Renasansna Dalmacija i humanistički pokret (L. Špoljarić) FFZG, ak. god. 2020/21, zim. sem.

TJEDAN 3. VENECIJA, VENECIJANSKI HUMANISTI I DALMACIJA 2. Zadarski kapetan Battista Bevilacqua

Pismo Jurju Jurjeviću Zadraninu (Zadar, 1418)
1. Francesco Barbaro, Pismo Santu Venieru (Venecija, 1417)
Želiš doznati kakvog sam zdravlja, kakvom se znanošću bavim, na kojem
Sjećaš se, vjerujem, da, kad smo razgovarali malo prije nego što si otišao za djelu radim. Tvoj sud koji otkriva što o meni promišljaš u najdubljem
Dalmaciju, došli smo do toga da sam ja zaključio kako su za našu državu zakutku duše [...], a ono što si smatrao prikladnim o meni primijetiti, mada
dobri oni grčki i latinski pisci koji su potomstvu ostavili brojna izvrsna i to i ne uspio ostvariti, ipak gotovo nijednu drugu stvar ne mogu pomnijim
rječita djela o slobodnom obrazovanju i upravljanju gradom. Čuo sam od nastojanjem tražiti. No, budući da sam zauzet zapovijedanjem i vojnim 5
5 naših otaca da su ta djela donijela mnoge koristi državi i vidio sam mnoge poslovima, moram se prvenstveno njima baviti; ono vremena, međutim, što
patricije našeg doba koji su se s toliko predanosti posvetili dobrim mi preostaje, posvećujem koristi i usavršavanju svojeg književnog rada. Tada
umijećima da od njih država može očekivati prednosti i pomoć, a oni me silno privlače, poticajem oponašanja, pouke najdubokoumnijih i djela
zadovoljstvo i ugled. Premda znam, najdraži Santo, da je bilo i neukih ljudi uglednih muževa, a dok čitam o njihovim podvizima i učenjima, moj um
koji su se isticali karakterom i vrlinom, ipak nitko ne može tako tvrdoglavo biva ispunjen veseljem i počinje stremiti dostojnijemu i boljemu. 10
10 braniti neznanje da ne prizna da su se ti isti ljudi mogli još više istaknuti da
su svojim izvanrednim prirodnim darovima pridružili i učenost. [...] Naši su 2. Splitski nadbiskup Lorenzo Zane, Pismo zadarskom nadbiskupu Maffeu
nam preci u svojim djelima ostavili brojne priče vrijedne nasljedovanja Vallaressu (Opatija sv. Stjepana kod Splita, 1459)
(imitatio), a kad naši sugrađani te priče uzmu u obzir prilikom upravljanja
Što da ti sada odgovorim, najčasniji poglavaru? Ili kojim da riječima
državom, postat će još mudriji i poduzetniji. Tko ne bi znao koliko su
opravdam ovo svoje kašnjenje? Da sam bio zauzet? Ali koja bi to zauzetost
15 poučavanja Anakasagore iz Klazomene, Sokrata i Izokrata pomogla Periklu,
mogla biti a da ne bih imao prilike odgovoriti? Da sam te zaboravio? Ali
Alkibijadu i Timoteju? Dobro je poznato što je Platon donio Sirakužanima, a
kako bih to mogao bilo ja učiniti bilo ti povjerovati? Da sam se malo otuđio?
što su Tarenćani dobili od Diona i Arhite! [...]
Zazivam Boga za svjedoka da si mi ti najdraži, iz dana u dan sve draži! Pa što 5
Dakle, iako se ti toliko ističeš umom, učenjem i vještinom da ti nisu
je onda bio razlog? Da kažem? Dobro, reći ću: baš ništa, osim opuštena
potrebne ničije upute, smatrao sam da ćeš postati još odlučniji, ako povežeš
života, u dokolici, predana znanstvenom radu! [...]
20 ono što već radiš s autoritetom Cicerona, na čiji si se savjet već oslanjao i
Napustio sam grad i živim u opatiji, kao na ladanju. Mnogo je autoriteta i
dalje se oslanjaš tijekom svih tvojih časnih mandata u službi države. I stoga,
knjiga koji se mogu navesti kako bi se pokazalo da ladanje nudi i uvijek je
da bih pogodovao sebi, tebi i samoj državi, odlučio sam ti poslati ono
nudilo korist, mirnoću, čistoću i vrijednost; grad, s druge strane, ništa doli 10
njegovo izvrsno pismo bratu Kvintu prokonzulu, kako bi ti služilo kao
uvrede, tjeskobu, poroke i klevete. Sada se doista čini kako se s pravom
svojevrsni komentar uz vršenje javne službe. Potaknut velikom ljubavlju
mogu složiti s Plinijem koji se nije prestao baviti znanošću ni za vrijeme lova
25 prema domovini, želim da naš Senat uvrsti, na tvoj prijedlog, brojne savjete
i jahanja, jer i ja ne prestajem čitati ni za vrijeme šetnji i rada u vrtu. Svakim
koji su u tom pismu zapisani, i koji mogu biti od važnosti za našu državu,
danom čitam, pišem i čak nešto i komentiram uz djela, iako ‘nema riječi koje
među upute rektorima i vice-rektorima. Ako bismo dnevno čitali to djelo i
dosad nisu rečene.’ 15
promišljali o njemu, te se pažljivo i marljivo brinuli o veličini i probitcima
naše države, sama bi država smjesta priznala da su je Marko Tulije Ciceron i
30 svi ostali što su pisali o najboljim umijećima zadužili i silno bi im bila
zahvalna. Ali o tome brini i razmišljaj onda kad postaneš prvak senata.
 Renasansna Dalmacija i humanistički pokret (L. Špoljarić) FFZG, ak. god. 2020/21, zim. sem.

4. Zadarski nadbiskup Maffeo Vallaresso
Pismo venecijanskom kardinalu Pietru Barbu (Zadar, 1461)
Nedavno sam primio pisma od Vašeg Prepoštovanog Gospodstva i od
Prepoštovanog Kardinala Bologne o dogovoru koji ste vi sklopili vezano uz
spor između Opata sv. Krševana i mene koji je nastao zbog lažnih tvrdnji
koje je on bio iznio. […] Doista, ja neću šutjeti o temperamentu i prirodi tih
5 Dalmatinaca. To je grubi soj ljudi, jer su rođeni na grubim i stjenovitim
mjestima; prijetvoran i lažljiv jer su rođeni u ropstvu; divlji i prevrtljiv jer su
im pravo, humanistički studiji (studia humanitatis) i vrlina potpuno strani i
nepoznati. Nije ni čudo onda da je i najveći govornik prokleo te iste
Dalmatince, jer su uvijek bili smatrani ratobornim i buntovnima. I Juvenal
10 kaže da se tog naroda treba bojati. ‘Treba se čuvati divlje Hispanije,
podneblja galskog, ilirskih strana’; istovremeno, druge narode naziva
mirnima. Budući da me, dakle, taj opat Bogdan, najgori primjerak
dalmatinske svjetine, provocira, kao novi Krispin iz Kanopa, neprestanim
uvredama i zavadama, neka se zna da on to radi u skladu s uvriježenim
15 manama svojega naroda.
5. Zadarski nadbiskup Maffeo Vallaresso,
Pismo šibenskom svećeniku Ivanu (Zadar, 1462)
Moj vikar i tajnik, koje sam poslao onamo (nap. u Rim), osobno su me
obavijestili koliko si truda uložio u obranu moga dostojanstva, koje zli ljudi
žele uništiti, te u opoziv bezumne i prestroge odluke koju su donijeli istražni
suci. Znao sam da ćeš u pitanju moje časti učiniti sve što možeš, a možeš
5 očekivati da ću i ja učiniti isto u slučajevima koji se tiču tvojih poslova i tvoje
časti. Tvoje plemenito porijeklo, tvoj odgoj i tvoj dobar karakter imaju odlike
venecijanske latinštine, a ne slovinskog barbarstva. Koliko god si bio u pravu
kad si se prihvatio mog slučaja, da pravda i poštenje ne stoje iza mene,
sigurno bih izgubio, ma koliko prijatelja mi pomoglo. Stoga, ono što si
10 učinio i što još namjeravaš učiniti nije bez pohvale. [...] Budi pozdravljen!
6. Leonardo Montagna, Mojoj Muzi (Split, ca. 1463–65)
Iako sam ti obećao, moja božanska Muzo,
kako ću te često štedjeti posla—
sad, dok danju i noću u lijepome Splitu
moje pero pati pod teretom javnih dokumenata,
srž kojih, kako su me neki od otaca upozoravali, 5
s pjesama veze nema—,
ipak, tu i tamo, smiluj se mojoj muci,
stani uz mene i, molim te, podrži me.
Sramim se ovo i reći: dođi, Muzo,
i uđi u moj dom u tišini, da te ne vide. [...] 10
Doći će dan, koji čini se nije daleko, 13
kad se neću bojati slijediti te otvoreno.
7. Leonardo Montagna, Splitskom plemstvu (Split, ca. 1463–65)
Časno i staro plemstvo lijepoga Splita,
tko bi vam ikad mogao spjevati dostojne hvale?
Danas više nema ni Vergilija ni Homera,
koji su uzvisili svojim božanskim pjesmama Troju i
trojanske junake što su s oružjem krenuli u kraljevstva nova; 5
i koji bi mogli na isti način mogli ovjekovječiti
djela stare Salone i vas, potomaka tog velikog grada.
Jer vi ste ono što je ostalo od nje, preživjeli narod
što uselio je kuću svojega sugrađanina, Cara,
10
vi ste ures Ilirskog mora, ponosita diko duge Dalmacije,
koja živi u blagostanju pod mletačkom vlašću. [...]
Stoga, preslavno plemstvo, uživaj vječno u takvim zaslugama,
i ne tuguj što nema nikoga tko ti može spjevati pjesmu
tebe dostojnu; dovoljno ti na čast služe spomenici tvojih predaka. 20