1

Lizde Hanan, Salihović Amina, Popović Mia, Trbić Nina

Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Odsjek za psihologiju

Biološka psihologija 2

Emina Sinanović, MA

POREMEĆAJ PREJEDANJA (BINGE EATING DISORDER – BED)

Mart 2024.
 2

Sadržaj

Uvod..........................................................................................................................................................3

Šta je poremećaj prejedanja (BED)...........................................................................................................3

Uzroci........................................................................................................................................................4

Simptomi....................................................................................................................................................5

Utjecaj BED na kvalitet života..................................................................................................................6

Liječenje i tretman.....................................................................................................................................7

Zaključak...................................................................................................................................................9

Literatura..................................................................................................................................................10
 3

Uvod

Prejedanje, poznato i kao prekomjerno konzumiranje hrane ili hiperfagija, predstavlja ozbiljan
javnozdravstveni problem koji je postao sve učestaliji diljem svijeta. Uzroci prejedanja su mnogobrojni
i složeni, uključujući fiziološke, psihološke, socijalne i vanjske faktore. Ova pojava nije samo estetski
problem već može imati dugoročne štetne posljedice po zdravlje pojedinca, uključujući razvoj
pretilosti, srčanih bolesti, dijabetesa tipa 2 te psihičke probleme poput depresije i anksioznosti.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO), pretilost je postala globalna epidemija, s više od 1,9
milijardi odraslih osoba širom svijeta koje su pretili. Istovremeno, broj djece koja pate od pretilosti
također je u porastu. U takvom kontekstu, važno je istražiti uzroke, posljedice i strategije prevencije
prejedanja kako bi se smanjili njegovi negativni utjecaji na pojedinca i društvo u cjelini.
Prejedanje se može manifestirati na različite načine, a jedan od specifičnih poremećaja prehrane
povezan s prejedanjem jeste poremećaj prejedanja u obliku napada (engl. Binge Eating Disorder -
BED). BED karakterizira periodično prejedanje velike količine hrane u relativno kratkom vremenskom
razdoblju, uz osjećaj gubitka kontrole nad količinom unesene hrane. Ovaj poremećaj često dovodi do
osjećaja srama, krivnje i nezadovoljstva vlastitim tijelom.
U ovome radu istražit ćemo različite aspekte prejedanja, uključujući njegove definicije, faktore koji
doprinose ovom ponašanju, fiziološke i psihološke mehanizme koji stoje iza prejedanja te moguće
strategije prevencije i liječenja. Također ćemo razmotriti i utjecaj na život pojedinca, važno je istaknuti
kako se osobe sa ovim poremećajem često suočavaju s brojnim izazovima u svakodnevnom životu,
uključujući socijalnu izolaciju, smanjenju produktivnost i narušene međuljudske odnose.

Šta je poremećaj prejedanja (BED)

Poremećaj prejedanja (BED) jedan je od poremećaja prehrane pored anoreksije nervoze (AN) i
bulimije nervoze (BN). Dingemans, Bruna i Van Furth (2009) navode da poremećaj prejedanja (BED)
karakteriše ponavljajuće epizode prekomjernog unosa hrane u organizam. Epizoda prehrane smatra se
epizodom prejedanja kada se pojede količina hrane koja je definitivno veća od one koju bi većina ljudi
pojela tokom sličnog vremenskog razdoblja i u sličnim okolnostima. Prejedanje mora trajati u
diskretnom vremenskom razdoblju (dva sata) i mora postojati osjećaj gubitka kontrole nad prehranom
tokom tog razdoblja. Jedna od značajnih karakteristika BED-a je što osobe imaju jaku želju za hranom,
 4

iako se fizički i ne osjećaju toliko gladni. Unošenje hrane u sebe praćeno je velikim gađenjem prema
sebi, često depresijom i osjećajem krivice.
Jedna od ključnih komponenti BED-a je disfunkcija neurotransmiterskih sistema, kao što su serotonin i
dopamin. Ovi neurohemijski signalni putevi igraju ključnu ulogu u regulaciji raspoloženja i motivacije,
čime utiču na procese prehrane i zadovoljstva. Neurohemijska neravnoteža može doprinijeti
pojačanom unosu hrane i osjećaju gubitka kontrole koji su karakteristični za epizode prejedanja kod
osoba s BED-om. Pored neurotransmiterskih sistema, istraživanja su također identificirala
neuroendokrine faktore koji igraju ulogu u patofiziologiji BED-a. Na primjer, poremećaji u regulaciji
leptina, hormona koji sudjeluje u kontroli apetita i energetske ravnoteže, mogu biti povezani s
povećanim rizikom od BED-a. Također, stresni događaji i hronični stres mogu potaknuti otpuštanje
kortizola, hormona stresa, koji može uticati na emocionalne i prehrambene obrasce, posebno kod osoba
sklonih prejedanju.
Osobe koje pate od BED-a često se suočavaju s velikom stigmom i nerazumijevanjem u društvu. Za
razliku od drugih poremećaja prehrane, BED se često doživljava kao nedostatak samokontrole.

Uzroci

Kada se govori o uzrocima kompulzivnog poremećaja prejedanja, ne možemo navesti samo jedan tačan
uzrok. On još uvijek nije zasigurno utvrđen, ali je sigurno da ovom poremećaju predstoji nekolicina
različitih faktora.
1. Genetika: Kao prvi uzrok dolaska do kompulsivnog poremećaja prejedanja uvijek se navodi
genetika, odnosno, biološki faktori. Različita historijska oboljenja do kojih je došlo zbog
poremećaja prehrane, pojava depresije u obitelji, sklonost debljanju ili neurološka i fiziološka
odstupanja. Sve su ovu mogući nasljeđeni uzroci koji dovode do razvoja kompulsivnog
poremećaja prejedanja.

2. Sociokulturalni utjecaj: Utjecaj drugih ljudi i običaj društva da osobe posmatra samo preko
njihovog izgleda, a ne sa stajališta kakva je ta osoba uistinu, može stvoriti veliki problem,
pogotovo kod mladih djevojaka. Ukoliko se ne mogu nositi s tim često razviju neki od
poremeđaja u ishrani, a nerijetko je to baš poremećaj kompulzivnog jedenja. Također, pritisak
obitelji, njihovo stalno posmatranje ponašanja i navika jedenje, kao i prigovoranja na količinski
 5

unos hrane u organizam ima veoma loše posljedice za pojedinca. Sve ovo pridonosi razvijanju
kompulzivnog poremećaja prejedenja.
3. Ekstremne dijete: Iako na prvu zvuči paradoksalno, upravo su ekstremne dijete jedan od glavnih
uzroka poremećeja kompulzivnog prejedanja. Ukoliko se osoba podvrgne veoma rigoroznim i
nezdravim dijetama, a rezultat se ne pokaže u skladu sa očekivanjima, ona se može toliko
razočarati i dobiti ogroman osjećaj krivnje koji dovodi do kompulzivnog poremećaja prejedanja

4. Depresija: Mnoga istraživanja smatraju su otkrila veliku povezanost izmežu depresije i

kompulzivnog poremećaja prejedanja. Ustanovljeno je da kod čak 50% osoba koje imaju
kompulzivni poremećaj prejedanja dijagnosticirana i depresija. Međutim, još uvijek se ne može
tvrditi da je depresija glavni uzročnik ovog poremećaja, jer nije ustanovljeno da li je ona
uzročnik kompulzivnog poremećaja prejedanja ili obrnuto.

Simptomi

Kompulzivni poremećaj prejedanja (Binge Eating Disorder, BED) predstavlja značajan

javnozdravstveni problem, karakteriziran prekomjernim unosom hrane bez kontrole i čestim osjećajem
gubitka kontrole nad tim ponašanjem. Ovaj poremećaj, koji je prepoznat u dijagnostičkom i
statističkom priručniku mentalnih poremećaja (DSM-5) American Psychiatric Association, može imati
ozbiljne fizičke i emocionalne posljedice za pojedinca.
U nastavku ćemo detaljno razmotriti ključne simptome koji su povezani s kompulzivnim poremećajem
prejedanja prema trenutnim kriterijima DSM-5, kao i potencijalne emocionalne i fizičke posljedice
ovog poremećaja.
Simptomi kompulzivnog poremećaja prejedanja:
1. Prekomjerni unos hrane: Osoba često unosi velike količine hrane u kratkom vremenskom
periodu, često čak i kada se ne osjeća gladna.

2. Gubitak kontrole nad unosom hrane: Osjećaj nedostatka kontrole nad prejedanjem, teškoća u
zaustavljanju i obuzdavanju unosa hrane, čak i kada se osoba osjeća puno ili nelagodno.

3. Skrivanje prejedanja: Osoba može skrivati svoje prejedanje od drugih, osjećajući sram ili
krivicu zbog svojih prehrambenih navika.
 6

4. Osjećaj krivice i stida: Nakon epizode prejedanja, osoba može osjećati intenzivnu krivicu, stid
ili tugu zbog nemogućnosti kontrole prehrambenih navika.

5. Kompenzacijsko ponašanje: Iako kompulzivno prejedanje nije praćeno metodama za

izbacivanje hrane, neki ljudi s ovim poremećajem mogu koristiti druge oblike kompenzacijskog
ponašanja, poput prekomjerne tjelovježbe ili restriktivnog posta.

6. Stalno razmišljanje o hrani: Osoba može stalno razmišljati o hrani, planirati obroke ili
razmišljati o sljedećoj epizodi prejedanja.

7. Emocionalni poremećaji: Kompulzivno prejedanje često je povezano s emocionalnim

poremećajima poput depresije, anksioznosti ili niskog samopouzdanja.

Nadalje, u ovom radu će se istražiti kako kompulzivni poremećaj prejedanja može utjecati na pojedinca
te važnost pružanja odgovarajuće podrške i tretmana za osobe koje se nose s ovim poremećajem.

Utjecaj BED na kvalitet života

Kompulzivni poremećaj prejedanja (binge eating disorder-BED) predstavlja ozbiljan problem koji ima
dubok i složen utjecaj na život pojedinca. Istražili smo različite aspekte života koji su pogođeni ovim
poremećajem, uključujući fizičko zdravlje, emocionalno blagostanje, socijalni život, radni i školski
život, financijsku stabilnost te kvalitetu života. Te zaključili važan utjecaj ovog poremećaja na
kvalitetu života.
Utjecaj na život:
1. Fizičko zdravlje: Prekomjerno prejedanje može dovesti do pretilosti i niza zdravstvenih
problema kao što su dijabetes tipa 2, srčane bolesti i visoki krvni tlak. Nedostatak adekvatne
prehrane može također rezultirati nedostatkom esencijalnih hranjivih tvari (Gearhardt, Corbin,
& Brownell, 2009).

2. Emocionalno blagostanje: može izazvati osjećaje krivice, stida i depresije (Napolitano &
Himes, 2011). Osjećaj gubitka kontrole i nemoći često su prisutni nakon epizoda prejedanja
(American Psychiatric Association, 2013).
 7

3. Socijalni život: Osobe s BED-om mogu se povlačiti iz društvenih aktivnosti zbog osjećaja
srama i straha od osude. To može dovesti do problema u interpersonalnim odnosima i društvene
izolacije.

4. Radni i školski život: Kompulzivno prejedanje može utjecati na koncentraciju, produktivnost i

performanse na poslu ili u školi. Nedostatak energije i emocionalni stres mogu ometati
postizanje ciljeva (Fairburn & Brownell, 2002).

5. Financijska stabilnost: Troškovi povezani s prekomjernim unosom hrane i medicinski troškovi

mogu stvoriti financijske poteškoće za pojedinca i njihovu porodici.

6. Kvaliteta života: Sve navedene posljedice zajedno mogu dovesti do značajnog smanjenja
kvalitete života osobe s BED-om. Osjećaj nemoći i bespomoćnosti može stvoriti osjećaj
bezizlaznosti (American Psychiatric Association, 2013).

U svjetlu navedenih faktora, pružanje podrške i razumijevanja osobama koje se bore s kompulzivnim
poremećajem prejedanja ključno je za njihovo poboljšanje. Integrirani pristup liječenju koji uključuje
terapiju, medicinski nadzor i podršku obitelji može biti ključan u upravljanju ovim izazovnim stanjem.

Liječenje i tretman

Kao i kod uzroka, tako i kod liječenja, ne postoji tačno određen lijek koji je najkorisniji ili
najdjelotvorniji.
Neki od glavnih savjeta na koji način samostalno kontrolisati kompulzivni poremećaj prejedanja su:
odmjerene porcije hrane, unošenje redovnih obroka i međuobroka u organizam tijekom dana, vođenje
dnevnika ishrane i jedan od najznačajnijih odupiranje dosadi. Odnosno, u trenucima kada nemamo šta
raditi i kada počnemo razmišljati o hrani, trebamo skrenuti naše misli na neke druge, konkretnije
zanimacije.
Međutim, ljudi se ne mogu uvijek sami izboriti sa kompulzivnim poremećajem prejedanja. U ovakvim
situacijama preporučuje se terapije, a dvije koje se najviše ističu su kognitivno bihevioralna terapija i
interpersonalna terapija.
 8

Kognitivno bihevioralna terapija

Prema ovoj terapiji glavni uzrok opsesivnog poremećaja prejedanja je nisko samopoštovanje pojedinca.
Tretman počinje nadziranjem vlastite prehrane i jedenja, tjednim vaganjem težine te edukacijom o
težini i prehrani. Većina pojedinaca koji se uključe u tretman za poremećaj kompulzivnog prejedanja
ima cilj smanjenje tjelesne težine. Težnja terapeuta je da ovakav cilj zamijeni na način da glavna
usredotočenost osobe bude na uklanjanju kompulzivnog poremećaja.
Ova terapija se sastoji iz tri dijela. Prvu fazu terapije čini uspostavljanje kvalitetnog odnosa terapeut-
klijent istodobno se usmjeravajući na edukaciju klijenta o čimbenicima koji potiču i održavaju
kompulzivno prejedanje (Grilo i sur., 2011). Drugo, uspostavlja se plan redovne prehrane i tjelesne
aktivnosti te se osobu upoznaje s bihevioralnih tehnikama kontrole podražaja koja se tiču mjesta
jedenja, svrhe jedenja, kupovine i skladištenja namirnica (Grubb, 2016). I na kraju, nastoji se provesti
procedure kognitivnog restrukturiranja tijekom kojeg klijenti identificiraju i nastoje promijeniti
neprilagođene stavove o hranjenju i misli o izgledu i obliku vlastita tijela koje izazivaju epizode
prejedanja (Grilo i sur., 2011).

Interpersonalna terapija

Srž interpersonalne terapije je u povezanosti poremećaja ishrane i narušeno interpersonalno

funkcionisanje. Ovaj model kompulzivnog prejedanja pretpostavlja kako socijalni problemi kojima je
pojedinac izložen stvaraju potencijal za razvoj prejedanja, a ono se nastavlja pojavljivati jer se njime
nastoji ukloniti negativan afekt koji je nastao zbog narušenih socijalnih interakcija (Rieger i sur., 2010;
prema Iacovino i sur., 2012). terapije traje 20 tjedana i u ovom vremenskom periodu pojedinac treba
smanjiti sve ostale aktivnosti kako bi joj se maksimalno posvetio. Tijekom terapije, pojedinac uči kako
prepoznati, prihvatiti i na pravilan način izraziti trenutno afektivno stanje kako bi na bolji način
upravljao emocijama bez da rješenje traži u hrani. Također, stavlja se naglasak na razvijanju zdravih
interpersonalnih vještina za koje se smatra da mogu zamijeniti neprilagođeno ponašanje i potaknuti
pozitivnu sliku o sebi.
 9

Zaključak

Poremećaj prejedanja predstavlja značajan i složen problem koji utječe na život pojedinca.
Prejedanje nije samo estetski problem, već može dovesti do ozbiljnih fizičkih bolesti poput pretilosti,
srčanih bolesti i dijabetesa, kao i psihičkih problema poput depresije i anksioznosti. Pored toga, BED
može imati dubok i složen utjecaj na različite aspekte života pojedinca, kao što su socijalni život, radni
i školski život, financijska stabilnost te kvalitet života.
Uzroci BED-a su mnogobrojni i složeni, uključujući genetske faktore, sociokulturalni utjecaj,
ekstremne dijete te depresiju. Neurotransmiterski i neuroendokrini faktori također igraju ključnu ulogu
u patofiziologiji ovog poremećaja.
Važno je prepoznati simptome BED-a, koji uključuju prekomjerni unos hrane, gubitak kontrole nad
unosom hrane, skrivanje prejedanja, osjećaj krivice i stida, kompenzacijsko ponašanje, stalno
razmišljanje o hrani te emocionalne poremećaje.
Terapijske modalnosti poput kognitivno-bihevioralne terapije (CBT), dijalektičke bihevioralne terapije
(DBT) i interpersonalne terapije (IPT) pokazale su se učinkovitima u suočavanju s temeljnim
emocionalnim i kognitivnim obrascima koji potiču ponašanja prejedanja. Dodatno, nutricionističko
savjetovanje i prakse svjesnog jedenja imaju ključnu ulogu u promicanju uravnoteženog odnosa prema
hrani i poticanju zdravijih prehrambenih navika.
U konačnici, integrirani pristup liječenju koji uključuje terapiju, medicinski nadzor i podršku obitelji
ključan je u upravljanju ovim izazovnim stanjem i poboljšanju kvalitete života osoba s BED-om.
 10

Literatura

American Psychiatric Association. (2013). Diagnostic and statistical manual of mental

disorders (5th ed.). American Psychiatric Publishing.

Dingemans, A. E., Bruna, M. J., & Van Furth, E. F. (2002). Binge eating disorder: a
review. International journal of obesity, 26(3), 299-307.
Fairburn, C. G., & Brownell, K. D. (2002). Eating disorders and obesity: A comprehensive
handbook (2nd ed.). Guilford Press.
Gearhardt, A. N., Corbin, W. R., & Brownell, K. D. (2009). Food addiction: An examination of
the diagnostic criteria for dependence. Journal of Addiction Medicine, 3(1), 1–7.
https://doi.org/10.1097/ADM.0b013e318193c993

Grilo, C. M. (2002). Binge eating disorder. Eating disorders and obesity: A comprehensive
handbook, 2, 178-182.
Grilo, C. M., Masheb, R. M., Wilson, G. T., Gueorguieva, R. i White, M. A. (2011). Cognitive
– Behavioral Therapy, Behavioral Weight Loss, and Sequential Treatment for Obese Patients With
Binge-Eating Disorder: A Randomized Controlled Trial. Journal of Consulting and Clinical
Psychology, 79(5), 675-685.
Grubb, M. L. (2016). Concurrent Psychotherapy and Twelve-Step Recovery for Compulsive
Overeating: An Interpretative Phenomenological Analysis. Carpinteria, CA: Pacifica Graduate
Institute.
https://krenizdravo.dnevnik.hr/zdravlje/mentalno_zdravlje/prejedanje-simptomi-lijecenje-i-
samopomoc

https://www.who.int (posjećeno – 26.03.2024.)

https://www.zzjzdnz.hr/zdravlje/mentalno-zdravlje/kompulzivno-prejedanje
Iacovino, J. M., Gredysa, D. M., Altman, M. i Wilfley, D. E. (2012). Psychological Treatments
for Binge Eating Disorder. Current Psychiatry Report, 14(4), 432–446.

Kessler, R. M., Hutson, P. H., Herman, B. K., & Potenza, M. N. (2016). The neurobiological
basis of binge-eating disorder. Neuroscience & Biobehavioral Reviews, 63, 223-238.
Napolitano, M. A., & Himes, S. (2011). Race, weight, and correlates of binge eating in female
college students. Eating Behaviors, 12(1), 29–36. https://doi.org/10.1016/j.eatbeh.2010.10.007