Arheologija kasnog srednjeg i novog

vijeka
Arheologija:

RANI SREDNJI VIJEK

RAZVIJENI SREDNJI VIJEK

12.-1.pol. 13. st.
-u arheologiji se manifestira kroz nestajanje bjelobrdske kulture, zatim
provalom Tatara oko polovice 13. st., dolaskom Anžuvinaca na vlast i
nestajanjem nošnje a pojavom stilskih i modnih elemenata u arheološkim
nalazima.

KASNI SREDNJI VIJEK

2. pol. 13. st. – kraj 15./početak 16. st.
- u arheološkome materijalu teško lučimo npr. Kuhinjsku keramiku 2.pol. 15.
stoljeća od one koja datira u 1. trećinu 16. st.

NOVI VIJEK
Rani novi vijek – (kraj 15./) poč. 16. (Mohačka bitka 1526.) – poč. 18. st ili
kraj 18. st. (Francuska revolucija 1789.)
Kasni novi vijek  moderno doba – do kraja 1. svjetskog ratasuvremena
povijest
Povijest:

RANI SREDNJI VIJEK

krajem 11. st. i krajem tzv. pridvornog gospodarstva, prestaje i razdoblje
ranog srednjeg vijeka (to je otprilike razdoblje vladavine Trpimirovića)

PRIJELAZNI/RAZVIJENI SREDNJI VIJEK

N. Klaić: 12. st. do kraj 14. stoljeća
Okosnicu tog razdoblja čini formiranje viteškog društva za Arpadovića i
završava pobjedom viteštva, tj. novog gospodarstva i društva Anžuvinaca
T. Raukar: od 12. do u drugu polovicu 14. st. (to je vrijeme prostorne i
društvene integracije)

KASNI SREDNJI VIJEK

T. Raukar: kraj 14. st. do prve polovice 16. st.
U kasnom srednjem vijeku, tj. potkraj 14. st. počinju se pokazivati prvi
znakovi zastoja i krize, te društvo ulazi u „doba razgradnje, tegoba i
razaranja“

NOVI VIJEK
Rani novi vijek – (kraj 15.-otkriće Amerike 1492.) / poč. 16. (Mohačka bitka
1526.) do kraj 18. st. (Francuska revolucija 1789.)
Kasni novi vijek  moderno doba – do kraja 1. svjetskog ratasuvremena
povijest
U arheološkom smislu, neke prijelazne forme očituju se u kraćem vremenu,
materijalni nalazi ukazuju na pojavu razvijenog srednjeg vijeka negdje u 12. stoljeću,
pa do u prvu polovicu 13. stoljeća, dok bi se vrijeme poslije mongolskih upada
smatralo kasnim srednjim vijekom, čiji kraj se poklapa s periodizacijom povjesničara –
do u prvu polovinu 16. st.

To je vremenski period koji u povijesti umjetnosti pokriva kasnu romaniku, gotiku i

početke renesanse.

Arheologija novoga vijeka – tek 2009. godine uvrštena je kao grana unutar polja
arheologije.
Što se tiče nekih povijesnih događaja kao ključnih momenata u povijesti srednjeg
vijeka, ili kao nekih vrsta „okidača“ za pokretanje ili ubrzavanje nekih društvenih
procesa, valja istaknuti mongolski upad 1241./1242. godine (do Orljave u Požeškoj
kotlini).
Dolazi do utvrđivanja gradova, napuštanja nekih naselja, prestanka pokapanja na
pojedinim grobljima, ukapanja ostava blaga i novaca što je tipično i kasnije, za vrijeme
ratovanja s Turcima.

Ističemo i velike poraze od Turaka u bitkama na Krbavskom polju(1493.) i kod Mohača

(1526).
Godine 1593. Turci su doživjeli veliki poraz u bitki kod Siska i to je prekretnica za
Hrvatsku i srednju Europu. Zaustavljena su daljna turska prodiranja, iako je društvo
tada već uvelike zašlo u razdoblje ranog novog vijeka.
Valja istaknuti vrijeme vladavine Ludovika Anžuvinskog kada se na ogromnom
prostoru od Jadrana pa sve do Poljske afirmira gotika.
Ugarska je preplavljena gotikom (majstori s Mediterana). Novi su franjevački i
dominikanski redovi počeli uvoditi gotički stil u gradnju crkava i samostana još u 13.
stoljeću.

Politička integracija za Ludovika Anžuvinskog dovela je do kulturne integracije ne

samo u izgradnji crkava i gradova već i u svakodnevnom životu. Narodna se nošnja
zamjenjuje modnom, stilskom opremom. Kopče L. Anžuvinskog nalazimo u grobovima
od kraja 13.st. s težištem u 14. stoljeću….

Arheološke bi nalaze trebalo promatrati i u kontekstu vladavine Žigmunda

Luksemburškog, Matije Korvina i dolaska na vlast raznih dinastija (Jagelovići,
Habsburgovci), pa ćemo ih u tome kontekstu i nastojati promatrati i obrađivati u
budućim predavanjima
Arheolozi i istraživači, časopisi…

Stariji istraživači u kontinentalnoj Hrvatskoj više usmjereni na zaštitu i istraživanje

kasnog srednjeg i novog vijeka; Dalmacija usredotočena na ranosrednjovjekovna
nalazišta.

Fra Lujo Marun, osnivač prvog Muzeja hrvatskih spomenika 1893. godine u Kninu
(koji je ustvari preteča 83 godine kasnije osnivanog velikog Muzeja hrvatskih
arheoloških spomenika u Splitu) i osnivač prvog arheološkog časopisa Starohrvatska
prosvjeta 
zasluga spašavanja Kninske tvrđave.
Kninska tvrđava je u 2.pol. 19. st. izgubila na strateškoj važnosti i austrijska vojska ju je odlučila prodati, a
Hrvatsko starinarsko društvo na čelu s Marunom reagira i ukazuje na kulturnu i povijesnu važnost toga
lokaliteta te uz mnoštvo komplikacija provodi to da je Društvo otkupilo Kninsku tvrđavu. Time ju je zaštitio od
toga da dođe u ruke poduzetnika te je spriječio njeno uništavanje.

Na prostoru kontinentalne Hrvatske upravo su kasnosrednjovjekovni lokaliteti bili ti

koji su zainteresirali prve istraživače. Mahom se tu radi o povijesnim istraživanjima
kasnosrednjovjekovnih burgova i crkava čija arhitektura je potaknula interes za
njihovim očuvanjem, pa i arheološkim iskopavanjima. Možemo reći da je na ovom
prostoru već od ranih vremena arheologije na neki način osviještena potreba
interdisciplinarnosti u istraživanjima.
Kraj 19. i početak 20. stoljeća – vrijeme povjesničara i istraživača koji su svojim djelima uvelike zadužili hrvatsku
historijografiju poput ak. Franje Račkoga (jedan od osnivača JAZU i njen prvi predsjednik, uredio 26 sv. Starina
JAZU), Tadije Smičiklasa (predsjednik HAZU, rektor Zagrebačkog sveučilišta i predsjednik Matice hrvatske, izdao 10
sv. Codex diplomaticus…), zatim prvog ravnatelja Hrvatskog zemaljskog muzeja Ivana Kukuljevića Sakcinskog,
vezanog i usko uz našu struku time što je bio prvi hrvatski konzervator i što je zaslužan za osnutak konzervatorske
službe u Hrvatskoj, u tom vremenu objavljuje svoje brojne povijesne radove i Ivana Krstitelj Tkalčić, to je vrijeme
djelovanja Gaja, Strossmayera, Isidora Kršnjavog, , vrijeme koje je naprosto nametalo zainteresiranim
suvremenicima da otvore svoje interese prema kulturi i povijesti.

Intelektualci poput E. Laszowskog (koji je poticatelj osnivanja Gradske knjižnice u Zagrebu i Muzeja grada
Zagreba), uglavnom okupljeni oko današnjeg Hrvatskog državnog arhiva, nekadašnjeg Zemaljskog arhiva, započeli
su intenzivne obilaske kulturnih i povijesnih spomenika, zatim su radili na prikupljanju, obrađivanju i objavljivanju
arhivske građe srednjeg vijeka, konkretno kasnog srednjeg vijeka, kada za ovo područje postoje velik broj
očuvanih izvornih tekstova. Terenski rad u smislu povijesno-topografskih sagledavanja znamenitosti pojedinih
krajeva bio je blizak i historiografu Radoslavu Lopašiću, akademik u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i
umjetnosti, podpredsjeniku Matice Hrvatske.
J. Bösendorfer– Crtice iz slavonske povijesti
Početkom 20. stoljeća se javlja Gjuro Szabo, koji je djelovao i kao ravnatelj Muzeja grada Zagreba, a koji je kao
član Zemaljskog povjerenstva za čuvanje spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji objavljivao vrlo kvalitetne podatke i
nama danas dragocjene podatke u Vjesniku hrvatskog arheološkog društva, te koji je autor monografije o
burgovima na našem prostoru, koja se i dan danas smatra osnovnim polazištem za daljnja proučavanja te teme.
Opisi stanja lokaliteta navedenih povjesničara, objavljeni tlocrti, zatim Szabine fotografije, predstavljaju vrijedne
dokumente o stanju i izgledu tih objekata. Podatke o tome da su tada provođena i neka iskopavanja dobivamo od
Vjekoslava Klaića, koji je obavljao iskopavanja na lokalitetu Krapina-Josipovac, odnosno Novi grad, a to je objavio
1909. g. u Vjesniku Hrvatskoga arheološkoga društva n.s.
J. Bösendorfer– Crtice iz slavonske povijesti, 1910. (ravnatelj Muzeja Slavonije, pokrenuo Osječki zbornik)
Arheološka, mahom amaterska iskopavanja obavljana su u prvoj pol. 20. st. te u
razdoblju oko i neposredno nakon 2. svjetskog rata na prostoru sjeverozapadne
Hrvatske na nizinskim zemljanim utvrdama, tzv. gradištima, od strane arheologa
amatera poput Ivana Barešića iz Bjelovara. Potom iskopavani su samoborski i
podsusedski burgovi od strane Tihomila Stahuljaka, zatim u 2. pol. 20. st. slijede
iskopavanja dr. Milana Kruheka na Garić gradu, Mladena Radića i Zvonka Bojčića na
Ružici, Dragice Iveković pa potom Ane Bobovac na gradištima kutinskoga kraja, Željka
Tomičića na krapinskom Starom gradu i na Vrbovcu kod Huma na Sutli, Drage Miletića
na Medvedgradu i tako dalje.

Istovremeno, s istraživanjem sakralnih kasnosrednjovjekovnih objekata nije se u

tolikoj mjeri posvećivalo pažnje sustavnim ili zaštitnim arheološkim
iskopavanjima, većinom su radovi bili povjereni arhitektima i povjesničarima
umjetnosti koji su se koncentrirali na nadzemnu arhitekturu, a ukoliko je i došlo
do iskopavanja, prokopalo se onoliko koliko je bilo potrebno da se dođe do neke
zidane arhitekture koju se tada dokumentiralo.
Poneka takva istraživanja u 2. pol. 20. st. naprosto nisu niti poznata da su obavljena.
Ipak, poznati su nam veći radovi koje je provodio požeški muzej na
benediktinskome samostanu u Rudinama kod Čečavca. Također iskopavan je u
tome kraju Stari grad Kaptol također od strane D. Sokač Štimac iz požeškog muzeja,
a potom i Ž. Tomičića iz IARH.
Naselja imaju tu sudbinu da su još slabije istražena. Velika saznanja o funkcioniranju
kasnosrednjovjekovnih naselja polučena su posljednja dva desetljeća iskopavanjima
na trasama autocesta (s objavama se i opet dosta kasni).

Radovi, članci i knjige koje su obavili i objavili Anđela Horvat, Sena Gvozdanović te
Ana Deanović i Lelja Dobronić, neizostavna su literatura za svakog istraživača
arheologije kasnog srednjeg i novog vijeka.
Od suvremenika koji se bave istraživanjima (pri tome ne samo iskopavanjima) kasnog
srednjeg (rjeđe i novog) vijeka tu su:
umirovljeni Zorislav Horvat,
Fakultet – K. Filipec
Akademija – nema, osim antropologija
Arheološki muzej Zagreb – Demo, M. Bunčić
Muzej grada Zagreba – B. Mašić
Hrvatski restauratorski zavod – Azinović, Pleše, Janeš, Višnjić, Krmpotić
IARH – Tomičić, Belaj, Krznar, Mahović, Tkalčec, Sekelj Ivančan
 Muzej Hrvatskog zagorja – Škiljan,
Gradski muzej Varaždin – Šimek,
Gradski muzej Bjelovar – Jakovljević
Muzej grada Koprivnice – Čimin
Kutina – A. Bobovec, A. Džaja
Muzej Brodskog Posavlja – J. Lozuk
Gradski muzej Nova Gradiška – M. Mihaljević (često koautorstvo s R. Ivanušecom-
pov.umj.)
Muzej grada Iloka – A. Rimf

Gospić-Tatjana Kolak 
Split –Helga Zglav Martinec
Fakultet Zadar – Karla Gusar
Pula – AMI – Tatjana Bradara, Ondina Krnjak
Knin – Katarina Gugo Rumštajn
Časopisi koji objavljuju KSV i NV arheološke radove:

Prilozi IARH
Anali IARH
Archaeologia Adriatica
Starohrvatska prosvjeta
HAG
Cris
Podravina
Podravski zbornik
Portal (HRZ)
Zbornik Moslavine
Hrvatsko zagorje
Glasnik slavonskih muzeja
Obavijesti HAD
Muzejski vjesnik
(2004.-2013., prema Azinović
Bebek 2018.)