Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
2Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Srbi za vrijeme urote Zrinjskoga i Frankopana Aleksa Ivic

Srbi za vrijeme urote Zrinjskoga i Frankopana Aleksa Ivic

Ratings: (0)|Views: 12|Likes:
Published by vuk300
Срби за вријеме уроте Зрињскога и Франкопана Алекса Ивић
Срби за вријеме уроте Зрињскога и Франкопана Алекса Ивић

More info:

Published by: vuk300 on May 21, 2014
Copyright:Traditional Copyright: All rights reserved

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/23/2015

pdf

text

original

 
DR. ALEKSA IV: SRBI ZA VRIJEME UROTE ZRINJ- SKOGA I FRANKOPANA
Naprezanje, da suva pravoslavnu vjeru od unije i nastojanje, da pribavi poštovanje privilegijama, dobivenim pii dolasku iz Turske, to dvoje karakteriSe život srpskog naroda u Hrvatskoj i Slavoniji tokom XVII. vijeka. Izmedju mnogih bumih trenutaka, koje su hrvatsko-slavonski Srbi proživjeli zajedno sa svojom jerarhijom, iznosim dogadjaje oko urote grofa Petra Zrinjskog i drugova. Kao Hrvati, ispili su i Srbi u to vrijeme mnogu gorku ču. Ako doživljaji srpski i ne stoje u neposrednoj svezi s urotom Zrinjskoga, ipak doprinose poznavanju onih okolnosti, pod kojima je urota počela i radi kojih je nesrećno ispala.Oktobra
1661
. godine umre srpski episkop u Slavoniji Sava Stanislavić. Odmah poslije njegove smrti izadje arhimandrit lepavinski Simeon Kordićpred austiijskog vrhovnog zapovjednika slavonskog Leslije-a, pokaza mu preporuku od mnogih vojvoda srpskih i izjavi, da Srbi njega hoće za svog episkopa. General Leslije javi to ratnom savjetu, koji zaključi novembra t. g., da Kordića odmah potvrdi na episkopatsko mjesto, dok se nije umijeSao pećski patrijarka. No nabrzo se pokaže, da narod nije naklonjen Kordiću, nego da jedni žele za episkopa djurskog kaludjera Gavrila Mijakića
,1
 a drugi opet nekog komoranskog arhimandrita Maksi- milijana. Kordića nije htio niko i ona preporuka srpskih vojvoda bila je neistinita
.2
Kordićse obrati i direktno na cara s molbom, da ga postavi za episkopa. Iz- vještaji, Sto su stigli o drugoj dvojici kandidata, koje je i narod htio, naime o ko- moranskom arhimandritu Maksimilijanu i o gjurskom kaludjeru Gavrilu Mija- kiću, bili su vrlo povoljni. Obojica su bili čestiti i pobožni ljudi, te i sam ratni savjet iznese mišljenje, da bi najbolje bilo postaviti Mijakića za episkopa.Videći nesporazum u srpskom narodu odluči car, da za ovaj mah ostavi na strani popunjenje episkopske stolice, ali nali svojim krajkim zapovjednicima, da razaberu, zaSto narod ne će Kordića, nego traži tog kaludjera gjurskog i da to nije možda utjecaj patrijarkin?Od nekog vremena imali su kaludjeri u Lepavini i Marči, manastirima srp- skim, mjesečnu potporu
30
 for. od dižave. Biskup zagrebački Petretićupotrebi priliku, dok je prazna srpska episkopska stolica, te predloži caru, da se oduzme ova potpora sve dotle, dok Srbi ne priznadu uniju sa katoličkom vjerom. Ujedno je tražio, da se za srpskog episkopa postavi samo onaj, koji najprije izjavi, da će izvesti sjedinjenje svoje crkve s rimskom. Car zapita u ovoj stvari za savjet slavonskog vrhovnog zapovjednika generala Leslije-a. Isti odgovori, da ne može nikako preporiti predlog biskupov, jer <5e Srbi onog episkopa, koji se bude izjavio za uniju, ubiti. Ovom mišljenju generalovu pridri se i dvorski ratni savjet, jer sluSajući zagrebačkog biskupa mogli bi veliku bunu izazvati
.8
No car, pod-
1 U djelu Manojla Grbića „Karlovko vladanstvo“ govori se u prvoj knjizi od 208. do214. strane o episkopu Mijakiću. Pričanje Grbićevo je medjutim prepuno pogrjeSaka. Tako n. pr.episkop Stanislavićnije umro 1672., već
1671
. g., Mijakićnije bio mar£anski arhimandrit, većkaludjer u Djuru, Kordićnije bio kandidat zagrebačkog biskupa, nije nigda izjavio, da će bitiunijat i nije čeznuo s
1663
. g. kao što Grbićmisli i t. d.*Be£ki ratni arhiv, Inner oest Kriegs-Expedition, Windica za g.
1665
., str. 155-*Windica za god. 1662., str.
4
7
.
739
 *
 
ložen utjecaju katoličkog svećenstva, izda u septembru
1662
. godine nalog, da se mjesečna potpora kaludjerima u Marči uskrati, dok se ne popuni episkopska stolica i dok kaludjeri ne priznadu uniju
.1
Medjutim je Mijakićdobio posvetu za episkopa. U toku god.
1662
. htio je on u stvari posvete da ide u Pećk srpskom patrijarki, ali to spriječi biskup Petretić. Na to ode Mijakiću Moldavsku, gdjega zavladiči arhijepiskop moldavski Sava i vrativši se, poče da vrši episkopske funkcije. Kad se ovo doznalo u Beču, naloži car februara
1663
. godine vrhovnom zapovjedniku slavonskom, da isti zapovjedi svima podložnim graničarskim komandantima, da Mijakićnije dobio od cara po- tvrde, te ga prema tome treba spriječiti u vrSenju episkopske vlasti. Ali nabrzo iza ovog dodje do izmirenja. Mijakićode lično u Be£i nastojanjem grofa Zrinjskoga i generala Leslije-a potvrdi ga dvor za episkopa, pošto je najprije usvojio neke zahtjeve bečke. Vrativši se natrag nastavio je mimo svoju službu.*Godine 1665- i
1666
. ispunjene su bumim dogadjajima za srpski narod u Sla- voniji. Na površinu izlazi jedan nemiran, revolucijonaran čovjek, Stevan Osmokrug, koji je mnogo utjecao na svoj narod i nanio mu mnogo nesreće. Prvih dana 1665. godine počele su u Bečstizati vijesti, d? Osmokrug drži medju slavonskim grani- čarima potajne sastanke, koji imaju opasan vid, da se na te sastanke skupljaju mnogi Srbi i da Osmokrug prijeti onima, koji ne će da dodje na sastanak. Ne zna- jući, u kolikoj se mjeri pokret ovaj raširio, zapitaju iz Beča Petia Zrinjskog i Ka- spara Orakovskog, zapovjednike u Hrvatskoj, da li se i kod njih opažaju znakovi bune. Oba zapovjednika odgovoriše, da ne primjećuju nta.iz suvanih dokumenata vidimo, da je Osmokrug vodio parbu s nekim voj- vodom Gvozdanom. Dokazivao je, da mu je taj vojvoda oduzeo komad zemlje i mlinove. Busred pokreta podnio je Osmokrug tbu i caru, a osim toga ode u Koprivnicu, da lično tuži Gvozdana grofu Trautmansdorfu. Ovaj ga medjutim baci u tamnicu i pustio ga je tek uz jaevinu i uz obećanje vladike Mijakića, da će umiriti svijet.* Tako se stišao pokret za ovaj mah.lduće godine ponove se ovi dogadjaji u jačoj mjeri. Onaj dio slavonske granice, u kome su Srbi stanovali, podijeljen je bio u to vrijeme na tri kapetanije, kopriv- ničku, križevku i ivanićku. U svakoj od tih kapetanija birali su Srbi po jednog velikog sudiju (Gross-Richter), koji je, okružen s osam pomoćnika, dijelio pravdu i pazio na red u toj kapetaniji. Vlast velikog sudije trajala je godinu dana, pa se onda obnavljao izbor, a svaki sudija je morao poslije izbora da zatraži potvrdu od slavonskoga vrhovnog zapovjednika.Godine
1666
. izaberu Srbi u križevačkoj kapetaniji Osmokruga za velikog sudiju. Slavonski vrhovni zapovjednik javlja, da će Osmokrug doći skorim u Koprivnicu radi potvrde, no dodaje, da izbor njegov ne će izi na dobro. U isti mah javlja, da je Osmokrug odagnao nekog vojvodu Emerika s imanja i prisvojio ga sebi. *Nabrzo se pokaza, da je slavonski zapovjednik imao pravo. Osmokrug nije dugo mirovao. Za njegovim ledjima stojao je vladika Mijakić, u čijoj se okolini
1
0
. c. str. 8.*Windica za god. 1663-, str.
18
 i
19
.8 Windica za g.
1665
., str. 2—
7
.4 Windica za g. 1666., str.
 36
38 i 49—51-
740
 
nalazio Osmokrugov brat i jedan sin, obojica kaludjeri. Osmokrug se okruži sa
30
pomnika mjesto sa
8
, pne sazivati sastanke i govoriti narodu protiv pojedinih zapovjednika, koji su svojim vladanjem doista davali obilato povoda nezadovolj- stvu. Stupi u sporazum i s velikim sudijama, koprivničkim Ilijom Romanovićem i ivanićkim Nikolom Vukovem. Zajednki podnesu caru tužbu protiv Mijakićeva rivala arhimandrita Kordića, jer je, kako tužba tvrdi, nepravedno prisvajao sebi episkopsko dostojanstvo, osim toga je narod podsticao na bunu i inače vodio rdjav život. Podnesu tužbu protiv mnogih vojvoda, protiv oficira i drugih poglavica svojih, dokazujući, da im vrijedjaju privilegije, da hn nasilno otimaju zemlju i šume i nanose svako zlo. Na posljetku tuže i jezuite, dokazujući i njima razne krivice.Narod je dakle izašao na srijedu sa svima molbama i gravaminama svojim. Car naredi, da se odmah povede istraga. S Kordićem je brzo bilo gotovo, jer je ovaj po nalogu caievu protjeran s granice. U ostalim točkama tužbe donijela je istraga nepovoljan rezultat po Osmokruga i njegove pristalice. Zapovjednici na gra- nici uspješe da uvjere cara
0
 neistinitosti tužbe
.1
 Na to bude Osmokrugu oduzeta sudska čast i pod pritiskom vlasti izabere narod nekog vojvodu Vukosava za ve- likog sudiju. Osmokrug ne htjede priznati ovaj izbor, nego povede žestoku agita- ciju u narodu protiv toga vojvode Vukosava. Tim izazva vladu na energnije mjere. Obrstar Josif grof Herberstein baci u tamnicu Osmokruga i jošnekoliko drugova njegovih, medju tima i drugu dvojicu velikih sudija. Ovaj postupak me- djutim izrodi pravu bunu. Pristalice Osmokruga, predvodjeni kaludjerom, bratom Osmokrugovim, stanu paliti i ubijati protivnike. Iz okoline križevačke za čas se sakupi oko 1500 srpskih graničara, te ubiSe novog sudiju Vukosava i jednog nje- govog pomnika. Pokfet se riri na sve strane, no i austrijske vlasti preduzeSe hitne korake, da ga što prije uguše. Giof Hei berstein uz pripomoćzagrebačkog biskupa sabere na 4000 vojnika, napadne na ustaše i u toku od
8
 dana razbije ih i povrati mir. Na mjestu, gdje je ubijen vojvoda Vukosav, pogube sad šestoricu glavnijih ustanika. Osmokrug i zarobljeni drugovi izvedeni su u Varaždinu pred sud, koji ih osudi na smrt.*U toku ove bune pokazalo se u nekoliko maha, da je s ustanicima imao izvjesna dodira i episkop Mijak. Kako se on osim toga dižao pravoslavne vjere i time prevario nade biskupa zagiebačkog i drugih katoličkih poglavica, postao mu je položaj vrlo nesiguran. Pod pritiskom opasnosti, u kojoj se nalazio, ode Mijakiću Rim, te zamoMi papu, da ga posveti za episkopa. Ne zna se, da li je u Istini dobio posvetu. Diploma
0
 tom nigdje se nije mogla naći i u Beču nijesu priznavali ni vjerovali, da je Mijakićdobio posvetu. Vrativši se iz Rima nastojao je episkop, da zadobije shnpatije novog zagrebačkog biskupa Borkova, kao što se vidi iz pisma Mijakića od 19- aug.
1668
. No sve to nije ništa pomoglo. Kad sredinom
1668
. pošlje Mijakićiz svog manastira Marče (sv. Mihajila kod Ivanića) jednu molbu na cara Leopolda, da mu dopusti uživati ukinutu potporüod
30
 for. mjesečno, upotrebi tu piiliku austrijska vlada, da razračuna s neposlušnim šrematikom.
1 Rad. LopaS, Spomenici hrvatske krajine II.“ ima na str. 317—322. opšimu odbranu
 
grofa Herbersteina od optuibe Osmokrugove. Ovo je ime čitao LopašOsmokr, jer se u listi-
 
nama, koje je on publikovao, piSe to ime Osmokruch". U Windica-ma stoji svugdje Osmokruck“.*Lopašić,
0
. c. str. 314—317, zatim 322—324. i Windica za g.
1666
., str. 64. i 65-
741

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->