1

Knjiæni niz
POVIJEST

Josip Juraj Strossmayer

GOVOR U RIMU 1870. GODINE

Nakladnik
ESDEA d.o.o.
Oroslavje, Hrvatska

Odgovara
Velimir ©ubert

Lektura
Marijan MalaπiÊ

GrafiËka priprema
GENESIS, Zagreb

Tisak
ITG, Zagreb, 1999.

2
 Josip Juraj Strossmayer

GOVOR U RIMU
1870. GODINE

ESDEA OROSLAVJE

3
 - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, Zagreb

UDK 929 Strossmayer, J. J. (042.5)

STROSSMAYER, Josip Juraj

Govor u Rimu 1870. godine / Josip
Juraj Strossmayer. - Oroslavje : Esdea, 1999.
- 36 str. ; 15 cm. - (Knjiæni niz Povijest)

ISBN 953-6409-04-6

990413019
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

4
 JOSIP JURAJ STROSSMAYER

Sredinom burnog 18. stoljeÊa iz Linza stiæe

u Osijek mladi vojnik Paul Strossmayer, pri-
vuËen neodoljivim πarmom grada i jedne do-
maÊe djevojke. Paul se tu æeni i postaje rodo-
naËelnikom obitelji koja se kasnije jako raz-
granala i sasvim pohrvatila.
Daleko od glavnih tijekova povijesnih pli-
ma i oseka, 4. veljaËe 1815. godine, nepismeni
trgovac konjima Ivan Strossmayer i Ana Er-
deljac postaju roditelji blizanaca Josipa i Jur-
ja. Jedan od njih umire kratko vrijeme nakon
poroda, a roditelji ne znajuÊi koji je zapravo
umro, daju oba imena preæivjelom djetetu.
Nakon πkolovanja u Osijeku i –akovu,
Strossmayer prvo doktorira filozofiju u Peπti,
a uskoro i teologiju u BeËu. Uspjeh kojim je
Josip Juraj polagao ispite nije proπao neza-
mijeÊen. U dva srediπta dunavske monarhije,
BeËu i Peπti, ne jenjava zanimanje za mladog
intelektualca ni nakon njegova povratka u grad

5
koji Êe uvijek biti vezan uz njegovo ime —
grad –akovo. I tako, nakon pet godina preda-
vanja (matematike i fizike) u akovaËkom bis-
kupskom sjemeniπtu, godine 1847. Strossmayer
bî pozvan u BeË gdje, uz neke druge duænosti,
preuzima mjesto dvorskog kapelana. Dvije
godine kasnije, starost i bolest ispratiπe dota-
daπnjeg akovaËkog biskupa Josipa KukoviÊa,
inaËe zagrepËanina, u mirovinu. Car Franjo Jo-
sip postupi prema preporuci bana JelaËiÊa te
osamnaestog dana, predzadnjeg mjeseca go-
dine 1849. imenova Strossmayera za akovaË-
kog biskupa.
Po sazivu pape Pia IX. zapoËeo je 8. pro-
sinca 1869. godine opÊi crkveni sabor u bazili-
ci Sv. Petra u Rimu. Dva biskupa, –uro Smi-
Ëiklas i Josip Juraj Strossmayer putuju u Rim.
Strossmayer ima mudrost, hrabrost i nadasve
znanje da u nekoliko navrata progovori savr-
πenim latinskim jezikom i retorikom koja je
zadivila mnogobrojne crkvene velikodostojni-
ke. Biskup s turske granice, kako su ga neki
prozvali, hrabro progovara protiv nepravilno-
sti poslovnog reda, a u daljnjim sjednicama
tijekom saborskih rasprava iznosi stavove πto
odiπu razumom i ljubavlju neuobiËajenima za
sam sabor i vrijeme u kojem je odræan. Po-
vjesniËar Friedrich svjedoËeÊi o Strossmaye-

6
rovu nastupu izjavljuje: “Na govorniËku tribi-
nu stupa izvanredan govornik... muæ pun duha
i vjere, koji govori latinski kao nitko drugi...
On govori s apostolskom otvorenoπÊu.” Neki-
ma se ova otvorenost nije svidjela, a drugima
opet jest.
Nakon jednog dvosatnog govora u kojem
je Strossmayer, kao i uvijek demokratski us-
mjeren, uzdizao autoritet kardinalskoga kole-
gija nasuprot papinskom autoritetu, bî izjav-
ljeno da Êe se ta sjednica na vijeke brojiti meu
prve. Neki biskupi izajviπe da se od vjekova
nije Ëula takova govorniËka vjeπtina na latin-
skom jeziku. Uskoro se po svemu svijetu raz-
nio glas o tom govoru.
Izmeu mnogobrojnih Strossmayerovih
misli vrijedna je spomena njegova obrana pro-
testantizma kad je na taj oblik vjerovanja sva-
ljena krivnja zbog pojave tumaËenja poput
naturalizma, panteizma i ateizma. Genijalnost
biskupova se vidi i u njegovoj spoznaji da ma-
njina Ëesto biva neduænom ærtvom veÊine ko-
ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-
sti. A jedna od najljepπih misli je svakako
ona gdje on kaæe: “A πto se osobito ljubavi
tiËe, to je sigurno s njom u suprotivπtini tue
rane dirati u drugu svrhu, nego da ih pomog-
neπ lijeËiti.”

7
 Po nekima daleko najzapaæeniji potez slav-
nog OsjeËanina jest odluËan i promiπljen go-
vor protiv nepogreπivosti rimskog biskupa.
Kao ishod, 55 biskupa, ne æeleÊi glasovati za
papinsku nepogreπivost, a ni protiv nje (i pro-
tiv Pape), prijevremeno napuπtaju Rim.
Vrativπi se u ponosno –akovo, Strossma-
yer biva istinski voljen i cijenjen od hrvatsko-
ga puka, a neki slavni govornici tog vremena
proglaπavaju ga prvim europskim govorni-
kom.
Josip Juraj Strossmayer umro je 8. svib-
nja 1905. godine u –akovu. Za sobom je osta-
vio novoizgraenu akovaËku katedralu, Sve-
uËiliπte u Zagrebu, Ëiji je bio glavni osnivaË,
te kao najveÊi hrvatski mecena Jugoslavensku
akademiju znanosti i umjetnosti (danas Hr-
vatska akademija znanosti i umjetnosti), bo-
gatu galeriju slika i slavu dovoljnu ne samo za
preæivjela veÊ i za preminula brata.

Mr. Predrag BrkiÊ

8
 ©tovani oci i braÊo!

DrπÊuÊi, no slobodan i miran u svojoj sa-

vjesti pred Bogom, koji æivi i mene gleda, ho-
Êu da meu vama u ovoj sveËanoj skupπtini
prozborim.
Cijelo vrijeme, od kako ovdje s vama sje-
dim, sluπao sam sve dosadanje govore æivom
æeljom, da mi koja zraka odozgor oËi uma ra-
svijetli i omoguÊi da izreknem svoje mnijenje
vrhu zakljuËaka ovoga svetoga opÊega Sabora.
Obuzet Ëuvstvom odgovornosti pred Bo-
gom, prouËio sam πto dublje spise Staroga i
Novoga zavjeta, i te dostojne spomenike istine
zapitao, da li je Sveti Papa, koji ovdje predsje-
da, uistinu nasljednik svetoga Petra, namjes-
nik Isusa Krista i nepogrjeπivi uËitelj Svete
Crkve?
Za rjeπenje toga ozbiljnoga pitanja bio sam
prinuen sadanje okolnosti iz vida pustiti i sebe
u duhu bakljom evanelja u ruci u ono doba
postaviti, gdje nije bilo ni ultramontanizma, ni

9
galikanizma, kad je Crkva jedine svece Pavla,
Petra, Jakoba i Ivana za uËitelje imala, kojima
nitko boæanstvene uglednosti odreÊi ne moæe,
a da ne uzdvoji o nauci svete Biblije, koja evo
preda mnom leæi, i koju je u Tridentu obdræa-
vani sabor crkveni za pravilo vjere i nauke o
Êudorednosti proglasio.
Ja sam sve svete listove pregledao, pa —
smijem li to otvoreno reÊi — nisam baπ niπta
naπao, πto bi nazore ultramontanaca potvrdilo.
©to viπe, Ëudnovato ali istinito, ne naoh za
vremena apostola ni spomena o Papi, koji bi
nasljednik sv. Petra i namjesnik Isusa Krista
bio, kao ni o Muhamedu, koji tada ni postojao
nije.
Vi Êete, moj gospodine Maninge [engleski
biskup], reÊi, da ja Boga hulim, a vi gospodine
Piccoe da sam poludio. Ali oboje je neistinito.
ProËitao sam cijeli Novi testamenat, pa izjav-
ljujem pred Bogom, podiæem ruku na ovo ras-
pelo, da o papinstvu kakvo je danas ni traga
naπao nisam.
©tovana braÊo, ne uskratite mi vaπu po-
zornost, jer vaπim mrmljanjem i prekidanjem
ne opravdavate ni malo one, koji s ocem Hi-
jacintom kaæu, da ovaj crkveni Sabor nije slo-
bodan, jer da je naπem umu unaprijed namet-
nut bio.

10
 Hvala budi njegovoj Ekselenciji gospodi-
nu biskupu Dupanloupu na znaku priznanja: to
me bodri da nastavim.
»itajuÊi svete spise pomnjom kojom me
Bog obdari, ne naoh ni jedno poglavlje, ni
jedan stih, u kojem bi Isus Krist sv. Petru vlast
med apostolima bio dao.
Kad bi ©imun sin Jonin ovo bio, za koga
mi danas njegovu svetost Pia IX. dræimo, onda
je Ëudnovato, da Isus Krist nije njemu rekao:
“Kad ja svojem ocu uzaem, sluπajte ©imuna
Petra, kao πto ste mene sluπali. Ja ga imenu-
jem svojim namjesnikom ovdje na zemlji.”
No Isus Krist ne govori nigdje o ovomu,
dakle ni ne misli Crkvi glavara postaviti. Da-
paËe obeÊa apostolima prijestolja, da sude dva-
naest onih plemena izraelskih, obeÊao je to svoj
Dvanaestorici, a nije rekao da Êe jedan prije-
stol nad ostalima biti, koji da Petar taj bude.
©to moramo dakle iz te πutnje zakljuËiti? Ra-
zum nam kaæe, da Isus Krist nije imao namje-
ru sv. Petra za glavara apostolskog postaviti.
Kad je Isus Krist apostole za osvojenje
svijeta razaslao, dade svima jednaku moÊ i
obeÊanje Svetoga Duha. Dopustite mi da gore
reËeno opetujem.
Kad bi Krist namjeravao Petra postaviti
svojim namjesnikom, jamaËno bi ga i vrhov-

11
nim zapovjednikom nad svojom duhovnom
vojskom imenovao.
Isus Krist je, kao πto to Sveto pismo svje-
doËi, Petru i ostalim apostolima zabranio go-
spodariti i silu upotrebljavati ili moÊ po pri-
mjeru poganskih kraljeva imati (Lk 22,25). Da
je Petar tada Papa bio, Isus Krist zaista ne bi
tako govorio, a i po naπem predanju ne bi on-
da Papa imao kao znak duhovne i zemaljske
moÊi dva kljuËa, veÊ dva maËa u ruci.
Jedna toËka, moram reÊi, jako me je izne-
nadila, koju su poslije duæeg umovanja ovako
protumaËili: Da je Petar Papom bio izabran,
ne bi bilo dopuπteno njegovim sudrugovima
poslati ga s apostolom Ivanom u Samariju, da
ondje navjeπta evanelje Sina Boæjega.
©to bismo mi, poπtovana braÊo, mislili, kad
bismo se u ovom trenutku usudili poslati nje-
govu svetost Pia IX. i njegovu Ekselenciju
gosp. Plantiera u Carigrad, tamoπnjem Pat-
rijarhu, da se ovaj obveæe da Êe razdoru na
Istoku jednom konac uËiniti.
Na to nam se nameÊe joπ vaænije pitanje.
U Jeruzalemu sakupio se opÊi crkveni sabor,
da stvori zakljuËak vrhu pitanja koja pravo-
vjerje razdvajaju. Da je Petar Papa bio, tko
bi taj crkveni sabor sazvati imao? Sveti Pe-
tar!

12
 Tko bi zakljuËke crkvenog sabora formu-
lirao i obznanio? Naravno, da opet — sveti
Petar. Ali toga nije bilo. Petar je prisustvo-
vao tom crkvenom saboru kao i ostali apostoli,
pak ne on, nego sveti Jakob sabrao je glavni
sadræaj, a kada su zakljuËci proglaπeni, uËinio
je to u ime apostola, starjeπina i braÊe (Dj
15).
»inimo li mi tako u naπoj Crkvi? ©to viπe
o tomu predmetu razmiπljam, tim viπe se osvje-
doËavam da se u Svetom pismu sin Jonin ni-
kako za namjesnika Crkve smatrati ne moæe:
i doËim mi uËimo da je Crkva na sv. Petru
utemeljena, kaæe nam apostol Pavao, o Ëijem
ugledu dvojbe nema, u svojem pismu Efeæa-
nima (2,20), da je Crkva utemeljena na teme-
lju apostola i proroka s glavnim utemeljite-
ljem Isusom Kristom.
Isti apostol Pavao vjeruje tako malo u vr-
hovniπtvo svetog Petra, da oËito kara one, koji
kaæu (1 Kor 1,12): “Ja sam Pavlov, ja sam Apo-
lonov, ja sam Petrov, a ja Isusa Krista”, daklem
kad bi Petar namjesnik Isusa Krista bio, ja-
maËno ne bi se Pavao usudio tako ozbiljno one
koriti, koji su njegovi suapostoli bili.
Isti apostol Pavao napominje apostole, pro-
povjednike, evaneliste, uËitelje i pastire, kad
o zvanjima crkvenim govori.

13
 Ne moæe se, πtovana braÊo, ni pomisliti,
da bi ovaj veliki apostol Pavao zaboravio prvo
zvanje, to jest papinstvo napomenuti kad bi
isto namjesniπtvo po Bogu zaista postojalo. Ova
zaboravnost Ëini mi se tako nemoguÊom, kao
da povjesniËar ovoga crkvenoga Sabora ne spo-
mene njegovu svetost Pia IX. — [Viπe glasova
se Ëuje: “©uti, bezboæniËe, πuti!”] — Umirite
se, πtovana braÊo, joπ nisam pri koncu. Zabra-
njujuÊi mi dalje nastaviti, dokazujete svijetu
da nepravdu Ëinite, jer æelite neznatnog Ëlana
ove skupπtine uπutkati.
Apostol Pavao ne spominje ni u jednom
pismu, koje je na mnogobrojne opÊine raza-
slao, o vrhovniπtvu ovom. Kad bi ovo prven-
stvo postojalo bilo, kojim bi, jednom rijeËju,
Crkva vidljivog poglavara imala, koji bi u nau-
Ëavanju nepogrjeπiv bio, bio bi taj apostol ja-
maËno to prvenstvo spomenuo. ©to sam rekao?
On bi u ovom velevaænom predmetu poduæe
pismo napisao! Jer kako bi on, koji je uistinu
zgradu krπÊanskog nauËavanja podigao, na
temelj i temeljni kamen zaboraviti mogao? Ako
dakle ne moæemo i ne smijemo reÊi, da je Apo-
stolska crkva krivovjerna bila, to moramo i
priznati, da Crkva nikad nije bila ljepπa, ËiπÊa
i svjetlija, nego za vremena kada joπte Pape
nije bilo. — [Vika: “Nije istina, nije istina!”] —

14
Neka gospodin Laval kaæe da “nije”, jer ako se
jedan od vas, πtovana braÊo, usudi i pomisliti,
da je Crkva, imajuÊi danas Papu za vladara,
ËvrπÊa u vjeri, ËiπÊa u Êudorednosti, nego li je
Apostolska crkva, to neka otvoreno pred cije-
lim svijetom ispovijeda, jer ovo je srediπte od
kuda Êe naπe rijeËi na sve krajeve svijeta do-
pirati.
O Papinoj moÊi ne naoh ni traga u spisima
Pavla, Ivana i Jakova. I sam Luka, povjesniËar
apostolskog djelovanja pri πirenju Isusove vje-
re, ne spominje ovu velevaænu toËku. Ta πutnja
ovih svetih ljudi, Ëija pisma saËinjavaju jedan
dio kanoniËkih ili Bogom nadahnutih spisa, ne-
dokuËiva mi je, pa bi bila i neoprostiva, kao da
je na primjer Thiers, koji je pisao povijest Na-
poleona Bonaparte, carev naslov izostavio.
Ovdje vidim jednog Ëlana, koji prstom po-
kazujuÊi na mene veli: “Evo raskolniËkog bis-
kupa, koji je pod laænom zastavom u naπu sre-
dinu doπao.”
Ne, ne, πtovana braÊo, nisam ja u ovu Ëasnu
skupπtinu kao lopov kroz prozor uniπao, nego
na vrata kao i vi svi. Moj biskupski naslov
daje mi pravo za to, a kao krπÊanina sili me
savjest ispovjediti πto istinom smatram.
©utnja svetog Petra jest vjerojatan dokaz.
Kad bi ovaj apostol namjesnik Isusov na zem-

15
lji bio, za kakvoga ga mi proglaπujemo, to bi
on sam za to jamaËno znati morao, a kad je on
za to znati morao, zaπto nije barem jednom
djelovao kao Papa? Mogao je djelovati na Du-
hove, dræeÊi prvu propovijed, ali on to nije
Ëinio, mogao je djelovati na crkvenom saboru
u Jeruzalemu ili u Antiohiji, no i to nije uËinio,
pa to ne uËini ni u ona dva pisma, koja je na
Crkvu upravio. ©tovana braÊo, moæete li vi sebi
takvog Papu predstaviti, da je Petar zaista Pa-
pom bio?
Kad ga veÊ Papom dræati hoÊete, naravno
je da ustvrditi morate, da je njemu samome ta
okolnost nepoznata bila. No pitam svakoga, ko-
ji je iole u stanju misliti, da li je takvo umova-
nje moguÊno. Ja tvrdim, da Crkva za vremena
apostolâ Pape nije imala, a kad se protivno
tvrdi, onda bi se sva Sveta pisma morala spaliti
ili sasvim mimoiÊi.
Sa svih strana Ëujemo: nije li Petar bio u
Rimu, nije li bio razapet glavom dolje obrnut,
nisu li mjesta s kojih je nauËavao i oltari na
kojima je svetu misu dræao, u ovom vjeËnom
gradu?
Da je Petar u Rimu bio, temelji se, πtovana
braÊo, samo na predanju, no neka je i bisku-
pom bio u Rimu, kako moæete iz njegove bis-
kupske Ëasti i njegovo vrhovniπtvo dokazati?

16
Josip Juraj Strossmayer

17
Scaliger, veleum, nije se ustruËavao tvrditi,
da se biskupstvo i stanovanje Petra u Rimu
meu smijeπne priËe uraËunati mora. — [Vi-
ka: “ZaËepite mu usta! Dolje s njim!”] — ©to-
vana braÊo, pripravan sam πutjeti, no nije li
bolje u ovakvom Saboru sve ispitati kao πto to
apostol zapovijeda, pa samo “dobro” vjerova-
ti? Ali imamo diktaturu, pred kojom i sama
njegova svetost Pio IX. klanjati se i πutjeti
mora. A to je povijest. Ona nije kao neka pri-
Ëa, kojom bi se postupati moglo kao lonËar sa
svojom glinom. Povijest je alem, koji slova na
staklo reæe, koja se ne mogu viπe izbrisati. Do
sada sam se uvijek pozivao na povijest: pa ako
za apostolsko vrijeme ni rijeËi o papinstvu na-
πao nisam, to nije moja krivica, nego povijesti.
Æelite li me dovesti u poloæaj Ëovjeka, koji je
radi izopaËenja istine okrivljen? »inite, ako to
moæete.
Zdesna dopiru mi rijeËi: “Ti si Petar, na
toj stijeni sagradit Êu Crkvu svoju.” (Mt 16,18)
Ovom prigovoru æelim, πtovana braÊo, odmah
odgovoriti, no prije toga Êu vam plod moga
istraæivanja povijesti saopÊiti.
BuduÊi da za apostolsko vrijeme ni traga
o papinstvu ne naoh, pomislih da Êu to moæda
naÊi u Crkvenoj povijesti. Otvoreno vam ka-
æem, traæio sam u prva Ëetiri stoljeÊa, da li se

18
gdje god ime Pape nalazi, pa gle, nigdje toga
nisam naπao. Sigurno neÊe nijedan od vas po-
sumnjati o velikom ugledu velikoga i slavnoga
Augustina, svetog biskupa Hiponskog. Ovaj
poboæni Ëovjek, dika i slava KatoliËke crkve,
bio je tajnikom na crkvenom saboru u Melini.
Meu zakljuËcima ove Ëasne skupπtine moæe-
mo sljedeÊe velevaæne rijeËi naÊi: tko æeli one
otkraj mora priznati, toga nitko u Africi u
crkvenu zajednicu ne prima. Afrikanski bis-
kupi nisu htjeli priznati Rimskog biskupa, πto
viπe, svakoga su progonili ako je priznavao
Rim.
Sa πestoga crkvenoga sabora, koji se je u
Karthagi pod biskupom Aurelijem odræavao,
pisali su svi biskupi Celestinu, biskupu Rim-
skom, opominjali ga da priziva a ne prima ko-
jega bi mu afrikanski biskupi i sveÊenici slali,
da nadalje poslanike ili komesare viπe ne πalje
i da ljudsku oholost u Crkvu ne uvede. Da je
patrijarh Rimski odmah isprva pokuπao svu
vladu i najveÊi ugled u svojoj osobi usredoto-
Ëiti, sasvim je izvjesno, ali je to i oËito, da
takovo vrhovniπtvo nigda posjedovao nije, ka-
kvo mu ultramontanci nametnuti hoÊe. Da li
bi se afrikanski biskupi joπ prije Augustina
usuivali zabranjivati slati pozive na njegov
vrhovni sud, kad bi on vrhovniπtvo zaista bio

19
imao? Rado priznajem, da je Rimski patrijarh
prvo mjesto imao, kao πto to zakon Justinijana
veli: “UËinimo po ZakljuËcima Ëetiri crkvena
sabora, da bude sveti Papa staroga Rima prvi
biskup, a arcibiskup u Carigradu, kojeg na-
zvaπe novi Rim, da bude drugi. Na to Êete vi
da reknete, klanjaj se dakle papinskom vrhov-
niπtvu.”
No, Ëasna braÊo, ne stvarajte zakljuËke
prebrzo, jer zakon Justinijana ovakav napis
ima: “O redu mjesta patrijarha”. Ovdje je sa-
mo prvenstvo nareeno, ali nije moÊ i vrhovna
uprava dana. Na primjer, kad bi se svi talijan-
ski biskupi sakupili u Florenciji na saboru, pa
da prvenstvo prvi biskup iz Florencije ima —
tako isto na istoku patrijarh Carigradski, a u
Engleskoj arcibiskup Canterburπki: no iz ovo-
ga prvenstva ne moæe si ni jedan vrhovnu moÊ
nad svojim sudrugovima izraditi. Vaænost Rim-
skog biskupa ne proizilazi iz boæanstvene pu-
nomoÊi, nego poradi vaænosti samoga grada u
kojem su stanovali. Gospodin Darbog nema vi-
πe Ëasti od arcibiskupa Avignonskog, no zato
mu daje Paris znamenitost, koju ne bi imao,
kad bi svoju palaËu na Rhoni mjesto na oba-
lama Seine imao. To isto valja u graanskim i
politiËkim okolnostima. Prefekt iz Florencije
nije moÊniji od onoga iz Puglia, no u graan-

20
skim i politiËkim odnoπajima ima ipak veÊu
vaænost.
VeÊ od prvih stoljeÊa trsi se Rimski patri-
jarh, da zadobije vrhovnu upravu, te na nesre-
Êu umalo je ne dostiæe: njegovi zahtjevi nao-
πe otpora u zakonu kojega je car Teodozij II.
izdao, da patrijarh Carigradski isti ugled ima
kao i onaj Rimski, a na crkvenom Saboru u
Calcedonu uËiniπe biskupa starog i novog
Rima, takoer u crkvenim stvarima jednakim.
©esti crkveni sabor u Karthagi zabrani
svima biskupima primiti naslov kneza ili vr-
hovnih gospodara.
U pogledu naslova “opÊi biskup”, kojega
si Pape kaπnje pridodaπe, napisa sveti Grgur,
misleÊi da se njegovi nasljednici nigdje s ovim
naslovom resiti neÊe, sljedeÊe:
“Ni jedan od mojih predπasnika da se ne
usudi ovo nesveto ime primiti, jer kad si sam
Patrijarh ovo ime daje, potkapa vrijednost
svoga imena. Neka se kloni svaki krπÊanin
teæiti za naslovom, kada uzima svojoj braÊi
Ëasno i dobro ime.”
Ove rijeËi sv. Grgura odnose se na njego-
vog sudruga u Carigradu, koji je za prven-
stvom u Crkvi teæio. Papa Pelagij II. naziva
Carigradskog biskupa Ivana, koji je za ËaπÊu
prvog sveÊenika teæio — bezboænim i nesvetim.

21
 “Ne poæeli si — reËe on — naslov opÊeg
biskupa, koji si je Ivan nezakonito prisvojio;
ne puπtajte ni jednom Patrijarhu ovo oskvrnu-
to ime nositi, jer Êe nas velike nesreÊe stiÊi,
ako se meu sveÊenicima takovi pojave. Do-
stiglo bi ih ono πto se o njima proriËe: ‘On je
kralj sinova oholosti.’” (Pelagije II., pismo 13.)
Ova svjedoËanstva, a mogao bih sliËnih
jednake vrijednosti na stotine joπ navesti, svje-
doËe kao sunce jasno, da su Rimski biskupi
mnogo kaπnje za opÊe biskupe i glavare Crkve
priznati. A osim toga kome nije poznato, da je
od godine 580. do Drugoga ekumenskog sabo-
ra u Carigradu, izmeu viπe od 1109 biskupa,
koji na prvih πest sabora djelovahu, samo 19
biskupa sa zapada prisutnih bilo.
Tko ne zna, da crkveni sabori po carevi-
ma, bez znanja i protiv volje biskupa Rimskih
bijahu sazivani. Tko ne zna da je Hosij, biskup
Kordovanski, predsjednikom Nicejskog sabora
bio i zakljuËke istoga proglasio. Isti Hosij pred-
sjedao je i poslije toga crkvenoga sabora Sa-
boru u Sardiki, na koji poslanik biskupa Rim-
skog Julije pripuπten nije bio.
S tim neka bude dosta, Ëasna braÊo, no
hoÊu joπte o dokazima progovoriti koje ste ma-
lo prije poradi utemeljenja biskupa Rimskog
naveli.

22
 Pod stijenom, na kojoj je sveta Crkva sa-
graena, razumijete vi Petra. Da je to prava
pravcata istina, to bi bilo naπem pravdanju
konac: ali naπi oËevi, koji su o tome neπto zna-
ti morali, nisu mislili kao mi.
Sv. ∆iril u svojoj Ëetvrtoj knjizi o Trojstvu
kaæe: “Mislim da se pod stijenom sasvim si-
gurno vjera apostola razumjeti mora.” Sv. Hi-
larij, biskup Poitierski, piπe u drugoj svojoj
knjizi o Trojstvu: “Stijena je blagoslovljena i
jedina je stijena vjera, koju je Petar priznao.”
U πestoj knjizi opet kaæe isti: “Na ovoj stijeni,
to jest vjeroispovijesti, je Crkva sagraena.”
“Bog je”, veli sveti Hijeronim u πestoj knji-
zi, “po svetom Matiji svetu Crkvu na ovoj sti-
jeni utemeljio, a to je stijena, od koje je apo-
stol Petar ime dobio.” Dalje kaæe sv. Hrisos-
tom u svojoj 53. propovijedi o Matiji: “Na toj
stijeni æelim svoju Crkvu utemeljiti, to jest,
na vjeroispovijedi.” ©to je pak bila ispovijed
apostola? “Ti si Isus Krist, Sin Boga æivoga.”
Ambrozij, sveti arcibiskup Milanski (u 2.
poglavlju pisma na Efeæane), Bazilij Selencij i
oci Kalcedonskog crkvenog sabora piπu isto
tako.
Meu svima uËiteljima krπÊanskog starog
vijeka pripada sv. Augustinu prvo mjesto, oso-
bito πto se znanosti i svetosti tiËe: Ëujte dakle

23
πto se u ovom drugom razlaganju u pismu Iva-
novu piπe: “©to znaËe rijeËi: ‘Æelim svoju op-
Êinu na ovoj stijeni sagraditi.’ Na ovoj vjeri,
to jest na vjeri koja kaæe: ‘Ti si Isus Krist, sin
Boga æivoga.’” A u 124. razlaganju nalazimo
ovo vrlo znamenito mjesto: “Na ovoj stijeni,
koju si priznao, æelim svoju opÊinu sagraditi,
jer je Isus Krist ta stijena bio.”
Da taj veliki biskup nije vjerovao, da je
Crkva na sv. Petru sagraena proizlazi jasno
iz njegovih rijeËi u 13. propovijedi: “Ti si Petar
i na toj stijeni, koju si priznao, na toj stijeni,
koju si spoznao, to jest na tvojoj ispovijedi: ‘Ti
si Isus Krist, Sin Boga æivoga’, hoÊu svoju Cr-
kvu sagraditi, jer sam Sin Boga æivoga, a hoÊu
je sagraditi na sebi samom, a ne pak na tebi.”
A kako je Augustin o ovome znamenitom mje-
stu mislio, tako je vjerovalo cijelo krπÊanstvo
onoga doba.
Skupno, sve u jedno tvrdim:
1. Isus je istu moÊ apostolima dao kao i
Petru.
2. Da apostoli u Petru nikada namjesnika
i nepogrjeπivog uËitelja priznavali nisu.
3. Da Petar ni pomislio nije da bude Pa-
pom, niti je igda kao Papa djelovao.
4. Da su u prva dva stoljeÊa dræavni sabori
veliku Ëast Rimskom biskupu nad Crkvom da-

24
vali, poradi znamenitosti grada Rima prizna-
vali, da su mu samo Ëast, a ne vrhovnu upravu
podijelili.
5. Da sveti oci ono znamenito mjesto: “Ti
si Petar i na toj stijeni sagradit Êu Crkvu svo-
ju”, nikada tako razumjeli nisu, kao da je Crkva
na Petru sagraena, veÊ na stijeni (ne super
Petrum, veÊ super Petram), tj. na vjeroispo-
vijedi toga apostola.
U sasvim dobroj namjeri i krπÊanskoj svi-
jesti stvaram taj neoboriv zakljuËak iz povi-
jesti i razuma, da Isus Krist Petru nije podije-
lio vrhovniπtvo, da Rimski biskupi nisu trebali
biti vladari Crkve, nego su to postali prisvaja-
juÊi si pomalo sva prava biskupske Ëasti. —
[Glasovi: “©uti, besramni protestante, πuti, πuti
jednom!”] — Ja nisam besramni protestant,
zaista ne, i tisuÊu puta ne! Povijest nije kato-
liËka, ni engleska, ni kalvinska, ni luteranska,
ni armenska, ni istoËno-grËka, a najmanje ul-
tramontanska. Ona je snaænija, nego sve vje-
roispovijedi i zakoni ekumenskih crkvenih sa-
bora. Piπi protiv povijesti ako smijeπ, ali nisi
je u stanju uniπtiti, kao πto ni jedne cigle iz
Koloseuma istrgnuti ne smijeπ, a da se ovaj ne
sruπi. Ako sam πto protivno iz povijesti rekao,
posvjedoËite to iz povijesti, a ja Êu onda moje
rijeËi oporeÊi: no strpite se, pa Êete vidjeti da

25
nisam sve ono rekao, πto sam htio reÊi i mo-
gao, pa da znadem da se za mene na Trgu sv.
Petra lomaËa sprema, ne bih πutio i zato Êu
nastaviti.
Gospodin Dupanloup napomenuo je sasvim
pravo u svojim znamenitim primjerima o tom
Vatikanskom saboru: ako Piu IX. za nepogrje-
πivog proglasimo, dosljedno moramo tvrditi,
da su i njegovi svi predπasnici nepogrjeπivi
bili. Ali proti tomu, πtovana braÊo, podiæe se
snaæno povijest, uvjeravajuÊi nas, da su ne-
koji Pape straπno zabludjeli bili. Proti ovom
moæete prosvjedovati ili zanijekati, kako vam
je volja, no ja Êu to dokazati.
Papa Viktor (192.) odobravao je isprva
montanizam, zatim ga je proganjao.
Marcelin (296.—303.) bio je sluga krivo-
boπtva: pohaao je hram Vesne, oboæavajuÊ
tu boginju. To je samo Ëasak slaboÊe, odgovo-
rit Êete vi, ali ja kaæem, pravi namjesnik Isu-
sa Krista umire prije nego postane otpadni-
kom.
Liberij (385.) odobravao je progonstvo Ata-
nasijevo i priznao arijanizam, da iz progon-
stva bude puπten i opet u sluæbu postavljen.
Grgur I. (578.—590.) naziva bezboænikom
svakoga, koji bi se opÊim biskupom nazvati
dao, a naprotiv Bonifacij III. (607.—608.) naveo

26
je cara Thoku, ocoubojicu, da mu taj naslov
podijeli.
Paskal II. (1088.—1099.) i Eugenije (1145.—
1153.), obojica odobravaπe, doËim ih je Julij
II. (1509.) i Pio (1560.) zabranjivao.
Eugenij IV. (1433.—1439.) odobravao je Ba-
zelski koncil i priËeπÊivanje iz kaleæa »eπkoj
crkvi, doËim je Pio II. (1458.) tu dozvolu opo-
zvao.
Hadrijan (867.—872.) proglasio je graan-
ske æenidbe valjanim, koje Pio VII. osuuje.
Siksto V. (1585.—1590.) izdao je jedan sve-
zak Biblije i preporuËio ju nekom bulom (pa-
pinski list), πto je opet Pio VII. osudio.
Klement XIV. (1700.—1721.) ukinuo je red
jezuita, koji je Pavao III. (1540.) dopustio, a
Pio VII. opet ukinuo.
A Ëemu da tako daleko dokaze traæimo.
Nije li ovdje prisutni sv. Papa u svojoj buli,
kojega ovaj Sabor ureuje, za sluËaj svoje
smrti, dok sjednice ovog Sabora traju, sve opo-
zvao, πto je s ovim Saborom od proπlih vre-
mena u protuslovlju, pa makar to bilo i od sa-
mih njegovih predπasnika nareeno. Zaista, da
ovo ne bi tako vaæno bilo, kad bi Pio IX. ovu
naredbu s propovjedaonice proglasio, nego πto
on istu tu svoju volju iz dubine svog groba,
ostalim vladarima Crkve nalaæe. Nikada ne bi

27
dokonËao, Ëasna braÊo, kada bih vam sva
protuslovlja Papâ i njihova nauËavanja tuma-
Ëiti htio. Kad dakle nepogrjeπivost sadanjeg
Pape izreknete, to ujedno morate i dokazati
(πto je baπ nemoguÊe), da si Pape nisu nigda
protuslovile, ili morate opet izjaviti, da Vam
je Duh Sveti objavio, da nepogrjeπivost Pape
od godine 1870. poËima. Imate li toliko drzo-
vitosti, jedno ili drugo uËiniti?
MoguÊe je, da Êe narodi teoloπka pitanja
mimoiÊi, jer ih ne razumiju, a vaænost njihovu
ne dokuËuju: ali premda su nemarni glede
naËina, nisu glede Ëina.
Ne varajmo sami sebe. Ako nauk o nepo-
grjeπivosti potvrdite, to Êe se protestanti, naπi
protivnici, tim veÊom drzovitoπÊu na razva-
line popeti, kojim smo mi sami uzrokom, jer
veÊ i povijest za se imadu, doËim mi protiv
njima samo naπe zanijekanje imademo. ©to
im znademo odgovoriti, ako nam sve Rimske
biskupe, poËam od Petra pa sve do njegove
svetosti Pia IX. navedu? A da su svi takovi
bili, kao πto je Pio IX. mogli bi se slavodobitno
ponositi, ali, æali Boæe, nije tako. — [Glasovi:
“©uti, πuti, dosta je!”] — Ne viËite, gospodo,
proti meni. Ako se vi povijesti bojite, to se
pobijeenim priznajete, a osim toga, ako svu
vodu rijeke Tibera preko povijesti pustite,

28
niste u stanju ni jednog lista joj uniπtiti. Do-
pustite da govorim, a ja Êu Ëim kraÊe da pro-
zborim o tom velevaænom pitanju.
Papa Virginij (538.) kupio je papinsku
Ëast od Belizara, namjesnika cara Justini-
jana. Istina je, da nije svoju rijeË odræao,
niti obeÊanu svotu platio. Je li to zakoniti
naËin da se tijara Rima pribavi? Drugi kalce-
donski sabor osudio je ovaj postupak ovako:
Svaki biskup, koji tu Ëast novcem postigne,
ima se skinuti.
Papa Eugenij III. (1145.) slijedio je Virgi-
la. Sv. Bernard, sjajna ta zvijezda svoga
vremena, ukorava tog Papu sljedeÊim rijeËi-
ma: “Jeste li u stanju jednoga mi samo Ëo-
vjeka velikog grada Rima naznaËiti, koji bi
vas za Papu priznao, da nije za to novaca do-
bio?”
©tovana braÊo, je li moguÊe, da je Papa,
koji na kapijama hrama novËane zavode po-
diæe, od Svetog Duha nadahnut? Ima li takovi
pravo poduËavati, da je Crkva nepogrjeπiva?
Pripovijetka o Formosu jamaËno je svima poz-
nata. Stjepan XI. dade njegovu ljeπinu, koja je
u papinskom odijelu zakopana bila, iskopati,
prste, kojima je blagoslov dijelio, sjeÊi, te s
izrekom da je vjerolomac i kopile bio, u Tiber
baciti. Njega zatvori, otrova i zaguπi narod.

29
Da vidimo, kako je ovaj predmet opet u red
doveden.
Roman, nasljednik Stjepanov, a za njim
Ivan X. odobriπe djela Formosova.
Odgovorit Êete mi — to su pripovijetke, a
ne povijest. — No poite u Vatikansku knjiæ-
nicu, pa Ëitajte Platiha, povjesnika papinskog
i spise Baronija (898.).
Ovo su dogaaji, koje bi radi Ëasti Svete
Stolice na stranu ostavili, da se ne radi, da
nauka o tomu svoj stav odredi, a koja u naπoj
sredini veliki jaz poËiniti moæe.
Zar da iz ljubavi prema πtovanoj materi
Crkvi πutimo?
Ja idem dalje.
UËeni kardinal Baronij (912.), govoreÊ o
Papinom dvoru ovako veli: “»emu je u ono do-
ba naliËila Rimska crkva, kakove su izvikane,
ali moÊne æene vladale u Rimu? One su bis-
kupske Ëasti dijelile, mijenjale i oduzimale, i
æaliboæe, one su bile u stanju svoje ljubavnike,
ove krive Pape na prijestolje Petra podiÊi.”
To nisu pravi Pape bili, reÊi Êete, no neka
bude tako: ali kada su na prijestolju u Rimu
kroz pedeset godina protupape sjedili, gdje
Êete nasljedstvo papinstva zapoËeti? Kako je
mogla Crkva sto pedeset godina bez glavara
opstojati?

30
 I Ëudnovato, veÊi dio tih protupapa pro-
izlazi iz plemena raznih Papa, i to Êe biti oni,
koje je Baronij opisao: “Pa sam Genebrado,
najveÊi slavitelj Papa, usudio se je u svojem
Ëasopisu reÊi (901.): ‘Ovo stoljeÊe je baπ ne-
sretno, jer skoro je tomu 150 godina, od kako
Pape vrline svojih predπasnika ne slijede i
mogu se prije odmetnicima nego apostolima
nazivati.’”
Mogu misliti, kako se je taj znameniti Ba-
ronij rumenio, kad je djela rimskih biskupa
pripovijedao. O Ivanu XI. (931.), sinu Pape Sa-
razia s Marcijom, napisao je ove rijeËi: “Sveta
Crkva, to jest Rimska, osramoÊena je straπno
ovim izrodom.”
Ivan XII. (966.) u svojoj 18. godini, koji je
bio po svojim ljubavnicama Papom izabran, ni
za dlaku nije bolji bio od svojih predπasnika.
Æao mi je, Ëasna braÊo, πto toliko prljav-
πtina moradoh na vidik iznijeti, zato Êu da
πutim o Aleksandru VI., ocu i ljubavniku Lu-
krecije: neÊu da navedem Ivana XXII. (1316.),
koji je neumrlost duπe nijekao i koji je eku-
menskim saborom u Konstanci dostojanstva
liπen.
Neki Êe moæda prigovoriti, da taj sabor
nije bio javan: ako je tome tako, onda dosljed-
no, da se ni izbor Martina V. (1417.) zakonitim

31
smatrati moæe. Ali kamo Êe tada papinsko na-
sljedstvo? Moæete li ovomu opet prigovor na-
Êi?
NeÊu da govorim o razdoru, koji je Crkvu
obeπËastio. U ono doba bilo je prijestolje u
Rimu po dvojici, a Ëesto i po trojici takmaca
zauzeto. Koji je od njih pravi Papa bio?
Opetovano vam velim: ako nepogrjeπivost
sadanjega biskupa Rimskog sada zakljuËite,
morate nepogrjeπivost sviju biskupa prijaπ-
njih, bez razlike potvrditi, a kako biste to u
stanju bili uËiniti, kad vam povijest bjelodano
veli, da su Pape u svom nauËavanju Ëesto za-
bludili. Moæete li dakle tvrditi, da su lakomi,
rodoskvrni, ubojni i radi simonije okrivljeni,
namjesnici Isukristovi? Ali, Ëasna braÊo, ta-
kovu rugobu tvrditi, znaËilo bi Isusa Krista
izdati: gore bi sagrijeπili protiv Isusa nego
Juda: to bi znaËilo Njemu blato u lice bacati.
— [Glasovi: “Dolje s govornice brzo, zaËepite
tomu krivovjercu usta!”]
©tovana braÊo, vi glasno viËete, no bilo bi
Ëasnije, kad bi moja naËela i dokaze na vagi
svetosti mjerili. Vjerujte mi, povijest ne daje
se viπe ponoviti: tu je i ostaje za uvijek, za
ozbiljni prosvjed protiv nauke o nepogrjeπi-
vosti Pape. Moæete jednoglasno proglasiti, no
moga glasa nikada dobiti neÊete.

32
 Svi pravovjerni, gospodo, uprli su oËi u
nas, oËekujuÊi od nas lijeka protiv nebrojenih
zloËina, koji Crkvu obeπËaπÊuju. Zar Êete ih u
toj nadi prevariti? Prevelika vas odgovornost
pred Bogom oËekuje, ako ovu sveËanu priliku
propustite, koju nam Bog za lijeËenje prave
vjere daje.
Hajdemo braÊo, da ju upotrijebimo, oru-
æajmo se svetom hrabroπÊu, uËinimo teπku ali
plemenitu nategu, obazrimo se na nauk apo-
stola, bez kojih Êemo u bludnji, tmini i krivoj
predaji ostati.
Upotrijebimo naπ razum, jer dræimo apo-
stole i proroke za jedine naπe nepogrjeπive
uËitelje u pogledu svih pitanja. ©to moram
Ëiniti da blaæen budem? Kad budemo o tom
odluËili, tada smo i temelj naπoj vjeri polo-
æili.
»vrsto i postojano Êemo stajati na vjeËitoj
stijeni od Boga danoj u Svetom pismu, puni
pouzdanja pred svijetom, jer neÊemo drugoga
osim raspetoga Isusa Krista priznati.
Mi Êemo biti svuda pobjeditelji i Rimska
crkva imat Êe svoju 89. godinu (tj. preustroj-
stvo). — [Æestoka vika: “Dolje, napolje prote-
stante, kalvine, izdajico Crkve!”]
Ne, nikako, gospodo, mene vaπa vika ne
plaπi, ako su moje rijeËi æestoke, ipak je moja

33
glava mirna. Ja ne pripadam ni Lutheru, ni
Kalvinu, ni Pavlu, ni Apolonu, nego jedino Isu-
su Kristu. — [Na ovo vika: “Prokletstvo, pro-
kletstvo otpadniku!”]
Prokletstvo! Gospodo, prokletstvo! Dobro
znate, da ne prosvjedujete proti mene, nego
proti svetim apostolima, pod Ëiju zaπtitu bih
æelio da ovaj Sabor stavim.
O, da bi oni iz grobova ustali, sigurno bi
govorili na moja usta, a govor njihov ne bi se
ni malo razlikovao od mojega.
©to biste im protureÊi mogli, kad bi vam
iz spisa dokazali, da je papinstvo od evanelja
Isusa Krista udaljeno, tj. od onoga πto su oni
propovijedali i svojom krvlju potvrdili. Bi li
se usudili njima reÊi, da nauku naπih Papa,
naπih Bellarmina, naπih Ignacija Loyola viπe
cijenite negoli njhovu?
Ne, i tisuÊu puta ne. Nije moguÊe da su
uπi zaËepili da ne Ëuju, oËi pokrili da ne vide,
a srca otupili da viπe ne osjeÊaju. A kad bi
Onaj gore nas kazniti i svoju teπku ruku na
nas podiÊi htio, kao πto je to s faraonom uËi-
nio, onda ne treba da vojnicima Garibaldi do-
pusti, da nas iz ovoga vjeËnog grada protje-
raju.
Ublaæite se, poπtovana braÊo, spasite Cr-
kvu od propasti, ispitajte Sveto pismo, koje Êe

34
vam pokazati pravu vjeru, koju vam valja vje-
rovati, πtovati i priznati.
Rekoh, a Bog mi bio u pomoÊ!

[Ove zadnje rijeËi bile su primljene s ta-

kvim negodovanjem, da se je cijela dvorana
tresla. Biskupi su svi ustali, a mnogi se udaljili
iz dvorane. Mnogi Talijani, Amerikanci, Ni-
jemci i Maari, a i nekoji Francuzi i Englezi,
opkoliπe hrabrog govornika, pruæiπe mu ruku
u znak odobravanja.
Takav govor doveo bi hrabrog biskupa u
XVI. stoljeÊu sigurno na lomaËu, doËim su ga
suvremenici hvalili i slavili na cijelom svije-
tu.]

35
36