You are on page 1of 8

TEORIJA BETONSKIH KONSTRUKCIJA 1

DIMENZIONISANJE STUBOVA
Sračunati statičke uticaje u stu- P1 =150kN P1 =150kN P2 =750kN
g=40kN/m g g g
bovima POS S1 i POS S2 za ver-
tikalna (stalno, povremeno) od-
nosno horizontalno (vetar) opte-
POS 1
rećenje, a zatim ih dimenzionisati
b/d=30/80
prema M i N. Dejstvo vetra je

4.0 m
±w POS S1 POS S2

5.0 m
alternativno. Za dužinu izvijanja b/d=30/25 b/d=30/45
stuba POS S1 usvojiti li = 4.0 m.
Dimenzionisanja sprovesti po w=±20kN/m

1.0 m
teoriji granične nosivosti i pro-
pratiti crtežima usvojenih pop-
rečnih preseka u razmeri 1:10, sa 3.0 m 4.0 m 4.0 m 3.0 m
svim neophodnim kotama i oz-
nakama. Eventualno nedostajuće podatke usvojiti prema BAB 87. Podaci za proračun:
g = 40 kN/m w = ± 20 kN/m P1 = 150 kN P2 = 750 kN MB 30 RA 400/500
Dijagrami statičkih uticaja usled stalnog (g), vertikalnog povremenog (p) i opterećenja vetrom (w)
prikazani su na dijagramima u prilogu, strana 2.

DIMENZIONISANJE STUBA POS S2


Stalno opterećenje MORA biti naneto na konstrukciju, dok povremena opterećenja (p,w) mogu, a ne
moraju delovati. Dakle, mogu nastati sledeće kombinacije opterećenja:
(1) stalno opterećenje (g) - stub je centrično pritisnut silom Ng=280 kN
(2) stalno + povremeno opterećenje (g+p) - stub je centrično pritisnut silama Ng=280
kN i Np=825 kN
(3) stalno opterećenje + vetar sleva (g+w) - stub je pritisnut silama Ng=280 kN i Nw=25
kN, dok se u vrhu stuba javlja i moment savijanja Mw=200 kNm (zateže spoljašnju
ivicu stuba)
(4) stalno opterećenje + vetar sdesna (g-w) - na stub deluju sile Ng=280 kN (pritisak) i
Zw=25 kN (zatezanje), dok se u vrhu stuba javlja i moment savijanja Mw=200 kNm
(zateže unutrašnju ivicu stuba)
(5) stalno + povremeno opterećenje + vetar sleva (g+p+w) - stub je pritisnut silama
Ng=280 kN, Np=825 kN i Nw=25 kN, dok se u vrhu stuba javlja i moment savijanja
Mw=200 kNm (zateže spoljašnju ivicu stuba)
(6) stalno + povremeno opterećenje + vetar sdesna (g+p-w) - na stub deluju sile
Ng=280 kN (pritisak), Np=825 kN (pritisak) i Zw=25 kN (zatezanje), dok se u vrhu
stuba javlja i moment savijanja Mw=200 kNm (zateže unutrašnju ivicu stuba)
Prve dve kombinacije nisu merodavne, jer je stub centrično pritisnut, a približno iste (odnosno čak
veće) sile pritiska se mogu javiti uz istovremeno dejstvo momenta savijanja (poslednje dve
kombinacije). Dakle, potrebno je analizirati samo kombinacije u kojima se javlja i savijanje, dakle
kombinacije u koje je uključeno dejstvo vetra.

PRIMERI ZA VEŽBE
TEORIJA BETONSKIH KONSTRUKCIJA 2

PRIMERI ZA VEŽBE
TEORIJA BETONSKIH KONSTRUKCIJA 3

Sledeća činjenica koju treba uočiti je da je moment savijanja isti po apsolutnoj vrednosti, a razli-
čitog znaka. To praktično znači da će presek biti SIMETRIČNO armiran (bilo da je napregnut u fazi
velikog ili malog ekscentriciteta), a da se dimenzionisanje sprovodi pomoću odgovarajućeg
dijagrama interakcije.
Za potrebe naredne analize sračunavaju se eksploatacione vrednosti M i N u stubu za kombinacije
(3) do (6). Praktično, do istih zaključaka moguće je doći i upoređivanjem graničnih vrednosti Mu i
Nu, ali je očiglednija analiza sprovedena na eksploatacionim uticajima.
(a) M ← = 200 kNm ; N = 280 + 25 = 305 kN
(b) M → = 200 kNm ; N = 280 - 25 = 255 kN
(c) M ← = 200 kNm ; N = 280 + 825 + 25 = 1130 kN
(d) M → = 200 kNm ; N = 280 +825 - 25 = 1080 kN
Apsolutno maksimalna vrednost normalne sile u stubu se javlja za kombinaciju (c), a apsolutno
minimalna za kombinaciju (b), pri čemu je vrednost momenta savijanja u oba slučaja ista. Prak-
tično, SAMO OVE kombinacije mogu biti merodavne za dimenzionisanje stuba, što proističe iz
oblika dijagrama interakcije (skica dole).

Naime, razmatraju se samo dva ekstremna stanja naprezanja, za koja se pretpostavlja:


(a) dominantno naprezanje koje dovodi presek u granično stanje je PRITISAK, dok se
savijanje javlja "uzgred" - za očekivati je da je presek napregnut u fazi malog eks-
centriciteta, pa ga treba armirati simetrično bez obzira da li je moment savijanja al-
ternativan ili ne; elemet se u računskom smislu tretira kao "STUB", a merodavna za
dimenzionisanje je kombinacija sa maksimalnom silom pritiska - kombinacija (c)
(b) dominantno naprezanje koje dovodi presek u granično stanje je SAVIJANJE, dok
se aksijalno naprezanje javlja "uzgred" - za očekivati je da je presek napregnut u fa-
zi velikog ekscentriciteta; treba ga armirati simetrično zbog alternativnog momenta

PRIMERI ZA VEŽBE
TEORIJA BETONSKIH KONSTRUKCIJA 4

savijanja; elemet se u računskom smislu tretira kao "GREDA", a maksimalna


površina armature se dobija pri minimalnoj sili pritiska - kombinacija (b)
Sprovedena analiza se odnosi samo za konstantan moment savijanja. U slučaju da se, za različite kom-
binacije uticaja, dobijaju različite vrednosti momenata savijanja, potrebno je ispititati svaku pojedinačnu
(za svaku pojedinačnu vrednost momenta savijanja, odgovarajuća minimalna i maksimalna normalna sila).
Naime, može se dogoditi da se najveća površina armature dobije za kombinaciju uticaja pri kojoj ni
moment savijanja, ni aksijalna sila ne dostižu ekstremne vrednosti (videti zadatak 6, List 3. Godišnjeg
zadatka). Iskustveno, ukoliko je maksimalna vrednost bezdimenzionog koeficijenta nu manja od cca. 0.75,
obično su merodavne kombinacije sa minimalnim normalnim silama.

Na osnovu prethodno izrečenih stavova, za predmetni numerički primer sledi:

kombinacija sa minimalnom normalnom silom


Za očekivati je da je presek napregnut u fazi velikog ekscentriciteta, pa se pretpostavljaju minimalne
vrednosti koeficijenata sigurnosti. Takođe, stalno opterećenje izaziva samo aksijalno naprezanje, pa
deluje POVOLJNO (smanjuje potrebnu površinu armature):
Mu = 1.8×Mw = 1.8×200 = 360 kNm
Nu = 1.0×Ng + 1.8×Zw = 1.0×280 + 1.8×(-25) = 235 kN
MB 30 ⇒ fB = 2.05 kN/cm2 (član 82. Pravilnika BAB 87)
Mu 360 × 102 Nu 235
mu = = = 0.289 ; n u = = = 0.085
b × d × f B 30 × 45 × 2.05
2 2
b × d × f B 30 × 45 × 2.05
pretp. a1 = 6 cm ⇒ a1/d = 6.0/45 = 0.133 ≈ 0.15 ; Aa1 = Aa2 ; σv = 400 MPa (RA 400/500)
Odgovarajući dijagrami interakcije pomoću kojih se može dimenzionisati presek sa ovim karak-
teristikama su:
– dijagram 116/117 (Najdanović, Alendar, Ješić): µ ≈ 0.70 ; εb/εa1 ≈ 3.5/10‰ - kako je
εa1 ≥ 3.0‰, pretpostavljene vrednosti koeficijenata sigurnosti su dobre, pa se UKUP-
NA potrebna armatura sračunava iz izraza:
fB 2.05
A a = A a1 + A a 2 = µ × b × d × = 0.70 × 30 × 45 × = 48.43 cm2
σv 40
Aa1 = Aa2 = 48.43 / 2 = 24.22 cm2
– dijagram 2.4.12 (Priručnik za primenu BAB 87, tom II, strana 137): µ 1 ≈0.35 ; εb/εa1
≈ 3.5/10‰ - kako je εa1 ≥ 3.0‰, pretpostavljene vrednosti koeficijenata sigurnosti su
dobre, pa se potrebna površina ZATEGNUTE armature sračunava iz izraza:
fB 2.05
A a1 = µ1 × b × d × = 0.35 × 30 × 45 × = 24.22 cm2
σv 40
Aa2 = Aa1 = 24.22 cm2
Tačno rešenje, dobijeno analitički: εb/εa1 = 3.5/9.30‰, A a1 = Aa2 = 24.32 cm2

PRIMERI ZA VEŽBE
TEORIJA BETONSKIH KONSTRUKCIJA 5

kombinacija sa maksimalnom normalnom silom


U ovom slučaju je dominantno opterećenje SILA PRITISKA, pa stalno opterećenje deluje NEPO-
VOLJNO (povećava potrebnu površinu armature). U ovom slučaju je realno očekivati 0‰ ≤ εa1 ≤
3‰ (oblast u kojoj su koeficijenti sigurnosti promenljivi) - pretpostavljene vrednosti će po potrebi
biti korigovane i proračun ponovljen:
Mu = 1.8×Mw = 1.8×200 = 360 kNm
Nu = 1.6×Ng + 1.8×(Np + Nw) = 1.6×280 + 1.8×(825+25) = 1978 kN
Mu 360 × 102 Nu 1978
mu = = = 0.289 ; n u = = = 0.715
b × d × f B 30 × 45 × 2.05
2 2
b × d × f B 30 × 45 × 2.05

Korišćen je dijagram 2.4.12 (BAB II): µ 1 ≈ 0.32 ; εb/εa1 ≈ 3.5/1‰ - potrebno je korigovati pretpos-
tavljene vrednosti koeficijenata sigurnosti:

γ u ,G = γ uG ,max −
(γ uG ,max− γ uG ,min )
× ε a1 = 1.9 −
(1.9 − 1.6) × 1.0 = 1.80
3.0 − 0.0 3.0 − 0.0

γ u ,P = γ uP ,max −
(γ − γ uP ,min )
uP ,max
× ε a1 = 2.1−
(2.1 − 1.8) × 1.0 = 2.00
3.0 − 0.0 3.0 − 0.0
Sa korigovanim vrednostima koeficijenata sigurnosti ponovo se sračunavaju granične vrednosti
statičkih uticaja i bezdimenzioni koeficijenti mu i nu:
400 × 10 2
Mu = 2.0×200 = 400 kNm ⇒ m u = = 0.321
30 × 452 × 2.05
2204
Nu = 1.8×280 + 2.0×(825+25) = 2204 kN ⇒ n u = = 0.796
30 × 45 × 2.05
Sa dijagrama se očitava: µ 1 ≈ 0.40 ; 0.5‰ < εa1 < 1‰ (εa1 ≈ 0.80‰). Ukoliko se ne izvrši korekcija
koeficijenata sigurnosti, sledi:
Aa1 = 0.40×30×45×2.05 / 40 = 27.74 cm2 = Aa2
Ukoliko se pak izvrši nova korekcija koeficijenata sigurnosti, sledi:

γ u ,G = 1.9 −
(1.9 − 1.6) × 0.8 = 1.82 ; γ u ,P = 2.1 −
(2.1 − 1.8) × 0.8 = 2.02
3.0 − 0.0 3.0 − 0.0
404 × 102
Mu = 2.02×200 = 404 kNm ⇒ m u = = 0.324
30 × 452 × 2.05
2226.6
Nu = 1.82×280 + 2.02×(825+25) = 2226.6 kN ⇒ n u = = 0.805
30 × 45 × 2.05
Sa dijagrama se očitava: µ 1 ≈ 0.41 ; 0.5‰ < εa1 < 1‰ (εa1 ≈ 0.80‰). Nije potrebna dalja korekcija
koeficijenata sigurnosti, pa sledi:
Aa1 = 0.41×30×45×2.05 / 40 = 28.30 cm2 = Aa2
Tačno rešenje, dobijeno analitički: εb/εa1 = 3.5/2.78‰, A a1 = Aa2 = 28.33 cm2

PRIMERI ZA VEŽBE
TEORIJA BETONSKIH KONSTRUKCIJA 6

Očito, merodavna za dimenzionisanje je druga kombinacija, sa MAKSIMALNOM normalnom si-


lom.
usvojeno: ±6RØ25 (±29.45 cm2)
4 × 4.5 + 2 × 10
a1 = = 6.33 cm ⇒ a1/d = 6.33 / 45 = 0.141 ≈ 0.15
6
Napomene:
(a) bitno je ispititati obe kombinacije uticaja (minimalna, odnosno maksimalna normalna sila). Za isti
stub, izveden od MB 40, dobija se: za minimalnu silu Aa1 = 24.04 cm2, a za maksimalnu silu Aa1 =
21.16 cm2 - dakle, merodavna je kombinacija uticaja sa MINIMALNOM silom.
(b) eventualnu promenu vrednosti koeficijenata sigurnosti treba raditi u granicama koje omogućava
grafičko očitavanje sa dijagrama (praktično, jedna iteracija). Što je vrednost koeficijenta nu veća, to je
ova korekcija značajnija.
(c) posebno je važno da se vodi računa koji dijagrami se koriste - rezultat proračuna je u jednom slučaju
površina UKUPNE, a u drugom samo ZATEGNUTE armatura. Uočeno je da su greške u konačnom
usvajanju potrebne površine armature veoma česte pri izradi praktičkih zadataka.

DIMENZIONISANJE STUBA POS S1


Za dimenzionisanje je, po pravilu, merodavna kombinacija uticaja za koju se javlja MAKSIMAL-
NA SILA PRITISKA. Dijagrami statičkih uticaja dati su u prilogu. Sledi:
stalno opterećenje: Ng = 280 kN ; Mg= 0
povremena opterećenja: Np+Nw = 225+25 = 250 kN ; Mw= 40 kNm
eksploataciono opterećenje: N = 280 + 250 = 530 kN ; M = 40 kNm

Ekscentricitet po teoriji I reda


Ekscentricitet po teoriji I reda e1 određen je izrazom:

e1 =
∑ M = 40 = 0.0755 m = 7.55 cm ⇒
e1 7.55
= = 0.302 < 3.5
∑ N 530 d 25

Kako je e1/d < 3.5, po ovom kriterijumu je potrebno proračunom obuhvatiti i uticaj aksijalnih sila na
deformaciju štapa. Potrebno je proveriti i vitkost štapa.

b × d3
i d. =
Jd
= 12 = d = 25 = 7.22 cm ⇒ λ = l i ,d = 400 = 55.4 > 25
b×d
d
A 12 12 id 7.22
Kako je vitkost λ > 25, izvijanje se mora uzeti u obzir.

Ekscentricitet usled netačnog izvođenja (imperfekcija)


Ekscentricitet usled imperfekcije se određuje kao:
l i ≥ 2cm 400
e0 =  ; li,d = 4.0 m ⇒ e 0 = = 1.33 cm < 2 cm = e0,min.
300 ≤ 10cm 300
usvojeno e0 = 2 cm

PRIMERI ZA VEŽBE
TEORIJA BETONSKIH KONSTRUKCIJA 7

Ekscentricitet usled efekata tečenja betona


N g /N = 280/530 = 0.53 > 0.2 
 ⇒ efekat tečenja betona se mora uzeti u obzir
λ = 55.4 > 50 
Potrebno je najpre sračunati Ojlerovu kritičnu silu izvijanja stuba NE:
π2 π2
N E = Eb × Ji × ≈ E b × J b ×
l i2 l i2

S obzirom da je površina armature nepoznata, a da se ne očekuje da ona bitno utiče na vrednost momenta
inercije preseka (cca. 5%), dopušteno je i preporučivo Ojlerovu kritičnu silu izvijanja sračunati sa
karakteristikama bruto betonskog preseka.

b × d 3 30 × 253
Jb = = = 39062.5 cm4 ; Eb = 31.5 GPa = 31.5×106 kN/m2
12 12
π2
N E = 31.5 × 106 × 39062.5 × 10−8 × = 7590 kN
4.02
Ng 280 Mg 0
αE = = = 0.0369 ; eg = = =0
N E 7590 N 530
Za element srednje debljine dm:
2×A 2 × 25 × 30
b/d = 30/25 cm ⇒ d m = = = 13.6 cm ≈ 20 cm
O 2 × (25 + 30)
pretpostavljenu starost betona u trenutku nanošenja opterećenja t0=28 dana, za element "napolju"
(relativna vlažnost sredine 70%), sledi konačna vrednost koeficijenta tečenja ϕ∞ = 2.6 (član 59. Pra-
vilnika BAB 87). Ekscentricitet usled tečenja betona eϕ se sračunava iz izraza:
 1−ααE ×ϕ∞   0.0369 ×2.6 
e ϕ = (e0 + e g )×  e E − 1 = (2 + 0) ×  e 1−0.0369 − 1 = 0.21 cm
 
   

Dopunski ekscentricitet
Kako je λ ≤ 75, (oblast umerene vitkosti), moguće je koristiti metod dopunske ekscentričnosti za
uvođenje u proračun efekata teorije II reda. Zavisno od odnosa e1/d, dopunski ekscentricitet ed se
određuje iz jednog od sledećih izraza:
e1 λ − 25 e
(a) 0 ≤ < 0.3 : ed = d × × 0.1 + 1
d 100 d
e1 λ − 25
(b) 0.3 ≤ < 2.5 : ed = d × ≥0
d 160
e1 λ − 25  e 
(c) 2.5 ≤ < 3.5 : ed = d × ×  3.5 − 1 
d 160  d
e1 55.4 − 25
= 0.302 ⇒ e d = 25 × = 4.75 cm
d 160

PRIMERI ZA VEŽBE
TEORIJA BETONSKIH KONSTRUKCIJA 8

Ukupan računski ekcentricitet


e2 = e1 + e0 + eϕ + ed = 7.55 + 2.0 + 0.21 + 4.75 = 14.51 cm
Za pretpostavljeno εa1 ≤ 0, koeficijenti sigurnosti imaju maksimalne vrednosti, pa sledi:
1057
Nu = 1.9×280 + 2.1×250 = 1057 kN ⇒ nu = = 0.687
30 × 25 × 2.05
153.4 × 102
Mu = Nu × e2 = 1057×14.51×10-2 = 153.4 kNm ⇒ mu = = 0.399
30 × 252 × 2.05
Sa dijagrama interakcije 2.4.13 (BAB II, str. 138) - simetrično armiran presek, rebrasta armatura,
a1/d = 4.5/25 = 0.18 ≈ 0.20 očitava se: µ 1 ≈ 0.53 ; 1.0‰ < εa1 < 1.5‰ (εa1 ≈ 1.20‰). Ukoliko se iz-
vrši korekcija koeficijenata sigurnosti, sledi:

γ u ,G = 1.9 −
(1.9 − 1.6) × 1.2 = 1.78 ; γ u ,P = 2.1 −
(2.1 − 1.8) × 1.2 = 1.98
3.0 − 0.0 3.0 − 0.0
993.4
Nu = 1.78×280 + 1.98×250 = 993.4 kN ⇒ nu = = 0.646
30 × 25 × 2.05
144.1 × 10 2
Mu = Nu × e2 = 993.4×14.51×10-2 = 144.1 kNm ⇒ mu = = 0.375
30 × 252 × 2.05
Sa dijagrama se očitava: µ 1 ≈ 0.475 ; 1.0‰ < εa1 < 1.5‰ (εa1 ≈ 1.25‰). Nije potrebna dalja korek-
cija koeficijenata sigurnosti, pa sledi:
Aa1 = 0.475×30×25×2.05 / 40 = 18.26 cm2 = Aa2
Tačno rešenje, dobijeno analitički: εb/εa1 = 3.5/1.27‰, A a1 = Aa2 = 18.13 cm2

usvojeno: ±4RØ25 (±19.63 cm2)


Usvojeni poprečni preseci prikazani su na donjoj skici.

PRIMERI ZA VEŽBE

You might also like