 700 stadija, ima istoimen grad
iz kojeg je Benedikt Mišulić, odličan znalac astrologije, crkvenog i
svjetovnog prava koji je umro ove godine. Inače kamenit otok obiluje vodom
i ovcama, a paška je janjetina glasovita u čitavu Iliriku zbog sočnosti i
odlična okusa. Ondje je i vrlo lijepa i izdašna solana od koje Mlečani ubiru
velik porez. Da se otok ranije zvao Gisom tvrde domaći ljudi, i pokazuju na
njemu ostatke grada koji se do danas naziva Gisom.
5. Marko Marulić Splićanin, Splitskim plemićima (?)
Skupljajte se na vijeće, o općem se brinite dobru
štujući zakone, red, čestitost, pravdu i riječ.
Duhom nek ne vlada vašim ni ljubav, ni mržnja, ni srdžba:
s punom slobodom o svem javno odlučujte vi.
FFZG, ak. god. 2020/21, zim. sem.
6. Marko Marulić Splićanin, Institucija, posveta Jerolimu Cipciju
Splićaninu (oko 1496)
Taj dakle svoj, kakav god bio, rad šaljem sada Tebi na dar i s radošću ga
iznosim pred Tebe, moj najbolji prijatelju (…). Tà, tko će se usuditi pokuditi
djelo kojemu ćeš dati konačan oblik Ti koji se odlikuješ umom i rječitošću,
ističeš poznavanjem svjetovnoga i crkvenog prava, nemalo odskačeš od
drugih svojim crkvenim dostojanstvom, blistaš sjajem antičke kuće Cipcijeve
i krepošću duha nadvisuješ plemenitost svoga roda, koga, najposlije, svi—
najviši, srednji i najniži društveni slojevi—ljube, paze i poštuju.
7. Marko Marulić Splićanin, Epitaf Stjepana Capogrossa (1512∼1513)
Stjepan, koji je bogat, prepun novca,
bio nedavno živ, sad leži ovdje;
ništa, žali se, od sveg blaga nema
što je uspio steći za života.
Čemu, čovječe jadni, tako žuriš 5
da si zlato i srebro nagomilaš,
kad te uskoro čeka hladna zemlja
gdje ćeš postati prah za tili časak?
8. Koriolan Cipiko Trogiranin,
Djela vrhovnog zapovjednika Pietra Moceniga (1474/1477)
Dubrovnik je grad u Dalmaciji koji su Epidaurani podigli kad su Goti
razorili Epidaur. To je slobodan grad s izvrsnim zakonima i načinom života.
Ima senat i državne službe, odijeljen stalež plemića i pučana. Samo plemići
upravljaju republikom. Pučani se bave svojim stvarima, ni najmanje se ne
pačaju u javne poslove. Taj se grad ističe među ostalim dalmatinskim
gradovima sjajno izgrađenim javnim i privatnim zgradama. Ima i
brodogradilište i luku zatvorenu lancima. Građani pak trguju po raznim
krajevima i bogatstvom nadvisuju ostale Dalmatince.