 Najčešći psihički poremećaji

 Karakterizirani su okolnostima neprimjerenoj anksioznosti, panici i strahu

 Rezultiraju najčešće izbjegavajućim ponašanjem
 Učestaliji su od poremećaja raspoloženja
 Češći su kod žena nego u muškaraca, omjer 3:2 (2:1)
 Nerijetko se u komorbiditetu javljaju dva ili više anksioznih poremećaja
 Normalnu anksioznost i strah treba razlikovati od patološke
 Normalna anksioznost i strah pomažu u izbjegavanju neugodnih i opasnih
situacija pa imaju funkciju upozorenja ili prilagodbe
 Strah – opisivo i okolnosti primjereno ili neprimjereno emocionalno stanje
koje je izazvano ugrožavajućim objektom ili situacijom – uplašena osoba
bježi, skriva se, bori
 Tjeskoba – slična je strahu, ali bez jasne slike i vrste opasnosti
 U tjeskobi ono što prijeti je manje očito, nejasno, rasplinuto i manje
svjesno
 Kada strahovi i tjeskoba počinju upravljati nečijim životom i ometaju
obiteljsko, društveno i radno funkcioniranje govorimo o anksioznim
poremećajima
 Grč. agora – trg, mjesto gdje se okupljaju ljudi; phobia – strah
 Napadaji straha kada se osoba nalazi izvan svoje kuće, u masi ljudi, u
situacijama koje ne može lako napustiti i na otvorenom prostoru
 Klinička slika često uključuje i klaustrofobiju, strah od zatvorenog
prostora, sredstva javnog prijevoza i glavnih prometnica
 Razvija se naglo ili postepeno, češće kod žena između 15-35 godine
 Simptomi: iznenadni nemir, neodređena nelagoda, slabost, tjeskoba,
tjelesne manifestacije poput osjećaja “lupanja” srca, vrtoglavice,
preznojavanja, panični osjećaj ugroženosti od infarkta miokarda,
moždanog udara, gubitka kontrole
 Ponašanje: izbjegavanje javnih mjesta ili brzo udaljavanje od njih do
straha da izađu iz kuće jer imaju paralizirajući strah od ulice, trgovina,
gužvi, zatvorenih prostora poput liftova, autobusa, kina i sl.
 Iracionalni strah od ljudi i socijalnih situacija u kojima bolesnici
doživljavaju da ih druge osobe pozorno promatraju te da ih mogu poniziti
i uvrijediti
 Podjednako je učestala u žena i muškaraca, nastaje između 20-35 godine
 Simptomi i ponašanje: 1. strah od kontakta s drugim ljudima i prisutnosti u
određenim socijalnim situacijama 2. vegetativni simptomi zbog
vegetativne hiperaktivnosti (znojenje, crvenilo, drhtanje, palpitacije) 3.
fobično izbjegavanje kontakata s drugim ljudima i određenih socijalnih
situacija do potpune socijalne izolacije uz očuvane kontakte s članovima
obitelji 4. specifične crte ličnosti (tjeskoba, nisko samopoštovanje, osjećaj
nesigurnosti, nesposobnosti i manje vrijednosti)
 Stalni, nerealni, pretjerani i nelogični strah od specifičnih situacija i
objekata
 Obično započinje u djetinjstvu, između 3-8 godine života
 Najčešći psihički poremećaj u žena, a kod muškaraca na drugom mjestu
iza zlouporabe psihoaktivnih tvari
 Simptomi: strah od različitih specifičnih situacija i objekata kao što su
strah od pojedinih životinja (pas, zmija, insekti, ptice), strah od
ozljeđivanja, medicinskih i stomatoloških intervencija, strah od prirodnih
fenomena (mrak, grmljavina) i različitih situacija (visine, tunela, letenja,
odlaska u javni toalet)
 Suočavanje s fobičnim objektima i situacijama dovodi do jakog straha koji
doseže razinu panike i izbjegavanja takvih situacija
 Napadaji paničnog straha koji nastaju spontano i nisu uvjetovani životno
opasnom situacijom
 Bolesnici često traže pomoć kod somatskih liječnika zbog straha od
tjelesnih, prije svega srčanih bolesti, pa tek onda dolaze psihijatru
 Većinom obolijevaju žene između 20-e i 40-e godine života
 Simptomi: napadi vrlo jakog straha ili užasa uz doživljavanje vitalne
ugroženosti i brojnih tjelesnih simptoma poput osjećaja gušenja,
vrtoglavice, nesvjestice, drhtanja tijela, znojenja, mučnine, povraćanja
 Počinje naglo, neočekivano, iz čista mira
 Praćen je zastrašujućim sadržajima kao što su strah od bliske smrti zbog
infarkta miokarda, moždanog udara, strahom od gubitka kontrole i ludila
 Maksimum izraženosti simptomi dostižu za 10 minuta, a onda se postupno
smiruju
 Neodređeni strah, iščekivanje, tjeskoba, strepnja, unutarnji nemir,
napetost, hiperaktivnost autonomnog živčanog sustava
 Češći je kod žena u kasnim 20-im ili 30-im godinama
 Stresogeni životni događaji podudaraju se s pojavom generaliziranog
anksioznog poremećaja u 50% bolesnika i imaju važnu ulogu u
održavanju tog poremećaja
 Događaji koji imaju značenje buduće opasnosti u velikoj mjeri izazivaju
anksioznost
 Simptomi: zabrinutost, bojažljivost, prožimajući strah pri čemu bolesnik
ne zna podrijetlo ni razloge straha, strepnja da će se nešto strašno dogoditi,
da će nešto u životu krenuti loše, osjećaj bespomoćnosti, nesigurnosti,
paraliziranosti, poteškoće u koncentraciji, poremećaji spavanja, brzo
umaranje, bolovi u mišićima, podrhtavanje , simptomi hiperaktivnosti
autonomnog živčanog sustava
 Ponašanje: pojačani oprez, nestabilnost, sumnjičavost, razdražljivost
 Stanje anksioznosti i depresije, kada ne dominiraju ni anksiozni ni
depresivni simptomi, a da bi poremećaj mogao biti označen primarno kao
anksiozni ili depresivni poremećaj
 Obično predstavlja uvod u depresiju
 Simptomi: stalno ili ponavljajuće disforično raspoloženje koje traje
najmanje mjesec dana, a praćeno je s najmanje 4 od slijedećih 10
simptoma: poremećaj koncentracije ili pamćenja, teškoće usnivanja i
prosnivanja, umor ili manjak energije, razdražljivost, zabrinutost,
plačljivost, hipervigilnost, predosjećaj da će se dogoditi nešto ružno i
očekivanje najgoreg, beznađe ili pesimizam glede budućnosti,
pomanjkanje samopoštovanja ili osjećaj bezvrijednosti
 Prisutni su ozbiljni poremećaji u društvenom, profesionalnom i
obiteljskom funkcioniranju
 ANKSIOZNI Liječenje
poremećaji

1. Anksioznost - napetost

2. Sniženo-depresivno raspoloženje

3. Nesanica
Poremećaji
raspoloženja 4. Umor Psihotična
DEPRESIJA 5. Poremećaj kognitivnih funkcija depresija
 Očituje se prisutnošću prisilnih misli (opsesije) i radnji (kompulzije) koje
oboljela osoba doživljava kao strane i nametnute
 Nešto je češći u žena, a obično počinje oko 16-te godine
 Simptomi: opsjedajuće misli i prisilne radnje koje, u većoj ili manjoj
mjeri, onesposobljavaju bolesnika
 Pet dimenzija dominirajućih simptoma: kontaminacija/čišćenje,
agresivnost/provjeravanje, simetrija/uređivanje i dovođenje u red,
skupljanje, seksualne/religiozne teme
 Prisilne misli izazivaju tjeskobu koja dovodi do prisilnih radnji i rituala
 Prisilne misli i radnje praćene su besmislenim gubitkom vremena, ometaju
normalno funkcioniranje, izazivaju nelagodu, distres i patnju
 Bolesnici su svjesni besmislenosti simptoma, ali ne mogu si pomoći
 Bolesnik nakon kompulzivne radnje ne osjeća zadovoljstvo, ali se
smanjuje nelagoda i anksioznost
 Psihofarmakoterapija Psihoterapija

 Lijek: prijenos informacija, kognitivno bihevioralna psihoterapija

direktno moderira
neurobiološka zbivanja  realno doživljavanje
stvarnosti
 SIPPS
 učenje posebnih tehnika
 Potentni anksiolitik
 promjene razmišljanja
 Drugi antidepresivi
 promjene ponašanja
 Primjenjuju se u liječenju

 Anksioznih poremećaja

 Poremećaja spavanja

 Poremećaja vezanih za alkoholizam i druge ovisnosti – delirij

 Druge indikacije  psihijatrijske ( sch, manija, depresija, BAP)

 neurološke (bol, epilepsija, tremor, spasticitet)

 somatske (kardivaskularne, tumori, trudnoca)

Benzodiazepini nastavak

 psihofarmakološki izrazi se preklapaju u značenju

 anksiolitici - smanjuju anksioznost

 sedativi - imaju umirujući ili opuštajući učinak

 hipnotici - uspavljuju

 djelovanje anksiolitika ovisi o dozi;

 u manjim dozama iskazuju anksiolitički učinak, djeluju sedativno i
iskazuju miorelaksantski učinak

 u visokim dozama mogu se rabiti kao hipnotici

 hipnotici se u niskim dozama mogu koristiti za dnevnu sedaciju

› učinkovitost – najučinkovitiji onaj koji se uzima

› prethodni odgovor

› odgovor u članova obitelji

› profil nuspojava

› toksičnost kod predoziranja

› težina bolesti

› godine

› komorbidne bolesti

› spol

› atipični simptomi
› dobro se podnose

› značajno manji broj nuspojava

› ne razvija se ovisnost

› nije potrebno redovito laboratorijsko praćenje

› dobra podnošljivost

› visok stupanj sigurnosti - prekoračenje doze

› primjena - jednom dnevno

› mogućnost izmjene doze naglog prekida uzimanja bez ugroznih nuspojava

 Isti lijek, ista doza

 Dok “epizoda” prirodno ne završi

 Dodavanje psihoterapije za trenutačno pogoršanje

 Ne mijenjati lijek za trenutačno pogoršanje

 Educirati bolesnika o bolesti

 Smanjivanje doze smanjuje učinkovitost liječenja