Professional Documents
Culture Documents
Gospodine Lu Xun,
Osoba koja vam pise ovo pismo jeste neko ko vec skoro dve godine studira
kod vas, neko ko svake nedelje pažljivo prati vaša predavanja istorije fikcije,
mlada studentkinja koja sedi u prvom redu na vašim predavanjima i koja o
svemu voli da govori jasno i direktno. Svoje sumnje i gnev zbog nepravde
koje već dugo drži u sebi više ne može da potiskuje. Zbog toga odlučuje da
se požali svom profesoru...
Današnji mladi ljudi se sve više ponašaju kao da se nalaze u devetom krugu
pakla. Možda sam i ja jedna od njih. Iako samo jedan čas nedeljno vaših
instrukcija može da oživi moje srce i podstakne moju hrabrost, ipak je
opasnost veoma velika. Učitelju! Pitam se da li ste ikada razmišljali o tome
da li je važnije spasiti nečiji život nego sagraditi sedmospratnu pagodu?
Učitelju, iako ste vi obično veoma strogi, volela bih da malo omekšate i ako
možete pomoći bar jednoj duši, pomozite ovoj mojoj. U ovako ekstermnoj
situaciji sa nestrpljenjem ću isčekivati vaše instrukcije.
Prvo što iz ovog pisma primećujemo jeste njen veoma direktan pristup
profesoru, zbog čega je on kasnije odlučio da ga uprosti i izbriše sporne
rečenice, o čemu je ranije bilo reči. Ne postoje zapravo nikakvi dokazi o
tome da je Xuguangping u to vreme gajila bilo kakve emocije prema Lu
Xunu. Ona je samo želela da dobije savet kako da politički deluje u ovom
trenutku kada je trebalo da odluči da li da stane na stranu direktorke Yang
Yingyu koja je izbacila troje studenata sa fakulteta ili da stane na stranu tih
studenata.