Biologijske Osnove Ponasanja

lOMoARcPSD|5141832
BIOLOGIJSKE OSNOVE PONAŠANJA

NEUROTSKI, VEZANI UZ STRES I SOMATOFORMNI POREMEĆAJI
 strah možemo spriječiti benzodiazepinima koji djeluju na GABA (gama-aminomaslačna kiselina)
 GABA-ergični sustav vjerojatno sudjeluje pri nastanku straha i anksioznosti i dr.poremećaja
 u nastanku straha osim GABA-e i serotonina, važnu zadaću ima i neuropeptid kolecistokinin (CCK)  smatra se da je
endogeni CCK sustav uključen u stanja stresa, anksioznosti, a posebno paničnih napadaja
1. FOBIČNI ANKSIOZNI POREMEĆAJI

- Skupina poremećaja kod kojih se anksioznost javlja samo ili pretežno u nekim jasno određenim okolnostima koje
same po sebi nisu opasne
- Zbog toga se te okolnosti izbjegavaju ili podnose sa strahom
- Bolesnikova zabrinutost može biti usmjerena na pojedinačne simptome –npr. lupanje srca, osjećaj slabosti i često je
udružena sa sekundarnim strahom od umiranja, gubitka kontrole ili strahom da će poludjeti
- Predviđanje da će se naći u fobičnoj okolnosti obično uzrokuje anticipatornu anksioznost- Često istodobno postoje
fobična anksioznost i depresija
2. AGORAFOBIJA
- Dosta dobro definirani skup fobija koje obuhvaćaju strah od napuštanja doma, odlaska u dućane, gužve i javnih
mjesta, ili putovanje sam u vlaku, autobusu ili zrakoplovu - Panični je poremećaj često obilježje i sadašnje i prošlih
epizoda
- Često su kao dodatna obilježja prisutni depresivni ili opsesivni simptomi i socijalne fobije (strah od druženja), često
jeizraženo izbjegavanje fobičnih okolnosti
3. SOCIJALNE FOBIJE
- Često počinju u adolescenciji
- Usmjerene su na strah od promatranja od drugih ljudi u malim grupama vodi izbjegavanju soc.situacija -
Podjednako česte i u muškaraca i u žena - Mogu biti:
 diskretne ( tj. ograničene na uzimanje hrane pred drugima, javni nastup)
 difuzne koje uključuju gotovo sve socijalne situacije izvan obiteljskog kruga - Obično povezene s
niskim samopoštovanjem i strahom od kritike - Za konačnu dijagnozu moraju biti ispunjeni svi sljedeći
kriteriji:
 Psihološki, bihevioralni ili vegetativni simptomi moraju biti primarne manifestacije anksioznosti, a ne
sekundarne u odnosu na druge simptome, kao što su sumanute ideje ili opsesivne misli
 Anksioznost mora biti ograničena ili se pretežno pojavljivati u posebnim socijalnim situacijama
Fobična se situacija izbjegava kada god je to moguće
4. SPECIFIČNE (IZOLIRANE) FOBIJE
- Obično počinju u djetinjstvu ili u ranoj odrasloj dobi
- Strah od fobičnog objekta, za razliku od agorafobije, nema tendenciju fluktuiranjaRadijacijska bolest, spolne
infekcijei AIDS glavne su teme fobija od bolesti
- Za konačnu dijagnozu moraju biti ispunjeni svi sljedeći kriteriji
 Psihološki, bihevioralni ili vegetativni simptomi moraju biti primarne manifestacije anksioznosti, a ne
sekundarne u odnosu na druge simptome, kao što su sumanute ideje ili opsesivne misli
 Anksioznost mora biti ograničena na prisutnost određenoga fobičnog objekta ili situacije Fobična
situacija izbjegava se kad god je to moguće
- Fobija od životinja
- Klaustrofobija (strah od zatvorenog prostora)
5. DRUGI ANKSIOZNI POREMEĆAJI

- F 41.0 PANIČNI POREMEĆAJ (epizodna paroksizmalna anksioznost)
Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

lOMoARcPSD|5141832
- Ponavljani napadi ozbiljne anksioznosti (panike) koji nisu ograničeni na neku posebnu situaciju ili sklop okolnosti, pa
su stoga nepredvidljivi
6. PANIČNI POREMEĆAJ
- Iznenadan početak palpitacija
- Bol u prsištu
- Osjećaj gušenja
- Nesvjestice
- Osjećaj nestvarnosti (depersonalizacija i derealizacija)
- Sekundarni strah od smrti, gubitka kontrole
- Trajanje: nekoliko minuta, nekada dulje
- Često perzistira strah od sljedećeg napada
- Može biti glavna dijagnoza samo u odsutnosti bilo koje fobije
- Za konačnu dijagnozu nekoliko ozbiljnih napada iznenadne anksioznosti moralo bi se dogoditi unutar razdoblja od
jednog mjeseca:
 U situacijama gdje ne postoji objektivna opasnost
 Bez ograničenja na poznate i predvidljive situacije
 S intervalima bez anksioznosti u intervalima između napada
7. GENERALIZIRANI ANKSIOZNI POREMEĆAJ
- Anksioznost koja je generalizirana i stalno prisutna
- Nije ograničena ili predominirana nekim posebnim okolnim uvjetima
- Osjećaj nervoze, drhtanja, mišićne napetosti, znojenje, palpitacije, nesvjestica, vrtoglavica, epigastrične tegobe-
Strepnja (brige oko budućih nezgoda, osjećaj osobe da je “na rubu”, poteškoće koncentracije) - Motorička napetost
- Povećana aktivnost vegetativnog sustava (omaglica, znojenje, tahikardija, tahipneja, nelagoda u epigastriju,
vrtoglavica, suha usta)
8. ANKSIOZNO-DEPRESIVNI POREMEĆAJ
- Prisutni simptomi i anksioznosti i depresije, ali ni jedan skup simptoma, kada se promatra odvojeno, nije dovoljno
izražen da bi zadovoljio i opravdao pojedinačnu dijagnozu - Puno slučajeva u općoj populaciji koji nikada ne dođu do
liječnika
9. OPSESIVNO-KOMPULZIVNI POREMEĆAJ
- Ponavljajuće opsesivne misli ili kompulzivne radnje
- OPSESIVNE MISLI: ideje, slike ili impulsi koji neprestano ulaze u svijest osobe u stereotipnoj formi
 One se prepoznaju kao vlastite misli osobe, iako su nevoljne i odbojne
- KOMPULZIVNE RADNJE: stereotipna su ponašanja koja se neprestano ponavljaju
 Nisu ugodne niti rezultiraju izvršavanjem korisnih zadataka
 Osoba ih često vidi kao prevenciju nekih neugodnih događaja, koji bi joj mogli nanijeti štetu ili bi
je ona sama mogla prouzročiti
- Muškarci:žene = 1:1
- Početak: djetinjstvo ili rana odrasla dob- Tijek: varijabilan i više sklon kroničnom tijeku - Dijagnostičke smjernice:
 Trajanje: najmanje 2 tjedna
 Opsesivni simptomi ili kompulzivne radnje: izvor patnje ili ometajuće za bolesnikovu aktivnost
 OPSESIVNI SIMPTOMI (karakteristike)
• Misli ili impulsi moraju biti prepoznati kao vlastiti
• Mora postojati barem jedna misao ili radnja koja se, i unatoč otporu, ponavlja, iako mogu biti
prisutne i druge misli kojima se pojedinac više ne opire
• Misao ili radnja koja se ponavlja ne smije sama po sebi biti ugodna ( jednostavno oslobađanje od
napetosti ili anksioznosti ne podrazumijeva se kao zadovoljstvo u ovome smislu)
• Misli, slike ili impulsi moraju biti neugodno ponavljajući PRETEŽNO OPSESIVNE MISLI ILI
RUMINACIJE
• U obliku ideja, mentalnih slika ili impulsa sa određenom radnjom
• Različite po sadržaju

lOMoARcPSD|5141832
• Neugodne za osobu
• Npr: Žena može biti mučena strahom da se neće moći oduprijeti impulsu da ubije dijete koje voli
 PRETEŽNO KOMPULZIVNE RADNJE
• Većina kompulzivnih radnji povezana je s čišćenjem (pranje ruku), ponavljanim provjeravanjem da
se uvjeri da se neće dogoditi potencijalno opasna situacija ili narušiti red i urednost
• Kompulzivne radnje mogu trajati i više sati svaki dan, te su ponekad povezane sa izrazitom
neodlučnošću i sporošću
 MJEŠOVITE OPSESIVNE MISLI I RADNJE
 Oba fenomena podjednako izražena
10. REAKCIJE NA TEŠKI STRES I POREMEĆAJI PRILAGODBE
- Uključuje poremećaje prepoznatljive ne samo na osnovi simptoma i tijeka poremećaja, nego i na temelju postojanja
jednog ili dvaju uzročnih utjecaja:
 izuzetno stresnog životnog događaja koji uzrokuje akutnu stresnu reakciju
 značajne promjene u životu koja dovodi do trajnih neugodnih okolnosti rezultirajući poremećajem
prilagodbe
- Stresni događaj ili trajne neugodne okolnosti primarni su i najvažniji čimbenik te se poremećaj ne bi
pojavio bez njihova djelovanja
11. AKUTNA REAKCIJA NA STRES

- krizno stanje, psihički šok
- Prolazni psihički poremećaj kod inače normalnih osoba, nastao kao reakcija na intenzivne i realno opasne
stresogenesituacije (ugrožavanje fizičkog i psihičkog integriteta same osobe ili njoj bliskih stvorenja -npr. prirodna
katastrofa
(poplava), borba, silovanje, provala, prometna nesreća, itd.)
- Mora biti prisutna jasna i neposredna vremenska povezanost između stresora i početka simptoma: početak je
odmah nakon nekoliko minuta, ako nije neposredan - Simptomi i tijek:
 pokazuju se velike varijacijeu simptomatici -miješana, obično promjenjiva slika
 početno stanje “zgranutosti” sa određenimstupnjemsuženja svijesti i pažnje, kao i nesposobnost
razumijevanja stimulusai dezorijentacija
 može biti praćeno: a) daljim povlačenjem odokoline, sve do psihogenog stupora;
b) agitacijom i pretjeranom aktivnošću, sve do bježanja
 Depresija, anksioznost, ljutnja, očaj
 Razdražljivost, nemir, poremećaji spavanja, problemi s koncentracijom
 Izbjegavanje podsjećanja na traumatski događaj
 vegetativni znaci -javljaju se tahikardija, znojenje, ubrzano disanje, crvenilo i sl.
 Nije rijetko da je ova reakcija praćena djelomičnom ili potpunom amnezijom za traumatičnu epizodu
 Prolaznog je karaktera -simptomi se obično stišavaju nakon nekoliko sati i nestaju dva do tri dana od
stresnog događaja
 Brzo razrješenje (najčešće u nekoliko sati) u slučajevima kada je moguće udaljavanje iz stresnog okruženja
 U bolesnika u kojih se stresor nastavlja ili je zbog svojih karakteristika ireverzibilan simptomi obično počinju
nestajati nakon 24-48 sati i postaju minimalni nakon 3 dana
- Ulogu u pojavljivanju i težini akutnih stresnih reakcija, ima individualna vulnerabilnost i kapacitet
odbrane-sve osobe izložene izuzetnom stresu ne moraju razvitiovaj poremećaj
- Početak odgovora na stres povezan je sa specifičnim fiziološkim akcijama u simpatičkom nervnom
sustavu, direktnim i indirektnim kroz otpuštanje adrenalina i noradrenalina iz medule adrenalne žlijezde
- Dolazi do facilitacije tjelesne reakcije –ubrzanje srčanog ritma i disanja, konstrikcija krvnih žila,
povišenje krvnog tlaka
- Zasićenost neuroreceptora katekolaminima facilitira oslanjanje na spontana ili intuitivna ponašanja
često povezana sa borbom ili bježanjem

lOMoARcPSD|5141832
- Normalno, kada je osoba u smirenom, nestimuliranom stanju, aktivnost neurona locus ceruleusa je
minimalna
- Nova stimulacija dovodi do povišenja noradrenergične aktivnosti u locus ceruleusu i osoba postaje
alertna i pozorna spram okoline
- “fight-or-flight”
- Nakon što prestane opasnost potrebno je20 to 60 minuta da se tijelo vrati na razinu funkcioniranja od
prije podražaja
- U osnovi ovakav odgovor priprema tijelo da se ili bori protiv ili bježi pred opasnošću
- Ovakav odgovor može biti potaknut realnom opasnošću, ali i imaginarnom
- Baziran na senzoričkom percipiranju i procesiranju (stvari koje prvi puta vidimo i čujemo u nekoj situaciji)
no također i na pohranjenim sjećanjima (npr. što se dogodilo prethodni puta kada smo bili u sličnoj situaciji)
- Dugotrajni stres je reguliran hipothalamo-hipofizno-adrenalnim sustavom (HPA)
 Stresor aktivira HPA os
 Hipotalamus stimulira hipofizu
 Hipofiza luči adrenokortikotropni hormon (ACTH)
 ACTH stimulira adrenalnu žlijezdu na produciranje hormona kortikosteroida
 Adrenalni korteks otpušta kortizol (hormon stresa), što dovodi do otpuštanja glukoze iz jetre
(za energiju)
 Kortizol omogućuje tijelu da održava stabilnu opskrbu šećerom u krvi, što pomaže osobi da se
nosi prolongiranim stresom
 Imunološki sustav je suprimiran tijekom ovoga
- Tijek: može doći do opravka ili se može razviti teži poremećaj kao što PTSP ili poremećaj prilagodbe
- Tretman akutnog stranog poremećaja obično uključuje:
 Psihofarmakoterapiju -antidepresive (SSRI)

 Lijekovi mogu biti korišteni kroz kraće vrijeme (do 4 tjedna)
 Kratkotrajnu psihoterapiju (npr. kognitivno-bihevioralna psihoterapija koja uključuje izlaganje (imaginarno,
in vivo))
 Suportivna psihoterapija, psihoedukacija
 Prognoza oporavka povezana je sa težinom i trajanjem traume, kao i ranijim nivoom pacijentova
funkcioniranja
 Povoljno djelovanje žurnog početka tretmana te socijalnog suporta
12. POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ
- Pojavljuje se kao odgođeni/ili produljeni odgovor na stresogeni događaj ili situaciju iznimno jake ugroženosti
ili katastrofične prirode - Tipični simptomi:
 Epizode ponovnog proživljavanja traume nametljivim sjećanjima ili snovima
 Emocionalna tupost ili ukočenost
 Osjećaj odvojenosti od ljudi
 Nereagiranje na okolinu
 Izbjegavanje situacija i znakova koji podsjećaju na traumu
 Napadi straha ili panike (rjeđe)
 Agresivnost potaknuta iznenadnim podsjećanjem na traumatski događaj
 Znaci vegetativne podražljivosti
 Hipervigilitet pažnje
 Nesanica
- Početak slijedi traumu s razdobljem latencije koje može varirati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci- Tijek je
fluktuirajući
- Oporavak se može očekivati u većine bolesnika
- Mali broj: kroničan tijek s prelaskom u trajne promjene ličnosti (F62.0)

lOMoARcPSD|5141832
13. POREMEĆAJ PRILAGODBE

- Stanja subjektivnog distresa i emocionalnog poremećaja koja obično remete socijalno funkcioniranje
- Nastaju u razdoblju prilagodbe na značajnu životnu promjenu ili su posljedica stresnog životnog događaja- Stresor
može pogoditi integritet osobnoga socijalnog okruženja(kroz bolan gubitak ili separacijska iskustva) ili širi sustav
socijalne podrške i vrijednosti (migracije ili izbjeglički status) - Manifestacije:
Depresivna raspoloženja, anksioznost, osjećaj nesposobnosti za svladavanje zadataka, planiranje
budućnosti, ustrajavanje u postojećoj situaciji određeni stupanj nesposobnosti u izvršavanju svakodnevnih
poslova
- Regresivni fenomeni u djece

- Početak: unutar mjesec dana od zbivanja stresnog događaja ili životnih promjena
- Trajanje simptoma obično ne prelazi 6 mjeseci
14. DISOCIJATIVNI (konverzivni) POREMEĆAJ

- Djelomičan ili potpuni gubitak normalne integracije između sjećanja na prošle događaje, svijesti o identitetu i
neposrednih osjeta, kao i kontrole tjelesnih pokreta
- Psihogeni prema podrijetlu
- Vremenski su tijesno vezani s traumatskim događajem, nerješivim problemom, narušenim odnosima
- Pojam “konverzije” podrazumijeva da se neugodan afekt izazvan problemima i konfliktima koje osoba ne može
riješiti na neki način transformira u simptome
- Svi tipovi disocijativnih poremećaja teže remisiji nakon nekoliko tjedana ili mjeseci posebno ako je početak vezan uz
traumatski životni događaj
- Disocijativna stanja koja su trajala dulje od 1-2 godine prije nego su došla na psihijatrijsko liječenje, obično su
rezistentna na liječenje
- Osobe s disocijativnim poremećajem često pokazuju jako poricanje problema ili poteškoća koje drugima mogu biti
očigledne
- Ovamo nisu uključeni depersonalizacija i derealizacija, jer su tim sindromima pogođeni samo ograničeni aspekti
osobnog identiteta i nisu udruženi s gubitkom u području osjeta, sjećanja ili pokreta
- Simptomi često označavaju bolesnikovu koncepciju o tome kako bi se fizička bolest očitovala
- Medicinski pregledi i ispitivanja ne pokazuju prisutnost ni jednog poznatog somatskog ili neurološkog poremećaja-
Glavno je obilježje gubitak pamćenja, obično za važne, nedavne događaje, koji nisu izazvani organskim mentalnim
poremećajima i prevelik je da bi se objasnio običnom zaboravljivošću ili umorom
- Amnezija je obično usmjerena na traumatske događaje
- Amnezija je obično djelomična i selektivna
- Opseg i kompletnost amnezije obično variraju od dana do dana i između ispitivanja
- Postoji jedna stalna jezgra koja se ne može prizvati u budnome stanju
- Najčešće su pogođene mlađe odrasle osobe
- Najekstremniji primjer se pojavljuje u muškaraca kao odgovor na stres u borbi- U starosti su rijetka neorganska
disocijativna stanja - Dijagnostičke smjernice:
 Amnezija, djelomična ili potpuna za skore događaje koji su traumatske ili stresne prirode
 Izostanak organskih poremećaja mozga, intoksikacije ili pretjeranog umora
 Gubitak vrlo svježih događaja iz sjećanja tipičniji je za organska stanja, bez obzira na moguće traumatske
događaje i probleme
- Disocijativna je amnezija obično retrogradna

- Najteže je razlikovanje od svjesne simulacije amnezije
- Potrebne su detaljne i ponavljane procjene premorbidne ličnosti i motivacije
15. DISOCIJATIVNA FUGA
- Ima sva obilježja disocijativne amnezije, uz očito svrhovito putovanje od kuće ili radnog mjesta za kojeg se održava
briga o sebi

lOMoARcPSD|5141832
- U nekim se slučajevima može preuzeti novi identitet, obično samo na nekoliko dana, ali povremeno i za dulje
razdoblje uz iznenađujući stupanj cjelovitosti
- Iako postoji amnezija za period fuge, subjektivno ponašanje u tom razdoblju promatračima može djelovati potpuno
normalno
- Dijagnostičke smjernice:
 Obilježja disocijativne amnezije
 Očigledno svrhovito putovanje izvan uobičajenoga dnevnog rasporeda
 Održavanje osnovne brige o sebi i jednostavnih socijalnih kontakata s nepoznatim osobama
16. DISOCIJATIVNI STUPOR
- Ponašanje osobe zadovoljava kriterije za stupor, no pregledom i pretragama ne nalazi se nikakav tjelesni uzrok
- Pozitivan nalaz psihogenih uzroka u formi nedavnih stresnih događaja ili izrazitih socijalnih problema
- Stupor se dijagnosticira na osnovi utvrđenog smanjenja ili odsutnosti voljnih pokreta i normalnog reagiranja na
vanjske podražaje, kao što su svjetlo, zvuk, dodir - Osoba leži ili sjedi uglavnom nepomično dulje razdoblje
- Govor, te spontani i svrhoviti pokreti u potpunosti su ili gotovo u potpunosti odsutni
- Prema tonusu mišića, stavu, disanju i ponekad otvaranju i koordiniranim pokretima očiju očito je da osoba ne spava
inije bez svijesti iako može katkad biti prisutan i određeni stupanj poremećaja svijesti
17. POREMEĆAJ S TRANSOM I OPSJEDNUTOŠĆU
- Privremeni gubitak i osjećaja osobnog identiteta i pune svjesnosti okruženja
- U nekim slučajevima osoba se ponaša kao da ju je preuzela druga ličnost
- Ovamo su uključena samo stanja transa koja su izvan svjesne kontrole i neželjena
- Ometaju svakodnevne aktivnosti, jer se pojavljuju izvan religijskih ili drugih kulturalno prihvaćenih situacija
18. DISOCIJATIVNI POREMEĆAJI POKRETA I OSJETA
- Postoji gubitak ili smetnje pokreta ili gubitak osjeta (obično kožnih)
- Doima se da bolesnik ima tjelesni poremećaj, no ne nalazi se ništa što bi objasnilo simptome
- Omogućuje bolesniku bijeg iz težeg konflikta ili mu pomaže da posredno izrazi svoju ovisnost i ljutnju
19. DISOCIJATIVNI MOTORIČKI POREMEĆAJI
- Gubitak sposobnosti pokreta dijelova tijela
- Paraliza može biti parcijalna ili potpuna
- Uključuje: psihogenu afoniju i psihogenu disfoniju
20. DISOCIJATIVNE KONVULZIJE
- Mogu nalikovati epi napadima
- Rijetki ugriz jezika, veće modrice od pada i inkontinencija urina
- Nema gubitka svijesti
- Prisutno stanje stupora ili transa
21. SOMATOFORMNI POREMEĆAJI
- Glavno je obilježje ponavljano iznošenje fizičkih simptoma zajedno s ustrajnim traženjem medicinskog ispitivanja
usprkos ponavljanju negativnih nalaza i liječnikovim uvjeravanjima da simptomi nemaju fizičke osnove - Ako su
tjelesni poremećaji prisutni, oni ne objašnjavaju prirodu i opsežnost simptoma ili bolesnikov distres i zaokupljenost
simptomima
22. SOMATIZACIJSKI POREMEĆAJ
- Multiple, ponavljajuće i česte promjene tjelesnih simptoma, koji su obično, prisutni nekoliko godina prije nego što
sebolesnik obrati psihijatru
- Uporno neprihvaćanje mišljenja i uvjeravanja nekolicine liječnika o nepostojanju tjelesnog objašnjenja simptoma-
Određeni stupanj socijalnog i obiteljskog funkcioniranja, što se može pripisati prirodi simptoma i posljedičnom
ponašanju
23. HIPOHONDRIJSKI POREMEĆAJ
- Stalna zaokupljenost mogućnošću da je prisutan jedan ili više ozbiljnih i progredirajućih tjelesnih poremećaja-
Tijek kroničan i promjenjiv
- I u muškaraca i u žena
24. SOMATOFORMNA AUTONOMNA DISFUNKCIJA

lOMoARcPSD|5141832
- Bolesnik iznosi simptome kao da su oni vezani uz fizički poremećaj sustava ili organa koji je u velikoj mjeri ili
sasvim autonomno inerviran ili kontroliran, npr. kardiovaskularni sustav, probavni sustav, dišni sustav, urogenitalni
sustav - Obično postoje dva tipa simptoma od kojih ni jedan ne upućuje na poremećaj organa ili sustava:
 1. niz optužbi temelji se na objektivnim znakovima autonomnog poticaja kao što su lupanje srca, znojenje,
crvenjenje, drhtanje, izražavanje straha i distresa u vezi s mogućnošću tjelesnog poremećaja
 2. postoje subjektivne žalbe nespecifične ili promjenjiva prirode, kao što su prolazna probadanja i boli,
osjećaj žarenja, težine, napetosti, osjećaj napuhnutosti ili nadutosti, koje bolesnik pripisuje specifičnom
organu ili sustavu
25. PERZISTIRAJUĆI SOMATOFORRMNI BOLNI POREMEĆAJ
- Glavna je tegoba tvrdokorna, teška i psihički opterećujuća bol koja se ne može sasvim objasniti fiziološkim procesom
ili tjelesnim poremećajem i koja se javlja u vezi s emocionalnim konfliktom ili psihosocijalnim problemima koji su
dovoljni da se zaključi da su glavni uzročni čimbenici
- Rezultat je obično znatno povećanje potpore i pažnje, osobne ili medicinske
26. NEURASTENIJA
- Značajne su kulturalne varijacije u prezentaciji
- Značajna su dva oblika:
 1. Glavno obilježje pritužba o pojačanju umora nakon psihičkog napora
 2. Isticanje osjećaja tjelesne ili fizičke nemoći i iscrpljenosti nakon neznatnih napora, udruženih s osjećajem
boli u mišićima i nemogućnosti opuštanja
- Uobičajeni simptomi: tenzijska glavobolja, osjećaj opće nestabilnosti te vrtoglavica
27. DEPERSONALIZACIJSKO-DEREALIZACIJSKI SINDROM

- Osoba se žali da su se njezine psihičke aktivnosti, tijelo i/ili okolina promijenile u svojoj kvaliteti, na način da su
postali nerealni, udaljeni ili automatizirani
- Mogu osjećati da sebe vide iz daljine ili da su mrtvi
- Pritužba na gubitak emocija
- Rijetko se javlja
28. DISOCIJATIVNA ANESTEZIJA I GUBITAK OSJETA
- Područja kože koja su anestetička imaju često oštre granice
- Može postojati i gubitak razlikovanja između osjetnih modaliteta koji nije uzrokovan neurološkim lezijama-
Rijedak je potpuni gubitak vida - Dijagnostičke smjernice:
 Klinička obilježja, kako su navedena prethodno
 Nepostojanje dokaza o tjelesnom poremećaju koji bi mogao objasniti simptome
 Dokaz za psihološki uzrok u obliku jasne vremenske povezanosti sa stresnim događajima i problemima ili
narušenim odnosima (čak iako ih osoba poriče)
STRES I IMUNOAKTIVNOST
- stresna reakcija
 korisna, poželjna i prijeko potrebna adaptivna reakcija organizma kojoj je svrha izvući
organizam iz stanja stresa i ponovno uspostaviti ravnotežu
 uključuje aktivaciju autonomnoga živčanog, endokrinog i imunosustava, mijenja
biokemiju mozga i pokreće sve metaboličke resurse
 ima sve kontrolne mehanizme (povratna sprega)  odvija se fazama:
1. -karakterizira ju pozitivna povratna sprega (feedback)
- svaka nova reakcija inicijalne faze potiče sljedeću i pridonosi razvoju cjelokupnoga stresnog odgovora
2. - uključuju se homeostatski mehanizmi koji, sporo djelujući (hormon kortizol), počinju smirivati silovitost
stresne reakcije i ponovno se počinje uspostavljati ravnoteža
PSIHOFIZIOLOGIJA
- pri paničnim napadajima nađeno je povećanje theta i delta-valova uz reducirane beta-aktivnosti

lOMoARcPSD|5141832
NEUROBIOLOGIJA ANKSIOZNOSTI
1. KLASIFIKACIJA
- međunarodna konsenzusna skupina primjenjuje naziv depresivno-anksiozni spektar (DAS), a taj je izraz u praksi vrlo
koristan samo kao radna dijagnoza  zbog nepostojanja u službenoj klasifikaciji, ne može se rabiti kao konačna dijagnoza -
DSM-IV navodi anksiozne poremećaje:
• panični poremećaj
• panični poremećaj s agorafobijom
• agorafobija bez anamneze o prethodnom paničnom poremećaju
• specifična fobija
• socijalna fobija
• opsesivno-kompulzivni poremećaj
• posttraumatski stresni poremećaj
• generalizirani anksiozni poremećaj
 MKB-10 te poremećaje ne naziva anksioznim poremećajima, nego zadržava naziv neurotski poremećaji, poremećaji
vezani uz stres i somatoformni poremećaji
SOCIJALNA FOBIJA
- nepoznanica u navođenju biološke osnove
 više se govori o hipotetskoj biološkoj osnovi negoli o dokazanoj
- važan je genetski čimbenik koji je odgovoran za „urođeni anksiozni krug“ koji pri izlaganju i/ili percipiranju ugroženosti od
socijalne situacije može aktivirati hipotalamičko-hipofizno-adrenalnu os, zbog čega uslijedi specifični hiperkotzizolski
odgovor, nakon čega može doći do specifičnog odgovora autonomnog sustaca, što dovodi do specifične kliničke slike
- rezultat doživljene anksioznosti dovodi do nastojanja izbjegavanja takvih situacija
- pojačano znojenje, drhtanje, crvenjenje  uključenost periferne beta-reaktibilnosti
- postoje dokazi o uključenosti GABA transimiije, kao i uključenost serotonina
PANIČNI POREMEĆAJ
- obuhvaćaju razdoblje intenzivnoga straha ili nelagode, što je udruženo s mnogim somatskim smetnjama (znojenje,
drhtavica, lupanje srca, vrtoglavica, osjećaj gušenja itd.)
- prevalencija tokom životnog vijeka = 1,5 i 3%
- oko 1/3 osoba s dijagnosticiranim paničnim atakama također ima i agorafobiju
- postoji vrlo velik rizik od pojavljivanja u prvom rodbinskom koljenu te je znanto veća konkordantnost u jednojajčanih
nego u dvojajčanih blizanaca
- nisu samo genetski uzroci odgovorni za njihovo nastajanje
- neuroni  istraživanja upućuju na redukciju regionalne cirkulacije i metabolizma i opisuju se razlike u
cirkulaciji između lijeve i desne hipokampalne regije te porast metabolizma glukoze u lijevom hipokampusu i
parahipokampalnoj regiji  te se regije smatraju odgovornima za vazokonstriktorni učinak pri paničnim
napadajima
- disfunkcija respiratornog sustava zbog porasta osjetljivosti na oksigen laktat i inhalaciju CO2 - dominira nesanica
 analiza EEG-a u spavanju upućuje na poremećaje u 2. i 3. fazi spavanja te kraće REM faze
- postoji noradrenergična disfunkcija, u obliku pojačane aktivnosti noradrenergičnog sustava
- važna uloga serotonergičnog sustava
- sustav GABA ima važnu ulogu i biološkom funkcioniranju straha i u životinja i u ljudi
OPSEISVNO-KOMPULZIVNI POREMEĆAJ (OKP)

- nastaje zbog neriješenih unutarnjih konflikata i pokazuje najdublju regresiju među anksioznim poremećajima, što znači da se
po „težini“ kliničke slike najviše približava psihotičnim stanjima - najčešće biološke etiopatogenetske hipoteze:
• ozljede mozga (npr. ozljede glave, encefalitis, tumori mozga i sl.)

• genetski čimbenici

lOMoARcPSD|5141832
• povećana aktivnost serotonina uz naglasak na specifične suptipove

• morfološke promjene specifične za nucleus caudatus uz pojačanu metaboličku aktivnost
- neuropsihološke smetnje obično su karakterizirane sindromom frontalnog režnja s pratećim smetnjama u motorici,
deficitom u prostornoj orijentaciji s teškoćama zadržavanja pažnje i rigidnosti pri izvršavanju zadataka - prevalencija u
općoj populaciji = 1,9 do 3,3%, u dječjoj populaciji = 1 do 2% - prevalencija najveća od 12. do 14.godine i od 20. do 22.
- češća kod dječaka (2:1 do 3:1)
- neki ih autori zbog simptomatologije svrstavaju u repetitivna stanja, a u tu skupinu ubrajamo trihotilomaniju, grickanje
noktiju, jednostavni i motorički tikovi, Tourettov sindrom
- u objašnjenju nastanka važna su dva serotonergična puta: ascendentni i medijalni
TOURETTOV SINDROM
- dosta sličnosti sa obilježjima OKP-a: nedostatak lateralizacije, disfunkcija bilateralnoh ili lijevoga frontalnog režnja, skraćena
REM faza pri spavanju
- u 50% djece i adolescenata s Tourettovim poremećajem razvije i OKP u odrasloj dobi
- najmanje jedan oblik OKP-a može biti alternativna fenotipska ekspresija gena odgovornog za Tourettov sindrom- više od 60%
odraslih s OKP-om imalo tik u djetinjstvu poa se predlažu dva podtipova OKP-a:
a) podtip u kojem je OKP povezan s tikom
b) podtip u kojem OKP nije povezan s tikom
POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ

- prema MKB-10 u poremećaje vezane uz sres ubrajamo: izvanredne stresne događaje, akutnu stresnu reakciju ili
značajne životne promjene koje dovode do nezadovoljstva - prema MKB-10 dijele se na:
1. akutni stresni poremećaj

- prolazne jačine
- pojavljuje se kao reakcija na izniman fizički ili psihički stres i obično prolazi nakon nekoliko sati ili jedan do dva
dana- vrno jasna veza između izvanrednoga stresora i početka smetnji koje se najčešće pojavljuju u obliku zgranutosti,
anksioznosti, ljutnje, depresije te pretjerane aktivnosti ili povlačenja
2. poremećaj prilagodbe
- pojavljuje se u razdoblju prilagodbe na važne životne promjene ili su posljedica stresnog događaja i obično remete
socijalno funkcioniranje
- početak je obično unutar mjesec dana od stresogenog zbivanja i najčešće ne prelazi 6 mjeseci
- manifestacije su različite, ali uključuju promjene raspoloženja od anksioznosti, depresivnosti, zabrinutosti do
nesposobnosti u svladavanju zadataka i planiranja budućnosti
3. posttraumatski stresni poremećaj
- nastupa nakon iznimno jake ugroženosti koja traumatizirajući djeluje na sve osobe  događaj mora biti takvog
intenziteta da izaziva sveprožimajuću uznemirenost
- predisponirajući čimbenici: prijašnji traumatski događaji i crte ličnosti, ali oni i ne moraju biti prisutni- obično
prisutna pretjerana podražljivost vegetativnog sustava
- početak je nakon traumatskog događaja,ali se može pojaviti i nakon više mjeseci/godina (odgođeni PTSP)
- u općoj populaciji pojavljuje se u 7-8%, a u rizičnim skupinama između 13 i 34%
- pojavnost ovisi o predtraumtskim čimbenicima, od kojih je jedan temperament i struktura ličnosti, što se dijelom
može povezati s naslijeđem
- genetski utjecaj na pojavnost može se povezati s genetskim utjecajem na regulaciju dopamina koji ima svoje mjesto
u nastanku PTSP-a
- hipotalamus, amigdaloidne jezgre, prefrontalni i orbitofrontalni korteks imaju ulogu u patofiziologiji PTSP-a- MR
mozga pokazuje smanjenje lijevog hipokampusa u djece izložene zlostavljanju i redukciju hipokapusa obostrano u
ratnih veterana sa simptomima PTSP-a
- deficit memorije
- defekt u senzornim procesima i poremećaji pažnje
- poremećena arhitektonika sna, posebice REM faze, što se dijelom smatra odgovornim za noćne more i „flashback“

lOMoARcPSD|5141832
- utjceaj hipofize i hipotalamusa na ostale endokrine žlijezde

- endokrine promjene ovise o brojnim faktorima kao što su trajanje i tip stresora
- većina autora kod PTSP-a nalazi kortizol u urinu, a nepromijenjen u plazmi ili nizak i u plazmi
- niska razina kortizola posljedica je kronične adaptacije hipotalamo-hipofizno-adrenalne osi
- istraživanja pokazuju porast glukokortikoidnih receptora kod PTSP-a ili u djece izložene seksualnom zlostavljanju
- hiperaktivnost noradrenalina smatra se odgovornim za strah, promjene pažnje i koncentracije
- promjene dopamina odgovorne za paranoju
- aktivacija acetilkolina ima ulogu u emocionalnim promjenama, kao i za promjene u REM fazi spavanja
- serotonin ima ulogu kod impulzivnosti, iritabilnosti, agresivnosti i suicidalnosti
- disfunkcija opioda smatra se odgovornim za emocionalnu otuđenost i gubitak motivacije
POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA
1. DEPRESIVNI POREMEĆAJ
- jedan od najprevalentnijih psihijatrijskih poremećaja sa (5-17% životna prevalencija)
- Povezan je sa razornim posljedicama kao što je suicid i značajan negativan učinak na socijalno funkcioniranje, slabije
interpersonalne odnose i zloporabu sredstava ovisnosti
- Nije poznato što točno uzrokuje depresiju, čini se da je uključeno mnoštvo čimbenika:
 Genetski čimbenici(depresija i se češće javlja u osoba koje imaju rođake sa depresijom u krvnom srodstvu)
Neurotransmiteri
 Pojedina istraživanja ukazuju na strukturne promjene mozga (npr. hipokampus, bazalni gangliji) -nejasna
uloga
 Životni događaji (npr. smrt ili gubitak voljene osobe, egzistencijalni problemi, stres)
- U osoba s poviješću depresivnog poremećaja hipokampus (vitalan za pohranjivanje pamćenja) može biti manju
odnosu na osobe bez povijesti depresivnog poremećaja - Manji hipokampus ima manje serotoninskih receptora

lOMoARcPSD|5141832
- Neki istraživači našli su da se kod osoba s depresijom kortizol stvara pojačano u osoba s depresijom te ovo povezuju
sa toksičnim učinkom kortizola na hipokampus
- Disregulacija ili hiperaktivnost HPA osi je jedan od najčešćih nalaza u do 70% bolesnika sa depresivnim poremećajem
- Izvještaji govore da promjene u CRH funkciji doprinose patogenezi depresije
- Disregulacija HPAosi ima ulogu ne samo u razvoju depresije, već i tjelesnih poremećaja i morbiditeta povezanih s
depresijom
- Primjena antidepresiva, litija i valproične kiseline čini se da smanjuje disregulaciju HPA osi u depresiji- Psihosocijalni
čimbenici –jak stres, osobito separacije i gubitci, učestalo prethode epizodama depresivnog poremećaja
 akutna reakcija na stres
- Početak odgovora na stres povezan je sa specifičnim fiziološkim akcijama u simpatičkom nervnom sustavu,
direktnim i indirektnim kroz otpuštanje adrenalina i noradrenalina iz medule adrenalne žlijezde

- Dolazi do facilitacije tjelesne reakcije –ubrzanje srčanog ritma i disanja, konstrikcija krvnih žila, povišenje krvnog
tlaka
- Zasićenost neuroreceptora katekolaminima facilitira oslanjanje na spontana ili intuitivna ponašanja često
povezana sa borbom ili bježanjem
- Normalno, kada je osoba u smirenom, nestimuliranom stanju, aktivnost neurona locus ceruleusa je
minimalna
- Nova stimulacija dovodi do povišenja noradrenergične aktivnosti u locus ceruleusu i osoba postaje alertna i
pozorna spram okoline

- “fight-or-flight”
- Nakon što prestane opasnost potrebno je20 to 60 minuta da se tijelo vrati na razinu funkcioniranja od prije
podražaja
- U osnovi ovakav odgovor priprema tijelo da se ili bori protiv ili bježi pred opasnošću
- Ovakav odgovor može biti potaknut realnom opasnošću, ali i imaginarnom
- Baziran na senzoričkom percipiranju i procesiranju (stvari koje prvi puta vidimo i čujemo u nekoj situaciji) no
također i na pohranjenim sjećanjima (npr. što se dogodilo prethodni puta kada smo bili u sličnoj situaciji) -
Dugotrajni stres je reguliran hipothalamo-hipofizno-adrenalnim sustavom (HPA)
 Stresor aktivira HPA os
 Hipotalamus stimulira hipofizu
 Hipofiza luči adrenokortikotropni hormon (ACTH)
 ACTH stimulira adrenalnu žlijezdu na produciranje hormona kortikosteroida
 Adrenalni korteks otpušta kortizol (hormon stresa), što dovodi do otpuštanja glukoze iz jetre
(za energiju)
 Kortizol omogućuje tijelu da održava stabilnu opskrbu šećerom u krvi, što pomaže osobi da se
nosi prolongiranim stresom
 Imunološki sustav je suprimiran tijekom ovoga
- Pojedine teorije fokusiraju se na promjene razine neurotransmitera, uključujući abnormalnu
regulaciju kolinergičke, katekolaminergičke (noradrenergičke ili dopaminergičke) i
serotonergičke neurotransmisije - Kriteriji za veliku depresivnu epizodu:
 A. 5 ili više od sljedećih simptoma prisutni su tijekom dvotjednog razdoblja i

predstavljaju promjenu od ranijeg djelovanja; barem jedan od simptoma je ili
depresivno raspoloženje ili gubitak zanimanja ili uživanja o (1) Depresivno
raspoloženje veći dio dana, gotovo svaki dan, što se navodi kao subjektivna žalba ili
vide drugi. U djece i adolescenata može biti prisutno razdražljivo raspoloženje
o (2) Značajno smanjeno zanimanje ili uživanje u svim ili gotovo svim
aktivnostima veći dio dana, gotovo svaki dan

lOMoARcPSD|5141832
o (3) Značajan gubitak tjelesne težine bez dijete ili dobivanje na težini, ili
smanjenje ili povećanje apetita gotovo svaki dan. U djece gubitak se
smatra nemogućnost dostizanja očekivane težine
o (4) Nesanica ili hipersomnija gotovo svakoga dana o (5) Psihomotorička
agitacija ili retardacija gotovo svakoga dana o (6) Umor ili gubitak
energije gotovo svakoga dana o (7) Osjećaj bezvrijednosti ili velike i
neodgovarajuće krivnje gotovo svakoga dana o (8) Smanjena
sposobnost mišljenja ili koncentriranja ili neodlučnost gotovo svaki dan o
(9) Ponavljajuća razmišljanja o smrti, ponavljajuće samoubilačke ideje bez
specifičnog plana ili pokušaji samoubojstva ili specifični plan za izvršenje
samoubojstva
 B. Simptomi ne zadovoljavaju kriterije za miješanu epizodu
 C. Afektivni simptomi uzrokuju klinički značajne smetnje ili oštećenje u socijalnom,
radnom ili drugim značajnim poljima funkcioniranja
 D. Simptomi poremećaja raspoloženja iz kriterija A. i B. nisu uzrokovani
neposrednim fiziološkim učincima psihoaktivne tvari ili općim zdravstvenim
stanjem (npr. hipertiroidizam)
 E. Simptomi se ne mogu pripisati žalovanju
- Različite kliničke slike:
 Psihotična
- Karakterizirana deluzijama ( npr. grijeha ili persekutorne)
- Mogu imati služne ili vidne halucinacije (npr. optužujući ili osuđujući glasovi)
 Katatona
- Psihomotorna retardacija/ekscesivne nesvrsishodne aktivnosti
 Melankolična
- Gubitak zadovoljstva u gotovo svim aktivnostima, izrazit/neprimjeren osjećaj krivnje, buđenje
rano ujutro, izražena psihomotorna retardacija ili agitacija, gubitak apetita i gubitak i gubitak na
tjelesnoj težini
 Atipična
- Poboljšanje raspoloženja kao reakcija na pozitivne događaje, depresivna reakcija na kritiku i
odbacivanje, povećanje apetita i tjelesne težine, hipersomnija
- Simptomi se pogoršavaju kako dan odmiče
- Najčešći tjelesni poremećaji koji prate depresiju:
 Kardiovaskularni (kronična bolest srca, infarkt srca)

 Endokrini (hipotireoza, hipertireoza, Cushingov sindrom, dijabetes)
 Bolni sindromi
 Iatrogena stanja
 Rak i terminalna stanja
2. DISTIMIJA
- Kronično sniženo raspoloženje koje traje više godina, ali koje nije dovoljno teško ili epizode nisu dovoljno duge da
opravdaju dijagnozu epizode depresije - Simptomi tipično počinju tijekom adolescencije
- Pacijenti su većinom pasivni, pesimistični, introvertirani, hiperkritični prema sebi i drugima, letargični
3. BIPOLARNI AFEKTIVNI POREMEĆAJ
- U najvećem broju slučajeva, bolest započinje u dobi između 15. i 24.godine
- Bipolarni poremećaj tipa I: za životnog vijeka, njegova pojavnost (prevalencija) iznosi 0,3%-1,6%- Pojavnost bolesti
bipolarnog spektra je veća (3,7%)
- Nepoznat uzročnik, čini se da je uključeno mnoštvo čimbenika:

lOMoARcPSD|5141832
 Genetski čimbenici(bipolarni afektivni poremećaj se češće javlja u osoba koje imaju rođake sa depresijom u
krvnom srodstvu)
 Neurotransmiteri(pojačano stvaranje neurotransmitera)
 Hormoni
 Pojedine studije ukazuju na strukturne promjene mozga (npr. amigdala, bazalni gangliji, prefrontalni
korteks)
 Životni događaji (npr. stres, značajan gubitak)
- Jedna trećina bolesnika pokuša počiniti samoubojstvo, a 10%-20% ih podlegne bolesti na način da počini
samoubojstvo
- Povišeni rizik od obolijevanja od srčano-žilne bolesti i raka
- Ozbiljan javnozdravstveni problem, obilježen značajnim morbiditetom i mortalitetom
- Karakteristično: ponavljane epizode poremećaja raspoloženja, uz doživotnu sklonost recidiviranju
- Uobičajeno su prisutni supklinički simptomi, uz povremene epizode posve izražene kliničke slike manije, odnosno
depresije, različite učestalosti i težine - Povišeni rizik od počinjenja samoubojstva
- Povišeni rizik od obolijevanja od bolesti ovisnosti o alkoholu ili psihoaktivnim tvarima- DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA
BIPOLARNI I POREMEĆAJ, JEDNA MANIČNA EPIZODA:
 A. Prisutnost samo jedne manične epizode bez velikih depresivnih epizoda u prošlosti (povratnost je
definirana ili kao promjena polariteta prema depresiji ili kao interval od najmanje 2 mjeseca bez maničnih
simptoma)
 B. Manična epizoda nije bolje objašnjena u sklopu shizoafektivnog poremećaja i nije superponirana na
shizofreniju, shizofreniformni poremećaj, sumanuti poremećaj ili psihotični poremećaj, neodređeni
- DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA BIPOLARNI I POREMEĆAJ:
 F30.1 Blaga/Umjerena/Teška bez psihotičnih obilježja

 F30.2 Teška s psihotičnim obilježjima
 F30.3 U djelomičnoj remisiji/U potpunoj remisiji
 Odrediti da li simptomi zadovoljavaju kriterije za miješanu epizodu Odrediti (za sadašnju ili zadnju
epizodu):
o s katatonim obilježjima o s
početkom poslije poroda
- DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA BIPOLARNI I POREMEĆAJ, ZADNJA EPIZODA HIPOMANIČNA:
 A. Sadašnja (ili zadnja) epizoda je hipomanična

 B. Prethodno je postojala najmanje jedna manična ili miješana epizoda
 C. Afektivni simptomi uzrokuju klinički značajne smetnje ili oštećenje u socijalnom, radnom ili drugim
značajnim poljima funkcioniranja
 D. Epizode poremećaja raspoloženja iz kriterija A. i B. nije bolje objašnjena u sklopu shizoafektivnog
poremećaja i nije superponirana na shizofreniju, shizofreniformni poremećaj, sumanuti poremećaj ili
psihotični poremećaj, neodređeni
- DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA BIPOLARNI I POREMEĆAJ, ZADNJA EPIZODA MANIČNA:
 A. Sadašnja (ili zadnja) epizoda je manična

 B. Prethodno je postojala najmanje jedna velika depresivna epizoda, manična epizoda ili miješana epizoda
 C. Epizode poremećaja raspoloženja iz kriterija A. i B. nije bolje objašnjena u sklopu shizoafektivnog

lOMoARcPSD|5141832
- DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA BIPOLARNI I POREMEĆAJ, ZADNJA EPIZODA MIJEŠANA:
 A. Sadašnja (ili zadnja) epizoda je miješana

 B. Prethodno je postojala najmanje jedna velika depresivna epizoda, manična epizoda ili miješana epizoda
- DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA BIPOLARNI I POREMEĆAJ, ZADNJA EPIZODA DEPRESIVNA:
 A. Sadašnja (ili zadnja) epizoda je velika depresivna

 B. Prethodno je postojala najmanje jedna manična epizoda ili miješana epizoda
- DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA BIPOLARNI I POREMEĆAJ, ZADNJA EPIZODA NEODREĐENA:
 A. Postoje kriteriji, izuzev trajanja, za sadašnju (ili zadnju) maničnu, hipomaničnu, miješanu ili veliku
depresivnu epizodu
 B. Prethodno je postojala najmanje jedna manična epizoda ili miješana epizoda
 E. Simptomi poremećaja raspoloženja iz kriterija A. i B. nisu uzrokovani neposrednim fiziološkim učincima
psihoaktivne tvari ili općim zdravstvenim stanjem (npr. hipertiroidizam)
- DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA BIPOLARNI II POREMEĆAJ:
 A. Prisutnost (ili anamneza) jedne ili više depresivnih epizoda

 B. Prisutnost (ili anamneza) jedne ili više hipomaničnih epizoda
 C. Nikada nije postojala manična ili miješana epizoda
 E. Afektivni simptomi uzrokuju klinički značajne smetnje ili oštećenje u socijalnom, radnom ili drugim
- KRITERIJI ZA VELIKU DEPRESIVNU EPIZODU
 A. 5 ili više od sljedećih simptoma prisutni su tijekom dvotjednog razdoblja i predstavljaju promjenu od
ranijeg djelovanja; barem jedan od simptoma je ili depresivno raspoloženje ili gubitak zanimanja ili uživanja
o (1) Depresivno raspoloženje veći dio dana, gotovo svaki dan, što se navodi kao subjektivna žalba ili vide
drugi. U djece i adolescenata može biti prisutno razdražljivo raspoloženje
o (2) Značajno smanjeno zanimanje ili uživanje u svim ili gotovo svim aktivnostima veći dio dana,
gotovo svaki dan
o (3) Značajan gubitak tjelesne težine bez dijete ili dobivanje na težini, ili smanjenje ili povećanje
apetita gotovo svaki dan. U djece gubitak se smatra nemogućnost dostizanja očekivane težine
o (4) Nesanica ili hipersomnija gotovo svakoga dana o (5) Psihomotorička agitacija ili retardacija
gotovo svakoga dana o (6) Umor ili gubitak energije gotovo svakoga dana o (7) Osjećaj
bezvrijednosti ili velike i neodgovarajuće krivnje gotovo svakoga dana o (8) Smanjena sposobnost

lOMoARcPSD|5141832
mišljenja ili koncentriranja ili neodlučnost gotovo svaki dan o (9) Ponavljajuća razmišljanja o
smrti, ponavljajuće samoubilačke ideje bez specifičnog plana ili pokušaji samoubojstva ili
specifični plan za izvršenje samoubojstva
 B. Simptomi ne zadovoljavaju kriterije za miješanu epizodu
 D. Simptomi poremećaja raspoloženja iz kriterija A. i B. nisu uzrokovani neposrednim fiziološkim učincima
 E. Simptomi se ne mogu pripisati žalovanju
- KRITERIJI ZA MANIČNU EPIZODU:
 A. Određeno razdoblje nenormalnog i trajno povišenog, ekspanzivnog ili razdražljivog raspoloženja, koje
traje najmanje tjedan dana (ili bilo kojeg trajanja ako je bila potrebna hospitalizacija)
 B. Tijekom razdoblja smetnje u raspoloženju, tri (ili više) od slijedećih simptoma bili su trajno prisutni (četiri,
ako je raspoloženje samo razdražljivo) i bili su prisutni u značajnom stupnju o (1) Napuhnuto
samopoštovanje ili grandioznost o (2) Smanjena potreba za spavanjem
o (3) Razgovorljivost veća nego obično ili potreba da se stalno govori o (4) Bijeg ideja ili subjektivno
iskustvo da misli brzaju
o (5) Rastresenost
o (6) Intenziviranje aktivnosti usmjerenih k cilju ili psihomotorička agitacija o (7) Pretjerano
uključivanje u ugodne aktivnosti koje imaju veliku mogućnost bolnih posljedica (npr.
neobuzdano kupovanje svega i svačega ili loše poslovne investicije)
 C. Simptomi ne zadovoljavaju kriterije za miješanu epizodu
 D. Afektivni simptomi uzrokuju klinički značajne smetnje ili oštećenje u socijalnom, radnom ili drugim
 E. Simptomi poremećaja raspoloženja iz kriterija A. i B. nisu uzrokovani neposrednim fiziološkim učincima
- KRITERIJI ZA MIJEŠANU EPIZODU:
 A. Zadovoljeni su kriteriji i za maničnu epizodu i za veliku depresivnu epizodu (osim trajanja) gotovo svaki
dan tijekom razdoblja od barem tjedan dana
 B. Afektivni simptomi uzrokuju klinički značajne smetnje ili oštećenje u socijalnom, radnom ili drugim
 C. Simptomi nisu uzrokovani neposrednim fiziološkim učincima psihoaktivne tvari ili općim zdravstvenim
- KRITERIJI ZA HIPOMANIČNU EPIZODU
 A. Određeno razdoblje nenormalnog i trajno povišenog, ekspanzivnog ili razdražljivog raspoloženja, koje
traje cijelo vrijeme barem četiri dana i koje je jasno različito od uobičajenog nedepresivnog raspoloženja
 B. Tijekom razdoblja smetnje u raspoloženju, tri (ili više) od slijedećih simptoma bili su trajno prisutni (četiri,
ako je raspoloženje samo razdražljivo) i bili su prisutni u značajnom stupnju o (1) Napuhnuto
samopoštovanje ili grandioznost o (2) Smanjena potreba za spavanjem o (3) Razgovorljivost veća nego
obično ili potreba da se stalno govori o (4) Bijeg ideja ili subjektivno iskustvo da misli brzaju
o (5) Rastresenost
o (6) Intenziviranje aktivnosti usmjerenih k cilju ili psihomotorička agitacija o (7) Pretjerano
uključivanje u ugodne aktivnosti koje imaju veliku mogućnost bolnih posljedica (npr.
neobuzdano kupovanje svega i svačega ili loše poslovne investicije)
 C. Epizoda je povezana s jasnim promjenama u djelovanju, što nije karakteristično za osobu kad nema
simptoma

lOMoARcPSD|5141832
 D. Smetnja u raspoloženju i promjenu u djelovanju mogu i drugi uočiti

 E. Epizoda nije dovoljno snažna da uzrokuje oštećenje u socijalnom ili radnom djelovanju ili da zahtijeva
hospitalizaciju i nisu prisutna psihotična obilježja
 F. Simptomi nisu uzrokovani neposrednim fiziološkim učincima psihoaktivne tvari ili općim zdravstvenim
PSIHOFIZIOLOGIJA
- istraživanja kod depresija pokazuju porast alfa-valova i beta-valova
- u grupi depresivnih bolesnika u kojih su prisutne kognitivne smetnje nalazi se povećanje delta-valova
- kod manije je opisana povećana učestalost beta-aktivnosti u području lijeve temporalne regije + nađene veće frekvencije
valova
NEUROBIOLOGIJA KOD POREMEĆAJA RASPOLOŽENJA
- osnovne karakteristike: smetnje u raspoloženju, obično praćene promjenama u cjelokupnoj aktivnosti
- najveći dio poremećaja pokazuje tendenciju ponavljanja ili se pojavljuje kao pojedinačna epizoda i često povezana s nekim
važnim događajima ili situacijama npr.stresom
- prema MKB-10 u kategoriju spadaju: manična stanja, manija kao samostalna dijagnostička kategorija ili u sklopu bipolarnog
afektivnog poremećaja u okviru kojeg se navode i dijagnostičke supkategorije kao i miješani poremećaji u kojima su prisutni i
manični i depresivni simptomi
- depresije se klasificiraju kao depresivna epizoda koja uključuje gubitak interesa, uživanja, smanjenje energije, pažnje,
samopouzdanja i sl.
promjenjivo sniženo raspoloženje praćeno motornom agitiranošću i uznemirenošću
- uz depresivne epizode koje mogu biti različitog intenziteta, postoje i ponavljajući depresivni poremećaji, depresivni
poremećaji u sklopu bipolarnog afektivnog poremećaja
- perzistirajuće poremećaje raspoloženja karakterizira fluktuirajući poremećaj raspoložena
- ciklotimije obuhvaćaju perzistirajuće nestabilno raspoloženje koje uključuje razdoblja blage depresije ili ushićenja, neovisno
o životnim događanjima
- uključuje i depresivni poremećaj ličnosti, depresivnu neurozu i sl.
- prevalencija depresivnih poremećaja kreće se 5-9% u žena i 2-3% kod muškaraca
- prevalencija distimičnog, bipolarnog i ciklotimičnog raspoložena kreće se 3-0,5%
MANIČNI POREMEĆAJ
- stanje povišenog raspoloženja, pojačano smaopouzdanje i doživljaj vlastite vrijednosti do megalomanskih ideja, intenziviranje
radnji, pokreta i ideja i u kvantitetu i u brzini, izraziti porast inicijative, ali obično bez završnog učinka
- ima slučajeva s čestom razdražljivošću, brzopletošću, razvojem sumnjičavosti, nepovjerenja, trošenjem novca bez objektivno
postojećih potreba, ali i mogućnosti, te sklonost činjenju kaznenih djela u sklopu promjene ponašanja
- različiti termini za opis manije: manija s psihotičnim simptomima, manija blagog intenziteta, umjerenog intenziteta, teškog
intenziteta, hipomanija
- za nastanak vrlo važna genetska komponenta  u obiteljima s bliskim srodnicima manija se pojavljuje i više od 20 puta češće
nego u općoj populaciji + oboljeli od manije u oko 50% slučajeva imaju roditelja/bliskog srodnika koji boluje od bipolarnog p. -
često se pojavljuje istodobno s pojavom neželjenih životnih događaja i većina je stručnjaka maniju sklona označiti kao reakciju
na neželjene događaje  neki smatraju da manija prethodi pojavi neželjenih događaja  manična osoba često
sama sebe i obitelj dovodi u nepovoljnu životnu situaciju
- dopaminska hipoteza = manija se može dovesti u vezu s dopaminergičnom hiperaktivnošću
 sredstva koja pojačavaju aktivnost dopamina pogoršavaju kliničku sliku manije
- hipoteza o važnosti noradrenalina, serotonina, GABA-e
 polaze od pretpostavke neuromodulacije tj. da npr. noradrenalin modulira funkcioniranje dopamina pa bi u slučaju
poremećaja u noradrenergičnom transmiterskom sustavu, moglo doći do poremećaja modulacije dopaminergičnog

lOMoARcPSD|5141832
sustava i to bi za posljedicu moglo imati pojavu manije

- aktualna hipoteza da je u etiopatogenezi bipolarnog poremećaja riječ prije svega o poremećaju serotonina i noradrenalina, uz
napomenu da je u maniji prisutan relativni višak, a u depresiji manjak
- kod miješane epizode bipolarnog poremećaja, polaze od pretpostavke da svaki antipsihotik koji ima učinak na pozitivne
simptome psihoze djeluje na D2 (dopaminske) receptore
- novija hipoteza = mehanizam djelovanja „hit and ran“  mehanizam kratkotrajnog vezanja na receptore postsinaptičkog
neurona smatra se ključnim za neizazivanje motoričkih nuspojava antipsihotika (brza disocijacija)
- hipoteza koja se temelji na mehanizmu dopaminskoh sustava stabiliziranja
 u normalnim uvjetima dopamin balansira otpuštanje presinaptičkih i postsinaptičkih receptora  u
psihotičnom stanju poremećana mogućnost stabiliziranja dopamina u mozgu, i novi antipsihotici mogu
uspostaviti stabilizaciju reducirajući hiperaktivnost i hipoaktivnost dopaminskih neurona i na pozitivne i na
negativne simptome i na simptome raspoloženja DEPRESIVNI POREMEĆAJ
- u nastanku važni čimbenici:
• nasljedni
• nutritivni
• elektroliti
• endokrinološki
• egzogeni stresni događaji  neurofiziološki
- dijateza-stres paradigma = genetska predospozicija i somatski poremećaj kao biološka predispozicija, ali i kognitivno stvoreni
modeli, a isto tako i stresor može biti i psihotraumatski i biološki čin
- velika važnost nasljednih čimbenika
- nastanak se svodi na promjene u nastanku, funkcioniranju i razgradnji pojedinih neurotransmitera tj živčanik prijenosnika u
mozgu kao i s promjenama u osjetljivosti i broju njihovih receptora (bitna je i anatomska lokacija na kojoj se poremećaj
događa)
- podjela kliničkih slika na agitirane i kočene depresije te na one kod kojih nema znatnije promjene psihomotorike
- Kielholzova shema terapije = kombinacija serotonerhičnog i noradrenergičnog antidepresiva  intravenska aplikacija
- pokazalo se da za depresiju nije važno samo smanjenje serotonina, nego pojedinih suptipova serotonina
- u tumačenju anksioznosti još se uvijek značajno mjesto pripisuje benzodijazepinskim receptorima odnosno to je relativno
poznati mehanizam klasičnog anksiolitičkog djelovanja anksiolitika
- terapijski odgovor u depresivnih bolesnika pokazati će se najčešće za 3-4 tjedna
- za depresiju su primarno odgovorni 1A serotoninski receptori u temporalnom režnju i hipokampusu, a za primarno anksiozne
poremećaje 2A serotoninski receptori između dorzalne jezgre rafe i amigdala
SUICIDALNOST
- vrlo česti sastavni dio kliničke slike depresije
- klinička psihijatrija mnogo se više bavi psihološkim i socijalnim čimbenicima suicidalnosti nego biološkim
- osobe koje izvrše ili pokušaju suicid utvrđen je snižen metabolizam 5-hidroksi-indoloctene kiseline (5-HIAA) te niža razina
5HIAA u cerebrospinalnom likvoru
- u osoba koje su izvršile suicid evidentan je deficit centralnog serotoninskog sustava te slaba kontrola impulzivnosti (posebno
kod depresivnih osoba i osobva s poremećajem osobnosti)
- negdje evidentirano izlučivanje visoke količine slobodnog kortizola u mokraći te povišenje razine kortizola u plazmi i slabo
povećanje TSH na infuziju TRH
- uglavnom je posljedica bolesti i/ili apel za pomoć
- među samoubojicama sve veći postotak onih koji nisu psihički bolesnici, ili bar ne zadovoljavaju suvremene dijagnostičke
kriterije za psihički poremećaj
SHIZOFRENIJA I DRUGI PSIHOTIČNI POREMEĆAJI

- POVIJEST:

lOMoARcPSD|5141832
 Emil Kraepelin (1856-1926) o Dementia praecox –izraz koji je naglašavao promjene u kogniciji (dementia) i ranom
početku poremećaja
(praecox) o Dugotrajan pogoršavajući tijek i klinički simptomi u vidu
halucinacija i deluzija
o Različito od tijeka sa jasnim epizodama bolesti koje se izmjenjuju sa periodima normalnog funkcioniranja
(manično-depresivna psihoza)
 Eugen Bleuler (1857-1939) o Naziv shizofrenija umjesto dementia praecox
o Termin izabran da bi se izrazilo postojanje raskola između misli, emocija i ponašanja u
bolesnika s ovim poremećajem
o Nije nužno pogoršavajući tijek o Primarni simptomi shizofrenije -4 A: asocijacije, afekt,
autizam, ambivalencija o Sekundarni simptomi: halucinacije i sumanutosti
- Epidemiologija:
 Procjene se razliku od 0.2 do 2 % ( ovisi o metodama istraživanja, i definicijama shizofrenije)

 1%
 Stopa incidencije je znatno niža od stope prevalencije i procjenjuju se na otprilike 1 na 10 000 na godinu Jednaka
učestalost u oba spola
 Početak vrlo rijetko prije 10. i nakon 60. godine
 Viši mortalitet u odnosu na opću populaciju
 Česte somatske komorbidne bolesti (kardiovaskularne, dijabetes melitus, metbolički poremećaji, pretilost)
 Sedentarni stil života (manjak tjelesne aktivnosti, visokokalorična prehrana), konzumiranje sredstava ovisnosti,
nuspojave psihofarmaka
- Etiologija:
 Genetski čimbenici –viša stopa pojavnosti kod bioloških rođaka bolesnika s shizofrenijom o Najizraženije kod
monozigotnih blizanaca
 Biokemijski čimbenici o DOPAMINSKA HIPOTEZA –prevelika dopaminergična aktivnosT
o Efikasnost mnogih antipsihotika povezana je sa njihovom karakteristikom da djeluju kao antagonisti
dopaminskih D2 receptora
o Serotonin, GABA, glutamat
- Kriteriji:
 A. Karakteristični simptomi: 2 ili više od slijedećeg, od kojih svaki zauzima značajan dio vremena tijekom
jednomjesečnog perioda (ili kraće, ako je uspješno liječen): o 1. Sumanutosti o 2. Halucinacije o 3. Smeteni govor
o 4. Jako smeteno ili katatono ponašanje o 5.
Negativni simptomi (osjećajna zaravljenost)
 B. Socijalno/radne smetnje
 C. Trajanje: trajni znakovi poremećaja javljaju se barem šest mjeseci (to šestomjesečno razdoblje mora uključivati
najmanje mjesec dana –ili kraće ako su uspješno liječeni, simptome iz kriterija A
 D. Isključenje shizoafektivnog poremećaja i poremećaja raspoloženja
 E. Isključenje (psihoaktivnih) tvari/općeg zdravstvenog stanja
 F. Veza s pervazivnim razvojnim poremećajem (u anamnezi postoji podatak o autističnom poremećaju, ili neki drugi
pervazivni razvojni poremećaj, dodatna dijagnoza shizofrenije daje se jedino ako su upadljive sumanutosti ili
halucinacije prisutne barem mjesec dana)
- Podtipovi shizofrenije
1. Paranoidni tip
A. Zaokupljenost jednom ili s više sumanutih ideja ili učestalim slušnim halucinacijama

lOMoARcPSD|5141832
B. Nije upadljivo nijedno od sljedećeg: smeteni govor, smeteno ili katatono ponašanje, osjećajna zaravnjenost ili
neodgovarajući osjećaji
2. Dezorganizirani tip
A. Prisutno je sve od sljedećeg:
1. Smeteni govor (inkoherentan)
2. Smeteno ponašanje (dezorganizirano, nepredvidivo)
3. Osjećajna tupost ili neodgovarajući osjećaji
B. Nisu zadovoljeni kriteriji za katatoni tip
3. Katatoni tip
- Najmanje dvoje od sljedećeg:
1. Motorička nepokretnost koja se vidi kao katalepsija (uključujući voštanu savitljivost) ili stupor
2. Pojačana motorička aktivnost (koja je očito besmislena i nije prouzročena izvanjskim podražajima)
3. Izraženi negativizam (očito nesvrhovit otpor svim zahtjevima ili održavanje stalnog položaja usprkos pokušajima
pokretanja )ili mutizam
4. Neobični voljni pokreti koji se vide kao zauzimanje pokreta (voljno zauzimanje neodgovarajućeg ili bizarnog
položaja, prisilni stavovi ili položaji mogu se zadržati kroz dugo razdoblje), stereotipni pokreti, upadljive osebujnosti
u ponašanju ili upadljivo kreveljenje
5. Eholalija i ehopraksija
4. Nediferencirani tip
- zadovoljeni kriteriji A, ali nisu zadovoljeni kriteriji za paranoidni, dezorganizirani ili katatoni tip
5. Postshizofrena depresija
- Riječ je o depresivnoj epizodi, a javlja se kao posljedica shizofrenije
- U kliničkoj slici prisutni su neki od simptoma shizofrenije, ali nisu dominantni
6. Rezidualni tip
A. Odsutnost upadljivih sumanutosti, halucinacija, smetenoga govora i snažno smetenog ili katatonog ponašanja
B. Postoje stalni dokazi poremećaja koji se pokazuju prisutnošću negativnih simptoma ili postojanjem dva ili više
simptoma navedenih u Kriteriju A za shizofreniju, koji su prisutni u blažem obliku (npr. Čudna uvjerenja, neobična
opažajna iskustva)
7. Shizofrenija simpleks
- Karakterističan je "podmukao", progredirajući razvoj čudna ponašanja, nemogućnosti ispunjenja zahtijeva okoline,
tesmanjenja cjelokupne aktivnosti
- Negativni simptomi, npr. otupeli afekti ili gubitak volje, razvijaju se bez prethodnih očitih psihotičnih simptoma
- KLASIFIKACIJA LONGITUDINALNOG TIJEKA SHIZOFRENIJE:
1. Epizodna s međuepizodnim rezidualnim simptomima

2. Epizodna bez međuepizodnih rezidualnih simptoma
3. Trajna
4. Jedna epizoda u djelomičnoj remisiji
5. Jedna epizoda u potpunoj remisiji
6. Drugi ili neodređeni model
- SHIZOFRENIFORMNI POREMEĆAJ:
 A. Zadovoljeni su kriteriji A, D i E za shizofreniju

 B. Epizoda poremećaja (uključujući prodromalni, aktivni i rezidualni stadij) traje najmanje mjesec dana, ali kraće od
šest mjeseci
 Odrediti da li: o bez dobrih prognostičkih obilježja
o s dobrim prognostičkim obilježjima (dvoje ili više od sljedećeg)
 1. Početak upadljivih psihotičnih simptoma unutar četiri tjedna od prve uočljive promjene u uobičajenom ponašanju
ili funkcioniranju

lOMoARcPSD|5141832
 2. Zbrka ili smetenost na vrhuncu psihotične epizode

 3. Dobro premorbidno socijalno i radno funkcioniranje
 4. Odsutnost oslabljenih osjećaja ili osjećajne tuposti
- SHIZOAFEKTIVNI POREMEĆAJ:
 A. Neprekinuto razdoblje bolesti tijekom kojeg se ponekad javljaju ili velika depresivna epizoda, manična epizoda ili
miješana epizoda istovremeno sa simptomima koji zadovoljavaju kriterij A za shizofreniju
 B. Tijekom istoga vremenskog razdoblja javljaju se sumanutosti ili halucinacije najmanje 2 tjedna u odsutnosti
upadljivih simptoma od strane raspoloženja
 C. Simptomi koji zadovoljavaju kriterije za epizode poremećenoga raspoloženja prisutni su tijekom značajnog dijela
ukupnoga trajanja aktivnog i rezidualnog razdoblja bolesti
 D. Poremećaj ne nastaje zbog neposrednog fiziološkog učinka (psihoaktivnih) tvari ili općeg zdravstvenog stanja
Prevalencija: detaljni podaci manjkaju; javlja se rjeđe od shizofrenije 0,2 -0,3% životna prevalencija
Odrediti tip: o Bipolarni tip: ako poremećaj uključuje manične ili miješane epizode o Depresivni tip: ako
poremećaj uključuje samo veliku depresivnu epizodu
- SUMANUTI POREMEĆAJ:
 A. Nebizarne sumanutosti u trajanju od najmanje mjesec dana

 B. Kriterij A za shizofreniju nikada nije bio zadovoljen (dodirne ili njušne halucinacije mogu biti prisutne ako se odnose
na temu sumanutosti)
 C. Bez obzira na učinak sumanutosti ili njihovu razgranatost, djelovanje nije značajno oštećeno i ponašanje nije
vidljivo čudno ili bizarno
 D. Ako se istodobno sa sumanutostima javljaju epizode poremećenog raspoloženja, njihovo ukupno trajanje mora biti
relativno kratko prema trajanju razdoblja sa sumanutošću
 E. Poremećaj ne nastaje zbog neposrednih fizioloških učinaka neke (psihoaktivne) tvari ili nekog općeg zdravstvenog
stanja
 Odrediti tip: o Erotomanski tip: sumanutost da je druga osoba, obično višega položaja, zaljubljena u bolesnika o
Grandiozni tip: sumanutost vlastite goleme vrijednosti, snage, znanja, osobnosti ili posebnoga odnosa s božanstvom
ili nekom važnom osobom
o Ljubomorni tip: sumanutosti da je bolesnikov partner nevjeran o Proganjajući tip: sumanutosti da se
prema osobi na neki način zlonamjerno ponašaju o Somatski tip: sumanutosti da osoba ima neku tjelesnu
manu ili neko opće zdravstveno stanje o Miješani tip
o Neodređeni tip
 Relativno je rijedak u kliničkim uzorcima
 Većina istraživanja upućuje na to da je poremećaj odgovoran za 1-2% prijema u psihijatrijske ustanove
Prevalencija: procjenjuje se na 0.03%
 Rizik za pobol: 0.05-0.1%
- KRATKOTRAJNI PSIHOTIČNI POREMEĆAJ:
 A. Prisutnost jednog (ili više) od sljedećeg:

o 1. Sumanutosti o 2. Halucinacije o 3. Smeteni govor
o 4. Jako smeteno ili katatono ponašanje
 B. Trajanje epizode poremećaja je najmanje 1 dan, ali manje od mjesec dana, s kasnijim potpunim povratkom na
premorbidnu razinu funkcioniranja
 C. Poremećaj se ne može bolje opisati kao Poremećaj raspoloženja sa psihotičnim obilježjima, Shizoafektivni
poremećaj ili Shizofrenija i ne nastaje zbog neposrednih fizioloških učinaka neke (psihoaktivne) tvari ili nekog općeg
zdravstvenog stanja Odrediti da li:
o .x1 sa značajnim stresorom
o .x0 bez značajnog stresora

lOMoARcPSD|5141832
 S početkom poslije poroda (ako je početak unutar 4 tjedna od poroda)
- INDUCIRANI PSIHOTIČNI POREMEĆAJ:
 A. Sumanutosti se razvijaju u osobe u kontekstu bliske veze s drugom osobom koja već ima utvrđenu sumanutost
 B. Sumanuta ideja slična je po sadržaju onoj u osobe koja već ima utvrđenu sumanutost
 C. Poremećaj se ne može bolje opisati kao neki drugi Psihotični poremećaj ili Poremećaj raspoloženja sa psihotičnim
obilježjima i ne nastaje zbog neposrednih fizioloških učinaka neke (psihoaktivne) tvari ili nekog općeg zdravstvenog
stanja
- PSIHOTIČNI POREMEĆAJ ZBOG OPĆEG ZDRAVSTVENOG STANJA:
 A. Upadljive halucinacije ili sumanutosti

 B. Postoje dokazi u anamnezi, statusu ili lab. Nalazima da je poremećaj neposredna fiziološka posljedica nekog općeg
zdravstvenog stanja
 C. Poremećaj se ne može bolje opisati kao neki drugi duševni poremećaj
 D. Poremećaj se ne javlja isključivo tijekom delirija
- NEUROLOŠKA I OPĆA ZDRAVSTVENA STANJA KOJA SE MOGU OČITOVATI SUMANUTOSTIMA
 Deficijentna stanja vitamina B12, folata, tiamina, niacina

 Delirij
 Demencija Alzheimerovog tipa
 Endokrinopatije-adrenalna, tiroidna, paratiroidna
 Patologija limbičkog sustava-epilepsija, cerebrovaskularne bolesti, tumori
 Parkinsonova bolest, Huntingtonova bolest
 Psihoaktivne tvari-amfetamini, antikolinergici, antidepresivi, antihipertenzivi
 Kokain, disulfiram, halucinogeni
 Hepatalna encefalopatija, hiperkalcemija, hipoglikemija, uremija
- PSIHOTIČNI POREMEĆAJ PROUZROČEN (psihoaktivnim) TVARIMA:
 A. Upadljive halucinacije ili sumanutosti

 B. Postoje dokazi u anamnezi, statusu ili lab. Nalazima za: o 1. Simptomi iz kriterija A razvijaju se tijekom ili unutar
mjesec dana od intoksikacije i sustezanja od tvari ILI o 2. Uporaba lijeka etiološki je povezana s poremećajem
 C. Poremećaj se ne može opisati kao psihotični poremećaj koji nije prouzročen (psihoaktivnom) tvari D.
Poremećaj se ne javlja isključivo tijekom delirija Odrediti da li: o S početkom tijekom intoksikacije o S početkom
tijekom sustezanja
- PSIHOTIČNI POREMEĆAJ, NO
 Psihotična simptomatika za koju nema adekvatnijih informacija potrebnih za postavljanje specifične dijagnoze ili za
koju su informacije kontradiktorne
NEUROBIOLOGIJA SHIZOFRENIJE
- za sada nepoznata etiologija
- prevalencija u njezinim potpunim dijagnostičkim kriterijima kod ukupne populacije u svijetu je približno 0,85%, a životna
prevalencija u rasponu 0,9-11% oboljelih na 1000 stanovnika

lOMoARcPSD|5141832
- nekoliko istraživanja pokazuje nešto veću prevalenciju u urbanim sredinama nego u ruralnim  fenomen socijalnog pomaka -
povećana učestalost kod neoženjenih/neudanih i česti razvodi
- u oko polovice bolesnika početak bolesti je polagan, a prvi se znakovi očituju mnogo godina prije jasne manifestacije
psihotičnih simptoma
- polagani nastup bolesti = loš prognostički čimbenik
- obično se očituje u kasnoj adolescenciji i ranoj odrasloj dobi
- ima razlika s obzirom na spol  kod muškaraca se očituje između 15. i 25. god., a kod žena između 25. i 35. god.
- smanjenjem izlučivanja estrogena povećava se vjerojatnost razvoja bolesti u predisponiranih žena i pojavljuje shizofrenija s
kasnijim nastupom
- smatra se da se intenzitet psihotičnih simptoma smanjuje s dobi- tri osnovna skupa simptoma:
 pozitivni simptomi: halucinacije, sumanutosti i formalni poremećaji mišljenja

 negativni simptomi: zaravnjenost afekta, anhedonija, socijalno povlačenje i oskudnost misaonog sadržaja
 kognitivne disfunkcije: poremećaji pažnje, radne memorije i izvršnih funkcija
- uključuju temeljne i karakteristične poremećaje mišljenja i percepcije, a adekt je neskladan i otupljen, svijest i intelektualna
sposobnost su očuvane, ali se kognitivni deficiti mogu pojaviti s vremenom (MKB-10)
- ne postavlja se dijagnoza ako su prisutni značajni depresivni ili manični simptomi, u prisutnosti očite moždane bolesti, za
vrijeme stanja intoksikacije drogom ili apstinencije od droge, pri poremećajima uzrokovanima psihoaktivnim tvarima,
poremećaji koji se razvijaju kod epilepsije ili ostale moždane bolesti
- glavne hipoteze: promijenjena genska ekspresija, neuroimunološki čimbenici i hipoksično oštećenje mozga u vrijeme gestacije
i rođenja
- genetske hipoteze
 pojava s povećanom učestalošću u bioloških srodnika osoba koje boluju od shizofrenije (najizraženije u monozigotnih
blizanaca: 40-50% slučajeva)
 ipak se smatra da su nužni čimbenici okoline da se razvije slika bolesti (npr. komplikacije u gestaciji i porođaju, štetna
uporaba psihoaktivnih tvari itd.)
 u monozigotnih blizanaca vrlo visoka podudarnost u tipu shizofrenije
 genetski čimbenik važniji kod shizofrenija neparanoidnog tipa u usporedbi s paranoidnim tipom
- neuroimunološke hipoteze
 hipoteza infekcije retrovirusima o pretpostavlja da se retrovirus može ukomponirati u genom i time uzrokovati
njegovu promjenu, čime se stvara povećana sklonost razvoju shizofrenije
o malobrojna istraživanja i dokazi
 hipoteza aktivirane virusne infekcije o pretpostavlja da infekcija neurotropnim virusom izaziva trajne promjene, ili da
produkti razgradnje uzrokovani virusnom infekcijom imaju izravne toksične učinke na funkciju neurona
o jedna od varijanta pretpostavlja ulogu tzv.sporih virusa pri čemu se djelovanje tih virusa očituje u kasnijem
razvoju
 hipoteza inaktivne virusne infekcije o pretpostavlja se da oštećenje virusom može uzrokovati sklonost prema
shizofreniji zbog dugoročnih promjena u središnjem živčanom sustavu koje su uzrokovane virusom
 hipoteza autoimune patologije o pretpostavlja genetsku podlogu razvoja protutijela koja stupaju u reakciju sa
stanicama središnjega živčanog sustava
 hipoteza sekundarnog utjecaja virusne infekcije majke na razvoj mozga u fetusa o pretpostavlja se da odgovor majke
na infekciju promjene u normalnom razvoju fetusnmog mozga tijekom razdoblja aktivne migracije neurona
o posredni čimbenici: povišena temperatura i produkcija citokina
- poremećaji gestacije i komplikacije pri porođaju
 prvo ponuđeno objašnjenje o navodi da gen/i koji su odgovorni za sklonost shizofreniji mogu također promijeniti
embrionalni i fetalni razvoj na način koji uzrokuje komplikacije tijekom gestacije ili u porođaju

lOMoARcPSD|5141832
 drugo ponuđeno objašnjenje o pokušava objasniti povezanost porođajnih komplikacije i shizofrenija time što bi
određeni utjecaji na mozak u vrijeme embrionalnog ili fetalnog razvoja povećavali istodobno rizik od porođajnih
komplikacija i kasnijeg razvoja shizofrenija
o navodi uočenu povezanost povećanog rizika za razvoj shizofrenije u majki zaraženih virusom influence
tijekom drugog trimestra trudnoće te nalaz da su fetusi izloženi znatnom nedostatku u prehrani tijekom
prvog trimestra bili u povećanom riziku za kasniji razvoj shizofrenije
 treće ponuđeno objašnjenje o navodi se hipoksija mozga tijekom gestacije ili u porođaju, a koja bi mogla izazvati
kasniju sklonost prema razvoju shizofrenije
o navodi da su hipokampus, cerebralni korteks i bazalni gangliji regije mozga kod kojih se najčešće navodi
promjena u shizofrenih bolesnika, a istodobno su to i regije najosjetljivije na promjenu oksigenacije
- strukturne, funkcionalne i biokemijske razlike mozga pri shizofreniji
 smanjenje ukupnog volumena mozga i povećanje moždanih komora

 smanjenje volumena gornjega temporalnoga girusa u korelaciji s prisutnošću halucinacija
 razlike u strukturi mozga, veličini i broju stanica, organizaciji neurona ili neurokemijske razlike, najčešće u limbičnim
strukturama
- neurotransmiterski sustavi kod shizofrenije
 najčešće spominjane uloge dopamina, norepinefrina, serotonina, glutamata i GABA

 serotoenergični lijekovi kao što je LSD izazivaju psihotične simptome i u zdravih osoba  pokazuje da
neurotransmiterski sustav može imati ulogu u razvoju psihotičnih simptoma
ALKOHOLIZAM
- Definicija Pododbora za pitanja alkoholizma u Odboru za mentalno zdravlje Svjetske zdravstvene organizacije navodi da su
"alkoholičari osobe koje prekomjerno piju i čija je ovisnost o alkoholu tolika da pokazuju jasne duševne poremećaje ili
manifestacije koje ugrožavaju njihovo fizičko i psihičko zdravlje, međuljudske odnose, kao i socijalne i ekonomske funkcije ili
pokazuju prodrome takvih oštećenja." - Epidemiologija:
 Alkohol je najraširenija i najdostupnija psihoaktivna tvar

 Javlja se u svim socijalnim i ekonomskim skupinama, u oba spola
 90% osoba u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) tijekom života je pilo alkoholna pića, a u oko 30% njih
nastaju alkoholom uzrokovani poremećaji
 Oko 10% žena i 20% muškaraca ima zadovoljene dijagnostičke kriterije za zloporabu alkohola u određenoj fazi života
(SAD)
 3-5% žena i 10% muškaraca ima tijekom života zadovoljene dijagnostičke kriterije za postavljanje dijagnoze ovisnosti
o alkoholu (SAD)
 Prevalencija pijenja je najviša između 21. i 34. godine života, no istraživanja su pokazala prisutnost ozbiljnih problema
u vezi s pijenjem u 19% mladeži u skupini između 12. i 17. godine života, kao i sve veći porast alkoholizma u osoba
starije životne dobi
 Muškarci obolijevaju dva do tri puta češće od alkoholizma nego žene, no među ženama je pojavnost alkoholizma u
porastu
 Konzumiranje alkohola povezano je s većom stopom pušenja i konzumiranja drugih sredstava ovisnosti
 Stope drugih psihijatrijskih poremećaja, npr. poremećaja raspoloženja i anksioznih poremećaja, također su veće kod
alkoholičara u odnosu na osobe koje nemaju ovaj poremećaj
- Etiologija
 Razvoj alkoholne ovisnosti povezan je s različitim biološkim, psihološkim i sociokulturološkim čimbenicima Podaci
o genetskom utjecaju na razvoj alkoholizma uključuju sljedeće: o (1) bliži članovi obitelji alkoholičara imaju četiri
puta veći rizik za nastanak alkoholizma; o (2) jednojajčani blizanac alkoholičara ima veći rizik za nastanak

lOMoARcPSD|5141832
alkoholizma nego dvojajčani blizanac; i o (3) istraživanja djece alkoholičara koja su bila usvojena u obitelji bez
alkoholičara pokazala su da je i u njih šansa da postanu alkoholičari 3 puta povećana
 Psihološki čimbenici uključuju poriv za pijenjem kako bi se smanjila anksioznost ili simptomi neke primarne psihičke
bolesti
 Neke psihijatrijske bolesti (npr. shizofrenija, depresivni poremećaj, bipolarni afektivni poremećaj) mogu dovesti do
uzimanja alkohola i alkoholizma i tada se taj oblik alkoholizma naziva simptomatskim ili sekundarnim alkoholizmom
 Sociološke teorije polaze od činjenice da je čovjek društveno biće i da uzroci pijenja alkohola i alkoholizma leže u
društvenoj potrošnji alkoholnih pića koja je prihvaćena i stimulirana
 U razvoju alkoholizma važni su stavovi osobe prema pijenju;utom smislu važne su društvene, religijske i obiteljske
značajke s obzirom na prihvaćenost konzumiranja alkohola
 Primjeri alkoholizma u obitelji važni su za formiranje stavova osoba prema konzumiranju alkohola, kao i stavovi šire
zajednice
- NEUROBIOLOGIJA POREMEĆAJA PONAŠANJJA VEZANIH ZA UZIMANJE PSIHOAKTIVNIH TVARI
 Otrovne tvari koje mogu uzrokovati promjene u ponašanju pripadaju skupini teških metala npr. olovo, aluminij, a tu
su i otrovi iz skupine herbicida, otrovi za životinje, pesticidi, ugljični monoksid, hlapljive tvari itd.
o najčešći simptomi: oštećenja spoznajnih procesa i raspoloženja, anksioznost, seksualni poremećaji i
poremećaji spavanja, a može doći i do poremećaja u kojima dolazi do pojave sumanutosti i halucinacija
 Većina sredstava ovisnosti uzrokuje određeni osjećaj ugode ili ublažava neugodne osjećaje
 dijeli se na poremećaje vezane uz upotrebu tvari (ovisnost o njima) i poremećaje uzrokovane tvarima (intoksikacija)
klinička slika ovisi o dobi i vrsti sredstava
 Regije mozga (“centri za užitak”) čije podraživanje uzrokuje osjećaj ugode (“koje djeluje kao potkrjepljenje”) o u te
dijelova mozga ubrajamo stražnji pons, ventralno tegmentalno područje, medijalni telencefalični sklop, lateralni
hipotalamus, septalno područje i dr.
 Različita sredstva ovisnosti ove moždane centre aktiviraju na različite načine
 Iako i drugi neurotransmiteri sudjeluju u akutnom učinku sredstava ovisnosti, čini se da je aktivacija dopaminergičnog
sustava najznačajnija
 Posebno mjesto u toma imaju D2 dopaminergični receptori
 Polimorfni gen za “D” dopaminergički receptor (na 11. kromosomu), poznata su njegova 4 alela
 Pojedina istraživanja ukazuju na povezanost A1 alela gena sa ovisnošću (npr. alkoholizam)
 Hipoteza: osobe sklonije ovisnostima imaju A1 alel gena za D2 dopaminergični receptor
 Posljedično se u njih stvara manje ovih receptora te su i njihovi moždani centri ugode normalno manje podraživani
 Sredstva ovisnosti u njih stoga uzrokuju mnogo jači osjećaj ugode i posljedično veću sklonost razvoju ovisnosti
 smatra se da se ovisnost o opoidima počinje razvijati već nakon prvog uzimanja
 bromokriptin djelotvoran u smanjenju potrebe za alkoholom i anksioznosti u alkoholičara, posebno u onih koji imaju
alel A1 za D2 dopaminergični receptor
 velik broj podataka govori o funkcionalnim i neurokemijskim promjenama nakon dugotrajmnog uzimanja sredstava
ovisnosti ili nakon naglog prestanka njihovog uzimanja
 uzimanje pojedinih sredstava ovisnosti u pokusnih životinja, a dijelom i u ljudi praćeno je degeneracijom živčanih
stanica u mozgu  ovisnost je nesumnjivo bolest mozga u njegovih neurotransmitorskih sustava koji barem pri
upotrebi nekih droga sliči neurodegenerativnim bolestima
- AKUTNA INTOKSIKACIJA
 Stanje koje slijedi nakon unošenja alkohola koja uzrokuje poremećaj razine svijesti, kognicije, opažanja, afekta ili
ponašanja ili poremećaj ostalih psihofizioloških funkcija ili reakcija
 Poremećaji su izravno u vezi s akutnim farmakološkim učincima alkohola i s vremenom nestaju uz potpuni oporavak
(osim ako je tkivo oštećeno ili se pojave komplikacije)
 Prolazan fenomen
 Alkohol može imati stimulativan učinak na ponašanje u nižim dozama; s povećanjem doze može dovesti do agitacije i
agresivnosti; pri vrlo velikim dozama proizvodi jaku sedaciju

lOMoARcPSD|5141832
 0,5 %o: osjećaj lažne sigurnosti i euforije, poremećaj vegetativnih funkcija, povišeni krvni tlak i ubrzani puls
 0,6 –1,5 %o: poremećaj pamćenja svježih događaja, slabljenje koncentracije, otežana mišićna koordinacija, poremećaj
vida, dizartrija, nistagmus, mučnina i povraćanje
 1,6 –3,0 %o: teži poremećaj hoda, govora, zajapureno lice, često poremećaj svijesti i ponašanja
 3,1 –4,0 %o: soporozna, prekomatozna i komatozna klinička slika; duboko spava, reagira samo na bolne podražaje,
dezorijentiran je u svim smjerovima, znakovi poremećaja vegetativnog živčanog sustava (otežano disanje, ubrzani
puls, pad krvnog tlaka, cijanoza, inkontinencija, suženje zjenica, ugasli mišićni refleksi)
 4,1 –5,0 %o: teško komatozno stanje sa plitkim i nepravilnim disanjem, niskim sistoličkim tlakom, suženjem zjenica,
hipotonijom muskulature
- ŠTETNA UPORABA (ZLOUPORABA) ALKOHOLA
 Način uporabe alkohola koji uzrokuje oštećenje zdravlja

 Oštećenje može biti tjelesno ili psihičko
- SINDROM OVISNOSTI
 Skupina pojava ponašanja, kognicije i fizioloških promjena koje se razvijaju nakon ponavljane uporabe alkohola i
redovito uključuju jaku želju za uzimanjem alkohola i poteškoće u kontroli njezinog uzimanja
 Središnja opisna karakteristika sindroma ovisnosti je žudnja za uzimanjem alkohola
 Uporaba usprkos štetnim posljedicama uz povećanje tolerancije i povremene tjelesne znakove apstinencije
 Konačnu dijagnozu ovisnosti trebalo bi postaviti samo ako su tri ili više od slijedećih fenomena doživljeni ili su se
očitovali u nekom razdoblju tijekom prethodne godine a) jaka žudnja ili osjećaj prisile za uzimanjem alkohola
b) otežana kontrola nad ponašanjem vezano uz uzimanja alkohola u smislu početka, završetka ili razine uporabe
c) fiziološki apstinencijski sindrom kada je uporaba alkohola prestala ili je smanjena, što je dokazano apstinencijskim
sindromom karakterističnim za alkohol; ili pak uporabom alkohola s namjerom da se ublaže ili izbjegnu
apstinencijski simptomi
d) dokaz o toleranciji, tako što su nužne povećane doze alkohola da bi se postigli učinci koji su ranije proizvedeni u
nižim dozama
e) progresivno zanemarivanje alternativnih zadovoljstava ili interesa zbog uporabe alkohola, povećanog obujma
vremena nužnog za nabavu i uzimanje alkohola ili oporavak od njezina učinka
f) nastavljanje s uporabom alkohola i unatoč jasnim činjenicama o neporecivim štetnim posljedicama kao što su
oštećenje jetre zbog prekomjerna pijenja, stanja depresivnog raspoloženja koja slijede razdoblja intenzivnog
uzimanja alkohola ili oštećenja kognitivnog funkcioniranja vezanog za uzimanje alkohola
 TOLERANCIJA –smanjenje osjetljivosti na djelovanje alkohola, a rezultat je prijašnjih pijenja alkohola
 APSTINENCIJSKI SINDROM: tremor, mučnina, znojenje, osjetljivost na zvukove, zvonjenje u ušima (tinitus), svrbež,
mišićni grčevi, poremećaj raspoloženja, poremećaj spavanja, halucinacije, epileptični napadi (grand mal), potpuno
razvijena slika delirium tremensa
 4 ključna simptoma: tremor, mučnina, znojenje, poremećaj raspoloženja o TREMOR –ruku, lica, cijelog tijela
o MUČNINA –izbjegavaju doručkovati, često povrate prvo piće u danu
o ZNOJENJE –u ranijem stadiju ovisnosti bude se uz osjećaj vlažnosti, ljepljivosti i hladnoće, dok se u težem
stadiju bude mokri od znoja
o POREMEĆAJ RASPOLOŽENJA –depresija, agitiranost, tjeskoba
 Sužavanje osobnog repertoara obrazaca za pijenje alkoholaje također opisano kao karakteristično obilježje (npr.
tendencija da se alkoholna pića piju na isti način tijekom tjedna i vikenda bez obzira na socijalna ograničenja koja
određuju odgovarajuće ponašanje vezano uz pijenje)
 Olakšavanje ili izbjegavanje simptoma apstinencijskog sindroma daljnjim pijenjem o u uznapredovalom stadiju
ovisnosti svjesni su da im je alkoholno piće potrebno da bi izbjegli/olakšali simptome apstinencijskog sindroma
o Važan je anamnestički podatak kada osoba tijekom dana popije prvo piće; npr. pije li piće nakon što obavi
jutarnje aktivnosti i poslove ili pije odmah pošto se probudi
- APSTINENCIJSKI SINDROM

lOMoARcPSD|5141832
 pojavljuje se kod djelomične ili potpune apstinencije od alkohola nakon trajne uporabe
 početak i tijek apstinencijskog sindroma vremenski su ograničeni
 jedan je od pokazatelja sindroma ovisnosti
- APSTINENCIJSKI SINDROM S DELIRIJEM
 Okolnost u kojoj se stanje apstinencije komplicira delirijem (prvi puta je opisan 1813. godine (Pearson))
 Alkoholom izazvan delirium tremens, kratkotrajno, no ponekad po život opasno stanje s pratećim tjelesnim
smetnjama
 Posljedica je prekida uzimanja alkohola u teških ovisnika s dugotrajnim pijenjem
 Prodromalni simptomi tipično uključuju nesanicu, drhtanje i strah
 Početku mogu prethoditi i apstinencijske konvulzije
 Klasični trijas simptoma: poremećaj svijesti i konfuzija, žive halucinacije i iluzije bilo kojeg osjeta i izraženi tremor
 Pacijent može imati vidne obmane (kukci, zmije i druge male životinje koje gmižu po pacijentu), čuti glasove, mirisati
plinove, osjećati kako po njemu gmižu životinje
 Pogrešne interpretacije –nabori na krevetu postaju zmije, uzorak na tapetama osobe, itd.
 Sumanutost, agitacija, nesanica i pretjerana aktivnost autonomnog živčanog sustava obično su prisutni
- PSIHOTIČNI POREMEĆAJ
 skupina psihotičnih simptoma koji se pojavljuju za vrijeme ili slijede nakon uporabe alkohola
 ne mogu se objasniti samo na osnovi akutnog otrovanja i ne čine dio stanja apstinencije
 halucinacije (najčešće slušne); iskrivljenost percepcije, sumanutosti, psihomotorni poremećaji (uzbuđenje ili stupor),
poremećaj afekta (npr. intenzivan strah)
 senzorij je obično jasan, ali može biti nazočna lagana zamagljenost svijesti
 tipično se povlači djelomično tijekom mjesec dana, a potpuno u tijeku 6 mjeseci
- AMNESTIČKI SINDROM
 Sindrom povezan s kroničnim izraženim oštećenjem pamćenja svježih i davnih događaja

 Karakteristično je da je pamćenje za novije događaje više poremećeno nego za starije događaje
 Neposredno je prisjećanje obično očuvano
 Obično su prisutni poremećaji osjećaja za vrijeme i slijed događaja, kao i poteškoće u učenju novog gradiva
Konfabulacije mogu biti izražene, ali nisu uvijek jednako prisutne
 Korsakovljev sindrom
 primarni zahtjevi za ovu dijagnozu su: o A) oštećenje pamćenja (npr. učenje novog sadržaja), smetnje doživljavanja
vremena (preuređivanje kronološkog redoslijeda, sažimanje ponovljenih događaja u jedan)
o B) odsutnost defekta pri neposrednom reproduciranju, odsutnost poremećaja svijesti i generaliziranog
kognitivnog oštećenja
o C) anamneza ili objektivni dokazi o kroničnoj (posebno u visokim dozama) uporabi alkohola
- Podjela alkoholičara (Jellinek)
 ALFA –prekomjerno pijenje alkoholnih pića isključivo zbog psiholoških razloga, bez dokazane tjelesne ovisnosti
 BETA –prekomjerno pijenje alkoholnih pića koje uzrokuje oštećenje stanica, ali ne postoji ovisnost o alkoholu
 GAMA –prekomjerno pijenje alkoholnih pića uz pojavu tolerancije i apstinencijski sindrom, ekscesivno i promjenjivo
pijenje i znatan gubitak kontrole
 DELTA –prekomjerno pijenje alkoholnih pića uz pojavu tolerancije i apstinencijski sindrom, ali s puno stabilnijom
razinom pijenja alkohola; takav pacijent pokazuje nesposobnost apstinencije, a ne pokazuje gubitak kontrole
 EPSILON –napadaj pijenja ili pijenje koje se može nazvati dipsomanijom
 ZETA –patološke reakcije u ponašanju već pri malim količinama alkohola uz agresivnost (Hudolin)
- Alkoholna demencija

lOMoARcPSD|5141832
 Koncept je proturječan
 Teško je odvojiti toksične učinke alkohola od oštećenja SŽS uslijed loše ishrane i multipih trauma te oštećenja nastalih
nakon oštećenja funkcije jetre, gušterače i bubrega
 Istraživanja: uvećane moždane komore i kortikalna atrofija u osoba sa demencijom i poviješću alkoholne ovisnosti
Važno: dijagnostička evaluacija demencije
- Sindrom Wernicke-Korsakoff
 Glavno obilježje: poremećaj kratkoročnog pamćenja uzrokovan dugotrajnim teškim pijenje alkohola Rijetko u
mlađih osoba
 Osnovni uzrok je nedostatak vitamina B (tijamina)
 Wernickeova (alkoholna) encefalopatija –kompletno reverzibilna s liječenjem
 Korsakovljev sindrom –oko 20% pacijenata se opravlja
 Patofiziološka poveznica oba sindroma: nedostatak tijamina (loša prehrana ili malapsorpcija)
 Najčešće se nalazi u alkoholičara jer oni često loše jedu, a također alkoholizam interferira sa apsorpcijom hranjivih
tvari iz probavnog sustava
 Tijamin važan za uredno funkcioniranje neurona
 Nedostatak tijamina vodi do oštećenja ili smrti neurona
 lezije: simetrične, paraventrikularne (talamus, hipotalamus, pons, medula, cerebelum, i dr. strukture)
 Poremećaj je identificiran u 19. stoljeću
 Prva faza poremećaja –Wernickeova encefalopatija opisana je od strane neurologa i psihijatraKarlaWernickea1881.g.
 Uočio je tri ključna simptoma o mentalnakonfuzija, poremećaj pokreta očiju i ataksija(loša motorna koordinacija)
 Nekoliko godina kasnije S. S. Korsakoffje počeo opisivati sindrom anterogradne amnezije –nemogućnosti stvaranja
novog pamćenja –i konfabulacije u osoba s teškim alkoholizmom
 Do 1900., istraživači i kliničari koji su se bavili problematikom alkoholizma prepoznali su povezanost između ova dva
stanja
 Tipično sindrom počinje akutnom Wernickeovom encefalopatijom, a potom se razvija Korsakovljev sindrom
- Wernickeova (alkoholna) encefalopatija
 degenerativni moždani poremećaj uzrokovan nedostatkom tijamina(vitamin B1)

 Simptomi javljaju se naglo
 Najizrazitiji simptom inicijalno je konfuzija, uključujući probleme s pamćenjem
 Kod pregleda pacijenti imaju problema kod pokretanja očiju u praćenju vizualne stimulacije radi paralize mišića koji
kontroliraju očne pokrete
 Problemi s održavanjem ravnoteže dok stoji ili hoda (ataksija)
 Na prvi pogled konfuzija i ataksija mogu sličiti učincima alkoholne intoksikacija, no perzistiraju i nakon prestanka
učinaka alkoholne intoksikacije
 Ukoliko se ne liječi većina simptoma može se spontano oporaviti kroz nekoliko dana ili progredirati u Korsakovljev
sindrom
- Korsakovljev sindrom
 Kronični amnestični sindrom

 Simptomi uključuju amneziju, konfabulaciju, poremećaj pažnje, dezorijentaciju, vidna oštećenja
 Glavno obilježje: oštećenje u usvajanju ovih informacija ili stvaranju novog pamćenja
 Osoba se tipično čini neupadnom na prvi pogled
 Inteligencija je intaktna, pojedinci mogu sudjelovati u razgovoru
 Obično se mogu prisjetiti i razgovarati o događajima koji su se zbili prije početka poremećaja i prepoznavati članove
obitelji i prijatelje

lOMoARcPSD|5141832
 Neposredno upamćivanje nije oštećeno

 Npr. osoba Korsakovljevim sindromom može ponoviti rečenicu ili niz brojeva odmah nakon što ih čuje, no vjerojatno
će ih zaboraviti nakon pola minute
 Navedeno im omogućuje sudjelovanje u razgovoru i odgovaranje na postavljena pitanja
 Implicitno pamćenje je također očuvano te osobe s Korsakovljevim sindromom mogu učiti nove motoričke vještine
 Mogućnost stvaranja novog pamćenja je gotovo odsutna
 Tijekom razgovora osobe s Korsakovljevim sindromom će ponavljati komentare ili pitanja više puta
 Neće npr. prepoznati osobe koje su upoznali nešto ranije
 Karakteristično za anterogradnu amneziju
 Istraživanja ukazuju da anterogradna amnezija nastaje uslijed oštećenja stvaranja i pohranjivanja pamćenja
 Nove informacije se normalno procesiraju ali se gotovo odmah zaboravljaju te ne stižu do regija mozga gdje se
pohranjuje pamćenje na ranije događaje
 Pamćenje formirano u hipokampusu se ne pohranjuju jer su veze između hipokampusa i korteksa oštećene
 Stoga osobe s Korsakovljevim sindromom nemaju sjećanja na događaje koji su se zbili nakon početka bolesti
Konfabulacije
 Apatija, nedostatak spontanosti u ponašanju
 Nedostatak emocionalne ekspresije
- SOCIJALNE KOMPLIKACIJE PREKOMJERNOG PIJENJA I OVISNOSTI O ALKOHOLU
 Nesposobnost ispunjavanja određenih i očekivanih socijalnih uloga –npr. člana obitelji, zaposlenika ili poslodavca
 Promjene u društvenim ulogama nekog pojedinca s posljedičnim umanjivanjem ili gubitkom određenih društvenih
uloga, uzrokom su još intenzivnijeg pijenja, odnosno daljnji su doprinos začaranom krugu propadanja osobe koja
prekomjerno pije
 Može doći do: Problemi u obitelji, Problemi vezani za posao, Materijalne teškoće, Vožnja pod utjecajem alkohola,
Utjecaj na obrazovanje, Kriminal, nasilje, Beskućništvo
- ALKOHOLIZAM
 anamnestički i heteroanamnestički podaci(može postojati sklonost kaminimaliziranju problematike vezane uz

konzumiranje alkohola)
 Pri uzimanju anamneze važno je pokazati interes, empatiju, strpljivost i spremnost da se osoba sasluša, te ju
ohrabrivati
 Osoba se u razgovoru suočava s priznanjem kako je njegovo ponašanje uzrokovalo probleme koje sada mora rješavati
 Pri tome je izložen reakciji osobe koju ne poznaje, pa se može javiti strah kako ga ona neće razumjeti ili će ga poniziti
 Ako u prvom kontaktu terapeut ne pokaže dovoljno obzira i suosjećanja, razgovor će biti doživljen kao napad, što će
rezultirati obrambenim mehanizmima i anamneza će biti nedostatna
 OSOBNA ANAMNEZA
o ROĐENJE –datum rođenja, moguća moždana trauma kao uzrok trajnog oštećenja o PRILAGODBA U
DJETINJSTVU –poteškoće u odnosu s drugom djecom, dječje bolesti o ŠKOLOVANJE –odnos s drugom
djecom i nastavnicima, uspjeh u školi o ZANIMANJE –dosadašnja radna mjesta, izloženost alkoholu na
radnom mjestu o OBITELJ –odnos sa suprugom i djecom, utjecaj pijenja alkohola na odnose u obitelji
o MATERIJALNE PRILIKE I STANOVANJE –izvori prihoda, uvjeti stanovanja, ev. osiromašenje povezano s
pijenjem alkohola
o SLOBODNO VRIJEME –način provođenja slobodnog vremena, slobodne aktivnosti, pijenje alkohola tijekom
slobodnog vremena
 OBITELJSKA ANAMNEZA

lOMoARcPSD|5141832
o RODITELJI –dob, zdravstveno stanje, uzrok smrti ukoliko su preminuli, odnos roditelja prema pijenju i
alkoholom uzrokovani poremećaji, psihijatrijske bolesti; psihijatrijske bolesti i alkoholom uzrokovani
poremećaji u široj obitelji
o BRAĆA I SESTRE –osnovne informacije o zdravstvenom i socijalnom statusu, odnos prema pijenju, kontakt s
pacijentom
 RANIJE BOLESTI o o PSIHIJATRIJSKI POREMEĆAJI
 Depresija
 Shizofrenija
 Anoreksija, bulimija
 Ovisnost o psihoaktivnim tvarima
 Osobito pažnju posvetiti depresivnosti, promjenjivu raspoloženju, anksioznosti, patološkoj
ljubomori, pokušajima suicida, uzimanju drugih sredstava ovisnosti
o TJELESNE BOLESTI I OZLJEDE
 Naglasak na alkoholom uzrokovane zdravstvene poteškoće
 ALKOHOLNA ANAMNEZA
o Razvoj pijenja
 Prvo pijenje
 Prva kupovina alkoholnog pića
 Početak pijenja koncentriranih pića
 Razdoblja nepijenja
 Razdoblja svakodnevnog opijanja
 Početak pijenja u sadašnjem obliku o POJAVA ALKOHOLOM UZROKOVANIH POREMEĆAJA
 Procjena objektivnog utjecaja na zdravlje i socijalno funkcioniranje  Korisna pitanja:
-Kada ste sami ustanovili da vam je pijenje postalo problem?
-Gledano sada unatrag, s većim razumijevanjem, kada vam je pijenje uistinu postalo problem?
o RAZVOJ OVISNOSTI
 Ustanoviti moguće bitne promjene u pacijentovu odnosu prema alkoholu
 njegova spoznaja da neko vrijeme ne može kontrolirati pijenje
 Ustanoviti približno vrijeme pojave simptoma ovisnosti (npr. jutarnji tremor, jutarnje pijenje
alkohola kako bi se izbjegli/ublažili apstinencijski simptomi)
o OPIS OKOLNOSTI KOJE SU DOVELE DO PREKOMJERNOG PIJENJA
 Opisati okolnosti koje su doprinijele ili uzrokovale pijenje alkohola, pojavu ovisnosti i s tim
povezane probleme
 Uvjeti u kojima je osoba počela piti (primjer roditelja, utjecaj skupine vršnjaka, kulturološki
utjecaji)
 Od tog vremena pojasniti utjecaj okoline, životnih događaja, duševnog stanja i drugih čimbenika
na pijenje alkohola
o TIPIČAN DAN PREKOMJERNOG PIJENJA

 Osvjetljava se ponašanje pacijenta i probleme s tim u vezi:
- buđenje iz sna i popratne pojave (apstinencijski simptomi, jutarnje pijenje alkohola radi
otklanjanja/olakšavanja istih),
- osnovne dnevne aktivnosti,opis dnevnog pijenja:
-kada pije prvo piće,
- količina popijenog pića, u kojem vremenu,
- gdje pije i s kim pije,
- pije li u svrhu izbjegavanja apstinencijski simptoma, zbog anksioznosti ili drugih psihičkih
razloga,- opisati sliku intoksikacije

lOMoARcPSD|5141832
 je li pacijent tijekom dana svjestan utjecaja pijenja alkohola na njegovo zdravlje i

funkcioniranje
 Razdoblje opisanog načina prekomjernog pijenja o UTJECAJ PIJENJA NA OSOBNOST
 Subjektivan osjećaj veće otvorenosti, samopouzdanja
 Veća osjetljivost, sumnjičavost, disforičnost
 Gubitak kontrole (uključujući i agresivno ponašanje) o SUŽAVANJE REPERTOARA
PIJENJA ALKOHOLA
 Pijenje radnim danom i vikendom, tijekom radnog vremena i praznika
 Informacija o količini i frekvenciji uzetog alkoholnog pića, te stupnju i različitostima
pojedinih faza pijenja u usporedbi sa sadašnjim stanjem
 Može se ustanoviti bitno suženje ukupnog repertoara pijenja u usporedbi sa sadašnjim
stanjem o POVEĆANJE TOLERANCIJE (ILI DOKAZ SMANJENE TOLERANCIJE)
 Navode da dosta mogu popiti, a da se ne opiju
 Ako u kasnijoj fazi pijenja alkohola dođe do smanjenja tolerancije, to nerijetko pacijent
opisuje kao nepovoljno zbivanje
o APSTINENCIJSKI SINDROM
 Tremor, mučnina, znojenje, poremećaj raspoloženja
 Kada su tijekom dana izraženi i u kojoj mjeri
 Frekvencija pijenja kojom pacijent olakšava ili izbjegava apstinencijske smetnje, kao i njegov uvid
o potrebi za takvim pijenjem
 HETEROANAMNEZA o BRAČNI PARTNER
 Nemaju potpun uvid u pijenje pacijenta, ali mogu dati korisne podatke:
 Ponašanje pacijenta (nepouzdanost, svadljivost, ljubomora, agresivnost, nefunkcionalnost) 
Apstinencijski sindrom –jutarnji tremor, povraćanje, znojenje
 Druge bolesti
 Komplikacije pijenja –prometne nezgode, gubitak posla, poremećeni obiteljski odnosi, problemi sa
zakonom
 Temeljni cilj liječenja je uspostava i održavanje trajne apstinencije od alkohola, uz mijenjanje samoga sebe u odnosu
prema sustavima vrijednosti i odgovornosti spram okoline, prvenstveno prema obitelji, poslu i široj zajednici
 Liječenje traje 5-10 godina ili duže, ovisno o uspješnosti tretmana
 Važan čimbenik u procesu liječenja je odnos bolesnika i terapeuta, pri čemu su važni suosjećajnost i razumijevanje
 Kod bolesnika je važna motivacija za liječenje, pri čemu treba izbjeći pasivan stav u liječenju
 Vrlo važan čimbenik u liječenju je uključivanje i podrška od strane obitelji
 Također, važna je i podrška okoline -prijatelja, kolega s posla i šire zajednice
- Klubovi liječenih alkoholičara
 U klubovima liječenih alkoholičara (KLA) provodi se rehabilitacijski i resocijalizacijski proces, s ciljem promjena u
ponašanju i usvajanja novognačinaživota bez alkohola
 KLA su koncipirani na načelu samopomoći i uzajamne pomoći
 U klub liječenih alkoholičara potrebno je odlaziti jedanput tjedno zajedno s obitelji, najmanje 5 godina
 Aktivnosti KLA uključuju rad s članovima obitelji, patronažnu službu (posjete članovima koji su u recidivu ili su prestali
dolaziti), te različite izvanklubske aktivnosti (npr. obrazovne, rekreativne)
 U radu sudjeluju i ostali članovi obitelji osobe s alkoholnom ovisnošću, te se tijekom vremena mijenja ponašanje u
obitelji
 U KLA se provodi edukacija o problematici bolesti i liječenja alkoholne ovisnosti
POREMEĆAJI HRANJENJA
-POVIJEST POREMEĆAJA HRANJENJA: ANOREKSIJA NERVOZA
• prvi opis potječe iz 1689g. engleski liječnik Morton

lOMoARcPSD|5141832
• tijekom 1870-ih Gull i Lasegue: klinički opis poremećaja (“nervosa”, “anorexie hysterique”)
• poremećaj povezan sa ozbiljnim mršavljenjem i amenorejom, neobjašnjiv dotadašnjim uzrocima
- POVIJEST POREMEĆAJA HRANJENJA: BULIMIJA NERVOZA
• prvi opisao Russel, 1979.g
- etiologija: složena interakcija brojnih čimbenika: bioloških, psiholoških, socijalnih i kulturalnih
• genetski čimbenici
- anorexia nervosa: jednojajčane blizanke 55% / dvojajčane blizanke 7% (Holand et al, 1984; Crisp et al, 1985) -
bulimia nervosa: nema značajne razlike u postotku podudarnosti nastanka bulimije između jednojajčanih i
dvojajčanih blizanki (Kendler et al, 1991)
- veća učestalost depresije, alkoholizma i poremećaja hranjenja u obitelji
- kod majki oboljelih od anoreksije nervoze učestali opsesivno-kompulzivni poremećaj (Halmi et al 1991)
- Prader-Willijev sindrom: pretjerana potreba za uzimanjem hrane, ekstremna pretilost, mentalna insuficijentnost,
hipogonadizam, hipotonija (abnormalnosti 15. kromosoma, abnormalnosti u predjelu hipotalamusa i
frontotemporalnog dijela mozga)
- neurobiologija poremećaja hranjenja (teorije fiksne razine)
• Glukostatska teorija: glavna svrha hranjenja održavanje fiksne razine glukoze koja je primarni izvor energije
• Lipostatska teorija: odstupanje od fiksne razine masti u tijelu dovodi do uzimanja hrane kao kompenzacije, vraćanja
razine masti na fiksnu razinu
• Teorija pozitivnih poticaja o Pretpostavlja da ljudi i životinje ne jedu zbog unutarnjeg energetskog deficita nego
očekivanja ugode o Kontrola hranjenja vrlo slična kontroli seksualnog ponašanja (također ne nastaje zbog
unutarnjeg deficita nego zbog potrebe za ugodom)
• Uloga gastrointestinalnog (GI) sustava u hranjenju o Neki dijelovi GI sustava izlučuju peptide koji djeluju kao
hormoni/neurotransmiteri
o Većina peptida iz probavnog sustava veže se za moždane receptore te djeluju inhibirajuće u odnosu
na unos hrane (glukagon, somatostatin) ili stimuliraju unos hrane (galanin, neuropeptid Y)
o Utvrđena pozitivna korelacija između razine leptina u krvi i naslaga masti u ljudi i životinja o
Endogeni opioidi mogu doprinijeti nijekanju gladi u bolesnika sa anoreksijom nervozom
- endokrinološke promjene:
• HIPOTALAMIČKA DISFUNKCIJA: o endokrinološki poremećaj koji uključuje vezu između hipotalamusa, hipofize i
spolnih žlijezda/adrenalne žlijezde/štitnjače
• Endokrinološke promjene u gladovanju:
o Hiperkortizolemija o Supresija funkcije štitnjače
o Amenoreja
- poremećaji funkcije neurotransmitera:
• Pojedina istraživanja ukazuju na disfunkciju serotonina, dopamina i noradrenalina (neurotransmiteri uključeni u

regulaciju ponašanja vezanog uz hranjenje)
• snižena razina 3-metoksi-4-hidroksifenilglikola (MHPG) u urinu i cerebrospinalnoj tekućini  upućuje na sniženu
aktivnost noradrenalina
- Pozitronska emisiona tomografija (PET) studija

 tijekom anorektične faze metabolizam u nukleus kaudatusu je povišen
- manutricija (neravnoteža unosa energije, proteina i drugih nutrijenata):
• izrazita u kliničkoj slici

lOMoARcPSD|5141832
• nema dokaza o uzročnoj vezi
- DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA ANOREKSIJU NERVOZU
• A. odbijanje da se održi tjelesna težina na ili iznad minimalne težine za dob i visinu (gubitak na težini doveo je do
održavanja tjelesne težine na razini manjoj od 85% od očekivane; ili smanjeno dobivanje na težini tijekom rasta koje
dovodi do tjelesne težine koja je manja od 85% od očekivane)
• B. izuzetan strah od dobivanja na težini ili debljanja, čak i u slučaju smanjene težine
• C. poremećen način na koji se doživljava oblik i težina tijela, pretjerani utjecaj oblika i težine tijela na
samoprocjenjivanje, ili odbijanje prihvaćanja ozbiljnosti niske tjelesne težine
• D. kod žena u generativnoj dobi, postoji amenoreja, tj. odsutnost najmanje tri uzastopna menstruacijska ciklusa
- odrediti tip kod anoreksije nervoze:
a) Restriktivni tip: tijekom sadašnje epizode anoreksije nervoze, osoba nije uključena u ponašanje prejedanja ili
izbacivanja unesene hrane (npr. samoizazvano povraćanje ili zlouporaba laksativa, diuretika, sredstava za klistiranje)
b) b. Prejedajući/purgativni tip: tijekom sadašnje epizode anoreksije nervoze, osoba je obično uključena u ponašanje
prejedanja i izbacivanja unesene hrane
- DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA BULIMIJU NERVOZU
• A.Ponavljane epizode prejedanja

- Pojedina epizoda prejedanja karakterizirana je s oba sljedeća elementa:
 Jedenje u određenom vremenskom intervalu (npr. unutar 2 sata), a količina pojedene hrane
značajno je veća nego što bi većina osoba pojela za isto vrijeme i u sličnim okolnostima
 Osjećaj gubitka kontrole nad uzimanjem hrane tijekom epizode (npr. osjećaj da se ne može prestati
s jedenjem ili da sene može kontrolirati što i koliko se jede)
• B.Ponavljano neodgovarajuće kompenzacijsko ponašanje sa svrhom prevencije povećanja težine, kao što su:
 samoizazvano povraćanje, zlouporaba laksativa, diuretika, sredstava za klistiranje ili drugih
lijekova
 post
 pretjerano tjelesno vježbanje
• C.Prejedanje i neodgovarajuće kompenzacijsko ponašanje javljaju se, prosječno, najmanje dva puta tjedno tijekom tri
mjeseca
• D.Samoprocjena pretjerano ovisi o obliku i težini tijela
• E.Poremećaj se ne javlja isključivo tijekom epizoda anoreksije nervoze
- odrediti tip bulimije nervoze:
a) Purgativni tip: tijekom sadašnje epizode bulimije nervoze osoba uobičajeno pribjegava samoizazvanim povraćanjima
ili zlouporabi laksativa, diuretika ili sredstava za klistiranje
b) Nepurgativni tip: tijekom sadašnje epizode bulimije nervoze osoba ima neko drugo neodgovarajuće ponašanje, kao
što je post ili pretjerano tjelesno vježbanje, ali ne pribjegava samoizazvanom povraćanju ili zlouporabi laksativa,
diuretika ili sredstava za klistiranje
- DIFERENCIJALNA DIJAGNOSTIKA:ANOREKSIJA NERVOZA
1. opća zdravstvena stanja (npr. tumori, GI poremećaji) i poremećaj uporabe psihoaktivnih tvari (npr. tvari koje
mogu biti odgovorne za gubitak na težini)
2. depresivni poremećaj; bolesnik ima smanjeni apetit, ali nije prisutna:
-nema zaokupljenosti kalorijskom vrijednošću hrane
-ne postoji strah od debljine
-nema poremećaja slike tijela

lOMoARcPSD|5141832
3. Somatizacijski poremećaj
-gubitak na težini nije tako izražen
-ne postoji strah od debljine
-amenoreja nije česta
4. Bulimija nervoza
-gubitak na težini je rijetko veći od 15%
- DIFERENCIJALNA DIJAGNOSTIKA:BULIMIJA NERVOZA
1. Neurološke bolesti
-epileptički ekvivalenti napada grčenja
-tumori središnjeg živčanog sustava (SŽS)
-Kluver-Bucyev sindrom(nakon traume/inzulta mozga)
-Kleine-Levinov sindrom(oblik poremećaja spavanja)
2. Granični poremećaj ličnosti 3. Veliki depresivni poremećaj
- klinička slika:
1. Anoreksija nervoza
mršavost
 strah od debljanja
-zabrinutost za TT
 promijenjen doživljaj dimenzija vlastitog tijela
-često mjerenje TT
-često provjeravanje vlastitog izgleda
 hormonski poremećaj
-sekundarna amenoreja
 Intenzivan strah od povećanja tjelesne težine, utječe na uspjeh tretmana
 Mogu odbijati jesti sa drugim članovima obitelji ili na javnim mjestima
 Drastično smanjenje unosa hrane –gubitak na tjelesnoj težini
 Gubitak apetita javlja se ev. tek u kasnijoj fazi poremećaja
 Pojedini bolesnici ne mogu kontinuirano kontrolirati smanjeni unos hrane te povremeno jedu veće količine
hrane (često nakon toga slijedi samoizazvano povraćanje)
 Zloporaba laksativa, diuretika radi gubitka na tjelesnoj težini
 vježbanje
 Opsesivno-kompulzivno ponašanje, depresija, anksioznost
 Učestali komorbiditet s depresivnim poremećajem
 Tendencija rigidnosti i perfekcionizmu
 Česte somatske pritužbe (npr. smetnje u epigastriju)
 češći u djevojaka
 kod žena se manifestira gubitkom mentruacije, a u muškaraca gubitkom seksualnog interesa i impotencijom
2. Bulimija nervoza
prejedanje
- jedenje u kratkom razdoblju takve količine hrane koja je veća nego što bi većina ljudi pojela u sličnim okolnostima
- slatka, visokokalorična hrana
 stalna zaokupljenost jelom, neodoljiva želja za hranom u golemim količinama u kratkim vremenskim
razmacima
 samoinducirano povraćanja (zloupotreba laksativa, periodi gladovanja, diuretici i sl.) kompenzatorno
ponašanje u cilju regulacije TT
-povraćanje! (80-90% sl.)
 samovrednovanje na osnovu oblika tijela i tjelesne težine

lOMoARcPSD|5141832
- sniženi osjećaj samopoštovanja

- pokušava se uspostaviti smanjenjem TT
 Tjelesna težina u većine pacijenata unutar raspona normale
 Dio pacijenata snižene ili povišene tjelesne težine
 Komorbiditet s poremećajima raspoloženja, anksioznim poremećajima, poremećajima osobnosti
(borderline)
3. Ruminacija
povraćanje bez mučnine i gastrointestinalne bolesti, što obuhvaća kontinuirano jedenje nenutritivnih
supstancija
- tijek i prognoza
1. prognostički faktori:
a. trajanje bolesti prije početka liječenja
b. (značajni) pad tjelesne težine
c. internističke komplikacije (GI komplikacije, metabolički deficiti, poremećaj elektrolita)
- anoreksija nervoza:
 Tijek varira, potencijalno različiti ishodi:
-Mogući spontani oporavak,
- Oporavak nakon liječenja,
- Fluktuirajući tijek sa povećanjima tjelesne težine koje slijedi relaps, te
- Postupni pogoršavajući tijek (može rezultirati smrću uslijed komplikacija gladovanja) - bulimija nervoza:
 obično kroničnog tijeka, ne i pogoršavajućeg
 više stope parcijalnog i potpunog oporavka u odnosu na anoreksiju nervozu
PERVAZIVNI POREMEĆAJI
- oštećenje u socijalnim interakcijama, vještinama komuniciranja, uz sterotipno ponašanje, interese,aktivnosti
- značajke funkcioniranja pojedinca u svim situacijama
- Poremećaji povezani s prenatalnim oštećenjem mozga
- Abnormalnosti u predjelu limbičkog sustava i malog mozga (redukcija Purkinjeovih stanica u 60-90% slucajeva), u području
amigdala, hipokampusa i cinguluma  važni za primanje informacija iz vanjskoga svijeta
- Rezultati istraživanja ukazuju da je poremećaj češći u slučaju određene bolesti majke tijekom prenatalog razdoblja (npr.
rubeolarne infekcije)
- Studije blizanaca: visoka konkordantnost u monozigota (39-91%) u usporedbi s dizigotima
- Porast metabolizma glukoze u predjelu frontalnog, parijetalnog, temporalnog i okcipitalnog režnja, kao i u predjelu
hipokampusa, talamusa i bazalnih ganglija - poremećaji se očituju u prvim godinama života
1. Autistični poremećaj
- Poremećaj socijalnih interakcija i komuniciranja uz izrazito smanjene interese i aktivnosti- Češći u muškog spola
- Oštećenje neverbalnih načina ponašanja (npr. facijalna ekspresija, držanje, geste) kojima se uspostavlja socijalna
interakcija i komunikacija
- Razvoj govornog jezika može kasniti ili potpuno izostati
- Repetitivni, stereotipni ili idiosinkratični govor
- Smetnje razumijevanja govora
- Oštećenje mogućnosti započinjanja ili održavanja konverzacije s drugim osobama
- Nedostatak empatije, tj. gubitak anticipacije za emocije, intencije i djelovanje drugih, ali i za vlastito djelovanje
- Izostanak odnosa s vršnjacima (npr. nezainteresiranost za sklapanje prijateljstava, nerazumijevanje u odnosima)
- Nesposobnost za zamjenu uloga u igri (poremećeno doživljavanje vlastitog ja)  nemogućnost transformacije objekata -
Restriktivnost i repetitivnost u ponašanju, interesima i aktivnostima
- Mnogi imaju iznadprosječnu sposobnost koncentracije i usmjeravanja pažnje na jedno specifično područje od interesa
 Povezanost oštećenja prefrontalnih mreža i njihovih ponašanje

lOMoARcPSD|5141832
- Vrlo često postoji zaokupljenost nekim predmetom ili dijelom predmeta

- Nefleksibilno držanje specifičnih nefunkcionalnih rutina ili rituala
- Rezistentnost na promjene (npr. promjena okoline ili promjena ranijeg redoslijeda aktivnosti) - moguće reakcije straha ili
panike
- Otpor prema socijalnoj interakciji
- Povremene iznenadne promjene raspoloženja (npr. plač, smijeh)
- Povremeno se može javiti agresivnost, tendencija samoozljeđivanju
- Stereotipni i repetitivni motorni manirizmi
- U većini slučajeva prisutna je i mentalna retardacija (najčešće umjerenog tipa)
- Prevalencija: 2-5 oboljelih na 1000 djece, a početak je prije 3.godine života
- Neurokemijska istraživanja (autisticni poremecaj): hiperserotonemija u 30-50% oboljelih- Nespecifične promjene u EEG-u
u dijela osoba s autističnim poremećajem
- Oko 1% djece s autističnim poremećajem ima sindrom fragilnog X kromosoma (neki i tuberoznu sklerozu,
neurofibromatozu, infantilni spazmi)
- Rizik u obiteljima u kojima jedno dijete ima autistične oblike ponašanja da će i drugo dijete imati autistični porem. = 3%
2. Rettov sindrom
- Pojavljuje se samo u ženskog spola
- nakon perioda normalnog funkcioniranja u prvih pet mjeseci života slijedi djelomičan ili potpun gubitak sposobnosti
govora i kretanja te upotrebe ruku, zajedno s usporavanjem rasta glave (mikrocefalija)
- obično u dobi izmedu 6 i 12 mjeseci života dolazi do usporenja rasta glave
- Razvija se progresivna encefalopatija
- Karakterističan je gubitak svrsishodnih kretnji ruku, razvoj stereotipnih pokreta ruku i hiperventilacija
- Gubitak ranije usvojenih jezicnih vještina
- Ataksija i apraksija; cesto ih slijede koreoatetoidni pokreti
 ataksija = nedostatak koordinacije mišića tijekom voljnih pokreta
 apraksija = gubitak sposobnosti za izvođenje namjerne ili nenamjerne radnje
- Psihomotorno zaostajanje do teškog stupnja
- Mogu se javiti i epileptički napadaji uz promjene u elektroencefalogramu
- nađene promjene na X-kromosomu
- spominju se genetski utjecaji temeljeni na studijama blizanaca  smatra se da je riječ o autosomno dominantnoj
mutaciji
3. Dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu
- Češće se javlja u osoba muškog spola
- Javlja se nakon razdoblja normalnog razvoja od najmanje 2 godine
- Gubitak prethodno stečenih vještina na nekoliko područja razvoja tijekom nekoliko mjeseci (jezično izražavanje,
socijalne vještine, adaptivno ponašanje)
- Nastaje ograničenje komunikacijskih vještina, oštećenje socijalnih interakcija, javljaju se repetitivni, stereotipni oblici
ponašanja, interesa i aktivnosti
- Prati ga razvoj teške mentalne retardacije
4. Aspergerov sindrom
- Češći u muškog spola
- Karakteriziran je oštećenjem socijalnih interakcija, zajedno s ograničenim, stereotipnim, repetitivnim aktivnostima i
interesima
- Dovodi do oštećenja u socijalnom, radnom i drugim područjima funkcioniranja
- Ne postoji opći zastoj u razvoju govora ili razumijevanja, kognitivnog funkcioniranja, adaptivnog ponašanja (osim u
pogledu socijalne interakcije)
- Oštećenje neverbalne komunikacije (npr. facijalna ekspresija, držanje, geste)
- Neuspješnost u uspostavljanju odnosa sa vršnjacima (sukladno dobi)
- Nedostatak socijalne ili emocionalne uzajamnosti
- Preokupiranost sa jednim ili više interesa

lOMoARcPSD|5141832
- Nefleksibilno držanje specifičnih nefunkcionalnih rutina ili rituala

- Stereotipni i repetitivni motorni manirizmi
- smatra se važnom genetska komponenta posebno po očevoj liniji
- često se pojavljuje zajedno s Tourettovim sindromom
ADHD (DEFICIT PAŽNJE / HIPERAKTIVNI POREMECAJ)

- Perzistentni model nepažnje i/ili hiperaktivnosti-impulzivnosti koji je češći i teži od tipičnog za osobe odgovarajućeg razvojnog
stupnja
- pojavljuju se prije 7.godine života- TIPOVI:
• Pretežno nepažljivi tip

• Pretežno hiperaktivni-impulzivni tip
• Kombinirani tip
- povijest:
1902. godine liječnik Still govori o abnormalnom kapacitetu za korištenje pažnje kod djece
 učestalije se o nemirnom djetetu piše nakon 1920. g.
govori se o minimalnoj cerebralnoj disfunkciji (dječji psihijatri Laufer i Denhoff)
oštećenja u području diencefalona
 DSM II: hiperkinetička reakcija u dječjoj dobi
 DSM III: poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj
 DSM IV: deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj
- epidemiologija:
 PREVALENCIJA: 3-5% kod školske djece
 Dječaci : djevojčice = 4 : 1
 veća učestalost u gradskim nego u seoskim sredinama
 u oko 75% djce navedeni oblici ponašanja traju i u adolescentnom periodu, od kojih 50% i u odrasloj dobi
- etiologija:
• ORGANSKE TEORIJE
o Laufer (1957): disfunkcija u području diencefalona (talamus, hipotalamus) o
Knobel i sur. (1959): pojačana osjetljivost u području limbičkog sustava o
Conners i Einsenberg (1964): gubitak kortikalne inhibitorne funkcije o
Wender (1971/72): pojačana osjetljivost u području limbičkog sustava o
Hunt (1985): disfunkcija u području ceruleusa
o Gaultieri i Hicks (1985): poremećaj funkcioniranja frontalnog režnja
o Neurokemijska istraživanja: disfunkcija adrenergičnog i serotoninskog
sustava o Katekolaminska hipoteza: smanjeno stvaranje i iskorištavanje
katekolamina o Neurofiziološka istraživanja:
 35-50% djece ima promijenjen EEG
 povećana latencija i amplituda odgovora pri analizi vidnih i slušnih evociranih
potencijala o Hematološka istraživanja: teške anemije
• GENETSKI ČIMBENICI
o značajna incidencija antisocijalnog ponašanja, alkoholizma i uzimanja drugih psihoaktivnih tvari kod očeva i
histerija majki (Morrison & Stewart, 1971)
o analiza ponašanja usvojitelja i bioloških roditelja:
 biološki roditelji pokazali su značajno veću zastupljenost alkoholizma, antisocijalnih i neurotskih
poremećaja nego usvojitelji djece s deficitom pažnje/hiperaktivnim poremećajem
o Veća konkordantnost (skladnost) monozigotnih blizanaca u odnosu na dizigotne o Biološki roditelji
osoba s ovim poremećajem imaju veći rizik za ADHD u odnosu na roditelje posvojitelj

lOMoARcPSD|5141832
- klinička slika:
ovisi o starosti djeteta nemir, potreba za aktivnošću, u školi uvijek rade nešto drugo od ostale
djece, nespretnost, nestabilnost PAŽNJA:
o neselektivna, kratkotrajna o kako slabi pažnja intenzivira se motorički nemir o
dobri dani: koncentracija do 20 minuta o loši dani: ne dulje od 5 minuta
o koncentracija bolja ujutro, opada tijekom dana PERCEPCIJA:
o smetnje u vidnoj i slušnoj percepciji, nemogućnost usklađivanja vidnih podražaja,
spoznajnih aktivnosti i psihomotorike
o 2/3 djece s poteškoćama čitanja, pisanja i računanja su djeca s deficitom pažnje o
pružaju otpor crtanju, crteži loši, neuredni, ne odgovaraju starosnoj dobi o loše
vizualno, grafičko, neposredno pamćenje
o opća inteligencija obično bolja od razine koju sugerira cjelokupni uradak
GOVOR / GOVORNI POREMEĆAJI:
o 1/2 djece s deficitom pažnje i nemirom: smanjeni rječnik, loša gramatika i teškoće u
pronalaženju riječi Problemi na emocionalno-socijalnom podrucju: o teškoće
u kontroli poriva o napadaji bijesa za sasvim mala uskraćivanja o neinhibirana
(nezaustavljiva) destruktivnost o izmjenjuju se dobri i loši dani o često anhedonija
i depresivnost
 smanjen ili izgubljen interes za sve ili većinu aktivnosti o
primarna enureza i enkopreza
 enureza = nekontrolirano mokrenje tijekom sna
 enkopreza = voljno ili nevoljno izbacivanje stolice na
neprimjerenim mjestima o razviju dodatne probleme: teškoće u odnosima i
nisko samopouzdanje ODNOSI S OKOLINOM:
o teško prihvaćaju socijalne zahtjeve o površne emocionalne
veze s roditeljima o ne pokazuju anksioznost zbog separacije
o lako stječu poznanike, ali ih ne mogu dulje vrijeme zadržati
o nesposobnost prilagođavanja grupi
- DIFERENCIJALNA DIJAGNOSTIKA: Mentalna retardacija, poremećaji učenja, poremećaj s prkošenjem i suprotstavljanjem
DEMENCIJA
- Pamćenje
 mogućnost usvajanja, zadržavanja i korištenja informacija

 Podjela: eksplicitno (deklarativno) i implicitno (proceduralno)
 Eksplicitno pamćenje o namjerno, svjesno pronalaženje
informacija u pamćenju o o njima se može verbalno izvijestiti o
Uključuje semantičko i epizodičko pamćenje
• epizodičko = pamćenje događaja iz našeg života (autobiografsko)
• semantičko = pamćenje znanja, informacija koje često koristimo („opće“ znanje)
Testovi kojima se doznaje o stanju semantičkog pamćenja obuhvaćaju: -
značenje riječi, mogućnost imenovanja uobičajenih objekata ili dobro poznatih
geografskih, povijesnih ili npr. aritmetičkih činjenica
o U obje hemisfere mozga -u slučaju bilateralnog oštećenja hipokampusa može nastati
anterogradna amnezija  nemogućnost stvaranja novog dugoročnog pamćenja
o Oštećenje hipokampusa značajno oštećuje epizodičko pamćenje, tj. mogućnost zapamćivanja
novih informacija

lOMoARcPSD|5141832
o različiti aspekti semantičkog pamćenja tipično sačuvani (višestruka reprezentiranost u mozgu) o

U slučaju jednostrane hipokampektomije može se dokazati blaže oštećenje pamćenja koje nije
globalno, nego sadržajno određeno
o U slučaju odstranjenja lijevog hipokampusa mogu se otkriti poteškoće u zapamćivanju verbalnih
sadržaja
o U slučaju odstranjenja desnog hipokampusa osoba ima otežano zapamćivanje vidnih sadržaja,
npr.
teško procjenjuje je li već bila na određenom mjestu, uz blaže poteškoće u zapamćivanju
orijentacije, prostornih odnosa i osoba
 Implicitno pamćenje o ne zahtijeva svjesno pronalaženje
podataka u pamćenju
o “automatsko” jer ne ovisi o pažnji, ni spoznajnim funkcijama, tj. stupnju znanja, a u amnestičnih
bolesnika obično je sačuvano
o U tu vrstu pamćenja ubraja se npr. pamćenje različitih motornih vještina, percepcijske i kognitivne
vještine i navike
- KVANTITATIVNI POREMEĆAJI PAMĆENJA
1. Hipermnezija: pojačana sposobnost sjećanja određenih događaja

- Delirantna stanja, sumračna stanja, u tijeku epileptičke aure, stresne situacije, nakon unošenja u organizam različitih
halucinogena, manična stanja
2. Hipomnezija: oslabljena mogućnost sjećanja za doživljaje i sadržaje - Psihički ili organski uvjetovana
3. Lakunarna amnezija
- Sjećanje fragmenata ranijih događaja
- Kod arteriosklerotičkih oštećenih krvnih žila
- Nakon delirantnih stanja
4. Retrogradna amnezija: nemogućnost dosjećanja događaja prije ozljede mozga
5. Anterogradna amnezija: nemogućnost stvaranja novog dugoročnog pamćenja
6. Kongradna amnezija: nesjećanje za period u kojem je bolesniku bio prekinut kontinuitet svijesti
- KVALITATIVNI POREMEĆAJI PAMĆENJA
1. Konfabulacije: izmišljena sjećanja

- Najčešće kod lakunarne amnezije
2. Alomnezije: iluzije sjećanja ili iskrivljena sjećanja
- Ne moraju biti znak psihopatološkog zbivanja
- Uzroci: umor, nepažnja, pod utjecajem maničnog ili depresivnog afekta, iz želje da se nešto prikaže u izmijenjenoj
formi
3. Pseudomnezije: halucinacije sjećanja
- Sjećanje nečega što se nije nikada dogodilo- Manični i depresivni bolesnici
4. Pseudologia phantastica: Patološka lažljivost
- Poremećaji ličnosti (antisocijalni poremećaj ličnosti)
DEMENCIJA
 klinički sindrom uzrokovan bolešću mozga, obično kroničnog ili progresivnog tijeka sa stečenim višestrukim oštećenjem viših
kortikalnih funkcija uključujući pamćenje, mišljenje, shvaćanje, rasuđivanje, orijentaciju, sposobnost učenja, jezik i računanje -
Kognitivna su oštećenja obično praćena deterioracijom emotivne kontrole, socijalnog ponašanja i motivacije, što katkada može
i prethoditi
- Da bi se postavila pouzdana dijagnoza demencije u skladu s recentnim klasifikacijama, navedeni simptomi i
oštećenja moraju biti prisutni najmanje šest mjeseci
- Danas je poznato više od 50 bolesti koje mogu uzrokovati demenciju, od kojih je najčešća Alzheimerova bolest, koja
čini 2/3 svih demencija

lOMoARcPSD|5141832
- s obzirom na patološke uzroke, demencija može nastati kao posljedica neurodegenerativnih, vaskularnih,
infektivnih, traumatskih, metaboličko-toksičnih, te neoplastičnih bolesnih stanja
- s obzirom na progresiju bolesti
a. kronične progresivne encefalopatije

- češće
- dijele se na vanjske, metaboličke i unutrašnje uzroke
- vanjske: dovode do povećanoga intrakranijalnoga tlaka; lako se klinički razliku od metaboličkih i unutrašnjih-
metabolički: toksička stanja, deficijencije vitamina B12, B1, B2, endokrini poremećaji, bolesti nakupljanja,
poremećaji elektrolita  najčešći uzroci ove skupine: alkoholna encefalopatija kod starijih muškaraca i
hipotiroidizam(štitnjača izlučuje premalo hormona) kod starijih žena + metaboličke encefalopatije se mogu izliječiti -
unutrašnji: najvažnija skupina koja uzrokuje demencije
 kortikalne: najvažnije su žarišne atrofije, Pickova bolest, Braakova demencija, nasljedne tauopatije 
kortikalno-supkortikalne: najučestalije su vaskularna demencija, bolest Lewyjevih tjelešaca, alkoholna
encefalopatija, kortikobazalna degeneracija
 supkortikalne: najvažnije su progresivna supranuklearna kljenut, Huntingtonova i Parkinsonova bolestb.
kronične neprogresivne encefalopatije
- obično nastaju zbog ozljeda ili hipoksije
- rezultiraju kroničnom neprogredirajućom demencijom
1. ALZHEIMEROVA BOLEST
- Demencija je karakterizirana višestrukim kognitivnim deficitima koji uključuju oštećenja pamćenja
- Najčešće se javlja u starijoj životnoj dobi; može nastupiti već nakon 30.godine
- Još uvijek se ne zna točan uzrok
- po učestalosti je 4.uzrok smrti u zemljama zapadnog svijeta
- Podmukla i postupna progresija oštečenja spoznajnih funkcija = glavno kliničko obilježje
- Prevalencija je oko 1% u dobi od 60 godina i raste dvostruko svakih pet godina- Rizični čimbenici prema rezultatima
epidemioloških studija:
dob
nasljeđivanje specifičnih gena
 postojanje specifičnog lipoproteina ApoE4 usko povezani s povećanim rizikom od nastanka AD
 pozitivna obiteljska anamneza
- Rezultati istraživanja upućuju na poremećaj u kolinergičkoj transmisiji, i to i u demenciji u Alzheimerovoj bolesti s
ranim i kasnim početkom
- Poremećaj se razvija polako ali stalno tijekom godina
 S ranim početkom: prije 65. godine života, s relativno brzim deteriorirajućim tijekom i s izraženim
višestrukim poremećajem viših kortikalnih funkcija
S kasnim početkom: nakon 65. godine života, najčešće u kasnim 70-im godinama ili poslije, s polaganim
razvojem i poremećajem pamćenja kao glavnim obilježjem
- Na prisutnost AD, progresivnog i globalnog poremećaja kognitivnih sposobnosti upućuju sljedeći simptomi:
gubitak pamćenja, osobito za nedavne događaje,
 teškoće u učenju i zadržavanju novih informacija,
 teškoće u vremenskoj i prostornoj orijentaciji,
 teškoće u izvršavanju složenijih zadataka,
 poremećaj prosnivanja,
 poremećaj u vizualno-perceptivnoj orijentaciji,
 poremećaj govora i
 poremećaj ponašanja
Za AD je karakteristično da je pojava jednog ili više ovih simptoma postupna i u pravilu pokazuje
progresiju tijekom nekoliko mjeseci

lOMoARcPSD|5141832
- prvi rani stadij
• gubitak epizodičkog deklarativnog pamćenja, usvajanja novih sadržaja

• progresivno propadanje mogućnosti prisjećanja već usvojenih epizodičnih sadržaja
• poteškoće u pronalaženju prave riječi (anomička disfazija) tijekom spontanog govora
• dodatni simptomi mogu biti oscilacije raspoloženja s promjenama u osobinama ličnosti
• može doći do problema u izvođenju svakodnevnih aktivnosti
• nedostatak spontanosti i inicijative
• može doći do prosopagnozije (neprepoznavanje osoba)
• kao 1.simptom u 10% ispitanika = izolirana afazija ili vremenska i prostorna dezorijentacija  u
manjem broju slučajeva prisutne halucinacije i paranoidne ideje
- drugi stadij
• jako izražena progresija demencije

• apraksija, agnozija, afazija
• govor i čitanje sve lošiji, artikulacija obično još očuvana
• učenje i semantičko pamćenje sve lošije
• zbog gubitka osjećaja o prostoru, vremenu, agitacija, agresivnost i nekooperativnost, može se razviti i
depresija, anksioznost i paranoidne reakcije
• česta pospanost po danu, zbunjenost nastupanjem sumraka
- treći stadij
• u potpunosti izgubljeno deklarativno pamćenje, a počinje se gubiti i proceduralno

• nemoguće svakodnevne aktivnosti jer bolesnik više ne može hodati, žvakati, gutati, kontrolirati sfinktere,
postaje ovisan o skrbi drugih
• prevladavaju znakovi oštećenja čeonog režnja: primitivni refleksi, paranoja, dezinhibicija, fleksijske
kontrakture, stereotipni pokreti i ponavljanje istih fraza, riječi ili slogova
• na kraju nastupaju koma i smrt, obično od infekcije
- Enzimi potrebni za sintezu i razgradnju acetilkolina sniženi su
- Studije također pokazuju da je u AD smanjen broj nikotinskih receptora, kao i
presinaptičkih M2-muskarinskih receptora
- Rezultati studija također pokazuju da je razina noradrenalina i njegovih metabolita
snižena u različitim regijama mozga
- Serotonin, GABA
- Makroskopske promjene mozga u AD:
 smanjeni volumen i težina mozga
 atrofija moždane kore
 proširene lateralne moždane komore
 skvrčena bijela tvar
 smanjen i izblijedio locus couruleus
 atrofirani bulbus i tractus olfactorius
 Senilni plakovi, amiloidna kaskadna hipoteza
 Beta-amiloid (bA) -produkt patološke razgradnje amiloidnog prekursornog proteina (APP) beta sekretazom i
gama–sekretazom
 Ekstracelularni depoziti beta amiloida u sivoj tvari
 Pojedine genetske mutacije dovode do pojačane produkcije Ab
- atrofija himpokampusa uobičajeno je obilježje uznapredovalih slučajeva AD
- Neurofibrilarna degeneracija i hipoteza poremećaja citoskeleta

lOMoARcPSD|5141832
Tau protein pripada skupini skupini s mikrotubulima povezanih proteina karakteriziranu s 3 ili 4
ponavljajuća slijeda od 18 aminokiselina, koji služe povezivanju s mikrotubulima radi njihove stabilizacije
 Hiperfosforilacija tau proteina vjerojatno pridonosi početku i progresiji AD-a
 Hiperfosforilirani tau proteini akumuliraju se u neuronima i glija-stanicama na način koji je specifičan za
određenu neurodegenerativnu bolest
- Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10) demencija je definirana kao
deterioracija u području pamćenja i mišljenja, u tolikoj mjeri da oštećuje socijalno
funkcioniranje bolesnika
- Oštećenja pamćenja obuhvaćaju upamćivanje, zadržavanje i reprodukciju upamćenog
sadržaja
- Kriteriji za demenciju prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku mentalnih
poremećaja (DSM-IV) uključuju razvoj multiplih kognitivnih deficita, poremećaj
pamćenja i barem jedan od sljedećih kognitivnih poremećaja:
afaziju, apraksiju, agnoziju ili poremećaj u izvršnom funkcioniranju
Navedeni deficiti moraju uzrokovati pad nivoa radnog i socijalnog funkcioniranja
a) AFAZIJA
- Nemogućnost:
a. izražavanja govorom, pisanjem, znakovima
b. razumijevanja govora, pisma i znakova zbog ozljede ili bolesti mozga
c. Poremećaj razumijevanja, a ne percepcije
d. Nije motorički poremećaj niti rezultat poremećena procesa mišljenja
- Izraz afazija koristi se za opisivanje poremećaja procesiranja jezika koji su uzrokovani

disfunkcijom pojedinih dijelova mozga
- Nastaje zbog prekida procesa dvosmjerne komunikacije koja uspostavlja
korespondenciju između misli i jezika
- Afazični bolesnici nisu u stanju pretvarati neverbalne slike koje čine misli u jezične
simbole i gramatičke relacije koje čine jezik, a u većini je slučajeva i obratni smjer
procesa defektan: kad bolesnik čuje riječ, ne može od nje učiniti neverbalnu sliku koja
odgovara značenju te riječi
- Narušava različite aspekte jezične obrade:
1. morfosintaksu (gramatiku)
2. semantiku (značenje riječi)
3. fonologiju (izgovor glasova)
4. pragmatiku (uporabu jezika)
- Različite kombinacije daju različite sindrome afazije
- Najčešći uzroci su ozljeda glave, moždani udar, Alzheimerova bolest i tumori
Brokina afazija (motorička, ekspresivna)

- Zahvaća Brokinu areju
- Oštećeni su neuronski krugovi odgovorni za spajanje fonema u riječi i spajanje riječi
riječi u rečenice te gramatičku strukturu rečenica i pravilnu upotrebu gramatičkih
morfema
- Govor težak, spor, dugačke stanke između riječi
- Razumiju značenje rečenica, ali ih ne mogu ponoviti
Wernickeova afazija (osjetna, receptivna)
- Nemogućnost ponavljanja rečenica, slaganja fonema i imenovanja
- Govor tečan, bolesnik govori bez napora, melodično, neormalnom ili češće povećanom
brzinom
- Sadržaj izgovorenog često nerazumljiv –česte pogreške u izboru fonema i riječi
- Teškoće u razumijevanju rečenica koje čuju

lOMoARcPSD|5141832
- Pogrešne riječi koje izgovore često su značenjem slične onima koje su “htjeli” reći (npr.
riječ “poglavica” umjesto riječi “predsjednik”) –verbalna ili semantička parafazija - Često
pomiču slijed glasova ili glasovnih nizova, neke dodaju ili izbace što remeti fonemski
izgled željene riječi (npr. “pimarida” umjesto “piramida”) –fonemska parafazija -
Neologizmi (neologijske parafazije)–kada se često javljaju fonemske parafazije, npr.
“hipidomateus” za “hipopotamus”
Globalna afazija
- Gotovo potpuni gubitak sposobnosti razumijevanja jezika i produkcije govora
- Kombinirana obilježja Brockine i Wernickeove afazije
Kondukcijska afazija
- Bolesnici mogu razumjeti i izgovoriti jednostavne rečenice
- Ne mogu ponoviti rečenice doslovce jer nisu u stanju učinkovito slagati foneme
(mnogofonemičkih parafazija)
- Oštećeno čitanje naglas, no čitanje radi razumijevanja relativno dobro sačuvano
(temporalno područje za razumijevanje jezika uglavnom neoštećeno)
Anomička afazija
- Nesposobnost pronalaženja pravih riječi, bilo u spontanom govoru ili u pisanju
(predmeti, osobe, pojmovi)
- Bolesnik zaobilaznim putem pokušava reći što je naumio
- Obično posljedica oštećenja ili bolesti dijela moždane kore na spoju temporalnog i
parijetalnog režnja
- Često prvi karakterističan znak Alzheimerove bolesti
Akinetski mutizam
- Potpuni prestanak bilo kakva verbalnog izričaja
- Može nastati zbog obostranog oštećenja čeonog režnja, mezencefalona, infarkta
lijevog talamusa
- Mutizam može i ne mora biti povezan sa afazijom (npr. uslijed teškog laringitisa)
 Transkortikalna afazija
-ponavljanje rečenica je normalno
 Supkortikalna afazija
- nastaje zbog infarkta ili krvarenja u kaudutus, putamen, talamus i u druge dijelove
teritorija koji opskrbljuje prednja cerebralna arterija
b) APRAKSIJA
- gubitak sposobnosti izvođenja preciznih koordiniranih pokreta (radnji)
Ideomotorna apraksija
- nemogućnost izvođenja složenih motoričkih zadataka, npr. salutiranja, odnosno nesposobnost
da se nakon verbalnog upita pantomimom objasni upotreba objekta, iako bolesnik ne mora
imati poteškoća u izvođenju istih pokreta nakon pokazivanja pokreta
(u prvom slučaju) ili kad mu se pokaže stvarni objekt (u drugom slučaju)
Vidna apraksija–bolesnici ne mogu pantomimom objasniti upotrebu objekta koji ima je
prikazan vizualno (a na verbalni upit mogu)
Taktilna (palpatorna) apraksija–bolesnici ne mogu objasniti upotrebu objekta kad ga
drže u ruci (u odsutnost vidne kontrole)
c) AGNOZIJA
- Djelomična ili potpuna nesposobnost prepoznavanja osjetnih podražaja, koja se ne može
objasniti perifernim osjetnim deficitima ili smanjenom razinom pažnje
- nastaje kao posljedica disfunkcije sekundarnih senzornih područja u mozgu(okcipitalni i
parijetalni režanj) - Uzrok nastanka mogu biti različita patološka stanja koja dovode do oštećenja mozga
(inzult, demencija, neurološki poremećaji)

lOMoARcPSD|5141832
 astereognozija (taktilna agnozija)–nemogućnost prepoznavanja prstiju i drugih objekata

dodirom
 astatognozija–nemogućnost određivanja položaja dijelova tijela u prostoru
 asomatognozija–gubitak sposobnosti prepoznavanja dijelova vlastitog tijela –nijekanje
postojanja jednog dijela ili cijele strane tijela (npr. bolesnik tvrdi da lijeva strana nije
njegova, pa npr. hoda samo desnom nogom, a lijevu samo pasivno vuče za sobom)

prozopagnozija–poremećaj prepoznavanja lica
2. Vaskularna demencija (VaD)
- Nastaje zbog infarkta mozga uzrokovanom vaskularnom bolesti
- Infarkti su obično mali, ali se njihov učinak kumulira
- Najčešće započinje u starijoj dobi
- poremećaji funkcije čeonog režnja vjerojatno najčešća klinička slika
- Studije blizanca pokazuju da su za nastanak VaD (za razliku od AD), način života i okolišni čimbenici važniji uzročni
činitelji od nasljeđa (važnost prevencije!)
- VD s akutnim početkom: obično se razvija nakon moždane kapi zbog cerebrovaskularne tromboze, embolije i
krvarenja
- Multiinfarktna demencija: početak je postupan nakon mnogih ishemičnih epizoda koje dovode do kumulacije
infarkta u moždanom parenhimu
- Supkortikalna vaskularna demencija: ishemična žarišta u bijeloj tvari moždanih hemisfera
- Izolirana tipična VaD (tj. MID) ima rane simptome poremećaja motorike i percepcije
 Pojavljuje se u mlađoj dobi (između 40. i 50. godine života, a onda opet češće poslije 70. godine
 Pamćenje je slabije oštećeno
 Češće obolijevaju muškarci
 Ima tendenciju epizodične progresije i fluktuaciju u tijeku bolesti
 Često povezana s povišenim krvnim tlakom, koronarnom ili kardiovaskularnom bolešću
 Žarišni neurološki znakovi pojavljuju se rano u tijeku bolesti
 Trombotični, embolični ili hemoragični infarkti nastaju pretežno u sivoj tvari
- Binswangerova bolest također može uzrokovati VaD
3. Bolest Lewyjevih tjelešaca
- Uzrok nepoznat
- Vjerojatno ukupno drugi najčešći uzrok demencije (učestalost oko 20%)
- Demencija i različit stupanj parkinsonizma
- Težina demencija razmjerna je gustoći Lewiyevih tjelešaca
- Halucinacije, prolazni gubici svijesti, depresija
- Relativno rani ekstrapiramidni simptomi koji nastupaju nakon 4-5 godina trajanja bolesti
- Kognitivne smetnje karakteristično osciliraju
- Hipokampus i pamćenje obično dugo očuvani
4. Demencija kod Pickove bolesti
- Progresivna demencija u srednjoj dobi obilježena je:
- ranom polagano napredujućom promjenom karaktera te
- socijalnom deterioracijom koju slijedi oštećenje intelekta, pamćenja i govornih funkcija, s apatijom,
euforijom ili katkad ekstrapiramidnim pojavama
5. Demencija kod Creutzfeldt-Jakobove bolesti

- Progresivna demecija s izraženim neurološkim znakovima uzrokovana neuropatološkim promjenama za koje se
smatra da su izazvane prenosivim uzročnikom
- Početak je obično u srednjoj i starijoj životnoj dobi
- Tijekom subakutan, uzrokuje smrt kroz 1-2 godine
6. Demencija kod Huntingtonove bolesti
- Prenosi se preko jednog autosomnog dominantnog gena

lOMoARcPSD|5141832
- Javlja se uslijed degeneracije mozga

- Simptomi tipično u 3. ili 4. desetljeću života
- Polagano napredovanje, dovodi do smrti, obično kroz 10-15 godina
7. Demencija kod Parkinsonove bolesti
- Razvija se u tijeku Parkinsonove bolesti
8. Demencija kod infekcije virusom HIV
- Razvija se u tijeku infekcije virusom HIV-a
9. Demencija kod ostalih specificiranih bolesti
- Demencija kod:
Cerebralne lipoidoze
 Epilepsije
 Hepatolentikularne degeneracije
 Hiperkalcemije
 Stečenog hipotireoidizma
 Trovanja (intoksikacija)
 Multiple skleroze
 Neurosifilisa
 Manjka nijacina (pelagra)
 Nodoznog poliarteritirsa
 Sistemnog eritematoznog lupusa
Tripanosomijaza
 Manjka vitamina B12
10. Alkoholna demencija
- nakon akutne alkoholne krize bolesnik može pasti u stupor ili komu, nastaju nistagmus i paralza okulomotornih
mišića, vide se nejednake zjenice, ataksija, periferne neuropatije i sindrom diencefaličke amnezije (Wernickeova
encefalopatija)
- prestankom uzimanja alkohola simptomi amnezije mogu se znatno smanjiti
- kod kroničnih alkoholičara  amnezija + znakovi disfunkcije čeonog režnja (oporavak znatno slabiji)
NEUROBIOLOGIJA AGRESIJE
- agresija = ponašanje organizma usmjereno k nekom cilju i koje dovodi do oštećenja navedenog cilja
= oblik ponašanja koje ima svoj subjektivni (ovisi o subjektivnoj interpretaciji) i objektivni (ovisi o procjeni drugih)
dio
- podjela agresije:
1. agresija među muškim spolom - usmjerena prema hijerarhijskoj dominaciji muškaraca u grupi; manje prisutna u žena
2. otimačka/pljačkaška agresija - napadačko ponašanje koje može, ali ne mora biti uzrokovano potrebom za hranom,
odsutna je emocionalna komponenta
3. agresija uzrokovana potrebom za hranom -cilj je zadovoljenje nagona za hranom
4. iritabilna agresija - ljutnja i afekt; uzrokovana različitim stresorima (bol, gubitak,frustracije i sl.)
5. agresija među spolovima - agresivno ponašanje među spolovima i često je kulturalno uzrokovana
6. majčinska agresija - usmjerena k zaštiti podmlatka, vezana često uz emocionalne faktore i povezana s biološkim
(endokrinološkim) čimbenicima
- teritorijalna i instrumentalna agresija

- fizička i verbalna agresija
- direktna i indirektna agresija
 direktna - svrha je zastrašiti ili ozlijediti (može biti fizička i verbalna)
 indirektna - provodi se kroz socijalne manipulacija
- intrumentalna i ekspresivna agresija
 instrumentalna = namjerna, nanosi štetu drugima

lOMoARcPSD|5141832
= primarni cilj nije nanošenje štete, nego postizanje neagresivnog cilja

 ekspresivna = uzrokovana frustracijama ili provokacijama
(impulzivna) = pojavljuje se kao reakcija i napada izvore frustracije i/ili provokacije
- filogenetska i ontogenetska agresija (bihevioristi)
 filogenetska = omogućuje preživljavanje, nužna za opstanak, praćena reakcijama autonomnog ŽS
 ontogenetska = stječe se učenjem i nije biološki uvjetovana
- benigna i maligna agresija
 benigna = nužna za opstanak vrste i jedinke; zajednička ljudima i životinjama, cilj je uklanjanje izvora
ugroženosti  maligna = biološki je štetna; karakteristična samo za čoveka; svrha je stvaranje užitka - 4 vrste agresije
u djece:
1. instrumentalna agresija - svrha je dobivanje i zadržavanje objekta

2. hostilna agresija - svrha je provociranje i ozljeđivanje
3. defanzivna agresija - nastala kao posljedica aktivnosti drugih osoba
4. agresivne igre - dovode do ozljede, ali su nastale kao posljedica igara
- biološka istraživanja
• temelje se na istraživanjima na životinjama

• kompleksan zadatak istraživanja na ljudima s obzirom na psihološku komponentu, vjeru, etiku, kulturne čimbenike
• Dougdale  ističe važnost međusobnog utjecaja okruženja i genetskih čimbenika
• Christiansen  kod agresije u blizanaca nalazi kod jednojajčanih blizanaca konkordantnost 35%, a kod dvojajčanih
13%
• više osoba sa sniženim kvocijentom inteligencije i povišenim testosteronom
• u premenstrualnom razdoblju i u životinja i u ljudi pojačana je agresija
• različiti oblici agresije imaju svoju izvorišta u različitim područjima mozga
• dijelovi mozga koji se povezuju s agresivnim ponašanjem su hipotalamus, amigdala, centralni girus, limbički sustav
• u mehanizmu nastanka agresije organizam mora primiti informaciju o situaciji, preraditi je i zatim uključiti različite
moždane dijelove te donijeti odluku o reakciji
• uz agresivno ponašanje najčešće se vezuju povećane koncentracije acetilkolina, norepinefrina i dopamina i smanjena
koncentracija serotonina
NEUROANATOMIJA PONAŠANJA
- stupanj složenosti ponašanja kralježnjaka razmjeran je stupnju razvijenosti kore krajnjeg mozga
- telencefalizacija = proces filogenetskog povećavanja krajnjeg mozga  najizraženije kod čovjeka
PODJELA MOŽDANE KORE U ČOVJEKA
- najčešće se primjenjuje Brodmannova podjela moždane kore koja se temelji na citoarhitektonskim razlikama u slojevnoj građi
- neocortex = svaki dio odrasle moždane kore koji se razvije iz temeljnog tipa
- allocortex =manji, preostali dio moždane kore koji nikad ne prođe kroz temeljni šestoslojni stadij i nastaje iz drukčije razvojne
osnove
- općeprihvaćena podjela korteksa na 5 glavnih funkcionalnih tipova:
1. limbični korteks
- sastoji se od kortikoidnih (u bazalnom telencefalonu), paleokortikalnih (u nju ubrajamo periamigdaloidni korteks, te
prepiriformni i piriformni korteks) i arhikortikalnih (čini ga hipokampalna formacija) struktura
2. paralimbični korteks
- uočava se u paralimbičnim područjima mozga koja se nazivaju mezokorteksom
- sastoji se od 5 glavnih dijelova:
a. orbitofrontalni korteks
b. inzule
c. temporalni pol
d. parahipokampalni korteks

lOMoARcPSD|5141832
e. cingularni kompleks
 tih 5 dijelova čine neprekinuti vanjski prsten koji okružuje medijalne i bazalne dijelove moždanih
hemisfera
3. heteromodalni asocijacijski korteks - definirana trima glavnim obilježjima:
 odgovori neurona nisu ograničeni na jedan modalitet
 aferentne veze primaju pretežno iz više unimodalnih areja
 deficit koji nastaje njezinim oštećenjem nikad nije ograničen na zadatke za čije je izvršavanje
dovoljan jedan modalitet
4. unimodalni asocijacijski korteks
- vidna, slušna i somatosenzibilna asocijacijska polja
5. idiotipski (primarni osjetni/motorički) korteks
- čine ga osjetna i motorička polja moždane kore
- prijenos vidnih informacija od mrežnice do asocijacijskih područja moždane kore sastoji se od 2 velika
usporedna sustava:  P-sustav za opažanje boje i oblike
 M-sustav za opažanje kretanja i akromatski vid
- hemiakromatopsija = kontralateralni gubitak percepcije boja
- anomija za boje = nesposobnost imenovanja boja, iako je percepcija boja intaktna
- hemiakinetopsije = nesposobnost percipiranja objekta koji se kreće u kontralateralnoj polovici vidnog polja, iako su oštrina i
percpecija boja relativno očuvane
- asocijativna prozopagnozija = gubitak sposobnosti prepoznavanja lica
- asocijativna vidna objektna agnozija = nemogućnost sposobnosti prepoznavanja složenih vidnih podražaja (npr. mrtve prirode)
- čista aleksija = nesposobnost vidnog prepoznavanja riječi
- vidna hipoemocionalnost = vidna iskustva ne izazivaju prikladan emocionalan odgovor
- vidna amnezija = kada se ne mogu stvarati nova sjećanja u vidnom modalitetu
- auditorna objektna agnozija = zvuk ne mogu spojiti sa objektom koji ga proizvodi
- fonagnozija = nesposobnost prepoznavanja poznatih glasova
- taktilna agnozija = nesposobnost prepoznavanja objekata palpacijom
- optička ataksija = nemogućnost zagledanja u određenu točku, odnosno pokazivanja određenog smjera ili predmeta
- paraliza pogleda = neposobnost usmjeravanja pozornosti na više od objekta
- astatognozija = nemogućnost određivanja položaja dijelova tijela u prostoru
- asomatognozija = bolesnih tvrdi da lijeva strana nije njegova
- simultagnozija = tek kad se dva osjetna podražaja pojave istodobno na objema stranama vidnog polja, bolesnih ne obraća
pozornost na podražaj koji se pojavi na strani suprotnoj od oštećenja
MREŽA JEZIČNIH SPOSOBNOSTI S EPICENTRIMA U WERNICKEOVU I BROKINU PODRUČJU

1. Wernickeovo područje
- specijalizirano za leksičke i semantičke aspekte jezika
- oštećenje: bolesnik ne može imenovati objekt koji mu se pokaže, niti pokazati objekt kad mu se kaže njegov naziv2. Brokino
područje
- specijalizirano za artikulatorne, sintaktičke i gramatičke aspekte jezika
- Brokina afazija  motorička, ekspresivna, prednja afazija

 govor težak i spor, dugačke stanke između riječi, govor nije tečan
 razumiju značenje rečenice, ali ih ne mogu ponoviti
- Wernickeova afazija  osjetna, receptivna, stražnja afazija
 nemogućnost razumijevanja jezika i nemogućnost izražavanja misli značenjski prikladnim riječima 
govor tečan, bolesnik govori bez napora i normalnom brzinom ili povećanom, sadržaj često nerazumljiv, teškoće
u razumijevanju rečenica koje čuju
PAMĆENJE

lOMoARcPSD|5141832
- deklarativno pamćenje - iskazuje se riječima
 semantičko - pamćenje znanja i info koje često koristimo (nije potrebno kontekstualno prisjećanje)
 epizodičko - pamćenje događaja iz našeg života (autobiografsko)
 oštećuje ga oštećenje hipohampusa (nemogućnost zapamćivanja novih informacija)
- nedeklarativno pamćenje (proceduralno) - znanje kako nešto učiniti

 automatsko, ne ovisi o svijesti, pažnji, ni spoznajim funkcijama
 osnovna značajka: stvaranje nizova asocijacija između pojedinačnih operacija od kojih se sastoji vještina
NEUROTRANSMITORI I POREMEĆAJI PONAŠANJA

- najvažnije tvarne osobine živčanog sustava:
 živčane stanice su sekretorne tj. na svojim okončinama izlučuju neurotransmitere o neurotransmiteri se

izlučuju na sinapsi ili između njih i drugih stanica
o receptori omogućuju osjetilo za drugu stanicu
 živčane stanice su eksicitabilne ili podražljive + imaju sposobnost izuzetno brzo prenositi podražaje na
velike udaljenosti o podražljivost omogućuju ionski kanali
 složenost morfološke građe
NEUROTRANSMITERI I NJIHOVI RECEPTORI

- podražaj se prenosi kemijskim putem s pomoću neurotransmitora
- druga stanica taj neurotransmiterski signal prepoznaje s pomoću specifičnih receptora za neurotransmitore
ESTERI acetilkolin
KATEKOLAMINI dopamin, noradrenalin, adrenalin
PRIMARNI AMINI serotonin, histamin, oktopamin, tiramin
AMINOKISELINE GABA (gama-aminomaslačna kiselina), glicin, aspartat, glutamat, taurin, beta-alanin
POLIPEPTIDI tvar P, VIP, somatostatin, neurotenzin, vazopresin, oksitocin, kolecistokinin, oploidni
polipeptidi (endorfini, enkefalini, dinorfini)
- jedan neuron može sadržavati i u određenim situacijama izlučivati ne samo jedan neurotransmitor nego više njih
 jedan neuron drugomu može poslati više od jedne poruke
NEUROTRANSMITORSKI RECEPTORI
- funkcionalni receptori = proteini u stanici ili na njezinoj površini koji omogućuju da stanica prima, raspoznaje i
reagira na vanjske podražaje
- anatomsko-biokemijsko-funkcionalna klasifikacija receptora:
1. receptori vezani uz ionske kanale (ionotropni receptori)

- osnovna funkcija = omogućuju brzi ulazak iona u stanicu
 posreduju brzu sinaptičku komunikaciju + odgovorna za brzo funkcioniranje ŽS
- može doći do: - eksitacija (kroz otvoreni receptor ulazi natrij)
- inhibicija (kroz otvoreni kanal ulaze kationi klora pa nastaje hiperpolarizacija)- najbolje ispitan = kolinergični
nikotinski receptor
2. receptori vezani uz G-proteine
- osnovno funkcionalno obilježje = služe da se info zaprimljena na površini stanice prenese u unutrašnjost, gdje
uzrokuje različite metaboličke promjene u funkciji stanice
3. receptori vezani uz sustav adenilil-ciklaze
- aktivne receptore stimulira adenilil-ciklaza koja djeluje s pomoću trećega membranskog proteina (G-protein)
- protein kinaza obvezni je dio efektornog mehanizma svih receptora vezanih uz G-protein
- protein kinaza prenosi fosfatnu skupinu (energiju) drugim proteinima u stanicama pa oni postaju aktivirani
4. receptori vezani uz inozitoltrifosfat i diacilglicerol
- receptori su načelno slični drugim takvim proteinima te također posjeduju sedam transmembranskih segmenata

lOMoARcPSD|5141832
 najzastupljeniji neurotransmiter = acetilkolin

NEUROTRANSMITORI, LIJEKOVI I PONAŠANJE
- neurotransmitori se sintetiziraju u sinapsi
- neurotransmitori se uskladištavaju u vezikule pomoću vezikularnih transportera- izlučivanje neurotransmitora može se
blokirati, ali i pojačati
- najveći broj lijekova i droga djeluje na specifične receptore za neurotransmitore
- različiti lijekovi blokiraju ponovni unos pojedinih neurotransmitora
- lijekovi mogu blokirati enzimsku razgradnju neurotransmitora u sinaptičkoj pukotini, ili u živčanim, ili glija-stanicama
NEKI PRIMJERI ZADAĆE NEUROTRANSMITORA U KONTROLI NORMALNOG I POREMEĆENOG PONAŠANJA

DEPRESIJA
- liječimo antidepresivima koji na molekularnoj razini pojačavaju aktivnost monoaminskih neurotransmitora (serotonina i
noradrenalina)
STRAH I ANKSIOZNOST
- strah možemo spriječiti benzodiazepinima kojima liječimo anksiozne i druge srodne psihijatrijske poremećaje
- GABA-ergični sustav i serotonin i neuropeptid kolecistokinin (CCK) vjerojatno sudjeluje pri nastanku straha i anksioznosti i
drugih poremećaja
-smatra se da je endogeni CCK sustav uključen u stanja stresa, anksioznosti, a posebno paničnih napadaja
KOGNITIVNE DISFUNKCIJE
- u nastanku važnih emocionalnih reakcija sudjeluju i neurotransmitorski sustavi u mozgu
- Alzcheimerova demencija djelomično se može liječiti današnjim blokatorima acetilkolinesteraze - dakle, povećanjem funkcije
neurotransmitora u mozgu
GENETIČKA ISTRAŽIVANJA I PONAŠANJE
- potvrđeno da se dijete rađa sa svojim biološkim specifičnostima koje su samo u jednom dijelu genetski determinirane,
a velikim dijelom pod utjecajem vanjskih čimbenika - Mendel  proučavanje nasljeđivanja i križanje graška
 došao do spoznaja o recesivnim i dominantnim svojstvima, do pojave fenotipa
- Francis Galton  upozoravao da studije blizanaca mogu dati korisne info o nasljeđivanju i psihičkim karakteristikama
- analize ponašanja temelje se na:
1. analizama obiteljskoga stabla i pojavnosti određenih oblika ponašanja u pojedinim obiteljima

- Kreaplin - prvi razvio teorijsku bazu genetskih utjecaja pri velikim psihijatrijskim bolestima i njegove se teorijske
postavke smatraju počecima psihijatrijske genetike
- Kallman i Szasz = proučavali genetiku shizofrenije
2. analizama blizanaca (jednojajčanih-monozigota i dvojajčanih-dizigota)
- posebice su se provodila kod ADHD-a, autizma, depresije i bipolarnih poremećaja
- dali znatan doprinos u spoznavanju utjecaja okoline
3. analizama ponašanja djece kroz biološke roditelje i usvojitelje
- istraživanje povezanosti asocijalnog ponašanja i alkoholizma s obzirom na biološke roditelje i usvojitelje
- pitanje: koliko je određeni oblik ponašanja pod utjecajem nasljeđa, a koliko pod utjecajem okoline
- Lombrozo  smatrao da se ljudi već rađaju kao buduće osobe neprihvatljiva ponašanja
4. pojavljivanja određenih oblika ponašanja kod jasno determiniranih genskih bolesti
- postoje određene nasljedne karakteristike koje tek u interakciji s psihološkim i sociološkim čimbenicima postaju manifestni
oblici ponašanja
PSIHONEUROIMUNOLOGIJA
OSNOVNI MEHANIZMI FUNKCIONIRANJA IMUNOSUSTAVA
- imunosustav se sastoji od leukocita: bijele krvne stanice (tu ubrajamo granulocite, monocite/makrofage, limfocite)
 svojom neprekidnom recirkulacijom osiguravaju stalni imunosni nadzor organizma
- antigeni: strane molekule koje pokreću imunoreakciju (najčešće su bjelančevine, ali i polisaharidi i lipidi) - mehanizam urođene
imunosti- predstavlja prvu, ranu liniju obrane, često dovoljnu da spriječi infekciju

lOMoARcPSD|5141832
- mehanizmi stečene imunosti

-limfociti  stanice odgovorne za humoralne mehanizme obrane posredovane protutijelima (imunoglobinima)
 dozrijevaju u plazma-stanice u kratkom roku i proizvedu velike količine specifičnih protutijela
- citokini - prenose informacije među stanicama i važni su medijatori upalnih bolesti
- stvaraju i izlučuju stanice imunosustava, a presudni su za finu regulaciju imunološkog odgovora
- mogu djelovati na stanicu koja ih je izlučila (autokrino djelovanje), na stanice u neposrednoj okolini (parakrino
djelovanje), na udaljene stanice (endokrino djelovanje)
- najvažniji učinci na stanice imunosustava su kontrola njihova rasta i dozrijevanja, poticanje aktivacije i diobe stanica,
usmjeravanje pokretljivosti stanica te regulacija citotoksičnoga djelovanja
- najčešći izvor stanica za istraživanje imunostatusa u ljudi = periferna krv
- imunostatus može se ispitati određivanjem enumerativnih i funkcionalnih parametara
OSNOVNI PRINCIPI NEUROIMUNOLOŠKIH INTERAKCIJA
- psihoneuroimunologija - pokazala kako se imunoregulacijski procesi zbivaju pod kontrolom mozga i obratno, kako
imunosustav utječe na živčane i hormonske funkcije, te na ponašanje
- interakcije između živčanog i imunosustava
 od presudne važnosti ne samo u fiziološkoj regulaciji nego i u patološkim stanjima npr. bolne kronične upale,
autoimune degenerativne bolesti ili virusne infekcije živčanog tkiva  suradnja se temelji na
komunikacijskoj mreži zajedničkih signalnih molekula
 živčani završeci izravno inerviraju primarne i sekundarne limfne organe i u bliskom su kontaktu sa
stanicama imunosustava
 na površini leukocita se nalaze receptori koji djeluju imunoregulacijski
 citokini djeluju na os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (HPA), a preko svojih receptora u mozgu mijenjaju
ponašanje jedinke
 limfociti mogu sami, uz citokine, proizvoditi neurohormone, neuropeptide i neurotransmitere koji na mjestu upale
djeluju autokrino ili parakrino
 neuroimunološki dijalog događa se na periferiji, u mikrookolišu upaljenog područja u koje je prodro antigen, što
nazivamo „lokalnim dijalogom“ -- zbog lokalne upale raste razina imunoloških medijatora koji pojačavaju
otpuštanje neurotransmitora iz perifernih živčanih završetaka
 periferni živčani završeci aferentnim putovima prenose info o upali u SŽS, čime neuroimunološki dijalog postaje
„udaljeni dijalog“
 drugi oblik interakcije događa se endokrinim djelovanjem citokina koji cirkulacijom dospijevaju do mozga, a u
mozak prodiru na mjestu gdje je krvno-moždana barijera oslabljena
 ova duga povratna snega neuroimunološke komunikacije zatvara se simpatičkom i parasimpatičkom inervacijom
kojima se iz mozga nadzire i regulira imunosustav
 hormoni, neurotransmitori i neuropeptidi djeluju na različitim i gotovo svim razinama imunološke reakcije od
razvoja i deferencijacije stanica, aktivacije i proliferacije limfocita do migracije stanica, proizvodnje i
otpuštanja citokina te ekspresije citokinskih receptora
„BOLESNO PONAŠANJE“ - NEUROIMUNOLOŠKI ODGOVOR U INFEKTIVNIM BOLESTIMA
- oboljeli od infekcije ili upale osjeća se slabašno, pospano i umorno, nije zainteresiran za zbivanja u svojoj okolini, povlači se u
sebe, letargičan je, čak i depresivan i gubi osjete gladi i žeđi  bolesno ponašanje
STRES I IMUNOREAKTIVNOST
- stresna reakcija = alarmni odgovor na bilo koje stanje narušene homeostaze organizma
= korisna, poželjna i prijeko potrebna adaptivna reakcija organizma kojoj je svrha izvući organizam iz stanja
stresa i ponovno uspostaviti ravnotežu
 uključuje aktivaciju autonomnoga živčanog, endokrinog i imunosustava, mijenja
biokemiju mozga i pokreće sve metaboličke resurse
 dinamičan proces koji ima sve kontrolne mehanizme  odvija se u fazama:
1. -pozitivna povratna sprega (feedback)  svaka nova informacija inicijalne faze potiče sljedeću i pridonosi
razvoju cjelokupnoga stresnog odgovora

lOMoARcPSD|5141832
2. - uključuju se homeostatski mehanizmi koji, sporo djelujući (hormon kortizol), počinju smirivati silovitost
stresne reakcije i ponovno se počinje uspostavljati ravnoteža
FALE 82.-85.STR
KRONOBIOLOGIJA
- kronobiologija = bavi se proučavanjem ritmičnih bioloških procesa, procesa pod utjecajem tzv.biološkog sata, pri čemu se misli
na oscilirajuća odličja života
- unutar nje postoje kronofiziologija, kronoreumatologija, kronofarmakologija i dr.
- u sisavaca su fiziološki procesi i ponašanje podložni endogenim satom tj. dnevnom osciliranju
RITMIČNO OSCILIRANJE (PERIODIČNOST)
- periodičnost = osnova za razumijevanje i normalnih i abnormalnih manifestacija života
- temeljna pretpostavka kronobiološkog viđenja = obilježje gotovo svih bioloških funkcija je ritmično osciliranje-
narušavanje međusobno povezanih, ali zasebnih oscilacija rezultira kliničkim poremećajem, disbalansom i
bolešću - npr.: dnevne oscilacije nadbubrežne funkcije, hormonske oscilacije u ovisnosti o menstrualnom ciklusu,
EEG itd.
- karakterističan način prikazivanja oscilacija neke pojave = sinusoida (kružno gibanje u linearnoj analizi) -podjela
kronobioloških oscilacija prema trajanju:
Ritam niske frekvencije (dulje od 6
dana) o tjedni ritam o mjesečni
ritam o godišnji ritam o dobni ili
ritam života
Ritam srednje frekvencije o ultradijalni ritam u trajanju
manje od 20 sati o cirkadijalni dnevni ritam u trajanju oko
24 sata o infradijalni ritam u trajanju više od 28 sati
Ritam visoke frekvencije (manje od 0,5 sati)
EKSPERIMENTALNI I HUMANI MODEL

- fiziološki sustav u čovjeku smješten u kori mozga ili epifizi
- temelj bioloških ritmova je u genskom materijalu jezgre svake stanice
- biološki sat = genski kontroliran, baziran na sekvencionalnom iščitavanju DNK
- za čovjeka važni i socijalni sinkronizatori (radna i društvena djelatnost) te izmjene u ritmu aktivnosti (rad u smjenama) te
promjene vremenskih zona
KRONOIMUNOLOGIJA
- kronobiologija u imunologiji
- osobita pažnja pridaje se molekularnoj osnovi takvih zbivanja
- jedan od najstabilnijih ritmova = kortizol u plazmi  cirkadijalni ritam
- za cirkadijalne oscilacije važne izmjene aktivnosti i odmora, odnosno svjetla i mraka i/ili vrijeme uzimanja
hraneKRONOBIOLOGIJA U KLINIČKOJ MEDICINI
- normalna zdrava stanica ima svoj ritam rasta
- tijekom liječenja, vrijeme primjene medikamenta može biti od krucijalnoga značenja
- ritmovi su ključni za kemoterapiju  uspješna je ako se administrira u određenom specifičnom ciklusu maligne stanice na koji
najbolje djeluje, a ujedno majmanje šteti zdravoj stanici (slično je i s radioterapijom)
- višekratna mjerenja pružaju uvid u cjelovitu sliku predviđenih oscilacija, a time i predviđene primjene medikamenata u
prevenciji neželjenih posljedica
KRONOBIOLOŠKI RITAM, RASPOLOŽENJE I PONAŠANJE
- istraživanja ugl u okviru cirkadijalne i godišnje oscilacije
- podjela na dva osnovna cirkadijalna kronotipa: jutarnji i noćni
 jutarnji tipovi navode bolje raspoloženje između 9 i 16 sati

lOMoARcPSD|5141832
 noćni tipovi navode postupno poboljšanje raspoloženja prema kraju dana, s optimumom u kasne noćne sate
- povezanost raspoloženja s tjelesnom temp. - raspoloženje je bolje s porastom tjelesne temp., a lošije s padom
- u obiteljskim i profesionalnim odnosima jednostavnije je postići bolje rezultate kada su partneri, roditelji i djeca ili poslovni
partneri sličnih bioritmova
- sunčana i svjetla godišnja doba pozitivno utječu na raspoloženje, a sivi i mračni periodi izazivaju neraspoloženje i kliničku
depresiju
- oni koji su izloženi poremećaju izmjene ritma rada i odmora kao npr.radu usmjenama ili transmeridijanskim letovima, skloni
sutranzitornim depresijama
- znatno narušavanje biološkog ritma utječe na raspoloženje i ponašanje, a time i na energijska stanja organizma- ljudsko tijelo
funkcionira u pravilnom ritmu
PSIHOENDOKRINOLOGIJA
- povezanost živčanog i endokrinog sustava
- pacijenti s endokrinim poremećajima imaju visoki stupanj psihijatrijskog komorbiditeta
- hormone izlučuju žlijezde s unutarnjim izlučivanjem (endokrine žlijezde) izravno u krvotok, koji onda krvlju dolaze do ciljanog
tkiva ili organa
- tri glavne skupine hormona: derivati aminokiselina, peptidi i proteini i steroidi
- prva istraživanja na životinjama  pokazala da hipotalamus upravlja hipofizom koja se s pravom može nazvati glavnom
endokrinom žlijezdom
HIPOTALAMUS-HIPOFIZA
- hipofiza - endokrina žlijezda koja izlučuje tropne hormone čija je glavna funkcija utjecanje na izlučivanje hormona dr.žlijezda
 dva dijela: adenohipofiza(njome upravlja hipotalamus,a ona upravlja drugim žlijezdama) i neurohipofiza 
regulacija hipotalamus-adenohipofiza i ostale žlijezde nije jednosmjerna već povratna neurohipofiza izlučuje dva gl
hormona: vazopresin i oksitocin
 vazopresin pospješuje kontrakciju maternice, a vazopresin ubrzava resorpciju vode u bubrezima
HIPOTALAMO-HIPOFIZNO-TIROIDNA OS
- povezuje hipotalamus i hipofizu sa štitnom žlijezdom na način da hipotalamus izlučuje tireotropni stimulirajući hormon koji
djeluje na adenohipofizu stimulirajući peptid tiroid stimulirajući hormon koji putem cirkulacije stimulira štitnu žlijezdu na
izlučivanje tiroksina i trijodtironina koji su odgovorni za regulaciju metabolizma u tijelu
- poremećaji u njenom funkcioniranju dovode do brojnih psihičkih poremećaja, nejčešće do depresije i psihoze
- smanjeno izlučivanje hormona štitne žlijezde  miksedem, usporen mentalni razvoj, teška intelektualna oštećenja, usporen
motorički razvoj, niski rast, poremećaj termoregulacije, ataksija, depresija
- pojačano izlučivanje hormona T2 i T4  izrazita ekscitiranost, impulzivnost, pojačana psihomotorna aktivnost, ubrzana
motorna aktivnost, izrazita mršavost
- na poremećaj u toj osi utječe dugotrajna izloženost stresu
HIPOTALAMO-HIPOFIZNA-ADRENALNA OS
- primarni regulator je kortikotropni otpuštajući hormon koji se nalazi u paraventrikularnim jezgrama hipotalamusa
- adrenokortikotropin (ACTH) stimulira produkciju kortizola
- ima cirkadijalni ritam  razina kortizola najviša je neposredno prije buđenja, a najniža prije spavanja
- postoji povišena razina kortizola u plazmi u depresivnih bolesnika
- uobičajeni test za procjenu funkcije ove osi je test supresije dekstametazona
- promjene u ovoj osi se nalaze i pri anksioznim stanjima, kod PTSP-a, dok su promjene kod shizofrenije zanemarive
HIPOTALAMO-HIPOFIZNO-GONADALNA OS
- hipotalamus kontrolira gonadotropin otpuštajući hormon GnRH (gonadotropin - releasing hormone) koji se otpušta u portalnu
cirkulaciju koja povezuje hipotalamus i prednji dio hipofize gdje se veže za gonadotrope i potiče izlučivanje LH i FSH;
cirkulacijom hormoni dolaze do Leidegovih stanica u testisima i potiču sekreciju testosterona ili u jajnicima izlučivanje
estrogena - u depresivnih žena je snižena koncentracija LH u plazmi
- istraživanja hipotalamusa i povezanosti sa seksualnim ponašanjem pokazale su da medijalno preoptičko područje ima
odlučujuću ulogu u muškome seksualnome ponašanju
 uništenje tog područja kod eksperimentalnih životinja je pokazala potpuni prekid seksualnih aktivnosti u mužjaka, a

lOMoARcPSD|5141832
kod ženki nije bilo nikakva učinka

- ventromedijalne jezgre hipotalamusa se smatraju odgovornima za žensko seksualno ponašanje
 odstranmjenje tih područja u ženkama pokazalo da nemaju seksualnih interesa, čak i da mogu pokazivati agresiju prema
mužjacima udvaračima
OS HIPOTALAMUS - PROLAKTIN
- otpuštanje prolaktina regulirano je toničkom inhibicijom preko prolaktin inhibirajućeg faktora koji je poslije identificiran kao
dopamin
- dopaminski neuroni u hipotalamusu izravno inhibiraju otpuštanje prolaktina
- razina prolaktina se povećava kod žena nakon porođaja
 sisanje potiče otpuštanje prolaktina te on stimulira rast dojki i stvaranje mlijeka
- previše cirkulirajućeg prolaktina može biti uzrokom brojnih kliničkih simptoma
 kod muškaraca = smanjena sekrecija testosterona
 oba spola = smanjen libido
 takve osobe se često žale na depresivnost, netolerantnost na stres, izražena anksioznost i netolerancijaOKSITOCIN I
VAZOPRESIN
- nepeptidi sintetizirani u paraventrikularnim jezgrama hipotalamusa i otpuštaju se izravno u cirkulaciju
- važna uloga u kontroli tekućina djelovanjem na bubrege te u regulaciji krvnoga tlaka vazokonstriktivnim djelovanjem
- izazivaju osjećaj žeđi, potiču otpuštanje ACTH iz prednje hipofize, a do otpuštanja može doći i nakon stresnog događaja-
oksitocin  uključen u kontrolu kontrakcije glatke muskulature tijekom porođaja i dojenja
PSIHOFIZIOLOGIJA
 multidisciplinarna grana medicine koja proučava interakcije između fizioloških i psiholoških aspekata ponašanja te
uključuje brojne discipline kao što su: psihijatrija, psihologija, biologija, anatomija, matematika i računarstvo  proučava
interakciju između tijela i prirode - najčešće primjenjivane tehnike:
• elektroencefalografija (EEG)
- neinvazivna metoda
- primjenjuje se za evaluaciju moždanih funkcija illi poremećaja ili za određivanje moždane smrti
- njime se otkrivaju abnormalnosti u moždanoj električnoj aktivnosti, odnosno dobivaju info o funkcioniranju mozga,
ali ne i o njegovoj strukturi
- alfa valovi = normalno funkcioniranje mozga
- beta valovi = rezultat kognitivnih i senzornih aktivnosti ili uzimanja određenih medikamenata
- theta i delta valovi = pokazatelji patologije ili spavanja
- neurološka dijagnostika  analiziraju se osnovni parametri: frekvencija, amplituda, morfologija, asimetrija i
lokalizacija promjena
- psihijatrijska dijagnostika  analiziraju se spontane promjene ampplitude, desinkronizacija, atenuacija i
hipersinkronizacija tijekom spavanja evocirani potencijali
- psihofizološki parametar s pomoću kojeg se analizira odgovor mozga na primijenjene vanjske podražaje (svjetlosni
bljeskovi i zvučni podražaji)  takvi podražaji formiraju vidni evocirani odgovor, slušni i somatosenzorni odgovor
• elektrodermalna aktivnost (galvanski kožni odgovor)
- reflektira aktivnosti žlijezda znojnica koja je modificirana kolinergičnom aktivnošću i pod kontrolom je simpatikusa-
koristi se za određivanje indeksa emocionalne pobuđenosti
• elektrokardiografija (EKG)
- indikator emocionalnog stanja i stresa
-informira nas o fizičkom funkcioniranju srca i o funkcioniranju autonomnog simpatičkog i parasimpatičkog sustava
• elektromiografija (EMG)
- mjeri mišićnu aktivnost
- koristan u evaluaciji emocionalnih procesa

lOMoARcPSD|5141832
PSIHOFIZIOLOŠKE PROMJENE I SPECIFIČNI OBLICI ODSTUPANJA U PONAŠANJU
1. Shizofrenija
- analiza EEG-a pokazuje povećanje delta, theta i beta-aktivnosti i sniženje alfa-valova
 smatra se pokazateljima vulnerabilnosti za psihozu
 mogu biti pokazatelj lošeg reagiranja na terapiju
 veće količine valova više amplitude i brže frekvencije kod paranoidne simptomatologije
 kod shizofrenija s negativnim simptomima dominiraju delta-valovi
- promjene u elektrodermalnim aktivnostima
 aktivni pacijenti imali izraženiju desnu hemisfernu aktivaciju
 osamljeni i izolirani imali izraženiju lijevu hemisfernu aktivaciju
2. Afektivni poremećaji
- istraživanja kod depresija pokazuju porast alfa-valova i beta-valova
- povećanje delta-valova kod depresivnih bolesnika s kognitivnim smetnjama
- kod manije je povećana učestalost beta-aktivnosti u području lijeve temporalne regije + veće frekvencije valova
3. Anksiozni poremećaji
- pri paničnim napadajima nađeno je povećanje theta i delta-valova uz reducirane beta-aktivnosti
4. ADHD
- nezreliji EEG s obzirom na dob (usporena elektrografska maturacija) ili se nešto učestalije pojavljuju sporiji alfa-valovi

Biologijske Osnove Ponasanja

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Biologijske Osnove Ponasanja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

lOMoARcPSD|5141832

BIOLOGIJSKE OSNOVE PONAŠANJA

1. FOBIČNI ANKSIOZNI POREMEĆAJI

5. DRUGI ANKSIOZNI POREMEĆAJI

Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

11. AKUTNA REAKCIJA NA STRES

Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

 Psihofarmakoterapiju -antidepresive (SSRI)

Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

13. POREMEĆAJ PRILAGODBE

- Regresivni fenomeni u djece

14. DISOCIJATIVNI (konverzivni) POREMEĆAJ

- Disocijativna je amnezija obično retrogradna

Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

- Uobičajeni simptomi: tenzijska glavobolja, osjećaj opće nestabilnosti te vrtoglavica

27. DEPERSONALIZACIJSKO-DEREALIZACIJSKI SINDROM

Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

OPSEISVNO-KOMPULZIVNI POREMEĆAJ (OKP)

• ozljede mozga (npr. ozljede glave, encefalitis, tumori mozga i sl.)

Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

• povećana aktivnost serotonina uz naglasak na specifične suptipove

POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ

1. akutni stresni poremećaj

Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

- utjceaj hipofize i hipotalamusa na ostale endokrine žlijezde

Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

direktnim i indirektnim kroz otpuštanje adrenalina i noradrenalina iz medule adrenalne žlijezde

pozorna spram okoline

 A. 5 ili više od sljedećih simptoma prisutni su tijekom dvotjednog razdoblja i

Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

- Različite kliničke slike:

- Najčešći tjelesni poremećaji koji prate depresiju:

 Kardiovaskularni (kronična bolest srca, infarkt srca)

Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

- DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA BIPOLARNI I POREMEĆAJ:

 F30.1 Blaga/Umjerena/Teška bez psihotičnih obilježja

- DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA BIPOLARNI I POREMEĆAJ, ZADNJA EPIZODA HIPOMANIČNA:

 A. Sadašnja (ili zadnja) epizoda je hipomanična

- DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA BIPOLARNI I POREMEĆAJ, ZADNJA EPIZODA MANIČNA:

 A. Sadašnja (ili zadnja) epizoda je manična

Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

- DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA BIPOLARNI I POREMEĆAJ, ZADNJA EPIZODA MIJEŠANA:

 A. Sadašnja (ili zadnja) epizoda je miješana

- DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA BIPOLARNI I POREMEĆAJ, ZADNJA EPIZODA DEPRESIVNA:

 A. Sadašnja (ili zadnja) epizoda je velika depresivna

- DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA BIPOLARNI I POREMEĆAJ, ZADNJA EPIZODA NEODREĐENA:

- DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA BIPOLARNI II POREMEĆAJ:

 A. Prisutnost (ili anamneza) jedne ili više depresivnih epizoda

Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

- KRITERIJI ZA MANIČNU EPIZODU:

- KRITERIJI ZA MIJEŠANU EPIZODU:

Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

 D. Smetnja u raspoloženju i promjenu u djelovanju mogu i drugi uočiti

Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

sustava i to bi za posljedicu moglo imati pojavu manije

SHIZOFRENIJA I DRUGI PSIHOTIČNI POREMEĆAJI

Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

 Procjene se razliku od 0.2 do 2 % ( ovisi o metodama istraživanja, i definicijama shizofrenije)

Downloaded by socijalna pedagogija (socijalnapedagogija2@gmail.com)

- KLASIFIKACIJA LONGITUDINALNOG TIJEKA SHIZOFRENIJE:

1. Epizodna s međuepizodnim rezidualnim simptomima