| _— Kejizevna dokotica:Igre tjetima —___________ © Zivot ne vrijedi nist, all niSta nije vrjedno Zivota. Ave Maine Politizari, posayjetujte se s gastroenterolozima: Sto se jo8 gra anima moze dati da progutajut Sanit eray Lee leprigat éa vara jednu straSau prigu o oralno} kontracepeli Up tao sam ova djevojku bili spavala sa mom. Rekla mi je ones. Woody Alen kad bi se dosada mogla prevaritisnjezinim mudem. eSemoun iste nije signif istoyjetnom kao ono sto je ravno tome. arte Dae Rodenje humanizma CLEMENCE REVEST* ‘ada je humanizam postao u pravom smisla rijesi humanizam? PPitanje se na prvi pogled moze Giniti tautoloskim, Zak neprikladnim, Béxono se nameée utoliko Sto problem rodenja humanizma, rasteg- I onenitke Cetaving auvnih pripadnosti. Nitko ne porite da B imanisticka kultura nije rodena ex nihilo u taiji krajem 14, stoljeca, ito drage historiografiji engleskog jezika.' Ipak potraga za izvo- iliradie Korijenima hnmanizma, koja se posebno intenzivirala s jovima Ronalda Witta i Roberta Blak i polatizirala po knjizevnim Botuciiama (railo se ta oretoric, pedagogifi,filologiji ii, fre, oin- ‘eresu za antidku kultura, nastoji nivelirati ili pogumuti u drugi plan e if Pcua pore, spelt a klum pov aj udoba Rents t zn port husanshng Pliva U XV, saeco o ana J jv i stad i ‘latake, SE Poot tba intakas vk plodonsan use sa Paola Oskar Kester Ratner Thowpt and it Sources Mooney, New York, Conta Univer ras, dy Sra Reon Thug ad Late, Rny Esti et ‘atu, 9561956, sea Flos pst ko jepromoven Gey ilonovich ‘Moar se uein spon Porn eter veal, Lo soto del Petre, iE sia ltr, 197,73 svebuvatan pogled a modes tamales -umasiaa (od kin noe pon i pemansh lls) mes Hans, ioe Ceayntpete of Renassice Humana Eugene Gato snd au Ostr Klee lamar andPstnib ne an Renan Sven, Hunn, Rim Ba srs eter nt 2001) 2003, st 33-30, [ey Rensisnce Humanism and Hionopepy Todays, 1 Robert Black, The Re ‘sce td funarom: Defnioss and Orgone 1 Woolion (ax) »Palgaye ‘Advance it Rentsance Hiseriogrptye Basingstoke, Pala Maca, 2005, ‘st, 73-96197-117, Angelo Mazzocco (ur. interpretations of Renaissance Humanistn, Usyéioton, S08, Roald Wit bys upsanem hanaisie pov poe asking lig Sil, sna pot sve do podem poms sete 1: ac46 CLEMENCE REVEST procese koji su kataliziali ove elemente uistinsku socijalna éinjenicu, nositeljcu civilizacijskog projekta, obdarenu prepoznatim drustvenim prestizem;? drugim rijegima, uspostava intelektualnog carsiva koja 6e osigurati ekspanziju kultume paradigme éije se zrazenje prosiilo dobrano onkraj njegove najéisée filozofske produkeije da bi poharalo polje imaginarija i vrijednosti, da bi prodrlo u obigan politika jezik ili stvorilo najtrivijanije akademske matrice.* Doista je takva promjena razmjera i dosega ta koja predodreduje davni i aktivni interes potrage za humanizmom, stovise za njegovim »izvorimas, U tom se smislu i ni prijeko potrebnim svrmuti pozomost na trenutak kad je skup praksi i ideja, skovan iz.veé postojesih materijala, strukturirao identitt elite prepoznate keo takve i proizveo istodobno nevjerojatno invazivan sustav reprezentacije i razikovanja: temeljn trenutak simbolitke ela- zatim njezine wsidrenost w dug poviet kulture sredajoyjekowne lal: Ronald G. ‘Wit, sin he Footsteps ofthe dnctentse: The Origins of Humanism from Lovato © Bran, Leyde/Boston, Bel, 2000, 1d, Zalion Humaniom and Medieval Rector, Ak derchot,Asgate/Variorum, 2002, Id The Tro Lain Cultures and the Foundation of Renaissance fimanksm in Medevllly,Camioge Cambridge Univers Pris, 2012, ‘Robert Blak je pak stojao ponovno users pozomst na obrszovn Kontelst ima evolu potov od 13. stoljec,Klasiénog obrazovanja: Robert Black, »Humaaian, ‘and Education in Medieval and Renaissance lay: Tradition and lagovation in Latin Schools onthe Tweith othe Fiftenth Ceourye, Cambridge, Cambridge University Pros, 2001, Id, »The Origins of Humanism, ts Educational Context snd its Early Development: A Review Amicle of Ronald Wit's Inthe Footsteps ofthe Anclents, Vivarium, 40.2, 2002, st. 272-297 Za analiza With posta, vidi Cécile Caby 1 ‘Rosa Maria Doss (ur) »Pour une histoire des humanists cles et aes, Humanist, eres et cs dan aed XIIF ay dbut du XVI silos, Tashout, Brpols, 2012 sx. 10-12 * O ovone vidi tice knee fomulicao Paul F,Grenler,»Humanism, Ancient Lear- ning, Criticism, Schools and Unversitiese,u A. Mazzocco (ur), »Inexpetations of Renaissance Humanist, op. cit, st. 73-95, por st 7578, {Patrick Gil, lite ‘manisme jrdiqu et seizace du droit au XV see, Tensions compsitives asin des Sites letires et organisation da champ politiques, Revue desyntese, 130-4, 2009, str 571-593, poseboo ste $7357 Nejprije upidujemo na va kraka razmatanja P.O. Kristeller 0 invazivnej sez Ihumanizs lozotj,zxatost i unjotostina renesanse: Paul Oskar Kristeller, The Place of Classical Humanism in Rensisance Thought, i »Renaissance Humans ‘and is Significaneow, Sais fn Renaesance Thought and Letters op. elt. ol lst 1-15, odnosno 227-343 Popleat akodor Francseo Rico, »Lerve de "humanism De Péirague a Erasme, prjovod J, Tele, Pari, Les Bells Lets, (1993) 2002 sit 11-15 178-92. Ovdj jo takoderolvoren prblentvelitstiex dimenzie acto ‘numanizans, koji je Laure Martine uposlaijeno)irecideinirao ko a program for rung classes: Laure Marines, »Power and Imaeiation: City Stetes in Renaissance aly, New York, Vinsgs Books, 1980, st 191-217; za prodabljen stidijyovog fe ‘nomena sluajpodegotie, vidi Anthony Graftoa | Lis Jardine, vFrom Humanism to the Humanities! Fducaon andthe Liberal Art in 15* and 16 Century Europes, London, Duckwerth, 1986, Rodenje humantzma 47 boracije do kojega je do8lo i putem demarkativnih napora’ ~ napose prema akademskim tradicijama ietabliranim intelektualnim figurama — ‘koji je postupno kristalizrao, kroz mnostvo individualnih doprinosa, »prostor moguéega.* Nastoji se dakle dobiti, doslovno, objagnjenje rodenja humanizma, shvaéenoge u smislu njegova uzleia i afirmacije kao pobjednitke alternativne kulture, zatim keo dominantnog obrasca, tijekom prve polovice 15. stoljega. Usinak svojevrsnoga prvobitnog talozenja trebat ge stavitiu srediste istrazivanja u korist tog »povratka paradigm Eiju je nuznost Riccardo Fubini itaknuo prie vie godina.” Takva se paradigma doista moze Ciniti nebuloznom kada se pokuSa kategorizirati knjiZevnost ili kvalifcraitekstove i socijalna ponaSanja kao »humanisti&ke«, Ta telativna prolaznost frapantno se suprotstavja. otitostikolektivne pustolovine koja se ostvaruje,izradena kako svije8- 64 koju su o njoj imal njezini suvremenici, tako i nasim makropovi- jesnim izrezivanjima, koje povezuju prekid izmedu »srednjeg vijekac i prenesanse« s onim Sto bi bilo plimni val humanisttke kulture, Pro- blem je tim obit Sto se humanizam nije materijliziao w pravo} inst tucionalnoj konstrukeiii, koje bi proizvodila posvesena obiljedja p padnosti. Da bismo pokuSali premostti taj moguéi zijev, oslonit éemo nae razmiiljanje na jedan pojam, pojam »pokretag, Sesto koristen povijesti umjetnost il w politiskoj povijesti, no mozda jo uvijek pre- vige vrednovan kulturiom povijeséu. Radit 6e se napose o isticanju ajegove plodnosti u perspektivi artikulacije izmedu intelektualne proizvodaje i povijesne periodizacije; plodnosti Koja, opéenito reSeno, oznaéava pojam pokreta kao moguei kljué Stanja interakeija izmedu cirkulacije idea, socijalnih praksi i Kolektivnog imaginarija, koji daje kohetenciju svema tome dopustajuti igru razmolikih realnost i mjerila koja su u to ukljutena, Poglavito iz toga moze krenuti globalna i dina- rigne analiza jedne kultume Sinjnice, rodenja humanizin, éesto poi- ‘mane kao strogo knjizene (i time opéenito lineamno isticane nizanjem Fienne Anheim, »L’bumanisme esl un polémisme? A propos des Inyetives de Petrarques, a V.Azolay iP Bovcheroa (uc), »Le met qul fue. Une histoire de vo Jenoes insletulles de MAntiguité& es jurse, Seysll, Champ Vallon, 2009, st l1¢-128 Powudujemoiarz od Pierea Boudicua, Le champ litésicen, Acts de fa recherche cen sciences soctale, 89,1991, t 3-46, tts. 36, Rjecardo Fun,» umanisu:vitrso di un prada? Sageio per un prof st da Petrarca ad Erasmo! Al useita della Scolastics medievale: Saati, Br, {Dialog ad Petron Hisrane'umanisio italiano e suo} steric, Origin nasa ‘mental critica madera, Milan, Franco Angel (at. 1989.4 1992] 2001, tt 15-72, posshag sx 27-28 se. 75-108,48 CLEMENCE REvesT velikih autora, to jest njihovih aktivnijih ili prestizijin pristats), a usput smatrane temeljnom za procvat novog ciklusa zapadne povijesti. Ustedotodit Gemo svoj tekst na desetljeéa izmedu 1400. i 1430. u Italiji, koja, tint se, usred notome sekvence izmedu Petrarce i Lorenza ‘Valle, predstavljaju odluéujuée vrijeme akceleracije.* Nismo ni toli- ko naivni ni pretenciozni da mistimo ovdje ponuditi cjeloviti pregled fenomena tije dimenzije uvelike nadilaze okvir jednog élanka: vise Je rie o pozivu na rekadriranje i o poku8aju transverzalne refleksije, pri Gemu Gemo se oslanjati na nekoliko karakteristi¢nih primjera, Ova &e studija posebno uzeti u obzir mehenizme unutarnjeg strukturiranja humanizma kao pokreta, Promatrajuéi ponajprije pomaljanje kolek- tivne svijesti usidrene u refleksivnom odnosu prema povijesti, do emo do odnosa izmedu socijalnih skupina, flozofske proizvodinje i sjeéanja, Sto omoguéava poimanje pojma pokreta, pozivajuci se pritom na ideoloski kostur duha humanizme (to jest na teznju »povratku anti- civ). Korelativna analiza strukture zajedni¢kog repertoara referencija i praksi i dinami¢kog sustava drustvenosti omogucit ¢e nam zatim da promislimo pojavu kultumog polja, sto ga utjelovljuju brojne posred- nigke ili sporedne figure. Konaéno, izlo7it éemo fiksiranje generitkih identitetskih obiljezja, to jest razvoj distinktivnih modela denomina- ci, zahtjev za drustvenom premoéi te stvaranje moénog mita o pori- Jjeklu, amblemskih za formalizaciju »duha tijelax. Intrinzi¢na perspektiva koju smo odlutiliusvojiti obvezuje nas, jas- no, da na trenntak zaboravimo na pitanje povijesni okolnosti mogué- nosti i razvoja humanizma, &ijih smo vaznosti pak svjesni. Necemo se osvrnuti na noke oducujuée politike i dogadajne okolnosti, kao to su ponovna uspostava papinstva u Ttalij i kriza raskola izmedu Isto8- ne i Zapadne crkeve — yodskoéne daske« hnumanizma (napose njegove homogenizacije i intemacionalizacije). $ usidrenoséu humanizma u *Unutarkolsalebibiograije posvecene of kraj 19, stalja tom kjuénom eed, ‘zidrat emo se spomen plonirske bike, Georg Voigt I risogimento del’ asc~ butt clasica,ovvera i prizna secolo ellumanesines, prjevod D. Valois, Finca, G5. Sanson [1880-1881] {888-1890, 2 vol; pitas koje pastao Kanon, Viton Rossi, »Stra letterara lala, vol IV ll Quateoceto, id R. Bess, Padova, Pisin \Nuova Liberia (1983 1992, nedavns | udinovitesinteze, Guido Ceppeli, "ums: nesime italiano da Pesca a Vall, preveo autor, Rim, Carocei [2007 2010, CClémence Reves »Romam ves. Uhumanisne ia Cui dea fn du Grand Sciame, <@Tanoceat VIL au conile de Constance (1404-141 7h, Perspectives médiévale, 34, 2012, plipeme.rewes re/2561, Ra se 0 polos eponimske tee podedane at ‘SveulstyParieSorbanne 2012, usuradajis Universi degli studl 2 Fireace veka objavjvan. Rodenje humanizma 49 socioinstitucionalno tkivo svojega vremena dodatno éemo se pozaba- viti samo u nizu zakljucnih primjedbi da bismo podsjetili ponaiprije na nevjerojatnu rastezjivost pojma koja mu, ne ¢ine¢i ga pokretom zatvo- renim u scbe sama (to bi na prvi pogied na8 tekst mogao sugerirati), naprotiv daje »kameleonski« izgled, iskrizan vi8estrukim politi¢kim iti filozofskim sferama. Upravo da bismo omoguéili bolju artikulaciju medu razligitim putovima istrazivanja koje nameée pitanje uzroka i oblika razvoje humanizma kao dominantnog modela (putovima koje je francusko proutavanje, koje se dugo nije osvrtalo na to podrugje, prije nekoliko godina poéelo istrazivati!), taj nam se napor fokaliza- cije Ginio nuzaim, U tu ée svchu perspektiva na podetku biti pomalo pomaknuta prema kraju razdoblja da bi krenula od temeljne tvrdne: do rodenja humanizma je ponajprije doslo zato Sto su ga sami njegovi pristase proghsili Sublimacija sadasnjosti i elaboracija kolektivne pustolovine Povijest humanizma je povijest pobjednika i, trebs i to priznati, ajiltov trijumfnije bio skroman, Zapravo vrlo rano, dojmljivom intro- spekcijom koja je jedva dogekala prijelaz sjedine generacije na drugu, prenesansa krjizevnosti« w Italiji — posebno renesansa latinske elo- kveneije koja je nestala s barbarstvom — najavljena je, faze osvajanja zapaméene, njegovi jumaci slavljeni. Time se zajedniéka povijest pose- la pisati i utvréivat i opéim mjestima, anjezini suse glasnici, eminentni ‘Yoriko pro, sieded ai vasitogsvedotansta, ne propitaju terete kenstakei- je sjeéanja nad postjanjem pokrea: KG, Wit, win the Fooisteps ofthe Ancients, pt, st 338-343, 6 Taz shia humanitats koi sto adaje reine 14, tljtsinjegova se vporeba nevjrojtno fatenivica od eve etrtine 15, tla, Danas se wbitajona Kore inteletutnipregramechumniza, pogotovo odradova PO. Krselleca Laz he ‘maniste shuanistieke zanost« (smh Kaine Flog) poljdica su postage skadomske insttueionalizoj ekultume trae prema kajizevnin diseiplinama (r= ‘atic retori) ten, fra humanists ii umanista abijezen jo svakosevnom jezik na samom kraj 13. tla | sljededih se develjega Sri, pogotovo w sveuti- Iiinom Kootelstu,u znefeju stdentaumanistidih znapest. meni humanizam smaogo je kasieg datuma, pojavljuje se tek 19. stoljedu u germanskom svjeta, rvotn upedageskom konokst gale aznatavaedukatvn ideologijwsbumsnistckh nanos Friedrich Nithammer {808 inj tat nslovor »Der Set es Philan- {eopinismus und Humans in der Tore desErlebungs-Unterschsunserer 2),52. CLEMENCE REVEST © priti »s dvostrukim daomé, &ija memorijalna struktura i dale u sebi Svrsto nosi najéeséu paradignau njezina opisa koju su stvorili povjes- niga: Ginjenica da je prije desctak godina Lucia Gualdo Rosa odabrala Biondove stranice kako bi ilustrirala tranziciju iz predhumanizma u hhumanizam moze posvjedatiti 0 razmjeru te pojave.” No ne treba prokazati kao nigtavno i prazno neBto ato je bilo artificijelna i pristrana rekonstrukeija, Ba8 naprotiv, Zeljeli bismo odrediti mjesto tog dije- la sna 0 sebi u uspostavljanju humanizma kao povijesnog objekta."* ‘Vazno je tu &injenicu kao takvu odmah postaviti kao dvostruko povi- jesnu, kao gotovo izravni »rub« humanizma koji se kontemplita i daje si smisao, zami8ja nad samim sobom kako bi prepoznao zajednitki i presudni niz U ovo} suptilngj tektonici vremena preobligenoga w sadainju povi- Jest ili udije u aktualnost,!*odigrava se artikulacija izmedu sporazum- nog oblikovanja povijesne svijesti i skupine tih procesa, ponckad sasvim sluéajnih (individualnih putanja, polititkih mutacija, socioin- stitucionalnih sustava, ideoloskih tradicija..), iz koje ta tektonika isto- ‘vremeno i rezultira i stvara svoje poimanje. Iz. narativa koji je pred- zt nekoliko destjéa kane, »poijesno-fiozafikom sist, kao flzofski po ‘et invimno vezi uz eiviizacia enesanse, poajpie pod uijecsem slavnog dela Jkoba Burekhardta Die Kultur des Renaissance in alena ojo jos 1860, Oda jeje nhumanisa adobila digo, mnogo fre matsnjs, povezano som kvanedae kos med humanizmna | znanjo renesans- Angus Campania, »The Origin of ‘he Word “Humanist, The Journal ofthe Warburg and Couraul nai, 9, 1946, sit 60-73; PO, Kristeller, »Renaissance Thought ant Sourees, op city ste 2-23 198.99; vidjetitaknder i reference spomenut u billet 72. Sto se leks ypotcbe pojma nrenesansa tif, vdjetl Amedes Quondam, pRinasimentoe elassicismis, M.Fantoni A, Quondara (at), »Le paole che noi siamo. Calogorie slorografice e lntepreiative dell"Buropa modern, Rim, Bulzoni, 2008, st 33-06. L, Gualdo Rost, »Prshumanisme et humanism en fai, ct lst 101-107 Eugenio Garin, La Renaissance. Interprétatons et hyposhésese, Moyen Age ef Re aissance, prijevedC. Carme, Piz, Gallimard, (2, 1980.) 1969, st. 4-88, O ovens vidi primjedbe A. Quondama o perfonmativno)funkeipomma Rinaseimento: A ‘Quondam,»Rinasciment e Classicism ite, posebne st 86-9] Misiimo owdj na snalize Michela Foucaulla povecane = Kantovim tkstom »Sto je rosyjeitelistvo,gije Foucault pokaaue pojern odlutujusepodnosaflzotie pre ma svojema visto historicity, definajuct modemtet ka main rela s ktal- osc Koji zai vol da se heroiira sdatnjot da je se neal drakliomn nee Sto ona est dj se teansfarmira ne tak Sto e jose unit, nego ako Sto Ge jo s2 "yall v onome So ona jest: Michel Foucault. nQu’es-ce qe les Lames? », Dis, ct Bets, sveza IV, 1980-1988, riz, Galimard, 1984) 1994, at 562-578. Ane {wine Lilt je ndavo podsjeto na plodcnosnost tog pristups onkral»povijet loz! sin intlektalnth adic, artiulranin oko prigenoss sojihSadrejae: Antoine Lili, Comment éeri-on histoire intelleceucle dos Lumieres? Spinorisne, ac lisme et philosophiew, Annales HSS, 64-1, 2008, st 71-206, possbno st 206, Rodenje hummanizma 33. lotic Biondo izvlagimo tri elementa opéeg promiSijanja, Ponajprije, ‘udinak objektivacije 0 kojermu valja voditi racuna: drugim rijecima, predstavljanje humanizma kao zavrSenoga i datiranog fenomene, ogranigenoga u kontingentnoj Ijudskoj, kronoloskoj i geografskoj sivamosti. Dogadaj koji se zbio, a ne etiketa osudena samo na kvalifi- ciranje, klasificiranje i naknadno povezivanje mislioca, Zatim, uéinak Birenja koji je jasno dokazan i koji bi odgovarao presudnoj promjeni sazmjera: Petrarcu i krug njegovih izravnih sijedbenika naslijedila je _grupa sastavljena od vise velikih knjiZcvnika, Koji su svi rodeni oko 1370.-1380., iod kojih nijedan sam ne sazima straju u kojoj sudjeluje Ovdie se izvrsio preokret koji postavija pitanje razrjedivanja jednoga te istog »kultumog kapitala izmedu vise suvremenih agenata, ujedno sume njihovih infelektualnih proizvodnji i temelja na osnovi kojege su one shvaéene.”* I konaéno, utinak ulanéavanja, dapaée pokretanje, koji karakterizira napredak Sto se dogodio kroz 2druzene forme: aku- ‘mulacija novih spoznaja, uspostava zajednitkoga govornigkog umijeca (ciceronske elokveneija) koje se izjednatava s umijecem miBljenja, te {eritorijalna, kvantitativna i socijalna ekspanzija, Jednako je toliko ele- ‘menata reprezentacije jednog reza koji se tada potpuno Siri, nalaz svoj smjer nizvodro od svajeg procvata, kroz retrospektivni pogled; reza koji se ponajprje ujedinjuje u apsolutno temeljnom ideotoskom motu = povratku ideala latinitas, vise duha civilizacife utjelovljenoga u je- zilea i degradicanoga protokom stolieéa. Upravo taj odnos zrcaljenja s anti¢kom povijeséu, kojemu je pogotovo Eugenio Garin posvetio jako Iijepe rijeti,2 shu2i Bionda kao lini éitanja, i on unutaristog pokreta poveuje pisez, pedagoge, eruditske krugove ili rukopise koje citita i precizno situira u mnogo neodredenije entitete kao Sto su brojne Skole na koje aludira Ovdje se wagamo pojmu pokreta, jer nam se on ini posebno ko- tristan za poimanje slozene veze izmedu imaginarija grupe, knjiZevnih nyeZa i kultumog modela. Pojam pokreta zapravo prediaze zanimljivu analogiju s mehanigkom fizikom, koja Zeli povezati snagu matacije sa svojom inicijalnom pobudom (sagledavanje skupine autora kao avangarde novog sociokultumog establishmenta) i na dubljoj razini Riccardo Full texto del mond’ nelle prospeive morale trico-palitiche dt Pogato Brocebotinn, Unanesima e aeelarzrarione: da Praca a Vala, Rim, Bulzoa, (L1982,) 196, st 221-302, postbno st. 222-24, Garin nLa Romance. cts. 4487; 4,» Trumanismeilen, Philosophie ctv civil ala Renaissance, prijevodS. CippeM A Limon, Pariz, Albin Miche, (1947, 2005, st 26-2954 CLEMENCE RevesT. sugerirati umni din sinteze i apstrakeije koji je usidren u refleksivnom ‘odnosu s vremenom. Tako pojam pokreta prije svega omoguéava da se istakne neumoljiva tenzija izmedu znanstvenoga gledista, koje s dis- tance rekonstruira savrSenu i gotovu gestu (uzlet humanizana), brojnost irazlititost njegovih aktera (humanista), opéu namjeru koja mu je bila pokretat (obnavijanje antike kroz studia humanitatis) i, Konatno, kao odluéujuéi faktor povezivanja, proizvodnju smisla koji se odnosi na povijest Sto se dogada (reprezentacija trijumfalnog marSa od Petrarce do Valle). U temelju ideje »kulturnog pokreta« koji se rada nadasve razabiremo pojavijivanje kolektivne svijesti o jedinstvu i sadasnjost, §to omoguéava da se zajeduo promisle intelektualni sadr¥aji, socijalni edaosi i vrijednosni poredat i koja zapravo oblije pisanje povijest. ‘To je nevjerojatno znaéajan okvir razumijevanja, koji su proizveli hu. manisti&ki suvremenici, no djelomiéno je i neprikladan i deformira, ‘ostavija neodredenosti, pokazuje se previse tromim da bi oscilirac izmedu brojnih formi i moguénosti s onu stranu votaca utemeljteliax koji igraju ulogu neprijepornih autoriteta, a sve to iz ideoloski rastezii- vog temelja Jerse pojam pokreta, preko slike mase koju prenosi, odnosi takoder na fenomen progresivnog zdruZivanja — pripajanja ako vam je draze ~ i sudjelovanja pojedinaca u jednom kulturnom model u nastaja- nju, fenomen koji je podlozan razliitim amplitudama, od »struje« do prevolucije, i razliitim stupnjevima prisvajanja. Taj pojam uzima wu obzir skup dinamiskih odnosa koji postoje izmedu znanstvene misli i drustva koje je odrazava, koje joj daje teZinu i masu, koje je prenosi i 1va upotrebljava, a sve to ne nuzno prolazeti kroz paradignma stva- ‘anja uz postivanje pravila neke institueije ii skupine* Ovdje razlika- emo dvije razine prozimanja koje su zapravo povezane. Prvo elimo govoritio procesu uspostave jednoga specifitnoga i koherentnoga so- ciokultumog miljea, utvrdenoga artikulacijom knjizevne proizvodnje s praksama i vrijednostima koje kolektiv dijlii koje su konstitutivne 2a sporazumno priznat identitet* to je sposobnost stvaranja zajednice, * Vidi problemsto ihistsiografto objatejenje Rogers Chater, Histoire intellect: le e histoire des mentlités, Aw bord dela faaise, histoire entre certtdes ex Iingomae, Parz, Albin Miche, 2, 1983,), 1098, st 27-66. adn godin je poviestsredajovjekovnih znanost, pogotove skolastke, iavukda vet ors od ako pita, vet nape spe ledaje Laval elecae 11 Moyen Age. Institutions et circulations, Revue de syatiese, 1294, 2008, Nee ‘oano sagledavanj solstite Sao jedno pojednatnog i kolektionog manstvesay pothvaa: Alan Boureay, La raison seolastiquen, svezak 2, »Liempire du vee Pog, ‘tne histoire da savoir scoastiguen, 1200-1380, Para, Les Belles Lets, 2007, Rodenje humantzma $5 od sustava razmjene i upoznavanja koji proizvode sodaliras, i sposob- nost integriranja novih aktera, Takoder je taj proces moguée zamislit kao vrlo rasprfeno i relativno sporazumno Sirenje th istih praksi i vri- jednosti, koje uzima u obzir njihovu drustvenu banalizacijy, njihova >populamost« na neki nagin: drukeije regeno, postoji tinjenica da se ‘numanizam mogao izraziti raSirenim kli8ejima ili poveSnim upotreba- ‘ma, Koji su znagajni za njegova mutaciju u modu elita. Kroz tu igra rozina i prisvejanja ocrtava se upravo stvaranje paradigme koja je, vi8e od knjizevne evolueije, kulturni pokret. : U 2godnom eseju koji je prvi put objavijen 1993., Francisco Rico ‘odinah je upozorio na intelektualni izazov Sto ga predstavlja svaki po- ‘kaSaj sveobuhvatnog poimanja pojave humanizma da bi se obujmilo njegov doseg i opisala njegova bit onkraj narativnog kostura posve- Genih autora, a da se usput ne izgubi iz vida njegov »duhe.™ Pojam pokreta tako barem djelomice omoguéava da se otkrie taj izazov i, pogotovo da se odgovori na straSno teSko pitanje: Sto je humanist ili, bolje reseno, Sto moze biti humanist? Fiksacija, Sirenje i polarizacija yprostora moguénosti« ‘Nemajmo straha otvoriti poneka odskrinuta vrata: Ciceronov citat ne Gini humanista nista vise od aluzije na anticku povijes ili tinjenice da prakticira sofisticiranilatinski, Humanizam ponajprije dini postoja- je zajednithog podrugja. kvalifikacije i prepoznavanja, definiranoga sredstvima razlikovanja i legitimacije, koje ocrtava parametre svatijeg sudjelovanje.u vigeglasnom knji¥evnom dijalogu i njegove upisanosti ‘udinamignu mreZu odnosa koju karakteriziraju prakse razmajene, blis- kosti i potpore* Samo takva perspektiva omoguéava isticanje nijansi Tenigatea Rimi sopstete lh See eh amleniemes e SE Ee a Coe ee a cpanel Se cae en feas Hen aiena tee ec ons Scat Me Rael ee eres eerste eco msmren k ooes Se error Seer eee ee ase56 CLEMENCE REVEST individualnih polo?aja ~priznatih pisaca, biijedih imitatora ii vjestin amatera —usput ocrtavajuci line demarkacije jednoga te istoga nre- pertoarau. Samo taj pristup omoguéava, ponajprije, da se u obzir uznm mebanizmi privlaéenja i Sirenja'na razlivitim razinama, posev8i od relativno homogene j normirane kulture prakse. Stoga treba posebno cbratti pozomnost na stvaranje jednog ujedno mondenoga i knjizevnog oljas univerzalistickim pretenzijama, Prva desetlje¢a 15. stoljeda tine se upravo odlucujuéim momentom u claboriranju strukturnih kriterija definicie, momentom gdje se razvijaju amblemski modeli drustvenosti i znanstvenih aktivnost, a istovremeno se gradi zajedni¢ki rezervoar -kanonskih referencija na znatni poticaj nekoliko velikih medusobno povezanih krugova proizvodnje i promocije smjestenih uglavnom u Firenci, Veneciji, Padovi, Milanu i Rima. Uprvom je redu tih identitarnih markera odreden broj diskurzivnih registara karakteristitnih za studia humanitatis, uoliko Sto se odmigu od dominantne tradicije i usto signaliziraju istu domenu kompetencije ‘interesa povezau s gore spomenatim idealom reaktualizacije antitkog naslijeda. Ukratko, nije je uglavnom o ciceronskom oratio, o poznatoj knjizevnosti, o uvredi, o dijalogu io polititkoj eklozi.* Tome mozemo dodati skup jednako zneéajnih knjizevnih praksi, poput gréko-latinskog prevodenja, istrazivanja rakopisa drevnih autore, proutavanjargevina i arheologije (posebno u Rimu) ili pisanja na littera antiqua. Tore prido- dajemo i metode filoloskoga il historiografskog rada, poput kriti¢koga sporedivanja rukopisa za uspostavu dokumentarmih svjedotanstava ili promisljeno kori8tenje izvora iz prve ruke.”” Naravno, ne smatra- ‘mo i Gistim izumima, buduéi da je veéina ovih praksi ukorijenjena u sckulamim upotrebama latinske erudicije koju su si padovanski pred- humanist, te nadasve Potrarca i njegovi glavni sljedbenici,®* poteli * Zapotsn pretties je supa ani vi Remig Sabb in nt aad del unans,Feenn Le Mooney 1923.1 Frame ang ‘Lamanssinox. Cava Lenarl Mensano) sLoepeoeten ee Medevoloca 1 oa prio dle Rim Sle ed, BOR tea poset tet. Siva Rizal asic lologic deg sans, Rin, Ba. sri lta, 1973; Bdmiod B. ya, naman and Renner Hisicee ton ee Hambledon Pres, i983; Gary lana, sWetng History in Renae hay: Leas ax Bland he Uses of he Pate Cage Haran Caney he ie Mes oinrbihaatjn, vps ize de Nahas, Perazercteninee Parig Honaé Chango, (192 909,20 G Bilawrsck ooere nee, 1 avai, op. ci; Gude Bilao ll preunanceme atone wee Pus Sot (u) ol Pears ate ie nga ete ie Uae, 1996; 0, snthe Fotis of he acl ee he Rodenje humanizma 57 prisvajatiu dragoj polovici 14. stoljega, u skladu s memorijalnim obzo- rom »povratka anticia, No jasno je da ih podetkom sljedeéeg stoljeéa niz fetiomena na krajufiksira i potinje raspoznavati kao tipigne forme humanistidke erudicije. Zeljeli bismo najprije govortio fenomenu dokumentamog omasov- {jenja 0 kojemu, recimo jasno, svjedote uvrede: usto 3to ih je Petrarca preivorio u omiljeno polemitko sredstvo, vidimo pravo bujanje pro- dukeije wvreda od 1400.-1430., koje traje cijelo 15. stoljee, da bi postale jedan od najvobitajenijin naéina inscenacije umnih supamistava.”? Kronologija u pojedinim sluéajevima moze biti blago drukeija: pogo- tovo se pokazalo da, sto se dijaloga tite, slavni Brunijevi Dialogi ad Petru Paulun Histrum (oko 1402.-1406.) predstavljaju prvi potica), nakon kojega slijedi razvoj modela krajem 1420-ih godin i jo8 vege Sitenje oko 1440. godine? Porast tekstualne produkeije pratio je znatajan proces standardiza~ cije spisatelskih praksi zahvaljujuéi elaboraciji i sirenju referentnih ‘modela, Taj je proces nadasve vidljiv u sluvaju retorike intimnog pis- ‘ma i oratio." Uz nekoliko velikih autorskih zbirki-obrazaca specijalno redigitanih w oprimjeme rukopisec, kao Sto su Epistolae ad exercita- tionem accommodatae koje je sastavio Barzizea oko 1420.” treba se sjtiti sastavljanj i Siroke citiulacije kompilacija koje se opéenito ozna- Eavalo kao nhamanisti¢ke zbomikea, od 1400. nadalje. Te zbirke tek- stova, koje ponckad slige na prave reoritke zbirke formula, omogusile Boni Rao,»Cursudgeons in High Dudgeon: 101 Yeas of invective, 1352-14534, Messina, A, Siameni, 2007; Guido De Blast Amedeo De Vincents, Un’ et di. votive, uS.Cuzzatio iG, Pedals (ur), »Adante ella kterataretaliene, sv. 1, ‘De Vineenii (ur), »Dale origin el Rinascimentog, Torino, Elna, 2010, st 356363, 2 David Marsh, »The Quatrocento Dialogue: Cisical Traiton and Humanist Ingvar tions, Cambrige, Harvard University Press, 1980; Cistopher 5, Celenza i Bridget Papilio, na inasita del diologoe, w S. Luzzato i G. Pell (wr), »Adante della lexeratratalana, op. cit, v1, st. 341-347 2% Clémence Revest, »Notssance du cicéronianisme et émorgence de Vaumanisme comme ‘culture domizante: rlexions pour une étude de In rtorique humanist coma pe ligu socal, Mélange de Ecole fangaize de Rome, Mayen Age, 125-1, 2013 2% R'G.G. Mores, Tho Teaching of Gasparino Barzizzat, London, Modem Humanities Reseurch Assecstion, 1979, st 9698; Charles Funlazi »The Fpstoae ad Eerci- {ationem Accummoddiae of Gasparino Barzizza,w A. Daleel,C. Panna i R . Schoeck (ur), nAeta Conventus Neo-Latin Torotonensie, Binghamton, Medieval and Rensssacce Texts and Studies, 1991. st. 139-146 2 Sobastiano Genie Sivia Rizzo, »Per una pologia delle migelianee umanstichee, ‘UE Crisei iE. Pecere (ur) ll eodice miscellaneo, Tipologie © funcioni, Cassino ‘Universit deli stad Cassin, 2004, st 379-407,58 CLéMeNce REvesT su stvaranje zajednitkoga i kanonskog repertoara koji je normalizirao praksu praksom, dopustajusi Siroke moguénosti za detaljne vaijacije.* U tako amblematskom siuéaju, kao Sto su pogrebni govori, znakovito je da medu stotinama govora te vrste, koje je John MeManamon uspio prebrojat u razdoblju 15. stoljeg, samo se vrlo mali broj, manje od tu- cet govora, od kojih su svi sastavijeni oko 1400.-1430. u firentinskom, venecijansko-padovanskom ili Zupnom kontekstu, proslavilo sljedecih godin, igrajuGi na neki natin ulogu Zanrovske matrice.** ‘Takoder valja spomenuti odreden broj tehnickih napredaka i kaji8- kih doprinosa koji predstavljaju vazan oslonac u akumulaciji dostup- nih znanja, Zbirka epigrafa koju je sastavio Poggio tijekom svojega dolaska u Rim 1403. (pvidim da ée8 nam éak i u to malo vremena prudii cijeli Urbs zahvaljujuéi antiGkim natpisimag, radovao se tada Coluccio Salutat**) postavija temelje humanisti¢ke protoarheologije usredotoene na metoditki opis rimskih ostataka iz koje pak nastae, u sgodiname 1430.-1440,, vike kjuvnih djela utom podrugju i koja, op nije, brani i kreditiralamentirajuéu knjiZevnost o rwSevinama, i sarmu u razyoju-” Unutar odnosa s tom epigrafskom zbirkom formalizirala su se tijekomn prvog desetljega 15. stoljeéa glavna obiljezja gratije »po antiski«.®® Mozemo se joS prsjetiti »skoka unaprijed« koji su za % C.Revest, »Nalssance du cicéronianisme et émergense de V'humsnisme comme cule tre dorian: reons prune ue da Borge humans conn prague % John Memanamen, »Funcrat Oratory and The Cultural Ideals of Halen Iams, ‘Chapel Hil, University of Not Carolina Pres, 1989, st 24 Trslne perspetive, Anthony D's jn vezi s yjeaéaim govorina iaknoo dla vlog epitana ‘jeje sstaviao Guariag Veronese u Foret pocetkom 1420-h going: Anthony F Diels, the Reneissanco af Mariage in Fitecas-Century lye, Cambridge, Harvard ‘Univesicy Pros, 2004, possbno stranica 40 ‘Ago gratas de casts its tals, quas tam eoplase, tem celeriter rane. Video {quidem te pauco tempore nobis Urbem totam antiguisepigrammatibustraditaram, (Colveco SaIUTATL Epistoario, XI, 15, sl zd. F Nova, Rim, Istito stoi inlane, 1896, st. 65. Vii iro Kajanto, Pogo Brcciolint and Casal Epigmpy, “Actos: Acta phillogice fenniea, 19, 1585, st 19-40. Roberto Weis, »Lineament per una storia dl stu antigua in ang, Rinascimento, 9, 1958, st 154-156; Id, nLa scope dol’ Antichtslssca nel Rinaseimentow, preveo MT; Bindella, Padova, Antenore, (1963, 1989, su. 34-6; Sabine Foero= Mendoza, Le temps des res. Level de la conscience hisoriqued la Renissanooe Seyssel Champ Valon, 2002; Francesco Paola Fre (ut), »La Rema di Leon Batista Albert Urnantareitet ears alls seopena dell’anco nella ita del Quatt- ‘eno, Milano, Skira, 2005, Vigikorisou biblografs snteru Stefina Zamponij, La sevitra umanisten,Acchiv {i Diplomat, Sshritgeschiche,Siogel-nd Wappenkunde, $0, 2004, st 467-508 Vidi i Anito Bartoli Langli Messiiano Bassett, »Scrivere alanis’, u. Luz- zaito |G, Pedalla (ur, nAilane dala letters taliano, opt st 304312, Rodenje humanizma 59 helenizam znatili Chrysolorasovi boravei na Zapadu izmedu 1397. i 1415.” Kroz.svoje obrazovanje, rukopise koje je donio iz Konstantino- pola i svoju gréka gramatiku, Frotematu, bizantski je uSenjak stvorio uspjesinu talijansia Skolu grékoga i promovirao intenzivmu aktivnost prevodenja: dvadeset prvih godina 15. stoljeéa posebno su obiljezene ostvarivanjem vaznog ciklusa prijevoda Plutarhovih biografje, to je napose plodan doprinos ujedno kao dokumentarni izvor i kao model historiografskog pisanja.? Tijekom tog prekreinitkog razdoblja iskrsava naposljetku raznoli- ki pothvat teoretizacije i standardizacije istih tih praksi: ovdje su opet postavijena temelina dostignuéa refleksie o kriterijima znanstvenosti ili Korekcije v umijeéu imitiranja, prevodenja, pisanja ne latinskom ili poduéavanja. Razvoj tog ndiskursa o metodi«, na primjer, osjetan jo u imitaciji antitke proze, posebno ciceronske. Za Inguisitio super unde- cim orationes Ciceronis, koji je sastavio Antonio Loschi na samom ‘kraju 1390-ih godina, brzo su uslijedili 1413. Argumenta super aliquot orationibus et invectivis Ciceronis Sicca Potentonca i De compositione koji je Barzizza napisao izmedu 1417. i 1421." Ta tri teksta Gine prvw ‘eorijsku baz govornitke prakse ciceronizma, koja opéenitije poka- zuje rastuée postrozavanje navela stilske kompozicije.” Ovdje treba promotrit odjek rasprava koje su se povele oko evolucije latinskog je- ziks, tog mjesta kristalizacije humanistigke misli u doktrinu povijesti.* ® Bibliografi 9 C je zoata, evo samo ackoliko avai togaka: Remigio Sabo »Liukimo vestenni dels vit di Manuele Crsoloa, 1396-1415 Giomale Higutico A areheologs, storia elenortura, XVI, 1890, a. 321-336; Giuseppe Camel,» ot bizaninie ecg del umanesimo sv Manuele Crisolora, enc, Valecchi, 1941, Riccao Misano { Antonio Rollo (ur), »Manuele Crisolrae i tomo del eco in Ocedenen, Napull, D'Auria, 2002 “© Marianne Pad, »The Reception ofPluarch’s Lives in Fitenth-Century lye, Kopeae agen, Museum Tusculanum Press, 2007, 2 sveska John Monfassn, Humanism and Rbetnic, uA. Rabi (ut), »Renaisance Humans: Foundations, Forms and Legace I, Hamanism andthe Disciplines, Philadephia, University ofPennsylvania Pree 1988, st 171-235; RG, Wit ln the Poostes of the Ancients... op-ct, su. 387-390 1463-464 Remigo Sabtodin, »Stora del Cicernianimo ei alice question leterarie nell ett dala Rinscere, Torino, E Loesch, 1885, 2 5.25; Siva Rize, of latino dll” ‘umanesimo, a A. Asor Rosa (or), »Leteratrs alana sy. V, Le question, Teno, (G-Einud, 186, 379-508; 1, ll latino del Petrarca latino ell unanesimoe, {UML Foo (ur) »Petraca latino el origin dell umanosine, op. cit, su. 349-365, 6G. Wit in te Footsteps of the Ancients. opt, possbno st 392-08, ‘© Mirko avon n.tino, grammaties, volgare. Stora di uns quetone manisicay, Pa- ova, Antonoe, 1964, Riceard Pubs, nL ossienzs del ana neg maniac Um esimo eseclarizarioe... opt st 1-75; Serena Fetente, Latino lingua maiemac, (US. Luzatoj G Pedul Gr), »Alante dela exert tian, op citys 335-340,60 CLiMENCE REVEST ‘Spomenut emo samo, u istom rangu ideja, da je Vergerio oko 1402 redigirao ono Sto se smatra prvim modemim pedagoSkim traktatom, De ingenuis moribus, dok je Bruni potetkom 1420-ih godina predlozio prvu teoriju prevodenja sa svojom De interpretatione recta: (Ovim brzinskim razgledavanjem horizonta Zelimo prije svega osvi- Jetlti skup dokumentarnih mutacija (omasovljavanje, standardizacija, ‘tehnitki napredak, teoretizacija) koje izraZavaju presudnu pojavu fe. nomena, singularizirajui i strukturirajuéi humanizam kao alternativma kkulturu, ujedno definirajuéi sirok zajedniki katalog, prepoznatjiviiz- vodljiv. Ova zadnja tobka je vazna jer u osnovi znaci stvaranje vkutije 24 alate koja nudi moguénos i sjajnih i osrednjih aproprijacija, vrste sredajega znanstvenog habitusa koji je otvorio put Sirenju kroz mime- tizam.* S onu stranu najvirtwoznijih ili inovativnih produkeija uspjela se razviti i jedna stereotipna praksa zbog koje se prosiila frazeologija (suprotnost izmedu maka i syjettost ili evokacija budenja slavnih vee- ‘mena), leksi&ki tikovi (uzvik mehercule ili apostrof patres conseripti,na primer) ii simbolitke igre (poput preuzimanja anti¢kog pseudonima), koji su postali kultumni kliSeji Tako se, osim pisaca koji su potpuno ukljuéeni u stvaranje huma- izma, nekoliko na neki natin vautentiénih« humanista (ugrubo tucet autora a godine izmedu 1390, i 1440.), razvila i Sroka lepeza svakak- vih ili povremenih pisaca. Za neke je pogotove humanizam bio samo dodatno lice njihove knjizevne prakse, jo8 jedno pero u SeSiru, na pri- jer za skolasti¢kog filozofa Paola Veneta, profesora na Padovanskom sveudilistu's koji je 1410. napisao akademsku disertaciju po pravilima ciceronskog oratio u procesu standardizacije: usto Sto je bio visokoi Fulvio Dell Donne, pati ebrbsrenlDe veri i Bion: lig del oano Aina mova Roma u V. De Fra S Semsoe (a) nConte, Teens Sto ediva Rome, 28.3 magia 200, ISIN 202 9.96 Vi see inj: ie Polo Vg, »De ges aus. W.Kulendot {ar} thant ucaonal Tees Cantey, Harvard oesiy Pie oboe $8 391 Leo rn adept uaa Pact). es rn reine, vite, quence pei Flare su de ete ‘centow, Pariz, Honoré Champion, 2008,, str. 613-679. Mose sc powell satan rain Bey Cri oar tani: Bet Gebietes horgns de Et medion, Leste de pouniren oore Aceh IT-X sek, Amal HS, 69-2, 2008s 2730s Kons ‘ued pov meival La es de Pinedo signet maton ae poli pion XII 07 ale, in, Es mde Rone 208 rare Hove iit Nii, rerio tna Pal Vets, Arma di Sia kl Universit lane 2 1998, a 191197 Takay sted es jure tae fovea riutofe na Padvanstom seus wim Ped oe Choe Jignosti humanizma, medu ostalim Barzizze. : ae i } i I Rodenje humanizma 61 telektualni logiéar, bio je takoder sposoban pisati kao humanist. Tako se bumanizam, iako je proizveo znanstvene, filozofske ili gramatitke kontroverze koje su pogodile u sr2 njegove ideoloske materi, izraza- ‘yao i u konvencionalnim ili povrSnim praksama koje su odavale vrsta snobizma, sto pokazuje tinjenica da se djeci davalo imena anti¢kih autora, Humenizam je postao kultuma banalnost, intelcktualna patina razrijedena u socijaliom prostoru. Kad je 1468. Lorenzo Manili, jedan rimski trgova: zaginima, natpisom »po anti¢ki« ukrasio progelje svoje kkuée (natpis koji podinje formulom Urbe Roma in formam pristinam renascente i sadr2i dataciju ab urbe condita), to sigumo nije znatilo da je on veliki humanist, nego radije da je u razdoblju od nekoliko de- sefljeéa humanistika kultura postala javna stvar.7 Slaganje »repertoarac treba se, osim toga, citati u svjetlu izgradnje specifignog prostora kultume drustvenosti, koja je wjedno bila i pokus i standard humanizma. To se zapravo na potetia odnosi na raztigite oblike interakcije, promocij ili prijenosa povezane sa samom tekst- nom produkcijom: razmjena, Eitanje, kopija, kolekcija, komentar, naruéivanje djela ii, Sire, svaki oblik podrSke (napose politike ili ckonomske) il interesa, potevSi od pukog zahtjeva da neko djelo bude dostupno. Mogli bismo prizvati mnogobrojne primjere rada ruku ko- Je su razmjenjivale ili skupljale tekstove, posevSi od goleme privatne biblioteke koja je sakupio, kao pravi Stahanov kopiranja, Sozomena da Pistoia u godinama izmedu 1410. i 1430. nista manje od 110 rukopisa, ‘medu Kojima grtke i latinske sveske, Komentirane i indeksiranc tako da bi se olakalo njihovo koristenje, i kijutna djela svojega vremena, poput Loschijeve Inquistio ili Chrysolorasove Erotemate* Brojni bi- jab takoder i prosvijegeni obozavatelji koji su, ne postav&i spisatelji, jzravno podréavali humanistiske aktivnosti koristeéi svoja financij- ska sredstva ili pozicije moéi, Tu mislimo, na primjer, na diplomata ° U ver stim raisom, koji ei dans vidi (via del Portico di Onavia), vid posebno ‘A. Quondatn nitinacimentoe Clasicisni cit. hs. 75-77, “© Remigio Sabladi, st biblioicca di Zomin da Pistoia, Rivisia di lologa ed ito- ine clasis, 4, 1917, 197-207, Renato Pato, Ricerche itor all ibe tsca del umanista Sozomeno, La Biblia, 36, 1934, st. 261-308; Albinia C. De LaMar, The Handwriting of Wallan Humanistse, Oxford, Oxford Unversity Press, 1973, te 91-105; Ginearo Savino, La liberia di Sozomeno da Pistoia, Rinasei ‘mest Il, 16,1976, st. 159-172; Stefano Zampeni, »Un jgnoto compendia sozame- ian del "Ecotemai di Manuele Crisolree, Rinasiment I, 18,1078, st 281-270; Lucia Cearni Martinlh, »Sozomeno maeszo flologow Interpts, 11,1991, st “782. Trento nx e posveen jedan itravackl program, koi woth Stfsno Zampe- si: »Sozomeso a Pistoia (1387-1458). Un precoreo ta fest, store e br di un ‘mania, tp/sozomeno fondaonserp index ph.62 CLENMENCE REVEST i lombardijskog preleta Bartolomea Capru, milanskog nadbislupa od 1414, koji je kao iskusan bibliofl u svojoj dijecezi organizirao veli- ko skupljanje klasitnih rukopisa i promovirso karjere obeéavajuéih knjiZevnika, poput Antonija Beccadellija kojem je olakSao primanje za duZnost slu?benog pjesnika vojvodinog dvora 1429.® Cirkulacija tekstova i sreéa (ili nesreéa) autora, njihovo povezivanie ili reapropri- Jacija odrazavaju tako odluéujuéu wlogu skupine posrednika i zastit- nika ~»simpatizera« i »sponzorac, mogli bismo reéi — u zajedniékom razumijevanju referentnog korpusa (djela, kljuénih pisaca, praksi) i u njegovu oblikovanju u etos kolektivnog imaginarija.%” Stoga »pokre- tanje« humanizma valja najprije shvatti u svjetlu neovisnih dinamika koje karaktcriziraju sociokulturnu konstelaciju u ekspanziji,® to jest ne samo kao plod aktivnosti vodenih u kragovima knjizevnika koji su ‘inili avangerdu intelektualne kreacije nego i kao znak produktivae i reflcksivne iradijacije, ukorijenjenc u standardizirajuéo} mnogostru- kosti socijalnih &inova, Ona je standardizirajuéa u smistu da sami natini te druatvenosti proizvode red priznanja i zasluge danih ili nedanih svakome, koji posveéyje jedue, prepusta druge zaboravu, u svakom slutaju 2a sve ‘uspostavlja Zudeni horizont uspicha: to jest da autor bude u potpunosti ‘ukljugen t rasprave i razmjene na vrim, da mu se tekstovi komentiraju imitiraju, da udiva u glasnim pohvalama koje mu upucuju najbolji ‘govornici.* Kad u travnju 1409. Venecijanac Lorenzo Falier upita svo- Jega padovanskog prijatelja Ognibenea Scolu da mu nabavi Brunijeva pisma (Scola poznaje mladog Aretinca jer ga je nekoliko godina ranije “© Dieter Girgensobn, Capo, Bartolomeo dellas, Dizioacio biogaicodegl ian’, Rim, lstiuto dll Enselopeda italiana, 1976, a, 19, te 108-113; Moniea Pedal, Novo, grande, covet e feat. Gi inventor di biblioteca ea culture « Milan net Quattocentos, Milan, Vite e Pensier, 2002, ste 274-277 | 707, Messime Zag, Lie per una storia dela cultura in Lombardia dal etc Callucio Salus quella el Vilna u LC, Rosi (ur) Le suade ci Erol, tna unsniii alepercrsi, Firena, Sismel-E4 del Galuz, 2010, st. 3-125 1366. ‘Studs Susane Sy gino polzoviltvn Humphrey vojvede of GloucesterawEngles- oj godina 1420-1440, posebno je staknulaulog posrednitishoeoba(niddleamen) ' odnosima izmeda huraenista | aihova pokzovtele: Susanne Saygin,»Humphrey, Dake of Goucester (1390-1447) and the Rain Humnsts, Leyde, ri, 2002, Vidi bogeta anal Martioa Mulsowe o radovima Diteta Henrcha o njemstkom ideaiamn: Mastin Mulsow,»Qu’es-ee qu'une conselaionpilesophigue? Propositions our ne analyse des réseaux intellects, Annales HSS, 64-1, 2009, st. 81-109, Proutavanje knjizevaihdruttyeost moderna epoh sradodéa je pitvaio reflec ‘ju odnosins tznedu kaltumth pais kompozilje soca identi: Antoine Lilt ne monde des salons. Sociabilité et mondant 4 Pari a XVUIF siete, Pata, Fayard, 2005, posebno st 125-22. “ere ere Rodenje humanizma 63 upoznao u Firenci) i kad mu ovaj, ne mogavéi odgovoriti na njegov zahtjev, obeée »prijevode grékih tekstova, dijalog i disertacfjus istog autora koje posjeduje, sviedotimo, istodobno s kratkotrajnom akti- vacijom kanala za distribuciju viz druge rake, uvodenju prijateliske suradnje medu patricijima na osnovi kulturnog razumijevanja i, dublje, stvaranju sustsva priznanja,u korist Branija kao majstora pisanja i fi Jozofije, no iu korist Scole kao povlastenog poznavatelja.® Praksa intimne korespondencije odito predstavija kraljeZnicu tak- ‘vog sistema, oS vite kad se razvije model ykanonske« autorske zbitke u desetljecime 1410-1440. Razmjena pisama, éuvanje i kompiliranje tih razmjena stvaraju i dovode na scenu mrcZe; u njima se kooptira i popisuje Slanstvo.* Epistolami racgovor ~ vidljiv znak prijatljstva, kako bumanisti sami to Gesto ponavljaju —nameée se kao socioliterar- na ceremonija, fiji postupno standardizirani stlisticki protokoli shuze ‘medu ravnopravnima kao zajednicki registar Pismopisci se povezaju jedni s drugima, prisjeéaju se pisama koje su primili, komentiraju ako treba njihovu formu, dak se esto i referiraju na poslanice drugih knji- Zevnika koje su mogli protitat, koje svjedote o kompetenciji autora Istkana je gusta mreZa korespondanata, prvorazredni prostor komuni kacije i reprezentacije: u tom smislu nije trivijalan podatak da se inraz Respublica liveraria pojavijuje prvi put iz pera mladog Venecijanca Francesca Barbara 1417.57 Radovi u tijeku, znanstvene kontroverze, ® Pismo je objljeno v Getane Cogo, Di Ognibene Scola, unanitapadovanod, Nuovo ‘Archivio Vendo, 8, 1894, su 115-175, pismo u dodatku Is. 131-135-O tom dok- ‘ments, vidi Roberto CESSI, »Nuowe icerche su Ognibene Scola Archivo Sori Lombardo, seis 4, vo. 12,23, 1909, st. 91-136, posebno st. 113-114 5 Clémence Revest, Au mito des choses families. Les corespondances buranistes tm debat a XV sicles, Melanges de Ecole fanpaise de Rome. Mayen Age, 119-2, 2007, st 467-462. % Vidi vain puimjedbe Cécile Caby o epstologrtikaj praks Girolams Alot: C CCaby, »Résoans sociaux, pratguesculteles ot genres discunif.« t L,possbno st. 406-434, Std ulljtivanajednog kyizevmawlombarijski humanist le ‘usxjeti njegoveepistolame mseze, u godinamia 420-1450: Pool Rosso, »Catono ‘seco e'umsnesino Lombard, Notizie edacumeatv, Rolletino della Socet Pavese {i Storia Patri, 100, 2000, st 31-90. 5 Israzivanjessiolog Paula MeLeana o mebsnizmima sociale intra u Frensi imedkraa i ptetia 16. st osvaren na temeljuproutavanja episolarnepreiz- ‘odn)e, tm pizanju mudi zanimivekatove razmiljane: Paul D. Melean, The Ar. ofthe Network: Statepc Interaction and Patronage in Renaissance Flrences, thom, Dake University Press, 2007, 2 Radi so pm ypacenom Poggi 6. spn 1417, kojema Barbaro esta Frentinca ‘a njegova ofkricurakopisa, Francesco Barbaro, »Epstolario,sv- Tl, wLa raccala ananica delle pistglo 1. 8. chk, 1999, br. 20, st. 71-79, naveden ira st 75,64 CLEMENCE Rivest votkriéa« rukopisa,kritike antiskih ili suvremenih djela ovdje su pred- ‘met ekstremno brojnih referonci, koje pomoéu upetatljive »prige u priti« nude Citatelju r2zvoj kolektivnog opusa, promis\jen iraspravljen 1 grupi. Naposljetku, kao nezanemariv aspekt, intimno dopisivanje je injesto u kojemu se imenuje: unjemm se pozdravija, prenosi pozdrave, 8 zajedni¢kim znanjem poziva na eruditski razgovor, aludira na pisoe koji pobuduju divljenje ili na moénike &iju se plemenitosttraZi. ‘Na taj nagin uspostavija se hijerarhija koja usmjerava pozomost na Sadicu autora (napose Leonardo Bruni, Poggio Bracciolini, Gasparino Barzizza, Pier Paolo Vergerio, Guarino Veronese, Antonio Loschi), skicira portrete kolega i najvidliviih zadtitnika (Bartolomeo Capra, Niccold Niccoli, Francesco Pizolpasso, Branda Castiglionc...). Primiti pismo jednoga od th novih moénika, moéi to spomenuti u drastva, od- nosno dozivjeti da vas citira jedan od njih, samo po sebi postaje znak sociokultume promocije. Tako korespondencija samog Barbara sadeZi va pisina iz 1417, iz Konstanza u Njematkoj, kojima ovaj nije ni autor ni adresat, nego tema: pismo Poggia Guarinu i pismo Vergerija ‘Niccolu Leonardiju u kojima hale Barbarovu knjiticu De re uxoria, ‘upravo zavisenu i pustent u opticaj.* Poggio ovdje hvali mladi¢evu ‘sumnma eloquentia, dodavi da se knjiga svidjela i Cenciju dei Rusti- ciju i Biagiju Guasconiju, dok se Vergerio divi tom djelu »punom najboljih i najbogatiih primjera iz dtave gréke i latinske povijesti« i podsjeéa da mu je Zaccaria Trevisan jednom pokazao jedno od Vene- cijandevih pisama koje je svjedotilo 0 njegovu rano sazrelom talent Veé se stvorila reputacija Barbara kao Euda od djeteta zahvaljujuéi sjajnim preporukama koje je i sam saéuvao i upisao u svoj epistolamni autoportret.* Na relacijsku matricu pisaca pisama nadograduju se drugi modeli ‘eprezentacije humanisticke dru8tvenosti, koji je upotpunjuju i osna- Zui: to Su napose predgovori s posvetama i pjesme Sto su nekome Vio ome Ca Grgso hore poptie ol epi rare at ‘os tM Mages He Pass Sees er) oan Soph ses eons Tatar, Vowel Inas Wwod Scewe Uncle Se So fat Etro op has ey Gain Prec sto oan Sa indie en Di Rand 133 Gage Guy uur, Fane, Dou degli, ts Ely ire eo a eh Nip King tmibesino s person Veneto Gessner A Gre mains vresao oth revogs es Ron ae SE se 5 462-456 C. Grigio, »Nuoveprospetive nell psoas i Francesco Barton, | Rodenje humanizma 65 uupuéeni, koji vrlo esto filigranski tkaju sliku idealnog meceno, kao i dijalozi, povlaitena mjesta uprizorenja sodalifas i internih rasprava, Kao Sto su Christopher Celenza i Bridget Pupillo naglasilio dijalozima stnjeStenim u Firencu (fo najveéem dijelu dijaloga uopée), oni nocrta- vvaju ekskluzivma mapu onih tie je miSljenje ocijenjeno dostojnim da ga se uzme u obzir« i ponavijaju, presijecajuti se jedni s drugima, hijerarhiju apsolutne nadmodi nekoliko knjiZevnika injihovih elavnih zaititnike, unutar koje se ostali pokusavaju pozicionirati.®! Naime, jedan od najznagajnijih weinaka uspostave takve ljestvice priznanja sastojao se opéenitije od kredita od kojega je profitirala otada kulture studia humanitatis kao instrument viastite promocije na javnoj pozor- nici, okupljajuéi s onu stranu svojih najslavnifih predstavnika nove pristaie i potporu, privugene rastuéom afirmacijom kultumog cursus honorum: trebalo je biti dijelom toga. Postoji, ni nam se, odluéujuéa mutacija humanizma kao drustve- nog pitanja koja mu je osigurala potencijal Sirenja i disperzije nuzan za njegovo rodenje kao pokreta; identificiran kao apanaza elite mogao je postati dominantna moda. To je ponajprije znagilo u njegovu orbit privudi titavu klasu knjizevnika bez velikog raspona, »drugih violi- nag, ni glavnih protagonista no ni marginalaca:* fjudi koji su mogli voditi postene knjiZevne karjere, dobivajuci mjesta w administracii ili sveusilistima, sretni Sto medu Svojim poznanicima mogu nabrojati nekoliko veils imena, reproducirajuéi mamo (is vise ili manjesteée) Iknjizevne prakse svojih uzora, katkad frustrirani Sto moraju ustupiti mjesto mladima i cjenjenijima od sebe.® Velik broj tih sljedbenika, Guido De Bla iG. Pedal, Gli umanist ei sstema delle dedicbes, u 8. Luzzatto 5G, Pedal (i), »Adante della lterature alin, op. cit sv st 407-920. Vidh fakodor Luci aldo Rosa, nL etre di dada dele tahini dal grec ne 400. “Appunii per ur analis slistieng, Vehian, 2-1 1973, st 68-85, © CS, Celenzn'B. Pupillo,nLarinasita del diaiogos, cit Ls. 348, © Najkasnit sues} Girolama Alita je posve amblematski i tog Kula: Céeile Cab Prime ipotes a proposito del dilogo De optimo genere vite di Girolamo Ali (1430), Medinevo evinscimont, 19, 2008, sr. 245-280; 1d, wRésoaux sociaux, prtiguescultrelles et genres dscisi.., cit, Povjesniarka upravo zavrava profeorsiracnazvan »Aulopetait d'un moin en humaniste Réseatx socinay, re Tues discuriveserfarme eigcuse dan led XVe sil, autour dense 4e Girolamo Alot, Koj am jeuberno doposila de Konan, © Mogla bi se povuci partis snorcanim Roussesuian koje su istakaliradovi Ro ‘beta Darton llr kosenima Freneuske revolve: Rober: Dsrnion, »Dans a rance prstvluionate des philosophies des Lumires ax Roussenudesrusseauy', [Bohme lterre et Revolution. Les monde dee lives eu XVI site, prijevod E. de (Groir, Paia, Gallimard, (1 1971) 2010, str. 47-82, poscbao slut) Jeaea-Bapis: tea-Antoinea Suse, sr. 45-5,66 CLEMENCE REVEST. spremnih iskazati svoje divljenje populamijim autorima, vrlo nam vjerojatno izmite, no ne treba podeijeniti njihovu pokretaéku ulogu: i bog tih podredenih pretendenata humanizam se mogao siriti na znan- stvene krugove i akademske ili politike institucije. Onih koji su, kao ‘Benedetto da Piglio (kajizevnik podrijetlom iz jednog burga u Laciju, obrazovan u Bologni da bi postao apostolski pisac pred kraj Velikog crkvenog raskola), usvojili sve kodove, njegovali najbolje od njib, ali zauzvrat su dobili samo revnodusnost: autor bukolitko-politigkih so- fisticiranih carmina, jednog pisma u kojemu uprizoruje vlastitu knji- evnu kontroverzu s izvjesnim Bartolomeom, jednog prelectio o Luka- novo) Pharsalia kreatog klasitnit citata i poziva na imitizanje velikih Rimljana, preuzco je fraze i kli8eje s gotovo karikaturalnom vjerom preobraéenika ne nai8avSini na kakav odjek.*'U slozenoj zbirei imena Libellus penarum, visti »zatvorskog zapisa« Sto je redigirao tijekom svojega zatovenistva u Neuchatelu 1415., nabraja svoje odnose, iti Gi napose Brunjja, dok njega pak potonji nikad nije spomenuo.® Neki su se zadovoljili udobnom lokalnom pozieijom koja im je osigurala stabilni profesionaini polo2aj i malu slavu. Bio je to sluéaj Bartolomea Bayguere iz Brescije, pisara iz. imuéne trgovatke obitelji, ij je glavno junastvo to ito je od 1405. do 1410. bio tajnik rimskog kardinala Pietra Stefaneschija. Izbor neéaka kardinala Stefaneschija ucpiskopat u Bresciji 1419. omoguéio je Baygueri da ude u njegovu sluzbu kao kancelar i da tamo ostane barem do 1458. godine. Iz nje- Wiltelm Wattenbaeb, »Benedictus de Pileow, u Festschrift zur Bogrssung der vie- rundzwanzigsen Versaramlung deutscher Phlologen und Sehuimanner, Leiprg, W. Engelmann, 1865, st. 99-131; Id, »Beaedions de Pleo, Anzeige fir Kunde der deuischen Vareit 268, 1819, 225.228; Ludwig Bertalot, nBenedicts de Pleo ia Konstanz, uP 0. Kriseller (at), Studien am stalenischen un deuschen Hurae isms, Rin, Ed. di store eleteriur, (E1938) 1975, sv si 305-310; Cecil Grayson, »Benedtto da Piglioe,Dizioariobiografico degli Malia, Rim, Itt dela Fnciclopedi liana, 1966, sv 8, st. 443-444; Maren Petolet, »Setivere in ‘atene: if ibellis penarum ei Benedetto da Pglion,u:L. Rotondi Secchi Tarugi (st), eoneeto i ipertanel Rinascimento,Prenca, E- Cosa, 2008 st 195-210. Vidi ulomke iz prvogdijela (Naoto) Libeus peoarum objviene w W, Westenbsch, »Benedicts de Pleo, et, pose st. 107 Paolo Guerin, »Un cancel vescovile del Quatrocento Bartolomeo Baigueras, Drivin Sacr, 6 1915, st 18-28; Enrico Carne, nBaygser, Bartoloneox, Dion ‘ogg deo lian, Rim, tito dlls Epilopedia allan, 1965, 7st 309-311, Michele Zambel, nUn dialog sla vita monasa ua Bartolomeo ayer, utensta bwescian, Francesco da Piaceaza, monaco i Monte Oliveto, Benedictin, 9-2, 2002, s.361-40, I, »LTinerarum i Bertlomea Baygseta : V. Groover (ar), Libr e leon a Brescia ra Medioovo ed eta modemac, Brescia, Grfa/Biblitecs (Queriniana, 2008, sm 133-184 Rodenje humanizma 67 ‘gova pera satuvana su samo dva djela na rimskom heksametra, kratka pohvala iz 1416. i ponajprije /tinerarium iz. 1425., tekst od vise od tri tisuée stihova koji pripovijeda o Bayguerinom putovanju u Rim. Ovdie se on opseno prisjeéa Francesca da Fiana, preminuloga 1421 ‘godine: on, Petrarcin uéenik, bio mu je utitelj u poetskom umijeéy, on ‘mu je otkrio anti¢ka éuda Rima."* Dvije poeme sastavljene suu bresci- Jjanskom kontekstu: prva se obraéa gradskom nagelniku, druga novom biskupu. Bayguera tako iskori8tava svoje sposobnosti latinista i svoju auru bivéeg Zupnika, kojega je u Rimu obrazovao Petrarcin wéenik da bi razvio lokalni Klijentelizam, Sto ée poduprijeti i prezentacija djela koju je napisao mnogo poznatiji lombardijski humanist Antonio da Rho.# Michele Zabelli je medutim zabiljezio éinjenicu da je Bayguera yierojaino uzivao svojevrsnu slavu u svojemu gradu, buduéi da ga je jedan od njegovih unuka 1491. nazvao »pjesnikom laureatome i da je njegova grobnica ukrasena freskama i metrijskim epitafom njemma u spomen.”? On, rrebareéi, nije bio pokretat humanizma, nti je, po sve- mu sudeéi, o&wvao trajna prijateljstva unutar kurijainog humanizma, ali i taj je rafnirani pjesnik predstavljao »skromnu« lokalno usadema straju humanizma koja se upisala u notarsku kultumu tradieiju. U konagnici, kako je humenizam stvorio Zelju za pripadanjem i poisto- ‘vjecivanjem, jednom kad je utvrdio fieksibilni no ujedno i kodificirani repertoar izraZavanja, kao i sustav reprezentacije i razlikovanja po principu polariziranosti, mogao je posta pokretom. Ime, funkcija, mit Radanje duha tijela ‘Unutar miutecije koju pokuSavamo skicirati, oblikovanje generitkog, identiteta, stvaratelja illusio u burdjeovskom smislu, nameée se kao © Silvia Locate, »Bartolomeo Bayuerse i uo Iineraium (1425)e, Commestart def Ateno di Brescia pr{'aano (931, Brests,F. Apollon, 1932, st. 83.90; Masi- ‘no Migio,sRama dopo Avignene: a inasetapolitiea del atcou,w S. Sets (ut), ‘Memorin ell antco nel arte dalinay v1 I"uso de clase, Toxo, G Ein, 1984, so 75-111, posebno st. 83-84; Caria Maria Mont, »Saluat visto da Nord prospttiva deicancellere maesti visconti: C. Banca (ut), »Coluctio Salta Vnveasione de" Umanesimoe, Rim, Fad striae letertura, 2010, st. 199-200, © M. Zambeli, nL inerri di Bartolomeo Baypuerac, ete, te 135, 1401 143-144 © ‘Emilio Giaze,»La lelera di Antoni da Rbo a Bartolomeo Baygueta: un resoconto aliineraiony,u V.Grohovse (ur) tric eto a Breit, 155-181 Paolo Guoriny oI sepolero di Bartolomeo Bayguera, Brixia Sacra, 6, 1915, st 160-161; M, Zabel, »Un dialog sulla vita monastca ta Bartolomeo Bayguer. cit i, se 36468 CLEMENCE Revest bitni fenomen.”' Jedan od njegovih najocitijih simptoma je karakteri- zacija jednoga sveobuhvatnog »mi«, sastavljenoga od dva korelirana elementa. To »mi« jes jedne strane povezano s podrugjem manstvenog, istrazivanja, prougavanja antike: autori zazivaju antiquitas, antitke pisce, ili se referiraju na svijet muza, Aluzija se takoder moze izraziti ‘na manje izsavan natin, specificiran Konotacijom superiomosti: radi se 0 bonde ili o optimae artes. U tom kontekstu, izraz studia huma- nitatis, koji se prvi put pojavijuje u Salutatjevo} korespondenciji iz zadnje treGine 14, stole¢a, napreduje.” Popis pojavljivanja tog izraza ‘koji je izradio Benjamin Kohl, iako nije sveobuhvatan, jasno je poka- 220 postupno Sirenje te lokucife, posebno nagin na koji su je humanisti vonecijanskog pocrugja (prije svega Barzizza) sami promovirali od 1410-ih godina.”® Ne ulazeci u promisijanje o tehnitkom sadrZaju stu- dia humanitatis, akoder valja usvajanje te formule shvatiti kao postup- no odredivanje simbota, Humanisti su namjerno ponovno upotrijebili Jeksitku asocijaciju posudenu iz Ciceronova teksta Pro Archia (koji je nanovo otkrio Pettatca 1341.), koja je, izvudena iz svojega prvotnog konteksta, uzeta u svrhu autoreprezentativne funkcije.” Drugi clement oznatavanja sastoji se, s jedne strane, od reference na zainos koji po- kreée pojedinca: on ne samo da prouéava studia humanitatis, ponesen Je Zeljom da ih upozna. Autori zapravo najéeSée posuduju iz ubavnog vokabulara da bj opisali aktivnost obrazovanja, i uporaba superlativa je wobitajena da bi se opisao zanos knjiZevnika (on je u najmanju roku ‘studiosissimus), U tom stnislu humanist nije predstavijen kao specija- list nego kao zanesenjak, i iz te zajednitke emocije rada se posebnost zajednice medusobno jednakih. Antiquitatis amator: tim rijetima Bruni opisuje Niecolija, tada svo- Jega najaktivnijeg promotora, u pismu napisanom oko 1405,-1406,"° Paul Costes Lili ches Pere Bounis.Lesfmshuags we notion ot sn epi ‘ation au 8s des universes, Toots 8,200, st 13-27, pessoas’ 203, Erik Petersen, »'The Communication ofthe Deed Notes onthe Studia humeniais nd the Nature of Humanist Philology, u: A. Dionisot, A. Grafton 1. Keaye (at), ‘The Uses of Greek and Latin: Historia Essays, London, The Warburg site, 1988, sie 57-69; Benjamin G. Kahl, yThe Changing Concept oft Shute humantats ip ‘he Bavly Renaissance, Cur a Politics in Fay Renaissance Pade, Aldershot, ‘Ashgate ( 1992,) 2001, be VI, 185-208, Kohl The Changing Concept of the Stadia hamaaitaiin the Early Renaissance, eit. 1, st. 203-209 (pops poatliven) Michael D. Reeve, nClisscal Scholarship, uJ. Kray (a), The Cambridge Compa: ont the Renaissance, Cambridge, Cambridge University Pres, 1996. 20.46 ‘Leonard Brun, Episolarum erie VIM, X,6 ut L. Meus, Fitenca,B. Paper, 1741, se Ms 175 u: J Hankins, Rim, Edo rin leteratce, 2007. (rancesco Pools ‘Lise, Std su Pepstolo di Leoasdo Brin, Rim, ISIME, 1980, 1,21) Rodenje humanizma 9 10 se Capt tite, on pike istom Niceoliu 8. istopada 1407. ove jetite retk Bartolomeo da Cremona se pohvalno, kao Sto sam ti pripovi- jedao u drugim pismima, posvetio studia humanitatis; i kako jes velikin Zarom proucavao jednu proslu epohu, prije svojega episko- pata, ne moze sada kad je proglasen biskupom ne voljeti od milja te muze koje je nekoé njegovao, i ne nositi, kako kake nas Virgilife, svete oznake u velikoj Iubavi koju osjeéa za nytt.” Bruni 1407. redigira predgovor svojemu latinskom prijevodu De- mostenove Rasprene o krunt i otvara ga ovim sjajnim uvodom u mate- riju: »Buduél da si u najveCoj mjeri ukljuéen u proutavanje elokvencije {ida ditad s najvecom pomnjom, i istrazujeS sa straSéu zapise nasih sgovornika [77 Sauvani primjerci te posvete pokazuju da je na iti natin upuéena dvojici kurijalista, Capri, ponovno, i Pizolpassu, Sto pokazuje, osim ponavljanja formula, kodifikaciju generitkog modela oznaéavanja.” Barzizza preuzima slitne izraze kako bi predstavio svo~ je uéenike: tako kardinalu Francescu Zabarellihvali Valerija Marcella u ljeto 1411., govoresi da je on Eovjek »koji pokazuje najvetu Kjubav prema beletristici (optimarum artium), kao i prema tvojem dostojan- stvuc.” Posmrine potasti pruzale su priliku za visestruke varijaciie {ste teme: 2a Zabarella, koji je umro 26. rujna 1417., Pietro Donato se prisjeda da je nbio toliko optaran studlia ihumanitatis da je wvijek wea se Zelio imati nekoga upuéenoga u tu disciplinus.®° Pasalelno s tim, 7% ‘Barhlomeus Cremonssis mii, tdi alas rai studs humanitats des {St ilgus cum supeio tempore an Pesotum sniosssme feiss, non potest tne ea icra gs nt clu anon acter aug ingen Maro Poster preiie amore, L- Bran, spitolra Hoe VI, Tio. gp city Lee 4 (Faun, Su epg i Leonardo Bran, op. ti Ih 2), Reference na Vali vena fe Georgia, stow 76-47. 7 Cain sloquetiae taoissnn ss et orsorun nosrorum sacle gas Savile pester, Mata Acre Laailom, Looard Brust wedore d Derosten’ a Pro Cleon. Genova, Ito naionale dl lologiaclasica © tnedevale, 86, st 9. > id, st 15,br 6, Ludwig Beal, Zu bibogrphic der Ubersctngca des Leo- rari Brums Arcus, Staion a taleisehn und detchen Humanism, op cits 278 > [.Joptimarun attuma, ita tuae dignitats, amantissiemum, Gasparino Barzizza, Gaspa- {at Suse etpmse Cuisfos ioe ot GA. Poe Ri, Masa Salvion, 123,01 se 131-133, "© Hisetam hangs stds num dletatm tu quempam srmper is sip pac euditan doo bee vel, Peto Docs, Oration fm eneqs domi Francis ‘Zaroburllae, we GB: Marl, Veneii Biithoc codicum manasa tmonatr§. Michael Venta pope Moran, 172k. 1235,70 CLEMENCE REVEST upotreba »mi« puni se znatenjima: tijekom jedne pjesnigke razmjene uw Rimu krajem Ijeta 1406., Loschi podsjeéa na zajednisku prisutnost Brunija i Vergerja precizirajuci na sasvim karakteristi8an nai: »Svak od njih njeguje najbolje i najljepSe studije / i sjajnu umjetost kojoj i ‘mi doprinosimo.«# ‘Sve u svemu, iskazana je i objektivizirana svijest o grap. Ta kvali kacija sebe uostalom prati oblikovenje programa koji moemo nazvati »eiceronizmom« i koji upuéuje, opéenito, na funkeiju koju si pripisuje hhumanizam u javnom prostoru.*® Imenu se dakle pridruzuje socijalna poscbnost koja potvrduje postojanje domene kompetenecije, a pritom a univerzalistitku ambieiju. Imperativ imitacije Ciceronove proze Je najpoznatiji aspekt tog programa, onaj Koji je, pozevsi od kraja 15. stoljeca, bio i najvise stigmatiziran, No takva stilistigka orijentacija, ako je ona jedno od najositijih kopalja ciceronizma, moze se shvatit samo svedena na ideoloski program koji joj daje smisao,” to jest na reaktivaciju patadigmatskog okvira éiji je kljuéni clement ne samo estetski model nego, Sire gledano, eticka utopija, Sega je Ciceron ujed- no i Zeljena inksrnacija i teoretigar! Zelimo govorit, razumije se, o figuri oratora predstevijenoj kao plod moralnoga, intelektualnoga i polititkog postignuéa, tom ideal- nom athetipu drZavnog éovjeka u sluZbi res publica.** Loschijeva Inquisitiotako sadr2i predgovor, upucen jednom od njegovih kolega iz Viscontijeve kancelarie, koji otkriva prvu pravu reformulaciju jed- ne takve koncepeije, gdje definiraoratora kao vir Bonus cum ratione dicendi i hvali Cieetonovo filozofsko umijeée.* Skuplianje rakopisa Optima uzrue colt studi et pushers rei / Tastes pia qua os ts, Anton Lose Dotssin vromsaume anise domino ranesn de Fut, 0. Sci, Antal de Lancs carina que sera fer cm, Fado, ‘Typ. del Seminario, 1858., str. 55-58, stihovi 78-79. 7 ‘iti, ponajpaie, Mare Fumarl te de Ploguene. Ritrgue ces earia de Ia Romissance a sell de epouecasiques Pai Albin Michel, 194 se 3530 Ones poss ots anal ite aa mast psa ier 7am lasing omy, sia) al gurus sul pan eeu dats kori sttoickog anf Git nln the Fouteps ofthe Ascent oop ck 338-507, npr, str, 498. ioe Pia Laurens sa médiaonbuani sion ant toca : Instat tsi ats toricaeL. Peoat {Ac ech Fa Kas, 20 ctr 3963 pogono se arent Pero, La doin dan "night, Pan ioe gencale Tauren Pema na hog iauite, Paz Lira genrale ropa, enigue sisi ide orator et elogues, ror atm st vr bom cum toe den onsuers st ut it eloguen cam bons, Antonie Los, nutans Xl craiones Cicerone QA. Peas, Contain ofatons Clete. Colon J. Manthen, Venecia, 1477, st. 81 i,2a pohvalu Ciena kao filozofi st 82 mare ey Rodenje humanizma 71 koji sadrée doktrinaine zapise o antitkoj retorici (to jest djela koja manje predstavljaju svoj tehnicki sadrZaj nego svoju socijalnu i poli- tiskn vokaciju) bilo je konsupstancijalan pokretaé teorijske izgradnje, pogotovo slavna otkriéa iz Konstanza 1416. (Kvintilijanovo Obra- zovanje govornika) i iz Lodija 1421. (Eitavi Ciceronovi De oratore, Orator i Brutes)." ase izgradnja oslanjala isto tako i na idealizirano tumadenje Ciceronova Zivota, posebno njegova politickog angazmana, posevii od Vergerijeve replike Petrarci 1394..* popraéene spomeni- kom u slavu »ovjeka koji je doista roden da bi bio Koristan Ijudima, kako na podrudju politike tako i na onom teorijske misli¢,® kakav je Brunijev Cicero novus (1415. ‘Lako se daprimijetti da jeu sredistu apologije oratora usjelovljeno- ‘ga CiceronuizraZena obrana knjizevnikova angazmana u vita activa, ‘angaémana koji njegovo filozofsko umijece i retorika stavija uw sluZbu javnih institucija; »gradaaskog humanizma«, ako preuzmemo slavan izraz Hansa Barona 0 kojemu se mnogo raspravljalo.% Cini nam se da su izravna socijalna pitanja oko kojih se arikulira takva utopija mora- Ta posebno pebuditi pozornost: ira2avajuéi na taj nagin svoju vjeru w ‘vehovnu ulogu govornika, humanisti su izgradili sliku nelokventne James J Mursy Rhetoric inthe Middle Ages: A History of Rhetorical Theory from Sain tuustin tothe Renaissanee, Berkeley, University of California Press, 1974, 5387-361. ponovnom pronalska Kevatigana Chl Jochim Clessen, »Quintilian td the Revival of Leaoning n aly, Humanistica Lovaniensi, 43,1994 st, 77-98 ‘Uvert srakopsia koje su pronadl humanist 1416.1 1421: Remigio Sebbadinh, nLe Scupete do oi atin egret ne ook XIV e XV, Firenca, GS, Sanson 1914, Se Lie 7759 101; 1d, Storia eric di testi latin, Catena, Btiato Ed, 1914 st 1OLMS, Pier Paolo Vegério, nEpistlario di Pier Paolo Vergetiog, ur L. Sith, Rim, ISIME, 1934, dodatt bl, at 436-485, Vid John Memazamoa, »Pier Polo Vergerio the Ede The Hatnanet ae Oratory, Tempe, Medieval and Renaissance Tents and Stasis, 1996, se 5458. 9 Homo were rats ad prodessendum hominibus vel n epublica el in doctina, Leo tarde Bran, nila Cleeonis seu Cicero novus, - Berard-Pradele (x), Leonssdo ‘Bruni Are op cit, st 08-547, ett sa st $00. Vii takoder und B.Fryde, ‘The Beginsngs of lian Humanist Historiography: The New Cieezo of Leonsrdo Brune, Hunan and Renaissance Historiography, op cit 33-53. % “Hans Baron, The Crisis ofthe Early Talian Reneissance: Civic Humanism and Re- Fablicn Litsetyin an Age of Clasiism and Tyranny, Princeton, Princeton Univer ity Press, (955) 1966, James Hankins, Tho Baron Thesis’ after Forty Yeas snd Some Rese: Seuies on Leonardo Brun Journal ofthe History of leas, 56-2 1995. st 305-338; James Henkns (ur), »ReaaissanceCivie Humanism: Reappraials and ‘Reflesionse, Cunidge, Cambridge University Press, 2000, Patrick Gill, nLediscours polique fretin& la Renassane:sutour de "humanisinecivigue’s, uJ. Bouts, Bandi €. Rouchon (or), »Plorence eta Toscane, XIVE-XIX sides. Les dyna rigues dunitat italien, Rennes, PUR, 2004, sz 323-343,72 CuiMeNce REVEST aristokmacije« koja se odnosi Keko na njihovu viastitu profesij inte- lektualacatako ina njihove odnose s elitom" Na ciceronskom lajtmo- tivu temelji se njihova pretenzija da se namietnu kao sjedbenici studia ‘Iumamitatis, kao prijeko potrebni asistenti vlasti i stvaratelji velikih tjudi. Tako su funkcije tajika ili kancelara ispunjene imaginarijem rmudrom i vrlom retoru.® Jedan ulomak postnrine potasti koju je za Marziana Rampinija da Tortona, tgnika Filippa Marije Viscontija ko- Ji je umro imedu 1423. i 1425., napisao Barzizza, osvjetljava vrlo jasno taj fenomen: Podsjett éu, kao sto svi znamo, na neyjerojatan oprez pri do- nokenju odluka, mudrost govora kaje je izrekao u Senatu, koje je stavio w njegovu shudbu za njegovu éast i njegovu hvalu,koliko ma Je god to zdravlje dopustalo, Neki su ga senators diviienjem nazi. vali novim Katonom, drugi novim Gajem Lelijem. Zato bth, Sto se {ge prusudbi naseg princa, rekao da je doista kao ito je on pozorno slusao njegove mudre disertacije svaki put kad se naiao osloboden {e8kih dréavnih zadaéa i slobodno s njime razgovarao o glavnim emama koje simu uznemiravale duh, ion Zelio da ovaj upozna sve njegove tajne. Bia je wiedno upuéen u sve artes i posebno nadaren 24 poezij i za iznimnu elokvenciju. Te su ga studia humanitatis cinile, s pravom, tim prikladnijim drustvom tako velikog princa, i tim vijednijim divhienja® Dui studio mogu isis a arilaci amet cccronske paradigm promote sobs JM, Menanamon, Pie Polo Vergo the Eder op, os Puck Oil nee conf eat leurs tT orteut dupes une lee de Come Raton, manne lien en Avignon (1431-1432) Rosca, 163,198. se 2592006, Eugenio Garin nf cancellier unansti dela repbica Soratn da Cotuci Soltatia Bartolomeo Seals, La cultura Moxon él Riascento alone, Treas, ©, Sanson (Gl, 199) 1992, st 3-37 Mello Simonet, »Rinsenent gt I sono del sepretaio da Potare a Machiavel, Yilen, Franco Angel, 30 Comoro pod que uterine cima, heaore east post gue sip valetadinen tam it cuts incredible in Glberandeprueatan aisor gi na ed spam Pre sr Coe eam alter li Gaium Leium appellaban. Quod hasoetod in pincps son enaue 4 hoe vero dca cum ilu sapiens Gsputaions, que qctons paris ‘eghi cris plier levatus ert, atentissine tac tg soe de suns seas S08 cogitans bent cum eo confer, omniumgusseereorm suo consis ‘im elle. eaten tum ceterarm min arian dei cum poctcecade 4 sil loguetan rin preus, Que humana stu hum nie atone ‘ ntam principe miabiremgaeredachants,Casparne Baris chen ‘ratio famrtom ctusdam Does ei A Ara fur) Maran ds Tots lett emisntare del Riascneloe, Bolt del Soci pg sai coe, ‘eoonoaen «arte nel Toroese, 41904, ste 27-50 cast 48-500 tos Raft ‘evn, vidi Maria Franca Baroy cance di Ghovarut Mara © acon, Nuova Rivisn Src, 0-2 1966, 3673, posi se Rodenje humanizma 73 U idealizicanoj profesionalnoj praksi sluzbenika ciceronizam se dakle konkretzira kroz tri aktivnosti: sayjetovanjem princa, bivanjem njegovim powzdanikom i pokazivanjem izvanrednoga govornitkog ta- lenta u njegovoj slu2bi, Imitirati Civerona ne znaéi samo reproducirati njegowu prozu nego vise biti drugi Ciceron. Treba se takoder podsjctiti bitnih voza koje odréava takva promocija oratora-flozofa s razvojem cdukativnog modela utemeljenoga na studia humanitatis, Teoretiza- cija pedagogije vir Bonus dicendique peritus postavlja temelje, to se esto naglasava, za obrazovni program Koji daje veliku vaznost praksi elokvencije i predstavija se kao savrena propedeutika 2a buduéeg via- dara. Tim inom humanisti potvrduju svoju poscbnu svrhu i s ideo- Joskoga gledista stvaraju istinsko podrudje svojega utjecaja. Ne pro- dubljujuéi pitanja ni stvame prakse ni filozofskih uloga, ovdje dolazi do programske prekretnice koja strukturira »dub tijela« humanizma i, ‘ukorist autoreferencijalnog redefiniranja eticke figure uéenog Govjeka, opisuje i progiasava rez s dominantniom kulturnom hijerarhijom.” Jer neizravno se t oottava nasilni ulazak u veé snaZno institucionaliziran i konkurentni uéenjaski svijet, Koji ne ostavlja svojim rivalima drage altemative osim suoavanja sili usvajanja nove podjele: napetosti oko viadavine prava koje su drmale Italijom 15. stoljeéa, i koje je proutio Patrick Gilli, odligna su ilustracija toga.® Napokon, « dinamiénoj i polemitnoj konstrukejji identiteta u igra ulazi prenosenje u narativ jednog trijumfa koji se upravo odvija. Za- to se na kraju vraéamo onoj dimenziji s kojom smo zapoteli nase promisljanje, to jest sublimaciji povijesti prisutnoj kao kolektivnoj avanturi, potaknuitoj generacijom pionira heroja, Koja je najavila bu- duéi razvoj »renesanse« anti¢kog zlatnog doba, Doista, neki gradivni clementi apologetske naracije tijekom rodenja humanizma odredeni su vlasttim aiterima, protagonistima »mita o porijeklu« koji se tada promisljao i ustanovio. Medu memorijalnim okvirima claboriranim u prvim desetljedima 15, stoljeca treba dodijeliti istalmato mjesto pri- kazu Pogeiovib notkriéa« tijekom Sabora u Konstanci, Sto su gotovo odmah postala utemeljteljski dogadaj koji je Firentinea promaknuo u neustraSivog osloboditelja antigkih zakopanih ljepota, &iji se plodovi, % Bugenio Gari, »L’éducation de "homme moder, La pédagogie dee Renaissance, 1400-1600, pijevod J Humbert, Parz, Hachet, (1957.) 2003; Paul F.Grendlee, Schooling in Renassince Italy: Liteccy and Learning, 1300-16004, Baimore! ‘London, Te ‘ons Hopkins University Press, 1989, posebno str 111-14) % RE Grendler nilumanism: Ancient Leaming..«, cit st. 738 % P Gill La mblesce da droit. op. it, poscbno st 231-310,14 CLEMENCE REVEST kopirani rukopisi, &ine kao pobjede koje je humanizam izvojevao nad barbarstvom;” bio je to dogadaj koji, malo je reéi, nastavlja utjecati na nau viastitu rekonstrakeiju poéetaka pokreta Ovdje je potreban kratki podsjetnik: iskoristavajuéi svoju bes- poslenost tijekom Sabora u Konstanci, Poggio je izmedu ljeta 1416. i ljeta 1417, barem éetiri puta otputovao kako bi vidio samostanske, biblioteke (zanemarijuci problematiéno pitanje Vetus Cluniacensis kojem je pristupio 1415.), poscbno u Saint-Gallu, Fuldi, Langresu i ‘Kotnu.2* Odatle je donio vise antiékih djela (medu ostalima Cicerona, Vitravij, Tita Livija i Lukrecija te kompletmu verziju Kvintilijanovog Obrazovanja govornika. To je otkri¢e predmet pisma koje je humanist uputio Guarinu 16. prosinca 1416., nekolike mjeseci nakon njegovih prvi istrazivanja u Saint-Gallu.” Pismo je pri svega retoritko djelee 1 kojemu Poggio, ne skrivajuéi ni svoje zadovoljstvo ni svoj ponos, pokazuje svoje jezitne majstorije i dosljedno dramatizira svoje pripo- vijedanje.! Nakon dugackog suspensa i bombestiénog uzdizanja Kvintilijana, savrSeno elokventnog teoretiéara, nafiroko lamentira o »eijepanjue velikog dijeta njegova opusa, citirajuéi stihove iz Eneide o Deifobu >rasttganog tijela, okrutno isjezenog ica; uni8teno mu je lice, obje ruke, obje sljepootnice, otkinute uSi, rasjeéen nos, sve ogavno una- kazeno«.'®! Vrinunac tog patetiénog zanosa postigao je prozopopejom Ovdje namjerno koritimo pojam ndogadaj« u perspeltivi koja je povjesna kritica tvelkestziauzadnihCtrdoseak godina, jes umjer whos dogeds)sheagamo ‘ao hormenouisiproizved, ko straktriew sp Konstan represents idea- ‘ets, Koj krsalizire, uta pretvaranja u nara, pewepelj Cinjenica oko Dudusog sisl. Vidi nedavno pojasnjenjeu Frangls Doss, »EvGnement,u C.Delaerbx et a (ur), »Historiagraphies. Concepts et débats, Pare, Gallimard, 2010, sv ly T8756, % Zoamoi da je posjto Pri (sameostan Sint Victor) Normandie stom period i {jekom njegova hodotatéa prema Engeskoj izmedu tra 1418. i potatia 1419. 0 rukopisima koje je natzo, vidi R.Sabbadin,yLe scopere del code! aii e grec. op. cit i, se 77-82; I, Storia e ein diet lat, op. it, 43-491 383-396, ‘A dele Mac,» The Handwriting of alin Humanist op. cle, 2 64-65; Tio Foie ‘0, nice Cosimo ele rceche di Pogo nal biblcteche Faces, alla Medicors- eeumanisic, XI, 1969, st. 113-128 » Poggio BrecsolninLencrex,V, 5 fznje H.Harho,Frenea, LS, Olechld, 1984, Sl, 153-156. Variant tog psa je kode port, upusena Giovanna Conv ni, ibid, dodatak 3, st 444-447, FFemind Holly, ne fii eva ete face J. Herman iF Halyn (a), Le topos du manusert wouvée, LouvainParz, Peters, 1998, st 499-300, le] aceram erueliter org, ora matusquessbas,populataque tmpora rapt aur- ‘us e tunes inhonesto vunete nase, Verge, »Enedan, VI, shows 96-498 (on itt i Poggiovapisma: P Bracilini, nLetere, IV, 5,09 cit, st 158), Rodenje humanizma 15 [1 eum tun illum dito as fezeobarbarorum earcerelberstum hue mistise, ibid, so 112.8 oberon oro sligooet tog odlomica iz Brunjeva tekst kasnijey sy Poutiovs pisma Gacins, mozemo se zapitat ale Ti drug iravno nadahnutoprvim. (0 Poggiovor sastavijnju th epstolaraih zie 5 njthovor Srenju: Helen Hart, lntroduzione,u P. Bractolni,Letee, op cits Ist. XI-CXIX. Sto se ie so 2enog sutajaBruniove Koresponedeneie: Lucia Qvaldo Ross t Paco Viti (ur), »Por iTcensimento det codici dellepstolerio di Leonardo Bruni, Rim, ISIME, 1991;76 CLEMENCE REVEST stavljaju bazu interpretacije s vrlo istaknutim simboligkim detaljima, napisane u slavu studia humanitatis i posebno Poggija, vrijednog pro- nalazaéa blaga koje mijenja tijek povijesti. Pismo Barbara potonjem od 6. srpnja 1417, moglo bi se dodati tom dosjeu buduéi da Venecijanae ne uzmite ni pred koji pretjerivanjem da bi slavio knjizevnikovu ustrajnost (oti kojega ni oStrina zime, ni snijeg, ni duzina puta, ni losi putovi nisu zaustavili da otrgneS tami i iznese8 na svjetlost knjizevne spomenike«), u suprotnosti s germanskom »sramotome." takvoj verzie slijeda dogadanja mozemo dodati dvije primjedbe. Naprije, iako fnumanisti svoja istraZivanja pretvaraju u pravu potragu za blagom w onome Sto nazivaju zatvorima, oni su, kad se sve zbroji, promaili te knjige w bibliotekama. Ne mislimo, samo da bismo pro- turjetili, hvaliti samostansieu kulturu kao veliku zaStitnicu klasitne batine na Zapadu, ni umanjivatiutjecaj koji su ta otkriéa imala na razvoj humanistidkog programa: istrazivati rukopisa su doista iz svoje perspektive notkrifi« djela koja su im bila nepoznata i Koja su krucijal- ‘no doprinijela izgradnji njihova projekta i filozofije. No, usreditu tog pothvata skupljanja tekstova simboliéka reprezentacija iste te aktiv- nosti dala je kapitaino znatenje tim pronalascima, znatenje epopeje koja najavijuje buduée pobjede, materijalizirajuti u njihovim o&ima ‘granict sjajne ere, manihejski suprotstavljene »srednjovjekovnom« opskutantizmu, Prihvaéeno kao zajedniéki mit, noslobadanje« klasika sudjelovalo je u izgradnji moénog imaginarija sebe. Nadalje, ta verzija uspostavija jasnu potarizaciju tekstova oko Pogsi- Ja, vode uzdignutoga u nebesa, Zak i kad se govori ~ kao Sto je stuéaj u Barbarovom pismu — 0 njegovim dvojici putnih drugova, Bartolomeu Aragazziju i Cenciju dei Rusticiju. Ovaj potonji, mladi rimski huma- nist, izvijestio je uostalom o otkriéima iz Saint-Galla u pismu znatno Paolo Viti, Leonardo Bruni a Fence. Studi sll laterepublichee private, Rim, Balzoni, 1992, 311-338; James Henkin, »Note on the Textual Todiven of Lecnar- o Bruai’s Epistle Families, Humanism and Patonism inthe [alan Reaaisa £24 op it, 6. I st. 6398; Lucia Gualdo Rosa (ur), »Censimento dei co del” pistols di Leonardo Brie, Ri, ISIME, 1993-2008, dvs seska. So ete pre ‘winae akvog prikizs, vidi oa primer tekstve Vespesina da Bsc, »Vita ‘meses Poggio frentinow, Le Vite uz A. Grec, iene Isat naionale sud ul Rimseimero, 1970, st. 41-544, 1F Biondo, nly Hhuminsteds, op. i, sk 302-30, »[] tenon vis hiess non nves non longitude itneris non aspaitasvarbm, a mo= ‘umentaiterarum etendoisinlacem esses retanaran F, Barbero, »Epitoarog, op. city sl B20, st. 725 lgsomina eis netandi sunt ii German qui earissines ‘ros quorum vita ad onanem memoriam sii commends eee debul, quar in fit, vives diutara tempore speultostenueruta ibis. 75. Francesco Barbro | ‘sun se eferra na Poggiove pmo Gusta, bys 77. rcorecen neem er Rodenje humaniema 77 slabije sudbine (samo je jedna kopija rakopisa poznata), tu kojemu ocrta- va apokaliptinu sliku usporedivu s pretiodnim opisima, ali nikakvu poscbmu preduost ne daje Firentincu, dapaée, vite se Gini da predstavlja ssamoga sebe kao inspiratora projekta." Takva fokalizacia, koju j uvijek prenosi suvremena historiogratije, kecalceristiéna je 2a domina- ciju Koju su Toskanei vrlo rano preuzeli nad memorijor humanizma, namecui pogled usredotogen na sebe koji je Sire doprinio pretvaranju Firence u nepobitnu olijevku renesanse. Nema nikakve potrebe nada- Ije podsje¢atina snagu tog zarobljavanja sjeéanja, koje je medi¢ejska ‘vast mala briljantno razviti i konsolidiratiu svoju korist. Dodatno je potrebno nagiasiti zmatajnostizravne proizvodnie smisla, ysimbolitke istine« dia kriticka analiza mora izmjeriti snagu kolektivne opéaranosti, ‘u visti identitarnoga romana modemosti.” Tako se humanizam oblikovao i pretvorio u narativ. Na kraju ovih refleksiia ponajprije se nadamo da smo doprinieli tomu da, nedvojbeno sinteti¢kim pregledom hotizonta, uinimo razumfjivijom odluéyjuéa pokretaéku snagu koja je humanizmu omoguéila da se izgradi kao po- set na prijelazu u 15, stoljeée. U korist tog amalgama skupine pove- zanih znanstvenih praksi, hijerarhiziranoge prostora komunikacije i odluéujucega elementa, dijeljenog imaginarija kolektivne avanture koja sudjeluje u aktualnosti, povijest kulture se, promiijena vlastitim akterima, ispunila smislom, Identitarna struktura koja je izronila iz te simboli¢ke projekcije javno je odredila posebnost paradigme stvorene iz studia humanitatis (potvedila je njezinu razliku, njezinu socijalnu ‘muznost i nadmoé), pokrivajuéi usput opseg njezinih mogucih inkarna- ciia i reaproprijacija, Od pokretaéa trendova do jednokratnih stwarate- Jja, od mislioca koji su izmislili humanizam do viadara koji su njenma 5 Nedaiano pismo wputeno Pranceseu da Ftou objavjen jew Ludvig Bert, »Cin- ‘ius Romans und sine Briefe, Studien zum taicsschen und deutschen Humans: ‘us, op ci, 3, st 14-147, Bit nam je pogotove st 145: vIn Gemma ‘nulla monaveris Sunt bibliotbecs Iibrorum latinorim refer, Que res spem mi ‘tlt ligt libros Cieronis Veron Livi aliorumae dootissimonam vironum gui fextncipenits esse videntur, in loeem ventuos, si accuratanvestigatio adhere "Nam cum hisproximis debus ex compasto fama biblotnece alles uns cum Poi sique Bartolomeo Mentepuliano aé oppiéum Santi Gall devenissemus.« Ovejeno- ‘a spomena eobrazovanj govornika, fo sugeiada su nagatzarakopsima 2a ‘ise pu tjekom (oe ish anetamo izmedu Konstanz | Sain-Gall, Vidi | pismo Bartolomea.Aragnzija Ambrogiu Traversiijuod 19. sjoena 117: Bartolome Ars ‘izzi, nBpislag wA. Traversai, »AmbrosiiTravesri geneealiscamalduleasiam ‘epistlee et erationese, XXIV, 9, ur P Canseto, Frenes, ex typopraio Caesreo, 1189, I, ed 981-985 (posavno aisnuto Bologna, Fatal, 1988), 1 Pine Nora, vine mdroire et histoire La peoblématique ds Hieuxe, uP. Nors Les Tieux de metre, 1, Lx Republique, Pai, Gallimar, (1984) 1997, a. 23-45,78 CLEMENCE REVEST vvidjeli dodatno sredstvo uspostavljanja svojega ugleda, muskarci (i poneka Zena) koji su sudjelovali trostrukoj dinamicé citkulacije, Sire- nai interpretacije jednoga te istoga uglednog repertoara dali su svoje tisuén jedno lice humanista, naizmjeniéno filozofe, dvorjaninu, mece- ai, princu, skolskom utitelu, diplomata itd. Fenomen koji opisujemo arakterizira ekstremna socioinstitucionalna Sirina. Brojni su radovi koji su prepozaali »penetraciju-aklimatizacijuc humanizma unutar ekle- aijastickih, akadcmski ili politigkih sfera Europe 15. stoljeéa, bumaniz- ima koji se ukorijenio u govor, ritual, ideologije i prakse viastis buma- ist je mogao znatiti umijege propovijedanja,!"' humanist je postao pitanje reforme Crive," humanist je figura pravnika ili lijetnika!”? humanist je propaganda republike ili viadara.'"* Povezujui Klijenteli- stitke strukture i socijalnu hijerarhiju, humanizam je roden usred vee postojesih mreza modi i kulture, posebno u kancelarijama, na dvorovi- ‘ma i sveutiliStima srednje i sieve Ialje, die je mutacije kad je bilo potrebno ubrao,"" i razvio se takoder u Korist velikih rituala javnog Yivota ~ ponajprije vjenEanja i sprovoda. Bio je, vi8e od itega, domi nantna kultura i kultura domninanata, koja je svakom od svojih aktera omoguéila da se upisu u blistavu priéu koja se upravo pripovijedala, Ta- ‘kay fenomen, koji nije nastao ne susrevsi se sa suprotstavljanjima ine stvorivsi supamistve, upuéuje na vise kutova istraZivanja i konatno po- stavlja kiuéni problem performativnosti toga kultumog modela, pitanje koje nameée odgovomost da se ne izgubi iz vida doista esencijalno raz- laganje koje daje svoju koherentnost i historcitet rodenju humanizma, S francuskoga prevela Mirna Simat "John W. O°Matley, »Prsise and Blame in Renaissance Rome: Rhetoric, Doin, and Reform inte Saeed Orators ofthe Papal Cour c.1450-1321, Duthim, Duke Un verity Press, 1979; Carlo Delors, »La prodiczioneagostniana ee. XIT XV, Gi Agostini Venezia Ie chies di Santo Stefano, Venecja,Ittato Veneto di Scienze, Leite ed Ars, 197, st 87-108 Vidi o tome koisne opaske Patricks Gili, »Mumnime et Bglise on esraisons un malentenduc i Les formes de Pantielérialsme humanist: sati-monschise, ant fiatemalisme ou sni-chdstianisme ew. Gil (ur), nlumaniene et Pglise en talc ten France miridinale, XV sitcleiiou du XV" ile, Rtn, cole fenjase de Rome, 2004, st. 1-15 odnoano 63-95, » Vidi, na primer, Nney G.Siraisi, yOrtory and Rhetoric in Renaissance Meiince, Journal of the History of Ideas, 65-2, 2004 si. 191-21 "%G, Cappel edna za drogom recenzir forme politike usirenost humana w Fite, Veneei Rima, era, Bologni, Mano, Urbina Napljy anedy aja 14 ites 15. st: G. Cappel nL-umanesino italiano da Petra Vall, op cist. 58-308 Vidiposebno promiljnj E.Anheima oednosia temedurazvoja himanizma mate- ie vorskog dattva kao kulturnog rostors: E, Ans, nCulare de cour Sienee GT Eutwelt Martin Heidegger kao »sluéaj«: Cre biljeznice