UVOD U PRAPOVIJESNU

ARHEOLOGIJU
(Skripta)

Autor:

Kristijan Rajič
Sadržaj:

1. POČETNE DEFINICIJE ................................................................................................

1

2. KRONOLOGIJA ........................................................................................................... 4

3. PERIODIZACIJA ..........................................................................................................
5

4. PODJELA ARHEOLOGIJE ..........................................................................................

6

5. ARHEOLOŠKE SPECIJALIZACIJE ............................................................................

7

6. POVIJEST PROUČAVANJA I ISTRAŽIVANJA PRAPOVIJESTI ............................

8

7. RAZVOJ PRAPOVIJESNE ARHEOLOGIJE U HRVATSKOJ ..................................

9

8. OPĆENITO PRAPOVIJESNA RAZDOBLJA ............................................................

11

8.1. Paleolitik .......................................................................................................... 11

8.2. Mezolitik .......................................................................................................... 17

8.3. Neolitik ............................................................................................................ 18

8.4. Bakreno doba ................................................................................................... 21

8.5. Brončano doba ................................................................................................. 23

8.6. Željezno doba ...................................................................................................

26

9. ARHEOLOŠKI IZVORI ..............................................................................................

28

9.1. Nalazi ............................................................................................................... 28

 9.1.1. kamen ................................................................................................... 30

9.1.2. keramika ...............................................................................................

31

9.1.3. metal .....................................................................................................

33

9.1.4. ostalo .................................................................................................... 35

9.2. Nalazišta ...........................................................................................................

35

9.2.1. naselja i staništa ....................................................................................

36

9.2.2. grobovi i groblja ...................................................................................

37

8.2.3. svetišta i ritualna mjesta ........................................................................

38

9.2.4. ostave ....................................................................................................

39

9.2.5. kamenolomi i rudnici ............................................................................

40

10. PRAPOVIJESNA RAZDOBLJA U HRVATSKOJ ....................................................

41

10.1. Paleolitik u Hrvatskoj .......................................................................................

41

10.2. Mezolitik u Hrvatskoj .......................................................................................

43

10.3. Neolitik u Hrvatskoj .........................................................................................

43

10.4. Bakreno doba u Hrvatskoj ................................................................................

46
 10.5. Brončano doba u Hrvatskoj ..............................................................................
48

10.6. Željezno doba u Hrvatskoj ................................................................................

52
 1. POČETNE DEFINICIJE

Arheologija – humanistička znanost (polje hum. znan.) koje na temelju materijalne ostavštine
rekonstruira prošlost (arheos-star + logos-znanost)

Prapovijesna arheologija – grana arheologije koja istražuje mat. ost. kultura koje ne poznaju
pismo

Prapovijest – prošlost čovječanstva do pojave pisma

Povijest – prošlost čovječanstva nakon pojave pisma

Antropologija – humanistička znanost koja proučava fiziološke osobine čovjeka i njegove

umjetne tvorevine, tj. kulturu (antropos-čovjek, logos-znanost)

Povijest – Humanistička znanost koja na temelju pisanih izvora rekonstruira prošlost

Arheologija vs. Povijest – oboje proučavaju prošlost, arheologija putem mat. ostavštine,
povijest putem pisanih izvora

Arheologija vs Antropologija – Arheologija dio Antropologije (kao ˝kulturna

antropologija˝)

Područja - Polja – Grane:

Kontekst nalaza – položaj nalaza unutar stratigrafskog sloja kojem su bitne 3 dimenzije
(duljina, širina, dubina), a ima određen odnos u vremenu i prostoru prema svim drugim
nalazima unutar nalazišta

1
Arheološki nalazi – mat. ostavština koju proučava arheologija. Nalazi mogu varirati od
jednostavno obrađenog kamenog oblutka do složenih građevinskih struktura (npr. egipatske
piramide)

Arheološko nalazište – ili lokalitet. Mjesto na kojem postoji veća količina izrađevina,
ekofakata i tvorevina iz prošlosti

Kulturni kompleks – kada neke kulture imaju zajedničke, ali i različite prakse (npr.
podunavsko-balkanski kompleks ranobrončanog doba)

Kulturni tip – varijanta ili inačica, tj. lokalna podgrupa s nekim specifičnim regionalnim
obilježjima ili otklonom (npr. Brezovljanski tip sopotske kulture)

Kulturni utjecaj – zbližavanje u sadržajima istovremenih kultura

Tipologija – razvrstavanje arheološkog materijala pod različite vrste i tipove prema

podudarnosti osnovnih atributa

Artefakt – predmet koji je čovjek iskoristio, obradio ili proizveo

Ekofakt – organski ostaci koji ne pripadaju skupini artefakata

Stratigrafija – podjela slojeva na različite vremenske periode s ciljem okvirenog datiranja

arheo. mat. ostavštine (Princip superpozicije – svaki sloj iznad je mlađi od onoga ispod;
Princip originalnog horizontaliteta – prirodno se slojevi talože horizontalno; Princip bočnog
kontinuiteta – talože se horizontalno, dok ne dođe do prepreke)

Razvoj arheološke spoznaje:

2
Cilj arheologije nije samo proučavanje predmeta, već iscrpno i sveobuhvatno proučavanje
ljudskog roda od njegovog početka i želi stvoriti jasnu sliku njegovog razvoja

Ostava – ili depo. Skupina predmeta zajedno odloženih i zakopanih u zemlju s namjerom da
se poslije ponovno iskopaju

Rekognosciranje – ciljani pregled terena radi utvrđivanja novih nalazišta ili provjera već
poznatih nalazišta u arheo. dokumentaciji

Metode otkrivanja novih nalazišta: Rekognosciranje s tla (na osnovi dokumenata i ostalih
podataka; za potrebe zaštite kult. bašt.; na osnovi karak. krajolika), Iz zraka (vertikalno,
ortogonalno; lidar, als, slar, gis), Podvodno

Procesi formiranja nalazišta:

1) Kulturno – namjerne ili slučajne ljudske aktivnosti; Lanac operacija (pribavljanje

ruda – obrada – upotreba – odbacivanje); kult. procesi mogu dovesti do: ostave, ukopa
mrtvih, uništavanje ostataka ranijih društava u prošlosti, uništavanje ostataka ranijih
društava u sadašnjosti

2) Prirodno – prirodni procesi koji utječu na propadanje ili očuvanje arheo. materijala.
Organski i Anorganski materijal: u posebnim uvjetima se mogu svi očuvati, u
normalnim samo anorganski

Organski: tkanina, koža, nokti, kost, zubi, drvo, dlaka...

Anorganski: kamen, metal, keramika, staklo, puž, školjka...

Očuvanje materijala ovisi o: sastojcima sloja, izrazito sušni prostori, izrazito hladni
prostori (Ötzi the Iceman)

Kultura – način života koji je izgradila jedna skupina ili zajednica ljudi, a prenosi se putem
naraštaja. Može uključivati ponašanje, materijalne stvari, ideje, običaje, institucije, vjerovanja
i dr. Ime može dobiti po eponimnom lokalitetu (Vinčanska, Vučedolska), rijeci (Potiska),
prema ključnim obilježjima (linearnotrakasta keramika, Litzen, Inkrustirana, kultura KPŽ).
Naziv kultura dolazi od riječi lat. colo (obrađivati zemlju), cultus (obrađen)

Civilizacija – ukupnost društvenih, vjerskih, intelektualnih, umjetničkih, znanstvenih i

tehnoloških pojava svojstvena jednom narodu koja se prenosi odgojem (uljudba). Početci
civilizacije vežu se uz nastanak prvih visokih civilizacija (Mezopotamija, Egipat, Indija,

3
Kina). Civilizacije žive u urbanim središtima, poznavaju umijeće metalurgije, koriste pismo i
metodu pisanja i dr.

2. KRONOLOGIJA

Ili datiranje. Stavljanje nalaza ili nalazišta u određeni vremenski period ili u okvireno
apsolutno vrijeme korištenjem metoda za određivanje relativne ili apsolutne starosti

Vrste datiranja:

1) Relativna - određivanje međusobnog vremenskog odnosa među arheološkim nalazima i

nalazištima.

Metode: Stratigrafija, Tafonimija, Analiza fluora u kostima, Vodik test, Međusoban

odnos nalaza i nalazišza

2) Apsolutna – određivanje okvirenog apsolutnog vremena nastanka i trajanja određenog

arheološkog nalaza ili nalazišta. Postoje: Niska - po importu iz razvijenih zemalja; Visoka -
korištenje metoda za određivanje starosti

Metode: Mjerenje radioaktivnog ugljika, Kalij - Argon, Dendrokronologija, Argon -

Argon, Termoluminiscencija, Uran - Torij, Datiranje aminokiselinama, Electron spin
resonance itd.

3) Fiksna početna točka

Kršćanstvo: rođenje Isusa Krista (1. g.)

Islam: Hidžra, preseljenje proroka Muhameda iz Meke u Medinu (622. g.)

Budizam: smrt Sidhartha Gaudama Budhe (543. pr. Kr.)

BP: before present (1950 g.) ; prije sadašnjosti

Rimljani: Ad urbe condita (21. travnja 753. pr. Kr.), Anus Consularis (po konzulima)

Grci: Prva Olimpijada (01. srpnja 776. pr. Kr.), Hijeronamnomi (po svećenicima)

4
 3. PERIODIZACIJA

Prapovijest:

A) Kameno doba (2 500 000 – 3 500 / 3 000 pr. Kr.)

1) Paleolitik – 2 500 000 – 10 000 pr. Kr. (prvo izrađivanje alatki – velike geološke
promjene prijelazom pleistocena u holocen)

2) Mezolitik – 10 000 / 8 000 – 5 500 pr. Kr. (velike geološke promjene prijelazom
pleistocena u holocen – pojave odlika neolitika: prve domestikacije i kultivacije itd.)

3) Neolitik – 5 500 – 3 500 / 3 000 pr. Kr. (pojave odlika neolitika – pojava
metalurgije bakra)

B) Metalno doba (3 500 / 3 000 pr. Kr. – 0 g.)

4) Bakreno doba – 3 500 / 3 000 - 2 200 (pojava metalurgije bakra – pojava

metalurgije bronce)

5) Brončano doba – 2 200 – 750 pr. Kr. (pojava metalurgije bronce – pojava
metalurgije željeza)

6) Željezno doba – 750 pr. Kr. – 0 g. (pojava metalurgije željeza – pojave odlika
antike)

5
 4. PODJELA ARHEOLOGIJE

A) Prapovijesna – prije pojave pisma

B) Povijesna – nakon pojave pisma

1) Arheologija prvih civilizacija - zemlje prvog pisma: Mezopotamija, Egipat, Indija,

Kina

2) Antička arheologija – Grčka, Rim, Etrušćani, Feničani + područja pod utjecajem tih
civilizacija

a) klasična – matično područje Rima i Grčke

b) provincijalna - izvan matičnog područja

3) Ranokršćanska – rano kršćanstvo, isprepleće se sa antikom i srednjim vijekom

4) Srednjovjekovna

a) arheologija seobe naroda, rani srednji vijek

b) razvijeni srednji vijek

5) Novovjekovna

6) Industrijalna

6
 5. ARHEOLOŠKE SPECIJALIZACIJE

Podvodna arheologija – arheološka disciplina koja istražuje i proučava arheološke nalaze i

nalazišta ispod površine vode (oceani, mora, jezera, rijeke, izvori, bunari)

Etnoarheologija – znanstvena disciplina koja proučava suvremena društva s ciljem boljeg

razumjevanja ljudskog ponašanja kao temelj materijalne kulture u prošlosti

Zračna arheologija – metoda prikupljanja podataka i otkrivanjua arheo. nalazišta snimajem

iz zraka ; ortogonalno, vertikalno ; lidar, als, slar

Arheometrija – korištenje metoda za određivanje relativne ili apsolutne starosti u korist

analize arheo. mat. i njegovog datiranja

Eksperimentalna arheologija – oponašanje pojava iz prošlosti s ciljem njihove

rekonstrukcije (drevno oružje, zemljani radovi, gradnja objekata itd.)

Teorijska arheologija – teorije koje objašnjavaju nastanak i razvoj društava i kultura

Arheozoologija – grana arheologije usmjerena na rekonsrukciju i analizu životinjskih

ostataka radi razumijevanja njihove uloge u društvu

Arheobotanika – istraživanje povijesti kultivacije biljaka i životinja, čovjekove prilagodbe

promjenama okoliša

Ostale – Socijalna, Geoarheologija, Astroarheologija, Arheometalurgija itd.

Nisu arheološke: Etimologija, Lingvistika

7
 6. POVIJEST PROUČAVANJA I ISTRAŽIVANJA PRAPOVIJESTI

Heziod (7 st. pr. Kr.) – grčki pjesnik, dijeli ljudsku prošlost na 5 stupnjeva:

1) Zlatno - besmrtnici

2) Srebrno - ljudi manje plemeniti

3) Brončano - tvrdi i okrutni ratnici

4) Doba epskih junaka

5) Željezno - vrijeme jada i teških briga (pjesnikovo)

Nabonid (555 – 539 pr. Kr.) – posljednji babilonski vladar, kopao humak u Agadu pokraj
Babilona i otkrio Ištarov hram sagrađen 2 200 godina prije njega

Tukidid (5 st. pr. Kr.) – koristi povijesne predmete u rekonstrukciji povijesnih činjenica
(Atenjani očistili Delos i uklonili grobove svih umrlih na otoku, više od pola bili Karani –
MA podrijetla, nastanjivali Delos prije Helena)

Sv Helena (4 st.) – kopala na mjestu Kristova raspeća, majka arheologa i Konstantina

Velikog

Biskup Usher (17 st.) – Irski biskup, postanak zemlje 23. listopada 4 004 pr. Kr. (na temelju
datuma u Bibliji)

Jacques Spon (17 st.) – prvi upotrijebio pojam arheologija za proučavanje cjelokupne ljudske
prošlosti

Comte de Buffon (18 st.) – prvi se protivi crkvi ; Zemlja nije stara 6 000 godina, već 70 000

Thomas Jefferson – 1784. iskopao tumul Mount Buildera

Georges Cuvier (18-19 st.) – načelo biostratigrafije, različite vrste životinja u različitim
slojevima

Jacques Boucher de Perthes – 1841. čvrsti dokaz o podudaranju kamenih alatki i izumrlih
vrsta životinja

Christian Jurgensen Thomsen – 1848. podjelio prapovijest na 3 cjeline: Kameno, Brončano

i Željezno

8
Charles Darwin – 1859. The origin of species; 1871. The descent of man

John Lubbock – 1865. u djelu Prehistoric Times dijeli kameno na starije Paleolitik
(prijepotopno) i mlađe Neolitik (poslijepotopno) na temelju cijepanog i glačanog kamena

Hodder Michael Westropp – 1866. nadodaje mezolitik

Gabriel de Mortillet – 1869. dodatna klasifikacija u paleolitiku prema lokalitetima iz

Francuske (Ašelejen, Musterijen, Orinjasijen, Solitrejen, Magdalenijen)

Edward Tylor – 1870. razvoj ljudske vrste u 3 etape:

1) Divljaštvo - najranije prapovijesne lovačko-sakupljačke zajednice

2) Barbarstvo - poljodjelsko-stočarske zajednice

3) Civilizacija – kada kultura ima pismo, monumentalne građevine (grobnice), razvoj

naselja, infrastukture i fortifikacija (prve Sum i Egi)

7. RAZVOJ PRAPOVIJESNE ARHEOLOGIJE U HRVATSKOJ

Matija Petar Katančić (1750 – 1826) – prvi poznati hrvatski arheolog

Šime Ljubić – 1876. prapovijesna zbirka u narodnom muzeju u Zagrebu, 1889. egipatska i
bogatija prapovijesna

Dragutin Gorjanović Kramberger (1899 – 1905) – Krapina; ˝Der Diluviale Mensch von
Krapina in Kroatien˝ - prva detaljna monografija neandertalca

Grga Novak – 1912. Grapčeva špilja

1901. Nezakcij

Stjepan Vuković – 1928. Vindija

Robert Rudolf Schmidt – 1938. gradac Vučedol, ˝Die Burg Vučedol˝

Mirko Malez – 1950ih istražuje Veternicu i Šandalju I.

Stojan Dimitrijević – dosta toga za sj. Hrv. doba neolitika i eneolitika (prvi prikazi neolitika
i eneolitika u Sj. Hrv., eneolitik na ist. jadr. obali, temeljni radovi o starčevačkoj kulturi,

9
razrada i periodizacija Vinčanske kulture, Badenske, Vučedolske, definicija Korenovske,
Lasinjske, Sopotske, Brezovljanskog tipa sop. kult., regionalni tipovi Retz-Gajary kult.)

Šime Batović – Stojan u sj. Hrv., Šime na ist. jadr. obali (Alfa i Omega hrvatske arheologije);
bavio se svim problemima prapovijesne epohe od paleolitika do željeza

Muzeji u Hrvatskoj:

1) Arheološki muzej u Splitu (1820.)

2) Arheološki muzej u Zadru (1832.)

3) Arheološki muzej u Zagrebu (1836, 1878, 1939)

4) Arheološki muzej Istre u Puli (1902.)

5) Arheološki muzej Slavonije u Osijeku (1877.)

6) Muzej Hrvatskih arheoloških spomenika (1976.)

Uže profilirani:

7) Muzej antičkog stakla u Zadru (osnovan 2006, svečano otvoren 2009))

8) Arheološki muzej Narona (osnovan 2005, svečano otvoren 2007.)

10
 8. OPĆENITO PRAPOVIJESNA RAZDOBLJA

8.1. PALEOLITIK

Prapovijesno razdoblje, traje 2 500 000 – 10 000 pr. Kr, početak obilježava izrada kamenih
alatki, kraj geološke promjene na prijelazu pleistocen-holocen (mladi drijas 10 800 – 9 600
pr.Kr.)

Obilježja

Pojava kamene industrije, različiti načini izrade oružja i oruđa kroz različite kulture
(olduvanska, ašelejenska itd.), tehnika lomljenja kamena

Otkriće vatre, prve nastambe, prerada drva

Lovačko-sakupljačka društva

Staništa u špiljama ; u G.P. pojava naselja i polusjedilačkog načina života

U S.P. stavljanje okera u grobove, ukop mrtvih, kult lubanje, kanibalizam, kult medvjeda,
sekundarni ukop (Znakovi pojave religije i vjerovanja u zagrobni život, pojava rituala)

Pojava koštane industrije i bušenja koštanog oruđa

Pojava umjetnosti (graviranje, zidno slikarstvo, figuralna umjetnost, prvi instrumenti)

Razdoblja i Kulture:

11
Rod Homo

3 vrste začetnici: H. Habilis, H. Rudolfensis, H. Erectus

razvoj moguće više linija (Afarensis, Garhi, Sediba i dr.)

Ledi Geraru (2.8 mil.) – 2013., Etiopija, moguće vrsta koja prethodila H. habilisu

Homo Habilis (2.4 – 1.4 mil.) – 1963. Louis i Mary Leakey, Olduvai (Tanzanija), ˝vješt
čovjek˝ (naziv dao Raymond Dart), prilagođen na dvonožan hod, sličnost gornjih i donjih
udova, anatomija šake precizan hvat

Homo Rudolfensis (2.3 – 1.9 mil.) – 1972., Kobi Fora, veći kranijalni kapacitet od habilisa

Homo Ergaster/Erectus (od 1.9 mil.) – ˝uspravan čovjek˝, prvi napušta Afriku

1891. Eugene Dubois (Trinil/Java); Franz Weidenreich 1930ih (Kina, Indija; vlak pun nalaza
trebao stići do broda, vlaku nestaje trag zbog Japanaca, sačuvane detaljne monografije
erectusa)

Azija: nalazi stari 500 000 g. ; Zhoukoudian, Hexion

Afrika: za Afriku se naziva Ergaster (radnik) ; Dječak iz jezera Turkane (1.8 mil., Kenija),
Ileret (Ken.) - stopalo (1.53 – 1.51 mil.)

Europa: Dmanisi (1.8 mil, Gruzija), nije nastavio dalje zbog oštre klime, nakon poboljšanja
klime, prvo preko Gibraltara

Raniji Europski nalazi Erectusa: Ubeidiya (Izr) → 2.1 – 1.4 mil. ; Erk-el Ahmar (Lib/Sir) →
2.1 – 1.7 mil. ; Rivat (Pak) → 2 mil. ; Dmanisi (Gru) → 1.8 – 1.6 mil. ; Barranco Leon (Špa)
→ 1.7 – 1.02. mil. ; Kozarnika (Bug) → 1.6 – 1.4 mil. ; Bogatyri (Rus) → 1.4 – 1.2 mil. ;
Sima del Elefante (Špa) → 1.3 – 1.1 mil. ; Ceprano (Ita) → 780 t.

Homo Antecessor (1 – 0.8 mil) – primitivne i napredne odlike, Gran Dolina (Špa)

Homo Heidelbergensis (700 – 250 t.) – 1907. Heidelberg (Njem), sličan erectusu, preteča
neandertalca, prilagođen na hladnu klimu

Europa: Petralona (Grč) → 250 - 150 t. ; Steinheim, Ehringsdorf (Njem) ; Aragon (Fra) ;
Swanscombe (Eng) ; Sima de los Huesos (Špa)

Afrika: Bodo (Eti) ; Kabwe (Zamb) ; Azija: Jinnishuan (Kin)

12
Homo Florensis - 2003., Indonezija, hobiti, moguće da još postoje

Naseljavanje Amerike – preko Beringova mosta (40 000 – 15 000 BP)

Denisova špilja (41 000 BP) – nisu sapiens ni neander.

Ljudi iz špilje Crvenog Jelena (Kin) – 14 500 – 11 500 BP, arhaične i moderne karak.

Olduvanska kultura (2.5 – 1.7 mil) → odbojci, sjekači, scjeckala; bitan oštar rub

Ašelejenska kultura ( 1.7 mil – 250 t.) → šačnik, levaloaška metoda, vatra – 400 t. (Beeckes
Pit, Eng), nastambe (Terra Amata, Fra), umjetnost (graviranje –Trinil; venere – Berechet
Ram, Tan-Tan 500 – 250 t.)

Homo Neanderthalensis (200 – 30 t. BP)

1856. Neanderthal; veći kranijalni kapacit (1520 cm3) trup masivan, mesojedi, na samom vrhu
hranidbenog lanca, velike nosnice, zubi treća ruka, prosječna visina 167 cm., težina 80.8 (na
prosječnu visinu Indeks tjelesne mase 29), duplo jači od današnjih ljudi,široka zdjelica

Ran otkrivena nalazišta: Engis (Bel) → 1829 ; Forbes Quarry (Gib) → 1848. ; Spy (Bel) →
1888. ; Krapina (Hrv) → 1899. ; La Quina (Fra) → 1908.

Azija: Shanidar (Irak) → 60 000 ; Amud, Kebara (Izr) ; Teshik Tash (Uzb)

13
Europa: Krapina (Hrv) → 130 000 ; Sima de los Huesos (Špa) → 400 000 ; Mala Balanica
(Srb) → 525 000 – 397 000 ; Ehringsdorf (Njem) → 230 000 ; La Chaise (Fra) → 148 000 ;
Zaffaraya (Špa) → 30 000 – 27 000 BP ; Vindija (Hrv) → 33 000 – 27 000 BP

Drvo: koplje (Lehringen (Njem) – 125 t.)

Govor: Kebara (Izr) - nalaz jezične kosti, položaj grkljana kao u modernih ljudi

Oker: prisutnost nekog vjerskog ponašanja

Ukop mrtvih: Šanidar 4 (Irak) → grob posut cvijećem ; Teshik Tash (Uzb) → glava djeteta
okružena rogovima koza ; Qafzeh (Izr) → rog jelena lopatara u ruci djeteta ; Skhul (Izr) →
mandibula divlje svinje

Kult Lubanje: Kebara (Izr) → odstranjena lubanja, ostala mandibula ; Guattara (Ita) →
lubanja neandertalca bez mandibule ; Krapina i Vindija (G1)

Kanibalizam: Vindija (G3) ; Krapina

Kult Medvjeda: Drachenloch (Švi) ; Veternica (Hrv)

Sekundarni ukop: ostavili pokojnika na lešinarenje, onda ga pokopali

Umjetnost: Divje Babe I. (Slovenija) → frula ; La Ferassie (Fra) → probušene kosti ; Nerja i
El Castillo (Špa) → špiljska umjetnost ; Cueva Anton (Špa) → školjka s naranč. pigmentom

Musterijen (250/200 – 30 t. BP) → neandertalci; strugala, udupci, nazupci, noževi s

prirodnom hrptom, meki čekić, drveno koplje, smola od breze (uglavljivanje alatki)

Šatelperonijen (45/37 – 33 t. BP) → neandertalci; prvi put koštano oružje (sami došli do
spoznaje), šatelperonijski nož ili šiljak (Chatelperon, Arcy Sur Cure – Fra)

Homo Sapiens (Preteča)

Stariji arhaični Homo sapiens (600 – 200 t.)

Bräuer I. (600 – 300 t.): Kabwe (Zamb) → 400 – 125 t. ; Bodo (Eti) → 600 – 300 t.

Bräuer II. (300 – 200 t.): Florisband (Jar) → 260 t. ; Jebel Irhoud (Maroko) → 300 t. ;
Laetoli (Tanz) → 300 – 200 t.

Mlađi arhaični Homo sapiens (200 – 150/130 t.): Omo Kibish (Eti) → 195 t. ; Herto (Eti) →
160 t. ; Singa (Sud) → 133 t. (proto bušman)

14
Moderna anatomija: Klasies River (Jar) → 130 – 80 t. ; Border Cave (Jar) → 74 t.

Istovremeno – Afrika (Homo sapiens), Europa (Neandertalac), Bliski Istok (Neandertalac i

Homo sapiens), Daleki Istok (veći problem)

Bliski istok: Neandertalac – Tabun → 120 t. ; Kebara → 60 t. ; Amud → 60 – 45 t., (Izr) ;

Shanidar (Irak) → 80 – 60 t. ; Homo sapiens – Skhul (Izr) → 100 – 90 t. ; Qafzeh (Izr) → 120
– 80 t.

Daleki Istok: fosili mješavina arhaičnih i modernih odlika

Erectus u Sapiens: Jinnishuan (Kin) → 200 t., Maba (Kin) → 170 – 130 t.

Homo sapiens: Zhoukodian (Kin) → 35 – 30 t., Ngadong (Kin),

Sambungmacon (Indo): preteča modernih australskih Aboridžina, arhaične odlike

Homo Sapiens (Širenje)

Prvi val – 100 t., nije značajan (Skhul, Qafzeh)

Drugi val – poslije erupcije vulkana Tobe (74 t.), naseljenja: BI i Irak (60 t.), DI (50 t.),
Australija (50 t.), Europa (45 t.), Amerika (20 t.)

Posljednji neandertalci: Špa, Ita, Grč, Hrv

Mješanje vrsta: Pestera Muierii (Rum) → 32 t. ; Lagar Velho (Por) – 24 500 BP (Lapedo
dječak)

Prvi Sapiens u Europi: Backo Kiro (Bug) → 46 t. ; Grotta del Cavalo (Ita) → 45 – 43 t. ;
Kents Cavern (Eng) → 44 – 41 t. ; Geißenklösterle (Njem) → 43 – 32 t. ; Oase (Rum) → 35 t.

Šatelperonijen (45/37 – 33 t.) – Fra i Špa neander, koštano oružje, Šatelperonijski šiljak ili
nož, probušeno oruđe (Chatelperon, Arcy Sur Cure)

Orinjasijen (47 – 27 t.) – čista gornjopaleolitička kultura, sječivo, vezana za Homo sapiensa, u
4 000 godina pokorio cijelu Europu (Ksar Ahil (Libanon) → 47 t. ; Backo Kiro (Bug) → 46 t.
; Kents Cavern (Eng) → 44 – 41 t.), eponimni lokalitet Aurignac (Fra)

Gravetijen (27 – 21 t.) – negdje produžen gravetijen (Epigravetijen do 12 000 BP), graveta,
figuralna umjetnost, polusjedilački način života, cijepanje sječiva pritiskom ; Dolni Vestonice
(Češ) → 29 – 25 t. ; Kostienki (Ukr) → 36 – 23 t. ; Willendorf (Aus) → 22 – 20 t. ; Badanj
(Bih) → 14 – 10 t. BP), ime dobilo po graveti

15
Solitrejen (21 – 17 t.) – lovoriki šiljak, toplinski postupak, propulser, koštana igla, šivanje
odjeće i obuće; prisutan u Fra i Špa, eponimni lokalitet Solutre (Fra)

Magdalenijen (18 – 12 t. BP) – harpuni, udice, vrhunac špiljske umjetnosti; eponimni lokalitet
La Madeleine

Zidna umjetnost

Homo Erectus: Auditorium (Indi) → 700 – 290 t. ; Daraki Chatan (Indi) → 700 – 290 t. ;
Blombos (Jar) → 100 – 70 t. ; Trinil (Java) → 500 – 400 t. (Auditorim i Daraki Chatan upitni,
Trinil siguran; Trinil i Blombos graviranje na predmetu)

Neandertalac: Nerja (43 t.) ; El Castillo (40 800 BP)

Prije Magdalenijena: Chauvet (Fra) → 33 – 30 t. ; Cougnac (Fra) → 25 t. ; Pestera Coliboaia

(Rum) → 25 t. ; Sulawesi (Indo) → 35 t. ; Apollo 11 (Namibija) → 30 t. ; Cosquer (Fra) →
27 t.

Magdalenijen: Lascaux (Fra) → 17 t. ; Altamira (Špa) → 19 – 14 t. ; Cap Blanc (Fra) → 15

t. ; Les Trois Freres (Fra) → 14 t. ; Niaux (Fra) → 14 t. ; Rouffignac (Fra) → 13 t. ; Le Portel
(Fra) → 11 600 BP

Pokretna umjetnost

Homo Erectus: Berechet Ram (Izr) → 700 – 230 t. ; Tan Tan (Maroko) → 500 – 250 t.

Homo Sapiens: Geißenklösterle (Njem) → 43 – 32 t. ; Vogelherd (Njem) → 33 t. ; Willendorf

(Aus) → 22 – 20 t. ; Dolni Vestonice (Češ) → 29 – 25 t. ; Vlakno (Hrv) → 15 t. ; La
Madeleine (Fra) → 20 t. ; Mas d´ Azil (Fra) → 20 – 8.5 t. BP

16
 8.2. MEZOLITIK

Prapovijesno razdoblje, srednje kameno doba, traje 10 000 / 8 000 – 5 500 pr. Kr., početak
obilježavaju geološke promjene na prijelazu pleistocen-holocen (mladi drijas 10 800 – 9 600
pr. Kr.), kraj pojava obilježja neolitika (prve domestikacije životinja i kultivacije biljaka,
sjedilački način života itd.)

Naziv dao 1866. Hodder Michael Westropp

Nema ništa svojstveno da bi se povezalo sa Mezolitikom, ukratko lovačko-sakupljačka

društva društva na prijelazu pleistocen – holocen do proizvodnje hrane

Istovremeno: Europa (mezolitik), BI (pretkeramički neo), Afrika (epipaleolitik)

Podizanje morske razine za 80-120 m., spoj Sredozemnog i Crnog mora, mnogi lokaliteti pod
vodom (tako i kod nas)

Velike predpotopne životinje zamjenila manja i brza divljač, promjena u izvorima hrane
(ribolov, skupljanje školjaka i puževa, lov na manju i brzu divljač) kao i u načinu lova
(mikrolitizacija)

˝Pužolitik˝ - jeli puževe, možda uzgajali

Mikrolitizacija – male alatke koje su se naglavljivale (složena oruđa + mikroliti)

Makroliti – velika sječiva (Irska)

Kao i u paleolitiku koristi se tehnika lomljenja kamena, ali se u mezolitiku Finske javlja
tehnika glačanja (karak. za neo)

Luk i strijela, harpuni, udice, sjekire, motike, mreže, krletke, vrše, sanjke, skije, monoksili
(brodovi udubljeni u deblo), polusjedilački način života

Lepenski Vir (Srb): sjedilački način života, trapezoidni oblik kuća (odlika neolitika)

Umjetnost: Mas d´ Azil (Fra) → bojani kameni oblutci ; Lepenski Vir (Srb) → skulpture od
velikih riječnih oblutaka ; Lascaux (Fra) → prikaz lova ; Cava de la Arara (Špa) → skupljač
meda ; dekadencija umjetnosti za razliku od prijašnjih razdoblja G.P.

17
 8.3. NEOLITIK

Epipaleolitik

Produženi paleolitik, na području bez izražajnih ekoloških promjena na prijelazu pleist-holoc

Robert Macalister (1921 g.) – osmislio naziv epipaleolitik

Nastavak kasnih paleolitičkih lovačko-sakupljačkih zajednica, razvoj posebnih tehnikia

okresivanja koje idu u pravcu mikrolita

Kebara kultura (18 000 – 12 500 pr. Kr.) – rani i srednji epipaleolitik na prostoru BI (Levant),
nastavak orinjasijenskih paleolitičkih lovačko-sakupljačih zajednica

Ohalo II. (Izr) → prvo trajno naselje, lov-sakup zaj, sjedilački način života

Natufijenska kultura (12 500 – 10 800 pr. Kr.) – rana faza natufijenske kasna faza
epipaleolitika na BI (Levant), rana faza završava početkom mladog drijasa (10 800 – 9 500 pr.
Kr.))

Protoneolitik

Uvertira u neolitičko razdoblje, prijelaz iz lova i sakupljanja plodova na stadij proizvodnje

hrane (prve kultivacije biljaka i domestikacije životinja)

23 000 – 8 000 pr. Kr. – lošiji klimatski uvjeti, na BI ne toliko drastični kao u EU (situacija na
BI se ne može poistovjetiti sa Europskim mezolitikom)

Dolazi do selekcije pri ubiranja biljaka (ostavili gomolj ili korijen), i lovu (ne ubijaju se
skotne ženke) → stupnjevit razvoj koji dovodi do prvih kultivacija i domestikacija

Kurdistan / Zagros planina – prisutne Zarzien (epipaleolitik) i Karim Shahir kultura

(protoneolitik) ; Zawi Chemi → trajnije naselje, selo na otvorenom, kružni tlocrt kuća,
domestikacija ovce i koze ; Karim Shahir → sezonsko naselje

Natufijenska kultura – protoneolitik, stalna naselja (Jerihon, Ejran, Beidha), djelomično

ukopane nastambe kružnog oblika, kultivacije biljaka (žitarice), ribolov

Anatolija – Hallan Cemi (8 500 pr. Kr.) → stalno naselje, orašasti plodovi, mahunarke, svinje

18
Lepenski vir – upitno, lov i ribolov, sjedilački način života (trapezoidne kuće) ; neke odlike
neolitika, ipak mezolitik

Predkeramički Neolitik

Zajednice dosegle razinu neolitika u svim aspektima (gospodartsvenom, društvenom,

duhovnom), osim poznavanja keramičke proizvodnje

3 faze: PPNA (10 500 – 8 800), PPNB (8 800 – 7 000 / 6 400), PPNC (7 000 – 6 400)

Kathleen Mary Kenyon kopala Jerihon, našla bez keramike, nazvala predkeramički

PPNA (10 500 – 8 800 pr. Kr) – Jerihon A → natufijenska kultura, najranija faza
protoneolitik, kasnije PPN; kuće kružnog tlocrta, obrambeni zid, naselje 2000-3000 ljudi ;
Göbekli Tepe – najstarije kultno-religijsko izdanje

PPNB (8 800 – 7 000 / 6 400 pr. Kr.) – Jerihon B → sagrađen na prethodnom natufijenskom
A naselju, prve četverokutne kuće, veći bedemi, veće korištenje domesticiranih životinja

PPNC (7 000 – 6 400 pr. Kr.) – Ain Ghazal → početak B, kasnije C, najprije 5 Ha i 600 ljudi,
kasnije 10 Ha i 2500 ljudi ; vezan samo za neka područja

Neolitik

John Lubbock – 1865. u djelu Prehistoric Times dijeli kameno na starije (Paleolitik) i mlade
(Neolitik) na temelju cijepanog i glačanog kamena

Neolitička Revolucija – promjena u tehnološkom, duhovnom, i materijalnom načinu života.

Napuštanje nomadskog načina života baziranog na lovu i sakupljanju plodova na sjedilački
način života osnivanjem trajnih naselja u kojima započinje domestikacija životinja i
kultivacija biljaka (sve zbog prijelaza pleistocen-holocen, Mladi drijas 10 800 – 9 600 pr. Kr.)

Neolitički Paket:

1) Početna kultivacija cerealija i domestikacija životinja

2) Tehnika predenja i tkanja

3) Upotreba drvenih i kamenih posuda (Primitivna keramika)

4) Razvoj neolitičkih kultova

5) Razvoj kulta mrtvih

19
 6) Osnivanje prvih trajnih naselja

7) Tehnika glačanja kamena

Neolitizacija – dugotrajan proces prijelaza lovačko-sakupljačkog gospodarstva na

gospodarstvo temeljeno na poljodjelstvu i stočarstvu (domestikacije i kultivacije)

Nema jednog središta neolitizacije ni unutar samog plodnog polumjeseca , najmanje 3

središta:

1) Zapadni obronci planine Zagros

2) Brežuljkasti dio Turske Mezopotamije i južni dio anatolskog platoa

3) Levant – od južnih obronaka Taurusa na sjeveru do Sinajskog poluotoka na jugu

5000 godina (po novome 3 500) bilo potrebno da se neo. revo. prenese sa BI do Zap. Eu

Širenje neolitika:

1) Autohtone teorije – proces usvajanja produktivne privrede unutar lokalnih zajednica

2) Difuzionističe teorije – postupno demografsko širenje (preseljenje čitavih zajednica,

selektivna kolonizacija brzim skokovima, osvajanje i zaposjedanje tuđih prostora,
infiltracija manjih skupina ljudi , granični dodiri itd.)

Kultivacija biljaka i Domestikacija životinja:

BI – pšenica, ječam, raž, proso, grašak, bob, leća, lan, konoplja, maslina ; pas, ovca,
koza, govedo, patka, deva, gazela, mačka

Sred. Amer. – kukuruz, grah, krumpir ; lama, alpača

Daleki Istok – proso, soja ; svilena buba

Naselja – ona koja su u protoneolitiku bila za kratko sadržavanje sada postaju trajnija.
Prevladava ovalni i kružni oblik kuća, amorfnog kamenog temelja (bez odr. oblika), šatorasti
oblik kuća (PPNA i Protoneolitik) → Jerihon, Mureybet ; kasnije prevladavaju četvrstaste
građevine, neke skoro monolitnog oblika (PPNB) → Asikli Hoyuk, Catal Hoyuk, Jerihon

Tel – naselje pokraj rijeke ili na ravničarskom terenu nastalo dugotrajnim naseljavanjem istog
prostora stotinama ili čak tisućama godina. Rezultat brežuljak od cijelog naseobinskog otpada
visine koja može dosegnuti i do 20 m. (npr. Catal Hoyuk)

20
Nastambe – od čerpića na kamenim temeljima (Grč, Sicilija, Špa, BI) ; okomito postavljene
grede koje služe kao osnova za zidove građene pletenjem pruća i obložene glinom (Balkan)

Utilitarni artefakti: pletene košare, neolitičke vrše, tkalački stanovi, žrvanj (na njega žitarice),
rastirač (mljevenje žitarica), mužar, batovi, brusevi, srpovi, jame za zalihe, špatula, zrcalo od
opsidijana, , kamene glačane sjekire itd.

Opterećenje na zglobovima zbog mljevenja žitarica (antropološki potvrđeno)

Sjaj (Sickle gloss) – posljedica iskorištavanja stabljika (filoliti kod žetve dovode do
mikrolitičkih oštećenja na rubu kamena), na srpovima

Religija, Pokop i rituali – štovana božica plodnosti (Magna Mater) ; pokopi unutar naselja,
prijenos rodnih informacija na mlađe generacije (štovanje predaka)

Trgovina i razmjena – imaju sve osnove za preživljavanje, nastanak viška (razmjena osnovnih
i luksuznih predmeta – Spondylus, opsidijan)

Tkanje – otkriće biljnih pa životinjskih vlakana proizašlo iz pletenja košara iz prošlih

razdoblja (od jednostavnog pletenja do tkalačkih stanova)

Keramika – najprije Primitivna keramika (od drveta od kamena), kasnije od gline ; od gline
prvo izrađivana sušenjem, izumom peći postale čvršće i bolje za skladištenje

8.4. BAKRENO DOBA

Različiti nazivi: Copper Age (John Evans 1881 g.) ; Eneo-litica (Gaetano Chierici 1884 g.) ;
Chalcolithic (James Meelart)

Nazivi bakreno doba i eneolitik se preferiraju, halkolitik za Grčku i Anatoliju (Tursku)

Eneolitik – produženo kameno doba, između neo i bakr nema oštrog reza ; Eneolitik finalni
stupanj Neolitika ; promjene vidljive ne toliko drastične

Bakreno Doba – početak korištenja bakra, mnoga nalazišta u Starijem Neolitiku (Sesklo,
Dimini, Var, Vinča, Rudna Glava)

21
Halkolitik – grč. halkos (bakar) + lithos (kamen), karak za Grčku i Anatoliju

8 000 pr. Kr. prvi nalazi bakrenog ornamenta (npr. Cayonu Tepeši - Turska)

3 800 pr. Kr. proširila se uporaba bakra po cijelom Mediteranu

3 500 pr. Kr. pojava arsenske bronca (bakar sa arsenom, čvršća smjesa ; put koji će dovesti do
kositrene bronce)

Uz bakar korišteni: Zlato, Srebro, Olovo

Periodizacija i Kronologija:

Metalno doba započinje onog trenutka kada sliku jedne kulture oblikuje intezivna metalurška
aktivnost

U jugoistočnoj Europi 2 modela nastanka:

Model A → oštar kulturni prijelaz

Model B → tekući, postupni prijelaz Neo – Eneo

Gospodartsvo – stočarstvo prevladalo poljoprivredu (brži viškovi), snaga životinja sve se

češće koristi u poljoprivredi i transportu ; domestikacija konja i izum kola ; uže
specijalizacije, formiranje povezanih i organiziranih patrijahalnih rudarskih i plemenskih
zajednica

22
Naselja – u neolitiku naselja tipa tell, u ravnicama, u dolinama rijeka, tipa palafit (sojenice),
pećinska ; u bakrenom fortificiranje, planiranje izgradnje, zadani okvir (slično rimskom
logoru) ; pojava gradinskih naselja (kontrola prostora, starosjedioci ugroženi zbog velikih
migracija)

Pokapanje – u neolitiku pokapanje u kućama ili unutar naselja ; u bakrenom fizičko razdvajaje
svijeta živih i mrtvih, razvoj nekropola, položaj mrtvaca lokalno određeno, pojava ritusa
incineracije ; pojava tumula (1 pokojnik – značajan u zajednici, više pokojnika – onda
nekropola), tumuli preteča megarona ; manje ili više složene grobne jame do tipa katakombe ;
količina priloga se povećava (socijalni status pokojnika) ; kenotafi – prazan grob bez
pokojnika

Plastika – redukcija plastike, plošne forme (figurine violinskog tipa), uz Magnu Mater počinju
se javljati i muška božanstva

Bakar – paralelno korištenje bakrenih i kremenih predmeta, bakreni predmeti nisu do kraja
istisnuli litičku industriju ; dolazi do razvoja rudarstva i metalurgije bakra i opći proces
metalizacije ; mnogi metalni predmeti u grobovima (dijademe, skeptar – žezlo) ; nekropola u
Varni – kostur pokopan s mnoštvom nakita, ukrasa, žezlom

Keramika – uz već poznate razvoj novih keramičarskih tipova i stilova ukrašavanja

(utiskivanje vrpce – Schnur keramika, brazdasto urezivanje – Furchenstich itd.)

Društvo – patrijahalne zajednice, pojava sociološke diferencijacije i ekonomskog

raslojavanja ; gubljenje značenja matrijahata i jačanje patrijahata (uz Magnu Mater pojava i
muških božanstava)

Indoeuropljani – narodi koji su od 5. do 3 t. pr. Kr. živjeli na prostoru pontskih stepa

(sjeverno od Kavkaza). Počeli prodirati u Europu od 3 500 pr. Kr pa nadalje kroz 3 t. pr. Kr.
Sa sobom doveli brojne promjene (veće značenje patrijahata na domaće zajednice koje imale
egalitarizam i matrijahat, doveli sa sobom konje i izum kola, izum kotača itd.)

Kulture – nestajanje ili transformiranje neolitičkih kultura ; formiranje novih kultura

8.5. BRONČANO DOBA

23
Doba obilježava uporaba Bronce (smjesa kositra – manje od 20%, i bakra – više od 80%)

Najprije korištena Arsenska bronca (pojava u 5 t. pr. Kr. na Iranskom platou, Sumerani
koristili arsensku broncu), zatim Kositrena bronca (od kraja 3 t. pr. Kr.)

Pločnik (Srb) → 4 650 pr. Kr. limena brončana folija ; u Srb i Bug 14 brončanih predmeta do
4 000 pr. Kr. + neka područja u Iranu, Egiptu i Kini

Uporaba bronce se do 2 500 pr. Kr. proširila do Srednje Europe

Taljenje: bakar 1100℃, bronca 950℃, zahtjeva odgovarajuće peći i alatke

Periodizacija:

Oscar Montelius (19 st.) – podjela brončanog doba na 6 faza (1 500 – 500 pr. Kr), koristio
materijal iz Skandinavije i Njemačke, odgovaralo sjevernoj Europi

Paul Reinecke (1920ih) – svako od metalnih doba na 4 faze: A, B, C, D

Herman Muller-Karpe (1959 g.) – unaprijedio Reineckeovu podjelu ; Ha A (na Ha A1 I Ha

A2), Ha B (na Ha B1, Ha B2, Ha B3)

Kronologija Paula Reineckea ne odgovara svakom području isto

24
Rano Brončano (2 200 / 2 000 – 1 600 pr. Kr.) – problem određivanja prijelaza eneo-bronč
(C14 u odsjeku 2400 – 2000 ima problema), u Reineckovom Bz A1 (2200 – 2000) prevladava
bakar, Bz A2 (2000-1600) više bronce ; pojačan običaj deponiranja (noževi, sjekire, vrhovi
strijela, igle) ; naselja na prirodno uzvišenim prostorima (započeto u eneo, intezivnije u
bronci)

Srednje Brončano (1 600 – 1 300 pr. Kr.) – pojava bronč. mačeva i kopalja, srpova (alatni
novac), pojačana eksploatacija soli (slani izvori, jezera, rude)

Kasno Brončano (1 300 – 800 pr. Kr.) – paljevinski ritual raširen velikim dijelom Europe
(Kultura polja sa žarama – KPŽ) ; posuđe od brončanog lima, zaobljen mekan profil posude,
pojava željeznih predmeta (Ha B lokalna proizvodnja željeza)

Gospodarstvo – nove profesije i specijalizacije (rudari, lijevači, trgovci), razvoj obrta i

trgovine, raslojavanje društva (bogati – siromašni), raznovrsnija prisutnost oružja, promjene u
ritusu pokapanja, umjetnost i umjetnički obrt

Trgovina – razmjena osnovnih i luksuznih predmeta (jantar, metalni proizvodi, ingoti) ;

kopnenim putevima (ceste, kola) ili plovidbom (monoksili, šivani brodovi) ; bakar i kositar
korišteni kao pletežna sredstva (ostava Lavos – 22 zlatne spirale, platežno sredstvo

Društvo – vlasnici rudnika, svećenički i ratnički stalež ; razvija se slična hijerarhija kao i
danas (imali moć, jači su i nitko im nije mogao ništa) ; tko kontrolira ležišta ruda, profitira ;
što započinje u eneolitiku, vrhunac u bronci

Religija i Svećenici – svećenici tada ljudi s najviše znanja, saznavaju kada započinje koje
godišnje doba, kada se ide nešto saditi, taj i taj dan žrtva, praćenje lunarnih mjeseci ; Kult
sunca (najvažniji kult u brončano doba – Egipat Ra, Sumerani Utu, Grci Helios), Dioskuri
(bogovi blizanci, sunčevi pomoćnici i spasitelji za vrijeme noći kada ga odvode u podzemlje,
tumače se kao prva jutarnja i večernja zvijezda, ali i kao zviježđe blizanci), Animalizam ;
prirodne pojave dobivaju ljudska obličja

Metalurgija – uz već poznato zlato, srebro i bakar dolazi do saznanja za kositar i da se

mješanjem kositra i bakra dobije tvrđa legura bronca ; poznati predmeti: Sunčeva kola iz
Trundholma, Nebeski disk iz Nebre itd.

Pokapanje – ravni grobovi (RBD), tumuli (SBD) → Inhumacija , žare (KBD) → Incineracija

25
Ostave – kolekcija 2 ili više predmeta pronađenih u istom kontekstu koji nije grobni ili
naseobinski ; česte tijekom RBD I KBD, srednje je mirnije razdoblje

Naselja – prisutnost svih oblika naselja (otvorena nizinska, tell naselja, pećinska,
sojenička/palafiti ; Gradine nastaju u eneolitiku, masovno se grade tijekom RBD i KBD)

Nastambe – nema mnogo dokaza (rupe za stupove, ostaci niskih kamenih zidova), ne može se
vjerodostojno rekonstruirati izgled kuće ; kružne ili pravokutne od pruća i žbuke

Oružje i Ratnici – doba heroja, diplomacija manje bitna, bitnija uspješnost u bitkama ; bogati
ratnički grobovi ; put od lovca do ratnika, ne stvara se više oružje samo za ubijanje životinja,
već i ljudi ; u brončanom dobu pojava svih oružja do pojave baruta (kacige, štitovi, koplja,
bodeži, zaštite za ruke i noge, oklopi itd.) ; Tollense Valley (Njem) → velika bitka ili više
manjih, raznovrsno oružje

8.6. ŽELJEZNO DOBA

Razdoblje obilježava razvoj metalurgije i široka upotreba željeza ; posljednje tehnološko i

kulturno razdoblje prapovijesti

Ne lijeva se, već kuje (talište 1538℃, teško postići tu temperaturu, samo se zagrije i kuje)

3 t. pr. Kr. – pojavljuje se sporadično najprije kao dragocjenost (Anatolija, Indija, Levant,
Egipat), korišteno meteoritsko željezo

Hetiti – najranija sustavna proizvodnja oko 1 200 pr. Kr. ; pokušali zadržati za sebe, padom
H. carstva postupno širenje (Cipar, Grčka – 1 150 pr. Kr. ; Istra – 11 st. ; Lika – 10 st. ; Sj Hrv
800 pr. Kr. ; Balkan, Apeninski poluotok, Crno more, Sred Eu – 800 pr. Kr. ; Sj Eu 500 pr.
Kr)

Željezno doba završava prodorom antičkih civilizacija (kod nas npr. nakon Batonovog
ustanka 9. g. i postupnom romanizacijom) ili čak dolaskom kršćanstva (Vikinzi 800 g.)

Halštatska → 800 – 450 pr. Kr. (starije željezno doba) ; La Tene → 450 pr. Kr. – 0 g (mlađe
željezno doba)

26
Starije Željezno Doba

Halštatska kultura (800 – 450) – sinonim starijeg željeznog doba, razvila se na alpskom
području na temelju KPŽ-a ; dijeli se na Zapadni Halštatski i Istočni Halštatski krug
(Hrvatska i Slovenija pod utjecajem ist. Halš. kruga)

Diferencijacija društva – bogati sloj se izdvaja u utvrđenim kneževskim središtima

prepoznatljivim po raskošnim grobnicama – Kneževski grobovi s prilozima Grč ili Etru
podrijetla

Situlska kultura – ukrašavanje brončanih predmeta (poglavito posuđa i nakita) ; figuralni

motivi izrađeni tehnikom iskucavanja

Kneževsko sjedište – željeznodobno naselje na uzvisini koje je utvrđeno, ima grčkog importa,
u blizini grobovi bogati luksuznim predmetima ; Citadela – najutvrđeniji dio unutar grada ;
Heuneburg, Hochdorf i dr.

Ha B – željezna ruda u lokalnim radionicama

Ha C – prijelaz sa spaljivanja (incineracije) na inhumaciju

Ha D – u zapadnom krugu pojava kneževskih središta

Pojavljuju se ukopi u kolima (Ha C tipični muški, Ha D brojniji ženski)

Mlađe Željezno Doba

Oko 500/400 dolazi do latenizacije Halštatske, u Hrvatskoj oko 300 pr. Kr. (dolazak keltskih
plemena – Skordisci, Taurisci)

Doveli sa sobom: lončarsko kolo (kod nas), fibule s latenskom spiralnom konstrukcijom,
latenski ukrasni stil, latenski noževi, pojava dvokolice, grobovi s ratničkom opremom

Pokapanje – Lt A grobni humci, Lt B ravna polja grobova

Ukrasni stil – floralni i figuralni motivi sa sredozemnim uzorcima, preživljava i geom ukras

Oppidum – mali utvrđeni gradovi bez pravnog statusa; važno gospodarsko i političko središte
(npr. Manching (Njem) – bedem dug 6 km. ; Alesia, Bibrachte u Fra)

Keramika – sive boje, odlična kvaliteta, zbog serijske proizvodnje jednolika

Kovanje i upotreba novca značajno obilježje latenske kulture

27
 9. ARHEOLOŠKI IZVORI

Izvori

Povijesna znanost opisuje i tumači prošlost na temelju različitih svjedočanstava, odn. izvora

Njihove glavne kategorije:

1) Pisani izvori

2) Slikani izvori

3) Materijalni izvori

4) Prirodoznanstveni (antropološki, faunistički, botanički, geološki)

5) Zvukovni izvori (ploče, CD-ovi, usmena predaja)

Arheologija proučava Materijalne, ali ne isključuje ni druge izvore

Najpoznatije vrste materijalnih izvora su Nalazi i Nalazišta ; do njih se dolazi

rekognosciranjem ili iskopavanjem

Tipologija

Tipologija – razvrstavanje arheo. mat. građe pod različite vrste i tipove prema podudarnim
osnovnim atributima

Tip – zasebna grupa unutar iste vrste

Varijanta – odstupanje u pojedinostima

Komparacija – uspoređivanje arheo. nalaza

28
Analogija – srodnost ili podudarnost među 2 predmeta

9.1. NALAZI

Nalazi – predmeti koji se svojim fizičkim obilježjima ili svojim mjestom i prostorom veže za
aktivnost čovjeka (tzv. pokretni inventar)

Nalazi mogu biti:

1) Različiti objekti koje je podigao ili iskopao čovjek (nastambe, fortifikacije, peći,
ognjišta, otpadne jame, grobovi)

2) Ostaci ljudske hrane (prelomljene životinjske kosti, koštane sjemenke)

3) Ostaci stopala (Ileret – Tanzanija)

4) Paljenje vatre

5) Obrada zemlje

6) Vađenje kamena

Najbolje sačuvan Anorganski mat. (kamen, kost, keramika, metal, školjke, puževi) ; rjeđe
Organski (koža, drvo, tesktil, nokti, dlaka)

Organski sačuvani: u vrlo vlažnim, natopljenim, ili ekstremno suhim predjelima (Ötzi the
Iceman, kožni opanak iz Vučedola itd.)

Uvjeti nisu uvijek idealni: Kamen (kiselo tlo), Keramika (loše kakvoće da izdrži atmosferne
promjene), Željezo (korozira, ostaju samo tragovi rđe)

Nalazi se pronalaze u Nalazištima

Arheološki kontekst – položaj nalaza unutar određenog sloja, horizontalan ili vertikalan
položaj ; bitna duljina, širina, dubina

Vrste nalaza:

1) Zatvoreni nalazi – pripadaju vremenskom razdoblju u sloju u kojem su pronađeni

29
 2) Umetnuti nalazi – mlađi, ne pripadaju kontekstu u kojem su pronađeni (utiskivanje,
djelovanje životinja, propadanje kroz šupljine rahlog procesa)

3) Zaostali nalazi – predmet stariji od sloja u kojem je pronađen

4) Površinski nalazi – pronađen na površini, popraćeni imenom mjesta (Donje

Pazarište, Punikve-Ivanec → sjekači)

5) Skupina nalaza – skupine nalaza u istom arheološkom kontekstu (kosti jednog

kostura – dječak iz Turkane ; ostave)

6) Vremenska kapsula – riječ je o nalazima koji su zbog naglog kratkotrajnog

događaja zajedno dospjeli pod zemljom (Pompej i Herkulanej → erupcija Vezuva ih
zatrpala i konzervirala svakodnevni trenutak antičkog svijeta

9.1.1. KAMEN

Antički pisci spominju da prvi mat. kojim su se prap. ljudi koristili bili kamen i drvo

Nisu sve vrste stijena i minerala jednako trajne (neke podložnije trošenju i utjecaju atmosfere)

Kamenje velike tvrdoće i školjkastog loma: rožnjak, bazalt, serpentit

Manje kvalitetni: kvarc, kvarcit, tuf

Kamenje veće tvrdoće za sječenje i udaranje, mekše kamenje (pješčenjak, vapnenac) za

brušenje, glačanje i dubljenje razl. žitarica ili pigmenata

Analiza materijala bitna ; Primarno izvorište sirovine – kamen se vadi iz stijene, Sekundarno
– iz rijeke (riječni oblutci)

Postupak obrade: 1) Na mjestu pronalaska ; 2) Na mjestu obitavanja

Andre Leroi Gourham – Lanac operacija:

Pribavljanje sirovine → Faze proizvodnje → Upotreba → Popravak → Ponovna

upotreba → Odbacivanje alatke

Spuštanje u dubinu radi pronalaska kamena (prvi kamenolomi): Grimes Caves (Eng)

Tehnika izrade: putem udarca tvrdog ili mekog čekića, odbijanje preko dlijetla ili pritiskivača
30
Djelatnosti: cijepanje, rezanje, piljenje, oštrenje, glačanje, perforiranje, rezbarenje, urezivanje,
graviranje, brušenje, dubljenje itd.

Opsidijan – vulkansko staklo koje nastaje hlađenjem vulkanske lave ; sječivo za srpove,
noževe, vrhove strelica, ogledala ; ležišta rude ograničena (Anatolija, Melos, Liparski otoci i
dr.) ; trgovina započela u gornjem paleolitiku, izražajnije tijekom neolitika

9.1.2. KERAMIKA

grč. Keramikos ; keramika = lončarija

Proizvodi izrađeni od gline uz dodatak različitih anorganskih ili organskih primjesa

Keramika kombinacija 4 elementa: zemlje, vatre, vode i zrake

Dolni Vestonice (Češ) – 26 000 pr. Kr. ; najstarija upotreba pečene gline ; glinene figurice
medvjeda i lavice i ženski kipići (venere) pečene na 500-800℃ (na otvorenom)

Analiza keramike na osnovi 3 parametra: Funkcionalnom, Tehnološkom i Stilskom

Tijekom analize 4 aspekta: fizičke značajke, vrsta materijala, tehnika i stil

Sekundarni uvjeti nakon pečenja: taloženje ugljena, supstrati zemlje, istrošenost, požar,
izbjeljivanje u slanoj vodi (prvo odrediti sekundarne, pa onda primarne)

Fizičke karakteristike:

1) Boja – atmosfera pečenja (Oksidacijsko – protok zraka tijekom pečenja neometano;

keramika žute, smeđe ili crvene boje ; Redukcijsko – nema dovoljno kisika u zraku pa
uzima iz gline; keramika crne ili sive boje)

2) Tvrdoća – Mohsova ljestvica (1-10)

3) Čvrstoća – tekstura, struktura, poroznost, metoda pripreme, tehnika izrade,

temperatura, trajanje pečenja, veličina posude, uvjeti nakon odbacivanja keramike ;
stijenke posude trebaju biti ujednačene da ne bi došlo do toplisnkog šoka

4) Poroznost – šupljikavost čvrstih tijela ; što je veća, čvrstoća posude je manja

31
 5) Tekstura – uvjetovana u promjesama gline

Vrsta materijala:

Glina – u arheologiji materijal koji sadrži čestice minerala koji pomiješani s vodom
poprimaju plastičnost ; pri sušenju postaje krut, na zagrijavanju na odr. temp. postiže
tvrdoću, čvrstoću, kemijsku i fizičku stabilnost ; Primarne – čiste, ne sadrže druge
materijale ; Sekundarne – lako pucaju, bolje u modeliranju, majstor dodaje dodatke
koji ne postižu plastičnost

Tehnika izrade:

1) Nabava i priprema mat. – vađenje i transportacija gline do mjesta gdje će se

obrađivati (glina iz neposredne okolice) ; majstor dodaje dodatke glini, miješa je s
vodom da se dobije homogena smjesa

2) Oblikovanje – Prostoručno (od glinenih valjaka), Lončarsko kolo (Mezopotamija 4

t. pr. Kr., kotač disk, rotacija gline, željeni oblik ; kod nas dolazi sa Keltima),
Oblikovanje u kalupe (kalupi za izradu zahtjevnih predmeta)

3) Tehnika ukrašavanja i obrada površine – modifikacija oblika, prikrivanje različitih

nepravilnosti ; izvodi se na mokroj ili polutvrdoj (djelomično osušenoj) površini ;
Tehnike – apliciranje, barbotin, brazdasto urezivanje, rovašenje, ubadanje, urezivanje,
utiskivanje, žigosanje, žljebljenje

4) Sušenje – važno, može izazvati pucanje posude ; voda koja čini glinu plastičnom
ishlapi, a čestice gline se približe jedna drugoj i posuda se zbog takva procesa stisne

5) Pečenje – završni proces, min 500-800℃ , pečenjem poprima značajke keramike

(čvrstoća, poroznost, otpornost, boja, tekstura) ; Pečenje na otvorenom – temp. do
1000℃, kontrola atmosfere nemoguća (na ravnoj površini ili jami) ; Pečenje u
zatvorenom – temp. 1000-1300℃, ognjište se odvaja od prostora za pečenje,
dodavanjem dimnjaka poboljšan odvod dima, postiže se potpuna oksidacijska ili
redukcijska atmosfera

6) Stil – može odati ekonomsku, socijalnu, umjetničku i religijsku sastavnicu određene

zajednice, kao i relativnu dataciju ; može odati jesu li neki oblici značili osobi koja je
izradila posudu (dekor, simbolika, vrijednost, nasljeđe)

Tipološka kvalifikacija:

32
Treba poznavati anatomiju posude

Struktura posude: Otvor (funkcija posude), Tijelo (max. promjer posude), Dno (funkcionalna
važnost)

Detaljna raščlamba: Otvor posude, Vrat, Rame, Trbuh, Dno, Noga

9.1.3. METAL

Bakar

Prva otkrivena ruda s kojom započinje metalno doba ; vrelište 1 083℃

8 000 pr. Kr. prvi nalazi bakra (Cayonu Tepesi)

U starijem Neolitiku korištenje bakra (Vinča, Rudna Glava, Var, Dimini Sesklo)

Belovode (Srb) → 5 400 pr. Kr., taljenje bakra, Vinčanska kultura prva bakrena kultura na
svijetu

3 800 pr. Kr proširila se upotreba bakra po cijelom Mediteranu i obalama Atlantika

3 500 pr. Kr. otkrivena Arsenska bronca

Vrlo žilav i rastezljiv, lako obradiv i kovak

Postupak dobivanja: prikupljanje bakra, topljenje oksidnih i sulfidnih ruda, taljenje

Tehnike izrade: hladno i toplo kovanje, lijevanje u jednodjelnim i dvodijelnim kalupima

Zlato

Uporaba zlata kao i bakra ; plemenit metal, jak sjaj, žutonarančasta boja, talište 1064℃

Izrada prestižnih predmeta, simbolična i prestižna funkcija, trgovina

Rijetko u naseljima ; uglavnom u ostavama blaga, zavjetnim ostavama, u grobovima kao

grobni prilozi

33
U gospodarstvenom smislu nema neku važnu ulogu do pojave novca (velika gustoća, mala
tvrdoća)

Srebro

Elekrum – zlato sa 20% i više srebra u sebi ; Srebro bijel i sjajan metal, talište 961℃

Rijetko korišten u prap. do željeznog doba

Pronalazi se u kombinaciji sa olovom, cinkom ili zlatom ; U prapovijesti najčešće sa olovom

(Kapelacija – proces odvajanja rude, u ovom slučaju srebra i olova)

Olovo

Početak u bakreno doba, talište 327℃

Od olova nije moguće izrađivati oružje i oruđe zbog njegove mekoće

Izrađivane zakovice za spajanje odlomljenih keram. i mram. posuda ; veće značenje tijekom
Rimskog Carstva (vodovodne cijevi, građevinski elementi, sarkofazi)

Bronca

Najprije Arsenska, zatim Kositrena (bakar 80% i više, kositar 20% i manje)

Pločnik (Srb) – brončana folija (4 650 pr. Kr.)

Oko 3 500 pr. Kr. Mezopotamija ušla u brončano doba, do 2 500 pr. Kr. došla do Srednje
Europe

Talište bakra 1100℃, bronce 950℃

Odvajanje rude, taljenje, omjeri prave slitine ; odgovarajuće peći i alatke

Sunčeva kola iz Trundholma (Dan) → 1 800 – 1 600 pr. Kr.

Nebeski disk iz Nebre (Njem) → 1 600 – 1 550 pr. Kr.

Kositar

Otkriven u brončanom dobu ; mješanjem bakra i kositra nastaje tvrđa legura

Gotovo nikada bakar i kositar na istom mjestu, trgovina

Samostalno iskapanje, izdvojeno lijevanje, mješanje s bakrom

Srebrnobijel, mekan metal niskog tališta (231℃)

34
Željezo

Ne lijeva se, već kuje (talište 1538℃)

3 000 pr. Kr. – ruda otkrivena na BI ; javlja se sporadično, najprije kao dragocjenost
(Anatolija, Indija, Egipat, Levant, Egipat), kroz većinu brončanog doba korišteno meteoritsko
željezo

Kovano željezo: 0.8 ugljika, nije bio dovoljno čvrst kao čelik ; Hetiti – najranija sustavna
proizvodnja kovanog željeza oko 1 200 pr. Kr., pokušali sadržati za sebe ; padom Hetitskog
Carstva znanje se počelo širiti

Lijevano željezo: 500 pr. Kr., Kina ; 2-4% ugljika, previše lomljiv

Čelik: smjesa 1-2% ugljika i ostalo željezo, 400 pr. Kr izum Indije

Tijekom Ranog srednjeg vijeka dekadencija ; najbolji mačevi Samurajski mačevi

9.1.4. OSTALI PREDMETI

Jantar – ili perz. Čilibar. (koji privlači slamu) ; mineral iz fosilnih smola, dolazi sa Baltičkih
prostora ; vjerovanje u njegove magične moći

Staklo – nastalo u ranoj bronci (Egipat, Sirija, Mezopotamija) ; Plinije stariji → priča o
nastanku stakla ; do SŽD rijetko, u 6 st. pr. Kr. sve veće značenje

Spondylus – sredozemna školjka debele ljušture, izrađivan nakit ; često u Sred Eu neo.
grobovima ; magijska moć i socijalno značenje ; s pojavom metala vrijednost spondylusa
opada

Grafit – srebrnosiva i sjajna površina ; smrvljen u prah, ukrašavanje keramike ; dodavanjem u

gline otpornost na visoke temperature

Kost – lakše dostupna od metala, lakše obradiva od kamena ; izrada nakita i dijelova odjeće

Ostali – Med, Vosak, Masnoće, Smola, Sol

35
 9.2. NALAZIŠTA

Arheološko nalazište – svako mjesto (bez obzira na veličinu, prostornu i topografsku poziciju)
gdje postoje tragovi ljudskog djelovanja, tj. gdje postoji veća količina artefakata, ekofakata i
tvorevina iz prošlosti

Kulturni sloj – zemljani sloj bogat antropogenim tragovima (artefakti, nastambe itd.) ;
Intezitet življenja → manja (do 200 g.), veća (1000-2000 g.)

Podjela prapovijesnih nalazišta:

1) Općenito nalazišta – naselja, staništa

2) Nalazišta posebne namjere – grobovi, ostave, svetišta, kamenolomi, rudnici, ostalo

(mjesto ulova i komadanja životinja, radionice, luke, brodolomi itd.)

9.2.1. NASELJA I STANIŠTA

Po topografiji:

1) Pripećak/Abri ili Špilja – prirodne udubine u stijeni koje su služile za boravak

(uglavnom tijekom paleolitika) ; korištene i u kasnijim razdobljima, ali rijetko kao
trajna naselja

2) Ravničarska naselja – uz obale rijeke, jezera, mora (voda, ribolov, promet) ; Tel
naselja – brežuljci, gradili naselja na temeljima svojih predhodnika

3) Gradine/Kašteljeri – istaknuti, povišeni položaj koji omogućava dobru i učinkovitu

obranu ili zaštitu od poplava i slično ; podižu se tek od KN i eneolitiku ; ako zaštita
nije dovoljna podižu se bedemi, nasipi itd.

Tipološka dioba:

1) Stanište/Logor – pojavljuje se u svim razdobljima, nisu stalna već sezonska ili za

kratkotrajno naseljavanje (Olduvai Gorge (Tanz) → 1.75 mil ; Terra Amata (Fra))

36
 2) Selo – više samostalnih, gospodarstvenih, i zajedničkih objekata od općeg značenja
za cijelu zajednicu

3) Grad – veća površina, veća koncentracija stanovnika ; središte obrta, trgovine, kulta
i političke vlasti ; obilježja visoko razvijeniih kultura ; neo. telovi BI pokazuje razvoj
ka gradskoj saseobinskoj strukturi

4) Burg – naselje na manjoj površini dobro utvrđen ; sjedište društveno izdvojenih

pojedinaca određenih obitelji ; unutar ili izvan naselja ; primjer akropola

5) Refugij – naselja koja služe kao pribježište, utočište ili sklonište u vrijeme ratnih
opasnosti ; izvan glavnih komunikacija, na prirodno dobro zaštićenom području

Objekti u naselju:

1) Nastambe – tragovi najstarijih nastambi već u D. P. (Terra Amata), češće u G. P.

(Mezhirich, Kostienki (Ukr), Dolni Vestonice, Pavlov I. (Češ))

Zemunice - jamski objekti, najčešće nepravilnog ovalnog ili kružnog tlocrta

Nadzemne kolibe - kružnog, pravokutnog, ili trapezoidnog tlocrta, pod od nabijene

zemlje ili drveta, krov dvoslivan

Sojenice - kolibe podignute iznad vode, na obalama na stupovima radi poplava

2) Jame – zemunice kao stambene jame (kad se napuste, za pokapanje pokojnika),

otpadne jame, jame za zalihe, obredne i žrtvene jame

3) Ostali naseobinski objekti – vatrišta i ognjišta

9.2.2. GROBOVI I GROBLJA

Značajan izvor arheoloških podataka (materijalnih, socijalnih, duhovnih)

Ljudski ostaci se kreću od potpuno sačuvanih skeleta, od nalaza pojedinačnih kostiju do

spaljenih ostataka (mrlje na tlu, ostaci pepela u urnama)

Možemo saznati spol, dob, visinu, težinu, čak i izgled pokojnika

Prva namjerna pokapanja u srednjem paleolitiku (Teshik Tash, Shanidar, Kebara)

37
Način pokapanja:

1) Inhumacija

Položaj tijela – zgčenac, ispružen, sjedeći

Položaj ruku – ispružene uz tijelo, prekrižene na prsima, prekrižene ispod tijela

Orijentacija – glava i lice u određenom smjeru (prema suncu ili određenoj strani
svijeta ili određenoj zemljopisnoj točki)

Oprema – drveni sanduk (lijes), larnaks (glineni), pitosi

Vrste ukopa – primarni, parcijalni (dijelovi), sekundarni (tijelo se ostavi da istrune i da

ga očiste životinje), kenotaf (simbolični ukop bez tijela pokojnika)

Ukopi – pojedinačni ili skupni

2) Incineracija

Lepenski Vir – Vlasac Ia (najstarije naselje), spaljeni ostaci pokojnika, u Vlasac II

također pronađeno ; neki pokojnici djelomično spaljeni (na jednom slučaju sve osim
lubanje)

Incineracija prisutna i tijekom Protosesklo kulture (Tesalija), tijekom KN samo

sporadična pojava (vinčanska, lenđelska kultura)

Ostaci pokojnikovog pepela – u jamu ili žaru

Oblici grobova – jednostavni ukopi u jami ; pod humkom ; zidane grobnice

Groblje – izdvojeni i organizirani prostor za pokapanje mrtvih (nekro-mrtvac + polis-

grad = grad mrtvaca ; nekropola više naziv za antička groblja) ; groblja najprije unutar
naselja, kasnije van naselja

Grobni prilozi – sve što je priloženo uz pokojnika u grobu (hrana, piće, oružje, oruđe,
različiti predmeti, novac - pogudbina u drugi svijet)

Grobni nalazi – sve ono što nisu grobni prilozi (ostaci pokojnika, ostaci odjeće, obuće,
nakita na pokojniku, ostaci sanduka)

9.2.3. SVETIŠTA I RITUALNA MJESTA

38
2 skupine svjedočanstava o religiji i vjerskim obredima:

1) Građevine namjenjene obavljanju i izvođenju vjerskih obreda

2) Preživjeli tragovi samoga čina vjerskih obreda

Sveti izvori i jezera, jame ili ponori (uključivani u rituale)

U S.P. prvi pokopi, mjesta sa špiljskim slikarijama moguće prva ljudska svetišta (uspješnost
lova, plodnost stada životinja, uvesti mladiće u svijet odraslih)

Svetište u Jerihonu (9 000 pr. Kr.) → preteča BI hramova, približno četveroktuna građevina
3.5 – 6.5 m. ; 2 kamena bloka s rupama u kojima su se postavljali kolci s totemima

Čatal Hoyuk – više od 50 prostora imalo ritualne sadržaje (zidne slikarije, reljefi leoparda,
bovida, jelena ; velike bikovske i veparske glave i rogovlja)

Gobekli Tepe – najstarija vjerska građevina (9 600 – 8 200 pr. Kr.) ; stupovi u obliku
divovskih klinova u obliku slova T, reljefi životinja ; oko lokaliteta nema ostataka nastamba ;
organizirana religija negdje nastala prije poljoprivrede i drugih vidova civilizacije

Na BI oko 3 500 pr. Kr. posebne građevine unutar naselja namjenjene štovanju određenog
božanstva (posebno odabrano i istaknuto mjesto)

Hramovi u orijentalnom smislu kao obredne građevine s kipom ili slikom jednog božanstva
javljaju se tek u Željezno doba Grčke (Herin hram u Olimpiji)

lat. Templum – vidak, mjesto koje se odosvud vidi i sve vidi ; vidik postaje mjesto posvećen
božanstvu (hram)

Sakralna → hramovi, svetišta, mauzoleji

Sepulkralna → grobovi i nekropole

Obredni predmeti:

1) Predmeti koji su služili kao instrument izvođenja određenih obreda (tzv.

paraphernalia)

2) Zavjetni ili žrtveni darovi

3) Predmeti neposrednog štovanja (kipići antropomorfnog ili zoomorfnog obilježja)

39
 9.2.4. OSTAVE

Ostava: skup predmeta skupa odloženih u zemlju za vrijeme ratnih ili drugih opasnosti

Vrste: osobna ostava, ostava trgovca, radionička ostava (roba s greškom), zavjetna ostava,
ritualna ostava, pljačkaški plijen, smočnica

San Francesko di Bologna – 15000 predmeta (1400 kg.)

9.2.5. KAMENOLOMI I RUDNICI

Dnevni kop – prikupljanje minerala na površini (kamenolomi, pjeskane, jame-gliništa)

Duboki kop – vađenje sirovina ispod površine zemlje

Kamen se u rudnicima i kamenolomima naglo zagrijavao i hladio što je dovodilo do njihovog

pucanja ; potom je usljedilo mrvljenje i drobljenje različitim kamenim batovima, zatim
jelenjih rogovima se prikupljala izmrvljena ruda (rogovlje služilo kao grablje)

Kod bakra čovjek uočio da se pod utjecajem topline lako savija – postupno se razvio proces
toplog kovanja koji je dalje vodio prema taljenju rude i lijevanju metala

Neolitički rudnici: Mauer (Beč), Grimes caves (Eng), Spiennes (Bel), Rudna Glava (Srb)

40
 10. PRAPOVIJESNA RAZDOBLJA U HRVATSKOJ

10.1. PALEOLITIK U HRVATSKOJ

(850 t. BP – 10 000 pr. Kr.)

Hrvatska bogata nalazištima ; od 850 000 BP (Šandalja I.) pa nadalje

Istraživači: Dragutin Gorjanović Kramberger, Stjepan Vuković, Mirko Malez, Ivor

Karavanić, Ivor Janković, Staše Forenbaher i dr.

Prisutna razdoblja i kulture u Hrv:

41
Donji Paleolitik (850 – 150 t. BP):

1) Šandalja I. (850-750 t. BP) – Mirko Malez, 1 sjekač (olduvanska), koštane breče

(fauna iz tog razdoblja), otkrivena 1961., istraživana 1962-89 g.

2) Punikve-Ivanec – ašelejen, šačnik na otvorenom, nemoguće datirati

3) Donje Pazarište-Lika – ašelejen, šačnik na otvorenom, nemoguće datirati

4) Golubovec – ašelejen, 1901. istraživao D. G. Kramberger

Srednji Paleolitik (150 – 40 t. BP):

1) Krapina (130-105 t. BP) – prvo mjesto s otkrivenim neandertalcem (Paul Kitaibel

1811. poslao pismo ljekarniku iz Krapine , traži podatke o skeletnim ostacima) ;
istraživana 1899-1905 g. D. G. K., 1906 objavljuje ˝Der Diluviale Mensch von
Krapina˝, prvu detaljnu monografiju o neandertalcima ; Kram. 24 , Wolpott 80 jedinki

2) Vindija (46-27 t. BP) – mlađi neandertalac, iz Vindije uzet genom neandertalca, G

sloj najvažniji (ostaci neander.)

3) Veternica (100-50 t. BP) – Mirko Malez 1951-55 g.

4) Velika pećina – Mirko Malez 1948. (Must, Orinj, Grav, Epigrav, Mezo)

5) Resnik (Must, Mezo, Neo)

6) Mujina pećina (45-40 t. BP) – Ivor Karavanić

Orinjasijen:

42
 1) Šandalja II. (28-10 t.) – Orinj, Grav, Epigrav

2) Velika pećina

3) Bukovac – istraživan 1911., gorski kotar

4) Cerovačke pećine

5) Vindija

6) Veternica

Gravetijen:

1) Romualdova pećina

2) Velika pećina

3) Šandalja II.

4) Vela spila, Lošinj (Grav, Mezo, Neo, Bronč)

5) Kamenika

Epigravetijen: Velika Pećina, Šandalja II., Borik, Badanj, Lopar, Dražica, Brodski Drenovci

10.2. MEZOLITIK U HRVATSKOJ

(10 000 – 6 400 / 6000)

Nije nikad bilo točno određeno istraživanje Mezolitika u Hrv, više usputno

3 regije – Istra i Hrv Primorje s otocima ; Dalmacija sa zaleđem i otocima ; Kont Hrv

Kontinentalna Hrvatska – najmanje poznata, nedostatak ciljanih istraživanja (amater Josip

Kunkera, Požeška kotlina, 40 nalazišta na otvorenom)

Kraj Mezolitika – j. Dalmacija (6100 pr. Kr.), sj. Dalmacija (5900), j. Istra (5750), sj. Istra
(5600), kont. Hrvatska (6000)

Istraživači: Mirko Malez, Stjepan Vuković, Šime Batović, Darko Komšo, Josip Kunkera

43
Lokaliteti: Velika pećina, Resnik, Lopar, Vela spila – Lošinj, Vela spila – Korčula, Vlakno,
Kopačina, Ovčje oko, Pupićina peć, Ruševo (Požega)

10.3. NEOLITIK U HRVATSKOJ

(6400/6000 – 3300/3000 pr. Kr.)

Sjeverna Hrvatska

Neolitizacija dolazi Starčevačkom kulturom

Kulture: Starčevačka, Sopotska, Korenovska, Brezovljanski tip Sopotske, Lenđelska,

Linearnotrakasta keram., Vinčanska

Istraživači: Stojan Dimitrijević, Kornelija Minichreiter, Draga Garašanin, Robert Rudolf

Schmidt, Milutin Garašanin, Vladimir Milojčić, Vjekoslav Celestin, Stjepan Vuković

1) Starčevačka (6400 – 5000/4500 pr. Kr.) RN

Dio RN Starčevo-Körös-Criş kulturnog kompleksa

Rasprostranjenost: j. Banat, Bačka, Srijem, Slavonija, sred Hrv do Bjelovara

Nastambe: zemunice, poluzemunice, četvrtaste nadzemne kuće ; uglavnom od kolaca i pruća,

podovi od nabijene zemlje

Keramika (periodizacija): Pretklasično (Monokromno i Linear A), Ranoklasično (Linear B i

Girlanoid), Kasnoklasično (Spiraloid A i B)

Utjecaj linearnotrakaste keramike iz Sred Eu

Lokaliteti – Zadubravlje, Pepelana, Slavonski Brod-Galovo, Virovitica-Brekinja, Sarvaš,

Vinkovci, Vučedol, Cernička Šagovina, Ždralovi-Bjelovar

2) Sopotska (5300 – 3800 pr. Kr.) SN i KN

44
Rasprostranjenost: Hrv-Srb granica, Ist. Slavonija, Ist Srijem ; zap granica Donji Miholjac –
Našice – Orljava

Razvija se na temelju Starčevačke pod utjecajem Vinčanske

Redukcijsko pečenje keramike (tamna boja), bikonično oblikovanje posuda

Naselja: nizinska, opasavana jarkom ili zidoom (prva nizinska utvrđena naselja na ovom
dijelu Europe)

Lokaliteti – Sopot, Sarvaš, Bapska, Hermanov Vinograd (Osijek), Otok, Vinkovci

3) Korenovska (4600 – 4200 pr. Kr.) SN

Linearno-trakasti kompleks Sr Eu, starčevačka tradicija

Rasprostranjenost: Bjelovar, Moslavački prostor, Pakrac

Lokaliteti – Drljanovac, Malo Korenovo, Kaniška Iva, Tomašica, Pepelana

4) Brezovljanski tip Sopotske (4200 – 4000 pr. Kr.)

Sopotizacija kiorenovske ; mješanje elemenata sopotske i supstrata korenovskog

Lokaliteti – Gornji Brezovljani, Drljanovci, Špišić Bukovica

5) Vinčanska (3700 – 3400 pr. Kr.) KN u Hrv

Veliki utjecaj na Sj. Hrv. kulturu, u posljednjim fazama gubi velike teritorije, nadoknađuje
širenjem na zapad do Vukovara

Rasprostranjenost: Šumadija, Mačva, Srijem, SI Bosna, zapadno do Vukovara

Lokaliteti – Berendijev Vinograd-Vukovar, Bapska

6) Lenđelska (SN i KN)

Sred Eu, dijelom u Hrvatskoj ; Lokaliteti – Bapska, Ajdovska jama

45
Jadranska zona

Neolitizacija dolazi Impresso kulturom (6200 – 4500 pr. Kr.)

Kulture: Impresso, Danilska, Hvarska

Istraživači: Šime Batović, Brunislav Marijanović, Grga Novak, Ivan Marović, Duje Rendić-
Miošević, Alojz Benac

1) Impresso (6200 – 4500 pr.Kr.) RN

Transformacija Protosesklo kulture, živili u špiljama, ime dobili po načinu ukrašavanja

keramike (utiskivanje školjkama)

Lokaliteti – Smilčić, Crno Vrilo, Vela spila 8(Korčula), Vela spila (Lošinj), Markova špilja,
Gudnja

2) Danilska (4500 – 3900 pr.Kr.) SN

Istočni Jadran obala do Neretve ; Albanska varijanta danilske

Figurice u obliku slona, kult muškog božanstva

Lokaliteti – Danilo, Smilčić, Vela spila (Lošinj), Vela spila (Korčula), Markova špilja

3) Hvarska (3900 – 3300) KN

Naselja na otvorenome, ukopane kružne kuće/zemunice ; kuće od kolaca i šiblja ponekad

obljepljene glinom

Geneza: vanjski čimbenici ili na temelju danilske

Lokaliteti – Vela spila (Korčula), Gudnja, Markova špilja, Grapčeva špilja, Javorika (Brijuni)

Prijelazna zona

46
1) Starčevačka Impresso (5000 – 4500 pr. Kr.) – kraj RN-SN ; Lokaliteti – Obre I. (faze I. i
II.) ; mješanje starčevačke i impresso kulture

2) Kakanjska (4500 – 3500 pr.Kr.) – Lokaliteti – Kakanj, Obre I. (III. i IV.) ; kao i
starčevačka-impresso kultura

3) Butmirska (3500 – 2500 pr. Kr.) – Butmir I. II. III. ; Obre II.

10.4. BAKRENO DOBA U HRVATSKOJ

(3300/3000 – 2200/2000)

Sjeverna Hrvatska

Pravo bakreno započinje sa Badenskom kulturom

Kulture: Badenska, Lasinjska, Kostolačka, Vučedolska, Retz Gajary

Istraživači: Robert Rudolf Schmidt, Albin Stocky, Stojan Dimitrijević, Evžen Neustupny,
Nikola Tasić, Borislav Jovanović, Alojz Benac, Josip Korošec

1) Badenska (3300 – 2900 pr. Kr)

Rasprostranjenost: Moravska, Češka, j. Slovačka, j. Poljska, sj. i ist. Austrija, Mađarska, ist.
Slavonija, Srijem, Baranja, Banat, Bačka, sj. Srbija

U Hrvatskoj granica linija Slavonski Brod – Valpovo, zapadno se nalazi lenđelska kultura

Lokaliteti – Baden-Königshöle, Bapska, Vučedol, Sarvaš, Gomolava, Beli Manastir

2) Retz Gajary (3400 – 2600 pr. Kr.)

Rasprostranjenost: Austrija, Moravska, jz. Slovačka, z. Mađarska, kont. Slovenija, i s.

Hrvatska

Kod nas Višnjica tip (Furchenstich) i Kevderc-Hrnjevac tip (prevladavaju ornamenti poput
šahovnice i trokuta)

Lokaliteti – Retz (Aus), Gajary (Slova), Kevderc, Hrnjevac, Višnjica, Drljanovac

47
3) Vučedolska (3000 – 2400 pr. Kr.)

Rasprostranjenost: j. Slovačka, donja Austrija, ist. Slavonija, Mađarska ravnica, Vojvodina,

Šumadija, Bosna

Sopotska i vinčanska tradicija + kostolački utjecaj

Lokaliteti – Vučedol, Sarvaš, Otok, Vinkovci, Ljubljansko Barje, Varvara, Apatovec

4) Lasinjska (4000 – 3300 pr. Kr.)

Rasprostranjenost: Koruška, Transdanubija, Slovenija, međuriječje Save i Drave, dio sj.

Bosne

Lenđelska manifestacija, zanemarivanje sopotske kulture

Lokaliteti – Lasinja, Cerje Novo, Cerje Tužno, Ajdovska jama, Drljanovac, Vukovar,
Ašikovci

5) Kostolačka (3300 – 3000)

Nastavak badenske, naselja ravničarska ili gradine ; furchenstich ; na njezinih osnovama

vučedolska

Lokaliteti – Vučedol, Sarvaš, Ašikovci, Kostolac, Belegiš

Jadranska zona

Slabo istražena

Periodizacija: protonakovanska, nakovanska, prodori kont. eneo. (stepski elem.)

Istraživači: Stojan Dimitrijević, Šime Batović, Nikša Petrić

Lokaliteti – Markova špilja, Grapčeva špilja, Gudnja, Ravlića pećina, Nakovana, Lazaruša,
Hateljska pećina

48
 10.5. BRONČANO DOBA U HRVATSKOJ

(2200/2000 – 1100/800)

Istraživači: Stojan Dimitrijević, Nives Majnarić Pandžić, Borivoj Čović, Ksenija Vinski-
Gasparini, Milutin Garašanin, Draga Grašanin, Nikola Tasić, Ivan Marović, Carlo Marchesetti

Kulture:

Ranobrončane (2200-1600 pr. Kr.) – Ljubljanska, Cetinska, Litzenska keramika, Vinkovačka,

Moriška

Srednjobrončane (1600-1300 pr. Kr.) – Vatinska, Transdanubijska (inkrustirana keram.),

Kašteljerska, Dubovačko-Žutobrdska, Daljsko-Bijelobrdska, Hatvanska, Kultura Grobnih
Humaka

Kasnobrončane: (1300-800 pr. Kr.) – grupa Virovitica, grupa Zagreb, Barice Gređani, Belegiš
II., grupa Velika Gorica, Daljska grupa ; Histarska kulturna skupina, Japodska, Liburnska,
Delmatska, Južnoprimorska, Srednjobosanska kulturna grupa, Glasinačka kulturna grupa,
Prijelazna zona

Ranobrončano (2200-1600 pr. Kr)

1) Litzenska keramika (Bz A1-B1)

Rasprostranjenost: Hrv, Slove, Bih, Aus, Transdanubija (ist. dio Mađarske)

Keramika ukrašena utiskivanjem sukane uzice, štapića omotanog niti ili pak nazubljenim
kotačićem

Lokaliteti – Podgorač, Đakovo, Koprivnica, Čazma, Vindija

2) Vinkovačka kultura (Bz A1 i ranije)

Rasprostranjenost: Slavonija, Srijem, Blatno jezero

Prava brončanodobna pojava u Hrvatskoj

Lokaliteti – Vinkovci, Vučedol, Drljanovac, Ilok, Osijek

49
3) Cetinska kultura (Bz A1-B1)

Rasprostranjenost: Sred Jadran i njegovo zaleđe ; nasljednik Posuška grupa

Lokaliteti – Škarin, Čitluk, Obrovac, Ravlića pećina, Bila Vlaka-Vid

4) Ljubljanska (RBD)

Djelomično prisutna na uskom obalnom području i na otocima istočnog Jadrana

Istovremena s cetinskom

Lokaliteti – Ljubljansko Barje, Grapčeva špilja, Gudnja

5) Moriška (Bz A2 - kraj SBD)

Rasprostranjenost: sj. Banat ; Lokaliteti – Mokrin, Pitvaroš

Srednjobrončano (1600-1300 pr. Kr.)

1) Inkrustirana keramika (SBD)

Rasprostranjenost: Panonska nizina, Podunavlje (do Rum i Bug)

Lokaliteti – Beli Manastir, Novigrad na Savi, Bijelo Brdo, Popov Salaš

2) Kultura grobnih humaka (Bz B i C)

Rasprostranjenost: Porajnje – Karpatska kotlina

Periferni dijelovi u sjevernoj Hrvatskoj

Lokaliteti – Bačka, Hajdukovo

3) Vatinska kultura (Bz A2/B1 - Bz D)

50
Rasprostranjenost: Banat, Bačka, Slavonija, Srijem, Oltenija

Lokaliteti: Vatin, Pančevo, Popov Salaš, Belegiš, Vinkovci, Sotin, Sarvaš, Vukovar

4) Daljsko-Bijelobrdska grupa (SBD)

Grupa šireg kompleksa inkrustirane keramike ; u Hrvatskoj Baranja i ist. Slavonija

Lokaliteti – Beli Manastir, Kozarac, Dalj, Bijelo Brdo

5) Dubovačko-Žutobrdska grupa (Bz B – Bz D/Ha A1)

Rasprostranjenost: j. Banat, Podunavlje

Lokaliteti – Dubovac, Žuto Brdo, Vršac, Kličevac

6) Hatvanska (SBD)

Rasprostranjenost: sjeverna Mađarska ; Lokaliteti – Hatvan

Istra: Monkodonja, Maklavun, Mali sveti Anđeo, Vrčin

Lika: Lički Osik, Gospić

Kasnobrončano (1300-800 pr. Kr)

1) KPŽ (Bz D, Ha A i B)

Paljevinsko pokapanje u žarama ; prisutno u sjevernoj Hrvatskoj i u sjevernoj Bosni

Grupe: virovitička grupa, grupa Zagreb, grupa Barice.Gređani, Belegiš II., grupa Velika
Gorica, grupa Dalj, KPŽ sjeverne Bosne

Virovitička grupa (Br D – Ha A1-2) – najstarija manifestacija KPŽ-a u Hrvatskoj

Lokaliteti – Novigrad na Savi, Drljanovac, Virovitica

51
Grupa Zagreb (Br D, Ha A1-2) – mlađa faza grupe Virovitice

Lokaliteti – Novigrad na Savi, Kloštar Ivanić

Grupa Barice-Gređani (1600-1100 pr. Kr.) – starija (1600-1300) i mlađa faza (1300-1100)

Posavina i sjeverna BIH ; Lokaliteti – Barice, Gređani

Belegiš II. (1600-1200 pr. Kr.) – supstrat vatinsko-belegiške faze slavonsko-srijemske

varijante

Lokaliteti – Belegiš II., Aljmaš, Dalj, Erdut, Osijek

Grupa Velika Gorica (Ha B1 i B2) –ova i Daljska mlađe manifestacije KPŽ-a u Hrvatskoj

Lokaliteti – Zagreb-Gradec, Velika Gorica

Daljska grupa (Ha B – provala Kelta 3 st pr. Kr.)

Lokaliteti – Dalj, Batina, Osijek

Jadran i unutrašnjost

Ne baš istraženi eneolitik i brončano doba

Pojava ilirskih plemena koje spominju antički pisci: Histri, Japodi, Liburni, Delmati

Kulturne skupine: Histarska kulturna skupina, Japodska kulturna skupina, Liburnska kulturna
skupina, Delmatska kulturna skupina, Južnoprimorska kulturna skupina, Glasinačka kulturna
grupa, Prijelazna zona, Srednjobosanska kulturna grupa

Histarska kulturna skupina - Vrčin, gradina na Velom Brijunu

Japodska kulturna skupina – Prozor, Smiljan, Kompolje

Liburnska kulturna skupina – Osor, Topolje, Privlaka

Delmatska – Petrovo polje, Mandalina, Danilo

Južnoprimorska kulturna skupina – Babino polje, Cavtat, Crvena Stijena

Glasinačka kulturna grupa – Glasinac

Prijelazna zona – Varvara (Rama)

52
Srednjobosanska kulturna grupa – Alihodže (Travnik), Pod (Bugojno), Kopilo kod Zenice

10.6. ŽELJEZNO DOBA U HRVATSKOJ

(1100/800 – 9 g.)

Početak željeza u Hrvatskoj: Istra (11 st.), Lika (10 st.), Sj. Hrv (800 pr. Kr.)

Mnoge inovacije dolaze iz visoko razvijenih civilizacija Mediterana (Grci, Etrušćani,

Rimljani), i Halštatse kulture

Kraj željeznog doba u Hrv: najprije utjecaji visokorazvijenih civilizacija (grčke kolonije na
ist. Jadr. obali), konačno nakon Batonovog ustanka 9 g. konačnim uključivanjem provincije
Ilirik (kasnije Panonije i Dalmacije) u sastav Rimskog carstva i kasnijom romanizacijom

Grupe u sj. Hrv: Daljska, Bosutska, Martijanec-Kaptol, Srijemska grupa, grupa Budinjak
Kolapijani

Jadranske grupe: Histarska grupa, Japodska grupa, Liburnska grupa, Srednjodalmatinska

grupa, Srednjobosanska grupa

Istraživači Sjeverne Hrvatske: Jasna Šimić, Nikola Tasić, Ksenija Vinski-Gasparini, Marina
Šimek

Istraživači Jadrana: Šime Batović, Šime Ljubić, Luka Jelić, Borivoj Čović, Marin Zaninović,
Stojan Dimitrijević, Tihomila Težak-Gregl, Nives Majnarić Pandžić

Sjeverna Hrvatska

Grupa Dalj (1050/800 – 300 pr. Kr.) – Raprostranjenost: ist. Slavonija, Baranja Srijem

Lokaliteti – Dalj, Ilok, Šarengrad, Sotin, Erdut, Vukovar, Osijek

Bosutska grupa (900 – 300 pr. Kr.) – Rasprostranjenost: Srijem, veći dio Bačke, Srb i Rum
Banat, sj Srbija

Lokaliteti – Bosut, Gomolava

53
Grupa Martijanec-Kaptol (800-500 pr. Kr.) – Rasprostranjenost: Aus i Slove Štajerska, SZ
Hrv i sred Slavonija

Lokaliteti – Martijanec, Kaptol, Jalžabet (upitan)

Grupa Budinjak (900-550) – Rasprostranjenost: Žumberak, međuriječje Save i Kupe,

Slovenija – Gorjanci

Lokaliteti – Budinjak, Kosovac, Gradišće

Kolapijani (1000/800 – 100 pr. Kr.) – Rasprostranjenost: Zrinska i Petrova gora, Karlovac, uz
rijeku Kupu ; nisu Kelti ni Iliri, povezani sa Segestima i Japodima

Lokaliteti – Turska kosa, Kiringrad, Sisak

Jadran

Histarska grupa (11 st. – 177 pr. Kr.) – Nezakcij, Picugi, Beram, Šandalja

Japodska grupa (11 st. – 100 pr. Kr.) – spajanje starosjedilaca i pridošlica KPŽ-a iz Panonije

Lokaliteti – Prozor, Kompolje

Liburnska grupa (9 – 1 st.) – Liburnska talasokracija

Lokaliteti – Nin, Zadar, Bribir, Nadin

Srednjodalmatinska grupa (11 st. – 100 pr. Kr.) – Danilo, Trilj, Duvno

Južnoprimorska – Ošanići, Kopila, Tasovčići-Čapljina

Srednjobosanska – Gračanica, Pod, Alihodže

54