SVJETLOST

1. Pogledaj videa, pročitaj u knjizi i usporedi ove dvije sakralne građevine po konstrukciji
i doživljaju svjetla.
Gotička katedrala u Chartresu hodočasnička je crkva posvećena Crnoj Bogorodici,
Djevici koja će roditi, te se nalazi na putu prema Santiagu de Composteli. Crkva ne
prikazuje ekstravaganciju bogate elite, već ekstravaganciju srednjovjekovne
pobožnosti.
Originalna građevina izgorjela je 1194. godine, no obnovljena je tolikom brzinom da
se još više cijeni njezino jedinstvo arhitekture, kiparstva i vitraža. Sadrži duh
trinaestog stoljeća, takozvanog doba vjere, kao nikoja druga crkva. Građena je
gotičkim stilom iz trinaestog stoljeća.
Skelet crkve sastoji se od stupova, šiljastih lukova i kontrafora, tako da više nisu zidovi
ti koji moraju nositi teški kameni strop, već su ispunjeni vitražima. Ovo je kao
slikovnica cijele kršćanske priče prikazane preko umjetnosti. Kako neki crkvu vole
nazivati «Knjigom Chartresa», tekst simboliziraju mnogobrojne skulpture i prozori, a
arhitektura je ono što ih povezuje. Mnoge figure stvaraju kohezivni ansambl, a u
ovom slučaju, u katedrali koja je posvećena Notre Dame, ili Našoj Dami, sve te figure
vode do Marije.
Tlocrt je sagrađen u obliku latinskog križa koji predstavlja Kristovo raspeće. Unutarnji
prostor dijeli se na tri broda koja su veoma prostrana. Glavni brod s križno-rebrastim
svodom je najviši – viši od 120 metara i jedan je od najvećih u Francuskoj. Kako je
nastala u vrijeme gotike, njezina struktura je osmišljena kako bi bilo dovoljno
prostora za velik broj prozora. U transeptu su se održavale procesije, a u koru, koji je
najsvjetliji prostor u crkvi, svećenstvo je predvodilo obred. Istočni dio završava
dvostrukim deambulatorijem zajedno sa sedam apisdiola za pomoćne obrede zato
što je sedam sveti broj.
Ova crkva sadrži najveću kolekciju originalnog srednjovjekovnog vitraža, preko 150,
na svjetskoj razini koja datira iz ranog trinaestog stoljeća. Vitraži su mistični i potiču
na molitvu i meditaciju. Također su služili kao slike pomoću kojih se Biblija
prepričavala onim nepismenima.

2. Opiši kako se mijenja oblikovanje na vitrajima tijekom vremena.

Izrada vitraža u srednjem vijeku nije se smatrala umjetnošću, već zanatom te su
autori ostali anonimni. Tek su se u novije vrijeme umjetnici počeli baviti ovom
tehnikom dajući joj pečat osobnog stila. Vitraž je veoma osjetljiv i bilo kakva
promjena u okolini može utjecati na njega. Na primjer, izloženost elementima i
zagađenje mogu uzrokovati pogoršanje staklenog metalnog okvira i samog
ostakljenja. Restauracija osigurava opstanak ovih svetih umjetničkih djela za buduće
generacije. Prvo profesionalci prouče vitraž. Na poleđinu prozora se stavi tkanina po
kojoj se napravi obris. Zatim se vitraž umoči u tekućinu za čišćenje i ostavi se preko
noći što omekša prozor i olakša čišćenje. Ukoliko je neki dio oštećen, napravi se novi.
Na kraju vitraž se polira i očisti i bude kao nov.
3. U čemu vidiš sličnost s gotičkim strukturama?
Ove dvije konstrukcije veoma su slične gotičkim strukturama jer je za gotiku bilo
tipično da imaju kostur koji se sastoji od stupova, lukova i kontrafora koji su nosili
teške zidove. To možemo primijetiti i ovdje – nijedna građevina nema zidove koji
direktno podupiru zidove, već imaju skelet.

3. Usporedi efekte svjetlosti na Nicolas Schöfferovom tornju, ranokršćanskoj crkvi

Santo Stefano Rotondo u Rimu i bizantskoj crkvi Aja Sofiji u Istambulu.
Nicolas Schöfferov toranj sagrađen je tako da se konstrukcija pruža uvis i na njoj
se nalaze mnogobrojne metalne ploče koje se vrte u krug i reflektiraju svjetlo s
jedne na drugu. Gledatelji dobivaju iluziju kao da gledaju svjetlosne zrake koje
zrače iz tornja.
Ranokršćanska crkva Santo Stefano Rotondo u Rimu crkva je okruglog oblika koja
u svojoj konstrukciji sadrži razne prozorčiće do kojih prodire svjetlost koja putuje
do središta crkve na kojoj se nalazi oltar. Iako na prvi pogled prostor izgleda
tamno i mračno, prozori pružaju dovoljnu količinu svjetla unutarnjem prostoru.
Od ove tri građevine, Aja Sofija je ona koja ima najviše svjetlosti zahvaljujući
velikom broju velikih prozora. Na njezinoj kupoli, isto kao i u crkvi Santo Stefano
Rotondo, prozori su postavljeni u kružnom obliku tako da svjetlost u crkvu dopire
tijekom cijelog dana.

4. Nađi zajedničku karakteristiku učinka prirodne svjetlosti u crkvi sv. Donata i

japanskoj Crkvi svjetlosti.
Zidna ploha crkve sv. Donata raščlanjena je plitkim lezenama i malim prozorima u
četiri razine. U crkvi je svjetlost strogo usmjerena. Orijentacijom tlocrta i
proračunatim rasporedom otvora Sunčeve se zrake na solsticij i ekvinocij
projiciraju na određene dijelove unutrašnjosti u svjetlosnim oblicima. Kao sunčani
sat služe njihov promjenjiv oblik, veličina i mjesto u prostoru.
U tamnom prostoru japanske crkve Tadao Ando, Crkve svjetlosti svjetlost ulazi na
istočnom dijelu u zidu u kojem se proteže križ. Kroz tu rupu u zidu stvara se dojam
da nosi težinu gornjeg dijela zida. Fokus na simbolu kršćanstva dobiva univerzalno
značenje. U kontrastu svjetla i tame poruka se može tumačiti na razini religije
kojoj crkva pripada, ali isto tako i na individualnoj razini. Tri su izvora svjetlosti –
otvor križa na istočnom zidu, prorez ulaznih vrata i razmak samostojećeg zida i
stropa. Za razliku od crkve sv. Donata, ovdje dominiraju izrazitiji svjetlosni
kontrasti.

5. Analiziraj svjetlost na oltaru.

Scenu sv. Terezije u vjerskom zanosu s anđelom koji će joj probosti srce
obasjavaju simbolične zlatne zrake božanske svjetlosti. Na sceni se nalaze brojni
članovi kardinalove obitelji koji su smješteni u bočne lože kao u kazalištu. Cijela
kapela je cjelina zajedno s iluzionističkom freskom na svodu i zidu oko prozora
koji je uokviren štuko reljefom. Interijer kapele kompozicijski je i stilski
organizirana cjelina, kao cjelovito umjetničko djelo. Kako bi se postigao dojam
 veće prostornosti koriste se zakrivljene linije konveksnog oltara zajedno s
iluzionistički perspektivno produljenim prostorom lože te otvaranjem gornje
granice kapele freskom u beskonačni prostor neba i matematikom Renéa
Descartesa, Johannesa Kelpera i Willhelma Leibniza. Svetica i anđeo na oblaku
uspinju se prema nebu i oni tvore zaseban i nadrealan prostor. Kako bi se ta
nadnaravnost ostvarila, svjetlo se popušta kroz skriveni prozor iza niše, ne bi li se
naglasila dramatičnost prizora.

6. Zašto je svetište naglašeno scenskim efektima?

Svetište je naglašeno scenskim efektima jer je to preporuka Katoličke Crkve u
vrijeme protureformacije kako bi se pomoću svetog kazališta kod vjernika
pobudilo iznenađenje i zaprepaštenje zajedno s postizanjem dojma
dramatičnosti. Prizor se zbiva na osvijetljenoj pozornici. Konjanik je dramatično
osvjetljen, a pozadinska svjetlost je skrivena iza kulisa i lika sv. Jurja.
Dematerijalizacija pomoću svjetlosti i boja uočljiva je i na drugim elementima
cjeline, a iluzionizmu prizora pridonosi prividna i stvarna različita uporaba
materijala – tkanina koja je umočena u gipsano mlijeko ili drvo, gips, žbuka
obojeni kao mramor. Tijekom dana ti efekti se mijenjaju – ujutro, dok su na
prirodnom svjetlu, likovi se ocrtavaju kao tamne siluete, dok su pri umjetnom
svjetlu jače istaknute blistave boje, pozlata, dinamika i gestikulacija likova,
zajedno s arhitektonskim okvirom.

7. Koja je uloga svjetlosti u kreiranju baroknog i virtualnog prostora danas?

U današnjem dobu izmišljen je novi, virtualni prostor kreiran pomoću novih
inovativnih tehnologija, poput pametnog telefona i naočala za pristup virtualnoj
stvarnosti. Taj virtualni prostor djeluje kao vidljivi prostor unutar našeg stvarnog
prostora i postaje njegov dio, no ne na fizički način , već kao hologram. On nastaje
interferencijom laserskih zraka. Takva tehnologija uspješno je ugrađena u
područje kulture i umjetnosti. Mnogi suvremeni umjetnici se korist takvom
tehnologijom, a jedan od primjera za to bio bi Festival svjetlosti u Zagrebu.
Zajedno s njima, takvu tehnologiju koriste i arhitekti, urbanisti te arheolozi.