Shizofrenija

Esej iz psihologije

Nina Trbić, III.a

Opća gimnazija Katolički školski centar „Sveti Pavao“ Zenica

1. Uvod

Shizofrenija je pojam nastao iz dvije grčke riječi skhizein (podijeliti se) i phrein (um), iako se
ova dva pojma više vežu uz disocijativni poremećaj osobnosti.

Shizofrenija je kronično psihičko oboljenje/poremećaj. Predstavlja jedan od najkompleksnijih i

najmisterioznijih psihičkih poremećaja jer mu je teško odrediti uzrok, liječenje pa čak i
posljedice zbog raznih varijacija. Shizofrenija i njoj slični psihički poremećaji se odlikuju
određenim abnormalnostima kao što su:

 Sumanutost
 Halucinacije
 Abnormalne motoričke kretnje
 Dezorganiziran govor
 Negativni simptomi (tupost, socijalna izolacija)

Shizofrenija je poremećaj koji iziskuje dugotrajno i mukotrpno liječenje pomoću

psihofarmakoloških, psihosocijalnih i psihoterapijskih intervencija (tzv. interdisciplinarni
pristup). U psihijatriji, jedan od najvećih izazova jeste pravovremeno dijagnosticiranje i
adekvatno liječenje shizofrenije. Najčešći antipsihotici za liječenje shizofrenije su kvetiapin,
risperidon, olanzapin, aripipazol…

2. Povijest istraživanja shizofrenije

Za priznanje i početak destigmatiziranja shizofrenije su bili ključni čuveni opisi psihičkih

poremećaja iz perioda Kraepelina, Bleulera i poznatih teoretičara s kraja 19. i početka 20. vijeka,
Otkako je prije stotinu godina Eugen Bleuler (1911.) preimenovao Kraepelinovu dementiu
praecox u shizofreniju, ova heterogena grupa poremećaja predmet je brojnih i multidisciplinarnih
naučnih istraživanja i filozofskih razmatranja. Naziv shizofrenija potiče od Eugena Bleulera, koji
je prvi upotrijebio ovaj termin 1911. godine za bolest koja je do tada bila poznata pod nazivom
dementia praecox. Međutim, Emilu Kraepelinu pripisuje se zasluga za nozološko određenje ove
bolesti 1896. godine, jer je prvi uočio šta je zajedničko u nizu raznovrsnih psihopatoloških

2
ispoljavanja i kliničkih slika katatone, hebefrene i paranoidne dementiae praecox.1 Sam termin
dementia praecox datira od 1851. godine kada je Morel u svojim „Kliničkim studijama “njime
označio poremećaj koji počinje vrlo rano, još u adolescenciji, a dovodi do intelektualnog
propadanja. E. Hecker je 1871. godine pod nazivom hebephrenia opisao sindrom intelektualnog
propadanja u mladih osoba s fazama promjenjivog raspoloženja, dok je 1874. godine Kahlbaum
opisao katatoniju. Prema nekim teorijama, shizofrenija je bila nepoznata prije 1750. godine, a
„epidemija ludosti “započela je oko 1780. godine i stabilizirala se oko 1900. godine.

3. Simptomi i uvid u bolesnikov um

Težina bolesti različita je za oboljele osobe pa se često kaže kako nema dva jednaka slučaja.
Shizofrenija može započeti postupno, polagano, povlačenjem iz okoline, bez jasno vidljivih
simptoma ili naglo (akutno) brojnim i ozbiljnim simptomima.

Simptomi:
 Pozitvni (halucinacije, sumanute ideje, formalni poremećaj mišljenja i katatonija)
 Negativni (apatija, oskudan govor i emocionalna tupost) i
 Kognitivni

Halucinacije su vrlo česte kod shizofreničara; one su obmane osjetila kod kojih ne postoji stvarni
podražaj, a osoba koja halucinira opaža kao stvarno ono što nije. Najčešće i tipične za
shizofreniju su slušne halucinacije, osobito glasovi. Radi se o glasovima koje čuje samo
bolesnik. Najčešće glasovi međusobno razgovaraju, komentiraju bolesnikovo ponašanje, daju
savjete ili kritiziraju bolesnika. Glasovi mogu i zapovijedati pa govorimo o zapovijednim
(imperativnim) halucinacijama.
Postoje i druge vrste halucinacija, poput vidnih (prikazi čudovišta, vraga, svjetlosti…) i tjelesnih
(npr. osjećaj razaranja unutarnjih organa) koje su dosta rjeđe.
Sumanute (bolesne) ideje su pogrešna vjerovanja koja nemaju svoju potvrdu u stvarnosti. To su
lažna uvjerenja, zablude nastale na nerealnoj osnovi. Ovaj simptom je nepristupačan korekciji,
ne podliježe razuvjeravanju te se kose s bolesnikovim obrazovanjem i kulturološkim
okruženjem. Tako bolesnik može vjerovati da ga netko slijedi, sprema urotu protiv njega,
prisluškuje telefon; vjeruje da mu drugi mogu čitati misli, nametati neželjene misli ili kontrolirati
mozak, osjećaje, misli, pokrete i djelovanje, da netko upravlja njegovim ponašanjem nevidljivim
silama, da mu netko ugrađuje čipove i tako vlada njime i sl. Bolesnik također može vjerovati da
je on zapravo neka druga osoba, najčešće neka poznata povijesna osoba ili osoba iz javnog života
1
Izvor: Zdravstveni glasnik, 2015. Vol. 1. No. 2., preuzeto 12.12.2021.

3
ili da ima neke posebne sposobnosti i da preko televizije, radija ili novina prima posebne poruke
i drugo. Jedan oblik sumanutosti su i ideje odnosa - uvjerenje bolesnika da se ponašanje drugih
ljudi odnosi na njega, da stvari, događaji i ljudi imaju neku neobičnu i nesvakodnevnu važnost
obično negativnu. Tako bolesnik može misliti da ljudi u emisiji na televiziji ili radiju zapravo
razgovaraju o njemu.
Formalni poremećaj mišljenja je poremećaj misaonog tijeka, nepovezanost misli, nedostatak
logike u govoru.
Katatonija je sindrom za koji su karakteristične psihomotorne smetnje. Katatone smetnje mogu
se očitovati na različite načine: od potpune ukočenosti do katatonog uzbuđenja s jakim
psihomotornim nemirom.

Negativni simptomi shizofrenije su apatija, oskudan govor i emocionalna tupost. Shizofreni

bolesnik je emocionalno povučen iz svoje okoline, nije svjestan osjećaja drugih ljudi oko sebe,
svoje osjećaje ne može izraziti ili pokazati, izbjegava kontakt očima, izraz lica mu je bez ikakva
osjećaja ili zanimanja. Osjećajni dio osobnosti je kod shizofrenih bolesnika izrazito promijenjen.
Te promjene utječu dalje na cjelokupnu osobnost, a s time i na pojedine psihičke funkcije:
mišljenje, psihomotoriku, percepciju, volju itd. U početku bolesti upravo je tipičan simptom
gubitka emocionalne topline. Taj gubitak može biti tek naznačen, ali i potpuno jasan, pa
bolesnici djeluju manje ili više emocionalno hladno. Bolesnici se sami tuže na promjenu osjećaja
prema roditeljima, prijateljima, osobama suprotnog spola itd. Dvije pojave koje spadaju pod
negativne simptome su anhedonija (gubitak interesovanja i zanimanja) i avolicija (slabo
zanimanje za sudjelovanje u radu i/ili socijalnim aktivnostima).

Kognitivni simptomi se manifestiraju kao smetnje pozornosti, pamćenja i apstraktnog mišljenja.

Smatra se da su upravo kognitivni simptomi najodgovorniji za disfunkcionalnost shizofrenih
bolesnika u svakodevnom životu. Ovi im simptomi onemogućavaju da raspoznaju bitno od
nebitnog, da naprave plan za obavljanje najjednostavnijh svakodnevnih poslova, da se na
adekvatan način suoče s određenim problemom ili zadatkom.

4
4. Zaključak

Kroz proces istraživanja za ovaj završni rad sam saznala mnogo stvari koje su mi promijenile
pogled na ovu temu. Nažalost, mediji kao što su filmovi demoniziraju ovu bolest pa i same
bolesnike. Mislim da je od izuzetne važnosti edukacija i intenzivno istraživanje za
destigmatizaciju i dizanje svijesti o istini shizofrenije, pa i svih psihičkih poremećaja. Psihički
poremećaji nisu samo teret pojedincu, već i njegovoj obitelji i okolini. Smatram da je nehumano
ljude osuđivati na osnovu nečega što je izvan njihove kontrole, pogotovo ako je uzrokovano
nekom traumom. Ljudima oboljelim od shizofrenije je potrebna pomoć, briga i podrška. Teško je
objektivno govoriti o ovako teškoj temi, ali smatram da svi oboljeli, „zaslužili“ oni to ili ne, bi
trebali imati pristup adekvatnom liječenju i emocionalnoj podršci.

5
5.Literatura

https://hrcak.srce.hr/clanak/71003

https://hrcak.srce.hr/file/373680

https://www.ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/psi/Eldina-Salkic.pdf

https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/16144/Simptomi-shizofrenije.html

file:///C:/Users/User/Downloads/gajsek_verica_ffos_2011_zavrs_sveuc.pdf

http://www.ff.unsa.ba/files/zavDipl/19_20/psi/Hasandina-Alekic.pdf

https://www.researchgate.net/profile/Milica-Milovancevic/publication/
242683868_SHIZOFRENIJA_SA_POCETKOM_U_DETINJSTVU_-
_I_KLINICKA_SLIKA_I_PRIKAZ_SLUCAJEVA/links/5544ba4f0cf24107d3969372/
SHIZOFRENIJA-SA-POCETKOM-U-DETINJSTVU-I-KLINICKA-SLIKA-I-PRIKAZ-
SLUCAJEVA.pdf

https://core.ac.uk/download/pdf/77955715.pdf