Professional Documents
Culture Documents
Referat iz fizike
Nikola Bogojević I4
Sudari
Potpune informacije o kretanju
tela nam daje II Njutnov zakon, ali
postoje i slučajevi kada se problem
ne može rešiti pomoću Njutnovih
zakona. Primer takvog kretanja su
procesi sudara, koji se mogu
analizirati samo pomoću zakona
održanja energije i impulsa jer kod
sudara najčešće nisu poznate sile.
-za primer ćemo uzeti dve kugle koje se kreću duž pravca koji prolazi kroz njihove
centre. U takvom slučaju interakcije kugli deluju duž tog istog pravca, što znači da
i posle sudara kugle imaju isti pravac, a mogu da promene smer.
m 1 v=m 1 v 1+ m 2 v2 . . . (*)
m1 v 2 m 1 v12 m2 v 22
= + , tj. m1 v 2=m1 v 21+ m2 v 22 . . . (**)
2 2 2
m1 (v 2−v 21) m2 v 22
Sledi: = , tj. v+ v 1=v 2 . . . (***)
m1 (v −v 1 ) m2 v 2
m1−m2
Sledi: v1 =v ,
m1 +m2
m 1−m 2 2 m1
pa je: (
v 2=v + v 1=v 1+
m 1 +m 2)=v
m 1+ m 2
-Formule za brzine tela
m1−m2 2 m1
nakon sudara su: v1 =v v 2=¿ v
m1 +m 2 m1+ m2
m2
-Sudar tela male mase sa telom mnogo veće mase m1
v
Pre sudara m2
m1
v
Posle sudara
Ako je m1 ≪ m2 , onda je m1+ m2 ≈ m2 , m1−m2 ≈ m2 i m 1 / m2 ≈ 0 , pa je: v1 =−v i
v 2=0
-dešava se ako se tela nakon sudara spoje i ponašaju kao jedna celina
-primeri za apsolutno neelastičan sudar su: spajanje vagona sa
lokomotivom, sudar glina, plastelina…
-Ako su m1 i m2 mase tela, a v1 i v2 brzine tih tela pre sudara, brzina tela
posle sudara se može odrediti na osnovu zakona održanja impulsa:
m1 v 1 +m 2 v 2
m1 v 1+ m2 v 2= ( m1+ m2 ) v , odakle je: v=
m1 +m 2
m1 v 21 m 2 v 22
Ek = + m2 m1
2 2
v2
m1 v 1 +m 2 v 2 v1
Posle sudara brzina tela je: v= m +m
1 2
Pre sudara
Kinetička energija sistema posle sudara je:
m1+m2
2
( m1 +m2 ) v v
Ek ' =
2
Posle sudara
Promena unutrašnje energije sistema je:
2
m1 v 21 m2 v 22 ( m1 +m2 ) v
Q=E k −E'k = + −
2 2 2
m 1 v 21 m 2 v 22 m 1+ m 2 m 1 v 1+m 2 v 2 2
Q=
2
+
2
−
2 ( m1+m 2 )
m1 m2 ( v 1−v 2 )2
Sređivanjem poslednjeg izraza dobijamo: Q=
2 ( m1 +m2 )
Sudar automobila
Kad se automobil sudari sa nekim objektom kao što je stablo, zid ili drugi automobil u
pokretu, tada se zbog udarca naglo zaustavlja. Međutim, sve unutar automobila što nije
pričvršćeno nastavlja se kretati, uključujući
i putnike. To se događa zbog inercije -
tendencije objekta da se nastavi kretati
sve dok ga nešto ne zaustavi.
Zamislimo da se vozimo stalnom
brzinom od 80 km/h. Tada je naša brzina
(putnika) i brzina automobila praktično
ista. Zbog toga imamo osećaj da se mi i
automobil krećemo kao jedna celina. Ali
ako se naš automobil sudari s betonskim
stubom, tada će inercije kola i putnika
postati nezavisne. Sila betonskog stuba
naglo će zaustaviti kola, ali brzina kretanja
putnika ostaće ista, tada nevezani putnici mogu udariti licem u prednje staklo ili u sedište ispred
sebe, grudnim košom u volan ili kontrolnu tablu, a mogu biti i izbačeni iz automobila. Unutrašnji
organi putnika takođe se nastavljaju kretati,
mozak će se kompresovati prema prednjem delu
lobanje, srce, pluća i bubrezi mogu udariti jedan
u drugo ili u kosti.
U nastojanju da se ovo upravo navedeno
ublaži, trebaju se koristiti pojasevi za vezanje.
Njihova je namena da pričvrste putnike za vozilo
i da raspodele razornu silu udarca na otpornije
delove tela, povećavajući tako šansu za
preživljavanje, odnosno izbegavanje teških
telesnih povreda i to čak za do 50%.U trenutku
sudara usled sile deakceleracije (kratko vreme
zaustavljanja, kratak put zaustavljanja) svaki
nevezani objekat, zavisno od brzine, postaje teži za 30 do 60 puta. Tako i nevezana deca-putnici
u automobilu.
Ako odrasla vezana osoba drži u naručju nevezano dete mase od samo 5 kg tada u
trenutku sudara težina deteta postaje od 150 do 300 kg. Čak i najjače ruke neće moći zadržati
takvo dete da ne poleti dalje u smeru u kojem se do tada kretalo sada naglo zaustavljeno vozilo.