Osnove psihologije odgoja i obrazovanja –

Psihologija ličnosti

LIČNOST - skup psihičkih osobina i mehanizama unutar pojedinca koji su organizirani i relativno
trajni, te utječu na interakcije i adaptacije pojedinca na okolinu
PSIHIČKE OSOBINE - karakteristike koje opisuju konzistentne obrasce ponašanja neke osobe
Osobine ličnosti su korisne iz najmanje tri razloga:
1. Pomažu nam da opišemo ljude te da razumijemo načine na koje se ljudi međusobno razlikuju
2. Pomažu nam da objasnimo ponašanje, nađemo razloge zbog kojih ljudi rade ono što rade
3. Pomažu nam da predvidimo buduće ponašanje – npr. koja vrsta karijere će nekoga zadovoljiti, tko
će se dobro slagati s kolegama u timu

Tri razine analize ličnosti

Svako ljudsko biće je u određenim aspektima:
1. Jednako svima drugima -> razina ljudske prirode
2. Jednako nekima drugima -> razina individualnih razlika
3. Različito od svih drugih -> razina individualne jedinstvenosti

Domene znanja o ljudskoj prirodi

Ličnost je pod utjecajem:

1. Osobina s kojima se čovjek rađa ili ih tijekom života razvija -> dispozicijska domena
- Po kojim karakterističnim obrascima ponašanja (tj. psihičkim osobinama) se ljudi razlikuju?
2. Bioloških faktora -> biološka domena
- Koja je biološka osnova ljudskog ponašanja?
3. Konflikata unutar nečijeg uma -> intrapsihička domena
- Kako unutarnji motivi utječu na naše ponašanje?
4. Osobnog razmišljanja, osjećaja, želja, uvjerenja i drugih subjektivnih doživljaja -> kognitivno-
iskustvena domena
- Kako stvaramo sliku o sebi i kako ona utječe na naše ponašanje?
5. Socijalne, kulturalne i rodne pozicije u društvu -> socijalna i kulturalna domena
- Kako okolina utječe na naše ponašanje?
6. Prilagodbe na probleme koje život neizbježno donosi -> domena prilagodbe
- Kako različiti životni izazovi utječu na naše ponašanje?
 DISPOZICIJSKA DOMENA LIČNOSTI
 Pristup istraživanju ličnosti koji se u prvom redu bavi razlikama među pojedincima naziva se
osobinski pristup.
 Osobine ličnosti čine ljude međusobno različitima i te se osobine obično pojavljuju u formi
pridjeva koje koristimo kada govorimo o nekoj osobi
 Pridjevi koji se mogu koristiti za opisivanje karakteristika ljudi nazivaju se pridjevima
deskriptorima osobina ličnosti
 Postoji više od 20000 takvih pridjeva – deskriptora u engleskom jeziku
LEKSIČKA HIPOTEZA - većina relevantnih osobina ličnosti opisana je u prirodnom jeziku
 Leksičkim analizama izdvojeni su pridjevi koji se odnose na trajne osobine ličnosti i
reducirani na manji broj pojmova
 Daljnjim statističkim analizama utvrđeno je da se svi pridjevi koji opisuju osobine ličnosti
grupiraju u pet velikih faktora:
1. Ekstraverzija
 pričljiv, ekstravertiran, asertivan, izravan, otvoren
 sramežljiv, tih, introvertiran, plah, inhibiran
2. Ugodnost
 suosjećajan, ljubazan, topao, pun razumijevanja, iskren
 nesuosjećajan, neljubazan, grub, okrutan
3. Savjesnost
 organiziran, uredan, praktičan, promptan, pedantan
 neorganiziran, neuredan, nepažljiv, površan, nepraktičan
4. Neuroticizam / Emocionalna stabilnost
 miran, opušten, stabilan
 mrzovoljan, anksiozan, nesiguran
5. Otvorenost prema novim iskustvima
 kreativan, maštovit, intelektualan
 nekreativan, nemaštovit, neintelektualan
-> Costa i McCrae, 1995; Goldberg, 1981, 1990

EKSTRAVERZIJA
 Ekstraverzija podrazumijeva energični pristup prema socijalnom i materijalnom svijetu
 Uključuje osobine kao što su socijabilnost, aktivnost, asertivnost i pozitivna emocionalnost
 Ekstraverti se vole zabavljati, često se uključuju u socijalnu interakciju, preuzimaju vodstvo u
oživljavanju dosadnih okupljanja, uživaju mnogo pričajući
 Socijalna pažnja kao ključno obilježje ekstraverzije
 Ekstraverti imaju veći utjecaj na svoju socijalnu okolinu, često zauzimaju poziciju vođe

EKSTRAVERZIJA KOD DJECE

 Obuhvaća socijabilnost (želju za druženjem) i energičnost/aktivnost
 Djeca ekstraverti se vole družiti, ekspresivni su, entuzijastični, živahni, dominantni u društvu,
fizički aktivni, energični i pričljivi
 Introverti su tihi, inhibirani, smireni
 „Nisam sramežljiv kad trebam upoznati nove ljude.“
 „Kad vidim djecu da se igraju, pitam ih mogu li se igrati s njima.“
 „Lako mi je naći nove prijatelje.“
UGODNOST
 Ugodnost se odnosi na prosocijalnu i društvenu orijentaciju
 Uključuje osobine kao što su altruizam, popustljivost, povjerenje i skromnost
 Osobe s visoko izraženom ugodnošću preferiraju korištenje pregovora pri rješavanju sukoba,
dok one s niskom ugodnošću pokušavaju koristiti svoju socijalnu moć
 Ugodne osobe se dobro slažu s drugima, omiljene su, izbjegavaju sukobe, teže harmoniji u
obiteljskim odnosima
 Neugodne osobe su agresivne i čini se da ulaze u mnogo sukoba

UGODNOST KOD DJECE

 Obuhvaća prosocijalnu orijentaciju, antagonizam (-) i dominaciju (-)
 Djeca s visoko izraženom ugodnošću su topla, pažljiva, empatična, darežljiva, nježna,
zaštitnička i ljubazna
 Djeca s niskom ugodnošću su sklona agresivnom ponašanju, gruba, tvrdoglava, inatljiva, vole
naređivati drugima, cinična su i manipulativna
 „Ne ljutim se na prijatelje u školi.“
 „Rado pomažem prijateljima.“
 „Ne izazivam drugu djecu.“

SAVJESNOST
 Savjesnost predstavlja kontrolu impulsa koja potpomaže usmjerenost na zadatak ili na cilj,
kao što su promišljanje prije djelovanja, odgađanje zadovoljenja, slijeđenje normi i pravila te
planiranje, organizacija i postavljanje prioriteta.
 Savjesne osobe su marljive i usmjerene prema cilju, vrijedno rade i točne su
 Savjesne osobe izbjegavaju kršenje pravila
 Njihovo pouzdano ponašanje rezultira poželjnim ishodima – npr. viši prosjek ocjena, veće
zadovoljstvo poslom, viša sigurnost posla, bolji socijalni odnosi, duži životni vijek, stabilnije i
sigurnije romantične veze

SAVJESNOST KOD DJECE

 Obuhvaća pažnju, samokontrolu, motivaciju za postignućem, sklonost redu i odgovornost
 Djeca s visoko izraženom savjesnošću su odgovorna, pažljiva, ustrajna, uredna, sklona
planiranju i imaju visoke standarde izvedbe
 Djeca sa slabo izraženom savjesnošću su neodgovorna, nepouzdana, distraktibilna i lako
odustaju
 „Mislim da je važno biti uspješan u školi.“
 „Kad nešto ne mogu odmah shvatiti, ne odustajem.“
 „Jako se trudim u školi.“

EMOCIONALNA STABILNOST
 Dimenzija emocionalne stabilnosti povezana je s načinom na koji se ljudi nose sa životnim
stresovima
 Neuroticizam se odnosi na negativnu emocionalnost, kao što je to anksioznost, nervoza, tuga i
napetost, što je u suprotnosti s emocionalnom stabilnošću i uravnoteženošću
 Emocionalno stabilne osobe posvećene su svom poslu, a zadovoljnije su i s odnosima s
drugim ljudima
 Osobe s visokim neuroticizmom imaju mnogo više uspona i padova u svojim socijalnim
odnosima, imaju loše strategije suočavanja
 Emocionalno nestabilne osobe se podcjenjuju i same sebi stvaraju prepreke za vlastito
postignuće (npr. odgađanjem obaveza)
EMOCIONALNA STABILNOST KOD DJECE
 Neuroticizam obuhvaća strahove, anksioznost i depresivnost
 Djeca s izraženim neuroticizmom su anksiozna, ranjiva, napeta, plašljiva, nedovoljno otporna
na stres, sklona osjećaju krivice, promjenjivog raspoloženja, nesigurna u odnose s drugima
 Emocionalno stabilni su stabilnog raspoloženja, opušteni, prilagodljivi na nove situacije, lako
se oporave nakon negativnih iskustava
 „Uzbuđen sam kad me učiteljica prozove.“
 „Nisam zadovoljna time kakva sam.“
 „Često sam tužna.“

OTVORENOST PREMA NOVIM ISKUSTVIMA

 Otvorenost, odnosno intelekt, se odnosi na širinu, dubinu, originalnost i kompleksnost u
razmišljanjima i iskustvima pojedinca
 Osobe koje imaju visoko izraženu otvorenost drugačije procesiraju informacije – kao da su im
“vrata” za percepciju i procesiranje informacija široko “otvorena” za primanje informacija
 Osobe s visoko izraženom otvorenošću više se obrazuju, uspješnije su u testovima
kreativnosti, uspijevaju u poslovima vezanim uz umjetnost
 Osobe s nisko izraženom otvorenošću imaju konzervativne stavove

OTVORENOST PREMA NOVIM ISKUSTVIMA KOD DJECE

 Obuhvaća intelekt, kreativnost i znatiželju
 Djeca s visoko izraženom otvorenošću lako i brzo uče, pametna su, puna znanja, zapažaju
detalje, imaju razvijenu maštu, znatiželjna su i originalna
 „Želim naučiti nove stvari.“
 „Dobra sam u učenju.“
 „Imam dobre ideje.“

Petfaktorski model ličnosti

 Velik broj istraživanja pokazuje da pet faktora osobina ličnosti vrijede za različite skupine, u
različitim vremenskim točkama i na različitim jezicima, a jednaki faktori se dobivaju i kod
muškaraca i kod žena
 Istraživanja pokazuju i da je petfaktorski model primjenjiv i za razumijevanje ličnosti djece
 Ono što ovaj model čini toliko korisnim jest što pet faktora predstavljaju strukturu prema kojoj
se može klasificirati većina osobina ličnosti

Osobine ličnost = crte ličnosti = dispozicije

-> relativno trajne karakteristike iskazanog ponašanja i doživljavanja
Dimenzije ličnosti
-> šire od osobina, sadrže nekoliko osobina nižeg reda
Tipovi ličnosti
-> nastaju kao rezultat na dvije ili više dimenzija
Hipokrat (460. – 370. pr. Kr.)

Razlike u osobinama ličnosti i uspjeh u učenju

 Puno istraživanja povezanosti osobina ličnosti s akademskim postignućem
 Poropat (2009) meta-analiza povezanosti osobina ličnosti s akademskim postignućem
 Ukupna veličina uzorka preko 70.000 sudionika
 Podaci s osnovnoškolske, srednjoškolske i visokoškolske razine
 Akademsko postignuće značajno je povezano sa savjesnošću, otvorenošću i
ugodnošću

Savjesnost
 Istraživanja konzistentno pokazuju da je savjesnost značajno povezana s akademskim
postignućem od djetinjstva do odrasle dobi -> savjesnost je važna osobina uspješnih učenika i
studenata
 Povezana i s težnjom prema uspjehu, izvršavanjem obveza, samokontrolom, organizacijom,
pouzdanošću i efikasnošću, kao i s dubinskim pristupom učenju
 Samodisciplina je posebno važna u ranim stadijima učenja kad zadatak učeniku djeluje
najzahtjevnije i kad početni neuspjeh može odvratiti pažnju od zadatka
 Savjesnost je povezana s ulaganjem truda i ustrajnošću te izgleda da tako doprinosi uspjehu u
učenju

Otvorenost prema novim iskustvima

 Istraživanja pokazuju da je otvorenost povezana i s rezultatima na testovima znanja, kao i s
školskim postignućem
 Ova povezanost je vjerojatno posljedica interesa, visoke vrijednosti učenja i otvorenosti prema
novim aktivnostima i strategijama učenja
 Djeca s izraženom otvorenošću traže više novih obrazovnih iskustava i tako više profitiraju od
svog obrazovanja, a koriste i dubinski pristup učenju
 Otvorenost je povezana s brojem godina uloženih u obrazovanje
 Kreativna priroda učenika s visokom otvorenošću ponekad može biti prepreka postizanju
uspjeha (npr. kad se od učenika zahtijeva doslovna reprodukcija znanja za razliku od
kreativnog izražavanja ili rješavanja problema)
Ugodnost
 Povezanost ugodnosti s uspjehom smanjuje se s tijekom školovanja
 Prosocijalna orijentacija učenika s visokom ugodnošću povezana je s boljom socijalnom
prilagodbom, a korisna je kod rada u grupama
 Ugodna djeca su rjeđe zlostavljana u školi u razdoblju adolescencije
 Učenici s niskom ugodnošću mogu razviti probleme u ponašanju, što se može negativno
odraziti i na njihov uspjeh

Neuroticizam
 U većini istraživanja nije utvrđena povezanost neuroticizma sa uspjehom u učenju, dok je u
nekima utvrđena niska negativna povezanost
 Učenici s visoko izraženim neuroticizmom manje koriste dubinski, a više površinski pristup
učenju
 Ukoliko je školsko okruženje kompetitivno i s pretjerano naglašenom evaluacijom, onda će
učenici s višim neuroticizmom imati niži uspjeh od emocionalno stabilnih učenika
 Utjecaj neuroticizma na postignuće ovisi i o sposobnosti učenika – visok neuroticizam
smanjuje uspješnost učenika s niskim sposobnostima, dok na uspjeh učenika s visokim
sposobnostima ne utječe ili mu čak pridonosi

Ekstraverzija/introverzija
 Utjecaj ekstraverzije na akademsko postignuće ovisi o dobi – olakšava postizanje uspjeha u
osnovnoj školi, a otežava u srednjoj školi i na fakultetu
 Introverti lakše odolijevaju pretjeranom druženju i drugim distraktorima što izgleda da
pogoduje njihovom uspjehu u srednjoj školi i na fakultetu
 Ekstraverti i introverti se razlikuju po načinu na koji procesiraju informacije pa su tako,
primjerice, ekstraverti bolji u usmenom izlaganju na seminarima, ali lošiji u pisanju eseja od
introverata

PRIMJENA U ŠKOLI
 Uz kognitivne sposobnosti i motivaciju, ličnost ima važnu ulogu u uspjehu učenika ->
preporučuje se stvoriti okruženje za učenje koje uzima u obzir glavne faktore ličnosti
 Osobine ličnosti umjereno su nasljedne te treba uvažavati individualne razlike među
učenicima, ali i pomoći učenicima da usvoje neke korisne nove oblike ponašanja
 Učenicima s niskom savjesnošću može se pomoći da budu usmjereni na zadatak, kao i u
postavljanju ciljeva i podciljeva te praćenju napretka. Izrazito je važno dati im detaljne
povratne informacije
 Učenicima s niskom otvorenošću mogu se ponuditi dobro strukturirani zadaci, a onima s
visokom otvorenošću zadaci koji zahtijevaju samostalno istraživanje ili kreativno stvaranje
 Poticanje prosocijalnog ponašanja te učenje socijalnih vještina osobito će biti korisno
učenicima s niskom ugodnošću
 Visoko anksioznim učenicima treba pružiti dodatnu pomoć u suočavanju sa stresnim
situacijama, pažljivo im davati povratne informacije, a i pomoći im pronalaženju manje
stresnih aktivnosti
 Ekstravertima će odgovarati puno rada u grupama, a introvertima samostalne aktivnosti
 Varirati aktivnosti i načine poučavanja
 Pružiti priliku učenicima da sudjeluju u aktivnostima koje su im ugodne, ali stvoriti priliku i
za nova iskustva
 BIOLOŠKA DOMENA LIČNOSTI
 Biološka domena se odnosi na one fizičke elemente i biološke sustave unutar naših tijela koji
utječu na ili su pod utjecajem naših ponašanja, misli i osjećaja
 Genetski utjecaji (utjecaj nasljeđa na razvoj ličnosti)
 Fiziološki sustavi (biološki procesi u podlozi doživljavanja i ponašanja)
 Evolucijski pristup (razvoj adaptacija na okolinu, npr. veću vjerojatnost
preživljavanja skupine čiji članovi imaju izraženu potrebu za pripadanjem)

GENETIKA I LIČNOST

Bihevioralna genetika

 Cilj bihevioralno genetičkih istraživanja jest:

 odrediti postotak individualnih razlika koji se može objasniti genskim ili okolinskim
uzorcima
 određivanje načina na koji su geni i okolina u interakciji i korelaciji
 precizno određivanje gdje se u okolini ti efekti događaju – npr. u vještinama
roditeljske socijalizacije ili u interakcijama s učiteljima

Heritabilnost – statistički pojam koji se odnosi na proporciju opažene varijance u grupi pojedinaca
koja se može objasniti genskom varijancom tj. koliki udio opaženih razlika među pojedincima može
objasniti genetskim faktorima

Okolinski efekt – postotak opažene varijance u grupi pojedinaca koji se može objasniti okolinskim
razlikama

Rasprava o utjecaju nasljeđa i okoline ne može se voditi na razini pojedinca, već samo na razini
određene populacije
Metode istraživanja: porodična istraživanja, istraživanja blizanaca, istraživanja usvajanja
Glavni nalazi bihevioralno - genetičkih istraživanja:

 Ekstraverzija
 Istraživanja blizanaca ukazuju na heritabilnost od 0,60
 Istraživanja usvajanja oko 0,40
 Neuroticizam
 Istraživanja blizanaca ukazuju na heritabilnost od 0,54
 Istraživanja usvajanja oko 0,30
 Razina aktiviteta
 Istraživanja blizanaca ukazuju na heritabilnost od 0,40
 Psihopatske osobine
 Makijavelizam, bešćutnost, impulzivna nekonformnost, neustrašivost i imunost na
stres -> umjerena do visoka heritabilnost
 Markeri petfaktorskog modela ličnosti – heritabilnost oko 0,40
Okolinski utjecaji
 Dijeljeni okolinski utjecaji
 Karakteristike okoline koje su iste za djecu koja odrastaju u istoj okolini
 Npr. broj knjiga kod kuće, roditeljske vrijednosti i stavovi, škole, crkva...
 Nedijeljeni okolinski utjecaji
 Karakteristike okoline specifične za pojedino dijete
 Npr. različit odnos roditelja prema djeci, različite grupe prijatelja, različite sobe...
 Koji utjecaji su jači?
 Prosječna korelacija između osobina usvojene braće i sestara je samo 0,05
 Važniji su nedijeljeni okolinski utjecaji
 Ali dijeljena okolina ima važan utjecaj na stavove, religijska uvjerenja, političke
orijentacije, zdravstvena ponašanja te, u nekoj mjeri, na verbalnu inteligenciju

Interakcija ličnosti i okoline

 U oblikovanju ličnosti pojedine osobe genski i okolinski utjecaji isprepleteni su od rođenja
 Za ostvarivanje utjecaja pojedinih gena potrebni su u nekim slučajevima specifični “okidači”
(npr. glazbene sposobnosti – dostupnost instrumenata)
 Roditelji daju svojim potomcima i gene i okolinu doma – djetetov genotip i okolina su u
pozitivnoj korelaciji (npr. bistro dijete u domu punom knjiga)
 Neki roditelji namjerno stvaraju okolinu koja je u negativnoj korelaciji s djetetovim
genotipom (npr. organizacija druženja za introvertiranu djecu)
 Djetetov genotip na određen način i oblikuje okolinu – okolina postaje funkcija dječje ličnosti
kroz interakcije: reaktivne, pobuđujuće ili proaktivne

Reaktivna interakcija
 Različite osobe izložene istoj okolini interpretiraju je, doživljavaju i na nju reagiraju različito
 Ličnost svakog djeteta izvlači iz objektivne okoline subjektivnu psihološku okolinu, a ta
subjektivna psihološka okolina oblikuje razvoj ličnosti
Pobuđujuća ili evokativna interakcija
 Ličnost svake osobe pobuđuje kod drugih ljudi određene reakcije
 Djetetova ličnost može oblikovati način na koji će ga roditelji odgajati, a taj će stil odgoja
dalje oblikovati dječju ličnost
Proaktivna interakcija
 Kako djeca odrastaju, tako počinju izlaziti i izvan okoline koju im pružaju roditelji pa počinju
birati i konstruirati vlastite okoline

FIZIOLOŠKA OSNOVA LIČNOSTI

Dimenzije ličnosti s fiziološkim osnovama

Ekstraverzija-introverzija
 Eysenckova teorija ličnosti (1967, 1985)
 Razlika u pobuđenosti – introverti imaju višu razinu kortikalne pobuđenosti u stanju
mirovanja; zbog toga preferiraju ‘mirniju’ okolinu
 Istraživanja su pokazala da se oni ne razlikuju u osnovnoj razini pobuđenosti, nego u
pobuđenosti kao odgovoru na podražaje tj. U pobudljivosti
 Kad imaju izbora, ekstraverti preferiraju više razine podraživanja od introverata
Osjetljivost na nagrađivanje i kažnjavanje
 Gray (1972, 1990); Gray i McNaughton (2000), McNaughton i Corr (2004,2008) – Teorija
osjetljivosti na potkrepljenje
Model ličnosti zasnovan na biološkim sustavima u mozgu odgovornim za regulaciju
ponašanja:
 Sustav borba-bijeg-zamrzavanje (FFFS – fight-flight-freeze system) – zadužen za
reakcije na sve averzivne (nepoželjne) podražaje i kontrolira reakcije izbjegavanja i
napada
 Sustav aktivacije ponašanja (BAS – behavioral activation system) – odgovara na sve
poželjne podražaje i aktivira ponašanje usmjereno prema očekivanoj nagradi
 Sustav inhibicije ponašanja (BIS – behavioral inhibition system) – odgovara na
znakove konflikta ciljeva (bilo koje vrste) i služi kao mehanizam rješavanja konflikta
ciljeva – BIS aktivira oprezno ponašanje utemeljeno na procjeni rizika u potencijalno
opasnim kontekstima

Ljudi se razlikuju po relativnoj osjetljivosti ovih sustava – BIS je povezan s anksioznošću, a

BAS s impulzivnošću
Ovi sustavi su vrlo slični dimenzijama ekstraverzije (BAS) i neuroticizma (BIS)

Neurotransmiteri i ličnost
Neurotransmiteri kao mogući izvori individualnih razlika:
 Dopamin – povezan s osjećajem ugode
 Serotonin – povezan s razdražljivim ponašanjem
 Norepinefrin - uključen u aktivaciju simpatičkog živčanog sustava za napad ili bijeg

Cloningerov trodimenzionalni model ličnost

 Traženje novosti (javlja se kad je nizak dopamin)
 Izbjegavanje štete (vezano uz djelovanje serotonina)
 Ovisnost o nagradi (niska razina norepinefrina)

Temperament

 Individualne razlike koje se pojavljuju vrlo rano u životu

 Imaju nasljednu osnovu
 Povezana s doživljavanjem emocija i regulacijom emocija
 U podlozi ponašanja povezanih s emocionalnošću ili pobudljivošću
 Trofaktorski model (Clark i Watson, 1990; Tellegren, 1985) – Big Three
 Neuroticizam / Negativna emocionalnost
 Ekstraverzija / Pozitivna emocionalnost
 Nesputanost <-> Prisila

Jerome Kagan – istraživanja temperamenta

 Kegan opažao ponašanje male djece dok su izloženi nepoznatim podražajima (nepoznati glas,
pucanje balona, šareni pomičući oblici i sl.)
 Podijelio ih po općoj reaktivnosti:
 20% visoko reaktivno
 40% nisko reaktivni, opušteni
 40% kombinirano
 Pokazala se relativna stabilnost u skladu s hipotezama: reaktivniji su kasnije bili inhibirani,
plašljiviji, manje komunicirali s nepoznatima
 INTRAPSIHIČKA DOMENA LIČNOSTI
 Faktori “unutar uma” koji utječu na ponašanje, misli i osjećaje
 Odgovara na pitanje – Što nas pokreće? Kako unutarnji motivi utječu na naše ponašanje?
 Psihoanaliza (Freud)
 Suvremene teme u psihoanalitičkoj teoriji – neoanalitički pristup
 Motivacijski aspekti ličnosti – humanistički pristup

PSIHOANALITIČKI PRISTUP: SIGMUND FREUD

Psihoanalitička teorija

 Sigmund Freud razvio je ovu teoriju na prijelazu iz 19. u 20. st

 Veliki utjecaj na širokom planu (psihijatrija, psihologija, slikarstvo, film….)
 Ključni doprinosi:
 Ideja o slijedu razvoja ličnosti
 Struktura osnovnih dijelova ličnosti
 Svjesni i nesvjesni dijelovi uma
 Uloga obrambenih mehanizama
 Terapija razgovorom

Osnovne pretpostavke psihoanalitičke teorije

 Psihička energija motivira svu ljudsku djelatnost
Instinkti - snažne urođene sile koje pružaju svu energiju u psihičkom sustavu
 Instinkti samoodržanja + seksualni instinkti = instinkt života (libido)
 Instinkt smrti (thanatos) – instinkt za uništavanje, manifestira se u agresiji (prema sebi i
drugima)

Struktura ličnosti prema razini svjesnosti

 Svjesno – sadrži sve misli, osjećaje i percepcije kojih smo trenutno svjesni
 Predsvjesno – velik broj sjećanja, snova i misli koje možemo dozvati u um kad to poželimo
 Nesvjesno – najveći dio ljudskog uma – neprihvatljive informacije, skrivene od svjesnog
pogleda tako dobro da se ne mogu smatrati ni podsvjesnim

Struktura ličnosti prema funkciji

 Id – rezervoar psihičke energije
 funkcionira prema principu užitka – želja za trenutnim zadovoljenjem potreba
 primarni proces mišljenja – snovi i želje, omogućuje privremeno ispunjenje želja kroz
fantaziju
 Ego – izvršitelj ličnosti
 funkcionira prema principu realnosti, razumije posljedice svojih postupaka, da
direktan izražaj impulsa mora biti izbjegnut, preusmjeren ili odgođen
 sekundarni proces mišljenja – strategije rješavanja problema i ostvarivanja
zadovoljstva
 Superego – održavatelj društvenih vrijednosti i ideala
 dio uma koji internalizira vrijednosti, moral i ideale društva
 osjećaj krivnje, srama i neugode kad se napravi nešto što nije u skladu s usvojenim
vrijednostima, a osjećaj ponosa kad se napravi nešto dobro
 razvija se u procesu socijalizacije pod utjecajem roditelja, škola, zajednice
 osobito naglašena uloga roditelja u razvoju samokontrole i savjesti
Ego uravnotežuje sukobljene strane ida s jedne i superega s druge strane (npr. učenje ili igra).
Ukoliko ego nije dovoljno snažan, javlja se anksioznost.
Primjer:
Id: Igrao bi se cijeli dan
Superego: Učio bi cijeli dan kako bi opravdao očekivanja roditelja ili učitelja
Ego: uravnotežuje sukobljene strane ida s jedne i superega s druge strane (npr. Prvo ću napisati
zadaću, onda igra; svaki dan učim 20 stranica, a slobodan dan neću dodatno učiti nego idem u kino)

DINAMIKA LIČNOSTI

Tipovi anksioznosti:
 Objektivna anksioznost – odgovor na stvarnu, vanjsku prijetnju
 Neurotična anksioznost – konflikt ida i ega
 Moralna anksioznost – konflikt ega i superega

Obrambeni mehanizmi:
 Potiskivanje – sprečavanje neprihvatljivih misli, osjećaja i poriva da dođu u svijest (npr.
odgađanje, zaboravljanje obveza)
 Negiranje – odbacivanje prihvaćanja činjenica (npr. odbacivanje povratne informacije kao
pogrešne ili nebitne)
 Premještanje – neprihvatljivi impuls se preusmjerava s originalnog izvora na neprijeteću
metu (npr. pomaknuta agresija)
 Racionalizacija – pronalaženje objašnjenja za događaj koje je lakše prihvatljivo od stvarnog
razloga (npr. nisam imao sreće s pitanjima na testu)
 Reaktivna formacija – u pokušaju obuzdavanja izražavanja neprihvatljivog poriva, osoba će
se ponašati upravo suprotno tim porivima
 Sublimacija – najadaptivniji obrambeni mehanizam, kanaliziranje neprihvatljivih seksualnih
ili agresivnih instinkata u društveno poželjne aktivnosti
Obrambeni mehanizmi vrlo su korisni u suočavanju sa svakodnevnim teškoćama
Problem nastaje ukoliko se previše primjenjuju isti mehanizmi i time se sprječava pronalazak
učinkovitijeg načina rješavanja problema
!Ključna je ravnoteža između ida, ega i superega!

Razvoj ličnosti: psihoseksualni stadiji

 Sve osobe prolaze kroz određeni slijed razvoja ličnosti
 Svaki stadij uključuje konflikt i daljnji razvoj ovisi o razrješenju tih konflikata
 Ukoliko se konflikt ne razriješi uspješno – fiksacija
 Konflikti se vrte oko načina postizanja seksualnog zadovoljstva -> teorija psihoseksualnih
stadija
 Uspješan razvoj ličnosti definiran kroz sposobnost da se bude produktivan i da se održavaju
ljubavni odnosi
 Snažna kritika Freudove teorije razvoja kroz psihoseksualne stadije, ima samo povijesnu
vrijednost
1. Oralni stadij (do 18 mj.)
 Izvori užitka: usta, usnice i jezik
 Konflikti: odvikavanje od sisanja, grizenje
2. Analni stadij (18 mj. – 3 god.)
 Izvor užitka: analni sfinkter
 Konflikti: djetetova sposobnost samokontrole
3. Falusni stadij (3 – 5 god.)
 Izvor užitka: otkrivanje funkcije genitalija, buđenje seksualne želje
 Konflikti: Edipov konflikt, kastracijska anksioznost/zavist na penisu
4. Stadij latencije (6 god - pubertet)
 Dijete ide u školu i uči vještine i sposobnosti potrebne za preuzimanje uloge odrasle osobe
 Nema specifičnih seksualnih konflikata
5. Genitalni stadij (od puberteta)
 Izvor užitka: genitalije
 Nema konflikata, ljudi dosižu ovaj stadij kad razriješe prethodne konflikte

NEOANALITIČKI PRISTUP: EGO PSIHOLOGIJA

Eriksonova teorija psihosocijalnog razvoja
 Erik Erikson (1902.-1994.)
 Svi ljudi imaju iste osnovne potrebe
 Osobni razvoj ovisi o odgovoru na te potrebe i zdrav razvoj ovisi o kvaliteti podrške koju
pruža socijalna okolina
 Razvoj se odvija kroz stadije od kojih svakog karakterizira kriza – psihosocijalni izazov koji
predstavlja priliku za razvoj
 Iako krize nikad nisu do kraja riješene, pozitivno rješenje jedne krize povećava vjerojatnost
uspješnog rješavanja sljedeće
Eriksonovih osam stupnjeva razvoja:

Stadij Obilježja
Povjerenje – Povjerenje se razvija kad dojenčad konzistentno i brižno skrbi. Nepovjerenje potječe od
Nepovjerenje (do nepredvidivog i grubog odnosa.
1. godine)
Autonomija – Autonomija se razvija kad djeca koriste svoje novostečene mentalne i psihomotorne
Sram (1-3 godine) vještine da bi istražili svijet. Roditelji podržavaju autonomiju ohrabrivanjem istraživanja
i prihvaćanjem neizbježnih pogrešaka.
Inicijativa – Inicijativa, osjećaj ambicije i odgovornosti, razvija se ohrabrivanjem djece da istražuju i
krivnja (3-6 upuštaju se u nove izazove. Pretjerana kontrola ili kritika može dovesti do osjećaja
godina) krivnje.
Produktivnost – Osjećaj kompetentnosti razvija se putem uspjeha u zahtjevnim zadacima, kako u školi,
Inferirornost (6- tako i kod kuće. Česti neuspjesi mogu dovesti do osjećaja inferiornosti,
12 godina)
Identitet – Adolescenti eksperimentiraju s različitim ulogama u slobodnom okružju s jasno
Konfuzija uloga postavljenim granicama. Konfuzija se javlja ili kad kod kuće nema dovoljno strukture ili
(12-18 godina) kad je prisutna pretjerana kontrola.
Intimnost – Intimnost se ostvaruje kad pojedinci ostvaruju bliske veze jedni s drugima. Emocionalna
Izolacija (mlada izolacija može nastati kao posljedica ranijih razočaranja ili kad nedovoljno razvijenog
odrasla dob) identiteta
Plodnost – Plodnost se ostvaruje kad odrasli doprinose novim generacijama odgajanjem djece,
Stagnacija produktivnim radom i doprinosom društvu i drugim ljudima. Apatija može nastati iz
(odrasla dob) nesposobnosti da se razmišlja ili doprinosi dobru drugih
Integritet – Očaj Integritet se ostvaruje kad ljudi vjeruju da su živjeli najbolje što je bilo moguće i
(starija dob) prihvaćaju neizbježnost smrti. Žaljenje za stvarima koje su počinjene ili nisu učinjene
vodi do očaja.
HUMANISTIČKI PRISTUP
Humanističke teorije potreba
Glavne postavke:
 Svaka osoba je jedinstvena, neponovljiva
 Ljudska priroda je u osnovi dobra
 Važna uloga izbora u životu te odgovornosti za stvaranje smislenog i zadovoljavajućeg
života
 Ljudi su uvijek motivirani potrebom za rastom i razvojem
 Poučavanjem treba poticati urođene potrebe rasta, razvoja i stjecanja novih iskustava
Glavni predstavnici:
 Abraham Maslow
 Carl Rogers
Maslowljeva hijerarhija motiva:

Karakteristike samoaktualiziranih osoba iz Maslowljevih istraživanja:

Efikasna percepcija realnosti Istinska želja za pomaganjem ljudskoj vrsti

Kreativnost
Spontanost
Usmjerenost na problem
Afinitet za samoću
Neovisnost o kulturi i okolini
Nalaze divljenje u svakodnevnom
Iskustva očaranosti (‘flow’)
Duboke veze s relativno malim brojem ljudi
Demokratske vrijednosti
Sposobnost razlikovanja ciljeva i sredstava
Filozofski smisao za humor
Prihvaćanje sebe, drugih i prirode ili sudbine
Otpornost na kulturu
Primjena Maslowljeve teorije u razredu
Škole su, naravno, orijentirane prema postignuću učenika, ali potrebno je i:
 Voditi računa o zadovoljenju nižih potreba (odmor, ugodna temperatura, sitost...)
 Voditi računa o pokazivanju poštovanja i prihvaćanja
 Uzeti u obzir i odnos potreba uskraćenosti i potreba rasta: od učenika koji su doživjeli
neuspjeh ili se ne osjećaju sigurno, ne treba odmah očekivati samostalnost i odgovornost. Prvo
se trebaju osjećati sigurno u svakodnevnom životu i savladati temeljno gradivo (niže rangirane
potrebe)
 Pružiti priliku i za samoostvarenje
Pristup Carla Rogersa
 Usmjeren na načine poticanja i postizanja samoostvarenja
 Razvio psihoterapiju usmjerenu na klijenta
 Pojam „potpuno funkcionirajuća osoba“
 na putu prema samoaktualizaciji
 ne mora biti potpuno samoostvarena, ali nije blokirana ili skrenula s puta ka tome
 Najbolji put do samoostvarenja je pozitivno prihvaćanje samoga sebe, temelji se na
bezuvjetnom prihvaćanju djeteta od strane roditelja i drugih djetetu značajnih osoba (voljeti
dijete takvo kakvo jest)
Uvjeti za vrednovanje – zahtjevi koje postavljaju roditelji i značajni drugi za zarađivanje njihovog
pozitivnog prihvaćanja
Uvjetovano pozitivno prihvaćanje dovodi do uvjetovnog samopoštovanja – sebe cijenimo i
poštujemo samo ako zadovoljavamo standarde okoline
 Razlikovanje između STVARNOG JA I IDEALNOG JA
 Što je veća diskrepanca to je veći rizik za teškoće u razvoju ličnosti
Doprinos Maslowa i Rogersa: humanistički pristup obrazovanju
Bitna načela humanističkog pristupa obrazovanju:

 Učenici najbolje uče kad imaju želju i potrebu za znanjem

 Učenici su motivirani učiti ako ih neki sadržaj zanima ili im on treba
 Učenicima bi trebalo omogućiti da sami biraju što će učiti
 Učenike treba podržavati u tome da prepoznaju što im je zaista važno i da prema tome
usmjeravaju svoje ponašanje
Humanistički pristup obrazovanju
 Naglašava “učenje kako učiti” kao temeljnu kompetencije koju obrazovanje treba razvijati
 Naglašava važnost samovrednovanja u provjeri znanja
 Humanistički pristup je protiv testova znanja jer potiče natjecanje i učenje za ocjenu, a ne iz
zadovoljstva
 Cilj obrazovanja je i odgoj učenika – povezati znanje s osjećajima, osobnim razvojem
 Okolina za učenje treba biti neugrožavajuća i poticajna
 Uloga učitelja je da potiče i pomaže, a odgovornost i kontrola procesa učenja je na učeniku
(samoregulirano učenje)
Carl Rogers i humanističko obrazovanje
Osobine uspješnog nastavnika/nastavnice:
 Prirodnost
 nastavnik/nastavnica iskreno i otvoreno izražava vlastite osjećaje prema učenicima i
spreman/spremna je i priznati vlastite pogreške i ograničenja
 tako učenici dobivaju priliku da sami iznesu vlastite osjećaje vezane uz učenje
 Empatija (dio emocionalne inteligencije)
 Nastavnik/nastavnica se treba uživjeti u kožu učenika
 Treba razumjeti njihove emocije i poteškoće u učenju
 Treba im POKAZATI da to razumije
 Povjerenje u učenike
 Nastavnik/nastavnica pokazuje svakom učeniku da ga cijeni i poštuje
 Pažljivo sluša ono što učenici imaju za reći i pokušava im odgovoriti najbolje što
može
 Poznaje sposobnosti i interese učenika, ima povjerenja u njihove sposobnosti i želju za
učenjem
Kako nastavnik može unaprijediti učenje?

 Koristiti stvarne interese i probleme učenika – sadržaj postaje osobno važan za učenika
 Osigurati različite materijale za učenje – učenici sami odabiru
 Ugovor s učenicima – učenici sami preuzimaju odgovornost
 Raznolike metode učenja (male grupe, projekti, prezentacije, igranje uloga, suradničko učenje,
istraživački rad; učenici imaju slobodu izbora metode)
Istraživanja efikasnosti Rogersovih postavki u školama pokazuju da učenici u takvim školama:
 Imaju manje izostanaka
 Imaju pozitivniju sliku o sebi
 Postižu bolji školski uspjeh
 Manje ometaju nastavu, imaju manje disciplinskih problema
 Postaju kreativniji
 Spremniji su rješavati probleme, započinjati raspravu, postavljati pitanja
Kritike humanističkog obrazovanja
 Mali broj istraživanja
 Rezultati znanja ne idu toliko u prilog humanističkom obrazovanju
 Uspjeh učenika obično nije bolji nego u tradicionalnim školama, ali stavovi prema školi jesu
 Kritika prepuštanja odgovornosti za učenje učenicima (skloni birati čim lakše zadatke i
izbjegavati teške)
 Otežano vrednovanje ishoda (ako nema testova znanja)
 Preveliki naglasak na osjećajima učenika (nekima to može biti neugodno)
 KOGNITIVNO-ISKUSTVENA DOMENA LIČNOSTI
Kognitivno-iskustvena domena naglašava razumijevanje percepcija, misli, osjećaja, želja i drugih
svjesnih doživljaja osoba.
Naglasak je na razumijevanju iskustva, osobito sa stajališta osobe
 Kognitivna iskustva – ljudi se razlikuju u tome kako doživljavaju i tumače svoja životna
iskustva te u tome kako postavljaju ciljeve
 Emocije – ugodne i neugodne emocije; emocionalni stil
 Doživljaj sebe – samopoimanje, samopoštovanje i identitet
KOGNITIVNA ISKUSTVA
Model procesiranja informacija kao pristup ličnosti
Kognicija - opći naziv koji se odnosi na svijest i mišljenje, te na specifične činove percipiranja,
interpretiranja, pamćenja, vjerovanja i očekivanja
 Sva ta ponašanja zajedno nazivaju se obrada informacija
 Razlike u načinu na koji ljudi obrađuju informacije predmet su interesa u psihologiji ličnosti -
> Svaki pojedinac stvara svoj subjektivni doživljaj stvarnosti
Razlike u načinu na koji ljudi obrađuju informacije predmet su interesa u psihologiji ličnosti:
 Percepcija (tj. doživljaj)
 ovisnost-neovisnost o polju
 osjetljivost na podražaje
 Interpretacija
 osobni konstrukti (pametan-glup; suradljiv-svadljiv)
 lokus kontrole – generalizirana očekivanja o ishodima situacija
 Ciljevi (npr. osobni projekti)

EMOCIJE I LIČNOST

Emocije

Definirane pomoću 3 komponente:

 Prepoznatljivi subjektivni osjećaji
 Tjelesne promjene (npr. disanje, srčani otkucaji…)
 Spremnost za akciju, tj. povećanje vjerojatnosti pojavljivanja određenog ponašanja

Pitanja u istraživanjima emocija:

 Emocionalna stanja nasuprot emocionalnim crtama
 Kategorijalni nasuprot dimenzionalnom pristupu

Kategorijalni pristup
Dimenzionalni pristup

Sadržaj nasuprot stilu emocionalnog života

Dimenzije ličnosti, emocije i subjektivna dobrobit

SAMOPOIMANJE
Pristupi samopoimanju
Tko sam ja?
 Samopoimanje, slika o sebi
 Jesam li zadovoljan / zadovoljna sobom?
 Samopoštovanje
Kako se predstavljam drugima?
 Socijalni identitet
Samopoimanje (slika o sebi)
Višedimenzionalan skup znanja o sebi – poput mreže informacija u pamćenju, koja organizira i pruža
koherentnost uz načinu na koji doživljavamo sebe
Uključuje naše znanje o sebi – o našim :
 osobinama ličnosti
 sposobnostima
 fizičkim karakteristikama
 stavovima i vrijednostima
Pojam o sebi pruža osobama doživljaj kontinuiteta i okvir za razumijevanje prošlosti i sadašnjosti te za
usmjeravanje budućih ponašanja
Utječe na način na koji obrađujemo informacije o sebi
Shema o sebi – odnosi se na specifičnu strukturu znanja ili kognitivnu reprezentaciju pojma o sebi
Pojam o sebi se razvija kroz:
 Povratne informacije značajnih osoba iz okoline (roditelja, učenika, vršnjaka)
 Usporedbu sebe u razinim predmetima:
 npr. uspoređujemo sebe u različitim predmetima i akademski pojam o sebi u jednom
području (matematika) može biti bolji od akademskog pojma o sebi u drugom
području (hrvatski)
 Usporedbu s drugima
 Učenicima u istom razredu, drugim razredima...
Struktura samopoimanja: Shavelsonov hijerarhijski model samopoimanja
 Akademsko samopoimanje vezano je uz mišljenje djeteta o sebi kao učeniku
 Koliko sam sposoban? Koji mi predmeti dobro idu? Kako brzo učim?...
 Socijalno samopoimanje odražava mišljenje o sebi u odnosu s drugim ljudima
 Jesam li društven? Znam li brzo uspostaviti kontakt? Vole li drugi ljudi biti u mom
društvu?
 Emocionalno samopoimanje odnosi se na opažanje vlastitih emocija
 Naljutim li se lako? Mogu li se kontrolirati? Jesam li preosjetljiv?
 Tjelesno samopoimanje je onaj dio samopoimanja koji se odnosi na tjelesni izgled i
sposobnosti
 Jesam li privlačan? Kako izgledam? Jesam li skladno građen? Kako igram košarku?...
Generalno samopoimanje u niskoj korelaciji s postignućem, akademsko samopoimanje u umjerenoj, a
samopoimanje u pojedinom predmetu u visokoj
Socijalno i fizičko samopoimanje nije povezano s postignućem
Struktura samopoimanja: Shavelsonov hijerarhijski model samopoimanja

Struktura samopoimanja - Higgins (1987)

Stvarno ja – “Tko sam ja?”
Mogući ishodi sebe:
 Idealno ja – “Kakav bih htio/želio biti?”
 Očekivano ja – “Kakav bih trebao biti?”
 ideje koji ljudi imaju o tome tko bi mogli postati, kakvi se nadaju da će postati ili
kakvima se boje postati
 služe kao referentna točka za procjenu stvarnog ja i kao vodilja u usmjeravanju
ponašanja
Nesklad između stvarnog ja s jedne strane i idealnog i očekivanog ja s druge strane dovodi do
negativnih osjećaja
 Razlika između stvarnog i idealnog ja – depresija
 Razlika između stvarnog i očekivanog ja – anksioznost
Samopoštovanje
Procjena koju osoba donosi o svojem pojmu o sebi na dimenziji dobro – loše
Istraživanja upućuju da ljudi s visokim samopoštovanjem ustraju usprkos neuspjehu, dok ljudi s
niskim samopoštovanjem često odustaju nakon neuspjeha
Osobe s niskim samopoštovanjem izbjegavaju negativne informacije o sebi
 Očekivanjem neuspjeha – obrambeni pesimizam
 Samohendikepiranje – odabir aktivnosti koje povećavaju vjerojatnost neuspjeha
Osobe s visokim samopoštovanjem:
 Generalni osjećaj samopoštovanja temelje na više životnih područja
 bolje se suočavaju sa stresom
Pretjerano visoko samopoštovanje – narcistične osobe
Samopoštovanje i škola
 Učenici koji imaju visoko samopoštovanje sebe razumiju i dobro se poznaju prepoznaju
svoje jake i slabe strane
 Učenici koji se vide kao uspješni u školi motivirani su za uspjeh, uporni u radu i mnogo
spremniji tražiti izazovne zadatke i probleme. Usprkos uviđanju da imaju slabih strana,
prihvaćaju ih i smatraju normalnima, jer znaju da ne mogu biti savršeni te cijene sebe usprkos
spoznatim nedostacima
 Učenici koji imaju nisko samopoštovanje manje su motivirani za rad ili imaju neadaptivne
motivacijske obrasce (npr. strah od neuspjeha)
 U istraživanju među djecom čiju su školske vještine visoko razvijene, utvrđeno je da učenici
koji imaju netočno nisko mišljenje o svojoj kompetentnosti pristupaju novim zadacima s
manje uloženog napora i optimizma od svojih suučenika -> kod neke djece školski uspjeh
može ovisiti jednako o školskom pojmu o sebi, koliko i o školskim sposobnostima.
Samopoimanje i škola
 Učenici s visokim stupnjem uvjerenja u vlastitu kompetentnost pokušavaju riješiti više
zadataka, dok učenici koji ne vjeruju u sebe, odustaju od zadatka i prije nego što su ga
pokušali riješiti
 Učenici koji imaju nisko samopoštovanje
 manje prihvaćaju odgovornost za svoj školski uspjeh - ne vide vezu između svog truda
i postignutog uspjeha, nego i uspjeh i neuspjeh pripisuju sreći, sudbini ili naklonosti
učitelja
 lakše popuštaju pritisku vršnjaka – zbog niskog samopoštovanja ne vjeruju u sebe i
svoje mišljenje, nego smatraju da drugi znaju bolje i da su češće u pravu
 Nisko samopoštovanje povezano je i s nekim emocionalnim i motivacijskim problemima –
prvenstveno su to depresivnost, anksioznost, neki oblici ovisnosti, ali i delikvencija
Socijalni identitet
 Vanjska manifestacija osobe, dojam koji ostavlja na druge
 Razvija se s vremenom, kroz odnose s drugima
 Neki ljudi postižu identitet eksperimentirajući različitim ulogama, a neki usvajaju gotovu
društvenu ulogu
 Cjeloživotni zadatak jer se mijenja s promjenama socijalnih uloga
 Krize identiteta:
 Deficit identiteta – adekvatni identitet nije formiran
 Konflikt identiteta – konflikt dvaju ili više aspekata identiteta

Slika o sebi i socijalni utjecaji

Slika o sebi je pod utjecajem:

 roditeljskog odgoja
 vršnjačkih skupina
 ali i nastavnika!

Nastavnici mogu pomoći u razvijanju pozitivne slike o sebi tako da:

 poručuju učenicima da su sposobni učiti i da dobro napreduju
 vrednuju različite vrste sposobnosti i vještina
 daju učenicima pozitivne povratne informacije
 ne pružaju priliku za negativne socijalne usporedbe
 poštuju i prihvaćaju različitosti
 SOCIJALNA I KULTURALNA DOMENA
 Naglasak je na javnim aspektima ličnosti – ličnosti koja se izražava kroz društvene institucije,
društvene uloge i očekivanja, kroz odnose s drugim ljudima u našim životima te pod njihovim
utjecajem
 Mnoge od najvažnijih individualnih razlika i osobina ličnosti pokazuju se u našim socijalnim
interakcijama
 Bitan dio društvenog identiteta je spol – interes za rodne razlike u psihologiji ličnosti
 Još jedna socijalno važna razlika među ljudima proizlazi iz njihove kulture, sustava
društvenih uloga, očekivanja i rituala u kojima osoba odrasta

Socijalne interakcije
Ličnost nije nešto što je samo vezano uz unutarnji svijet pojedinca, nego utječe i na socijalnu okolinu
svake osobe
Ključni procesi kojima ličnost utječe na socijalne interakcije:
 Selekcija – ljudi odabiru specifične socijalne okoline prema svojim osobinama ličnosti
 Evokacija – načini na koje karakteristike ličnosti izazivaju reakcije kod drugih
 Socijalni utjecaj – uključuje sve načine na koje ljudi namjerno pokušavaju promijeniti
ponašanje drugih

Selekcija
 Biranje partnera po ličnosti
 Sramežljivost – tijekom srednje škole i rane odrasle dobi sramežljivi ljudi su skloni
izbjegavati socijalne situacije što rezultira izolacijom
 Empatični više odabiru volontiranje
 Traženje uzbuđenja povezano sa svim rizičnim ponašanjima

Evokacija
 Vrlo aktivna djeca su sklona izazivanju hostilnosti i suparništva kod drugih -> i roditelji i
učitelji su skloni ulaženju u borbu moći s aktivnom djecom
 Agresivni ljudi evociraju hostilnost kod drugih i očekuju da će drugi biti hostilni prema njima
-> pristranost hostilne atribucije - sklonost zaključivanju o hostilnoj namjeri od strane drugih
kad smo suočeni s njihovim nesigurnim ili nejasnim ponašanjem
 Pojedinci visoko na ugodnosti u manjoj mjeri izazivaju interpersonalne sukobe, skloniji su
kompromisu – mlađi tinejdžeri nisko na ugodnosti ne samo da evociraju više sukoba, nego i
češće postaju žrtve zlostavljanja
 Emocionalna nestabilnost je također povezana s izazivanjem ljutnje i uzrujanosti
 Ekstravertirani pričaju više šala i evociraju više smijeha drugih u odnosu na introverte
 Ugodni ljudi tendiraju evociranju veće socijalne podrške od strane roditelja
 Evokacija kroz potvrđivanje očekivanja – samoispunjavajuće proročanstvo

Socijalni utjecaj
 Utjecaj drugih osoba na emocije, stavove ili ponašanje pojedinca
 Ima različite oblike: socijalizacija, konformizam, vršnjački pritisak, poslušnost,
rukovođenje…
 Ljudi se prilagođavaju očekivanjima drugih zbog:
 Potrebe da budemo u pravu ->informacijski utjecaj; koristimo mišljenje drugih da
bismo razjasnili nejasnoće u vlastitom mišljenju ili iskustvu
 Potrebe za prihvaćanjem -> želimo da drugi imaju pozitivnu sliku o nama; želimo dijeliti
zajednički sustav vrijednosti
Kauzalni mehanizmi koji stvaraju veze između ličnosti i okoline:

Mehanizam Fizička okolina Socijalna okolina

Selekcija Introvert odabire seosko okruženje Ekstrovert odabire
Izbjegavanje hladnih klima ekstrovertiranog partnera
Emocionalno stabilna osoba
odabire stabilnu osobu za
dijeljenje sobe
Evokacija Osoba koja ima težak korak izaziva lavinu Neugodni ljudi evociraju sukobe u
Nespretna osoba izaziva više buke i nereda odnosima
Narcistične osobe evociraju
divljenje kod sljedbenika
Aktivno Savjesne osobe imaju čistu, urednu sobu Neugodne osobe koriste “tretman
djelovanje, Osobe visoke na otvorenosti imaju sobu s šutnjom” da bi postigle da neka
utjecaj puno stila, s razno druga osoba napravi ono što žele
Savjesne osobe koriste “taktiku
razuma” (objasne osobi zašto žele
da ona nešto napravi)

SPOL, ROD I LIČNOST

Spolne razlike – prosječna razlika između muškaraca i žena
Rod – društvena interpretacija toga što znači biti muškarac ili žena
Rodni stereotipi – uvjerenja o tome kako se muškarci i žene razlikuju ili bi se trebali razlikovati u
usporedbi s tim kakve su stvarne razlike
Spolne razlike
 Muškarci konzistentno postižu veće rezultate na atributima ličnosti – asertivnosti, agresivnosti
(osobito fizičke) i usputne seksualnosti
 Žene konzistentno postižu više rezultate na mjerama anksioznosti, povjerenja i blagosti
(brižnosti)
 Žene će vjerojatnije nego muškarci doživjeti i pozitivne emocije (npr. ljubav, radost) i
negativne emocije (npr. strah, tugu), iako veličina ovih razlika nije velika

Rodni stereotipi
 U svim kulturama za muškarce se vjeruje da su agresivniji, autonomniji, dominantniji,
orijentiraniji prema postignuću i ekshibicionisti
 Za žene se vjeruje da su druželjubive, poslušne, brižne i samoponižavajuće
 Rodni stereotipi uglavnom odgovaraju stvarnim razlikama između spolova, no ljudi
precjenjuju veličinu tih razlika
KULTURA I LIČNOST
Kulturalne varijacije
 Evocirana kultura – sposobnosti prisutne kod svih ljudi koje se iskazuju samo u nekim
kulturama (npr. dijeljenje hrane)
 Prenesena kultura – reprezentacije izvorno u umu jedne ili više osoba prenose se u umove
drugih ljudi (npr. razlike u moralnim vrijednostima, pojmu o sebi…)
Kulturalne univerzalnosti
 Ljudska uvjerenja o osobinama ličnosti koje karakteriziraju muškarce i žene
 Iskustvo i prepoznavanje specifičnih emocionalnih stanja kao što su strah, ljutnja, sreća, tuga,
gađenje i iznenađenje
 Struktura ličnosti prema petfaktorskom modelu (za neuroticizam, ekstraverziju, ugodnost i
savjesnost)
 DOMENA PRILAGODBE LIČNOSTI
 Usmjerena na posljedice -> ličnost funkcionira tako da nam pomaže u prilagođavanju
izazovima i zahtjevima života
 Važni ishodi: tjelesno i mentalno zdravlje
 Ličnost igra ključnu ulogu u tome kako ćemo procijeniti i interpretirati događaje, nositi se s
njima, prilagoditi im se, uskladiti se s zahtjevima svakodnevice
 Koncept stresa
 Strategije i stilovi suočavanja
Razlika stres i stresor
Hans Selye je skovao termin stres za bilo što što stavlja izraziti zahtjev na organizam – danas to
nazivamo stresor ili stresni događaj
Stres je reakcija organizma na stresor, tj. stres je nelagoda, napetost koju osjećamo
Stresni događaj je izvor naše teškoće, ono što uzrokuje stres – stresnu reakciju
STRES
 Stres je općenito svako stanje u kojem se na bilo koji način (tjelesno, psihički ili socijalno)
osjećamo ugroženi ili procjenjujemo da su ugroženi naši bližnji
 Stres nastaje kad osoba procijeni da nema dovoljno vlastitih mogućnosti i potencijala te
potpore iz okoline da bi se mogla nositi s prevelikim zahtjevima koji se pred nju postavljaju.
Stres je:
 Svaka promjena kojoj se moramo prilagođavati.
 Stanje narušene ravnoteže pojedinca.
 Stres može biti pozitivan, ali previše stresa nije zdravo!
 Za neke oblike stresa se možemo pripremiti i tako svesti posljedice stresa ga na prihvatljivu
mjeru.
Postoji uobičajeni (svakodnevni) stres koji ovisi o trenutačnoj situaciji
Kumulativni stres je posljedica stresora koji:
 se javlja često (učestalost)
 traje dugo (trajanje)
 snažan je, ali ne prejak (intenzitet)
Učinak svakodnevnih problema je kumulativan i kada njihova količina i intenzitet prijeđe onu mjeru s
kojom se čovjek može nositi (“kap koja je prelila čašu”) one mogu snažno utjecati na dobro
funkcioniranje osobe i njezino zdravstveno stanje
Stresne reakcije
 reakcije na stresne događaje, javljaju se kao posljedica stresnih događaja
Intenzitet stresne reakcije ovisi:
 o našoj osobnoj psihološkoj procjeni stresnog događaja (procjena prijetnje i štetnosti stresnog
događaja za nas, odnosno naša osobne percepcije i tumačenja stresne situacije)
 o uspješnosti mehanizama kojima se suočavamo sa stresom, kao i o našim drugim osobinama
Stoga se vrsta i intenzitet stresnih reakcija jako razlikuju od pojedinca do pojedinca.
Vrste stresnih reakcija:
1. kognitivne
-> rastresenost, slaba koncentracija, zaboravljivost, „opsjednutost“ istim mislima
2. emocionalne
-> tuga, tjeskoba, panika, promjene raspoloženja, bezvoljnost, ljutnja, osjećaj krivnje, nemoć
3. tjelesne
-> znojenje ruku, dlanova, lupanje srca, crvenilo lica, drhtanje ruku, bolovi u želucu, veće
promjene u tjelesnoj težini, nesanice
4. ponašajne
-> tjelesni nemir i napetost, verbalna i tjelesna agresivnost, nekontrolirani ispadi, povlačenje u
sebe, plakanje
Suočavanje sa stresom
Lazarusov model stresa (1991) – da bi se pojavio stres moraju se dogoditi dva kognitivna događaja:
 Primarna procjena – osoba percipira događaj kao prijetnju njezinim osobnim ciljevima
 Sekundarna procjena – osoba zaključi da se posjeduje mehanizme kojima bi se suočila sa
zahtjevima prijetećeg događaja
Suočavanje usmjereno na problem uključuje mehanizme pomoću kojih se nastoji djelovati na
situaciju, na ono što je izazvalo problem, tj. na sam stresor.
Suočavanje usmjereno na emocije podrazumijeva mehanizme koji omogućavaju lakše podnošenje
čuvstvenog uzbuđenja izazvanog stresnom situacijom
Istraživanja pokazuju da ljudi u stresnim situacijama najčešće koriste obje skupine načina suočavanja,
a koja će od njih prevladavati ovisi o osobi, te o sadržaju i kognitivnoj procjeni situacije (Lazarus i
Folkman, 1991) ->
1. nijedan način suočavanja sam po sebi nije ni "loš" ni "dobar"
2. uspješnost suočavanja ima smisla procjenjivati jedino u odnosu na konkretnu situaciju
3. nužno je razmotriti koliko je određena strategija suočavanja prilagođena istodobno pojedincu i
situaciji
BASIC Ph model suočavanja sa stresom
B(Belief) vjera u Boga ili univerzalne vrijednosti, povjerenje u druge ljude ili u sebe
vjera
A (Affect) sposobnost prepoznavanja i izražavanja svih emocija koje se javljaju,
Emocije izražavanje može biti i verbalno i neverbalno
S (Social) korištenje ljudskog kontakta i međuljudskih odnosa, međusobna podrška
Socijalne vještine
I(Imagination) odnosi se na kreativnost, intuiciju, fleksibilnost, traženje rješenja u mašti,
kreativnost traženje novih putova i rješenja
C(Cognition) odnosi se na sposobnost logičnog i racionalnog shvaćanja stvari,
spoznaja procjenjivanje, analiza, rješavanje problema
Ph(Physical) uključuju sva naša osjetila, tjelesno kretanje, korištenje fizičke snage, mišića,
Tjelesne strategije tijela
Traumatski događaj
 događaj koji je po svom stresnom intenzitetu takav da izlazi iz okvira uobičajenog ljudskog
iskustva i koji je gotovo za svakoga izrazito stresan, traumatski i zastrašujući, zato što
predstavlja izravnu ili potencijalnu smrtna opasnost i ugroženost osobnog ili tuđeg integriteta
 Traumatski događaji izazivaju intenzivan strah, i nekontroliran osjećaj bespomoćnosti i/ili
užasnutosti. Rijetki su i ne događaju se svima, ali dovode do patnje (psihički i/ili tjelesne)
većine ljudi koji su im bili izloženi
Razlike između stresnog i traumatskog događaja
Stresni događaj Traumatski događaj
događa se svakodnevno događa se relativno rijetko
događa se svim ljudima izlazi iz uobičajenog ljudskog iskustva
djeluje pozitivno i negativno gotovo uvijek djeluje negativno (izaziva patnju)
njegov učinak u velikoj mjeri ovise o njegov učinak malo ovisi o procjeni pojedinca,
procjeni pojedinca ličnosti...
prethodno iskustvo i osobine ličnosti što je trauma intenzivnija to je utjecaj prethodnog
imaju velik utjecaj na njegov učinak iskustva i osobina ličnosti na njegov učinak manji

Reakcije na traumatske događaje

Najčešće posttraumatske reakcije su:

 česta i bolna sjećanja na traumatski događaj

 česti uznemiravajući snovi o događaju (noćne more)
 izbjegavanje osjećaja i razgovora vezanih uz traumu
 smanjenje zanimanja za uobičajene aktivnosti
 osjećaj otuđenosti od drugih ljudi
 izljevi srdžbe
 smetnje koncentracije
 pretjeran oprez
 pretjeran strah
 pretjerana osjetljivost (npr. trzanje na nagle zvukove)
Ove reakcije su specifične za traumatske događaje i u pravilu se ne javljaju nakon stresnih događaja
Reakcije na stres i traumu
 Reakcija na stres, bilo kojeg intenziteta, smatra se normalnim odgovorom na nenormalni
događaj ukoliko se tegobe počinju povlačiti tijekom 24-48 sati
 Većina osoba pogođenih traumatskim događajem imat će neke oblike akutne reakcije na stres,
ali će se kod velike većine tegobe spontano povući nakon izdvajanja iz stresne situacije ili
njena smirivanja, nakon što se vanjske okolnosti vrate u uobičajene okvire
 Manji broj osoba pogođenih traumatskim događajem neće moći uspješno integrirati
traumatsko iskustvo, ono će kod njih izazvati promjene na biološkom, psihološkom i
socijalnom planu, nastat će kronične smetnje i psihopatološki poremećaji
 Najčešći oblik patološkog reagiranja je posttraumatski stresni poremećaj (PTSD) - reakcija
na proživljene traumatske doživljaje
Kako pružiti podršku djetetu?
Djeci možemo pružiti utjehu i podršku na različite načine
Što će biti od pomoći ovisi o:
 samom djetetu, njegovoj dobi
 vrsti traumatskog događaja kojem je dijete bilo izloženo
 običajima i vrijednostima obitelji i zajednice u kojoj dijete živi
Neka djeca vole fizički kontakt i zagrljaje, neka djeca se bolje osjećaju kada razgovaraju o onome što
misle i osjećaju, dok su drugoj djeci važni igra i druženje s prijateljima
Što može učiniti nastavnik?
 Prepoznati traumatizirane učenike i prema njima imati individualan pristup
 Smanjiti napetost kod ocjenjivanja, pružiti mogućnost za ispravak ocjene
 Dati podršku učenicima koji su izloženi stresorima (npr. djeci čiji su roditelji u razvodu,
bolesnima…)
Pozitivne posljedice – posttraumatski rast
3 vrste pozitivnih promjena:
 U odnosu na percepciju sebe (veće samopouzdanje i oslanjanje na sebe
 U odnosu na druge ljude (povećanje altruizam i osjećaja bliskosti s drugima)
 U odnosu na životnu filozofiju (duhovno/religijske promjene, promjena prioriteta, više
vrednovanja svakodnevnice)
Otpornost (resilience)
 Adaptivni razvoj pod teškim uvjetima
Ovisi o:

 Osobinama djeteta
 Podržavajućem odnosu s roditeljima
 Socijalnoj podršci izvan obitelji
 Podršci zajednice (vrtić, škola, zdravstveni sustav, socijalni sustav...)
-> važan doprinos odgojitelja u podržavanju adaptivnog razvoja djece