LIČNOST- nema točnu definiciju

Psihičke osobine poput društvenosti, povučenost, agresivnost itd. su relativno stabilne

Temperament-nasljeđeni skup osobina koje upućuju na tipičan način emocionalnog doživljaja i ponašanja

Hipokrat, 4 tipa temperamenta:

- kolerik (nagao, agresivan, pesimističan, društven)

- sangvinik (optimističan, društven, opušten, aktivan)
- flegmatik (optimističan, promatrač, smiren)
- melankolik (pesimističan, nije društven, depresivan)

Karakter-skup osobina ličnosti razvijene pod utjecajem okoline i vlastitog djelovanja, skup osobina koje izražavaju naš
odnos prema sebi, drugima i radu

TEORIJSKI PRISTUP OBJAŠNJENJA LIČNOSTI

Psihoanalitički pristup

Freudova psihoanalitička teorija-čovjek pod kontrolom nesvjesnih motiva seksualne i agresivne prirode

- tri nesvjesne razine: potisnuti sadržaji (potisnuti zbog obrambenih mehanizma potiskivanja ili represije),
nesvjesno znanje (sadržaji koji nisu prošli kroz našu svijest, tj. Sadržaji koji nisu svjesno percipirani), iskustva
koja ne možemo verbalizirati (najviše povezano s najranijim djetinjstvom)
- psihoanaliza-metoda slobodnih asocijacija (u opuštenom stanju govorenje svega što padne na pamet),
analiza snova

Struktura ličnosti-čine je 3 sastavnice, id (urođeni, primitivni i nagonski dio ličnosti, nesvjesan dio, dva nagona, eros-
glad, žeđ, seksualni nagon i thanatos-smrt, destruktivna ponašanja), ego (kognitivni dio ličnosti, razvija se iz ida u 2.
g, podnosi stanje napetosti, prosuđuje, kontrolira ponašanja i rješava probleme) i superego (moralni dio ličnosti,
razvija se u procesu socijalizacije pod utjecajem kažnjenja i nagrađivanja, teži savršenstvu i funkcionira po načelu
idealnog)

Ego ideal-svi ciljevi kojima pojedinac teži, nagrađuje se sam osijećajima ponosa i vlastite vrijednosti

Suvremene psihoanalitiče teorije

Neofreudovci-ne slažu se s idejom da seks i agresija označavaju našu ukupnu motivaciju, misle da ego ima veću ulogu
od ida

PRISTUP LIČNOSTI U TEORIJI UČENJA

Bihevioralni pristup
- pravac koji tumači ličnost kao ukupnost naučenih ponašanja
- smatraju da psihologija treba biti objektivna, ne može se baviti subjektivnim doživljajima
- utvrđivanje veza između okoline i ljudskog ponašanja

Socijalno-kognitivni pristup
- ne odbacuju subjektivne doživljaje, naglašavaju utjecaj ljudske spoznaje u određivanju ličnosti
- komuniciranje nas s okolinom

Humanistički pristup
- fokusiranje na „zdrave“ ljude koji teže ostvarivanju svojih potencijala, proučavaju iskustva i osjećaje

Humanistička teorija Abrahama Maslowa

- ljudska priroda jedinstvena i posebna, čovjek je cjelovito svjesno biće, kreativnost bitna
- hijerarhija motiva
Fenomenološka teorija Carla Rogersa
- čovjek je pozitivan, realističan i pouzdan tj. Odgovoran, ima težnju za samoostvarenjem
- subjektivni svijet-svatko vidi svijet različito
- potreba za pozitivnom pažnjom i poštovanjem (doživljaj vlastitog ja)

Osobni pristup ličnosti

- osobine ličnosti djeluju na dosljednost našeg ponašanja
- označavaju dimenzije na kojima se ljudi međusobno razlikuju i uspoređuju

Eysenckove dimenzije
- odnos 4 tipa temperamenta prema Hipokratu
- polovi nestabilan-stabilan i ekstaventiran-intraventiran

Petfaktorsti model ličnosti

- dimenzija ekstraverzija (društvenije, razgovorljivije, srdačnije, dominantnije, sklonije uzbuđenjima, suprotno
introverizam), neuroticizam (emocionalno nestabilnije osobe su anksioznije, napetije, nesigurnije,
potištenije, deoresvinije, samosažaljenje, česte promjene raspoloženja, emocionalno stabilne osobe imaju
niži neuroticizam), savjesnost (pouzdanije, odgovornije, marljive, organizirane, samodisciplinirane, nisu
impulsivne), ugodnost (osobine brižnosti, suosjećajnosti, obzirnosti, suradljivosti, povjerljive su), otvorenost
iskustvu (sklonost promjenama, raznoliki interesi, neovisna u mišljenju, znatiželjna, umjetnički interes)

PROCJENJIVANJE LIČNOSTI

Upitnici ličnosti
- sastoji se od tvrdnji ili pitanja, osoba treba procijeniti odnosi li se to na njih
- točno-netočno ili uopće se ne slažem-uglavnom se ne slažem-uglavnom se slažem-potpuno se slažem

Skale procjene
- način procjenjivanja ličnosti u kojoj mjerimo mi sami ili neka osoba koja nas dobro poznaje na skali od
nekoliko brojeva
- upitnici ličnosti i skale procjene jednostavni za primjenu, mogu se primjenjivati i grupno
- nisu najtočniji rezultati, često precijenjivanje pozitivnih a podcijenjivanje negativnih kvaliteta
- uspoređivanje s drugima, npr. Ako se družimo s povučenijim ljudima, procijenit ćemo se kao otvoreniju
osobu, no ako se družimo s otvorenijim ljudima procijenili bi se kao povučenijim
- socijalno poželjni odgovori

Projektivne tehnike
- metode procjenjivanja ličnosti kod kojih se osobi zadaje nejasni podražaj te se traži da ga objasni ili opiše
- rorschachov test mrlja
- subjektivno
- nema poželjnih odgovora
- rad s djecom, klinička praksa

Situacijski testovi
- osobu stavimo u testnu situaciju, ispitivač opaža ponašanje
- koriste se pri zapošljavanju
- mogućnost promjene ponašanja kad zna da se promatra

PSIHIČKI POREMEĆAJI

 Dijagnoza – označava prepoznavanje bolesti, važna jer se a temelju nje određuje terapija
 Mediciski model – koristi se pri postavljanju dijagnoze, poremećaji se dijagnosticiraju na temelju simptoma
 Simptom (nezgoda, gubitak) – bilo koji znak neke bolesti ili promjene u tijelu
 Za dijagnosticiranje potrebno je utvrditi prisutnost simptoma koji su karakteristični za taj poremećaj i
njihovog trajanja
ANKSIOZNI POREMEĆAJ

 Neprestana pretjerana anksioznost, neprilagođena ponašanja kojima se pokušava smirit anksioznost

 Najčešći poremećaji: fobije, opsesivno-kompulzivni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj
 FOBIJE – iracioalni strahovi koji se javljaju u situacijama koje nisu opasne (npr. Osoba koja ima fobiju od zmija
osjetit će izrazit strah i pri pogledu na zmiju na televiziji ili na nekoj slici), najčešće su fobije iracionalni strahovi
zatvorenog prostora, visine, kukaca...(fobiju može izazvat bilo koji objekt ili situacija)
 OPSESIVNO-KOMPULZIVNI POREMEĆAJ – opsesivne misli (zaokpljaju osobe, ne mogu ih se riješiti) i kompulzivne
radnje (prisilna ponašanja koja su potaknuta opsesivnim mislima),(npr. Ako je osoba opsjednuta mislima o čistoći
ruku, tj. mikroorganizmima na rukama, dovest će do kompulzivnog pranja ruku nekoliko desetina puta na dan)
 POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ – moguća reakcija na traumatski događaj; rat, zlostavljanje, nesreća...,
osobu proganjaju sjećanja na događaj, imaju noćne more, povlače se u sebe, teška tjeskoba, nesanica...

SOMATOFORMNI POREMEĆAJ

 Javljaju se tjelesni simptomi, poput različitih boli, mučnine, vrtoglavica, zamučenje vida, teškoće s gutanjem...
 HIPOHONDRIJA – uobičajeni simptomi, grčevi u trbuhu, glavobolje, i sl. kao simptomi smrtonosnih bolesti

POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA

 Ekstremna raspoloženja, javljaju se na dva načina: u vidu depresije i bipolarnog poremećaja, povećavaju rizik od
pokušaja samoubojstva
 VELIKI DEPRESIVNI POREMEĆAJ – neugodne emocije (tuga, beznađe, iracionalan osjećaj krivnje i za ono što
realno osoba ne može biti kriva), misli su pesimistične, osoba nema volje ni za što, poteškoće sa spavanjem,
povlačenje u sebe, zanemarivanje bliskih ljudi, za dijagnozu mora se imati barem pet simptoma u trajanju od dva
tjedna
 BIPOLARNI POREMEĆAJ – sastoji se od epizoda depresije čiji su simptomi slični velikom dedpresivnom
poremećaju i od epizoda manije, tijekom manije osoba je pretjerano aktivna i komunikativna (brzo i glasno
govori) osoba je puna energije, slaba potreba za snom, nerealne ideje i planovi, sklonost rizičnim ponašanjima, iz
anične epizode može prijeći u normalno stanje ili depresivnu epizodu

SHIZOFRENIJA

 Smatra se najtežim poremećajem jer pogađa gotova sva područja funkcioniranja osobe – mišeljenja, ponašanje,
percepcija, emocije
 Mišljenje je neorganizirano, nelogično, bizarno, u govoru se to pokazuje kao salata od riječi
 Bolesnici gube kontakt s realnošću, mogu se javiti deluzije – iracionalne ideje (npr. Da je osoba netko drugi, ili
ako su paranoični pa vjeruju da im netko želi nauditi
 Javljaju se halucinacije – doživljaji bez podražaja, čuje glasove kojih nema, vidi ono čega nema
 Osobe pokazuju emocije koje nisu opravdane situacijom (npr. Mogu pričati o nekom tragičnom događaju iz
života i pritom se smijati)
 Ponašanje može odudarati od uobičajenog – osoba može ponavljati neku radnju poput ljuljanja ili satima biti
nepomična
 Ne može se baviti poslom, školovanjem, brigo o kućanstvu

POREMEĆAJI LIČNOSTI

 Trajni načini percipiranja, mišljenja i emocionalnog reagiranja koji otežavaju prilagodbu osobe na njezinu
socijalnu okolinu, a okolini takve osobe zadaju poteškoće i neugodnosti
 Osobe s ovim poremećajem ne osjećaju neugodu ili krivnju, svoje ponašanje smatraju normalnim
 ANTISOCIJALNA LIČNOST – osoba s poremećajem nema grižnje savjesti i empatije, emocionalno je hladna,
neodgovorna što uzrokuje poteškoće na poslu i u međuljudskim odnosima, visokointelgentne osobe s ovakvim
poremećajem manipuliraju drugi ljudima kako bi dobile ono što žele, (u krimi filmovima i serijama počinitelji
teških zločina najčešće imaju ovaj poremećaj), no antisoc. Ličnost ne podrazumijeva da će osoba počiniti zločin
 U okviru antisocijalne ličnosti razlikuju se sociopati i psihopati, zajedničko im je što ne mare za zakone i
društvene norme, ne mare za prava drugih osoba, ne osjećaju žaljenje ni krivnju i skolni su agresivnom ponašanju
 SOCIOPATI – skloni nervozi i lako se uznemire, nestabilni su i pokazuju izljeve emocija, uključujući napadaje
bijesa, vjerojatnije je da će biti neobrazovani i živjeti na rubu društva, teško im je zadržat stalan posao i biti duže
na jednom mjestu, teško ije ostvariti povezanost s drugim ljudima, ako uspiju povezuju se s pojedinom osobo ili
grupom iako ne mare za društvo i njihova pravila, ako počine kaznen djelo vjerojatno je slučajno, zbog vidljivo
čudnog ponašanja profesionalci ih lakše prepoznaju nego psohipate, poremećaj je često posljedica teškog
djetinjstva (zlostavljanje)
 PSIHOPATI – smireni, hladnokrvni, organizirani, nesposobni za emocionalno povezivanje s drugim ljudima,
stvaraju prividnu i plitku povezanost pri čemu mogu biti šarmantni i često manipuliraju drugim osobama kako bi
ostvarili neku korist, mogu zadržati posao i obiteljski život, ako krše zakon to pažljivo planiraju kako ne bi bili
uhvaćeni, zbog čega ih je i teško prepoznati, psihopatija se objašnjava genetskim uzrocima
 NARCISTIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI – imaju pretjerani doživljaj vlastite važnosti, neprekidno traže pažnju i
divljenje ostalih, preuveličavaju svoje talente i postignuća, zaokupljeni fantazijama moći, ljepote i uspjeha,
iskoristit će osobe u okolini kako bi dobili ono što žele, ne mogu ili ne žele prepoznati potrebe drugih, teško se
nose sa stresom, imaju problem s regulacijom vlastitih emocija

POREMEĆAJI HRANJENJA

 Psihički poremećaj jer su oboljele osobe pretjerano zaokupljene fizičkim izgledom i hranom, straho od debljanja,
sklonošću perfekcionizmu kojima ugrožavaju fizičko zdravlje
 Najviše pogađaju djevojke i mlade žene, no danas zahvaća i sve veći broj muškaraca mlađe dobi
 ANOREKSIJA – poremećaj koji počinje gubitkom težine, osoba i dalje nije zadovoljna svojim izgledom čak i kada je
njezina težine oko 15% ispo normalne težine, osoba ima iskrivljenu sliku svoga tijela, poremećaj može dovesti do
smrti ako se ne liječi
 BULIMIJA – poremećaj za koji je karakteristično da osoba ima razdoblja u kojim unosi velike količine hrane pa
zbog grižnje savjesti povraća ili koristi laksativekako bi spriječila dobivanje na težini, bulimiju je teško zamijetiti
jer ne mora doći do promjene težine, može poremetiti koncentracije elektrolita u krvi što može dovesti do
nepravilnog srčanog ritma i do zastoja srca

POREMEĆAJI UZROKOVANI UZIMANJEM PSIHOAKTIVNIH TVARI

 Obilježeni žudnjom za sredstvom ovisnosti – alkoholom ili drogom i za njihovim uzimanjem

 Ovisnost može biti fizička (osjeaju se neugodni simptomi kada se sredstvo ne uzima) i psihološka (potreba za
unošenjem sredstva kako bi se uklonile neugodne emocije)
 Ovisnost dovodi do zanemarivanja svakodnevnih aktivnosti i obaveza, a sredstva ovisnosti oštećuju ne samo
živčani sustav, već i ostale sustave tijela

POREMEĆAJ KONTORLE IMPULSA

 Osoba ne može odoljeti određenim ponašanjima koja štete njima samima ili okolini
 Prije ponašanja osjećaju napetost i veliko uzbuđenje, a zatim olakšanje kada udovolje svojim impulsima,
naknadno se može javiti osjećaj krivnje i žaljenja
 PATOLOŠKO KOCKANJE – učestalo kockanje dovodi do problema u obiteljskom i društveno životu, problema u
školovanju ili na poslu te do financijskih problema

RAZVOJNA PSIHOLOGIJA

 Razvojna psihologija – grana psihologije koja proučava psihički razvoj čovjeka tijekom cijelog života, od začeća do
duboke starosti, najviše se bavi utjecajem genetskog nasljeđa i okoline
 Bihevioralna genetika (genetika ponašanja) – bavi se utvrđivanjem mogu li se razlike u ponašanju među
ljudima objasniti genetski nasljeđem ili su one nastale pod utjecajem okoline, istraživanja se mogu
provesti na nekoliko načina
 1. jednojajčani i dvojajčani blizanci – takva istraživanja polaze od pretpostavke da i jedno i dvojajčani
blizanci koji odrastaju zajedno žive u jednakoj okolini, razlike u stupnju sličnosti jednojajčanih i
dvojajčanih blizanaca mogu pripisati razlikama u njihovom genetskom nasljeđu, ako su jednojajčani
blizanci odrasli zajedno međusobno sličniji po emocionalnoj stabilnosti od dvojajčanih blizanaca odraslih
zajedno, tada razlike možemo pripisati nasljeđu
  2. usporedba sličnosti posvojene djece i njihovih posvojitelja te posvojene djece i njihovih biloških
roditelja – veća sličnost između djece i posvojitelja značila bi da na tu osobinu više utječu okolinski
čimbenici, u suprotnom slučaju da je veća sličnost između djece i bioloških roditelja s kojima ne žive
zajedno, može se reći da na određenu osobinu ima veći utjecaj genetsko nasljeđe
 3. usporedba jednojajčanih blizanaca koji su odrasli odvojeno – mogli bismo testirati jednojajčane
blizance koji nisu odrasli zajedno i provjeriti sličnost između njihovih rezultata, budući da su genetski
jednaki, razlike među njima ogu se pripisti utjecaju okoline, visoka sličnost među njima upućivala bi na
veći utjecaj gena, a manja sličnost na veći utjecaj okoline

RAZDOBLJE PRIBLIŽNA DOB

 Prenatalno razdoblje  Od začeća do rođenja
 Dojenačka dob  Od rođenja do 2.g
 Rano djetinjstvo  Od 2. do 6.g
 Srednje djetinjstvo  6. -11.g
 Adolescencija  11.-20.g
 Rana odrasla dob  20.-40.g
 Srednja odrasla dob  40.-65.g
 Kasna zrela dob  Nakon 65.g

PRENATALNO RAZDOBLJE

 Prenatalno razdoblje započinje začećem i traje do rođenja

 Ako majčina hrana ne sadrži dovoljno hranjivih tvari, postoji vjerojatnost da će dijete imat manju
porođajnu težinu, biti podložnije bolestima, a moguće je i štetan utjecaj na razvoj intelekturalnih funkcija
 Majčine bolesti također mogu utjecati na zdravlje djeteta i njegov razvoj, neke bolesti (npr. AIDS) mogi se
prenijeti na dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja, dok druge bolesti mogu oštetiti plod
 Konzumacija alkohola i droga može dovesti do tjelesnih i intelektualnih oštećenja, djeca majka ovisnica
se rađaju ovisna, ako majka puši, manje kisika dolazi do djeteta, pušenje također povečava rizik od
spontanog pobačaja
 Neki lijekovi, zračenje, različite kemikalije i stres mogu utjecati negativno na zdravlje i razvoj djeteta

DOJENDAČKA DOB I NAJRANIJE DJETINJSTVO (rođenje-2. g)

- rođeno s refleksima (refleks sisanja)
- mozak se intenzivno razvija
- maturacija-proces biološkog sazrijevanja, genetski je predodređen
- pojam o stalnosti objekta-objekt postoji čak i ako ga ne vidimo

RANO DJETINJSTVO (2.-6. GOD)

- intenzivan motorički razvoj
- egocentrizam-nemogućnost sagledavanja svijeta s tuđeg položaja
- javljaju se animizam (pripisivanje obilježja živih bića objektima), artifikacijalizam (objekt je čovjek stvorio da
mu služi), konkretnost (doslovno shavaćanje izrečenog)

SREDNJE DJETINJSTVO (6.-11. G)

- bolja kontrola emocija, nestaje egocentrizam

ADOLESCENCIJA (11.-20. G)
- počinje pubertetom, završava određivanjem identiteta i dobivanjem neovistnosti
- mladenački idealizam-slika svijeta kako misle da bi trebao biti
- adolescentski egocentrizam-teškoća razlikovanja svoje i tuđe perspektive
- efek izmišljene publike-misli da je u središtu pažnje
- osobni mit-misao adolescenta da je poseban
- iluzija neranjivosti-uvjerenje da im se ništa loše ne može dogoditi, dovodi do rizičnog ponašanja
- povezanost s roditeljima slabi, jača povezanost s vršnjacima
 - vlastiti identitet-doživljaj osobnom kontinuiteta i jedinstvenosti
- hormonalne promjene dovode do impulzivnosti i rizičnog ponašanja

RODITELJSTVO I ODGOJ
- odgoj-priprema djece za samostalni život
- 4 tipa:
1. Autoritativni-emocionalna toplina i kontrola visoka
o puno ljubavi, visoki ciljevi
o mlađoj djeci objašnjavaju pravila, sa starijom stvaraju kompromise
o najviše samopouzdanja i samokontrole
2. Autoritarni-visoka kontrola, manjak emocionalne topline
o visoka očekivanja, čvrsta disciplina
o jednosmjerna komunikacija
o anksioznost, neprijateljstvo, buntovno i delikventno ponašanje
3. Permisivni-visoka emocionalna toplina, niska kontrola
o puno ljubavi, sve dopuštaju djeci, niska očekivanja
o bez samokontrole, nesnalažljiva, nisu uporna, slabi školski uspjeh
4. Ravnodušan-niska emocionalna toplina i kontrola
o malo komunikacije, puno slobode
o neposlušna, nesigurna, neprijateljski, nisko samopouzdanje, slaba samokontrola, depresija, delikventno
ponašanje

ODRASLA DOB I STAROST (20.-smrt)

Rana odrasla dob (20.-40.)
- na vrhuncu svojih tjelesnih i kognitivnih vještina
- učvršćuje identitet, raste samopouzdanje i samopoštovanje
- grade se karijere, ulazi se u stabilne emocionalne veze, brak, roditeljstvo

Zrela odrasla dob (40.-65.)

- polako opadaju tjelesne sposobnosti, kognitivne sposobnosti, emocionalni i socijalni plan stabilni
- menopauza-oko 50. g, žene gube sposobnost rađanja, prvi znak starenja organizma

Starost (65.-smrt)
- veće razlike u pojedincima
- znatno slabljenje snage i brzine, podložniji bolestima, slabe osjetila
- fluidna inteligencija opada do 75. polako, a nakon 85. osobito brzo
- pamćenje besmislenih sadržaja opada, pamćenje smislenih sadržaja ostaje
- mirovina-prestaje radni vijek
- bitna zdrava prehrana i tjelovježba, redovite mentalne aktivnosti
- bitni sociokulturni čimbenici, financijska stabilnost

4 FAZE PIAGETOVE TEORIJE RAZVOJA

1. Senzomotorno doba (0.-2. g)-istražuje svijet oko sebe, doživljava okolinu osjetilima i vlastitim djelovanjem
2. Predoperacionalno razdoblje (2.-6. g)-stvaranje prvih pojmova, znatiželjna, mnogo pitanja, mišljenje nije
logično već intuitivno, zaključuju na temelju percepcije i vlastitog iskustva
3. Razdoblje konkretnih operacija (6.-11. g)-pojam konzervacije (količina tvari ostaje ista ako se promjeni oblik),
gubi se egocentrizam, logično razmišljanje o konkretnim problemima
4. Razdoblje formalnih operacija (12.-20.)-mišljenje isto kao na razini odraslih, logički rasuđuje o konkretnim i
apstraktnim situacijama, inteligencija postiže vrhunac