23

4. EUHARISTIJSKO BOGOSLUJE 4.1. TERMINOLOKA RAZJANJENJA

AGNEC = komadi euh. kruha (prosfore) oznaen znakom kria i predvien za priest sveenika i njegovih posluitelja. ANTIDOR = estica (mrvica) euharistijskog kruha (= umjesto dara) ANTIMINS (anti-mensa) = prekriva oltara na kome je izvezena slika polaganja Krista u grob i uivene moi nekoga sveca. DISKOS (gr- diskos-krug, kolut) = okrugli tanjuri na koji se polae proskura (=kruh za euharistiju), odgovara pateni kod Zapadnjaka. EKTENIJA (gr. ektnia - udvornost, ustrajnost) = molitveni zazivi koje upravlja sveenik ili akon a narod odgovara. Na Zapadu takve molitve nazivamo litanije. EPITRAHILJ (gr. epi-trahlion - okovratnik) = tola za sveenika. FELON (gr. felons-kabanica) = misnica, paramenta. IKOS (gr. oikos - niska) = strofe kondaka s istim pripjevom. ILITON (gr. eilyo - zamotati) = tjelesnik, korporal. Platno u kome se uva savijen antimins. IRMOS (gr. eirmos) = crkvena pjesma koja slui kao uzorak za tekst i melodiju. KATIZMA (gr. kathisma) - crkvene pjesme i molitve za vrijeme kojih se sjedi (sjedalen) KIVOT (gr. kyboots = koveg) - koveg u kome su pohranjene moi svetaca ili svetohranite. KONDAK (gr. kondkion) = kratka crkvena pjesma. MANDIJA (gr. mandion plat) = plat. NADBEDRENIK = etvrtasti komad ruha koji se privezuje na pojas na desnom bedru. NAFORA = prineseni kruh, isto to i antidor OMOFOR (gr. omos + fero napleak) = palij ORAR (lat. orarium-marama, ubrus) = akonska tola. POLIJELEJ - (gr. poly = mnogo; laion= ulje) veliki svijenjak nasred crkve (oka). PARIMIJA (PARAMIJA) = odlomak Sv. pisma koji se ita u crkvi. PREDLOENJE = pripremanje darova u proskomidiji PROKIMEN = stih prije itanja poslanice i evanelja PROSFORA (gr- prosfor - prinos) = kruh za misno bogosluje PROSKOMIDIJA (gr. proskomidi - prinos, prikazanje, dar) = prikazanje, priprava ili stoli za prinosne darove (proskomidikon). PUTIR (gr. potrion - aa) = kale za misno bogosluje. RIPIDA - okrugla lepeza sa slikama estokrilih anela na drci. Nosi se u ophodima a sluila je za tjeranje muha s priloenih darova. SAKOS (gr. sakos-vrea) = dalmatika za episkopa. SOLEJA (lat. soleum - prijestolje) = prostor pred ikonostasom gdje se u starini nalazilo carsko prijestolje. STIHAR = dugaka bijela koulja, odgovara albi na Zapadu. TROPAR (gr. troparion) = kratka molitva ili usklik koji se umee izmeu redaka psalma ili drugih tekstova. Redovito uglazbljen ili naznaen da se ravna po odreenom irmosu. VOZDUH / VAZDUH = prekriva za prosforu i putir. VOZGLAS = kratka crkvena molitva, redovito obrazac zavretka molitava i ektenija.

24

4.2. NAZIVI ZA EUHARISTIJSKO BOGOSLUJE U ISTONIM OBREDIMA 1. 2. 3. 4. 5. Boanstvena liturgija (ili samo: LITURGIJA) (bizantski obred); rtva (KURBONO) - sirski obred; Prinos (PROSFORA) - koptski obred; Posveenje (KEDAA) - kaldejski i etiopski obred; Skup (SYNAKSA) - kaldejski i etiopski obred.

4.3. NAJPOZNATIJE ISTONE LITURIJE

Literatura: L. MIRKOVI, Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluenju Pravoslavne istone crkve, Drugi, posebni deo, Beograd 1982.3 ; PAVI J., Liturgika, Zagreb 1961,40-160. PAVKOVI I.K., Liturgika, Zagreb 1963, 107-130; T. TARNAWSKI, Die bedeutendsten Liturgien der orientlischen Kirche, Czernowitz 1893.

4.3.1. Liturgija sv. Jakova Naziv je dobila po sv. Jakovu, apostolu, bratu Gospodinovu, prvom jeruzalemskom biskupu komu predaja pripisuje auktorstvo liturgijskih uputa i obrazaca prema kojima se obavljalo bogosluje u jeruzalemskoj crkvi sve do 8. st. kada je zamijenjeno s liturgijom carigradske Crkve. Od 8. st. ta se liturgija u Jeruzalemu obavljala samo jedanput godinje: 23. listopada, na spomendan sv. Jakova. Veoma je dugaka. O Jakovljevu auktorstvu istraivai se spore. Sigurno nije sastavio liturgiju kakva je do nas doprla u najstarijim rukopisima, ali se pretpostavlja da joj je Jakov barem zaetnik. Krajem 4. st. spominje se da postoji, a od 5. st. imamo i pismena svjedoanstva o njoj. 4.3.2. Liturgija sv. Marka To je liturgija Aleksandrijske crkve koju su zasigurno poslije kalcedonskog sabora (455.g.) upotrebljavali krani melkiti u Egiptu, ali je upotrebljavana i prije Kalcedonskog sabora. Od 12. st. nije vie u uporabi. Najstariji kodeks s obrascima ove liturgije potjee iz 9. st. a pronaen je u bazilijanskom samostanu u kalabrijskom mjestu Rossano u 15. stoljeu. 4.3.3. Liturgija sv. Bazilija Velikoga Proklo Carigradski pie da je sv. Bazilije skratio postojeu liturgiju sv. Jakova zbog mlakosti i nemarnosti ljudi koji se zbog toga udaljavahu od duge liturgije. Bazilije nije skratio postojeu liturgiju zato to ju je smatrao za suvie dugaku nego radi mlakosti onih koji se mole i sluaju na liturgiji. U svakom sluaju, sv. je Bazilije ve postojeu liturgiju skratio, sredio i jasnije dogmatski formulirao. Ova se liturgija danas prakticira u bizantskom obredu samo 10 puta godinje: na 5 nedjelja velikoga posta (tj. na sve korizmene nedjelje osim Cvjetnice), Veliki

25

etvrtak, Velika subota, vigilija Boia i Bogojavljenja te na spomendan sv. Bazilija Velikoga (1. I.). 5.3.4. Liturgija sv. Ivana Zlatoustoga Ova se liturgija najee upotrebljava u bizantskom obredu: kroz cijelu godinu izuzev korizmu i dane kad se upotrebljava liturgija sv. Bazilija. Istraivai se slau da dananji oblik nije u potpunosti izvorno Ivanov nego je upotpunjavan kasnijim dodacima i izmjenama. Kasniji su dodaci npr: molitve pred ikonostasom, mnoge molitve proskomidije, trisveti i molitve uz nju, simbol vjere i jo neki drugi. Tu emo liturgiju detaljnije prikazati u raspravi o strukturi i prikazu pojedinih dijelova boanstvene liturgije. 5.3.5. Liturgija prijeposveenih (preeosveenih) darova Naziva se i Grgurova liturgija prema sv. Grguru Velikom, papi, (Dvojeslovu) kojemu se openito pripisuje ta liturgija. Grgur je, naime, kao izaslanik u Carigradu od 578. do 582. g. vie puta sudjelovao u takvoj liturgiji koja mu se svidjela te je napravio obrazac za takvo bogosluje za potrebe Rimske crkve. Budui da Carigradska crkva nije imala pismenog obrasca, preuzela je Grgurov obrazac. Sama praksa je nastala u vrijeme strogih odredaba o korizmenom postu na sve dane u korizmi osim subot i nedjelj. Ta je strogost iskljuivala slavljenja euharistije koja je po svojoj naravi veselo slavlje. Da bi se udovoljilo kranima koji su se eljeli priestiti i u dane preko tjedna u korizmi - osobito srijedom i petkom - biskup bi nedjeljom posveivao vie komada euharistijskog kruha da bi se njime mogli prieivati krani u dane preko tjedna do slijedee nedjelje. Taj, u poetku veoma jednostavan obred prieivanja, razvio se tijekom vremena u posebno bogosluje koje je dobilo u naslovu istaknuto ime. Danas se koristi srijedom i petkom u Velikoj etrdesetnici i na prva tri dana Velikoga tjedna.

26

5. RASPORED CRKVENOG PROSTORA U BIZANTSKOM OBREDU U bizantskom obredu crkve se redovito grade na povienu mjestu, produenog su pravokutnog oblika s polukrunim zavretkom (apsidom) gdje se nalazi svetite ili oltar koji je odijeljen od lae ikonostasom i okrenut prema istoku. Crkve slijede trodijelnu unutranju razdiobu: predvorje, laa oltar. U tlocrtu, uglavnom odraavaju grki kri s istaknutom sredinjom kupolom i vie manjih kupola, a pred ulazom je, redovito, atrij. To je natkriveni prostor na stupovima koji je katkad spojen s crkvenom zgradom. U novije vrijeme ee je prvi dio crkvene lae uz glavna vrata. 5.1. Oltar

To je najsvetiji dio crkvenog prostora a od lae je odijeljen sveano oslikanom pregradom koja se naziva ikonostas (od grkih rijei: eiks-slika + stsis-stajalite, poloaj). Na ikonostasu su troja vrata: sredinja ili carska, kroz koja se Krist daje vjernicima u priesti, i dvoja pokrajna (sjeverna i juna) koja se zovu akonska ili aneoska. Carska su vrata prozvana i zbog toga jer je kroz njih smio prolaziti samo kranski car kad bi donosio rtvene darove za svetu liturgijsku rtvu. Danas kroz njih smije prolaziti samo biskup ili sveenik za vrijeme bogosluenja. akon kroz njih prolazi samo za vrijeme velikog i malog ulaza te kad nosi evanelistar prije itanja evanelja. Ta su vrata dvokrilna za razliku od akonskih koja su jednokrilna. Ikonostas se u potpunosti ustalio nakon zavretka razdoblja ikonoklazma, tj. protivljenja tovanja svetih slika, to je trajalo od 726. do 842. godine. Danas razlikujemo dva tipa ikonostasa: grki i ruski. Ruski je vii i s veim brojem ikona. Upravo takav prevladava u crkvama naih grkokatolika.

27

5.2. Shematski prikaz ikonostasa

Prostor iza ikonostasa pa sve do polukrunog zavretka crkve na istonoj strani (apsida) zove se svetite ili jednostavno oltar. U svetitu je smjeten sveti prijestol, rtvenik, ili asna trpeza na kojoj se prinosi rtva Novoga saveza, odnosno slui liturgija. Izrauje se, redovito, od kamena i simbolizira Krista, kamen ugaoni. To je i stol Posljednje veere. Postavljen je u sredini svetita da se moe obilaziti. Prekriva se s vie platnenih pokrivaa: 1. Katasarka- postavlja se neposredno na rtvenik i simbolizira platno u koje je bilo umotano Isusovo tijelo. Na katasarku se stavlja antimins, prekriva na kome je izvezena slika polaganja Krista u grob i uivene moi nekoga sveca. 2. Endition se stavlja preko katasarka i antiminsa. On ima i dodatne dijelove kojima se prekrivaju etiri bone strane rtvenika. 3. Iliton je trei i najmanji prekriva. To je bijeli, najee tvrdo izglaan (utirkan) rubac i simbolizira Veronikin rubac.

28

Na sredini rtvenika se nalazi kivot ili svetohranite koje je najee izraeno u obliku male crkvice ili hrama od metala, mramora ili drveta. U kivotu se pohranjuje posuda s Presvetim sakramentom. Iznad kivota ili iza njega postavlja se vei kri, a ispred njega manji (stauros), runi kri. S obje strane kivota postavljeni su svijenjaci, a naokolo ripide. U svetitu (oltaru), s lijeve strane rtvenika, uz sjeverni zid, postavlja se stoli koji se zove proskomidikon. Na njega se postavljaju darovi koji se pripremaju za svetu rtvu. Iznad njega redovito visi slika Krista raspetoga ili Isusovo polaganje u grob. 5.3. Laa Prostor izmeu predvorja i ikonostasa zove se laa ili hram vjernika. Povieni dio prostora pred ikonostasom nazivamo soleja (od lat. solium = prijestolje jer se tu u starini nalazilo carsko prijestolje). Po sredini soleje nalazi se okruglo povieno mjesto, odakle se ita evanelje i dri homilija. To je ostatak drevnoga ambona. Tu je redovito postavljen analogion, legile = italite, stalak za knjige iz kojih se ita Sveto pismo za vrijeme bogosluja, posebno evanelje. Taj se stalak, redovito, moe sklapati i prenositi. Ako sveenik ita evanelje, onda se analogion stavlja pred carska vrata. Ako ita akon, onda se iznosi na ambon. Na podu soleje katkad je ucrtan mozaik orla i tu reenici itaju sveano ispovijedanje vjere. S obje strane soleje nalaze se pijevnice (kliros) u kojima stoje pjevai i itai. Na soleji je i biskupova katedra (sjedalo) koje je najee povieno i ukraeno nebnicom (baldahinom). Tu se biskup oblai, odatle dri homiliju i podjeljuje blagoslov. Na sredini crkve, tik pred solejom, postavlja se tetrapod. To je etverokutan stoli na koji se postavlja kri i svijenjaci sa svijeama, a ispred njih stalak sa slikom sveca komu je posveena dotina crkva. Za vrijeme pojedinih blagdana postavlja se na tetrapod, radi javnog tovanja, slika koja prikazuje dotini blagdan. Vjernici obino ljube tu sliku kada ulaze u crkvu ili kada iz nje izlaze. 5.4. Predvorje (nartex) Predvorje (gr. pronaos, starosl. pritvor, lat. nartex) je prostor od ulaznih vrata hrama do lae. U starini je taj prostor bio potpuno odijeljen od lae zidom ili stupovljem, a danas je najee samo mali prostor, kao u novije vrijeme prostor odijeljen vjetrobranskim vratima. U starini to je bio prostor za okupljanje i pouavanje katekumena te za pokornike za vrijeme iskljuivanja iz zajednike euharistije. Na tom su se mjestu esto postavljali stolovi za hranu siromasima, agape. Danas se u tom prostoru obavlja prihvaanje zarunika i kumova kod vjenanja te roditelja i kumova kod krtavanja djece.

6. LITURGIJSKO POSUE I RUHO

29

6.1. Posue - Putir = kale; Diskos = patena; Ripida = okrugla lepeza sa slikama estokrilih anela; liica (labis) za podjeljivanje priesti; Koplje no s dvije otrice s kriem na drci za rezanje rtvenog kruha. 6.2. Liturgijsko ruho - Stihar = alba, zajedniko odijelo biskupa, sveenika i akona. Redovito je bijele boje, a moe biti i crvene; Orar akonska tola; Epitrahilj tola za sve.; Felon = misnica; Omofor = palij, oznaka biskupske asti i slube; Nadbedrenik (epigonation) = etvrtasto tvrdo platno, irine 30-ak cm, redovito boje felona, ukeen kriem i slikom, privezan za pojas na desnom bedru. Znak je posebne poasti biskupa ili sinela 7. STRUKTURA EUHARISTIJSKOG BOGOSLUJA U BIZANTSKOM OBREDU 7.1. Pripremni obredi (Proskomidija) (Priprava osoba i darova) 7.2. Bogosluje oglaenih 7.2.1. Molitva Duhu Svetomu: Care nebeski 7.2.2. Slava Ocu 7.2.3. Velika ektenija (molitveni zazivi) 7.2.4. Prvi, drugi i trei antifon s popratnim tihim molitvama 7.2.5. Mali ulaz s evaneljem, pjevanje tropara i kondaka 7.2.6. Trisveta pjesma i prokimen 7.2.7. itanje poslanice, Aleluja i evanelje 7.2.8. Suguba ektenija, ektenija za mrtve i ektenija za oglaene 7.2.9. Molitva nad oglaenicima i njihov otpust 7.3. Bogosluje vjernika 7.3.1. Prva i druga molitva vjernih 7.3.2. Kerubinska pjesma 7.3.3. Veliki ulaz 7.3.4. Molitva prinoenja 7.3.5. Cjelov mira 7.3.6. Vjerovanje 7.3.7. Predslovlje, Svet, svet . 7.3.8. Velika euharistijska anafora (kanon) 7.3.8. Priest 7.3.10 Zahvalne molitve i otpust, dijeljenje narodu komadia nafore. Euharistijsko slavlje, uspomena Kristova otkupiteljskoga djela i sakramenat njegove prisutnosti u Crkvi, sredite je i vrhunac itavoga kranskog bogosluja. Krani bizantskog obreda to bogosluje nazivaju Sveta i boanstvena liturgija; Sirci, Armenci i Kopti nazivaju ga rtva (sir. kurbono) ili Prinoenje (koptski prosfora); Kaldejci i Etiopljani Posveenje (Kudaa, Kedas ) ili Skup (synaxa).

30

Rairenost i raznolikost liturgij koje su danas u uporabi zamrauju prvotno jedinstvo strukture koju su, bez sumnje, primili od prve kranske generacije a potvrena je povijesnim dokumentima iz polovice 2. st. kod sv. Justina, Palestinca koji se vjerojatno obratio na kranstvo u Efezu, uitelja koji je proputovao itavim Mediteranom prije nego se udomio u Rimu gdje je podnio mueniku smrt. U glasovitim tekstovima njegove Apologije gdje na dva mjesta opisuje kransku liturgiju nita nam ne doputa nazreti da postoje znaajnije razlike prema pojedinim mjestima. Jo u 4. st. hodoasnici, putnici i prognanici nisu osjeali nikakav problem kod sudjelovanja u liturgiji u udaljenim krajevima. To nam pokazuje da se odravala veoma jednostavna shema koju su apostolske zajednice primile od Gospodina koji je sam dao novo znaenje idovskoj kidui: itanja iz Pisma izmeu kojih su se pjevali psalmi ili himni, zajednika molitva za sve potrebne ljude, posvetna zahvala nad kruhom i vinom pomijeanim s vodom to se dijelilo kao otajstvo Tijela i Krvi Kristove, uspomena itave njegove ekonomije spasenja prema nama. Ta posvetna molitva je od poetka sastavljena trodijelno po uzoru na idovski blagoslov trpeze (birkat ha mazon): pohvale i blagoslivljanje Boga, svetoga i stvoritelja, prizivanje njegove spasiteljske ekonomije usredotoene na ustanovu Veere; molitva i zaziv (epikleza) potpunoga i konanog ispunjenja toga djela u Kraljevstvu Bojemu. Taj e se zadnji dio veoma brzo razviti u dva dijela: molitva za ive i pokojne lanove Crkve, to e stvoriti spominjanje naih prea koji su otili pred nama Kristu; izraavanje epikleze u zazivanju dolaska Duha Svetoga koji sakramentu daje njegovu punu zbiljnost i potpunu djelotvornost. Taj drugi razvitak je osobitost istonih liturgija. Izriito je potvren u mistagokim katehezama koje se pripisuju irilu Jeruzalemskom a kasnije e sve vie i vie zauzimati znaajnu ulogu u nauavanju Istonih crkava. Mnogo kasnije, u stoljeima srednjega vijeka, alosni sukobi izmeu Grka i Latina, naglasit e epiklezu i ulogu koju je ona dobila, posebno u izriitom vrednovanju intervencije Duha Svetoga koji daje peat (potvruje) ispunjenju sakramenta i istie da je cijelo Trojstvo tu na djelu. To je istonoj euharistijskoj liturgiji dalo naglasak razliit od latinske mise. Na Zapadu je, u stvari, panja usredotoena na in Kristova prinoenja (rtvovanja): celebrant djeluje u ime Kristovo (in persona Christi). Na Istoku sveenik, nakon to je obnovio uspomenu na ono to je Krist uinio za nae spasenje i ustanovio uspomenu na sebe, ponizno moli Duha Svetoga, izvora ivota i posveenja, da uini kako bi prinos Crkve postao pravo Tijelo i Krv Kristova za one koji e u njemu postati dionici (priesnici). Spomenimo ovdje ono to bi se moglo izrei kao openito pravilo: razliitost dvaju pogleda trebalo bi postati meusobno nadopunjavanje a ne suprotstavljanje. Tu se isto otajstvo spasenja prihvaa i ivi pod razliitim vidovima. Na Zapadu prisutnost Krista jedinoga sveenika Novoga saveza, ostvaruje u vremenu i prostoru spasiteljsku rtvu. On je onaj koji djeluje preko slube onih koji su primili apostolsko poslanje i sakramentalnu mo. Na Istoku, euharistijsko slavlje oznaava i ostvaruje itavu ekonomiju spasenja u kojoj je cijelo Trojstvo angairano; otajstvena vlastitost svake boanske osobe je izriito istaknuta. Na tom zajednikom temelju razliite su istone liturgije utkale raznolike obiaje prema vlastitom geniju zajednic i kultura koje su se izraavale tim obiajima. Ovdje emo samo ukratko naznaiti raznolike nijanse pratei razliite ine koje su ustanovila stoljea euharistijske liturgije. Ponavljamo, to je samo nacrt i naznaka puta kojim bi

31

trebao proi onaj koji zaeli dublje i temeljitije ui u duhovnost i mistagoki domet razmatranih obreda i obrazaca koji prate odreene simboline radnje. 7.1. Pripremni obredi (Proskomidija) Najstarija svjedoanstva slono potvruju da je euharistijsko bogosluje zapoinjalo sveanim ulaskom svite poslunika u hram i itanjima Svetoga pisma koje su pratili psalmi i molitve. Meutim, kasnije je uvedena slubena priprava za samo slavlje koja ukljuuje pripremu osoba i (skoro cijelo obredno) pripremanje prinosa. Priprava osoba je podijeljena u dva dijela: zajednika priprava cijele zajednice i priprava slubenika koja je u veini sluajeva isto privatni obred. Samo su Sirci i Armenci i to uveli u zajedniki obred. Pripremi darova Bizantinci daju obiljeje potpune privatnosti. Te vieslojne i simboliki bogate pripremne obrede u bizantskom obredu danas obavlja sveenik i akon iza zatvorenih vrata ikonostasa recitirajui pri tom podglas odreene molitvene obrasce koji su uglavnom pokornikog obiljeja ili simboliko tumaenje pojedinih radnja, dijelova odjee ili pojedinih predmeta. U drugim obredima, u kojima ta priprema ima znaenje stvarnog poetka slavlja, taj poetak je okien razliitim pripremnim sadrajima. U sirskom i maronitskom obredu tu je savreno istaknuta dvojakost Melkizedekove i Aronove slube. Prva se sluba posebno bavi pripremom prinos, a druga njihovim prinoenjem i kaenjem. Treba napomenuti da je to plod kasnijeg razvoja koji je uao u navedene obrede u vremenu izmeu 13. i 15. stoljea. 7.2. Bogosluje Rijei Boje Ve smo spomenuli da je drevna euharistijska liturgija zapoinjala izravnim itanjem Svetoga pisma. Rimski je obred sauvao taj drevni obiaj u bogosluju Velikoga petka. Kasnije se ulazak svite poslunika u bogoslunu dvoranu poeo sve vie i vie isticati svojom sveanou. Ispoetka je uveden pozdrav i uvodna molitva. Od 5. st. u Maloj Aziji i Carigradu uvodi se obiaj da ulazak povorke slubenika u crkvu prati pjevanje himna: Sveti Boe, Jaki Boe, Besmrtni Boe, smiluj nam se! Spomenimo da uzrok uvoenja toga himna (koji je upravljen Kristu) nalazimo u kristolokim borbama toga vremena kojima se nijekalo Kristovo boanstvo. Poslije Kalcedonskoga sabora u Antiohiji je navedenome zazivu nadodan trop: koji si raspet na kri za nas. Antikalcedonski izvor toga dodatka, kojega su pravoslavci odbacili zbog asocijacije na monofizitizam, je himan Trishagion koji je prema njima upravljen itavom presvetom Trojstvu. itanja iz Staroga zavjeta sauvala su se samo u nekim istonim obredima: Armenci imaju jedno itanje iz proroka. Kaldejci dva, tj. jedno iz Zakona drugo iz Proroka. Sirci tri itanja iz Staroga zavjeta: jedno iz Zakona, drugo iz mudrosnih knjiga, tree iz proroka. itanja iz Novoga zavjeta su veoma raznolika. Bizantinci, Armenci, Maroniti i Kaldejci imaju samo poslanicu sv. Pavla i evanelje. U uskrsnom vremenu umjesto Pavlovih poslanica itaju se Djela apostolska, a kod Bizantinaca katolike poslanice u posljednjim tjednima liturgijske godine. Sirci i Kopti imaju posebni red itanja iz Djela apostolskih. Prije sveanog pjevanja evanelja otpjeva se Aleluja sa svetopisamskim retkom ili stihom nekoga himna. Obino postoji pjesma i prije

32

navijetanja poslanice sv. Pavla. Kod Bizantinaca i Maronita to je prokimen, a kod Armenaca i Kaldejaca jedna antifona. Nakon to se otpjeva evanelje, kod Armenaca i Malabrea pjeva se Vjerovanje a u drugim obredima slijedi sveopa molitva vjernika. To je veoma drevni obiaj po kojemu bogosluje Rijei zavrava sveopom molitvom za sve potrebne koja se mogla izravno povezati s obredom prinoenja tamo gdje nije bilo katekumena ili pokornika koje je trebalo iskljuiti iz daljnjega dijela euharistijske slube. Kod Maronita nije sauvan nikakav trag toj molitvi vjernika. U bizantskom obredu tu su, kao i na mnogo drugih mjesta, litanijski zazivi koje predvodi akon a sav narod odgovara. Za to vrijeme sveenik podglas moli molitvu kojoj zadnje rijei zavrava glasno. Sirski i maronitski obred sauvali su na tom dijelu euharistijskog bogosluja obred otputanja katekumena i pokornika. U bizantskom obredu ostao je obrazac molitve za oglaene i otputanje oglaenih kojima se akon obraa rijeima: Vi koji ste oglaeni, iziite; oglaeni, iziite; vi koji ste oglaeni iziite; niko od oglaenih da ne ostane. A vi koji ste verni, opet i opet u miru Gospodu se pomolimo. (Bo. lit. sv. Jovana, str.86). Kod Kaldejaca je to otputanje izraeno veoma impresivno. Dva poslunika, od kojih jedan nosi kri a drugi evanelje, u pratnji svjeonoa dolaze i postave se s jedne i s druge strane svetita. Za to vrijeme se pjeva u dva kora: Oni koji jo nisu primili krtenje neka odstupe! Oni koji nisu primili znamen ivota neka odstupe! Oni koji to jo nisu primili neka odstupe! Poslunici idite i pazite na vrata 7.3. Velika euharistijska anafora (kanon) Ivana Zlatoustoga
Vidi: LITURGIKON, (79-96); SLUEBNIK, Liturgija sv. Jovana Zlatousta (100-122); Liturgija sv. Vasilija Velikog (154-176); Liturgija Preeosveenih darova (177-217).

7.3.1 Dijalog akon: Stojmo pobono, stojmo sa strahopotovanjem, budimo pozorni, da sveti prinos u miru prinesemo! Narod: milost mira, rtvu hvale! Sveenik: Milost Gospoda naega Isusa Krista, ljubav Boga i Oca i zajednitvo Svetoga Duha neka bude sa svima vama! Narod: I s duhom tvojim! Sveenik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospoda. Sveenik: Zahvalimo Gospodu! Narod: Dostojno je i pravedno klanjati se Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: Trojstvu jednobitnom i nerazdjeljivom. 7.3.2 Molitva prije Svet i Svet Sveenik moli: Dostojno je i pravedno tebi pjevati, tebe blagoslivljati, tebe slaviti, tebi zahvaljivati, tebi se klanjati na svakom mjestu vladavine tvoje. Jer ti si Bog neizreciv, nedokuiv, nevidljiv i neshvatljiv. Ti uvijek jesi, isti kakav jesi, ti i jedinoroeni tvoj Sin i Duh Sveti. Ti si nas iz nepostojanja doveo u postojanje, a kada smo pali, ti si nas opet podigao i nisi prestao sve initi dok nas u nebo nisi uveo i darovao nam svoje budue kraljevstvo. Za sve to zahvaljujemo tebi i tvom

33

jedinoroenom Sinu i tvom Svetom Duhu: za sva poznata i nepoznata, vidljiva i nevidljiva dobroinstva, to su nam uinjena. Zahvaljujemo ti i za ovu slubu koju si se dostojao primiti iz naih ruku, iako te okruuju tisue arkanela, neizrecivo mnotvo anela, kerubi i serafi, estokrili i mnogooki, na krilima lebdei (uzglas) pobjednu pjesmu pjevajui, kliui, zazivajui i govorei: Narod: Svet, svet, svet! Gospod Sabaot! Puna su nebesa i zemlja tvoje slave! Hosana u visini! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visini! 7.3.3. Molitva poslije Svet i rijei ustanove Euharistije Sveenik: S tim blaenim silama i mi, ovjekoljubivi Vladaru, kliemo i govorimo: svet si i presvet, ti i jedinoroeni tvoj Sin i Duh tvoj Sveti. Svet si i presvet i velianstvena je tvoja slava. Ti si tako ljubio svoj svijet da si dao svoga jedinoroenoga Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, ve da ima ivot vjeni. On doe i ispuni za nas sav Boji naum, te u noi kada bi predan, ili volje: kada sam sebe predade za ivot svijeta, uze kruh u svoje svete preiste i neporone ruke, i zahvalivi i blagoslovivi posvetivi i prelomivi, dade svojim svetim uenicima i apostolima, rekavi: UZMITE, JEDITE, OVO JE TIJELO MOJE KOJE SE LOMI ZA VAS NA OTPUTENJE GRIJEHA. Narod: Amen. Sveenik: Isto tako i au poslije veere, govorei: PIJTE IZ NJE SVI: OVO JE KRV MOJA, NOVOGA ZAVJETA, KOJA SE PROLIJEVA ZA VAS I ZA MNOGE NA OTPUTENJE GRIJEHA. Narod: Amen. 7.3.4 Anamneza i prinoenje Sveenik: Spominjui se, dakle, toga spasonosnog naloga i svega to se za nas dogodilo: kria, groba, uskrsnua treeg dana, uzaaa na nebo, sjedenja s desna, drugog i slavnog ponovnog dolaska: Tvoje od tvoga tebi prinosei u svemu i za sve. Narod: Tebi pjevamo, tebe blagoslivljamo, tebi zahvaljujemo, Gospode, i molimo ti se, Boe na. Sveenik: Jo ti prinosimo ovu duhovnu i nekrvnu slubu i prosimo i molimo i usrdno zazivamo: poalji svoga Svetoga Duha na nas i na ovdje prisutne darove. akon: Blagoslovi, vladiko, sveti kruh! Sveenik: UINI, DAKLE, OVAJ KRUH DRAGOCJENIM TIJELOM SVOGA KRISTA. akon: Amen. Blagoslovi, vladiko, svetu au! Sveenik: A OVO TO JE U TOJ AI DRAGOCJENOM KRVLJU SVOGA KRISTA. akon: Amen. Blagoslovi, vladiko, oboje! Sveenik: PRETVORIVI IH SVOJIM SVETIM DUHOM. akon: Amen. Amen. Amen.

34

Sveenik: Kako bi ovi darovi bili priesnicima na budnost due, na oprotenje grijeha, na zajednitvo tvojega Svetog Duha, na batinjenje nebeskog kraljevstva, na pouzdanje u tebe, a ne na sud ili osudu. 7.3.5. Spomen svetih i pokojnih Sveenik: Jo ti prinosimo ovo duhovno bogotovanje za one koji su preminuli u vjeri: praoce, oce, patrijarhe, proroke, apostole, propovjednike, evaneliste, muenike, priznavaoce, isposnike i za due svakoga pravednika koji je preminuo u vjeri. Osobito za presvetu, preistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu nau Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju. (Dok se kadi, narod pjeva:) Dostojno je zaista tebe zvati blaenom, o Bogorodice! Vazda blaenu i posve nevinu i Majku Boga naega. asniju od keruba i neusporedivo slavniju od serafa, jer si nepovrijeena Boga Rije rodila, o istinska Bogorodice, tebe veliamo! Sveenik: Za svetog proroka, Preteu i Krstitelja Ivana, za svete, slavne i uvijek hvaljene apostole. Za svetoga (ime) iju slavimo uspomenu i za sve svete tvoje. Po njihovu zagovoru pohodi nas, Boe. Spomeni se i svih pokojnika koji su usnuli u nadi na uskrsnue za vjeni ivot. (Spominje neke pokojnike poimence) i daj im pokoj u svjetlosti lica svojega. 7.3.6. Spomen ivih Jo te molimo: spomeni se, Gospode, svega pravovjernog episkopata, onih koji vjerno ravnaju propovijedanjem tvoga nauka, svega prezbiterskog zbora, u Kristu akonstva i svega sveenikog reda. Jo ti prinosimo ovo duhovno bogotovanje za sav svijet, za svetu, katoliku i apostolsku Crkvu, za one koji ive u istoi i svetosti, za vjerni i kristoljubivi narod na, i za vrhovnitvo i svu vojsku: daj im, Gospode, mirnu vladavinu, da i mi, zajedno s njima, mognemo provoditi tih i miran ivot u punoj pobonosti i dostojanstvu. Poslije svih spomeni se, Gospode, svetog, sveopeg prvosveenika naega (ime) pape rimskoga, nadbiskupa i mitropolite naega gospodina (ime), biskupa naega gospodina (ime), i sauvaj ih svojim svetim Crkvama da budu u miru, sigurni, potovani, zdravi, dugovjeni, i da vjerno ravnaju propovijedanjem tvoje istine. akon (nakon to je spomenuo imena ivih kojih se posebno spominje): I onih na koje svatko od nas misli, i svih i sve. Narod: I svih i sve. Sveenik: Spomeni se, Gospode, ovoga grada u kojemu ivimo, kao i svakoga grada i kraja i onih koji s vjerom ondje borave. Spomeni se, Gospode, mornara, putnika, bolesnika, patnika, uznika, za njihovo spasenje.

35

Spomeni se, Gospode, onih koji daruju i dobro ine u tvojim svetim Crkvama, i onih koji se spominju siromaha, te na sve nas poalji svoje milosti. (Spomen ivih poimence). Uzglas I daj nam da jednim ustima i jednim srcem slavimo i hvalimo nadasve asno i velianstveno tvoje ime: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda i u vijeke vjekova. Narod: Amen. Sveenik: I da budu milosti velikoga Boga i Spasitelja naega Isusa Krista sa svima vama. Narod: I s duhom tvojim. 7.4. Lomljenje kruha, priest i zahvala Zavrni dio euharistijskog bogosluja sainjavaju raznoliki i mnogostruki obredi koji su u svakom obredu ureeni drukije. Moemo uoiti nekoliko zajednikih naglasaka. Recitiranje Gospodnje molitve (Oe na ) prethodi uvodna molitva (osim kod Kopta), a nakon Oenaa (osim kod Bizantinaca) slijedi embolizam koji razvija zavrnu pronju u Oenau. Obred lomljenja kruha kod nekih je prije Oenaa (Sirci, Kaldejci, Kopti), a kod nekih nakon Oenaa (Bizantinci, Armenci, Maroniti). Kaenje svetih darova, mijeanje kruha i vina i obiljeavanje kruha vinom razlikuju se od obreda do obreda. Kaenje prate rijei: Svetinje svetima. Narod odgovori: Jedan je svet, jedan Gospod Isus Hristos, u slabu Boga Oca. Amin. Razlomljeni kruh sveenik postavlja na disk u obliku kria s natpisima: JESUS HRISTOS - NI - KA. (JC-XC-NI-KA; Sluebnik, 113). Priest se dijeli pod obje prilike, osim kod Armenaca i Maronita. Kod Kopta i Kaldejaca svim vjernicima se dijeli priest odvojeno pod obje prilike. Kod Bizantinaca i Siraca vjernici se prieuju kruhom umoenim u vino. Prije priesti i nakon priesti sveti se darovi sveano pokazuju narodu da bi se sav narod poklonio pred tim darovima. Prije priesti moli se odreena molitva i ispovijest vjere. Donosimo obrazac molitve iz Liturgije sv. Ivana Zalatoustog: Vjerujem, Gospode, i priznajem da si ti zaista Krist, Sin Boga ivota, koji si doao na svijet da spasi grenike od kojih sam prvi ja. Za priesnika svoje tajne veere primi me danas, Sine Boji, jer ja neu izdati tajnu tvojim neprijateljima, niti u ti kao Juda poljubac dati, ve ti se kao razbojnik ispovijedam: Spomeni se mene, Gospode, kada doe u kraljevstvo svoje! Spomeni se mene, Sveti, kada doe u kraljevstvo svoje! Da mi ne bude priest tvojih otajstava Gospode, na sud niti na osudu, nego na ozdravljenje due i tijela. Boe, milostiv budi meni greniku! Boe, oisti grijehe moje i smiluj mi se! Bezbroj puta sagrijeih, Gospode, oprosti mi! U bizantskom obredu akon poziva vjernike na priest rijeima: Sa strahom Bojim i vjerom pristupite! Narod odgovori: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje: Bog je Gospod i javi se nama. Kad akon ili laik prilazi da se priesti, govori: Oprostite mi! Prisutni odgovaraju: Neka ti Bog oprosti! Dok se pojedini vjernik prieuje, sveenik za svakoga posebno govori: Prieuje se sluga Boji (spomene mu ime) asnim i presvetim Tijelom i Krvlju Gospoda i Boga i Spasa

36

naega Isusa Hrista na otputenje grijeha i na ivot vjeni. Priest se dijeli na ruku i to desnu pod koju se stavi lijeva. Za taj obiaj navode se rijei sv. irila Jeruzalemskoga: Pristupajte ne sa rairenim rukama i sa otvorenim prstima, nego inei lijevom rukom prijestolje desnoj koja e primiti kralja i postavljajui na jedno mjesto ruke primaj tijelo Kristovo govorei pri tome: Amen! Nakon pospremanja posua slijedi zahvala i blagoslov naroda. Zahvala ukljuuje pjesmu, poticaj i molitvu nad narodom koji priginje glavu na blagoslov. Otpust prati molitva kod ambona koja u bizantskom obredu glasi: Gospode! Ti blagoslivlja one koji tebe blagoslivljaju, i posveuje one koji se pouzdavaju u tebe: spasi narod svoj i blagoslovi batinu svoju. Sauvaj puninu svoje Crkve i posveti one koji vole ljepotu doma tvoga, ti ih proslavi svojom boanskom snagom i ne ostavi nas koji se uzdamo u tebe. Daruj mir svome svijetu, svojim Crkvama, sveenicima, vrhovnitvu i svemu narodu svome. Jer svako dobro darivanje i svaki savreni dar odozgor je, silazi od tebe, Oca svjetlosti. A i mi slavu, hvalu i klanjanje iskazujemo tebi: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen Otpust prati blagoslov kriem a kod Kopta kropljenje blagoslovljenom vodom. U bizantskom i armenskom obredu, prije otpusta vjernici dolaze poljubiti kri i sveenikovu ruku. Sveenik im daje mrvice kruha koje su otpale od posveenih estica za vrijeme liturgije. To se naziva antidoron ili nafora.