Opis pravoslavnog hrama

U seriji naih lanaka o pravoslavnom nauku i duhovnosti, donosimo sada

kratki opis i tumaenje jedne od najveih zemaljskih svetinja pravoslavne
vjere-crkve ili hrama. Svaka zajednica pravoslavnih krana u nekoj parohiji
mora imati dostojno mjesto gdje e se okupljati na bogosluja i dolaziti na
osobnu molitvu, mjesto na kojem e sam Bog na poseban nain prebivati, i
dijeliti svoju duhovnu blagodat. To mjesto je, dakle, crkva ili hram.
Kad pogledamo vanjsku arhitekturu hrama, vidjet emo da ona umnogome
ovisi o podneblju. Na istoku emo tako vidjeti izvorni, bizantski stil gradnje, sa
krinim tlocrtom i kupolom, dok se na zapadu pravoslavna crkva uglavnom ne
razlikuje od rimokatolikih, ili je u osnovi rimokatolikog izgleda, sa
primjesama bizantskog stila, i pravoslavne ornamentike.
Iznutra je, meutim, sama graevina drukije ureena. U pravoslavnoj crkvi
postoje tri dijela samog prostora graevine: predvorje (narteks), sredinji dio
(naos) i svetite (oltar). Svaki od ova tri dijela ima svoju tono odreenu
funkciju, znaenje i simboliku.
Predvorje ili narteks jest mjesto na ulazu u hram, obino odvojeno vratima,
gdje su u kranskoj davnini stajali pokornici koji su ispatali crkvene kazne i
pokore zbog naroito tekih grijeha, uz razliite inovjerce koji su zalazili u
hram, i oglaene (katekumene, pripravnike za krtenje). I jedni i drugi smjeli su
prisustvovati prvom dijelu sv. Liturgije (liturgija oglaenih) da uju rije Boju i
propovijed, nakon ega bi ih akon pozivao da izau. Taj se akonov poziv i
danas sauvao u pravoslavnoj Liturgiji, premda oglaenih i pokornika nema. U
dananje vrijeme to predvorje slui za neke sporedne stvari u hramu,
npr.paljenje svijea.
Naos je sredite hrama, u kojem se okupljaju vjernici na bogosluje. Za razliku
od rimokatolikih crkava, u njemu nema klupa sa klecalima, jer se za vrijeme
bogosluja u pravilu stoji, rijee klei (uglavnom u Velikom postu). Samo uz zid
mogu biti poredana sjedala, uglavnom za one koji ne mogu stajati. Nema
pokrajnjih oltara, kao u rimokatolika; tako neto se nije ni razvilo u
pravoslavlju, jedino zid hrama moe biti oslikan freskama, ili na njemu biti
postavljene ikone, ili po hramu crkvene zastave. Na ulazu u hramove esto
vidimo kor (lou za pjevae), kakav postoji u rimokatolikim crkvama, meutim,
to takoer i nije izvorno-mjesto za pjevae (pojce) jesu pjevnice sa lijeve i
desne strane od svetita (oltara). U crkvi takoer nema ispovjedaonice, kao
kod rimokatolika, ve se sv.Tajna ispovjedi obavlja naprijed, pred svetitem,
bez nekog posebnog prostora za to. Takoer, nema posudice sa osveenom
vodom na ulazu, kojom se vjernici kriaju. U prednjem dijelu naosa, pred
samim svetitem, ispred ambona (povienog mjesta za itanja pod liturgijom),
nalazi se tetrapod, stoli na kojem je izloena ikona sveca, blagdana ili
zatitnika hrama, koju vjernici aste kod ulaska ili izlaza iz hrama.
Naos je odvojen od hramskog svetita pregradom, koja se naziva ikonostas
(mjesto sa ikonama-svetim slikama). Ikonostas je dakle zidana ili drvena
pregrada (rijetko dodiruje strop, iz akustikih razloga) koja razdvaja/spaja

svetite, gdje se vre sv.Tajne i nalazi Hrist u sv.Priesti i naos. Naos-to je na

svagdanji svijet. Svetite-to je onostranost, carstvo nebesko. Ikonostas
simboliki spaja ta dva dijela. Na ikonostasu su troja vrata. Srednja su najvea,
obino sa dvije vratnice i esto sa zastorom. To su Svete ili krasne dveri (esto
nazivane carske, premda su izvorno carske bile one koje spajaju narteks i
naos). Te dveri koristi iskljuivo sveenik, i na njima se esto ita Evanelje i
dijeli priest vjernima, odnosno-na njima se nebo spaja sa zemljom. Zato je na
njima prikazan prizor Blagovijesti, odnosno zaea Isusova, jer je upravo to
dogaaj u kojem je nebo zakorailo na zemlju. Dvoja pobona vrata nazivaju
se akonska, ili pobona, ili aneoska. Na njima se nalaze sv. Stjepan
Arhiakon (ili sv. Efrem Sirijski) kao predstavnik zemaljskih akona i sv. Mihael
(ponegdje i Gabriel) kao predstavnik nebeskih akona. Svetite je inae uvijek
za stepenicu ili tri vie od naosa, pa se povienje od jedne stepenice pred
samim ikonostasom naziva soleja-to je staza za kretanje akonu i sveeniku
pred ikonostasom, a ona se zapravo produuje u gorespomenuti ambon.
Sve ikone na ikonostasu imaju svoje tono utvreno mjesto. Tako se desno od
svetih dveri redovno nalazi Hrist Pantokrator, a lijevo Bogorodica, to
predoznaava da se sve dogaa u razmeu dva Hristova dolaska. Takoer se u
najdonjem redu nalaze jo i ikone sveca zatitnika, te sv. Nikole i Sv. Ivana
Pretee i Krstitelja. Iznad svetih dveri esto imamo ikonu posljednje veere, te
Trojstva, a u gornjim redovima se nalaze 12 glavnih blagdana, apostoli i
patrijarsi i proroci Starog zavjeta. Na vrhu ikonostasa jest kri. Dakako, postoje
razni tipovi ikonostasa, razne varijacije i tumaenja, u koja nemoemo sada
ulaziti, u naem skraenom prikazu za vjernike. Pred ikonama esto vise
kandila (uljanice), a vano je zapaziti kako u pravoslavlju nema kipova-o ovome
e biti govora u lanku o ikonama.
Iza ikonostasa imamo svetite (oltar). U sredinjem dijelu svetita se nalazi
Sveto Prijestolje ili asna Trpeza (oltar u uem smislu). Odvojen je od zida, da
se moe lako obii i obino je pravokutnog oblika, poput starozavjetnog
rtvenika. Na njemu sveenik slui leima okrenut narodu, a na njega se ne
stavlja ni cvijee, ni ita to nema veze sa Liturgijom. Tamo su samo Evanelje,
kri, pribor, antimins i kivot (svetohranite). Sam oltar je, kao i hram u cjelini,
usmjeren prema istoku. Oko njega su sjedala za kler, sa desne strane je
dijakonikon za oblaenje sveenika, a sa lijeve proskomidikon za vrenje
proskomidije (o tome e svemu biti vie rijei kad budemo govorili o
sv.Liturgiji).
Hram je za svakog pravoslavnog kranina sveto mjesto, gdje Bog prebiva.
Nai hrvatski pravoslavci u poetku nee moi imati raskonih hramova,
moda e im i obine kue biti jednostavni hramovi, sa dva stalka umjesto
ikonostasa, meutim, neka i u skromnim uvjetima uvaju drevnu kransku
liturgijsku simboliku, koju su ostale Crkve izgubile. A ponajvie, neka ne
zaborave, pred koga to stupaju kad ulaze u hram.
Marko Prvopristupnik Podravski