I.
Maroević, UVOD U MUZEOLOGIJU
- muzeologija krenula kao muzeografija – polazila je od
praktičnih pitanja kako sakupljati, čuvati, proučavati i
izlagati predmete
- s vremenom je došlo do konceptualnih pitanja: pitanje
značenja i smisla, interpretacije i koncepcije, ne
zanemarujući povijesnu i praktičnu razinu
- Z. Stransky 1970. predložio sustav muzeologije
à razložio je muzeologiju na povijesnu,
strukturalnu i praktičnu razinu
- Peter van Mensch muzeologiju podijelio na:
*opća muzeologija – bavi se principima zaštite,
istraživanja i komuniciranja baštine čovječanstva i
čovjekove okoline i institucionalnim okvirom takve
djelatnosti; istražuje društvene preduvjete tog posla i njihov
utjecaj na spomenute zadatke
*povijesna muzeologija – osigurava opći povijesni
vidik i ukotvljuje muzeologiju uz dostignuća prošlosti
*teoretska muzeologija – postavlja filozofski temelj i
povezuje muzeologiju s epistemiološkim pogledima
*specijalna muzeologija – povezuje opću
muzeologiju s pojedinim disciplinama usmjerenim k
istraživanju materijalnih očitovanja baštine čovječanstva i
njegove okoline (povijest umjetnosti, antropologija,
prirodne znanosti i dr.)
*primjenjena muzeologija – bavi se praktičnim
implikacijama muzeoloških principa uz pomoć velikog
broja pomoćnih disciplina; podjela ove muzeologije temelji
se na 3 primarne muzeološke funkcije: zaštita – akvizicija,
registriranje, dokumentacija, konzerviranje
istraživanje
komunikacija – prezentiranje, odgoj
- kod nas se naziva muzeografijom; glavna je spona
između teorije i prakse
*metodologija muzeologije – spona između teoretske
i primjenjene muzeologije; temelji se na 4 parametra:
muzejskom predmetu (predmet baštine)
funkcijama za zaštitu i uporabu baštine
institucijama u kojima se ostvaruju navedene
funkcije
društvenom odnosu prema baštini
- metodologija muzeologije ima 4 temeljne polazne
točke:
područje djelovanja (društvo)
oblik djelovanja (institucija)
uzorak djelovanja - obrazac (funkcija)
predmet djelovanja (predmet)
POVIJESNI SLIJED MUZEOLOGIJ
E motivima bitke
- temeljna razina; bavi se izučavanjem nastanka
muzeologije
- muzeji anticipirali pojavu muzeologije; povijest muzeja i
povijest muzeologije nije istoznačna; muzeji i zbirke
razvijali su se bez muzeologije
- Peter van Mensch – «muzej je stalna ustanova koja čuva
zbirke predmeta-dokumenata i generira znanje o njima»
- čin prikupljanja i čuvanja predmeta nosi u sebi različite
poticaje:
iracionalne – najstariji, povezani s magijskim
djelovanjem predmeta
gospodarske – vrijednost predmeta
kulturne – stimuliraju proces materijalizacije društvenog
pamćenja; presudno za muzejsku djelatnost
POVIJEST MUZEJA
PROTOPOVIJEST MUZEJA I VRIJEME MUZA
- prvi pisani podaci o nekoj umjetničkoj zbirci – 1176. BC
u Suzi se spominje da Elamiti pljačkaju Babilon i osvojeno
blago nose u hram boga Inšišunaku u Suzu
- 9. st. BC – u zapadnoj kuli grada Asura pohranjena je
zbirka umjetničkih predmeta (ratni plijen)
- 6. st. BC babilonska Zbirka čudesa čovječanstva
Nabukodonosora II – sadrži reljefe i kipove straije od 1500.
BC (najzanimljivije)
- 5. st. BC Perzepolis – ahemenidske palače s riznicama
koje su za svečanosti otvorene javnosti; sadržavale kipove
grčke umjetnosti
- u egipatskim faraonskim grobnicama i mikenskim
grobnicama predmeti nemaju karakter umjetničke zbirke,
već govore o fenomenu prikupljanja dragocjenosti zbog
iskazivanja moći i značenja vladara
- kolekcije i javne umjetničke zbirke u Grčkoj su arhetip
budućih galerija i muzeja
Atenska akropola, 5. st.: Pinakoteka uz Propileje (slike
na drvu i kipovi)
Halkoteka ispod Partenona
(kipovi)
Stoa poikile ispod akropole
(trijem
ukrašen Polignotovim
slikama s
kod
Maratona)
à sve je javno; privatizacija je nepoželjna (iznimka u
atenskom društvu je Alkibijad koji je kuću uresio
umjetničkim djelima)
- Atena, Korint, Olimpija, Delfi, Delos – riznice uz
hramove
- za zbirke se brinu hieropoei (čuvari i svećenici) à
radili popise, razvrstavali, nekad vodili posjetitelje,
selektirali (manje vrijednosti zakopane kao žrtveni darovi, a
zlato i srebro se pretapalo u šipke)
- helenizam – pojava muzeja
Mouseion u Aleksandriji, 290. BC (za vrijeme
Ptolomeja I Sotera) – nije sadržavao umjetničke zbirke, već
je bio kulturni i znanstveni centar (biblioteka, laboratoriji,
predavaonice i učionice)
- posvećen muzama (kćerima Zeusa i Mnemozine) –
duhovne vrjednosti materijalizirane u umjetničkim djelima
nisu bile pokrivene pojmom umjetnosti što su ga
personificirale muze
- sabire knjige, minerale i prirodne rijetkosti, ima
botanički i zoološki vrt, stimulira čitanje i društveni život,
usmjeren je prema izučavanju književnosti, povijesti,
astronomije, a ne poznaje umjetničke zbirke
- Homerion – hram posvećen Homeru, podignut za
Ptolomeja IV; povijesna zbirka posvećena Homeru
- izložen Homerov kip okružen personifikacijama
gradova (koji su polagali pravo na mjesto njegovog
rođenja), te slike i reljefi koji su ilustrirali Ilijadu i Odiseju
- spominju se i pjesnička natjecanja
- gozbeni šator Ptolomeja II – raskošno opremljen slikama
sikionskih slikara i tapiserijama, zlatnim posuđem,
tronošcima i figurama; 100 mramornih kipva u portiku
ispred stupova; pristupačno javnosti
- Eskulapov hram na otoku Kosu (kraj 3. st. BC) - opisuje
ga Herondina pjesma; da se zaključiti da su hramovi u to
doba mjesta za umjetničke zbirke koje su bile dostupne
publici
- biblioteka u Pergamu – kipovi pjesnika, povjesničara i
filozofa, umanjena kopija Fidijine Atene Partenos
(simbolizira vezu pergamske učenosti s gradom Atenom)
- Eumenes II (2. st. BC) potiče osnivanje suvremene
zbirke slika i skulptura, prikaz evolucije grčke umjetnosti
(rade se kopije ako se ne može doći do originala)
à prva retrospektivna zbirka u povijsti
- djelo Kanon iz Pergamona (izgubljeno) – katalog
likovnih djela u zbirci; iznesena kronologija i ocjena grčkih
umjetnika
- rimska kultura ne poznaje muzej, čak ni kao mouseion
à Museum označava mjesto pod zaštitom muza u
kojem se sastaju filozofi da bi vodili učene rasprave
(helenistički muzej isto sveden na razmjenu filozofskog
razmišljanja; nije povezan uz materijalni svijet predmeta)
- 275. BC rimska pobjeda nad Pirom – plijen dolazi u Rim
à grčka umjetnost se presađuje u Rim, umjetnosti se izlažu
u posebno izgrađenim trijemovima, kolekcionarstvo postaje
izrazito obilježje bogataša
- vile Lukula i Krasa – prave riznice umjetnina
- Metel u 2. st. BC izgradio trijem za smještaj umjetničkih
zbirki (trijumf)
à prošireno za Oktavijana, javna zbirka
- Pompej prisvojio Mitridatovu kolekciju od 2000
umjetničkih djela
- Cezar u hramu Venere Genetrix izlaže slike i ostale
umjetnine
- Ver – kolekcionar, vrsni poznavatelj umjetnosti, pljačka
umjetnine po Maloj Aziji i Siciliji
- Ciceron – skroman kolekcionar, poznavatelj umjetnosti
- za čuvanje zbirki odgovoran čuvar hrama – aeditus
- August prikuplja grčke klasike, ima zbirku divovskih
kostiju i oružja
à hram Concordia Augusta – mjesto veličanstvene
zbirke, pretežno darova carice Livije
- Agripa protestirao kad je Tiberije uklonio Lizipovog
Apoksiomena s javnog mjesta (ispred Agripinih terma) u
palaču na Palatinu à umjetnine na javnim mjestima postale
su dio prava rimskih građana
- Neron u Domus Aurea imao veliku zbirku, čak i
Laokontovu skupinu; iz Delfa je prenio 500 kipova u Rim i
možda stavio u palaču
- Hadrijanova vila u Tivoliju – najznačajniji kompleks,
«muzej na otvorenom»
à na 65 hektara umanjene građevine: Aristotelov
licej, Platonova akademija, Atenski hodnik sa stupovima i
slikama, kopije egipatskih kanala i hrama Aleksandrije uz
mnogo replika skulptura
- Vitruvije dao upute kako se trebaju graditi pinakoteke i
biblioteke (orijentacija zgrada, položaj otvora, izloženost
suncu i vjetrovima) – kako bi se izbjeglo oštećenje
vrijednih slika
- prema pompejskim freskama znamo da su najvrednije
slike bile zaštićene drvenim kapcima
- muzej u rimsko doba nije formalno postojao, iako su neke
kolekcije imale sve značajke današnjeg muzeja
- G. Bazin: «Rim nije imao muzej, ali je bio muzej»
SREDNJI VIJEK
- G. Bazin rekao da je srednjovjekovni čovjek bio lišen
dimenzije prošlosti
- kršćanstvo je izbrisalo potrebu za stvaranjem kolektivne
memorije, osim one usmjerene prema Bibliji i Kristu
- inspiracija – termin koji se «u srednjem vijeku rabio samo
za pojave religioznog iskustva, nikako ne za pjesništvo koje
se smatralo vještinom, a još manje za umjetnost koja je
izjednačavana s običnim zanatima» (I. Dekanović)
- muzej ni sada nije institucija, već mjesto za učenje u
samostanima
- prikupljaju se predmeti vezani uz vjeru i crkvu, tapiserije,
rukopisi
à riznice postoje uz svaku značajniju crkvu,
katedralu, samostansku crkvu... koje su posebno
nadsvođene da bi bile sigurnije od požara i direktno su
vezane uz sakralne objekte
- rukopisi (iluminirani) i relikvijariji (moćnici) – glavni
nositelji materijalnog u kojem je sačuvan duh tog vremena
- karolinška i otonska renesansa (8-10. st.) – razvija se i širi
izrada bjelokosti
- Karlo Veliki – šalje redovnike u Italiju prikupljati starine
iz ranokršćanstva, 3 godine prije smrti dijeli svoju riznicu
na 3 dijela (⅓ ostavlja sebi, a ⅔ dijeli na 21 grad svoga
kraljevstva)
- velika hodočašća oko 1000. – bogate se hodočasnički
punktovi i samostani
- križarski ratovi (1095-1213) unose novu kvalitetu u
sadržaj riznica po Europi (pljačka Carigrada, veze s
Bliskim i Dalekim Istokom)
à 9/10 riznice sv. Marka u Veneciji donijeli
križari
riznica Sainte-Chapelle u Parizu nastaje na
taj način
- vladarske riznice – osnova koja će kasnije poslužiti za
pokrivanje vlastitih ili državnih troškova (pretaljivanje
zaltnih i srebrnih predmeta) – ta praksa u Francuskoj
postoji sve do Louisa XIV (ne zna se je li postojala
selekcija)
- kasni srednji vijek – značajne velikaške kolekcije
zbirka vojvode od Berrya – brat Karla V, u svojim
dvorima u Burgundiji čuva relikvije, slike, tapiserije,
minijature, muzičke instrumente, perzijske rukopise,
medalje, keramiku s Cipra, englesku čipku, nakit, namještaj
i prirodne rijetkosti, a u vrtovima drži menažerije
– poznat iz kronike braće Limbourg
– Bazin ga naziva prvim mecenom renesanse
(iako njegova zbirka čini prijelaz iz srednjovjekovne
riznice u moderni kabinet)
- kraj 14. st. – prirodne rijetkosti zauzimaju mjesto u
riznicama; uz njih vezane priče à čudotvorno kamenje,
fosilne kosti prapovijesnih životinja, dijelovi egzotičnih
životinja...
- srednji vijek – cezura, materijalni svijet i svijet umjetnosti
nije potreban (u mjeri antike)
- samostanske i crkvene riznice su spona za neprekinuti
povijesni tok
DOBA RENESANSE I MANIRIZMA
- renesansa napravila rez kroz 10 stoljeća da bi ekshumirala
prošlost negiranu kršćanstvom (G. Bazin)
- 14. st. zbirka Olivera Forza iz Trevisa – skuplja rukopise
rimskih pisaca, medaljone, mramorne kipove i keramiku
- liječnik Giovanni Dondi iz Padove – 1375. odlazi u Rim
izučavati i skupljati antičke spomenike
- interes se tada dijeli u 2 smjera: curiosa artificialia i
curiosa naturalia
- osnovu čine prinčevske i učenjačke zbirke
- arheološko blago Toskane i Lacija istražuju i skupljaju
umjetnici Alberti, Mantegna, Donatello, Bruneleschi;
Ghilberti ima zbirku antiknih mramora i bronci koji su
utjecali na njegov rad odnosno stvaranje
- mecenatstvo – velikaške obitelji Firence, Milana, Ferrere,
Mantove, Siene, Padove, a u Rimu – papa
– kvaliteta mecenatstva – prikupljanje djela
suvremenih umjetnika;
«svijest o vrijednostima koje nastaju u toku života
jedne generacije» (Koščević)
- obitelj Medici u Firenzi:
 Cosimo st. – oprema palazzo u Via Larga kipovima i
reljefima koje je restaurirao Donatello; inventari
palače iz 1456. i 1463. (srebrne i zlatne medalje,
kameje i bizantske ikone, flamanske tapiserije,
glazbeni instrumenti)
Lorenzo Veličanstveni – više uživalac nego
stvaralac; konzultira se s Michelangelom,
kustos mu je kipar Bertoldo; 1483. kupuje zbirku
kardinala Gonzage i u Rimu nabavlja
remek-djela antičke umjetnosti
– njegova kolekcija zove se Museo dei codici e
cimeli artistici à prvi put kolekcija se
naziva muzejem
à zbirka obitelji djelomice propada nakon pobune u
Firenzi 1494., konfiscira se i djelomično rasprodaje
- Rim – vrijeme humanističkim papa
Pio II Piccolomini iz Siene – zabranio uporabu
antičkog kamena za suvremenu izgradnju
Pavao II Barba – prvi stvarni sabirač
Siksto IV – izdao bulu o zabrani eksploatacije starina
1471. osnovao Museo Capitolino za smještaj
starina
Julije II – početkom 16. st. u vrtu palače Belvedere
osnovao izložbu antičkih kipova na otvorenom
(Laokontova skupina, Apolon Belvederski,
Venera)
Leon X – organizira zaštitu spomenika; imenuje
Rafaela 1515. nadzornikom starina i iskopavanja, te
zbirki Vatikanskog muzeja
- u 16. st. pojavljuje se galerija (dvojnik muzeja) à najprije
hodnik ili trijem ukrašen skulpturama, a zatim dugi veliki
hal ili luksuzno opremljeni salon u kome su umjetnine
istovremeno izlošci i dio dekora (s umjetnosti se tada živi, a
ne odvaja se u izdvojene zbirke)
- krajem 16. st. poprima značenje izložbenih prostora za
slike i kipove
- prvu galeriju (hodnik koji spaja Belvedere i Vatikan)
gradi Bramante za papu Inocenta VIII
- zbirke u dvorcima i palačama smještene su u
kvadratičnim sobama-kabinetima u koje se sprema najveći
mogući broj predmeta, bez dekoratvinih pretenzija
- Raritätenkammern, Wunderkammern –
maniristički svjetonazor druge polovine 16. st. i 17. st.
- tumačenje E. Hooper-Greenhill objašnjava fenomen
kabineta rijetkosti (komore čudesa) kao produkt filozofije
manirizma (organizirano kao kazališta pamćenja)
- 1527. i 1537. u Firenzi Cosimo I Medici pokušava
obnoviti zbirke – usmjerava se prema Etrušćanima, kopira
280 portreta iz Museum Iovianum u Comu à stvara Museo
Mediceo u hodniku između Palazzo Pitti i Uffizi (graditelj
Vasari)
- 1564. nasljednici pregrupiraju zbirke, stavljaju ih u
a gornji kat palače Uffizi
à ravnopravno su raspoređeni predmeti umjetnosti,
prirodne znanosti i povijesti – predstavaljaju totalni teatar
- zbirka prirodnih rijetkosti Conrada Gesnera iz Züricha –
jedna od najranijih takvih zbirki, oko 1550.; otac zoologije
- bolonjski sakupljač Ulisse Aldrovandi napravio
prirodopis s nekoliko tisuća crteža bilja, životinja i
minerala (u sakupljanju mu pomaže Cosimo I Medici)
- Ferrante Impero iz Napulja – jedan od poznatijih
sakupljača školjki i drugih životinja
- zbirke portreta Paola Giovija iz Coma – 1520. počeo
stvarati zbirku portreta, kopija po medaljama, freskama ili
minijaturama (vođen idejom da je povijest usmjerena
prema ljudima, a ne prema narodima)
- njegova zbirka portreta podijeljena u 4 kategorije:
mrtvi pjesnici i učenjaci
živi pjesnici i učenjaci
umjetnici
političari
à ispod svakog portreta nalazio se natpis na latinskom
koji je predstavljajo portretiranu osobu (ikonografija
slavljenih osoba vremena)
- stvarao je i svojevrsni povijesni muzej Sanctissimo
tempio dell' immortal virtu sede sacrata
- kralj François I – «otac rijetkosti u Francuskoj» (G.
Bazin)
- stvara zbirku umjetnina i ispunjava galerije dvorca
Fontainbleau (Vasari ga naziva Rimom sjevera) slikama
(Rafael, Perugino, Sebastian del Piombo – stvara se
eklektički ukus) i kipovima talijanskih majstora, uz
tapiserije i predmete od plemenitog metala; galerija nastala
u Francuskoj od srednjovjekovne velike dvorane dvorca
- dvorac Ambras kraj Innsbrucka karakterizira izrazita
maniristička zbirka koju je sakupio Ferdinand II Tirolski
- Bazin ovu zbirku naziva «svetištem manirizma
Europe»
- zbirka strukturirana po sobama s različito svrstanim
materijalom:
Kunstkammer – umjetnička zbirka
Schatzkammer – riznica predmeta od
plemenitog materijala
Wunderkammer – kabinet prirodnih i
antropoloških rijetkosti
Rustkammer – garderoba s paradnim oružjem i
portretima (kopije iz Coma)
- na istom mjestu se nalaze instrumenti, igre, kostimi,
egzotični predmeti, nakaze ili čudovišta (metafizički
karakter), nenormalni fetusi (nastali zbog noćnih mora u
začeću ili trudnoći), portreti patuljaka, nakaza ili ljudi pasa
- Habsburgovci su bili skloni manirizmu – krajem 16. st.
Rudolf II stvara zbirku u Pragu na Hradčanima (u 17. i 18.
st. plačkaju je Bavarci, Saksonci i Švedi)
- Filip II Španjolski – u manirističkom Escorialu uz
samostan, kraljevu rezidenciju, bolnicu i sveučilište,
organizira i muzej – da bi totalni teatar bio potpun
- ta zbirka je jezgra Prada (sakuplja i kosti mučenika –
mistična veza s kasnim srednjim vijekom)
- E. Hooper-Greenhill: «renesansne su zbirke sadržavale
stvari koje se nama danas čine neobičnim; visoki društveni
položaj sakupljača u renesansi ohrabrivao je suparništvo i
oponašanje»
- Bazin – ovo je vrijeme kad je muzej razvio svoj
ekstenzivni oblik koji neće prestati rasti
DOBA BAROKA I PROSVJETITELJSTVA (17. i 18.
st.)
- G. Bazin: barokno razdoblje pokazuje da zbirke i muzeji u
17. st. preuzimaju ulogu u kulturi i pedagogiji, a u 18. st.
pretvorili su se u javne institucije
- širenje zbirki na sjever, trgovina umjetninama i zbirkama,
čak se tiskaju katalozi s cijenama, puno falsifikata
- Rubens i Velázquez rade za španjolsi dvor
- Amsterdam postaje središte međunarodne trgovine
umjetninama,
- dominiraju kraljevske kolekcije, čitave zbirke se prodaju
1627. zbirku kardinala Gonzage iz Mantove preko
posrednika kupuje engleski kralj Charles I Stuart
1771. ruska carica Katarina II kupuje zbirku Crozat u
Parizu i 1779. kabinet Walpole u Londonu
(britanski parlament odbio ga je kupiti za British
Museum)
- zbirke umjetnina potpuno odgovaraju duhu vremena: one
su za uživanje i pokazivanje moći, a istovremeno i dobra
investicija
- nastanak i razvitak Louvrea: nastaje u 17. st. od
kraljevskih zbirki u Fontainebleau i palači Luxembourg
koje Louis XIV prenosi u Louvre, a kojima su kasnije
ostavštinom i kupnjom pridodane 2 kardinalske zbirke
(Richelieu i Mazarin) i zbirka bankara Everharda Jabacha
- širila se poklonima (pretežno iz Italije), ostavštinama,
kupnjom ili oporukama (kolekcija Isabelle d'Este i slike
njemačkih renesansnih majstora)
- oličenje kraljevske kolekcije; dio se nalazio u
Louvreu (veliko skladište slika), dio na pokretnim kapcima,
a dio u sobama i apartmanima Versaillesa
- zbirka Filipa IV Španjolskog – vrhinska talijanska i
flamanska djela, Velázquez
- zbirka Leopolda Wilhelma (austrijski nadvojvoda) – u
dvorcu Coudenberg, zbirka Flamanaca i Talijana, čuvar
kolekcije bio je David Teniers ml.
- saksonski vladar August II za dresdensku Gemäldegalerie
skuplja i kupuje prvorazredna djela
- kustos Heinecken 1753. izdaje publikaciju na
francuskom jeziku s bilješkama koje prate svaku gravurom
reproduciranu sliku
- zbirka ruskog cara Petra Velikog – klasičan inventar
riznica, prirodoslovni i etnološki materijal i slike
(prvenstveno Flamanci); otvoreno odabranoj javnosti
(servira im se jelo i votka); kasnije se prebacuje u Ermitage
kojeg je 1765. osnovala Katarina II (proširuje dogradnjama
za zbirku koju skuplja po cijeloj Europi)
- galerije – u pravilu se sada grade dvokatne zgrade s
donjim dijelom za antikvitete, a gornjim za slike, namještaj
i male predmete; dominira strah od praznog prostora
(zidovi obojeni u crveno ili presvučeni tekstilnim tapetama)
- najstarija do danas sačuvana je iz 1711. u dvorcu
Pommersfelden (Njemačka)
- Louis XIV gradi Apolonovu galeriju u Louvreu i
Salle des Glaces u Versaillesu
Katarina Medici gradi Veliku galeriju Louvrea
Mazarinova galerija u Hôtel Tubeuf u Parizu
Arundel House u Londonu
Galeria Palatina u Firenzi
Palazzo Colonna u Rimu
- posebnu grupu zbirki tvorile su galerije i kabineti
portreta – nastali na tradiciji Museum Iovianum, a potiču
na razvitak povijesnih studija u 17. st.
- Paul Ardier – pravnik i ministar obrane; postavlja u
dvorcu Beauregard na Loirei galeriju od 363 portreta
kraljeva i suradnika
- učenjak Roger de Gaignières – za vladavine Louisa XIV
javlja se novi koncept povijesti (pomak od osobe prema
zbivanjima); skuplja na tisuće dokumenata, gravura, crteža,
portreta i slika
- ekstenzivni muzej isusovca Athanasiusa Kirchera u
rimskom kolegiju isusovaca – zbirke starina i etnografskih
predmeta iz isusovačkih misija
- raste interes za mjerne i astronomske instrumente
à prvi javni prirodoslovni muzej osniva se u Oxfordu 1683.
– Ashmolean Museum
- nastaje od zbirke Johna Tradescanta st. i ml., 1656.
mlađi izdaje katalog zbirke Museum Tradescantium; nakon
njihove smrti zbirku preuzima Elias Ashmole koji je daje
Oxfordu uz zahtjev da se sagradi posebna muzejska zgrada,
1714. na latinskom tiskana pravila za muzej (ulaznica po
vremenu provedenom unutra, uvijek uz kustosa)
- 1748. osniva se Naturhistorisches Museum u Beču
- barokno vrijeme je doba prvih muzeoloških pisanih
rasprava (Quicchenberg)
- C. F. Neickelius u Leipzigu 1727. izdao Museographia –
muzej smatra cjelinom kakva nam je poznata iz manirizma
(odraz svijeta u funkciji totalnog kazališta), umjetnička
djela nisu nužno prisutna u muzeju (kao ni u helenističkom)
- muzej je sastavljen od curiosa naturalia, curiosa
artificialia, numizmatike i portreta poznatih osoba
- u Habdalićevom (1670) i Belostenčevom (1740) rječniku
muzej se objašnjava kao hiša navuka odnosno škola – taj
pojam produžuje se sve do kraja 18. st.
- 1781. u Palais Royal (Pariz) otvara se muzej Pilâtre
de Rozier u kojem se organiziraju tečajevi matematike,
anatomije, kemije, modernih jezika i umjetnosti
- pisani i učeni traktati često se potpisuju sa ex museo(lo)
nostro – tako i hrvatski polihistor i pisac Pavao Ritter
Vitezović svoja pisma i djela u 17. st. potpisuje sa «Ex
Musaeo meo (suo) Graecomontii»
- u 18. st. muzej se potpuno otvara publici i s vremenom
postaje javna institucija
à najstariji sveučilišni muzeji:
1661. u Baselu (kabinet Amerbach)
1683. Oxford
1712. muzej u Bologni (grof Marsigli)
à najstariji javni muzej u Francuskoj je u Besançonu – iz
1694., opat J. B Bloizot poklanja svoju zbirku gradu (radno
vrijeme: srijedom i subotom 8-10, 14-16)
- 1743. Ana Maria Ludovica Medici – sve zbirke obitelji
Medici ostavlja narodu Toskane s uvjetom da zbirke
zauvijek ostanu u Firenzi, te da budu dostupne narodu
- Louis XV 1750. naređuje da se 110 slika iz Louvrea
izlože za javnost u palači Luxembourg, a Louis XVI 1774.
imenuje grofa d'Angivillera generalnim direktorom
građevina i zbirki Louvrea
- oko 1750. otvaraju se njemačke kolekcije - Düsseldorf,
München, Kassel, Dresden
- 1734. papa Klement XII otvara Museo Capitolino, a 1749.
papa Benedikt XIV pinakoteku u Palazzo dei Conservatori
(već su od prije u Rimu otvoreni Vatikanski muzeji)
- Napulj – novo muzejsko središte u polovici 18. st.
(otkriće Herculaneuma i Pompeja)
- nova etika posjeta muzejima – organizirana vodstva, na
sat se puštalo po 10 posjetilaca
- K. Hudson: posjeta muzejima je privilegij, a ne pravo, pa
stoga posjetilac mora izraziti divljenje, a ne kritiku
- Francuska enciklopedija – sistematizacija i interpretacija
znanja; 35 svezaka objavljenih između 1751. i 1780.
- Diderot 1765. predlaže pretvorbu Louvrea u nešto slično
Aleksandrijskom muzeju, a Louis Sébastien Mercier 1770.
smatra da muzej treba predstavljati svemir u malom
à prvi tematski postav po umjetnicima i školama napravio
je Lambert Krähe u düsseldorfskoj galeriji 1756.
- Habsburgovska kolekcija – 1720. za vrijeme Karla VI
preuređuje se; 1776-1778 reinstalira se u dvorcu Belvedere
(Beč)
- Christian von Mechel iz Basela restaurira umjetnine
i postavlja ih prema kronološkom principu i umjetničkim
školama (pedagoški, a ne zabavni karakter); od 1781.
izložba je otovorena 3x tjedno; 1784. izdan je katalog na
francuskom jeziku (Chrétien de Mechel)
- 1771. Luigi Lanzi u Gabinetto di antichi quadri u Galeriji
Uffizi u Firenzi napravio (izložio) rešetku vremena koja
pokriva razvoj slikarstva; potvrdio knjigom iz 1789.
- 1785. von Rittershausen – zalaže se za estetske, a ne
pedagoške principe; predlaže redistribuciju zbirke u 4
grupe: prema sadržaju, boji, kompoziciji i duhovnom
sadržaju, a unutar svake grupe po temama
- 1753. osnivanje British Museuma u Londonu, 1759.
otvoren za javnost
- engleski parlament izglasao je otkup zbirke i
knjižnice Hansa Sloanea (liječnik i predsjednik Kraljevskog
društva za unapređivanje prirodnih znanosti) s namjerom
da se osnuje javni muzej čiji korijeni nisu u kraljevskoj
zbirci
- svrha – napredak znanja
- imala 3 odjela: za tiskane knjige, karte, globuse i
crteže
za rukopise, medalje i novce
za prirodoslovne predmete i umjetničke
proizvode
- 1807. pridodan im je i odjel za starine (Elginovi
mramori s Partenona)
- u 19. st. doživljava bitne transformacije
- u izlaganju je vladao princip nagomilavanja – npr. British
Museum su zvali starom svaštarnicom jer su predmeti bili
izloženi bez suvisla reda
- isto se događalo i u galerijama i umjetničkim zbirkama
gdje su:
principi klasifikacije kod slika – veličina, tehnika ili
simetrija
kod kipova – poza, odjeća i sl.
- 18. st. usmjerilo je muzeje novom racionalizmu koji će
rezultirati novim muzeološkim programom
FRANCUSKA REVOLUCIJA I 19. STOLJEĆE
- E. Hooper-Greenhill: francuska revolucija osigurala je
uvjete pojave novog programa za muzeje; zbirke kraljeva,
aristokracije i crkve potpuno se reartikuliraju
- u Francuskoj se muzej rodio iz artikulacije 3
elementa – republikanizam, antiklerikalizam i uspješan
agresivan rat
- razvila se institucija s 2 suprotstavljene funkcije – elitna:
hram umjetnosti i korisna: instrument demokratske
edukacije (izlaže dekadenciju i tiraniju starih oblika
društvene kontrole i demokraciju i javnost nove Republike)
- 1792. Louvre se pretvara u Muzej Republike, a za javnost
se otvora 1793.
à novi tip muzeja – narodni muzej; promjene u
interpretaciji muzejske građe, pa muzej postaje sredstvno
za manipulaciju i izražavanje službene politike
- iako su slike bile izložene po školama, barokni
princip miješanja dominirao je aranžmanima
- česta reogarnizacija izložbi zbog dolaska
Napoleonovog ratnog plijena s pohoda po Belgiji, Italiji,
Njemačkoj, Austriji, Poljskoj i Španjolskoj
- 1798. u trijumfalnoj povorci u Louvre se donose
blaga iz Rima i Italije
-1803. Louvre se pretvara u Napoleonov muzej;
upravitelj je D. Vivant-Denon (nadzor kustosa nad
zbirkama institucionaliziran)
- 1807. izložba «Umjetnički trofeji osvojeni u
ofenzivi 1806/07.»
- Napoleon provodi decentralizaciju unutar Francuske, te
potiče osnivanje javnih muzeja u osvojenim zemljama
(Bonaparte potpisuje zakon o 15 gradova u čije muzeje se
šalju umjetnine: Bordeaux, Caen, Dijon, Lille, Lyon,
Marseilles, Nancy, Nantes, Rennes, Rouen, Strasbourg,
Toulouse, Bruxelles, Mainz i Genève)
- 1809. otvorena Pinakoteka Brera u Milanu – primjer
revolucionarnog muzeja koji se stvara na temelju
rekvizicija, konfiskacije i pljačke
- u Bologni i Antwerpenu spontano se otvaraju muzeji da bi
se izbjegle rekvizicije
- Napoleonovi rođaci (kraljevi novih kraljevstva) otvaraju
(osnivaju) muzeje po uzoru na Louvre:
1806. Louis osniva Koninklijk Museum u
Amsterdamu (osnova kasnijeg Rijks Museuma)
Joseph osniva Narodni muzej u Madridu
(jezgra Prada)
- E. Hooper-Greenhill: «Zbirke, konfiskacije tirana i trofeji
rata, akumulirane zajedno unutar jednog prostora,
prethodno u vlasništvu kralja, a sada otvorene svima,
materijalno demonstriraju povijesnu promjenu snage»
- Beč je uz Pariz postao veliko muzejsko središte
- nakon Napoleonovog poraza pojavljuju se zahtjevi za
restitucijom umjetnina u zemlje porijekla – Prusija,
Austrija i njemačke zemlje su najupornije
- na Bečkom kongresu 1815. spominje se popis za
restituciju 5233 djela à vraćena djela se nisu vraćala
prvotnim vlasnicima nego su postajala jezgrama javnih ili
nacionalnih muzeja
- Bazin je 19. st. nazvao dobom muzeja jer je termin muzeja
sad već rezerviran samo za službene institucije javnog
značenja
- razvitak muzeja ide u 2 pravca – jedan prema koncepciji
Aleksandrijskog muzeja, a drugi prema specijalizaciji
muzeja u odnosu na vrstu predmeta koje skuplja (naizgled
suprotni pravci, ali međusobno se prožimaju)
- Muzejski otok u Berlinu – na otoku rijeke Spree
- započinje ga graditi kralj Friedrich William III
izgradnjom
Altes Museuma po projektu Karla F. Schinkela
(1824-28)
- svakih daljnjih 20 godina izgrađen je po jedan novi
muzej:
Neues Museum (1843-55),
Narodna galerija (1876),
Kaiser Friedrich Museum (1897-1903) i
zgrada U-tlocrta u neoklasičnom stilu (1930) s
Pergamskim oltarom,
Muzejem Bliskog Istoka i Njemačkim
muzejem
à osnovni sadržaj Muzejskog otoka – arheologija,
umjetničke zbirke, etnografija i nacionalne starine
- muzejska zgrada – počinju se graditi nove zgrade, a ne
adaptacija ( 1. Altes Museum)
- na početku je preuzela vanjski lik antičkog hrama, a u
unutrašnjosti razvija palatinski plan barokne palače s
reprezentativnim stubištima i zajedničkim prostorima, te s
povezanim dvoranama kroz koje se prolazi
- u tom duhu Sir Robert Smirke gradi novu zgradu
British Museuma
(1823-30)
Leo von Klenze – Gliptoteka u
Münchenu (1830)
- temeljni barokni koncept s varijacijama:
neorenesansa – Umjetnička galerija u Dresdenu
(Gottfried Semper)
neogotika – Rijksmuseum u Amsterdamu
kombinacija neoromanike s neogotikom –
Bavarski nacionalni muzej u
Münchenu
- muzej 19. st. ispunjava edukativnu i zaštitnu funkciju
- 1821. J. W. Goethe prvi se zalagao za bipartitni model
muzeja – prikaz znanja u izlaganju i nova znanja u
studijskim zbirkama
- G. Bazin: muzej se «hrani na smrti kulture» - to dovodi
do krize muzeja u 20. st. koja potiče nova traganja za
interpretacijom predmeta i punim otvaranjem muzeja
javnosti
- 19. st. prestaje se zadovoljavati podjelom na umjetničke i
prirodoslovne zbirke – prerastaju u specijalizirane muzeje
za pojedine vrste muzejskih predmeta
1. arheološki muzeji
- u prvoj polovini 19. st. dominiraju arheološke zbirke koje
će kasnije tijekom stoljeća prerasti u muzeje
- partenonski mramori putuju u British Museum; 1821.
Venera s Melosa dolazi u Louvre, a Schliemann obogaćuje
berlinske muzeje (Troja, Mikena)
 1823. u Louvreu se osniva Egipatski odjel
pol. 19. st. osniva se Muzej asirske umjetnosti u
Parizu
asirski odjel British Museuma
- Hrvatska: 1802. na inicijativu maršala Marmonta u
Augustovu hramu
(Pula) uređuje se lapidarij
1820. na poticaj Franje I, osniva se Arheološki
muzej u Splitu
1830. na naredbu austrijskog namjesnika von
Lilienberga u Zadru se osniva arheološka
zbirka
2. umjetnički muzeji i galerije
- nastavljaju tradiciju povijesne podjele na umjetničke i
prirodoslovne zbirke
- u mnogim zemljama nastavljaju živjeti kao galerije,
pinakoteke i ili gliptoteke jer termin muzej i dalje tijekom
19. st. zadržava temeljno znanstveni i edukacijski karakter
(umjetnost je predmet uživanja, a tek naknadno izučavanja)
- ovakav pristup nije pravilo u svim zemljama,
posebno u Francuskoj i Americi, pa se određenje
umjetničkog muzeja zadržalo u svim povijesnim
pregledima razvitka muzeja
- 1824. osniva se National Gallery u Londonu – osniva je
Britanski institut na poticaj Kraljevske akademije (ali ne iz
kraljevske zbirke)
1838. za nju se gradi nova zgrada na Trafalgar Squareu
- skuplja renesansno slikarstvo Italije, kasnije
flamanske i nizozemske majstore
- u Petrogradu se razvija Ermitage, a polovicom 19. st. Leo
von Klenze gradi Novi Ermitage – raskoš i protokol posjeta
(prikladna odjeća i najava) ukazuje na hram umjetnosti
- Wadsworth Atheneum 1842. – prvi pravi umjetnički
muzej u Americi (Hartford, Connecticut) - skuplja
američke slikare, a kazalište je uvršteno među redovite
djelatnosti
- 1870. osnivaju se 2 najznačajnija američka klasična
umjetnička muzeja:
Metropolitan Museum of Art, New York – utemeljuje
tipičnu organizaciju rada koju
slijede drugi muzeji
Museum of Fine Arts, Boston – slijedi europsku
formulu: enciklopedijski muzej
koji ima prostor za izlaganje i
studij umjetnina
à oba muzeja otkupljuju predmete, umjetnine i kolekcije
iz čitavog svijeta, ne razlikujući arheologiju, primjenjenu i
čistu umjetnost
- John Constable – engleski slikar, smatrao galeriju
opasnom za suvremene slikare à time već polovinom 19. st.
jasno naznačen problem skupljanja suvremene umjetnosti
- najznačajnije institucije koje se bave suvremenom
umjetnošću:
- Njemačka na Muzejskom otoku u Berlinu skuplja
modernu njemačku umjetnost u Nacionalnoj galeriji 1876.
- u Engleskoj se osniva Tate Gallery 1897.
- Francuska kroz instituciju Salona prati suvremene
tokove umjetnosti
- Hrvatska: 1868. biskupovom darovnicom se osniva
Strossmayerova galerija starih majstora u
okviru JAZU,
- 1880. nakon dovršenja zgrade prenesena je iz
Đakova u Zagreb, a
1884. je otvorena (skupljanje po kriteriju
međunarodno priznatih vrijednosti)
3. sveučilišni muzeji
- u okvirima američkog društva javlja se koncept
sveučilišnog muzeja koji se oblikuje početkom 19. st. i
kasnije se sustavno razvija:
1832. među prvima je otvorena zgrada na Yaleu s
darovima patriotskog slikara J. Trumbulla
1891. osnovan je Fogg Art Museum na Harvardu à
najznačajniji sveučilišni muzej, ima jednu od najboljih
zbirki crteža u Americi
4. muzeji za umjetnost i obrt
- javljaju se u drugoj polovini 19. st. kao spona između
zbirki curiosa artificialia, umjetničkih i tehničkih muzeja
- korijeni muzeja ove vrste u Njemačkoj – arhitekti Beuth i
Schinkel osnivaju 1827. u Berlinu Deutsches
Geuverbemuseum
- 1879. primenuje se u Kunstgeuverbe Museum i
smješta na Muzejski otok
- njegov prototip je Muzej znanosti i umjetnosti u
South Kensingtonu u Londonu (1857) koji se kasnije zove
Victoria & Albert Museum (razvio se iz Muzeja
manufakture nastalog od sabranih predmeta iz škole za
dizajn i onih kupljenih na svjetskoj izložbi u Londonu
1851. – za tu izložbu izgrađena protomoderna Kristalna
palača J. Paxtona u Hyde Parku)
- 1870-ih ovakav muzej gradi se u Beču
- u muzejima ovakvog tipa ne održava se razina hrama
umjetnosti, predmeti nisu toliko nedodirljivi, a napetost
između prošlosti i sadašnjosti nije tako evidentna; tehnička
komponenta prisutna je toliko koliko je potrebno da se
razumije tehnologija i zadaća dizajna
- Hrvatska: 1880. Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu
5. tehnički muzeji
- postali su dio povijesne realnosti u 19. st.; prije toga su
izumi, strojevi i instrumenti sastavni dio komora rijetkosti,
curiosa artificialia
- 1794. u Parizu se osniva Conservatoire National des Arts
et Métiers – javno spremište strojeva, izuma i modela;
zbirke rastu nakon svjetskih izložbi, a dijele se na fiziku,
elektriku, geometriju, težinu i mjere, mehaniku i strojeve,
transport, kemiju, rudarstvo i metalurgiju, tisak, tekstil,
umješnost građenja i poljoprivredu
- 1857. Muzej znanosti i umjetnosti u South Kensingtonu –
sabiru strojeve, instrumente i modele zajedno s umjetnički
oblikovanim proizvodima
– početkom 20. st. odvajaju se primjenjene
umjetnosti u Victoria & Albert Museum, a Muzej znanosti
se osamostalio
- 1903. osniva se najsavršeniji Deutsches Museum von
Meisterwerken der Naturwissenschaft und Technik u
Münchenu – otvoren tek 1925. u novoizgrađenoj zgradi na
otoku rijeke Isar
– tradicionalna kronologija u prezentiraju, nudio
uzbuđujuće povremene izložbe suvremene tehnologije
- 1876. poticaj za osnivanje tehničkih muzeja u Americi
daje velika izložba u Philadelphiji nakon koje mnogo
materijala ostaje muzejima tehnologije u okviru
Smithsonian Institution u Washingtonu à 1881. dovršava se
zgrada sa 17 dvorana i u njima izlaže konglomerat
predmeta
- na predmetima u tehničkim muzejima mogao se
demonstrirati određeni tehnološki proces koji je obogaćivao
muzejsku edukacijsku ponudu i skidao s muzejskih
predmeta auru nedodirljivosti hramskog blaga
6. povijesni muzeji
- zametak im je u zbirkama portreta (presudna važnost
osoba u povijesnim zbivanjima)
- razvija se u 19. st. u širokom dijapazonu oblika
- početkom 19. st. W. Peale u Peale Museumu u
Philadelphiji izlaže portrete iznad fosila izloženih u
vitrinama
- 1812. danski kralj Kristijan IV stvorit će danski panteon s
portretima u kraljevskom dvorcu Frederiksborg
- 1795. stvaranje Musée des Monuments Français – skuplja
fragmente arhitekture i skulpture iz razorenih crkava i
samostana (lapidariji – čest oblik skupljanja fragmenata sa
srušenih građevina – tek se uvjetno smatraju arheološkim)
- povijesni muzeji često mjesta interpretacije povijesti, a ne
samo skupljanja predmeta, čime se vežu uz politiku
vremena
- u Versaillesu (1837) se izlagala lekcija iz francuskog
patriotizma – glavno mjesto imala je galerija bitaka s 33
velike slike, dopunjena serijom platna o osvajanju Alžira,
ratovima na Krimu i u Italiji
- 1852. Napoleon III stvara Muzej suverena – skuplja i
izlaže artefakte vezane uz sve francuske dinastije od
Karolinga do Napoleonida (zatvara se 1872.)
- 1848. otvara se Heeresmuseum s 56 kipova značajnih
Austrijanaca, oružjem, zastavama, povijesnim slikama i
uniformama (u arsenalu)
- od 1830. u dvorani dvorca Windsor izlažu se portreti
državnika i generala koji su sudjelovali u pobjedi kod
Waterlooa (banket za godišnjice)
à u okvirima nacionalnih muzeja uređuju se kulturno-
povijesni aranžmani koji će pokazivati način života u
pojedinim povijesnim razdobljima
– 1856. u Germanisches National Museumu u
Nürnbergu (smješten u kartuzijanskom samostanu) instalira
se 6 izvornih soba (od one tirolskog seljaka iz 15. st. do
nürnberškog patricija iz 17. st.) – broj soba se
umnogostručuje
- 1844. Muzej Cluny – imaginacija srednjeg vijeka i
renesanse – umjetnički predmeti i predmeti iz riznica i
skriptorija
- u nekim zemljama otvaraju se kraljevske riznice kao
oblik nuđenja specifičnog povijesnog materijala i stvaranja
osjećaja pripadnosti narodu:
Austrijanci otvaraju Hoffburg 1871.
danski kralj Frederick II 1859. otvara Muzej
suverena
- povijesni muzeji nemaju jedinstvenu fizionomiju
skupljanja i izlaganja
- krajem 19. st. G. B. Goode (pionir muzejske znanosti na
Smithsonian Institute) piše: «nemoguće je predvidjeti
kakva su ograničenja povijesnih muzeja; iskustvo je jedini
siguran vodič»
- Amerikanci naglašavaju važnost povijesne kuće u
razvijanju ljubavi prema domovini – Mount Vernon od
1860. zaštićena i prezentirana u stanju u kakvom ju je
Washington ostavio (Washingtonova plantaža s kućom u
Virginiji)
à memorijalne kuće – spoj između zaštite baštine u
prostoru i muzejske specifičnosti brige za pokretna dobra
- Hrvatska: 1893. u Kninu se osniva Muzej hrvatskih
arheoloških
spomenika
– povijesni muzej po karakteru, a arheološki po
metodi i srednjovjekovnom razdoblju koje istražuje
(inspiriran nalazom Branimirovog natpisa iz Muća, 888.)
7. muzeji na otvorenom
- muzealizira arhitekturu i njezin inventar
- do ove pojave dovodi fenomen prezentiranja povijesne
kuće
- ideja potječe od Artura Hazeliusa koji je 1873. otvorio
Nordiska Museet u Stockholmu, a 1891. na mjesto stare
fortifikacije Skansen iznad stockholmske luke prenosi niz
kuća razne namjene, provenijencije i vremena izgradnje à
prvi muzej na otvorenom
- u seoskim radionicam demonstrira se proizvodnja
starim tehnologijama, vodiči u povijesnim kostimima
- namjena – staviti povijesne predmete u njihov
funkcionalni kontekst
- Amerikanci muzeje na otvorenom smatraju muzejima
socijlane povijesti
- u Europi će se ovakvi muzeji razviti u više pravaca –
najčešće etno-parkovi (prezentiraju narodne seoske kulture)
8. etnografski muzeji
- javljaju se nakon 1875., usporedno s nastankom etnologije
i kulturne antropologije; najprije se osnivaju u srednjoj
Europi
- 1876. Museum für Völkerkunde u Beču
- 1885. Dansk Folkemuseet u Kopenhagenu
- 1895. Norsk Folkemuseum u Norveškoj
à stara tradicija skupljanja predmeta izvaneuropskih kultura
(još od renesanse), pojačana kolonijalnim odnosima,
dovodi do osnivanja drugog tipa etnografskih muzeja
- najznačajniji takav muzej je Etnografski muzej u
Leidenu, Nizozemska (1837)
- etnografski muzeji (materijalna kultura naroda i
pojedinca) prepliću se s djelatnošću antropoloških muzeja
- Hrvatska: 1874. za Narodni muzej u Zagrebu otkupljena
je zbirka Srećka Laya – materijal se seli i
proširuje u Muzeju za umjetnost i obrt, Hrvatskom
školskom muzeju i Trgovačkom muzeju
1910. osniva se prvi etnografski muzej u
Hrvatskoj – u Splitu, nakon izložbe
narodne umjetnosti
1919. osnovan Etnografski muzej u Zagrebu,
otvoren 1922.
9. antropološki muzeji
- prvi te vrste je Muzej čovjeka u Parizu 1877. – u njemu je
udružena fizička i kulturna antropologija, arheologija,
etnologija, folklor, sociologija i filologija
- izdanak je Nacionalnog prirodoslovnog muzeja, a
njegov postav otvoren je 1939. u Palais Chaillot
- revolucionirao je muzeološku interpretaciju ove
materija
10. prirodoslovni muzeji
- nastavljaju renesansno-baroknu tradiciju curiosa
naturalia, ali se u 19. st. unutar njih stvaraju specijalizirane
zbirke
- više se ne bave skupljanjem prirodnih rijetkosti, već onih
predmeta koji znanstveno i sustavno dokazuju prirodne
procese u živom i neživom prirodnom svijetu
- prate živi razvoj prirodnih znanosti u 19. st.
- 1793. osniva se Narodni prirodoslovni muzej u Parizu
koji sadrži velike zbirke anatomije, paleontologije,
mineralogije i geologije (dio kasnije odvojen u Muzej
čovjeka)
- prirodoslovne zbirke izdvajaju se iz British Museuma i
1880-83 sele se u South Kensington
- zbirke se dijele na selektirane i značajne izložbene serije,
te na studijske serije
- 1881. bečki Prirodoslovni muzej seli u novu zgradu koja
je pandan umjetničkom muzeju
- američki prirodoslovni muzeji započinju s Peale Museum
u Philadelphiji (krajem 18. st.) koji nažalost nije nadživio
svog osnivača W. Pealea
- jedan od najznačajnijih je National Museum of Natural
History u okviru Smithsonian Institution u Washingtonu
- osnovao ga je 1846. J. Smithson (engleski kemičar i
mineralog)
- ustanova se bavi povećavanjem i
rasprostranjivanjem znanja među ljudima
- 1869. osnovan je American Museum of Natural Hisotry,
New York
- 1893. osnovan je Field Museum of Natural History,
Chicago
- sadrži antropološku, botaničku, geološku i zoološku
zbirku
à ova dva muzeja najznačajniji su prirodoslovni muzeji
osnovani u 19. st.
- njihov moto «Živi muzej nije nikada dovršen» ukazuje
na dinamičnu i perspektivnu orijentaciju
- Hrvatska: prirodoslovni materijal skuplja se u okviru
Narodnog muzeja u Zagrebu
- jezgra mu je bila zbirka Mijata Sabljara iz 1843.
- 1878. osnovani su posebni odjeli: Mineraloško-
petrografski, Geološko-paleontološki i Zoološki – ti odjeli
će se u 20. st. razviti u posebne muzeje, a krajem stoljeća
nanovo integrirati
- tada uspostavljena veza sa Zagrebačkim
sveučilištem zadržala se na neki način i do danas
1838. osniva se prirodoslovna zbirka Narodnog muzeja
u Zadru
1867. osniva se prirodoslovna zbirka u Dubrovniku
11. nacionalni (narodni) muzeji
- javljaju se kao muzeološki izraz nacionalnog kolektiviteta
- sabiru se predmeti koji određuju nacionalni identitet
novostvorenih modernih nacija i dovode u prvi plan njihove
povijesne korijene iz daleke prošlosti
- 1832. osnovan je Narodni muzej u Zadru za područje
Dalmacije s uzorcima iz prirodoslovnih znanosti, starina,
narodne i industrijske djelatnosti
- 1836. pokrenut je Narodni muzej u Zagrebu, otvoren je
1846., a 1878. razdvaja se na prirodoslovni i arheološko-
strainarski dio (posebni muzeji; u duhu europskih procesa
muzejske specijalizacije)
DVADESESTO STOLJEĆE I SUVREMENOST
- usavršavanje prometne tehnologije i faktor slobodnog
vremena te produženje životnog vijeka ljudi snažno potiče
razvoj turizma, a posjeti muzejima i kulturnim
spomenicima postaju jadan od prvorazrednih animirajućih
činitelja
- u 20. st. prevladavaju muzeji čiji su predmeti podijeljeni u
2 grupe (poticaji iz 19. st.): 1. predmeti na izložbama
2. predmeti u spremištima
à nije više svaki predmet eksponat, već samo onaj
odabrani
- raspon isticanja predmeta (od subjekta izložbe do objekta Neue Staatsgalerie u Stuttgartu – Stirling (1982) –
na izložbi) bit će stvar muzejske politike, profila muzeja ili postmoderna arhitektura
htijenja kustosa Städtisches Museum u Mönchengladbachu – Hollein
- G. Bazin – «muzeji prestaju biti palače i postaju klinike» (1982) – postmoderna arh.
- nakon konferencije u Madridu 1934. muzeji nastoje - I. M. Pei – pobijedio na međunarodnom natječaju za
neutralizirati izložbene prostore kako bi predmeti što više rješenje ulaza u Louvre; gradi staklenu piramidu u
došli do izražaja središnjem dvorištu (1980-ih)
- izlaganje slika u nizu (o tome J. Ruskin sanjao još u 19. à povijesna arhitektura muzeja nije više kadra
st.) udovoljiti zahtjevima koje postavlja nova javna funkcija
à pioniri novog duha u umjetničkim muzejima: muzeja (posebno u vrijeme snažne turističke ekspanzije)
Muzej Boymans u Rotterdamu 1935. - povijesna muzejska arhitektura će uskoro biti izložena
Kunstmuseum u Baselu 1932.-36. sadržajnim adaptacijama kako bi mogla zadovoljiti sve
Museum of Modern Art u New Yorku ekspanzivniju muzejsku tehnologiju
1929. à u tom smislu 1980-ih ostvarena 2 reprezentativna
- u prirodoslovnim, etnografskim i antropološkim projekta u Parizu:
muzejima pojavljuje se diorama kao način Musée d'Orsay – koegzistencija reprezentativne
kontekstualiziranja prirodnog ili kulturnog ambijenta kolodvorske zgrade i muzeja
- fotografija dobiva novo značenje u muzejskoj izložbi – umjetnosti 19. st.
povezuje sa stvarnim kontekstom prirodnog ili kulturnog Musée Picasso – smješten u povijesni ambijent Hôtel
ambijenta, interpretira izloženi materijal i vizualizira Sallé
materijal kojeg je iz komparativnih razloga potrebno - na prijelazu 19. u 20. st. javljaju se antimuzejske
vidjeti, a nije prisutan na izložbi ideologije među avangardnim umjetnicima koji smatraju da
- muzeji moraju zadovoljiti 3 temeljne muzejske sadržajne stvaranje za muzej vodi u smrt
grupe: Marinetti 1909. – osuđuje muzej kao grobnicu
1. izložbeni prostori i prostori za publiku Maljevič 1919. – opisuje muzej kao nekoristan privjesak
2. spremišni i studijski prostori građanskog
3. radni prostori muzejskog osoblja sa svim društva
potrebnim radionicama à govore o umjetničkom muzeju kao o konzervativnoj
- vrijeme 20. st. (osobito nakon II. svjetskog rata) je instituciji (jer je čitava jedna epoha suvremene umjetnosti
vrijeme velike muzejske ekspanzije koju prati izgradnja prošla mimo muzeja, posebno mimo europskih
novih velikih muzejskih zgrada: muzeja)
Guggenheim Museum u New Yorku - F. L. Wright - Centar Pompidou u Parizu i Barbican u Londonu –
(1959) – kontinuitet spirale prostora omogućuje izuzetnu izgrađeni krajem 1970-ih
organizaciju toka izložbe (otvorilo pitanje treba - organiziranje velikih tematskih izložbi je još jedna
li muzejska arhitektura biti kreativna ili samo pojava koja se posebno razvija u 20. st. – nekad i zasjenjuje
funkcionalna) klasičnu muzejsku djelatnost
Muzej Van Gogha u Amsterdamu – G. Rietveldt - vrijeme postmoderne bilo je preplavljano takvim
(1973) – primjer racionalne, gotovo kubističke velikim izložbama (npr. izložba o manirizmu, Čar meduze,
nizozemske arhitekture održana u Beču 1980-ih)
Muzej antropologije u Ciudad de Méxicu (1964) – - velike izložbe stvaraju neki novi kontekst (nije više
monumentalna (herojska) arhitektura ni muzealan, ni realističan) koji se poistovjećuje s teatrom
Neue Nationalgalerie u Berlinu – Mies van der Rohe te nas ponovno vraća na povezivanje predmeta tematikom
(1968) – izrazito funkcionalistička arhitektura; temelji se ili idejom (nije daleko od renesansnog mišljenja ili
na modificiranoj strukturi barokne palače, ali manirističke interpretacije)
izvedena u čeliku i staklu
- eko-muzeji, muzeji na otvorenom i muzejsko-izložbeni-
kulturni centri otvaraju perspektive, iako tradicionalni
muzeji i dalje zadržavaju svoj status i ugled
- muzej budućnosti je muzej svakodnevnih promjena
značenja, bez obzira na moguće konstante
- Museon u Haagu – Wim Quist (1986) – nasljeđuje Muzej
za edukaciju iz 1904.
à integrira geologiju, prirodne znanosti, povijest,
znanost i etnologiju u edukacijsku cjelinu koja zajedno s
Gradskim muzejom i Omniversumom formira jedinstveni
kulturni, edukacijski i rekreativni centar
- opremljen radionicama i depoom (može primiti oko
100000 predmeta), predavaonicama i radionicama za
publiku, trgovinom, restoranom, knjižarom i auditorijem s
bogatim filmskim, kazališnim i predavačkim repertoarom
- edukacijski obojena ideja Aleksandrijskog muzeja, ali
na višoj civilizacijskoj razini
1. galerije i umjetnički muzeji
- uglavnom slijede europske poticaje, ali bez vlastitog
traganja za novim muzejskim identitetom i bez
integrativnih pomaka u smislu nadrastanja koncepcija
reprezentativnog muzeja 19. st.
- Hrvatska:
1905. osniva se Moderna galerija u Zagrebu (na poticaj I.
Kršnjavog
osnovalo ju je Hrvatsko društvo umjetnika)
1931. Galerija umjetnina u Splitu
1937. Gipsoteka u Zagrebu (inicijativom A. Bauera)
1954. Galerija suvremene umjetnosti u Zagrebu
- 1960-ih pokretom Nove tendencije i izuzetno
kreativnom djelatnošću dovela Zagreb u poziciju istaknutog
europskog likovnog centra
à udružena s nekoliko drugih umjetničkih muzeja
postaje Galerijama grada Zagreba, a 1990. prerasta u Muzej
suvremene umjetnosti
1952. Galerija Meštrović u Splitu
1945. Umjetnička galerija u Dubrovniku
1949. Moderna galerija u Rijeci
1954. Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku
1968. Galerija naivnih umjetnika Hlebinske slikarske škole
1967. Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru
1987. Muzej Mimara u Zagrebu
početak 1980-ih Muzejsko-galerijski centar u Zagrebu
2. povijesni muzeji
- doživjeli su velike promjene
- javlja se posebna grupa pomorskih muzeja, osobito kod
velikih pomorskih sila (Velika Britanija, Francuska i
Nizozemska)
- memorijalne kuće – interpretiraju život značajnih osoba
- ideologizacija u povijesnim muzejima postaje normalan
oblik interpretacije (socijalna povijest dominira u
američkim interpretacijama, a te se tematike prihvaćaju i
europski muzeji pri prikazivanju načina života u pojedinim
povijesnim razdobljima ili u pojedinim mjestima)
- Hrvatska: sadržaji povijesnih muzeja počinju se razvijati
prvenstveno u gradskim muzejima koji od kraja 19. st.
niču po Hrvatskoj:
Dubrovnik 1872
Požega 1924
Osijek 1877
Varaždin 1925
Rijeka 1889
Šibenik 1925
Zagreb 1907
Slavonski Brod 1934
- Hrvatski školski muzej osnovan je 1901. u Zagrebu kao
specifični povijesni muzej, vezan uz Hrvatski učiteljski
dom
- u Zagrebu se 1952. osniva Hrvatski povijesni muzej koji
nasljeđuje starinarski materijal Narodnog muzeja i postaje
jezgrom budućeg nacionalnog povijesnog muzeja
- duga socijalistička vlast stimulirala je pojavu zbirki,
odjela i muzeja revolucije koji su na ideološki način
interpretirali razdoblje narodnooslobodilačke borbe i
socijalističke revolucije (kad se oslobodi ideologije,
dragocjen je svjedok jednog proteklog vremena)
3. prirodoslovni muzeji
- iako doživljavaju jaku ekspanziju u 20. st., većina
najznačajnijih muzeja nastavlja s obogaćivanjem zbirki
koje su se formirale u 19. st.
- ICOM (Međunarodni savjet za muzeje) u svom statutu iz
1989. uvrštava zoološke i botaničke vrtove u definiciju
muzeja (nova predodžba o skupljanju i izlaganju prirodnog
svijeta)
- Hrvatska: integracija prirodoslovnih muzeja u Zagrebu u
Hrvatski prirodoslovni muzej (1990) tendira prema
nacionalnom prirodoslovnom muzeju
4. antropološki i etnografski muzeji
- Muzej čovjeka u Palais Chaillot (Pariz, 1939) – imao
veliki utjecaj na pojavu takvih muzeja u drugim zemljama,
posebno u Kanadi
- Nacionalni muzej antropologije u Ciudad de Méxicu –
smješten u parku Chapultepec; izlaže kulturu,
antropologiju, etnografiju i arheologiju Meksika i starih
pretkolumbovskih kultura
- u ovoj vrsti muzeja pojavljuju se muzeji lova i ribolova,
igara i lutaka, a posebno i muzeji prehrane od kojih je
najznačajniji Alimentarium u Veveyu, Švicarska (nedavno
proglašen muzejem godine)
- Musée des Arts et Traditions Populaire spada među
najkvalitetnije antropološko-etnografske muzeje – u Parizu
ga je 1970-ih osnovao poznati francuski muzeolog G. H.
Rivière
à tu se stvara model muzeja kao nenadomjestive
cjeline koja korisnicima istovremeno omogućuje zabavu,
stjecanje znanje, kreativnost i vlastito istraživanje
(muzeološki koncept francuske škole)
5. arheološki muzeji
- Hrvatska: dobivaju dosta veliki naglasak
- 1930. osniva se Arheološki muzej Istre u Puli – jedna od
najdinamičnijih ustanova te vrste u Hrvatskoj
- Arheološki muzej u Zagrebu prostorno se osamostaljuje
1947. kad seli u palaču Vranjicani na Zrinjevcu
- Arheološki muzej u Zadru 1974. seli u novu zgradu na
Forumu
- Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu 1976.
useljava u novu reprezentativnu zgradu na Mejama
- arheološke zbirke osnivaju se pri gotovo svakom
gradskom ili zavičajnom muzeju
6. tehnički muzeji
- prate ubrzani i eksplozivni rast tehnike i tehnologije;
dobivaju širok publicitet
- dominiraju američki tehnički muzeji među kojima se
ističu:
The Museum of Science and Industry u Chicagu (1933)
– ima isključivo zabavnu i edukativnu funkciju
Henry Ford Museum u Greenfield Villageu (1929) –
kombinacija povijesnog sela i izložbe s
uporabnim i inovativnim predmetima
- Smithsonian Institution otvara:
National Museum of History and Technology (1964)
Air and Space Museum (1976) – prikazuje povijest
zrakoplovstva i istraživanja
svemira
- mnogi specijalizirani tehnički muzeji bave se pojedinim
proizvodima:
muzeji transporta muzeji automobila
 željeznički muzeji muzeji satova revalorizacija fundusa na način koji će omogućiti
(Musée de l'horlogerie u prezentiranje ideja i prenošenje poruka; muzej postaje
Chauf-de- svojevrsni laboratorij ideja i predmeta; nova arhitektura
zrakoplovni muzeji Fondsu, prati nove muzejske potrebe i usmjerava ih prema razumnoj
Švicarska) ali precizno definiranoj uporabi prostora
- kompleks La Villette u Parizu (kraj 1980-ih) – sadrži
muzejske zbirke, istraživački i dokumentacijski centar,
velike dvorane za povremene izložbe i stereo filmske
predstave, a smješten je u sofisticiranoj suvremenoj
arhitekturi koja je povezana s konzerviranim starim
industrijskim ambijentom (zajedno sa umjetničkim Centre
Pompidou predstavlja francuski način razbijanja koncepta
konvencionalnog muzeja; usporedba s aleksandrijskom
koncepcijom je očita)
- Hrvatska: Tehnički muzej u Zagrebu osniva se 1954. –
pokriva područje čitave Hrvatske, a pri značajnim
industrijskim poduzećima osnivaju se relevantne zbirke
tehničke prirode
7. muzeji na otvorenom
- od arheološkog lokaliteta ili sačuvane seoske cjeline,
preko tehničkih industrijskih pogona sežu do malih
gradskih cjelina
- Enkhuizen u Nizozemskoj (osnovan i razvijen 1980-ih)
primjer je domišljene valorizacije tog tipa muzeja
- privlači mnogo publike, štiti i prezentira kvalitetu
arhitekture i prostora, kao i povijesne odnose stvorene i
prirodne okoline
8. eko-muzeji
- pojam stvorio francuski muzeolog G. H. Rivière
- eko-muzej ima koncept totalne brige za baštinu pri čemu
sakupljanje i obrada predmeta čini tek dio, koji je u funkciji
čovjeka koji s predmetima živi i koji se njima bavi
- Eko-muzej u Creusotu, Francuska, osnovan 1972. – muzej
nije institucija ili zgrada, već proces istraživanja i
saživljavanja ljudi s kulturnom i prirodnom okolinom
- T. Šola: eko-muzej je dnevnik koji se uz ostalo bavi i
uspomenama u životu, a ne spomenar u kome je prošlost
tek zabilježena
- pojava eko-muzeja uzrokovana je potrebom ljudi da
integriraju svoj život s vrijednostima naslijeđenog i to u
vlastitom prostoru
- srž filozofije eko-muzeja – muzej kao preplitanje (koje
izvrće vremenski poredak) prošlosti i sadašnjosti; muzej
treba početi služiti čovjeku, a ne kao dosad predmetu
- razvoj muzeja u 20. st.: postupno se pretvaraju u banke
podataka o predmetima i u predmetima, provodi se potpuna