SIMPTOMI KOMPULZIVNOG POREMEĆAJA PREJEDANJA

Kompulzivni poremećaj prejedanja (Binge Eating Disorder, BED) predstavlja značajan

javnozdravstveni problem, karakteriziran prekomjernim unosom hrane bez kontrole i čestim
osjećajem gubitka kontrole nad tim ponašanjem. Ovaj poremećaj, koji je prepoznat u
dijagnostičkom i statističkom priručniku mentalnih poremećaja (DSM-5) American
Psychiatric Association, može imati ozbiljne fizičke i emocionalne posljedice za pojedinca.
U nastavku ćemo detaljno razmotriti ključne simptome koji su povezani s kompulzivnim
poremećajem prejedanja prema trenutnim kriterijima DSM-5, kao i potencijalne emocionalne
i fizičke posljedice ovog poremećaja.
Simptomi kompulzivnog poremećaja prejedanja:
1. Prekomjerni unos hrane: Osoba često unosi velike količine hrane u kratkom
vremenskom periodu, često čak i kada se ne osjeća gladna.
2. Gubitak kontrole nad unosom hrane: Osjećaj nedostatka kontrole nad prejedanjem,
teškoća u zaustavljanju i obuzdavanju unosa hrane, čak i kada se osoba osjeća puno ili
nelagodno.
3. Skrivanje prejedanja: Osoba može skrivati svoje prejedanje od drugih, osjećajući
sram ili krivicu zbog svojih prehrambenih navika.
4. Osjećaj krivice i stida: Nakon epizode prejedanja, osoba može osjećati intenzivnu
krivicu, stid ili tugu zbog nemogućnosti kontrole prehrambenih navika.
5. Kompenzacijsko ponašanje: Iako kompulzivno prejedanje nije praćeno metodama za
izbacivanje hrane, neki ljudi s ovim poremećajem mogu koristiti druge oblike
kompenzacijskog ponašanja, poput prekomjerne tjelovježbe ili restriktivnog posta.
6. Stalno razmišljanje o hrani: Osoba može stalno razmišljati o hrani, planirati obroke
ili razmišljati o sljedećoj epizodi prejedanja.
7. Emocionalni poremećaji: Kompulzivno prejedanje često je povezano s
emocionalnim poremećajima poput depresije, anksioznosti ili niskog samopouzdanja.
Nadalje, u ovom radu će se istražiti kako kompulzivni poremećaj prejedanja može utjecati na
pojedinca te važnost pružanja odgovarajuće podrške i tretmana za osobe koje se nose s ovim
poremećajem.

KAKO KOMPULZIVNI POREMEĆAJ PREJEDANJA UTJEČE NA ŽIVOT

Kompulzivni poremećaj prejedanja (binge eating disorder-BED) predstavlja ozbiljan problem
koji ima dubok i složen utjecaj na život pojedinca. Istražili smo različite aspekte života koji su
pogođeni ovim poremećajem, uključujući fizičko zdravlje, emocionalno blagostanje, socijalni
život, radni i školski život, financijsku stabilnost te kvalitetu života. Te zaključili važan
utjecaj ovog poremećaja na kvalitetu života.
Utjecaj na život:
1. Fizičko zdravlje: Prekomjerno prejedanje može dovesti do pretilosti i niza
zdravstvenih problema kao što su dijabetes tipa 2, srčane bolesti i visoki krvni tlak.
 Nedostatak adekvatne prehrane može također rezultirati nedostatkom esencijalnih
hranjivih tvari (Gearhardt, Corbin, & Brownell, 2009).
2. Emocionalno blagostanje: može izazvati osjećaje krivice, stida i depresije
(Napolitano & Himes, 2011). Osjećaj gubitka kontrole i nemoći često su prisutni
nakon epizoda prejedanja (American Psychiatric Association, 2013).
3. Socijalni život: Osobe s BED-om mogu se povlačiti iz društvenih aktivnosti zbog
osjećaja srama i straha od osude. To može dovesti do problema u interpersonalnim
odnosima i društvene izolacije.
4. Radni i školski život: Kompulzivno prejedanje može utjecati na koncentraciju,
produktivnost i performanse na poslu ili u školi. Nedostatak energije i emocionalni
stres mogu ometati postizanje ciljeva (Fairburn & Brownell, 2002).
5. Financijska stabilnost: Troškovi povezani s prekomjernim unosom hrane i
medicinski troškovi mogu stvoriti financijske poteškoće za pojedinca i njihovu
porodici.
6. Kvaliteta života: Sve navedene posljedice zajedno mogu dovesti do značajnog
smanjenja kvalitete života osobe s BED-om. Osjećaj nemoći i bespomoćnosti može
stvoriti osjećaj bezizlaznosti (American Psychiatric Association, 2013).
U svjetlu navedenih čimbenika, pružanje podrške i razumijevanja osobama koje se bore s
kompulzivnim poremećajem prejedanja ključno je za njihovo poboljšanje. Integrirani pristup
liječenju koji uključuje terapiju, medicinski nadzor i podršku obitelji može biti ključan u
upravljanju ovim izazovnim stanjem.
LITERATURA

1. American Psychiatric Association. (2013). Diagnostic and statistical manual of mental

disorders (5th ed.). American Psychiatric Publishing.
2. Fairburn, C. G., & Brownell, K. D. (2002). Eating disorders and obesity: A
comprehensive handbook (2nd ed.). Guilford Press.
3. Gearhardt, A. N., Corbin, W. R., & Brownell, K. D. (2009). Food addiction: An
examination of the diagnostic criteria for dependence. Journal of Addiction Medicine,
3(1), 1–7. https://doi.org/10.1097/ADM.0b013e318193c993
4. 4. Napolitano, M. A., & Himes, S. (2011). Race, weight, and correlates of binge
eating in female college students. Eating Behaviors, 12(1), 29–36.
https://doi.org/10.1016/j.eatbeh.2010.10.007