UMJETNOST I RELIGIJA

Prostor antičkog hrama

Hram (lat. templum) – građevina namijenjena vjerskim obredima (molitva, žrtvovanje), riječ potiče iz
antičkog Rima i označava sveto područje koje je svećenik posvetio kao mjesto za boravak bogova

Zeusov hram u Olimpiji – hram je postao slavan zbog Fidijinog kipa koji je postao jednim od svjetskih
čuda, kip nije sačuvan

- Prema mitu su Olimpijske igre koje su se održavale na svetom mjestu utemeljene od strane
Herakla u čast Zeusove pobjede nad Kronom
- Reljefi na metopama Zeusova hrama tematiraju Heraklova djela, prikazan je dakle Heraklo
kako uz pomoć Atene pridržava nebeski svod dok mu Atlas donosi zlatne jabuke koje su
čuvale nimfe Hesperide
- Skulpture na zabatima prikazuju brobe lapita i kentaura te pripreme za utrku kola pred
Zeusom – teme prikaza su simbolično povezane s mitskom borbom Grka protiv zlih sila sa
snažnom porukom da će zlo uvijek biti kažnjeno
o Zapadni zabat – prikaz iz kentauromahije (borba grka Lapita protiv nasilnih kentaura,
borbu nagleda središnji lik Apolon)
o Dostojanstvo čak i u patnji je bio ideal starih grka, na licima nema naznaka emocija

Obilježje grčke sakralne arhitekture – povezanost s arhitektoskom plastikom i naglašenost bojom

Kompozicijski zakon kadra – skulpturalna skupina koja je kompozicijom prilagođena arhitektonskom

okviru – zabatu, frizu ili metopi, proporcije likova ostaju realistični te se tako ostvaruje ravnoteža
između arhitekture i skulpture

Augustov hram u Puli – posvećen božanskom sinu, ocu domovine, caru Augustu, hram je preživio sve
povijesne promjene

Prostor kršćanske Crkve

Značajke romaničkog prostora – čvrstoća, zatvorenost, masivnost, dojam težine građe, ozračje tame

Crkva sv. Martin u Spllitu – nastala adaptacijom stražarnice nad Zlatnim vratima Dioklecijanove
palače
- U uskom prostoru stražarnice postavljena je oltarna kamena pregrada iza nje postavljena je
kamena menza
- Sakralne građevine imaju ophod/deambulatorij (polukružni ophod oko apside ili oko kružne
sakralne građevine) s galerijom na katu oko kružne jezgre

San Vitale – ranobizanstka građevina, natkrivena kupolom, u oltarnom prostoru (prezbiteriju) nalaze
se raskošni mozaici koji slave vlast, građena od opeke a unutrašnjost bogata mramorom

Palatinska kapela, dvorska kapela Karla Velikog, Aachen – jedini sačuvani dio njegove palače,
stupovi su originalno antički, na galeriji se nalazi carevo prijestolje na kojem je iz lože pratio liturgiju

Santo Spirito, Firenza – ranorenesansna crkva, djelo Filippa Brunelleschija, najvažniijeg

ranorenesansnog graditelja, tlocrt crkve je u obliku latinskog križa, prostor je trobrodan, podijeljen
arkadama, glavni brod je prekriven stropom, bočni brodovi su nadsvođeni, građena je prema sustavu
kvadratnih modula, prezbiterij i kupola na križištu
San Lorenzo, Torino – barokna crkva, djelo Guarina Guarinija, korištenje svjetlosti kako bi se naglasila
arhitektura, tlocrt u obliku elipse, unutrašnji zidovi ukrašeni reljefima, ornamentom, freskama

- Bitno obilježjje barokne arhitekture – jedinstvo različitih oblika i njihovo neprestano

prožimanje u tlocrtu, konstrukciji i dekoraciji

Antropomorfizacija elemenata crkve – gaditelj prikazuje transparentno ljudsko tijelo (oblici koji se
čine kao usta, pri sredini kao nos i poviše njih oblici koji naliče očima)

Urbani sakralni prostor

Salona – primjer transformacije antičkog grada u ranokršćansko sakralno središte, bazilike su
podizane unutar i izvan gradskih zidina, u početku su oratoriji (mjesta za molitvu) bili adaptirani
stambeni prostori

Bazilike se podižu za svakodnevni obred (katedrale), za crvena okupljanja (križna bazilika) te za

pogebni obred mučenika (nepokrivena bazilika)

Na mjestima gdje su pokapali mučenici izvan gradskih zidina su se okupljali vjernici u molitvi i
nastojali su biti pokopani što bliže -> tu su nastale memorijalne kapele (kapela sv. Anastazije na
groblju Marusinac)

U ranom srednjem vijeku u Z Europi napušta se gradski način života – oblikuju se dvije vrste
samostana

- Prostori pustinjačkih zajednica, na njih utječu irski pustinjaci koji žive u skromnim kamenim
nastambama npr samostan Skeliig Michael
- Samostanski kompleksi (sačuvani elementi antičkog grada)

Hodočašće
Hodočasničke crkve – crkve podignute uz samostane na ruti hodočasničkih puteva; mjesta za odmor i
duhovnu obnovu hodočasnika

Refektorij – velika zajednička blagovaonica u samostanima

Primjeri crkava: Santiago de Compostela grob sv. Jakova, sv. Petar u Rimu, Bazilika Kristovog groba
(Jeruzalem), Benediktinska opatija Cluny (najveća)

Ikonografske sheme
Na najpoznatijoj sceni na svodu prikazan je arhetipski prikaz boga Oca koji je smješten na mjestu
mozga, prateći ljudsku anatomiju -> MICHELANGLEO BUONARROTI, SIKSTINSKA KAPELA, VATIKAN

Ikonografija – grana likovne umjetnosti koja proučava i objašnjava smisao likovnog prikaza (motiv,
osobu, temu), također proučava i oznake (atribute) po kojima se neki likovi prepoznaju i književne
izvore na temelju kojih je neki prizor nastao.

Ikonografska topografija – odnos teme i mjesta u sakralnome objektu, strogo određena pravila
prikaza religijskoga sadržaja u skladu sa značenjem teme, simboličko značenje mjesta u arhitekturi

Kupola - nebeski svod, vrh građevine (mjesto za vrhovno biće), Krist Pantokrator vladar svijeta

Tetramorf (četveroznak) – znakovi četvorice evanđelista

 - Matej – ljudski lik
- Marko – lav
- Luka – vol
- Ivan – orao

Pandativi – prikazi četiriju evanđelista (posrednici božanske objave vjernicima)

Eufrazijeva bazilika, Poreč - Apsida – najistaknutije mjesto poslije kupole, prikaz Krista Pantokratora
ili Bogorodice na prijestolju

Trijumfalni luk – visoki luk koji odvaja svetište od glavnog broda; vuče svoje porijeklo od rimskih
slavoluka

- na čelu trijumfalnog luka nad apsidom sve su glave apostola na istoj visini, što nazivamo
IZOKEFALIJOM (likovi za stolom)
- koristi se još i zakon kadra (stiskanje likova pod stol), ikonografska perspektiva (veličina
Krista) i vertikalna perspektiva

Narativna metoda – nadat cemo se svi da ovo ne pita jer necu skratit neda mi se i nismo
zapisali da to pita tkd ako pita jjbg